agrarni odnosi

u hrvatskoj
od sredine XV do kraja XVII
stoljeća

JOSIP ADAMCEK

....
j
 GRAĐA ZA GOSPODARSKU POVIJEST HRVATSKE
JOSIP ADAMCEK
Knjiga 17

Urednik

Akademik Vladimir Stipetić

ODJEL ZA HRVATSKU POVIJEST AGRARNI ODNOSI U HRVATSKOJ

CENTAR ZA POVIJESNE ZNANOSTI SVEUCILISTA U ZAGREBU
OD SREDINE XV DO KRAJA
MONOGRAFIJE
Knjiga 8
XVII STOLJEĆA

Predsjednik izdavačke komisije

Prof. dr Ivan Kampuš

SVEUCILISNA NAKLADA LIBER

Direktor
Slavko Goldstein

ZAGREB, 1980.
PRIMLJENO NA SJEDNICI RAZREDA ZA DRUSTVENE ZNANOSTI
JAZU od 2. XI. 1977.
Recenzenti u Odjelu
Prof. dr I gar Karaman
Prof. dr Mirjana Gross
Ovaj je rad nastao na temelju gotovo desetogodišnjeg istraživanja arhivske
građe o agrarnim odnosima tl domaćim i stranim arhivima. Obilje novopro·
nađenih izvora stvorilo je mogućnost da se agrarni odnosi tl razmatranom
razdoblju potanko prouče. Njihova je upotreba možda ponegdje opteretila
tekst, ali je ipak bila potrebna kako bi zaključci mogli biti što sigurniji.
Pri svemu tome valja naglasiti da postojeća arhivska građa još uvijek nije
do kraja iscrpljena.
Ovom prilikom zahvaljujem prof. dr I. Karamana, prof. dr B. Grafe-
naueru i prof. dr M. Gross koji su moj rad ocijenili. Uvažio sam neke njihove
primjedbe. Nisam međutim mogao udovoljiti prijedlozima da obradim još
neke probleme jer bi to dovelo do proširivanja i ovako opsežnog teksta.
Nadam se da će oni biti istraženi u posebnim radovima.
Napose se zahvaljujem dr V. Stipetiću koji je rukopis također recen-
zirao i napisao predgovor.
U prvi dio knjige priložena je povijesna karta Vlastelinstvo i plemićki
posjedi II Hrvatskoj u drugoj polovici XVI stoljeća. Na njoj su prikazani
feudalni posjedi od SO-ih do 70-ih godina tog stoljeća. Valja napomenuti da
su zbog nedostatka podataka na više mjesta granice među pojedinim posje-
dima prikazane samo približno. Iz tehničkih razloga karta je morala biti po-
dijeljena na sekcije. Izradio sam nadalje kartu mitnica i tridesetnica u XVI
stoljeću i kartu ozaljskog vlastelinstva sredinom XVII stoljeća. Knjiga
je ilustrirana grafikama vezanim uz tematiku.
Zagreb, u svibnju 1980.
Josip Adamček
PREDGOVOR

Knjiga dr. Josipa Adamčeka predstavlja značajan doprinos poznavanju

agrarnih odnosa u Hrvatskoj u razdoblju koje obuhvaća blizu dvije sto-
tine i pedeset godina (od oko 1450. do oko 1700. godine). Rad se temelji
na višegodišnjem, samostalnom proučavanju preostale, dosad slabo is-
korištene arhivske građe, koju je autor izučavao u arhivima Hrvatske,
Mađarske, Austrije i Slovačke. Nova građa, opsežna i znalački analizi-
rana, omogućila je autoru da prevlada neka prijašnja stajališta o pri-
vrednom razvoju i utjecaju turskih prodiranja na privredu te evoluciju
feudalne rente; potpunije su sagledani mjesto, uloga i značenje seoskih
općina u našim krajevima, kolonizacija u XVII. stoljeću, ekonomika vla-
stelinskog gospodarstva, status slobodnjaka i drugi relevantni fenomeni
za agrarne odnose u nas.
Adamčekov rad time produžava i produbljuje istraživanja agrarne
povijesti u Hrvatskoj, koja su u okvirima Akademije započeli Radoslav
Lopašić (»Hrvatski urbari«, Monumenta historico-iuridica ..., sv. 5, Za-
greb 1894), 1. Kukuljević (s pregledom povijesti Medvedgrada, Zrina i
drugih vlastelinstava) i E. Laszowski (u mnogobrojnim svojim radovima
s tog područja), a koja su kasnije nastavili mnogobrojni drUgi istraži·
vači, dajući veće ili manje doprinose izučavanju agrarno-ekonomskih od.
nosa hrvatskog sela. Iako su se domaćim istraživačima (od kojih spo-
minjemo posebno Vj. Klaića, M. Durmana, O. Keršovanija, R. Bićanića,
M. Baradu, N. Klaić, B. Grafenauera, J. Sidaka, 1. Kampuša, D. Rollera,
L. Dobronić i druge) pridružili i inozemni historičari (posebno J. V.
Bromlej), mnogi su elementi naše starije i srednjovjekovne agrarne po-
vijesti ostali slabo osvijetljeni.
Adamčekova istraživanja donijela su novu periodizaciju razvoja ag-
rarnih odnosa u banskoj Hrvatskoj. Po njemu do dvadesetih godina šes-
naestog stoljeća u sistemu feudalnog izrabljivanja dominira novčana
renta, a samo selo karakterizira razmjerno visok stupanj robno-novča­
nih odnosa.

7
 U tom se ·razdoblju smanjuje radna Tenta (tlaka) i naturalna (u
proizvodima). Lokalna trgovišta postaju središta lokalne i regionalne
razmjene: ta se naselja s posebnim povlasticama šire i prosperiraju.
Po prilici od 1520. godine nastupa faza jačanja naturalne rente,
kojom se seljaci kmetovi potiskuju iz robno-novčanih odnosa. Ima više
uzroka toj promjeni. no vjerojatno je dominantan tursko prodiranje
prema Zapadu. Postupno banska se Hrvatska svodi na uzak koridor što
se protezao od Međimurja do Primorja. U njega se slijevaju, bježeći
pred Turcima, seljaci i plemići iz krajeva zaposjednutih Turcima, što mi-
jenja demografsku i socijalnu struktUTIl Hrvatske. Nerodne godine, is-
hrana vojske i gospodarenje u ratnim uvjetima sve češće uzrokuju glad
i nevolje. Plemstvo stoga aktivira svoja vlastelinska prava i na prodaju
i trgovinu poljoprivrednih proizvoda, i odatle im pritječu najveći do-
hoci. Feudalci stvaraju zalihe žita, vina i stoke da bi ih prodavali kad
cijene skoče. Nadalje, u »revoluciji cijena«, do koje dolazi u to vrijeme,
novčane rente nisu odgovarale feudalcu jer su značile sve manju kupov-
nu snagu. Obrnuto, naturalna renta donosila je stalno novčano poveća­
nje iznosa feudalne rente. Kako su se cijene hrani povećavale, to je
feudalac sve češće na svojoj zemlji organizirao poljoprivrednu proiz-
vodnju, pa su se povećavale radne obaveze kmeta - tlaka. Sve to
izaziva porast nezadovoljstva seljaka, njihove bune i nepokornost, koje
feudalci krvavo guše.
No to je prijelazno razdoblje, budući da se u toku čitavog XVII.
stoljeća težište feudalnog izrabljivanja sve više prenosi na radnu rentu,
s pogoršanjem položaja zavisnih seljaka. To je period drugog kmetstva,
refeudalizacije, koja je započela u drugim zemljama srednje i istočne
Evrope dosta ranije.' Radna je tlaka neophodna feudalcu za obradu
njegova alodijalnog zemljišta: kao i drugdje u srednjoj i [stočnoj Evro-
pi postupno se formira vlastelinsko dobro, »Gutwirtschaft«, zasnovano
na tlaci. Ta feudalčeva imanja postaju sve dominantniji tržišni faktor.
Adamček s pravom ističe da je seljaštvo imalo, doduše, veći dio ukupna
obradiva zemljišta, ali da je za ocjenu položaja feudalca i seljaštva pre-
sudan udio na tržištu, a ne u posjedovanju. Kako je dosad analiza raz-
voja agrara u Hrvatskoj u toku XVII. stoljeća bila prilično zanemarena,
Agrarni historičari II posljednjih tridesetak godina bave se problemom speci~
1 i sve do dvadesetih godina XVI. stoljeća proživljavala razdoblje privred-
fičnostifeudalnog razvitka II srednjoj i istočnoj Evropi II odnosu na razvoj feu-
dalizma u zapadnoj Evropi. Tako je razvitak u Poljskoj obradio W. Rusinski:
Hauptprobleme der Fronwirtschaft im XVI. bis zum XVIII. Jahrhundert in Po-
len und der NachbarHindem (Premiere Conference Internationale d'Historie Eco-
nomique, Stockholm 1960). Za Cešku to je uradio J. Valka na II. konferenciji
agrarnih ekonomista II Aix-en-Provenceu 1962. godine; za Mađarsku taj je aspekt
izvanredno razradio i dokumentirao Z. P. Pach II čitavom nizu radova (počevši
od II. konferencije ekonomskih historičara II Aix-en-Provenceu, preko članaka II
Annalesima, do radova na mađarskom).
8 9
tek Adamčekov rad omogućava da 'se Hrvatska svrsta u grupu onih ag-
rarnih ekonomija »istočno od Elbe« (termin upotrijebljen u radovima
iz Annalesa i drugdje) u kojima se proces ulaženja feudalaca u trgovinu
poljoprivrednim proizvodima i proces refeudalizacije odvijao u naprijed
iznesenom 'smislu. Međutim, autor nije dovoljno pažnje 'Poklonio ana-
lizi strukture feudalnog zemljišnog posjeda, njihovoj diferencijaciji, koja
je dovodila do propadanja dijela velikih vlastelinstava tokom XVI. i
XVII. stoljeća uz istodobno stvaranje plemićkih posjeda gospodarski po-
duzetnijih posjednika. Čini se da je upravo s tim posljednjim povezana
tendencija povećavanja alodij alnih površina, koja se tokom XVI. sto-
ljeća zapažala u unutarnjoj Hrvatskoj, zaštićenoj od turskih napada
(uglavnom oranice), a koja je trajno i snažno prisutna u XVII. vijeku,
naročito stvaranjem velikog broja novih malih i srednjih plemićkih
posjeda.
Od posebnog su značenja Adamčelmva ispitivanja uzajamne poveza-
nasr! evolucije feudalne rente i seljačkih buna. Adamček nalazi da su pro-
mjene u sistemu feudalnog izrabljivanja, s primjetnim pogoršanjem po-
ložaja seljaka nakon dvadesetih godina XVI. stoljeća, uzrokovale poja-
čane borbe seljaka protiv feudalaea. Ta se borba vodila na mnoge na-
čine: najčešće su kmetovi vlastelinu davali najlošije proizvode (kad se
radilo onaturalnoj renti) ili su, pak, na vlastelinskim poljima nemarno
radili (kad je u pitanju bila tlaka). Iskazivali bi manji prinos polja i
vinograda (od stvarnog), odbijali da plate neke daće i feudalna poda-
vanja, naročito kad osu u pitanju bila novouvedena podavanja. Taj se
pasivni otpor, »nepokaršćina«, pretvarala stalno u aktivnu: tužbe su se
slale banu i kralju, bježalo se u Vojnu krajinu (gdje nije bilo feudalne
gospode), a kada je sve zakazalo, kad su pred novim nametima i ugnje-
tavanjima sva sredstva bila bespomoćna, pribjegavalo se oTIlžju (hajdu-
čija, bune radi održavanja »starih« prava i povlastica, sve do širokih,
pravih seljačkih buna).
Adamčekova studija značajan je doprinos historijskoj demografiji
u našim krajevima budući da kvantitativno prikazuje razvoj stanovništva
na značajnom dijelu teritorija Hrvatske u promatranom razdoblju: on
dokazuje da je Slavonija, nakon turskog pustošenja u sedamdesetim go-
dinama petnaestog stoljeća, relativno brzo obnovila svoje stanovništvo
nog prosperiteta. Tijekom XVI. stoljeća »ostaci ostataka« hrvatskog te-
ritorija dijele se u opustošeni granični i zaštićeni pojas sjeverozapadne
Hrvatske, koji nije bio pustošen u XVI. stoljeću. U tom se dijelu pove-
ćava broj stanovnika i nastavlja privredni razvoj. Jednako tako Adam-
ček prvi u nas podrobnije obrađuje kolonizaciju pograničnog područja
prema Turskoj u toku XVII. vijeka, dokazujući da je ona stvaranjem
 sloja slobodnjaka usporila proces refeudalizacije u preostaloj Hrvatskoj,
dajući u isti mah i mogućnost slobodnijeg isticanja zahtjeva tih slojeva
(seljačke graničarske bune).
Kao vrstan ekonomski povjesničar novih koncepcija dr. Adamček
je veliku pažnju poklonio analizi poljoprivredne proizvodnje, posebno
onih grana koje su poticale razvoj robno-novčanih odnosa (zato se više
govori o vinogradarstvu, pčelarstvu, govedarstvu i svinjogojstvu nego
o proizvodnji žita ili mlijeka), korigirajući u značajnoj mjeri radove
J. V. Bromleja). Na toj liniji nalaze se i njegova istraživanja razvoja
gradova i gradskih naselja, koji po J. Adamčeku slijede razvoj agrar-
nih odnosa. Sve do početka XVI. stoljeća prosperiraju gradovi i trgo-
višta, a na vlastelinstvima se stvaraju i brojna nova trgovišta. Tokom
XVI. stoljeća propadaju brojna novoosnovana vlastelinska trgovišta, gra-
dovi ekonomski slabe, a težnje feudalaca da tada dominantnu trgovinu
poljoprivrednim proizvodima stave pod svoje okrilje uzrokuje brojne
sukobe između građanstva i feudalaca. Tek XVII. vijek donosi ponovno
postupno jačanje gradova, s reguliranjem odnosa između grada i feu-
dalnog posjeda.
Smatram da je od iznimnog ekonomsko-historijskog značenja Adam-
čekovo utvrđivanje oblika feudalne rente u Hrvatskoj, koja predstavlja
i osnovicu njegove periodizacije povijesti. Temeljitom kvantitativnom
analizom svake daće i podavanja, pri čemu su cijene bile zajednički de-
nominator, dr. Adamček je uspio da utvrdi udio pojedinog oblika u
ukupnim obvezama seljaka podložnika i da na toj osnovi odredi domi-
nantnost pojedinih oblika u određenim etapama razvoja našeg feuda-
lizma. Budući istraživači možda će mijenjati neke od cijena' koje je
2 Vjerojatno će to biti II vezi s nedostatkom istraživanja cijena na hrvatskom
području i pitanjem kupovne snage domaće valute II tom periodu. Mi još uvijek
nemamo precizna odgovora na pitanje da li je Hrvatska bila zahvaćena »rev(}o
lU~ijom cijena« (o. koj~j su gov?rili i Adam ~mith.i R. Cantillan,. a koja je
nasla potvrdu II naJnOVIJIm radOVIma E. J. HamIltona 1 F. Brandela) ih se ona na-
l~zila II zavjetrini od tih svjetskih fenomena, pa je njena stagnantna ekonomija
bIla II situaciji poput one II Lombardiji, gdje takvog porasta nije bilo (kako je
to pokazao Parenti i na osnovu čega je C. M. Cipolla odbacivao cijelu koncepciju
»revolucije cijena«). Istraživanje dugoročnih tendencija cijena na našem području
recentnog je datuma: za Sloveniju analizu je proveo V. Valenčič II radu: :2:itna
trgovina na Kranjskem in Ljubljanske žitne cene od srede 17. stoletja do prve
svetovne vojne, Ljubljana 1977; za teritorij Hrvatske jedan je dio građe analizi.
rao s tog aspekta dr. B. Hrabak u radu: Izvoz žitarica iz Osmanlijskog Carstva
u XIV, XV. i XVI. stoljeću (Udeo Dubrovčana u prometu turskim žitom), Pri.
ština 1971. godine.
Interesantno je zapaziti da je II Bugarskoj nedavno objavljena izvanredna stu·
dija o tim aspektima cU~na II knjizi Ljubena Berava: Dviženieto na cenite na
Balkanite prez XVI-XIX v. i evropeiskata revoljucija na cenite Bugarska aka.
demija nauka, Sofija 1976; kod nas je te aspekte iz jednog drugog' kuta obrađivao
V. Vmaver: Pregled istorije novca u jugoslovenskim zemljama (XVI-XVIII. vek),
Istorijski institut, Beograd 1970.
10
Adamček uzeo, što može modificirati neke relativne odnose, ali će me-
toda istraživanja i zaključci vjerojatno ostati neprijeporni. Metode mi-
nuciozne kvantitativne analize, kojima je mjerio napretke i nazatke alo-
dijainog i seljačkog zemljišta te njihove odnose u proizvodnji i na tr-
žištu, zatim prikaz sukoba između feudalaca, seljaštva i građana oko
trgovine poljoprivrednim proizvodima kao i implikacije tih sukoba na
uspon i pad vlastelinskill trgovišta, na gradove i feudaIce i seljake same,
sve to predstavlja značajan napredak naše povijesne nauke. Kvantifici-
ranje ekonomsko-povijesnih fenomena omogućilo je autoru da kompa-
rativno analizira hrvatski feudalizam, da utvrdi njegove sličnosti i raz-
like s oblicima u drugim zemljama srednje i istočne Evrope (proces
refeudalizacije dolazi kasnije i manje je oštar). Time je Adamčekov rad
približio našu agramu povijest onom Blochovu credu o komparativnoj
analizi evropskih društava po kojem će samo »komparativna metoda
omogućiti istraživanja sličnosti i razlika u razvoju društava bez obzira
da li su one bliske ili daleke u prostoru i vremenu, omogućujući povje-
sničarima da dođu na put koji će otkriti stvarne uzroke (kretanju
društva)«.' Ta i druga razmatranja, koja nećemo podrobnije prikazivati,
već ih ostavljamo čitaocu, bila su zasnovana na dugotrajnom, višego-
dišnjem piščevu radu na pronalaženju, ocjenjivanju i sistematskom raz-
vrstavanju ogromnog broja pojedinačnih dokumenata i podataka, koje
je valjalo pronaći u arhivima i raspršenoj objavljenoj građi. Premda
je reprodukcija tih dokumenata (čini se) oduzela i previše prostora,
ipak se iz kaleidoskopa činjenica sada jasno razbiru konture cjeline,
jedna nova slika agrarne povijesti Hrvatske, koja je sve do današnjih
dana bila zamagljena i prikrivena romantičarskim i/ili idealističkim
slikanjem povijesti. To čini djelo dr. Josipa Adamčeka kapitalnim prilo-
gom našoj agrarnoj i ekonomskoj povijesti, bez kojeg će ubuduće biti
teško pisati povijest našeg naroda.
Izdajući ovaj rad kao 18. svezak edicije »Građe za gospodarsku
povijest Hrvatske«, koju je zasnovao i uređivao pokojni akademik Mijo
Mirković, zadovoljan sam da se u njoj našlo djelo koje tako u potpu-
nosti zadovoljava shvaćanja osnivača ove edicije. On je, naime, pisao
još 1955. godine' da »agrarna historija čini jednu od najvažnijih oblasti
ekonomske historije jugoslavenskih naroda, time i njihove opće histo-
rije. Agrarnoproizvodni odnosi bili su vijekovima osnovni proizvodno-
-ekonomski odnosi i glavni okviri, u kojima se kretao život naroda. Is-
traživanje i obrada agrarne historije čini preduvjet za pravilno postav-
, M. Bloch: Land and Work in Medieval Europe, London 1967.
• U predgovoru knjizi D. Rollera: Agrama-proizvodni odnosi na području dubro-
vačke republike od XIII. do XV. stoljeća, Građa za gospodarsku povijest Hr-
vatske, svezak 5, JAZU, Zagreb 1955.
11
ljanje ostale historijske tematike«. I, na istom mjestu, razrađujući tu
misao, Mirković kaže da »gospodarsku povijest širokih masa naroda čini
povijest sela, obiteljskih zadruga, rodova, plemena, stočarske proizvod-
nje, ratarstva i vinogradarstva, seoba i proizvodnih odnosa, oblika orga-
nizacije proizvodnje i oblika društvenog života seljaka zaposlenih u tim
proizvodnim granama«.
Obrađujući materijalnu stranu života seljaka i naroda u Hrvatskoj,
u čitava dva i po stoljeća burne naše povijesti, knjiga dr. Josipa Adam-
čeka približila je današnjem čovjeku život i napore, borbe i proturječ­ KRATICE
nosti starog društva; borbe i htijenja davnih nam predaka postaju ra-
zumljivijima i prihvatljivijima, vezuju se stari i novi ideali u životu na-
roda neposrednije i organskije nego što to može predočiti politička hi-
storija sama. I u tom je velika vrlina knjige, koju predajemo čitaocu. U bilješkama 'u upotrijebljene ove kratice:

I Broj ispred kose crte označava broj sveznJa (fas.

Vladimir Stipetić ciculus) II fondu, a broj iza crte broj dokumenta II
Zagreb, 10. sIlpnja 1978. svežnju.
ACA Aota CapiJtuli Antiqua
AH Arhiv Hrvatske. Svi 'Spisi upotrijebljeni II ovom radu,
ako nije drugačije naznačeno, potječu iz fondova
AH. U tom se arhivu nalaze i svi obiteljski, vlaste·
linski i drugi arhivi, koji se u radu citiraju. Svi ci·
tirani fondovi, obiteljski, crkveni, vlastelinski, op-
ćins'ki i drugi arhivi, ispred kojih nema oznake re-
centne arhivske ustanove, nalaze se II AH. .
ALC I Aota Looi oredibilis, series I
ALC II Acta Loci credibilis, series II
ALC, Pm!. Acta Loci credibilis, Protokol
AV Arhivski vjesnik, Zagreb
AV VII-VIII J. Adamček, Građa o susjedgradsko-smbičkom vla-
stelinstvu 1563-74, AV VII-VIII, Zagreb 1964-65.
CD T. Smičiklas, Codex diplomatkus regni Croatiae,
Dalmatiae et Slavoniae II, 1904; III, 1905; IV, 1906;
V, 1907; VI, 1908; VII, 1909; VIII, 1910; IX, 1911;
X, 1912; XI, 1913; XII, 1914; XIII, 1915; XIV,
1916; XV, 1934.
OS. csalad, obitelj
cs. osorno} svežanj
D Djq:>loma.ta
Dec. Decimalia
den. denar, denarius
m Diplomatilkai leveltar
DMV Documenta medievalia varia
DRE Donationes regiae ecc1esiasticae
DRS Donationes .regiae saeculares

,13
Fasc. Fasciculus, svežanj PST E. L"szow~ki, Povijesni spomenici plemenite opći­
for., fl. forinta, florenus ne Turopolje nekoć Zagrebačko polje zvane I-IV,
Zagreb 1904-1908.
Gestrin, Mitninske F. Gestrin, Mitninske ,knjige 16. 'in 17. stoletja na
knjige Slovenskem, Ljubljana 1972. PSZ Povijesni spomenici grada Zagreba (Monumenta hi-
storica civitatis Zagrabiae) XIII, 1931. Uredio E.
Gestrin, Trgovina F. Gestrin, Trgovina slovenskega zaledja s primorski· Laszowski; XVI, 1939. Uredio E. Laszowski; XVII,
mi mesti od 13. do konca 16. "toletja, Ljubljana 1949. Priredio E. Laszowski; XIX, 1953. Uredila L.
1965. Dobranić.
Grafenauer, K:mečki B. Grafenauer, Kmečki upori na Slovenskem, Lju· PSV Z. Tanodi, Poviestni spomenici slobodnoga i kraljev-
upori bljana 1962. skoga grada Varaždina I, Varaždin 1942; II, Varaž'
HCEZ A. B. Krčelić, Historia cathedralis ecclesiae Zagra· din 1944.
biens;s, Zagreb 1772. rajnska forinta
r. for.
HZ Historijski zbornik Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveučilišta u
RIHP
JA A!rhiv Jugoslavenske akademije znanosti ,i tlll1ljet· Zagrebu
nosti sold., sol. soldin
K- kutija, ka.rtonska kutija R. Lopašić, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII.
Starine XVII
KAZ Kapto!,s,ki arhiv u Zagrebu, Arhiv prvostolnog kap- vieka iz štajerskog zemaljskog arhiva u Gradcu,
tola u Zagrebu. Depozit u Arhivu Hrvatske. Starine XVII, Zagreb 1885.
Laszo\vski, Izbor E. Laszowski, Izbor isprava velikih feuda Zrinskili StaTine XIX R. Lopašić, Prilozi za poviest Hrvatske XVI i XVII
isprava i Frankopana, Građa za gospodari/ku povijest Hr· vieJm iz štajerskog zemalJskog arhiva u Gradcu,
vats.ke I, Zagreb 1951. Starine XIX, 1887.
lib. libra, mletačka libra Starine XXV R. Lopašić, Spomenici Tržačloih F.rankapana, Sta-
Lopašić, Hrvatski R. Lopašić, Hrvatski urbari I. Urbaria lingua croa- rine XXV, 1892.
urbari tica conscripta, MHJSM V, Zagreb 1894. Starine XXX E. Laszowski, Popis i procjena dobara kneza Stje.
Lopašić, Oko Kupe i pana Frankopana - Ozaljskoga god. 1558, Starine
Korane R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb 1895. XXX, Zagreb 1902.
Mesić, Starine V M. Mesić, Građa mojih razprava u »Radu«, Stavine Starine XXXVI F. Šišić, Dva ljetopisa XVII. vijeka, Starine XXXVI,
V, 1873. Zagreb 1918.
MHEZ II L Tkalčić, Povjesni spomenici zagrebačke biskupije sv. svežanj (fasciculus), svezak
(Monumenta historica ecclesiae zagrebiensis) II, Za- Šišić, HSS F. Šišić, Hrvatski 'saborski spisi. Acta comitialia reg-
greb 1874. ni Croatiae, Dahnatiae et Slavoniae I, 1912.
MOL Magyar orszagos leveltar, Mađarski državni arhiv, (MSHSM 33); II, 1915. (MSHSM 36); III, 1916.
Budimpe!lta (MSHSM 39); IV, 1917. (MSHSM); V, 1918. (MSHSM
Monumenta E. Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croa- 43).
Habsburgica tiae, Dalmatiae et Slavoniae. Habsburški spomeni- Tkalčić, Starine XI I. Tkalčić, Izprave XV. vieka iz »Crvene knjige« za·
ci, Zagreb, I, 1914. (MSHSM 35); II, 1916. (MSHSM grebačkog kaptola, Starine JAZU XI, Zagreb 1879.
38); III, 1919. (MSHSM 40). Ur. et Con. Urbaria et Conscriptiones
Ndb. a. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu VDA Vjesnik državnog arhiva (Vjesnik kr. državnog ar·
NRA Neoregestrata acta hiva II Zagrebu)
ob. obitelj VHAD Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva
Popisi i obračuni J. Adamček - L Kampuš, Popisi i obračuni poreza VHA u Rijeci i Pl'tZinu Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu
poreza u Hrv"tskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. Vjesnik zemaljskog arhiva II Zagrebu (Vjesniik kr.
VZA
Popisi i procjena R. Modrić, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i hrvatsko"slavonsko·dahnatinskog zemaljskog arhi·
posjeda F.rankopana. Vol. 1. Popisi i procjena dobara va)
(1672-1673). Zagreb 1974. VZA V I. Tkalčić, Urbar bivšeg hrvatskoga pavlinskoga sa·
Priv. Privilegia mostana u Strezi, Vjesnik zemaljskog arhiva u Za-
Prot. Protokol grebu V, Zagreb 1903.

14 15
VZA XVII E. Laszowski, Urbar 'vinodolskih Omanja knezova UVOD
Zrinskih, VZA XVII, Zagreb 1915.
ZHS Zaključci Hrvatskog sabora I (1631-1693), II
(1693-1713), Zagreb 1958. Pripremili J. Buturac, M.
Stanisavijević, R. Sučić, V. Sojat, B. Zmajić.

Istraživanje agrarnih odnosa u ovom radu predstavlja istraživanje os··

novnih problema ekonomsko-socijalnog razvoja Hrvatske od druge polo..
vice XV do kraja XVII stoljeća.
Pl10učavanje agrarnih odnosa ograničeno je, doduše, na proizvodne
odnose u poljoprivredi, odnose među ljudima u procesu poljoprivred-
ne proizvodnje. Središnje mjesto u tim proučavanjima [ma prvblem
položaja neposrednih proizvođača (kmetova). Ali povijest agrarnih od-
nosa ne iscrpljuje se poviješću seljaštva. U doba koje se razmatra u
ovom radu odnos prema sredstvima za proizvodnju u poljoprivredi
određivao je u većoj ili manjoj mjeri položaj i svih ostalih klasa i
slojeva u društvu.
Predmet povijesti agrarnih odnosa zahvaća šire područje od po-
vijesti poljoprivrede koja se obično shvaća kao povijest proizvodnih
snaga u poljoprivredi (tehnika zemljoradnje, razvoj oruđa za rad, razvoj
sistema plodoreda i sL). Agrarni se odnosi ne mogu proučavati bez.
poznavanja razvoja proizvodnih snaga. Povijest agrarnih odnosa je stoga
i povijest agrara i razvoja cjelokupnih odnosa u poljoprivredi.
U feudalnom društvu agrarni su odnosi materijalni sadržaj feudal·
nih odnosa. Oni čine realnu bazu na kojoj se temelji cjelokupni druš..
tveni, politički i pravni sistem. Sve to vrijedi i za razdoblje kasnog
feudalizma koje se razmatra u ovom radu.'
Pred ovaj je rad postavljen zadatak da riješi ili pridonese rješa-
vanju više problema iz historije ekonomsko-društvenog razvoja Hrvatske
od XV do konca XVII stoljeća. Neki od tih problema već su postav-
ljeni u domaćoj i svjetskoj literaturi, a drugi su formulirani tijekom
proučavanja građe za ovaj rad.
Krajnji je cilj cjelokupnog istraživanja znanstveno utvrđivanje pro-
mjena u razvoju feudalnih odnosa u navedenom razdoblju i davanje
ocjene njihove važnosti za cjelokupni društveni razvoj. Ali taj se cilj

10 predmetu agrarne povijesti v. B. F. P o r š n j e VJ Očerk političeskoj eko-

nomli feodaljizma, Moskva 1956, 7-8, i u radu V. M. L a v r o v s k o g »Istorija
seljskogo hozjajstva ili agrarnaja istorija?« II knjizi: Problemy issledovanija ze..
meljnoj sobstvenosti v Auglii XVII-XVIII vv., Moskva 1958. 151-162.
2 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 17
 može ostvariti jedino konkretnim istraživanjem pojedinih problema.
Središnje mjesto među njima zauzima problem razvoja feudalne rente
_ osnovnog ekonomskog zakona feudalizma. U radu se za svako raz-
doblje pokušava ustanoviti struktura rente i utvrditi oni njeni oblici
na kojima se nalazi težište feudalnog izrabljivanja. Pri analizi feudal-
ne rente upotrijebljen je velik broj novih izvora.
Uz problem feudalne rente vezuje se više pitanja. U svim razdob-
ljima koja se razmatraju u ovom radu važan problem predstavlja utvr-
.đivanje nivoa razvoja robno-novčanih odnosa. Pritom se ne postavlja
pitanje koliko su ti odnosi razvijeni sami po sebi, već i to koliko.
i kako oni djeluju na razvoj agrarnih odnosa u cjelini i položaj poje-
dinih društvenih klasa. S tim je usko povezan problem razvoja gradova
i njihove uloge u gospodarskom razvoju.
Nivo razvoja proizvodnih snaga u poljoprivredi izražava se speci-
jalizacijom proizvodnje, te među konkretne zadatke ide i utvrđivanje
'strukture poljoprivredne proizvodnje. Gdje god je bilo moguće razma-
trana je posebno struktura seljačke, a posebno struktura vlastelinske
proizvodnje. Proučavanje strukture poljoprivredne proizvodnje omogu·
ćava da se ocijeni važnost pojedinih grana poljoprivrede (vinogradar-
stvo, svinjogojstvo i sL).
U radu su obrađena i različita pitanja organizacije poljoprivredne
proizvodnje i feudalnog izrabljivanja. Tako se npr. na više mjesta govori
o organizaciji vlastelinstva, ulozi vlastelinskih službenika i slugu, o
ulozi seoske općine, sistemu pobiranja crkvene desetine itd. Dosta je
pažnje posvećeno promjenama u pravnom položaju zavisnih seljaka. Te
promjene u pravilu odražavaju razvoj sistema feudalne eksploatacije.
Istraživan je također problem socijalne diferencijacije među seljacima.
Poseban pmblem predstavlja utjecaj izvanekonomskih faktora na
razvoj agrara i agrarnih odnosa. Hrvatska je u razdoblju od XV do
XVII st. proživjela jedan od najtežih perioda u svom razvoju. Iako
se doba vladavine Matije Korvina (1458-1490) još uvijek može oka·
rakterizirati kao period relativno mirnog razvoja, već tada su započeli
turski ratovi s razaranjima privrednih potencijala čitavih pokrajina.
Nakon Korvinove smrti nastala je duboka poHtička kriza. Ta je kriza
uključivanjem dijela hrvatskih zemalja 1527. u sastav Habsburške mo-
narhije prerasla u građanski rat koji se vodi uz istodobno nadiranje
Turaka. Turskim osvajanjima Hrvatska je u XVI st. svedena na »reli·
quiae reliquiarum«. Sesnaesto stoljeće je doba neprekidnih ratova, ma·
sovnog pustošenja i velikih migracija stanovništva. Sva su ta zbivanja
duboko utjecala na privredni razvoj.
Tursko napredovanje u Hrvatskoj zaustavljeno je bitkom kod Siska
1593, a završetkom Dugog rata 1606. počinju se stvarati uvjeti za mi-
ran razvoj.
Utjecaj turskih ratova na razvoj privrede u ovom se radu prije
svega razmatra kao problem promjena u nivou razvoja proizvodnih
snaga u pojedinim krajevima. Istražuje se kretanje stanovništva na
vlastelinstvima i napose proces kolonizacije opustošenih posjeda. Pri·
kazan je također utjecaj tih ratova na razvoj robno-novčanih odnosa.
18
U posljednjem su dijelu prikazane klasne borbe i socijalni sukobi
,od XV do kraja XVII stoljeća. Tim se prikazom želi upozoriti mi
·odnos između različitih oblika klasne borbe i promjena u sistemu
feudalnog izrabljivanja.
Istraživanjem navedenih problema moći će se odgovoriti na neka
pitanja koja se danas u više zemalja u agrarnoj historiografiji potanko
razrađuju. Pritom ,se u prvom redu misli na problem tzv. drugog kmet-
stva (refeudalizaciju) .
U doba kasnog feudalizma (XVI-XVII st.) počeo se u Zapadnoj
Evropi razvijati kapitalistički način proizvodnje. Dio srednjovjekovnog
·građanstva pretvorio se u klasu modeme buržoazije, a dio se neposrednih
proizvođača odvojio od sredstava za proizvodnju i pretvorio unajamne
radnike. RaZVOj robno-novčanih odnosa i kapitalističkog načina proiz.
vodnje dovodi u Zapadnoj Evropi do postepenog ublažavanja feudalne
potčinjenosti i potpune prevlasti novčane rente u izrabljivanju zavisnih
seljaka. Ti su se odnosi izrazili u stvaranju seniorainog tipa vlastelinstva
.(Grundherrschaft) s nerazvijenom alodijalnom proizvodnjom.
Istraživanja su još u prošlom stoljeću pokazala da se kasni feu-
dalizam u Istočnoj Evropi nije razvijao na isti način. Feudalci su u
istočnoevropskim zemljama u XVI st. uspjeli zaustaviti razvoj pre·
ma kapitalizmu i čitavom društvu nametnuti poseban tip feudal-
nih odnosa. Feudalci iz tih zemalja počeli su izvoziti poljoprivredne
proizvode u Zapadnu Evropu što je dovelo do povećanja njihove alo·
dijalne proizvodnje, odnosno stvaranja vlastelinstava s velikim alodi-
jalnim gospodarstvima (Gutsherrschaft). Na tim je vlastelinstvima
glavni oblik feudalnog izrabljivanja postala tlaka. Zavisni su seljaci
ponovo čvrsto vezani za zemlju. Proces uspostavljanja tog tipa feuda-
lizma naziva se refeudalizacija ili uspostavljanje drugog kmetstva.
Refeudalizacija se u većini radova smatra pojavom koja označava
prijelom u gospodarskom razvitku istočnoevropskih zemalja. Taj je
prijelom doveo do gospodarskog zaostajanja Istočne Evrope za raz·
vojem na Zapadu.
U posljednja dva decenija o problemu drugog kmetstva objavljeni
su brojni radovi u Poljskoj,' Čehoslovačkoj.' Mađarskoj,' Njemačkoj
2 Sistematsko istraživanje problema kasnog feudalizma II Poljskoj započeo je
J. Rutkovski (1886-1948). Historiografski pregled istraživanja v. L. 2utkovicz,
tlvahy o agnlrnom systeme v Pol'sku od 16. do 18. storočia, Historicke štlldie
XVII, Bratislava 1972, 79-95; M. M a low i s t, Die Problematik der sozialwirt·
schaftlichen Geschichte Polens vom 15. bis zum 17. Jahrhundert, Studia Histo-
rica 53, Budapest 1963, 9-26.
3 Material z vedeckeho symposia ocharaktere feudalizmu na Slovensku v 16.-18.
storoči, Historicke študie XVII, Bratislava 1972; A. M i k a, Problem počatku ne-
volničtvi v Cechah, Cehoslovensky časopis historicky, Prag 1957, br. 2, 226-248.
4 Zs. P. P a ch, Das Entwicklungsniveau der feudalen AgrarverhaItnisse in
Ungarn in der zweiten Halfte des 15. Jahrhunderts, Etudes historiques I, Bu~
dapest 1960, 397-435; I s t i, Die ungarische Agrarentwicklung im 16-17. Jahr-
hundert. Abbiegung vom westeuropaischen Entwicklungsgang, Studia Historica 54,
Budapest 1964; I s t i, The Role of East-Central Europe in International Trade
(16th and 17th Centuries), Etudes historiques I, Budapest 1970, 217-264. L.
M a k k a il Die Hauptzlige der wirtschaftIich sozialen Entwicklung Ungarns in
15-17. Jahrhundert, Studia historica 53, Budapest 1963, 26-46.
2* 19
Demokratskoj Republici' i Sovjetskom Savezu.' O pojedinim pitanjima
refeudalizacije 'postoje još uvijek različita mišljenja, aH su mnoga već
razjašnjena rezultatima konkretnih istraživanja. O tim rezultatima bit
će više govora pri razmatranju pojedinačnih problema.
U novijim radovima o agrarnim odnosima u Hrvatskoj nije se
vodilo dovoljno računa o rezultatima agrarne historiografije u susjed-
nim zemljama. U suvremenim istraživanjima više se ne mogu zaobi-
laziti problemi koji su postavljeni ili već riješeni u zemljama koje u
to doba imaju sličnu privrednu strukturu (Mađarska, Slovačka).
Prema tome, u ovom će se radu istraživati i problem zavođenja
drugog kmetstva. Na temelju konkretnih istraživanja pokušat će se
odgovoriti na pitanje je li u Hrvatskoj došlo do 'refeudalizacije i
zatim utvrditi njene specifične uzroke.
Na temelju promjena u strukturi feudalne rente i nekih drugih ka-
rakteristika razvoj agrarnih odnosa u Hrvatskoj od druge polovice XV
do kraja XVII stoljeća podijeljen je u tri razdoblja. U prvom se raz-
doblju obrađuju agrarni odnosi u drugoj polovici XV i na početku
XVI stoljeća. U drugom razdoblju prikazane su promjene od 20-ih
godina do kraja XVI stoljeća, dok se u trećem obrađuje razvoj agrara
u XVII stoljeću. Opravdanost ove periodizacije moći će se ocijeniti
tek na kraju. Ali ipak treba upozoriti da je periodizacija sama po sebi
složeno pitanje. Djelovanje određenih razvojnih tendencija ne može se
vremenski točno odrediti. U mnogim se slučajevima u razvoju sukob-
ljavaju suprotne tendencije, tako da se kraj jednog i početak drugog
razdoblja može odrediti jedino utvrđivanjem procesa koji dominiraju
razvojem. U agrarnim odnosima pojedinih razdoblja prisutne su, dakle,
u određenom opsegu i one tendencije koje će postati karakteristične
tek za kasniji razvoj.
Na temelju uvida u građu i osnovne probleme izlaganje materije
ovog rada podijeljeno je na slijedeći način:
Uvod. Izvori i literatura
L Agrarni odnosi u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća
II. Prijelazno razdoblje
(Agrarni odnosi od 20-ih godina do kraja XVI stoljeća)
III. Doba refeudalizacije
(Agrarni odnosi u XVII stoljeću)
IV. Osnovne karakteristike razvoja agrarnih odnosa i klasne borbe
u Hrvatskoj od druge polovice XV do kraja XVII stoljeća.
s G. H e i t Z, O agrarnom vyvoji vo vYhodonemeckyh krajinah v obdobi ne~
skoreho feudalizmu, Historicke študie XVII, Bratislava 1972, 97-102.
6 S. D. S k a z k i D, Osnovnyje problemy tak nazyvajemogo »vtorogo izdanija
kreposničestva({ v Srednjej iVostočnoj Jevrope, Voprosy istarii, Moskva 1958,.
br. 2, 97-119; M. V. N e č k i II a, K itogam diskusii o »voshodjaščej« i »nis R
hodjaščej« stadijah feodaljizma, Voprosy istorii, Moskva 1963, br. 12, 31-51;
A. G. Manjkov, K otazke »druheho vydania« nevol'nictva v Rusku v 16.-17.
storoči, Historicke štUdie XVII, Bratislava 1972, 103-110; A. N. e i s t o z v 0-
n o v, Obščeje i osobennoje v processe genezisa kapitaljizma v stranah Centralj-
noj iVostočnoj Jevropi (postanovka voprosa), II zborniku radova »Voprosy per-
vonačaljnogo nakopljenija kapitala i nacionaljnie dviženija v slavjanskih stra-
nah«, Moskva 1972, 5-16.
20
U ovom se radu proučavaju agrarni odnosi u Slavoniji i staroj
Hrvatskoj. Upravo u XV i XVI stoljeću nazivi tih zemalja mIjenjajU
svoja stara značenja. Područje Hrvatske širi se na sjever do rijeke
Kupe, a zatim se taj naziv prenosi i na ostatke Slavonije. Taj se teri-
torij U dva navrata smanjivao. U XV i XVI st. velike dijelove Hrvatske
i Slavonije osvojili su Turci. U osvojenim krajevima Turci su uveli
poseban tip feudalizma koji prekida dotadašnji kontinuitet razvoja.'
Stvaranjem Vojne krajine u XVII st. izdvaja se još jedan dio terito-
rija Hrvatske na kojem se također razvijaju specifični odnosi. Sre-
dišnje mjesto u našim istraživanjima ima područje današnje sjevero-
zapadne Hrvatske, teritorij koji u XVII st. obuhvaća Provincijalna
Hrvatska. Agrarni odnosi na tom teritoriju razmatraju se u kontinuitetu
kroz čitavo razdoblje.
Prema tome, predmet našeg istraživanja nisu problemi turskog feu-
dalizma i problemi agrarnih odnosa u Vojnoj krajini, kao ni razvoj
agrara u Dalmaciji i Istri. U tim dijelovima Hrvatske razvoj je bio
toliko specifičan da se istraživanja moraju obaviti posebno.'
Teritorij Hrvatske dijeli se na tri poljoprivredne regije. U svakoj
od njih vladaju posebni uvjeti za razvoj poljoprivrede o kojima treba
voditi računa i pri proučavanju agrarnih odnosa. Od mediteranske regije
u ovom se radu razmatra samo dio kvarnerske subregije. To je po-
dručje u kojem se već u srednjem vijeku najsnažnije razvija neagrarna
privredna djelatnost stanovništva.
U radu se istražuju agrarni odnosi u Gorskom kotaru i krajevima
južno od rijeke Kupe, koji pripadaju planinskoj regiji. U tim kraje-
vima prirodni uvjeti planinske regije ipak ne dolaze do punog izražaja.
U Gorskom kotaru se vrlo rano razvilo privredno iskorištavanje šuma,
a ~~~jevi koji se spuštaju prema Kupi čine prijelaz prema panonskoj
regIJI.
.t:l'ajb~l.i.i .uvjeti za razvoj zemljoradnje postoje u panonskoj regiji.
U tOJ regIJI Ima dosta pobrđa i gorica što je omogućilo razvoj vino-
gradarstva.
7 O k~rakteru. tursko-osmansJ..<.og fe~dalizma v. N. F i l i P o v i ć, Pogled na
'osmanskI feudalIzam (s posebmm obZIrom na agrarne odnose) Godišnjak Isto-
riskog društva Bosne i Hercegovine IV, Sarajevo 1952. '
8 ~istoriografske prikaze proučavanja agrarnih odnosa u Dalmaciji i Istri II
novlJ~ doba. v. J. S i d a k, Hrvatska historiografija 1955-65. (I dio), Historijski
zbormk (dalje: HZ) XVIII, 1965, 21-22, i J. A d a m'č e k a za razdoblje 1965-75
u knjizi The Historiography of Jugoslavia 1965-75, Beograd 1975 138-139'
144-146. ' ,
21
IZVORI
Prema B. Grafenaueru izvori za agrarnu povijest dijele se u pet sku-
pina. Osim arhivskih izvora, u nekim razdobljima veliku važnost imaju
materijalni (terenski, arheološki, etnografski), a za novije doba još i
opisni, statistički i normativni izvori.' Za proučavanje agrarnih odnosa
u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća najvažniji su arhiv-
ski izvori. Zbog toga se ovdje ograničavamo samo na prikaz te skupine
izvora. Najprije će biti sistematizirane vrste arhivskih izvora za povijest
agrarnih odnosa, a zatim rad na njihovu objavljivanju. Na kraju će
biti prikazani arhivi i arhivski fondovi koji sadržavaju neobjavijenu
građu o agrarnim odnosima u Hrvatskoj za razdoblje od sredine XV
do kraja XVII stoljeća.
Vrste izvora za povijest agraxni.h odnosa od XV do kraja
XVII stoljeća
Arhivski spisi u najširem smislu sadržavaju različite podatke o agrarnim
odnosima. To se odnosi na srednjovjekovne povelje, spise vlastelinskih,.
obiteljskih, crkvenih i javnih arhiva. Ali iz arhivske se građe izdvaja
nekoliko vrsta izvora koji za proučavanje agrarnih odnosa imaju na-o
ročitu važnost.
Prema sadržaju, postanku i vrijednosti podataka koje sadržavaju
arhivski izvori za agrarnu povijest mogu se razvrstati u ove skupine:
1. Urbari
Urbari se smatraju najvažnijim pisanim izvorima za povijest agrarnih:
odnosa.
Postoje različite definicije urbara. Prema V. M a ž u r a n i ć u to su
spisi s odredbama o službama i daćama koje razne vrste podložnika mo-
raju davati »po zakonih i običaju« zemaljskoj gospodi. 1O Javnopravni
zakonski karakter urbari su dobili tek u doba urbarijalne regulacije
u XVIII stoljeću, tako da u prethodnom razdoblju kmetska podavanja
pisu bila utemeljena na zakonima.
Feudalni pravnik H u s z t y definirao je urbar kao dokument u
kojem je popisan »običaj [ ... J što, koliko i od kojih kmetova, bilo
individualno, bilo kolektivno od cijele seoske općine, vlastelin može'
kroz godinu pobirati u tlaci, novcu ili u drugim naturalijama, odnosno·
koliko kmetovi moraju davati«."
9 B. G raf e n a II e r, Viri in literatura, p. o. iz »Gospodarska in družbena
zgodovina Slovencev. Zgodovina agrarnih panog«, Ljubljana 1970.
10 V. M a ž II r a n i Ć, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb 1908-·
-1922, 1508.
II Z. H e r k o VJ Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske
II, Zagreb 1956, 556.
22
,R. L o.p a š i ć j~ urbare. podijelio u dvije grupe. U grupu urbara
li uzem smisi;, (urban, zakom, kladerne) svrstao je one koji sadržavaju
samo normativne odredbe o feudalnoj renti (»donose obćenite ustanove
jes,: s~anoviti"), dok drugu grupu čine registri (legistri) u kojima s';
»OpISUJU vlastelinstva po mjestih i selih«."
Prema sadržaju urbari se mogu podijeliti na i n d i v i d u a I i z i r a-
n e ~ r b a r e i ur? a r i j a I n e i s p r a v e. U pravilu u njima je
određivan samo onaj dIO feudalne rente koji su podložnici davali
vlastelinu."
U individualiziranim urbarima (obično rukopisnim knjigama) feu-
dalni tereti su zasebno popisivani za svako seljačko domaćinstvo selo·
ili seosku općinu (kolektivna podavanja). '
. Po~~u?-im ~rbarima mogu se smatrati samo oni koji sadržavaju
pOl~emcm POpIS. kmetova. s veličinom njihovih posjeda i svim podao.
vanJl~.a . kOJ~ ~aJu v!astel!nu. I u takvim se urbarima mogu, dakako,
nalaZili I pOJedme normativne odredbe. Bitna je njihova karakteristika
d~ osim po~at~l~a o feudal1?-?j renti sadržavaju podatke o broju podlož-
mka po pOJedmlm kategonjama, o strukturi njihovih posjeda, veličini
sela i seoskih općina.
Nepotpuni urbari također sadržavaju poimenične popise podlož-
nika, ali samo s nekim daćama. To su zapravo registri pojedinih daća
i popisi seljačkih posjeda. Iz XV stoljeća sačuvano je npr. više registara
novčanih daća, a u XVII st. sastavljani su posebni urbari tlake.
Sistem feudalnih odnosa često je reguliran ispravama koje je izda-
vao vlastelin. Te su isprave u pravilu imale oblik povelja sa svim pravnim
oznakama, a sadržavale su normativne odredbe o feudalnoj renti. Urba-o
rija~ne isprave dobivali su pojedinci, grupe podložnika, a i 'čitave seoske'
općme. Suvremenici su ih nazivali »privilegiji« ili »sloboštine«
(libertates].
Urbarijalne isprave se mogu svrstati u više skupina:
a) Urbarijalne isprave za kmetove
U ispravama koje su dobivali kmetovi obično su unošene promjene u
feudalna podavanja pojedinih sela ili grupe kmetova (npr. promjena
tlake u novčana podavanja). Njima su neka podavanja idokidana
(»libertates«).
b) »Litterae locationales«
Prilikom naseljavanja pustih posjeda feudalci su novim kolonistima
posebni~ isprayama o~ređival~ privr~~ene olakšice i podavanja Imja
su trebah davali nakon Isteka lih olakslCa. Isprave o naseljavanju imaju
posebnu važnost i kao izvori o kolonizaciji pojedinih vlastelinstava
(naročito u XVII st.).
c) Povlastice slobodnjaka
!,oložaj slobodnjaka kao vlastelinskih podložnika također je reguliran
Isp~avama. T.o ~u u pravilu individualne povelje koje su dobivali pojeo.
dml slobodnJacI.
;: R. ~? p a š ić, . ~rvatski urb,:ri I, Zagreb 1894, pristup VI-VII.
Razhclte deflll1CIJe urbara v. JOŠ ~. M a r s i n a-M. K u š i k, Urbare feu-o
daInych panstlev na Slovensku I, BratIslava 1959, 7-11.
23.
d) I sprave za trgovišta
Povelje koje su feudalci u XV st. davali gradskim naseljima na svo-
jim vlastelinstvima također se mogu uvrstiti među urbarijalne isprave.
Feudalni tereti stanovnika tih naselja često su regulirani i u općim
urbarima.
2. Statuti
Statutima su u kontinentalnim dijelovima Hrvatske uređivani odnosi
između jednakopravnih subjekata. Ali statuti crkvenih korporacija imaju
važnost i kao izvori za agrarnu povijest. Sve su te korporacije posje-
dovale velika vlastelinstva, pa su u statute uz odredbe o međusobnim
odnosima svojih članova unosile i različite odredbe o feudalnim poda-
vanjima svojih kmetova.
Statut Zagrebačkog kaptola, koji je 1334-1356. sastavio arhiđakon
Ivan Gorički sadržava npr. opširne odredbe o feudalnoj renti kaptolskih
kmetova, načinu sakupljanja crkvene desetine ipodavanjima predi-
jalaca."
Različite odredbe o podavanjima kmetova i gospodarskim pitanjima
nalaze se u zapisnicima sjednica Zagrebačkog kaptola u XVI i XVII
stoljeću.
3. Registri gornice {Regesta juris montani)
Vinska daća gornica pobirana je na većini vlastelinstava pomoću po-
sebnih registara koji su sadržavali poimenične popise držalaca vinograda
i količinu vina koju ti držaoci od svojih vinograda moraju dati vlaste-
linu. Registri gornice predstavljaju svojevrsne urbare za feudalne od-
nose na području vinogradarstva. Feudalna podavanja seljačkih vino-
grada regulirana su i individualno, posebnim ispravama - go r n im
l i s t o v i m a (litterae montanisticae), koje se u većem broju počinju
izdavati u XVII stoljeću.
4. Vlastelinski računi (Rationes)
Važne izvore za upoznavanje gospodarskog ,razvoja vlastelinstava pred-
stavljaju vlastelinski računi.
Nekoliko sumarnih obračuna vlastelinskih prihoda sačuvano je iz
druge polovice XV stoljeća (zagorski posjedi Vitovaca, posjedi biskupa
-Osvalda Tuza).
Posebnu grupu računa čine obračuni vlastelinskih novčanih pri-
hoda. Ta vrsta izvora sadržava podatke o novčanim prihodima (introitus)
i rashodima (exitus) pojedinih posjeda. U nekima su obračunate samo
pojedine novčane daće. Računi te vrste sačuvani su iz XV i prvih
.decenija XVI stoljeća (računi za Var. Toplice, Koprivnicu, Veliku, Me-
·đurić i dr.).
"L K. T k a l č i Ć, Povjesni spomenici zagrebačke biskupije II, Zagreb 1874.
24
Najvažniju grupu vlastelinskih računa cme godišnji obračuni svih
vlastelinskih prihoda i rashoda (bilance). Takvi su se računi od 40-ih
godina XVI stoljeća ,sistematski sastavljali za posjede Zagrebačkog
kaptola. Sačuvani su od 1541. za Varaždinske Toplice, od 1547. za vla-
stelinstvo Sisak, od 1500. za Petrinju, Gornji i Donji Gradec, a od
1542. sa zajedničkih kaptolskih posjeda oko Zagreba (ratianes decana-
les). Najviše je Tačuna sačuvano za topličke posjede." Od 1549. do
1557. sačuvani su računi prihoda i rashoda vlastelinstva Steničnjak.16
Godišnji računi sadržavaju sumarni pregled sv.ih vlastelinskih pri-
hoda i rashoda. Kao izvori za proučavanje agrarnih odnosa posebno su
vrijedni zbog podataka o alodijalnoj proizvodnji, struktur.i vlastelin-
skih rashoda, podataka o sudjelovanju vlastelinstava u trgovini poljopTi-
vrednim proizvodima itd. Računi omogućavaju da se proučavaju kvan-
titativni odnosi između pojedinih oblika rente, kao i odnos između
rente i drugih vlastelinskih prihoda.
Pomoću računa za posjede Zagrebačkog kaptola neke se pojave
u gospodarskom razvoju mogu pratiti u kontinuitetu od 40-ih godina
XVI do kraja XVII stoljeća.
5. Registri desetine (Regesta decimarum)
Popisi crkvene desetine također su važni izvori za istraživanje agrar-
nih odnosa i stanja agrara u XV i XVI stoljeću.
Registri crkvene desetine sačuvani su samo za područje u kojem
je desetinu pobirao Zagrebački kaptol (Zagorje, Međimurje, posjedi
oko Zagreba, kraj između Save i Kupe, te dio posjeda južno od Kupe)."
Za krajeve u kojima je desetinu pobirao zagrebački biskup sačuvani
su jedino sumarni obračuni iz 80-ih godina XV stoljeća."
O registrima desetine kao izvorima za proučavanje desetinskih daća
bit će posebno govora u prikazima desetinskih kotareva i sistema pobi-
ranja desetine. Ovdje, međutim, treba istaći važnost tih izvora za druga
područja agrarne povijesti.
Registri desetine su sastavljani svake godine i u njima je odražavano
stanje seljačke poljoprivredne proizvodnje. Prema tome, oni su neza-
mjenijivi izvori za upoznavanje opsega i strukture poljoprivredne pro-
izvodnje. Budući da često sadržavaju poimenične popise seljaka, pred-
stavljaju i izvor za proučavanje stanovništva.
Desetinski se registri često ne mogu upotrijebiti kao izvori bez
s p i s a o d e s e t i n i. Najvažniji dio tih spisa čine ugovori Kaptola ili
biskupa sa svjetovnim feudalcima o načinu pobiranja desetine, njenoj
komutaciji u novac ili davanju u zakup. Često se samo pomoću tih
spisa može utvrditi od kojih je poljoprivrednih proizvoda desetina popi-
" Kaptolski arhiv u Zagrebu (dalje: KAZ), Acta Capituli Antiqua (dalje: ACA),
sv. 60, 63, 64 (računi za Var. Toplice), sv. Sl (računi vl. Sisak), sv. 81, 82/1, 63/14
(računi vl. Petrinje, Donjeg i Gornjeg Gradeca), sv. 28, 43 (dekanatski računi).
" Magyar orszagos levoltar (dalje: MOL), Lymbus (E-21I), csom6 115; Nadasdy
csalad (E-18S), sv. 18 (58 es.); Varosi es kamarai iratok, 1390 Fol. lat.
II Najvažniji registri kaptolske desetine čuvaju se II fondu Acta Capituli Anti-
qua, sv. 21, 22, 25, 29, 30, 37, 38, 43, 44, 47, 70, 73, 74.
" KAZ, ACA, 30/1.
25
 sana u registrima pobirana, koji seljaci nisu morali davati desetinu
što znače novčani iznosi u pojedinim registrima i sl. '
Crkven.a j~ deset~na u pr~vilu popisivana u tri vrste registara:
a) reg:str: desetIne psemce, raži, ječma, zobi, svinja i pčela,
b) reglstn desetine prosa, hajdine i sirka,
c) registri desetine vina.
U krajevima gdje je bilo razvijeno svinjogojstvo desetina svinja
je popisivana u poseban registar.
·6. Popisi i procjene posjeda (Conscriptiones et aestimationes)
Pop.isi i procjen.e pO~jeda nastaj~li su. prilikom sudskih zapljena vla-
stelmstava, konflskaclJa, devoluclJe posjeda u kraljevski fisk i u nekim
.drugim prilikama.
. U P o P i s ~ (conscriptiones) unošeni su kvantitativni pokazatelji
,svih, gospoda:~kih ele~enata na vlastelinstvu, a u p r o Cj e n a m a (aesti-
,matIOnes) vnJednost tih elemenata iskazivana je u novčanim iznosima.
, Pose~na ,vrsta konskripcija jesu d i o b e n i p o p i s i (divisionales,
!ttterae. dIVIsIOnales) koji su sastavljani prilikom podjele posjeda među
suvlasn~k.,:. ~atkad~ s~ saču:-ani samo dijelovi diobenih popisa.
NaJ:'I~e. Je popisa I pro~J~n~ posjeda sačuvano iz XVII stoljeća.
POPISI I prOCjene su vazm Izvori za analizu strukture vlastelinstva
i feudalne rente. Podaci iz izvora te vrste mogu se iskoristiti za prou-
,čavanje i mnogih drugih problema.
7. Popisi pOdložnika, seljačkih posjeda i krčevina
Na pojedinim su vlastelinstvima sastavljani posebni popisi seljačkih
posjeda. ~adi :-'tvr~ivanja veličine rustikala, rektifikacije selišta i sl. Ti
.su pOpISI vazan Izvor za proučavanje strukture seljačkih posjeda i
stanovništva.
".. Po~ebnu .vrij~dnost. predst~vljaju popisi krčevina kao izvor o pro-
SInVanjU polJopnvredmh povrsina.
U" <?v~ se grupu izvora mogu uvrstiti razni popisi šteta koje su
podlozmclma nanesene u međusobnim sukobima feudalne gospode. Sa-
,čuvano je i nekoliko popisa šteta koje su seljacima počinili Turci, kao
i popisa seljaka odvedenih u tursko ropstvo.
Za proučavanje strukture podložničkih posjeda važni su nadalje
različiti popisi predijalaca i slobodnjaka.
8, Sudske istrage i svjedočenja (Investigationes et attestatiolles)
Različite podatke o feudalnim odnosima i renti sadržavaju neki sudski
d?kumenti. To su u pravilu istrage i svjedočenja o međusobnim sporo-
VIma feu,dalaca. Predmet njihovih sporova ponekad su postajala kmetska
podavanja, povećavanje neldh daća, pitanje iskorištavanja šuma i sl.
Posebnu grupu ove vrste izvora predstavljaju parnice nižih plemića
i l':ac1ana s velikašima. To su u pravilu bili sporovi oko statusa ple-
mIca I građana, odraz njihove borbe protiv ukmećivanja.
26
9. Instrukcije za upravljanje vlastelinstvima (Instructiones)
Različite
upute za rad vlastelinskih upravitelja i službenika sadržavaju
podatke o gospodarskoj politici pojedinih feudalaca.
10. Inventari (Inventaria)
Od brojnih podataka koje sadržavaju vlastelinski inventari najvažniji su
podaci o stanju vlastelinskog stočarsiva i podrumarstva.
ll. Popisi poreza (Conscriptiones dicarum)
Uz različite spisei porezni Su registri li prvoIll redu izvor za prou-
čavanje poreza i poreznog sistema, ali podaci iz njih mogu poslužiti i
za analizu strukture feudalnog zemljišnog posjeda,
12. Spisi o vlastelinstvima
Neka pitanja iz povijesti agrarnih odnosa shvaćenih u najširem smislu
osvjetljavaju različite vrste spisa o pojedinim vlastelinstvima i njihovim
feudalnim gospodarima. Među tim se spisima mogu izdvojiti ove grupe:
a) Spisi o posjedovno-pravnim odnosima, U tu grupu ulaze vla-
darske i druge darovnice (donatianes), fundacionalne isprave pojedinih
samostana i crkvenih zaklada (litterae fundationales), isprave o adop-
cijama (litterae adoptionales), o zalaganju posjeda (litterae impignorati-
tiae), kupoprodajni ugovori i sl. Mnoga pitanja imovinskopravnih od-
nosa među feudalnim vlasnicima osvjetljavaju spisi različitih parnica.
b) Spisi o regainim pravima. Tu grupu spisa čine posebne povelje
o vlastelinskom sajamskom pravu (1itterae nundinales), pravu sudstva
(jus gladii), povlastice o oslobađanju od poreza i drugih javnih tereta
(litterae exemptionales), isprave o pravu pobiranja maltarine, broda-
rine itd.
c) Spisi o predijima i vazalnim posjedima. To su spisi kojima se
reguliraju odnosi između feudalnih posjednika na vlastelinstvu (darov-
nice za predije i vazaine posjede, isprave o zalaganju i sL).
d) Spisi vlastelinskih uprava. U ovu grupu ulazi zapravo veći dio
nabrojenih izvora za agrarnu povijest koji su nastali djelovanjem vla-
stelinskih činovnika. Ali osim njih, iz djelatnosti vlastelinskih uprava
sačuvani su i drugi spisi. Na posjedima Zagrebačkog kaptola od sre-
dine XVI st. vodila se npr. dosta organizirana administracija. U arhi-
vima pojedinih vlastelinstava sačuvali su se različiti izvještaji vlaste-
linskih službenika, nalozi vlastelina, troškovnici i razne zabilješke. Ta
građa katkada sadržava važne podatke o agrarnim odnosima. Iz XVII
st. sačuvane su i manje skupine spisa vlastelinskih sudova.
U gornji prikaz arhivske građe uvršteni su izvori koji se svojim
sadržajem u potpunosti ili pretežno odnose na različita pitanja agrarne
povijesti. Podaci o agrarnim odnosima nalaze se, međutim, i u drugim
skupinama arhivskih izvora. Tako se npr. na temelju saborskih zapis-
nika može istražiti ekonomska politika hrvatskih staleža.
27
 Važan izvor za agrarne odnose predstavljaju npr. i zapisnici sjed-
nica Zagrebačkog kaptola. Sačuvani zapisnici XV-XVII st. sadržavaju
odluke kanoničkih sjednica o različitim gospodarskim pitanjima, od-
redbe o feudalnoj renti, davanju desetine u zakup, podjeli zajedničkih
prihoda, postavljanju službenika po vlastelinstvima itd.
Objavljeni izvori
Rad na objavljivanju građe o agrarnim odnosima redovito je zaosta-
jao za potrebama historiografije. R. Lopašić je još 1894. konstatirao da
»nemožemo biti zadovoljni s rezultatom dosadašnjih publikacija« ur--
bara." Ali i gotovo sedamdeset godina kasnije moglo se tvrditi da
ne postoji dovoljno izvora za izvođenje sigurnih zaključaka o karak-
teru feudalne rente u XV i XVI stoljeću." Pritom se, dakako, pola-
zilo od objavljenih izvora.
Temeljnu zbirku građe o agrarnim odnosima još i danas pred-
stavljaju urbari koje je 1894. objavio R. L o p a š i ć. Lopašić je u
svoju zbirku uvrstio 13 'urbara (1436-1686. ,i inventar Bosiljeva iz
1697) i 31 urbarijaInu ispravu (»rukoviet listina sa urbarskimi ustano-
vami«). Osim urbara za vlastelinstvo Dubovac iz 1581, svi su ostali
urbari u toj zbirci pisani hrvatskim jezikom. Zbirka je i sastavljena
kao »urbari pisani hrvatskim jezikom«. Pretežan dio tih urbara nas-
tao je na zrinsko-frankopanskim posjedima."
God. 1903. 1. K. T k a I č i ć je objelodanio urbar pavlinskih po-
sjeda u Strezi iz 1477. koji se smatra osnovnim izvorom za prouča­
vanje agrarnih odnosa u Slavoniji u drugoj polovici XV stoljeća."
Oko 1610. nastali su urb ari vinodolskih posjeda Zrinskih (Grob-
nik, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižani i Bribir), koje je zajedno s in-
strukcijom za gubernatora Julija Čikulina (1599) objelodanio E.
L a s z o w s k i."
U XIX svesku Povijesnih spomenika grada Zagreba L. D o b r o-
n i ć je 1953. objavila građu o kmetovima Zagrebačkog Gradeca u
XVII stoljeću (1615-1665). Objavljeni urbar iz 1615. zapravo je samo
popis kmetskih posjeda i stoke koju su te godine kmetovi držali. Iz
1631. objelodanjena je istraga (inquisitio) o feudalnim podavanjima
koja su gradski oficijali prethodnih godina od kmetova nezakonito
ubirali, dok je iz 1665. objavljen registar kmetske novčane daće (taxa
colonicalis}."
u Hrvatski urbari, pristup, str. 5.
2Q N. K l a i ć, O razvitku feudalne rente II Hrvatskoj i Slavoniji II XV. i XVI.
stoljeću, Radovi F. F. Odsjek za povijest III, Zagreb 1960, SI, 60. : br. 1-2, Budapest 1957, 17-26.
21 R. L o p a š i ć, Hrvatski urban I, Urbaria lingua croatica conscripta, MHJSM
V, Zagreb 1894.
n l. K. T k a I č i Ć, Urbar bivšeg hrvatskoga pavlinskoga samostana uStrezi,
VZA V, Zagreb 1903, 201-219.
n E. L a s z o w s k i, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VZA XVII,
1915, 71-108.
"L. D o b r o n i Ć, Povijesni spomenici grada Zagreba XIX, Zagreb 1953, 3-50.
28
U građi o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu J. A d a m č e k
je 1965, uz spise o agrarnim odnosima ~oči seljač~,: 1;>une 1~73,. obj~­
vio stubički urbar iz 1567, registar gormce na stubIckim pOSjedIma .'Z
1567, popis dijela susjedgradsko-stubičkih posjeda iz 1574. i vlastehn-
.ski inventar iz 1564.25 . ' ••
Objelodanjeni urbari čine tek neznatan dIO urbara sacuvamh IZ
XV-XVII stoljeća.
1. K. Tkalčić je 1879. iz zapisnika Zagrebač.kog lcapt<;>la (Rubrum
<::apitulare) objavio najvažnije ~sprave. c? agrarm,:, .0<{f0sIma na kap-
tolskim vlastelinstvima u drugOj POlOVICI XV stoljeca.
Važan izvor za poznavanje gospodarskih prilik.a '!-a vlastelinstv~a
Južno od Kupe - popis i procjenu posjeda Ozaljskih Frankopana IZ
1558. -objavio je E. L a s z o w s k i.':. . .....
R. M o d r i ć je 1974. objavila popIse l procJ,::,e z~phJenJemh zrm:
sko-frankopanskih posjeda nakon u~ote (1672-!3) cIm~ J.e stvoren te~~IJ
za proučavanje gospodarskog stanja u drugOj POlOVICI. XVI~ stoljeca.
U prvom dijelu te publikacije tiskani su inventari svih znnsko-fran-
kopanskih aloda i vlastelinskih zgrada." .
Kraće dokumente o pustošenju seljački!:' posjeda u ,:,e~~sobmm
borbama feudalaca kao i za vrijeme turskIh provala objaVIh su E.
Laszowski," J. Pataki" i J. Adamček."
Prije je već rečeno da različite podatke o ekonomskoj politici
sadržavaju saborski zaključci. Saborske spise i zaključke 1.526-:-.~630.
objavio je F. S i š i Ć, a suradnici Arhiva Hrvatske u novoJ senJI za-
ključke 1631-1693."
Opći i tematski zbornic.i objavlj~nih povijesnih i:~vora .~adržavaju
pretežno građu .0 p,?sjedovm.m oc!nos:~a plelI';~tva: Ah u njIma se na-
lazi ponešto spIsa 1 o drugIm pItanjIma pOVIJestI agrara. To se od-
nosi u prvom redu na Habsburške sp~menike (Monum.enta Habsbur-
gicaj koje je u tri. knjige .za ra~do~IJe 1.52~-1554. tIskao E: La-
s z o w s k i. U tom Je zbormku objavljen dIO Isprava o crkvenOj dese-
tini, izvještaji o stanju nekih posjeda, nekoliko kaptolskih računa itd."
2S J. A d a ill Č e k, Građa o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1563-1574,
(>.V .vII-VIII, Zagreb 1964-65, 7-340.
16 I. K. T k a l č i Ć, Izprave XV. vieka iz »crvene knjige({ zagrebačkoga kaptola,
Starine JAZU XI, 1879, 19-75.
27 E. L a s z o w s k i, Popis i procjena dobara kneza Stjepana Frankopana-Ozal}
skog god. 1558, Starine JAZU XXX, 1902, 177-211.
28 R. M o d r i Ć, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana. Vol. 1.
Popisi i procjena dobara (1672-1673), Zagreb 1974.
29 E. L a s z o w s k i, Prilog za povijest opatije topuske, Starine JAZU 32, 1907,
92-130; Provala Turaka u Vinodol g. 1600., VZA XVIII, 1916, 289-291.
JO J. V. P a t a k i, Wasmegyericsei karbecsles 1520, Agrartorteneti szemle I,
J( J. A d a m č e k, Opis gospodarskog stanja vlastelinstva Đurđevca, Prodavića
i Koprivnice 1548, preveo M. Pandžić, Kaj 6, 1969,25-27.
n F. Š i š i Ć, Hrvatski saborski spisi I-V, MSHSM 33, 36, 39, 41, 43, Zagn,,!
1912-1918' Zaključci Hrvatskog sabora I (1631-1693), Zagreb 1958, prIpremili
J. Butura~, M. Stanisavijević, R. Sučić, V. Sojat i B. Zmajić.
lJ E. Laszowski, Habsburški spomenici (Monumenta Habsburgica regni
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) I-III, MSHSM 35, 38, 40, Zagreb 1914-1917.
29
 U grupu općih zbornika građe mogu se uvrstiti Hrvatski spome-
nici (1100-1499) Đ. Š u r m i n a," isprave koje je o prilikama u Hr-
vatskoj krajem XV i na početku XVI st. tiskao M. M e s i ć," kao i
darovnice kralja Ferdinanda I za Hrvatsku L B o j n i č i ć a.J6
Isprave o pojedinim posjedima tiskane su i u zbornicima građe
o velikaškim obiteljima. L. T h a II o c z y i S. B a r a b a s objavili
su spise obitelji Frankopan do 1527. i spise knezova Blagajskih (1200-
-1578)," a R. L o p a š i ć spise Frankopana Tržačkih za razdoblje
1591-1673." Isprave o posjedima i nekoliko obračuna prihoda sadr-
žava i građa o Nikoli Zrinskom Sigetskom koju je objavio S. Bara-
bas. Isprave o posjedima Zrinskih u XVII st. publicirao je E. L a-
s z o w s k V' dok je spise obitelji Keglević (1322-1527) objavio Vj.
K l a ić."
Različiti spisi o gospodarskom stanju i sukobima plemića s veli-
kašima objavljeni su u zbornicima građe za povijest plemićkih općina.
~a.iviše se tih spisa nalazi u Povijesnim spomenicima plemićke općine
Turopolje koje je u četiri svežnja objavio E. L a s z o w s k i.41 Za-
pisnike turopoljske sučije Pleso-Rakarje 1642-1746. tiskao je Š. B r e-
s z t yen s k y.42 Isprave plemićkih općina Cvetkovići i Sv. Jelene Ko-
ruške kod Križevaca objavio je E. L a s z o w s k i," a R. S t r o h a l
spise općine Vivodine."
Od izvora za povijest gradova najpotpunije je publicirana građa
za povijest Zagreba." Isprave (1209-1526) i gradske zapisnike (1454--
-1469) Varaždina objavio je Z. T a n o d i," a E. L a s z o w s k i
~ Đ. S u r m i n, Hrvatski spomenici I (1100-1499), MHJSM 6, Zagreb 1898.
"M. Me s i Ć, Građa mojih razprava u »Radu«, Starine JAZU V, 1873 109-288.
36 L B o j n i č i Ć, Kraljevske darovnice odnoseće se na Hrvatsku, lz kraljev-
skih registratumih knjiga »Libri regii«, VZA VII. 1905, 178-208, 237-276; VIII,
1906, 1-33, 105-154; IX, 1909, 1-47; Darovnice kralja Ferdinanda I za Hrvatsku.
Po registraturnim knjigama »Libri regii«, Zagreb 1906.
37 T h a II 6 e z y-B a r a b aS, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus.
I-II, Budapest 1910-1913; Codex diplomaticus comitum de Blagay Budapest
1897. ' 48 E. L a s z o w s k i Deset listina za povijest grada Križevaca od XV do XVII
"R. L o p a š i Ć, Spomenici Tržačkih Frankopana, Starine JAZU XXV, 1892,
201-322.
31 S. B a r a b li S, Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio
I-II, Budapest 1898-99; E. L a s z o w s k i, Izbor isprava velikih feuda Zrin-
skih i Frankopana, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske I, Zagreb 1951.
oo Vj. K I a i Ć, Acta Keglevichiana annorum 1322-1527, MSHSM 42, Zagreb
1917.
41 E. L a s z o w s k i Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje nekoć Za-
J
grebačko polje zvane I-IV, Zagreb 1904-1908.
~2 S. B r e s z t y e II s k Y, Zapisnici plemenite sudčije Pleso~Rakarje od 1642. do
1746. godine, Zagreb 1889.
~J E. L a s z o w s k i, Hrvatska plemenska općina Cvetković, Yjesnik državnog
arhiva u Zagrebu (dalje: VDA), II, 1927; III, 1928, 71-117; IV, 1929 1-73' V
1931, 1-117; Isti, Listine općine Sv. Jelene Koruške kod Križevaca' VZA 'vII
1905, 1-45. ' ,
«R. S t r o h a I, Vivodinske isprave, VDA VI, 1934, 125-183; VII, 1937, 128-150.
~S. Povijesni. spomenici grada Zagreba (Monumenta historica liberae regiae civi-
tatzs Zagrabzae) I-XI, 1883-1905, (priredio 1. Tkalčić), XII-XVII 1929-1941.
(priredio E. Laszowski), XVIII-XIX, 1949-1953. (priredila L. Dob~onić).
~6 Z. T a II o d i, Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina
l-II, Varaždin 1942-44.
30
spise za povijest Koprivnice'" i pojedinačne isprave za Križevce, Ja.
strebarsko, Ivanić iVinicu."
Iz nekoliko arhivskih fondova objavljeni su regesti važnije građe.
Ta se građa djelomice odnosi na tema.tik,:!. koj~ ?~uhvaća ovaj ra~l.
F. Š i š i ć je objavio regeste spIsa obl~el]l. Nehp~lc od. D~?re Kuce
(1300-1527) 49 Vj. N o r š i ć regeste spIsa IZ arhIva obltel]1 Bedeko-
vić (1267-1600)," a E. L a s z o w s k i 'z dijela arhiva obitelji Ser-
mage i Josipović." Regeste isprava u zbirci Dipl?,?at~ u Arhivu J~g~­
slavenske akademije u Zagrebu do 1526. pubhclrah su J. S t I P I-
Š i ćiM. Š a m š a lov i ć." Građu iz arhiva pavlinskih samostana
u Slavoniji i Hrvatskoj u regestima i izvodima iz dokumenata objav-
ljivao je 1926-1935. .~. Malyu.sz.~3 J ..Bu turac. je objelod.anio
inventar iregeste sen]e Acta Capltuh Antlqua IZ arhIva Zagrebackog
kaptola."
J
Manje skupine i~vora za povijest porezn~g s~stema carina obja-
vili su Vj. K l a i ć" i R. H o r vat." PopIse 1 obracune poreza u
XV i XVI stoljeću u cjelini su objavili J. A d a m č e k i L K a m p u š."
Arhivski fondovi s crrađom o agrarnim odnosima 11
Hrvatskoj za razdoblje od XV do kraja XVII stoljeća
Proučavanje agrarnih ~dnosa u ov?m r.adu teme~ji .se većim. dij~lom
na neobjavljenim izvonma. TI su ~zvon ?t!<nvem s~ste~atsktm Istra-
živanjem građe u domaćim i stramm arhIVIma. Ovdje ce se novopro.-
nađena građa XV-XVII stoljeća prikazati samo sumarno, po arhl-.
vima i arhivskim fondovima.
41 E. L a s z o w s k i, Podaci o Koprivnici u srednjem vijeku, YZA II, 1900,
1-11, 170-183, 215-226.
stoljeća, VZA IV, 1902, 174-181, 260-269; .~z arhiva trgovišta Jastrebarsko~a,.
VDA II 1926 157-170' Stare sloboštine Ivamc-grada, VZA III, 1901, 32-35; DVIJe
listine ~a po~ijest Vi';lce kod Varaždina, VDA II, 1928, 191-194.
"F. S i š i Ć, Iz arhiva grofova Pongracz, Starine JAZU XXXVI, 1918.
"Vj. N o r š i Ć, Regesta arhiva obItelji pl. Bedeković-Komorski, VDA V, 1931"
143-162.
Sl E. L a s z o w s k i, Pabirci iz obiteljskih arhiva Sermage i Josipović, VDA
IX-X, 1941, 115-160.
Sl J. Stipišić _ M. Šamšalović, Isprave II Arhivu Jugoslavenske aka·
demije (inventar), Zbornik HI JAZU II, 1959, 289-379; III, 1960, 563-643; IV,
1961, 465-554.
Sl E. M a l y II S z, A szlavoniai es horvatorszagi kozepkori palos kolostorok.
oklevelei az orsz. leve1tarban, Leveltari kozlemenyak III-IV, 1926-1935.
s4 J. B II t u r a e, Inventar i regesti za starije dokumente zagrebačkoga Kap·
tolskog arhiva g. 1401-1700, AV XI-XII, 1968-69, 261-319.
"Vj. K I a i Ć, Popis ratne daće u Slavoniji godine 1543, VZA IX, 1909, 74-94.
"R. H o r vat, Hrvatske carine god. 1539, VZA XII, 1910, 230-235; Građa za.
povijest slavonskih tridesetnica 1535-1539, VZA XV, 1913, 254-274.
S7 J. Adamček _ I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XY·
i XVI stoljeću, Zagreb 1976.
31.
l. Arhiv Hrvatske
'Građa o agrarnim odnosima za razdoblje od druge polovice XV do
kraja XVII stoljeća pronađena je u Arhivu Hrvatske u arhivima vla-
stelinstava, u obiteljskim arhivima, arhivima crkvenih ustanova, ple-
mićkih općina, trgovišta i gradova i u raznim zbirkama.
a) Arhivi vlastelinstava
Građu XVII stoljeća sadržavaju arhivi vlastelinstava Ozlja, Trakošća­
na, Jastrebarskog, Cakovca, Rasinje i Ribnika.
Arhiv vlastelinstva Ozlja sadržava građu o zalaganju pojedinih
posjeda, spise i urbare iz XVII stoljeća. U arhivu vlastelinstva Ja-
strebarsko čuvaju se iz XVI i XVII st. pretežno spisi. Među važnije
izvore može se ubrojiti diobeni popis vlastelinstva iz 1691. Nešto manje
gospodarskih spisa iz XVII st. čuva se u arhivima vlastelinstava Ra-
sinje, Trakošćana i Ribnika. Važnija građa za ekonomsku povijest u
arhivu vlastelinstva Cakovec nastala je nakon fiskalne konfiskacije
1670. godine.
,b) Obiteljski arhivi
Za starije razdoblje obiteljski arhivi u pravilu sadržavaju više građe
nego arhivi vlastelinstava.
U arhivu o b i t e I j i S e r m a g e čuva se građa za posjede Zrin-
skih u Vinodolu na početku XVII stoljeća (bivši arhiv Julija Ciku-
lina), građa za susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo u XVI i XVII sto-
ljeću i krapinske posjede u XVII stoljeću.
U arhivu o b i t e I j i D r a š k o v i ć čuva se veći dio građe za
povijest trakošćanskog vlastelinstva s više urbarijaInih isprava i popisa
iz XVII stoljeća. Iz tog arhiva napose treba istaći popis vlastelinstva
Gorjana (divisio castri Gara) iz 1508. i Đurđenovca iz 1538, urbar po-
sjeda Preseke i Velike iz 1648, diobu vlastelinstva Vinice iz 1618. i
građu za vlastelinstvo Krapinu.
Spisi o b i t e I j i R a t k a j (1519-1790) sadržavaju izvore za prou-
čavanje agrarnih odnosa na vlastelinstvima Velikom i Malom Taboru.
Među njima su najvažniji diobeni popisi velikotaborskih posjeda u
XVII stoljeću.
Arhiv o b i t e I j i J o s i p o v i ć - Voj k o v i ć sadržava gospodar-
ske spise vlastelinstva Bosiljeva (druga pol. XVII st.), urbar kmetova
n~ dobru ~rbova iz 1640, urbar posjeda Zabok iz 1642. i građu o agrar-
mm odnosIma na posjedima kurije Oroslavje u drugoj polovici XVII
stoljeća.
. U a;hivu o b i t e I j i O r š i ć čuvaju se spisi posjeda Slavetić i
VIše posjeda na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu.
Manje skupine izvora za povijest agrarnih odnosa nalaze se u
arhivima obitelji Bedeković-Komorski, Fodroczy, Jakovlić i Hellenbach.
32
c) Arhivi crkvenih ustanova
Arhivi p a v I i n s k i h s a m o s t a n a u Gariću, Sveticama, Strezi, Re,
metama, Lepoglavi, Bukovici, Križevcima, Dobroj Kući iKamenskom
sadržavaju brojne isprave o stjecanju samostanskih posjeda. U tim
se arhivima nalaze i manje skupine spisa o položaju samostanskih
kmetova u XVI i XVII stoljeću. Među spisima samostana u Sveticama
i Kamenskom sačuvali su se dokumenti o otporu kmetova uvođenju
novih tereta. I u lepoglavskom je arhivu sačuvana tužba seljaka iz 1639.
zbog povećane tlake. U arhivu samostana u Remetama sačuvani su ur-
bari iz 1589. za selo Petruševec, iz 1607. za Rakitovec i urbar za sve
samostanske posjede iz 1632.
Spisi i s u s o v a č k i h s a m o s t a n a u Zagrebu, Varaždinu i Ri-
jeci također sadržavaju brojne isprave o posjedima koje su isusovački
kolegiji stekli u XVII stoljeću. Iz god. 1667. sačuvan je urbar posjeda
isusovačkog kolegija u Zagrebu.
U arhivu s a m o s t a n a z a g r e b a č k i h k I a r i s a sačuvani su
izvori za agrarne odnose na samostanskim posjedima u Vukovini, Kup-
čini i Bistrici. Među njima su najvažniji dokumenti o seljačkom ot-
poru, povećavanju tlake i Ul'bari iz 60-ih godina XVII stoljeća.
d) Arhivi plemićkih općina
Osim velikog arhiva plemićke općine Turopolje, u Arhivu Hrvatske ču­
vaju se manje skupine spisa plemićkih općina Domagović, Cvetković,
Draganić, Desinec i Sv. Jelene Koruške. Iz tih je arhiva sva važnija
građa publicirana.
e) Arhivi gradova i trgovišta
Iz arhiva pojedinih gradova i trgovišta u ovom radu najVISe je rab-
ljena građa o borbama građana s velikašima u XVI i XVII stoljeću.
Ta se građa nalazi u arhivima grada K o p r i v n i c e, trgovišta Kr a-
p i n e i trgovišta J a s t r e b a r s k o.
!') Zbirke
Za proučavanje agrarnih odnosa od XV do XVII stoljeća građa se
nalazi u ovim zbirkama Arhiva Hrvatske:
N e o r e g e s t r a t a a c t a - zbirka spisa Ugarske Komore o za-
plijenjenim i devoluiranim vlastelinstvima. U tu su zbirku uključeni
spisi više obiteljskih i vlastelinskih arhiva iz Hrvatske (stariji arhiv
Zrinskih, arhiv ob. Mikulić, Gotal, Konjski i dr.). Najveći dio tih spisa
tiče se posjedovnih odnosa, ali u zbirci se nalaze i brojni dokumenti
o feudalnim odnosima na pojedinim posjedima.
U r b a r i a e t C o n scr i p t i o n e s - zbirka urbara i popisa
posjeda. Nastala je djelovanjem Ugarske komore. U njoj se nalazi
susjedgradski urbar 1567, popisi Mikulićevih i zrinsko-frankopanskih
posjeda i druga građa sličnog karaktera iz XVII stoljeća.
3 Agrarni odnosi u Hrvatskoj 33
 C o n scr i p t i o n e s di c a rum - zbirka sačuvanih popisa po-
reza. Osim popisa iz XVI stoljeća koji su objavljeni, u ovom su radu
upotrijebljeni i sačuvani registri iz XVII stoljeća.
Transumpta documentorum iura Croatica tan-
g e n t i u m - zbirka prijepisa isprava. U toj se zbirci nalaze prije-
pisi kraljevskih darovnica za svjetovno plemstvo i crkvene prelate, kao
i prijepisi palatinskih darovnica.
D o c u m e n t a m e d i e val i a. U ovoj se zbirci čuvaju isprave
O posjedovnim odnosima i neki dokumenti o položaju kmetova (urba-
rijalne isprave).
2. Arhiv Prvostolnog kaptola u Zagrebu. Prvi odjel (depozit u Arhivu
Hrvatske)
U fondovima Arhiva Zagrebačkog kaptola čuvaju se najvažnije sIm-
pine građe o agrarnim odnosima XV-XVII stoljeća. U tim se fondo-
vima prije svega nalazi bogati izvorni materijal za kaptolske posjede.
Na temelju te građe gospodarski se razvoj i agrarni odnosi na kaptol-
skim vlastelinstvima Varaždinskim Toplicama i Sisku, kao i na posje-
dima oko Zagreba, mogu proučavati u kontinuitetu od XIV do kraja
XVII stoljeća. Sačuvana je također građa za vlastelinstva Petrinju,
Donji Gradec i Gornji Gradec (od sredine XV do sredine XVI stoljeća).
Osim građe za kaptolske posjede, u tom se arhivu čuva građa,
i za mnoga druga vlastelinstva u Slavoniji i Hrvatskoj. U kaptolskom
se arhivu nalaze gotovo svi registri desetine i spisi o desetini. Među
spisima kaptolskog vjerodostojnog mjesta (Acta loci credibilis) čuvaju
se različite istrage i spisi koji također predstavljaju važne izvore za
proučavanje povijesti agrara.
Navedena građa nalazi se u ovim fondovima:
a) Acta Capituli Antiqua (1201-1700)
U 118 svežnjeva ove serije čuvaju se spisi kaptolskih posjeda, popisi
desetine u kaptolskim desetinskim kotarevima i razni drugi spisi. Za
kaptolske su posjede sačuvani računi, popisi desetine, popisi novčanih
daća, različite urbarijalne isprave, urbari, spisi o seljačkim bunama,
spisi o posjedovnim pravima Zagrebačkog kaptola itd."
b) Acta Loci credibilis, series I
Abecedna serija spisa kaptolskog vjerodostojnog mjesta sadržava prven-
stveno građu o posjedqvnim odnosima i sporovima feudalaca u sjeve-
rozapadnoj Hrvatskoj. Kao što je rečeno, među tim se spisima nalaze
istrage i svjedočenja o sporovima građana i plemićkih općina s ve-
likašima.
SI J. B II ~ II r a c, Inventar i regesti za starije dokumente zagrebačkoga Kap-
tolskog arhiva 1401-1700 (Inventarium et regesta Actorum Capituli Zagrabiensls
Antzquorum), AV XI-XII, 1968-69,261-319.
34
c) Acta Loci credibilis, series II
Kronološka serija spisa (1209-1850) sadržajno se ne razlikuje od abe-
cedne serije. Najveći dio spisa ove serije potječe iz XVI i XVII sto-
ljeća.
d) Protokoli
Iz velike skupine kaptolskih protokola napose treba istaći protokole vje-
rodostojnog mjesta, protokole privilegija za predije, opcija i zapisnike
kaptolskih sjednica.
F a s s i o n e S L o e i e r e d i b i Ii s - zapisnici izjava o kupa-
-prodaji, tužbama, darovanjima i sl. (1559-1861).
P r i v i I e g i j i p r e -cl i j a l a c a - protokol prijepisa kaptolskih
darovnica za predijaIce u Var. Toplicama, Sisku i Kraljevcu (1506-
-1835)."
O P t i o n e s p r a e d i o r u m e t t I a k a r u m - sadržavaju po-
datke o privatnim posjedima kanonika (kanoničkim predijirna). Saču­
vana su samo dva zasebna protokola opcija: za god. 1540-1546. i
1579-1639.60 Podaci o opcijama i divizijama nalaze se i u zapisnicima
kaptolskih sjednica.
Z a p i s n i e i k a p t o I s k i h s j e d n i c a - prvorazredan su iz-
vor za proučavanje ekonomskih prilika i agrarnih odnosa na kaptolskim
posjedima.
Važnije isprave iz najstarijeg kaptolskog zapisnika tzv. •Crvene
knjige« (Rubrum Capitulare) objavio je 1. Tkalčić." U »Crvenoj knjizi«
nalazi se još dosta podataka koji nisu publicirani: bilješke o posjedima,
o podjeli zajedničkih prihoda, isplatama i uplatama iz zajedničke bla-
gajne, o arendacijama desetine itd."
Registri troškova i zapisnici kaptolskih sjednica 1484--1515. sadr-
žavaju podatke o prihodima pojedinih kaptolskih posjeda, bilješke o
primicima i izdacima u novcu. Ti su registri najvjerojatnije bili sa-
stavni dio »Crvene knjige«."
Fragmenti kaptolskih zapisnika 1550-1555, 1557-1566. i 1555-
-1570. čine dio izgubljenog protokola koji je vjerojatno slijedio iza
»Crvene knjige«. U sačuvanim fragmentima nalaze se kaptolske odluke
o podavanjima kmetova, zapisnici diobe prihoda, bilješke o izboru go-
spodarskih službenika, popisi arendirane desetine itd."
" KAZ, Protokol br. 50.
~ Uptiones tlakarum ab anno 1540-1556. (KAZ, ACA, 104/3); Optiones praedio-
rum et tlakarum 1579-1639. (KAZ, ACA, 104/4).
"1. K. T k a l č i Ć, Izprave XV. vieka iz »Crvene knjige« zagrebačkog kaptola
Starine JAZU XI, 1879, 19-75. '
62 .~iber. q.ecr.etorum et sententiarum venerab!lis Capi/uli Zagrabiensis una cum
copzzs pnvzlegtorum nonnullorum locorum et vzllarum eiusdem Capituli, uli Sisek
Petrovina, Toplica, Omnium Sanetorum etc., codex saeculi XV et XVI 264 list~
(Arhiv JAZU, II-cl49). '
&3 »Regesta ~expensarum et sessionum venerabilis Capituli Zagrabiensis« 1484-
-1515. (Arhiv JAZU, Ik/64).
M KAZ, ACA, 94/62, 112/19, 112/23.
3* 35
 Sličnog su sadržaja zapisnici kaptolskih sjednica 1573-1612. tzv.
»Bijela knjiga« (Album Capitulare)" i zapisnici za razdoblje 1614-1676."
e) Acta decimalia
U ovoj skupini spisa nalazi se nekoliko popisa desetine iz druge polo-
vice XV stoljeća, popisi novčanih daća i seljačkih posjeda u Stibri.67
3. Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
U Arhivu JAZU građa o agrarnim odnosima istraživana je u zbirkama
Dokmnenta, Kodeksi i ostavštini R. Lopašića.
Zbirka D o e u m e n t a sadržava spise više obiteljskih arhiva. Osim
isprava o posjedima, u njoj se nalaze popisi posj.eda, urbarijalne isprav,:
i spisi o seljačkim bunama." Među K o d e k s I m a se također nalazI
nekoliko rukopisa s podacima o gospodarskim prilikama.
U o s t a v š t i n i R. L o p a š i ć a nalaze se prijepisi nekoliko
neobjavljenih urbara i urbarijaInih isprava iz XVII stoljeća.
4. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu
Građa za agrarne odnose XV-XVII st. istraživana je u ovim fondo-
vima Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu:
A e t a O e e o n o m i e a. U tom se fondu čuvaju gospodarski spisi
biskupskih posjeda. Najvažniji izvor za feudalne odnose na tim posje.
dima u drugoj polovici XV st. predstavljaju računi biskupa Osvalda
Tuza koji se nalaze u Kaptolskom arhivu." U fondu Oeconomica ču­
vaju se popisi novčanih i naturainih daća na biskupskim posjedima u
XVI i XVII stoljeću, popisi kmetova, registri gornice, urbarijalne is-
prave i različiti gospodarski spisi.
A e t a d e e i m a I i a. U ovom se fondu nalaze spisi o biskupskoj
crkvenoj desetini u XV i XVI stoljeću, popisi prihoda s posjeda Biš-
kupec kod Varaždina (1545-1578) i nekoliko popisa biskupske desetine
iz prve polovice XVII stoljeća.
A e t a d o n a t i o n a I i a - sadržavaju privilegije biskupskih pre-
dijalaca i nekoliko urbarijainih isprava.
A e t a j u r i d i e a. U ovom se fondu čuvaju spisi biskupskih vla-
stelinskih sudova. Manje skupine spisa sačuvane su iz XVI i XVII
stoljeća.
M Album Capitulare continens divisiones proventuu1n, senia dominorum, ratio-
nes, statuta ab anno 1573. ad annum 1612. (KAZ, Protokol, br. 701).
" KAZ, ACA, 104/5.
61 O fondovima Kaptolskog arhiva II Zagrebu v.: J. B II t II r a C, Kaptolski
arhiv u Zagrebu, VDA XI, 1945, 59-80.
6s Regeste isprava te zbirke do 1526. objavili su J. S t i p i š i ćiM. Š a ID Š a~
lov i Ć, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije (inventar), Zbornik HI JAZU
n, 1959, 289-379; III, 1960, 563-643; IV, 1961, 465-554.
.. KAZ, ACA, 30/1, 30/2, 31/1.
36
Privilegiji za biskupske po'sjede čuvaju se u zbirci P T i v i I e g [a-
I i a, a pojedini dokumenti o sukobima gradova s feudalcima i o se-
ljačkim bunama nalaze se u fondovima A e t a p o I i t i e a i E P i s t o-
I a e a d e p i s e o p o s.70
5. Mađarski državni arhiv u Budimpešti (Magyar orszdgos leveltdr)
U Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti građa za agrarne odnose
u Hrvatskoj istraživana je u fondovima Arhiva Ugarske komore, u
arhivima obitelji koje su imale posjede u Hrvatskoj i u zbirkama.
Građa pronađena u tim arhivima do 1971. prikazana je zajedno s no-
vom građom o seljačkoj buni 1573. u Arhivskom vjesniku XIV." Pri-
likom daljih istraživanja u tim je arhivima pronađeno još dosta novih
izvora. Građa se nalazi u ovim fondovima i zbirkama;
a) Diplomatikai leveltar (Col1ectio antemochachiana)
U ovu veliku zbirku uvrštene su sve isprave i spisi do 1526. U zbirci
se nalaze urbari vlastelinstava Jastrebarsko i Ozalj (dio) iz XV sto-
ljeća, urbari vlastelinstava Steničnj-aka, Velike i Međurića iz 1518, ur-
bari vlastelinstva Grebena iz 1515. i 1522, popisi novčanih daća na
Batthyanyjevim posjedima u XV i na početku XVI stoljeća, računi,
novčanih prihoda vlastelinstava Grebena i Međurića, popisi selišta na
vlastelinstvima Kristalovcu (1472) i Dobroj Kući (1474), urbarijalne
isprave za više posjeda, popisi šteta itd. Građa pronađena u toj zbirci
ide u red najvažnijih izvora za povijest agrarnih odnosa u XV stoljeću.
b) Arhiv obitelji Batthyany
Među obiteljske arhive važne za povijest Hrvatske svakako ide arhiv
obitelji Batthyany koja je držala velike posjede u Hrvatskoj.
U seriji A e t a a n t i q u a tog arhiva nalaze se spisi posjeda
(Acta Antiqua Miscel1anea Croatica). Slična se građa za starije raz-
doblje čuva u serijama M a i o r a t u s i M e m o r a b i li a.
U seriji U r b a r i snimljeni su urbari i urbarijalne isprave Bat-
thyanyjevih vlastelinstava i posjeda Grebena, Jakopovea, Zamlaća i Tur-
nišća za razdoblje 1558-1630. U seriji I n ven t a r i nalaze se inven-
tari grebenskih posjeda 1581-1641, dok serija M i s s i I e s sadržava
različite tužbe i predstavke kmetova iz XVI i XVII stoljeća."
70 O nadbiskupskom arhivu II Zagrebu v.: M. H r g, Sređivanje biskupskog
arhiva u Zagrebu godine 1815, AV X, 1967, 167-184.
J. A d a ID Č e k - l. F i li p o v i t, Izvještaj o radu na pronalaženju građe
71
o seljačkojbuni 1573. u četverogodišnjem razdoblju 1968-1971, AV XIV, 1971,
327-355.
n Repertorij arhiva ob. Bathyany v.: V. Z i m a n y, A herceg Bathyany csa1act
[eve1tara, Budapest 1969.
37
c) Arhiv obitelji Festetić
U sastavu tog arhiva nalazi se kao poseban odjeljak arhiv obitelji
p e t h o d e G e r s e sa spisima o posjedima u Križevačkoj, Varaždin-
skoj, Požeškoj i Zagrebačkoj županiji. U skupini spisa »Miscellanea
antiqua« pronađeni su spisi o seljačkoj buni 1567-68. na posjedima
Beli i Ivancu, kao i urbar tih posjeda.
d) Arhiv obitelji Nadasdy
U tom su arhivu pronađeni računi prihoda i rashoda vlastelinstva Ste-
ničnjaka 1549-1551, gospodarski spisi vlastelinstava Međurića i Veli-
ke u Križevačkoj županiji (poč. XVI st.), registri prihoda s posjeda Vi-
dovec 1532-1536, računi prihoda susjedgradskih posjeda 1566-1569,
tužbe kmetova Međurića 1528-29, medvedgradski računi (1620--1623),
popisi vinskih daća na medvedgradskim posjedima (1629-1634) i drugi
spisi.
e) Arhiv obitelji Keglević
U V odjeljku tog arhiva nalaze se spisi o posjedima ob. Keglević u
Hrvatskom zagorju i Pounju. Najvažniji dokument među tim spisima
nesumnjivo je hrvatskim jezikom pisani urbar bužimskog vlastelinstva
iz prve polovice XVI stoljeća.
f) Arhiv obitelji Erdody
U tom su arhivu pronađeni računi prihoda i rashoda vlastelinstva
Jastrebarsko 1582. i 1605, te urbar trgovišta Jastrebarsko iz 1622.
g) Lymbus
U zbirci L y m b u s (E-2U) u Komorskom arhivu nalazi se također
dosta spisa o vlastelinstvima u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću. vi
toj se zbirci nalazio dio računa vlastelinstva Steničnjaka, spisi o su-
sjedgradsko-stubičkim posjedima i popisi spisa (regesti) za dvadesetak
posjeda.
h) Urbaria et Conscriptiones
U zbirci komorskog arhiva Urbaria et Conscriptiones nalaze se: urbar
Susjedgrada iz 1566, inventari Susjedgrada i Stubice iz 1566. i 1571.
računi za posjed Vidovec 1531-1533, medvedgradski urbar iz XVII
stoljeća i još neke konskripcije 'Posjeda.
i) Regesta decimarum
U ovom se fondu čuvaju popisi desetine i gornice s posjeda Tome Mi-
kulića1620--1646, popisi kmetova i desetine na posjedima zagrebačkog
biskupa u Dužici i Gorici i pregledi prihoda zagrebačke biskupije.
38
Osim u navedenim fondovima, manje skupine građe o agrarnim
odnosima u Hrvatskoj nalaze se još u serijama komorskog arhiva N e o-
r e g e s t r a t a a c t a, I n s t r u c t i o n e s c a m e r a l e s, L i t t e-
r a e a d C a m e r a m e x a r a t a e, A c t a c a m e r a l i a i zbirci
Var o s i e s k a m a r a i i r a t o k.
6. Arhiv obitelji Erdody u Bratislavi
U Središnjem državnom arhivu Slovačke u Bratislavi čuva se veliki
arhiv obitelji Erdody s dvadesetak skupina spisa o vlastelinstvima u
Hrvatskoj. Iz starijeg razdoblja (XV-XVII st.) najviše je građe saču­
vano za vlastelinstvo Samobor. Iz XVII st. sačuvani su računi pri-
hoda i rashoda samoborskih posjeda 1632-1633, 1633-1634, pregled
novčanih daća iz 1615, popisi gornice inedatirani urbar. U tom se
arhivu nalaze i dosta velike skupine spisa o drugim Erdodyjevim po-
sjedima u Hrvatskoj.
7. Dvorski komorski arhiv u Beču (Hofkammerarchiv)
U tom se arhivu u fondu H o f fi n an z i n U n g a rn (Ungarische
Hoffinanz) nalaze spisi vlastelinstava koja su zbog izumrća vlasnika
ili zapljene dolazila u kraljevski fisk. Među tim vlastelinstvima dosta
velika skupina spisa sačuvana je za Susjedgrad i Stubicu (1548-1574).
U tom se fondu nadalje nalaze spisi za posjede Koprivnice i Đurđevca,
popis vlastelinstva Sokol kod Bihaća i spisi o zrinsko-frankopanskim
posjedima u XVII stoljeću.
U fondu K o n s k r i p t i o n e n i n U n g a r n nalaze se popisi
i procjene više hrvatskih vlastelinstava u XVII i XVIII stoljeću.
U ovaj pregled arhiva i arhivskih fondova koji sadržavaju građu
o agrarnim odnosima uvršteni su samo važniji fondovi. Izostavljeni su
fondovi s manjim skupinama spisa koji imaju sporedno značenje za
proučavanje agrarnih odnosa u XV-XVII stoljeću. U tu se grupu
mogu svrstati spisi o Rasinji (1517-1813) u arhivu kneza E s t e r-
h a z y j a (iz Tate), spisi o posjedima oko Bisaga i Moravča (XVII i
XVIII st.) u arhivu obitelji J a n k o v i ćuKaposvaru, spisi oVinici,
Gotalovcu, Paukovcu i Zelini (XVII i XVIII st.), u arhivu obitelji
N i c z k y u Nebersdorfu u Burgenlandu, spisi o Belcu i drugim po-
sjedima u arhivu obitelji B a t t h y a n y u Giissingu i spisi još nekih
arhiva.
Napose treba upozoriti na a r h i v J u r j a B r a n d e n b u r š k o g
koji sadržava važnu građu za ekonomsku povijest Hrvatske na početku
XVI stoljeća. Dijelovi tog arhiva čuvaju se danas u Niirnbergu, Bam-
bergu i Merseburgu u SR Njemačkoj." Građa tog arhiva je pregledana,
73 I: B o r s a, Die Geschichte des HunyadiMBrandenburgischen Familienarchivs,
Archivalische Zeitschrift 62, 1966, 144---168.
39
 ali na žalost, nije upotrijebljena u ovom radu. U arhivu se nalaze rao
čuni prihoda i rashoda, obračuni, popisi novčanih daća urbari i spisi
za vlastelinstva Rakovec, Vrbovec, Medvedgrad, Lukave~ Krapinu Veo
liki i Mali Tabor, Varaždin i Kastel (1511-1530). ' ,
LITERATURA
Pr~i ~~dovi koji se dotiču problematike agrarnih odnosa u Hrvatskoj
pOJavIlI su se u drugoj polovici XIX stoljeća.
. Interes za probleme agrara najviše je došao do izražaja u rado.
v~ma . R a ~ o s I. a vaL ,?.p a š i ć a
(1835-1893). U svojim »mjestopis.
mm l povJestmm« studIjama on se nije ograničavao samo na histo-
rijsku top,?graHju. Pr.,?učavajući prošlost pojedinih krajeva pokazao je
~nogo smIsla .za P?VIJest seljaštva, plemićkih općina, gospodarske pri.
lik,: ~a vlastelrnstvIma i sl. U prikazu tih pitanja Lopašić se u većini
sluc~Jeva zadržavao :'la nivou deskripcije. Nije se mogao upuštati u
dublje teor~tske analIze građe koju je obrađivao i vjerojatno nije bio
potpuno sVjestan da se na području njegova znanstvenog interesa na.
laze ~I:,"."i pr_~blemi povijesnog razvoja Hrvatske. Ali i pokraj toga,
~opa~Ic Je UOClO vda se u XVI st. položaj seljaka počinje pogoršavati
l da .J~ .napos.~ tezak u X.vII ~t?ljeću.74 U svojim prilozima o povijesti
pIernickili opcrna sabrao Je oblIje podataka o problemu njihova ukme.
ćivanja."
~opašićeve :non,?gr~fije ."K~rlovac...Povijest i mjestopis grada i
oko!lce« (1879). ~ »Biliac l bIha.cka kraJrna« .(1890) još i danas mogu
konsna POslUZItI za upoznavanje gospodarskih prilika u XVI i XVII
stoljeću. Isto se može reći i o njegovoj knjizi »Oko Kupe i Korane'
Mjestopisne i povjesne crtice«, koju je 1895. objavio E. Lazowski'
jednako ka,? i ~a njegove prikaze povijesti pojedinih vlastelinstava." '
Neka pItanja tš~spodarskog razvoja i agrarnih odnosa obrađivao je
I v. a n K .. T k a I CIC (1840-1905). Već u kratkoj povijesti Varaždin-
skih ToplIca (1869) Tkalčić je posvetio pažnju prikazu feudalnih od-
nosa." On je prvi istraživao borbu protiv crkvene desetine u XIV
stoljeću." Posthumno je objavljen njegov rad o staroj zagrebačkoj trgo.
" ~'. L o p a š i Ć, Hrvatski urbari .I, Zagreb 1894, 170, 205-206; »Uobće bijaše
polaza] kmetova".u s.e~amnaestom vlek~ vrlo n~snosanJ a s njima se često per
stupa.lo kao sa zl'~?,tmJom, te sl! mnogI dokoneali pod batinama i II gradskim
taJilmcama« (LopasIc, Oko Kup~ l Korane, Zagreb 1895, 26-27).
R. L o p a Š l Ć, Oko Kupe l Korane, Zagreb 1895, 9-20; Obćina Draganićka
ilarreb 1883.
7 pvodne studije pri objavljivanju urbara za Brubno, Modruše, Grižane i Novi
u ~lnodolu, Dubovac, Rakovec, Grobnik, Ozalj, Bosiljevo i Švarču (Hrvatski ur~
ban, 1894).
"L K. T k a 1č i Ć, Sumporne Toplice kod Varaždina u Hrvatskoj (Varaždin-
ske ToplIce), Zagreb 1969.
." L K. T k a 1č i Ć, Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebačkoj u XIV
Vleku, Rad JAZU 49, 1879, 165-230.
40
vini s dosta podataka o stanju robno·novčanih odnosa u drugoj polo-
vici XV stoljeća."
Sredinom XIX st. počinju se objavljivati povijesti pojedinih gra-
dova i vlastelinstava. Veći dio tih povijesti nema vrijednosti za upo-
znavanje društveno·ekonomskih prilika, jer se ograničava samo na pri-
kaz povijesti vlastele i opis vlastelinskili gradova. U tu se grupu mogu
uvrstiti radovi L K u k u I j e v i ć a o povijesti Medvedgrada, Zrina
i drugih vlastelinstava." Na sličan su način lokalnu povijest obrađivali
E. L a s z o w s k i" i R. H o r vat."
Gj. S z a b o je u svojim radovima o starim gradovima veću paž·
nju posvetio prikazu kulturno.povijesnih spomenika, ali i u njama se
povijest vlastelinstava poistovjećuje s poviješću vlastele."
Nešto više podataka o društvenim odnosima sadržavaju starije po-
vijesti gradova: Varaždina S. B e loš e v i ć a,M Krapine S. O r t n e-
r aBS i Samobora Vj. N o r š i ća."'
Neki problemi društvene strukture u doba feudalizma obrađivani
su u radovima o plemićkim općinama. U tim je radovima zahvaćen i
problem ukmećivanja tih općina u XVI stoljeću. R. L o p a š i ć je
1883. zasebno prikazao povijest plemićke općine Draganić, a u svojim
»mjestopisnim i poviestnim« radovima plemićke općine u Pounju (Je-
zerani, Cava, Menići, Kriščići) i u Pokuplju (Klokoč, Kremen, Ladiho-
vići, Gorica i dr.)." Povijest plemićke općine u Turopolju obradili su Š.
B r e s z t yen s k y" i E. L a s z o w s k 1." Laszowski je prikazao i ple-
mićke općine u nekadašnjoj podgorskoj županiji." Propadanje plemićke
općine Kriščić obradio je Vj. K I a i ć.'l
U novijoj hrvatskoj historiografiji istraživanje agrarnih odnosa u
XVI stoljeću usko je povezano s proučavanjem uzroka seljačke bune
1573. Većina je historičara do problema agrara zapravo dolazila prou-
čavanjem seljačke bune 1573, jer je trebalo odgovoriti zašto su seljaci
~ O staroj zagrebačkoj trgovini, Rad JAZU 176, 1909, 177-238, 178, 87-114.
!Q l. K II k II l j e v ić S a k c i n s k i, Događaji Medvedgrada, Arhiv za povjestni.
w
cu Jugoslavensku III, Zagreb 1854, 31-132; Zrin grad i njegovi gospodari Zagreb
1883; Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj I-III, Zagreb 1869-70.
81 E. L a s z o w s k i, Hrvatske povjesne građevine. Mjestopisni opisi gradova
kula, samostana, crkava i drugih povjesnih građevina domovine Hrvata I, Za~
greb 1903; Gorski Kotar i Vinodol. Mjestopisne i povjesne crtice, Zagreb 1923;
Grad Ozalj i njegova okolina. Mjestopisne i povjesne crtice, Zagreb 1929.
"R. H o r vat, Povjest Međimurja, Zagreb 1907; Poviest slob. i kralj. grada
Koprivnice, Zagreb 1943.
83 Gj. S z a b o, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.
84 S. B e loš e v i Ć, Županija varaždinska i slobo kralj. grad Varaždin, Zagreb
1926.
85 S. O r t n e r, Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb 1899.
B6 Vj. N o r š i Ć, Samobor~grad. Povjesne crte o njemu i njegovim gospodari.
ma. Samobor 1942.
' "R. L o p a š i Ć, Obćina Draganićka, Zagreb 1883; Bibać i Bibaćka krajina,
Zapreb 1890; Oko Kupe i Korane, Zagreb 1895, 91-100, 142-152, 153-157.
• S. B r e s z t yen s k y, Pravno·povjestni podaci o Turopolju, Zagreb 1892.
19 • E. L a s z o w s k i, Povijest plemenite općine Turopolje nekoć Zagrebačko
polje zvane I-III, Zagreb 1910-1924; Diobne običajne ustanove u pl. općini
Turopolje, VZA I, 1899, 31-33; Turopoljski »župan«, VZA XII, 1910 48-53.
I'-:sf L a s z o w s k i, Stara hrvatska županija podgorska, Rad JAZU 138, 1899,
"Vj. K 1 a i Ć, Hrvatsko pleme Kreščić ili Kriščić, VDA I, 1925, 46-96.
41
tražili slobodnu trgovinu i u čemu se pogoršavao njihov položaj UOCJ
bune. Takav pristup problemima agrarnih odnosa imao je nedostatke
u prvom redu stoga što ih je svodio samo na traženje odgovora na
pitanja koja se postavljaju pri proučavanju bune. P10blemi koji se ne
tiču njenih uzroka nalazili su se obično u drugom planu." Ali pristup
problemima agrarnih odnosa u historiografiji seljačke bune 1573. pro-
šao je kroz dva razdoblja. Prvi prikazi historije seljačke bune 1573.
zapravo i nisu tražili njene uzroke u tendencijama ekonomsko-društve-
nog razvoja. J. H a r t i n g e r je npr. opisao položaj zavisnih seljaka,
ali nije uspio utvrditi da li promjene u tom položaju imaju neku
vezu s bunom.93
Prikaz položaja seljaka u XVI st. u monografiji M. D u r m a n a
o seljačkoj buni 1573. iz 1936. ne razlikuje se od ostalih deskriptivnih
prikaza u prethodnim radovima o buni."
Knjiga J. P r e d a v C a »Selo i seljaci« (1934) napisana je s pre-
tenzijom da bude »prva povijest našeg seljaštva«. Ali ta kompilacija ne-
ma nikakve znanstvene vrijednosti, a uz to je opterećena reakcionar-
nim pogledima na društveni razvoj."
Nezavisno od problema vezanih uz historiju seljačke bune J. B o-
s e n d orf e r je objavio 1950. monografiju o agrarnim odnosima u
Slavoniji. U prvom dijelu te knjige pokušao je prikazati nastanak feu-
dalnog društva u Slavoniji (7-36) i njegovu strukturu (37-66). Drugi
dio knjige bavi se agrarnim odnosima u Slavoniji nakon njena oslo-
bođenja od Turaka.
Bosendorfer je feudalno društvo shvaćao samo kao sistem pravnih
institucija, te je i agrarne odnose razmatrao isključivo kao pravni
institut. Budući da nije uzimao u obzir ekonomske odnose, izveo je
pogrešne zaldjučke o »završetku infeodacije«, utjecaju Arpadovića na
razvoj feudalizma itd." Na nedostatke Bosendorferove knjige upozorili
su N. Klaić i R. Bićanić."
U povodu prikaza feudalne formacije u Hrvatskoj u knjizi N. Vuče
Privredna istorija naroda FNRJ N. K l a i ć je 1951. upozorila na više
prQblema u proučavanju feudalnih odnosa u Hrvatskoj do kraja XIV
stoljeća. Ona je ujedno prikazala i osnovne karakteristike razvoja sla-
vonskih gradova." Problem postanka gradskih naselja u Slavoniji ona
je još jednom obradila 1955. u posebnom radu."
9l Time se, dakako, ne može odreći vrijednost rezultatima te historiografije.
Ne može se ni tvrditi, kao što čini N. Klaić, da su svi dosadašnji prikazi go-
spodarskog života Slavonije i Hrvatske II XVI st. »tempirani« na bunu »s očitom
namjerom da vrhunac sukoba« između vlastele i kmetova traže neposredno prije
bune. N. Klaić naime smatra da ne postoje ekonomski uzroci te bune (N. K I a i ć,
,Ostaci ostataka« Hrvatske i Slavonije u XVI st., AV XVI, 1973, 254).
"J. H a r t i n g e r, Hrvatsko-slovenska seljačka 'buna godine 1573, Osijek 1911.
.. M. D u r m a n, Hrvatska seljačka buna 1573, Zagreb 1936.
95 J. P r e ct a vec, Selo i seljaci, Zagreb 1934.
"J. B ii s e n d orf e r, Agrarni odnosi u Slavoniji, Zagreb 1950.
" HZ V, 1952, 3-4, 325-333.
?4 N. K l a i Ć, O nekim pitanjima feudalne rente u srednjovjekovnoj Slavo-
niji, HZ IV, 1951, br. 1-4, 107-132.
99 N. K l a i Ć, Prilog pitanju postanka slavonskih varoši, Zbornik radova FF
u Zagrebu, 1955, 41-59.
42
Usporedo s raspravama o karakteru feudalnih odnosa u starijem
razdoblju SO-ih godina započinje novo razdoblje i u proučavanju uzro-
ka seljačke bune 1573. God. 1952. R. B i ć a n i ć je u kraćem prilogu
pokušao objasniti seljačku bunu 1573. kao sukob feudalaca i >>nekih
građansko-kapitalističkih elemenata« koji se u XVI st. javljaju na selu.
Svoju tvrdnju o postojanju »građansko-kapitalističkihelemenata« Bića­
nić je zasnovao samo na analizi građe iz doba bune. Uopćavanje na
temelju te građe bilo je samo po sebi proizvoljno. Povrh toga Bićanić
je robno-novčane odnose poistovjetio s postojanjem elemenata kapi-
talizma. lOo
Problem razvoja agrarnih odnosa u Hrvatskoj dobio je istaknuto
mjesto u monografiji o seljačkoj buni 1573. koju je 1959. objavio so-
vjetski historičar J. V. B r o m l e j. Bromlej je više od polovice te
knjige posvetio prikazu gospodarskog razvoja i agrarnih odnosa u dru-
goj polovici XV i u XVI stoljeću. Njegov je prikaz zasnovan na istraži-
vanju objavljenih urbara i građe o agrarnim odnosima. lO! Pojava te
monografije pobudila je živ interes u hrvatskoj historiografiji. Brom-
lej je svoj prvi rad o razvoju feudalne rente u HrvatSKoj u drugoj po-
lovici XV i u XVI stoljeću objavio još 1951. godine.!02
O rješavanju pojedinih problema u Bromlejevoj knjizi bit će JOs
govora. Ovdje se može jedino istaći da smo u nizu pitanja došli do
drugačijih zaključaka nego Bromlej. Ali time se ne može poreći zna-
čenje tog rada u razvoju historiografije. Bromlejeva knjiga je prva
moderno koncipirana historija agrarnih odnosa u Hrvatskoj u XV i
XVI stoljeću. Problemi postavljeni u toj knjizi poticaj su za dalja is-
traživanja.
U povodu Bromlejeve knjige N. K l a i ć je napisala poseban
rad o razvoju feudalne rente u XV i XVI stoljeću. Ona je ponovo ana-
lizirala sve objavljene izvore i odbacila Bromlejeve zaključke o struk-
turi rente. Prema njezinu mišljenju za bilo kakvo uopćavanje o renti
u XV i XVI stoljeću nema dovoljno podataka.!03
Odgovarajući 1963. na kritike N. Klaić J. V. Brornlej je ostao kod
svojih ranijih zaključaka o strukturi rente.!M
Kraći prikaz razvoja agrarnill odnosa u Hrvatskoj u XVI st. dao
je 1962. B. G raf e n a u e r kao uvod u prikaz seljačke bune 1573.
u svojoj knjizi o seljačkim bunama u Sloveniji. Grafenauer je upozorio
):la značenje sukoba feudalne i seljačke trgovine i privrednih veza iz-
IW R. B i ć a n i Ć, Počeci kapitalizma u Hrvatskoj ekonomici i politici, Mala
bistorijska knjižnica VI, Zagreb 1952, 5-21.
101 J. V. B r o m l e j, Krestjanskoe vosstanie 1573 g. v HorvatH (Iz istorii
~rarnyh otnošenij iklassovoj borby v HorvatH XVI v), Moskva, 1959.
102 J. V. B r o m l e j, Evo1jucija dokapitalističeskoj zemeljnoj renti v Horvatii
vtoroj poloviny XV i XVI vjekov (Opyt issledovanija horvatskih urbariev),
Učenye zapiski Instituta slavjanovjedenija AN SSSR IV, Moskva 1951, 284-306.
lOJ N. K l a i Ć, O razvitku feudalne rente u Hrvatskoj i Slavoniji u XV. i XVI.
stoljeću, Radovi FF u Zagrebu, Odsjek za povijest III, 39-60.
11).\ J. V. Bromlej, Još jednom o pitanju razvoja feudalne rente II Hrvat~
skoj potkraj XV i u XVI stoljeću, HZ XVI, Zagreb 1963, 269-289.
43
među slovenskih pokrajina i Hrvatske. 'os Problem seljačke trgovine u
XVI st. posebno je istraživao F. G e s t r i n.106
I. K a m p u š je u posebnom radu prikazao javne terete hrvat-
skih seljaka u doba seljačke bune. IO'
Probleme gospodarskog razvoja i agrarnih odnosa u XVI st. obra-
đivao je i autor ovog rada. Na temelju nove građe prikazao sam po-
sebno gospodarske prilike na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu uoči
seljačke bune 1573.''' a u radovima o seljačkoj buni opće tendencije
u razvoju feudalne rente. U tim sam radovima pokušao naznačiti i
problem seljačke trgovine. lO' U kraćim radovima o trakošćanskom, gre-
benskom i jastrebarskom vlastelinstvu pokušao sam prikazati osnovne
karakteristike gospodarskog razvoja tili posjeda od XV do XVIII
stoljeća.'1O
Nekih se problema iz povijesti agrarnih odnosa dotiče i rad N.
Klaić o političkom razvoju Hrvatske u XVI stoljeću. Neke probleme s
tog područja ona je razmatrala i u svojim radovima o seljačkim bu-
nama, iako smatra da se uzroci buna ne nalaze "na ekonomskom
polju«.111
Rad na historiji seljačke bune 1573. bio je nesumnjivi poticaj
proučavanju agrarnih odnosa u XVI stoljeću. Takav poticaj nije po-
stojao za proučavanje tih odnosa u XVII stoljeću. Povijest tog sto-
ljeća je općenito nedovoljno istražena. Iz gospodarskog razvoja obra-
đivana su samo neka pitanja.
U radovima o seljačkim bunama u XVII st. N. K l a i ć je obradila
prilike na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba (Štibra) i vla-
stelinstvima u Posavini. Ona je konstatirala da neki podaci "upućuju
na proces koji ide prema postepenoj i sve većoj eksploataciji« koji je
karakterističan za Srednju i Istočnu Evropu. Ta je eksploatacija 1.\
Hrvatskoj ipak znatno manja, jer u Hrvatskoj se nisu mogla razviti
vlastelinstva s velikim alodijalom. 112
B. G raf e n a u e r, Kmečki upori na Slovenskem, Ljubljana 1962, 188-252.
'M
106 F. Gestrin, Gospodarstvo in družba na Slovenskem v 16. stoletju (oris
razvoja), Zgodovinski časopis XVI, Ljubljana 1962, 5-26; Trgovina i seljačke
bune II Sloveniji i Hrvatskoj II XVI stoljeću, Radovi Instituta za hrvatsku po-
vijest Sveučilišta u Zagrebu V, 1973, 193-204.
107 I. K a ID p II Š, Javni tereti hrvatskih seljaka tl razdoblju seljačke bune, Ra~
dovi Instituta za hrvatsku povijest V, Zagreb 1973, 79-91.
'o J. Ad a m č e k, Susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo uoči seljačke
1573, HZ XIX-XX, 1966-67, 141-194.
>o, J. Ad a m č e k, Seljačka buna 1573, Zagreb 1968, 47-71; Uzroci i program
seljačke bune 1573. godine, Radovi Instituta za hrvatsku povijest V, Zagreb
1973, 49-63.
n. J. Ad a m č e k, Trakošćansko vlastelinstvo, Kaj, br. 11, 1972, 16-26; Vlaste·
linstvo Greben, Kaj, br. 4--5, 1973, 16-23; Povijest trgovišta i vlastelinstva Ja-
strebarsko, Zagreb 1975.
ul N. K l a i ć, »Ostaci ostataka« Hrvatske i Slavonije II XVI st. (od mohačke
bitke do seljačke bune 1573. g.), AV XVI, 1973, 253-325; Društvena previranja i
bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću, Beograd 1976; O kaptolskoj desetini
kao povodu i uzroku pod!ožničke borbe protiv Franje Tahyja (1567. g.), Acta hi-
~torico-oeconomica Iugoslaviae III, Zagreb 1976, 75-102.
'" N. K 1 a i Ć, Seljačke bune u XVII stoljeću u Hrvatskoj I, HZ XIII, 1960,
122-123.
44
U prilogu o zrinsko-frankopanskim posjedima u XVII stoljeću i
autor ovog rada je utvrdio povećanje feudalne eksploatacije, napose
tlake.''' Ali time problemi razvoja rente u XVII stoljeću nisu iscrpljeni.
Istraživanja treba izvršiti na širem području i tek tada stvoriti ko-
načne zaključke.
Specifičnost društvenih i agrarnih odnosa u Vinodolu na početku
XVII stoljeća obrađivali su N. K l a ić 114 i D. K l e n. '1S
Osnovne probleme razvoja Hrvatske u prvoj polovici XVII stoljeća
prikazao je J. Š i d a k. '16
Prije je već naglašeno da su za istraživanje osnovne teme ovog
rada važni rezultati proučavanja i drugih aspekata ekonomskog raz-
voja. Već je spomenut rad 1. T k a l č i ć a o zagrebačkoj trgovini.117
Napomenuto je također da je slovenski historičar F. G e s t r i n po-
sebno istraživao problem sudjelovanja slovenskih seljaka u trgovini.
Rezultati njegovih istraživanja predstavljaju poticaj da se i u Hrvatskoj
tim problemima posveti posebna pažnja. 'l8 Gestrin je objavio račune mit-
nica u Rijeci u XVI i XVII stoljeću.lI' Proučavanjem tih računa može
se stvoriti jasnija slika o izvozu poljoprivrednih proizvoda iz unutraš-
njosti.
Ekonomski razvoj Zagrebačkog Gradeca u prvoj polovici XVI sto-
ljeća proučavali su E. S. M a k o v a'zo i 1. K a m p u š. 12l O eko-
nomskom stanju Zagreba u XVII stoljeću pisao je F. B u n t a k."2
O trgovini u XVII st. pisao je J. M a t a s o v i ć u svom radu o za-
grebačkom trgovcu Lenardu Milpacheru.123 O. P i c k l je prikazao pro-
mjene u tridesetničkom sistemu u Slavoniji sredinom XVI stoljeća.' "
'" J. Ad a f i Č e k, Zrinsko-frankopanski posjedi u XVII stoljeću, RIHP II,
Zagreb 1972, 23-46.
N. K l a i Ć, Vinodolsko društvo na početku XVII stoljeća, VHA u Rijeci i
114
Pazinu XVII, Rijeka 1972, 189-253.
lIS D. K l e n, Urbarijalni odnosi na vinodolskim posjedima Zrinskih i Fran-
kopana, VHA u Rijeci i Pazinu XVII, Rijeka 1972, 372-382.
116 J. S i d a k, Hrvatsko društvo II Križanićevo doba, život i djelo Jurja Kri-
'anića, Zagreb 1974, 15-34.
m 1. T k a I č i Ć, O staroj zagrebačkoj trgovini, Rad JAZU 176, 1909, 177-238;
178, 87-114.
118 F. G e s t r i n, Trgovina slovenskega zaledja s primorskimi mesti od 13.
do konca 16. stoletja, Ljubljana 1965; Trgovina i seljačke bune u Sloveniji i Hr-
vatskoj u XVI stoljeću, RIHP V, Zagreb 1973, 193-204.
m F. Gestrin, Mitninske knjige 16. in 17. stoletja na Slovenskem, Ljublja-
na 1972.
120 E. S. M a k o v a, Sostojanie zagrebskoj torgovlji v seredine XVI v. po
bune
llannym tamoženyh zapisej gorodskoj kommllny, Sovjetskoje slavjanovjedenie
IV, Moskva 1966, 44--54; K voprosu osostojanii remjeslov v Zagrebe v XVI
Vjeke, Vjestnik Moskovskogo universiteta V, Moskva 1964, 69-81; Zagreb v XVI
Vjeke, Moskva 1976.
'" 1. K a m p u š, Prilog poznavanju tridesetine u XV st., HZ XIX-XX, Zagreb
1966-67, 195-223; O utvrđivanju zagrebačkog Gradeca 1557-59, HZ XXI-XXII,
1968-69, 309-327; Prilog poznavanju privrednog položaja zagrebačkog Gradeca
II XVI st. na osnovu varoških računa prihoda i rashoda, Radovi FF II Zagrebu,
Odsjek za povijest VI, Zagreb 1968, 5-50.
m F. B II n t a k, Neki podaci i opažanja o ekonomskim prilikama u Zagrebu
u 17. stoljeću, Iz starog i novog Zagreba IV, 1968, 65-77.
113 .J. M a t a s o v i ć, ..t<.nez Lenard, kaptoloma zagrebačkoga kramar, Narodna
starma 28, 1934; 29, 1934; 32, 1936; 33, 1937; 34, 1938; 35, 1939.
124 O. P i e k l, Der Dreissigst im Windischland, u knjizi: Im Lebensraum der
Grenze. Festschrift Fritz Posch, Graz 1971, 155-176.
45
 I u novIJIm se radovima problem migracije hrvatskih seljaka u
XVI stoljeću obrađuje prvenstveno kao problem njihova naseljavanja
u nove postojbine. J. B r e u je naseljavanje Hrvata u Gradišću obra-
dio u posebnoj monografiji,''' dok je M. Val e n t i ć sastavio pregled
izvora i literature za njihovu povijest.'" Naseljavanje hrvatskih seljaka
u Slovačkoj proučavala je K. K u č e r o v a. l27 Migracije nisu istraži-
vane kao problem iseljavanja (područja iseljavanja, posljedice iseljava-
nja za gospodarski razvoj Hrvatske itd.).
Prilikom proučavanja različitih pitanja iz agrarne povijesti radovi
s područja metrologije, proučavanja cijena, pravne povijesti, topogra-
fije i sl. imaju ulogu pomoćne literature.
Uspoređivanje kvantitativnih pokazatelja proizvodnje ili feudalne
rente ne bi bilo moguće bez specijalnih istraživanja mjera. U razdob-
lju od XV do XVII st. gotovo svako vlastelinstvo imalo je svoj sistem
mjera. Više radova o mjerama u Hrvatskoj objavio je Z. H e r k o v.'"
Ocjena nekih ekonomskih procesa u XVI st. povezana je s pita-
njem revolucije cijena. Radovi V. V i n a ver a o historiji novca i
cijena samo se djelomično odnose na područje Banske Hrvatske.'"
U starijoj literaturi istraživanje pravnih institucija u doba feudaliz-
ma tretirano je kao istraživanje najbitnijih osobina feudalizma. U toj je
literaturi vladala pravna ·koncepcija feudalizma. Pojam feudalizma bio je
zapravo ,sužen na sistem pravnih odnosa između pojedinih dijelova feu-
dalne Idase. Prema toj koncepciji u Hrvatskoj i Ugarskoj se nije razvio
klasični feudalizam već samo donacionaini sustav bez vazainih odno-
Naoružani seljak iz doba njemačkog seljačkog
sa.IJO Neki elementi teorije o donacionainom sustavu zadržali su se rata (početak XVI st., suvremeni drvorez)
do danas, iako je jasno da se ta teorija ne može održati ni u okviru
pravne koncepcije feudalizma. Ali bez obzira na sve to, proučavanjem
institucije koje odražavaju realne materijalne odnose u društvu. To se
verboczyjanskog prava starija je pravna historiografija obradila pravne
u prvom redu odnosi na rad M. Lanovića o Verboczyjevu Tri-
partitu. m
W J. B r e ll, Die Kroatensiedlung im Burgenland und in den anschliessenden Probleme posjedovnih odnosa dotiču radovi M. S a m š a lov i ć a
Gebieten, Beč 1970. o zalaganju nekretnina i ispravama hrvatskih velikaša. l32
lU M. Val e n t i ć, Gradišćanski Hrvati od XVI stoljeća do danas, Povijesni Važno pomagalo za proučavanje strukture feudalnih zemljišnih po-
muzej Hrvatske, Zagreb 1970, 17"'--43. sjeda predstavljaju radovi o topografiji pojedinih posjeda i vlastelinsta-
117 K. K II Č e r o v a, Stahovanie Chorvatov na Slovensko v 16. storoči, Slo-
vanske študie VIII. Historia, Bratislava 1966, 5-69; Naseljavanje hrvatskih se- va, te istraživanja historije naselja. U tu se grupu pomoćne literature
ljaka u Slovačkoj i njihov socijalni položaj, RIHP V, Zagreb 1973, 113-126. mogu ubrojiti i radovi o povijesti crkvenih ustanova i njihovim po-
121 Z. H e r k o v, Zagrebačka mjera XIII stoljeća - temelj hrvatskog sustava sjedima.
mjera kroz vijekove, Ljetopis JAZU 71, 1966, 187-226; Stare varaždinske mjere, O naseljima i posjedima u Slavoniji prije turskih osvajanja pisali
Ljetopis JAZU 73, 1969, 295-331; Kupljenik - stara hrvatska mjera, VHA u su D. e s a n k i 13' i S. P a v i č i ć. 13' L. D o b r o n i ć je istraživala to-
Rijeci i Pazinu XVI, 1971, 213-260; Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvr-
tom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka 1971; Prinosi za upoznavanje naših m M. L a n o v i Ć, Privatno pravo Tripartita, Zagreb 1929.
starih mjera za dužinu i površinu, Zbornik HI JAZU VII, Zagreb 1974, 61-149. ulM. S a m š a lov i ć J O zalaganju nekretnina II Banskoj Hrvatskoj XVII sto-
129 V. V i n a ver, Pregled istorije novca II jugoslovenskim zemljama (XVI- Zbornik HI JAZU III, Zagreb 1959, 131-150; Isprave hrvatskih velikaša
ljeća,
-XVIII vek), Beograd 1970; Sudbina revolucije cena u Dubrovniku (s osvrtom od XIII do XVII stoljeća, Zbornik HI JAZU VI, Zagreb 1961, 423"'--433.
133D. e s a n k i, Korosmegye a XV-ik szazadbanJ Budapest 1893.
na revoluciju cena na Balkanu i II Podunavlju), Istorijski časopis XIX, 1972. IH S. P a v i č i ć J Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953; Slavo-
135-163. nija II svom naselnom razvitku od trinaestog stoljeća do danas, Zbornik radova
tlO M. L a n o v i Ć, Zapadno-evropski feudalizam i ugarskohrvatski donacionaini I znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek 1970, 191-236; Moslavina. i
sustav, Zagreb 1928. okolina, Zbornik Moslavine I, Kutina 1968, 7-168.

46 47
pografiju zemljišnih posjeda zagrebačke biskupije i Zagrebačkog kap-
tola.!"
Prikazi povijesti pojedinih samostana u pravilu sadržavaju podatke
i o samostanskim posjedima. Među tim prikazima treba spomenuti
rad L T k a I č i ć a o cistercitskoj opatiji u Topuskom,!" J. B a r I e a
o pavlinskom samostanu u Remetama137 i radove K. D o č k a l a o 09-
talim pavlinskim samostanima.!"
Prvi dio·

AGRARNI ODNOSI U SLAVONIJI

I HRVATSKOJ U DRUGOJ POLOVICI
XV I NA POČETKU XVI STOLJEĆA

!J5 L. D o b r o n i Ć, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkih biskupa prema

ispravi kralja Emerika iz god. 1201, Rad JAZU 283, Zagreb 1951, 245-318; To-
pografija zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema izvorima XIII i XIV
stoljeća, Rad JAZU 286, Zagreb 1952, 171-256.
116 I. T k a l č i Ć. Cistercitski samostan II Topuskom, VHAD, n. s. II, Zagreb
1896-97, 110-129.
ll7 J. B ar 16, Remete. Povjesni podaci o -samostanu, crkvi i župi, Zagreb 1910.
ua K. D o č k a l, Srednjovjekovna naselja oko Dobre Kuće, Starine JAZU 48,
f958, 85-167; Srednjovjekovna n;lselja oko Streze, Starine JAZU 46, 1956, 145-202.

48
U prvom dijelu ove knjige obrađuju se osnovni problemi razvoja agrar-
nih odnosa u drugoj polovici XV i prvim decenijima XVI stoljeća.
Među njima je svakako najvažniji problem stanja i strukture feudalne
rente. Ali za stvaranje cjelovite slike o karakteru feudalnih odnosa u
tom razdoblju bilo je potrebno istražiti i više drugih pitanja: stanje
poljoprivredne proizvodnje, utjecaj turskih ratova na gospodarski razvoj,
razvoj gradova i gradskih naselja, stanje seljačke trgovine itd. Re-
zultati proučavanja navedenih problema daju zapravo polazište za raz-
matranje promjena u agrarnim odnosima i gospodarskom razvoju u
XVI i XVII stoljeću. Zbog toga je u nekim slučajevima bilo dovoljno
da se utvrde određena stanja i procesi, a da se pritom ne ulazir ti
njihovu genezu koja seže i u prethodna stoljeća.
U ovom dijelu knjige nisu obrađeni svi problemi razvoja agrara
u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća. Rezultati istraživanja
:nekih pitanja uključeni su u šire prikaze u narednim razdobljima. Tako
su npr. neki problemi organizacije i strukture vlastelinstava i uloge
seoskih općina obrađeni u odgovarajućim poglavljima u prikazu agrara
u XVI stoljeću.
Konkretna istraživanja daju odgovor i na pitanje kolilw se razvoj
agrarnih odnosa u Hrvatskoj po svojim osnovnim tendencijama uldapa
u opći razvoj u Srednjoj i Istočnoj Evropi.
Historičari u istočnoevropskim zemljama već su utvrdili da u nji-
hovim zemljama u XV stoljeću prevlađuje novčana renta i da su u
vezi s njom seljaci dosta uključeni u robno-novčane odnose. Prema tim
istraživanjima nivo razvoja poljoprivrede i agrarnih odnosa u većini
srednjoevropskih zemalja u XV st. bitno se nije razlikovao od nivoa
razvoja u Zapadnoj Evropi. Nove tendencije u razvitku agrara u tim
zemljama javljaju se krajem toga i početkom XVI stoljeća.
Analizirajući razvoj agrarnih odnosa u Mađarskoj u drugoj polo-
vici XV stoljeća Zs. P. Pach je utvrdio da je radna renta u tom razdob·
Iju imala sporednu ulogu. Iako je još uvijek veliko značenje imala na-
turalna renta, u prvi je plan tijekom tog stoljeća došla novčana. U
drugoj polovici XV stoljeća produbljuje se u Mađarskoj podjela rada
između sela i grada i razvija tržište poljoprivrednim proizvodima. Glav-
nu ulogu u trgovini tim proizvodima imali su stanovnici trgovišta i
seljaci. Pach smatra da su u agrarnim odnosima u Mađarskoj u drugoj
4' Sl
polovici XV stoljeća započeli procesi koji su svojim posljedicama pre-
lazili okvire feudalizma. Razvoj feudalnih odnosa dostigao je nivo razvo- Prvo poglavlje
ja u Zapadnoj Evropi, iako se pritom ne može govoriti o istom nivou
razvoj a gradova.!
Slovački su historičari također došli do zaključka da se feudalna
renta u Slovačkoj od XIII do kraja XV stoljeća postepeno iz natu-
ralne pretvarala u novčanu. Tlaka u XV stoljeću nije bila velik teret,
jer je alodij alna proizvodnja bila ograničena samo na podmirivanje
vlastelinovih osobnih potreba.'
I u Poljskoj je u XV stoljeću prevladavala novčana renta, ali se
alodijalna proizvodnja već u drugoj polovici tog stoljeća počela pove- OSNOVNE KARAKTERISTIKE POLITIČKOG RAZVOJA
ćavati. U vezi s time u nekim je krajevima već na kraju XV stoljeća
povećana tlaka.'

Suvremeni mađarski historičari razmatraju vladavinu kralja Matije

Korvina (1458-1490) kao doba stvaranja centralizirane feudalne dr-
žave. Prema L. Elekesu istodobno s jačanjem kraljevske vlasti porasla
je u XV stoljeću uloga sabora kao predstavničkog organa feudalnih
staleža. U tom su organu prevlast imali plemići i predstavnici gradova,
koji su u većini slučajeva podržavali jačanje kraljevske vlasti.
Siru bazu centralizirane monarhije predstavljali su pojava robne
proizvodnje i počeci stvaranja unutarnjeg tržišta. Ali centralizacija dr-
žave je istodobno i sama stvarala povoljne političke okvire za razvoj
robno-novčanih odnosa. Korvin je oko svoje politike uspio okupiti os-
novne snage zemlje - najveći dio vladajuće klase (plemićki stalež),
privilegirane gradove, pa čak u određenoj mjeri i kmetove. Svi su oni
li jačanju kraljevske vlasti gledali sredstvo za suzbijanje feudalne anar-
hije i stvaranje boljih uvjeta za razvoj. Ali ciljevi kralja i interesi
plemstva ipak se u svim pitanjima nisu podudarali. I plemići su se
odupirali nekim kraljevim reformama.
Te su reforme u najviše slučajeva bile uperene protiv feudalnih
magnata s kojima se kralj morao neprekidno boriti.'
Organiziranjem liga, zavjera i otvorenih pobuna krupni su se feu-
dalci pokušavali suprotstaviti jačanju kraljevske vlasti. U Ugarskoj i
Slavoniji oslanjali su se na caJra Fridriha III, a u Hrvatskoj na pomoć
Mletačke Republike. Korvin je uspio suzbiti otvorenu opoziciju, ali
je njegova borba protiv magnata sadržavala proturječnosti tipične za
feudalno društvo. Umjesto nezadovoljnih magnata stavljao je na vi-
soke položaje nove ljude, često niskog porijekla, ali i oni su stjecanjem
velikih posjeda postajali protivnici njegove centralističke politike.
Među Korvinovim reformama posebnu je važnost imao novi po-
rezni sistem. Reformom tog sistema k!raljevska je vlast dobila snažnu
materijalnu bazu.
God. 1467. dokinut je stari porez "Zucrum camerae« (dica) i uveden
I Zs. P. P a e h, Das Entwick.lungsniveau der feudalen Agraryerha.ltnisse in novi pod nazivom "tributum fisci regiž«' Novi porez pobirao se od di-
Ungarn in der zweiten Halfte des XV. Jahrhunderts, Etudes histonques l, Buda· mova, dok se stari plaćao od selišta. U svojoj biti porezna je reforma
pest 1960, 389-435.
, P. H o r vat h, Hospodarsko·spo!očenske a pravne pome!)' poddanskeho oby-
vatel'stva na Slovensku v 16.-18. starači, Historicke štl1die XVII, Bratislava 4 L. E 1e k e S, Essai de centralisation de l'Etat hongrois dans la seconde moitie

1972, 28. du XVe siecle, Etudes historiques l, Budapest 1960, 437-467; Systeme dieta!
J L. Ž Y t k o v i e Z, tlvahy o agrarnom systeme v Pol'sku od 16. do lB, storočia, des Orders et centralisation des les Etats feodaux, Studia historica 53, Budapest
Historicke št1idie XVII, Bratis!ava, 82. 1963, 331-395.

52 53

Bitka Hrvata s Turcima (Drvorez Hansa
Burgkmaira u djelu )Weiskunig({)
bila usmjerena protiv feudalnih magnata. Još od doba Karla Roberta
feudalci su različitim povlasticama oslobađani plaćanja poreza sa svo-
jih posjeda. U Slavoniji je npr. samo od 1439. do 1453. poreznim egzemp-
cijama kunovina smanjena sa 6000 na 4000 forinti.' Ali oslobađanjem
plaćanja poreza nisu se smanjivali tereti kmetova, jer feudalci su sve
poreze i dalje pobirali kao privatne daće. Uvođenjem novog poreznog
sistema sve su stare porezne egzempcije prestale vrijediti. Kraljevi
prihodi od poreza povećali su se s oko 100.000 na 400.00?-5?0.000
forinti. Veći dio tog povećanja bio je rezultat upravo dokIdanja e&-
zempcija, zapravo oduzimanja dijela Tente od feudalaea. Istodobno Je
poraslo porezno opterećenje seljaka. To je opterećenje u Slavoniji bilo
upola manje, jer je kralj 1472. potvTdio povlasticu da se u njoj svi
pOTezi razrezuju samo s polovicom iznosa koji se plaća u Ugarskoj.
Važan faktor jačanja kraljevske vlasti u Hrvatskoj i Slavoniji bilo
je ponovno stvaranje fiskalnih posjeda. U Hrvatskoj su još 60-ih go-
dina nekim feudalcima oduzeti gradovi i posjedi, koji su ranije pri-
padali kralju. God. 1469. kralj je Frankopanima oduzeo Senj, koji je
zatim pretvoren u središte kapetanije. Na kraju Korvinove vladavine
fisku je u staroj Hrvatskoj pripadalo 15 gradova i posjeda.
Konfisciranjem imanja nekih nepokornih velikaša, a i raznim dru-
gim putovima, i u Slavoniji je stvoren golem fond fiskalnih posjeda.
Kralj je 1470. stekao vlastelinstvo Okić, a 1479. naslijedio vlastelinstva
Steničnjak, Lipovac (Jastrebarsko) i Kostajnicu. God. 1481. konfisci-
rana su vlastelinstva Medvedgrad, Rakovec i Lukavec. Fisk je zatim
stekao vlastelinstva Veliki i Mali Kalnik i Belu. God. 1488. zaplijenjena
su golema imanja zagorskih knezova (Varaždin, Vinica, Krapina, Vel.
Tabor, Trakošćan, Kostel, Lobor i Oštre).
Iako je cjelokupna Korvinova politika usmjerena na suzbijanje
feudalne anarhije, zaslužuje pažnju i posebna akcija provedena 1479-
-1482. protiv njenih nosilaca u Slavoniji.
, Vj. K I a i Ć, Povjest Hrvata III, Zagreb 1911,33.
54
Kralj je 1479. proširio sudska ovlaštenja slavonskog bana: a pa--
latin Mihajlo Orszag počeo je specijalno istraživanje plemićkih tužbi
protiv velikaša.
God. 1481. sazvan je u Zagrebu opći kraljevski sud (judicium ge--
nerale) sa zadaćom da ponovo ispita tužbe plemića i građana protiv
velikaša. Niže plemstvo Zagrebačke županije optužilo je tom prilikom
42 velikaša i plemića kao glavne nosioce feudalne anarhije. Slične su
tužbe protiv velikaša podnijeli plemići iz ostalih županija. U Križevač­
koj županiji napose su ih optuživali zbog otimanja kmetova.
Iako je kralj na kraju gotovo sve osuđene feudalce pomilovao, ta
je akcija nesumnjivo pridonijela sređivanju prilika u Slavoniji. Tužbe
podnesene općem kraljevskom sudu pokazale su zainteresiranost sla-
vonskog nižeg plemstva i građanstva za suzbijanje feudalne anarhije i
stvaranje uvjeta za slobodnu trgovinu.'
Poslije pada srpske Despotovine (1459) i Bosne (1463) pitanje obra-
ne hrvatskih i ugarskih zemalja od turskog nadiranja dobilo je prvo·
razrednu važnost. Opasnost od Turaka pridonijela je stvaranju centra-
lizirane države, koja je obećavala koncentraciju svih snaga za obranu.
Osnivanjem Jajačke (1463) i Srebrničke banovine (1465) Korvin je
u sjevernoj Bosni stvorio obrambeni sistem koji je Slavoniju štitio od
turskih upada s juga. Ali stvaranje Senjske kapetanije (1469) nije moglo
zaštititi hrvatske krajeve južno od Gvozda. Ti su krajeVi izloženi si-
stematskom razaranju turskih akindžija. Turci su nastojali uništiti nji·
hov privredni potencijal, pa su palili sela i masovno odvodili stanov·
ništva u roblje. Preko Like i Krbave provaljivali su u područje Mo·
druša, a otuda preko Kupe u Kranjsku i dalje u Štajersku, Goričku
i Istru. Izvan tog osnovnog pravca provaljivali su do Senja (1468,-
1469) i u mletačku Dalmaciju (1471). Od 1468. do 1483, čitavih pet·
naest godina, Turci su krajeve južno od Gvozda pustošili svake godine,
katkada i po nekoliko puta.
Velika pustošenja u Slavoniji izvršili su samo 70-ih godina. U rujnu
1469. namjeravali su napasti Zagreb. Okolica Zagreba je opustošena
1471. godine. Najveće upade u Slavoniju učinili su u lipnju i u jesen
1474. U lipnju su oko dva tjedna pustošili vlastelinstva u Zagorju, Tu·
ropolje i okolicu Križevaca. Navodno su pobili i odveli u roblje oko
14.000 ljudi. Prema kroničaru Unrestu tom je prilikom popaljen veći
dio Zagorja, a i Korvin je pisao da su Turci tada »mačem i ognjem
poharali sve između Save i Drave«. Veće provale u Slavoniju slijedile
su još 1478. i 1479.
Smrt Matije Korvina 1490. značila je slom centralističkepolitike. Više
ni jedan sloj feudalne klase nije bio zainteresiran za jaku kraljevsku
• Mađarski državni arhiv u Budimpešti (dalje: MOL), Diplomatikai leveltar'
(dalje: Dl), br. 103.937, 103.952.
'Vj. K I a i Ć, Povjest Hrvata II, dio III, Zagreb 1904, 124-129, opširno je'
prikazao suđenje velikašima u Zagrebačkoj županiji. Pretpostavio je da su »je-
dnakim načinom na gubitak života i imanja osuđeni također velikaši i plemIći
ostalih triju županija<" ali njihovo suđenje nije mogao prikazati, jer su isprave
o procesu bile izgubljene. Nedavno smo u Mađarskom državnom arhivu pronašli
skupinu isprava koje potvrđuju njegovu pretpostavku i pokazuju da je siste-
matsko istraživanje feudalnih nasilja u Slavoniji započelo 1479. godine (MOL, Dl
103.843, 103.844, 102.201, 103.854, 102.208, 102.211, 16.051, 74.533).

'Vlast. Prije izbora za kralja Vladis.l.av II Jage.lović. (149~1516). mo!"ao
~e obvezati da će vladati u suradnJi s »prelatlma. l barumm'.'" l posto-
vati sve sloboštine koje uživa plemstvo. Na brzmu su dokmute Kor-
vinove reforme i rastjerana stajaća vojska.
Slom centralizma 1490. omogućio je otvoreni nastup fe~dalne r~ak­
cije. Feudalna kla~a je. stvo:il,,: pol.itičke okvire ::a uvođenje promjena
u agrarnim odnosIma l potIskIVanje građanstva. . .
Razdoblje 1490-1526. ispunjeno je borbom za vlast Između razlI-
čitih grupa velikaša i nižeg ple:n~tv'.'. .' ., . vlastelinstva Petrinju i Donji Gradec. lI Početkom 1519. pustošili su
Vlast su zapravo monopolIZIralI krupm sVJetov,:;' l cr~ven~ mag-
nati, koji su zauzeli ur;osne. državne i d."orske .sluzb.e; ?SI~ S~? s:'
obnovili svoje porezne Imumtete, magnatI ~u pn.gr'.'blh l najVeCI dIO
državnih prihoda. Kralj je od oko 1,8 mIl. fo.nntI ?o~e~a ubranog;
1490-96. dobio samo 60.000, a sve su ostalo om r'.'zdIJe.l;h. _.
Opozicija nižeg plemstva protiv ;n'.'gr;ats~e olIgarh!Je u clt'.':v~m
razdoblju svodila se na borbu za P?lozaJ~ l mjesta u .~rzavnom vIJe;:u,
a u nekim slučajevima i za uvođenje svojevrsne plemlcke demokraCIJe.
Političke promjene u Ugarskoj odrazile su se i na pr~~ike u .?la-
voniji. Kralj je 1492. potvrdio "Članke kraljevine SlavomJe« k.oJlma
su obnovljene stare povlastice .slav,?r;skog. ple;nstva. Plen;stvo J~ do-
bilo pravo da može slobodno IZVOZItI polJopnvre?ne p;Olzvode '. po-
stiglo da se ograniči kraljevski monopol r;a l?rod'.'Ju sol~. Fet.;dalm po-
sjedi južno od Kupe bili su oslobođem placanja SVIh kraIJevsln~l. poreza.
I slavonski su velikaši obnovili svoje porezne egzempCIJe. God.
1513. u Slavoniji je ubrano samo 40% raspisanog por.eza. Gotovo ~O%
poreza ostalo je najbogatijim feudalcima. God. 1508. l 1513. za .drzavu
se porez nije pobirao s posjeda Lovre Iločkog, zagrebačkog bIskupa,
Jurja Brandenburškog, Franje Berislavića,.Baltazar,,: i Benedi~ta Bat-
thyanyja, Ivana Gywlaya, ~altazara A1.apYJa, Ber;edlkta .Ratk'.'J";' Ber-
nardina Frankopana, s pOSJeda crkvemh redova l s pOSJeda JOs dese-
tak svjetovnm feudalaca.' .. . jas u Posavini razbili tek osvajanjem Beograda 1521. Nakon stvaranja
Porast feudame anarhije u HrvatskOj nakon smrti MatIje K?rvma
utvrdio je još Matija Mesić u svojim radovima o tom razd,?bIJu. Za
njega je, doduše, vladavina Jagelovića samo doba ~,.bezzakonJ.a" u ko-
jem su se ispoljili sebični karakteri feudalaca. lO NIJe, međutIm, utvr-
dio dublje uzroke te pojm.'e..Mnogi partikulari~ti.čki postupci i int.eresi
feudalaca bili su ozakonjem, tako .da se SVI l ne mogu svestI na)
nepoštovanje zakona. . _., . . Chu!lhych per Turcas abduclus (est), villa penitus combusta«. God. 1515. Turci
Nesređene i nestabIlne unutrasnJe pnlIke oslabIle su obrambenu
sposobnost države. Turci su 1491. obnovili svoje napade na lli'Vatske
'Zs. P. P ach, Die ungarische Agrarentwicklung im 16-17. Jahrhundert, Stu-
dia historica 54, Budapest 1964, 10-11. . 55-57.
'J. Adamček - I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza II HrvatskOj
XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976, 45, 72-75.
lG »Sve bo njekako slutim, .d.a su .njeki od velmoža II ovoj. ~emlji ovdjt; medju
Dravom i Savom malo manh za Jade naroda« (M. M e s 1 C, Banovanje Petra
Berislavića za kralja Ljudevita II, Rad JAZU 3, Zagreb 1~68, .44). U to. doba
)sveto držanje zakonah, štovanje tudjega .prava, ĆUd..čovJe!c0lJt:(!?na, ~o.lJa za
žrtve - te uzorite krieposti moradoše mJes~o USt~Pltl svoJeyol]l, nasIlJU, tla~
čenju i gadnoj sebičnosti« (M. M e s i ć, ŽIvot NIkole ZrmJskoga ..., Zagreb
1866, 11).
56
zemlje. Porazom na Krbavskom polju 1493. potpuno je slomljen ob--
rambeni potencijal u području između Gvozda i Cetine. Turci su još
iste godine ponovo popalili Modruše i prisilili više hrvatskih feuda-
laca da im plaćaju harač. Nakon isteka primirja 1503-1510. u tom
su području postepeno osvajali gradove koje su ranije sistematski opu-
stošili.
God. 1511. započelo je intenzivno pustošenje Pounja. Istodobno se
veći turski odredi zalijeću na vlastelinstva u Pokuplju. God. 1511.
harali su područje Dubovca, Ozlja i Ribnika, a 1512. i 1515. opustošili
posjede topuske opatije i odveli u ropstvo 234 seljaka iz sela Dolac
i Sračice. 12
Nikola Zrinski je 1517. pokušavao vlastitim snagama organizirati
obranu svojih posjeda u Pounju, a kad u tome nije uspio, ponudiO;
je 1524. nadvojvodi Ferdinandu da u gradove Novigrad i Dobru Njivu
stavi svoje posade."
Slavonija je i u ovom razdoblju još uvijek zaštićena od sistemat-
skih turskill haranja. Na putu turskih upada u središnji dio Slavonije
nalazili su se utvrđeni gradovi Jajačke banovine. U obranu tih gra-
dova slavonsko je plemstvo ulagalo znatna sredstva, tako da su oni
uspješno odolijevali gotovo neprekidnim napadima. Turci su ipak zao--
bilaznim putovima nekoliko puta prodrli i u središnju Slavoniju.
U kolovozu 1494. prešli su kod Mitrovice Savu i prilikom prodora
u Štajersku opustošili dio Požeške, Križevačke i Zagrebačke županije.
Na "dobra spaljena od Turaka" (combusta per Thureas) otpadalo je
1495. oko 17% poreznih dimova u Požeškoj županiji. U Križevačkoj i
Zagrebačkoj županiji bilo je opustošeno blizu 2000 dimova." Vjero·
jatno su tada opustošena i grebengradska dobra jajačkog bana Balta-
zara Batthyanyja. God. 1511. Turci su opustošili biskupska vlastelin-
stva u Križevačkoj županiji. lS
Iako su Srebrničku banovinu zauzeli 1512, Turci su obrambeni po-
njihovm uporišta u Srijemu, Slavonija je izložena sistematskom pu-
stošenju."
II Podaci o pustošenju posjeda Petrinje i Donjeg Gradeca nalaze se u godiš~
njim računima tih posjeda iz 1512. i 1515. Petrinja je »post depraedationem Tur-
carum 1512.« platila redovitu daću samo 9 for. i 12,5 denara, a »Judex de
su spalili kaštel u Donjem Gradecu, pa je kaptolski špan »propter combustio·
nem Thwrcanm1«( morao pribaviti pšenicu i vino za uzdržavanje posade (Kap..
tolski arhiv u Zagrebu, Acta Capituli Antiqua, 81/9, 81/16).
u E. L a s z o w s k i, Prilog za povijest opatije topuske, Starine JAZU 32, Za··
greb 1907, 113, 114.
B 1. K II k II 1j e v i ć - S a k c i n s k i, Zrin-grad i njegovi gospodari, Zagreb 1883,.
II
H Popisi i obračuni poreza, 5.
"God. 1513. u trgovištu Cazmi bilo je 35 naseljenih i 56 spaljenih dimova
(Popisi i obračuni poreza, 55).
16 Povijest Hrvatske II drugoj polovici XV st. i na početku XVI stoljeća op-
širno je obradio Vj. K l a i Ć, Povjest Hrvata II, dio treći (Doba kralja Ma-
tijaša Korvina i Jagelovića), Zagreb 1904. Kraći prikaz tog razdoblja sa su~
vremenim ocjenama osnovnih društvenih tokova napisao je J. Sidak (Hi-
storija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, 746-767).
57
Drugo poglavlje
NASEUENOST VLASTELINSTAVA
1.
Stanje naseljenosti feudalnih zemljišnih posjeda u Hrvatskoj i Slavo·
niji u drugoj polovici xv i prvim decenijima XVI stoljeća zanima nas
ovdje u prvom redu kao problem postojanja uvjeta za gospodarski
razvoj. Prije smo već naveli da su u tom razdoblju započele turske
provale s razaranjima i masovnim odvođenjem stanovništva u ropstvo.
Analiza podataka o naseljenosti vlastelinstava treba da da odgovor na
pitanje kakav je opseg i utjecaj tih razaranja.
Na širem planu naseljenost feudalnih zemljišnih posjeda je važna
pretpostavka za ostvarivanje feudalne rente i njeno povećavanje
u kvantitativnom smislu. Osnovna mjera svih oblika feudalne rente
je naseljeni kmetski posjed - selište (sessio colonicalis populosa).
Kmetski su posjedi osnovne jedinice preko kojih vlastelin ostvaruje svo·
ja vlasnička prava nad zemljom i kmetovima. Na takvim su posjedima
mogle živjeti obitelji različite veličine. Iako su svi članovi takve obi·
telji bili vlastelinovi podložnici, veličina feudalne rente u pravilu nije
ovisila o njihovu broju. U gospodarskom smislu za vlastelina je čio
tava obitelj s posjedom predstavljala jedinicu. Zbog toga sačuvani iz·
vori ne pružaju podatke o stanovništvu, već samo o domaćinstvima.
Feudalni zemljišni posjed postiže svoju punu vrijednost samo onda
kad je naseljen zavisnim seljacima. Iz toga proizlazi stalno prisutna
težnja feudalne gospode da na svoje posjede nasele što više podlož·
nika, da ih »ukrase mnoštvom kmetova«. Ali feudalac svoja posjedovna
prava ipak nije realizirao isključivo preko seljačkih posjeda. Određene
prihode davalo je vlastelinstvo kao cjelina (regaina i druga prava).
Stanovitu je vrijednost sadržavalo čak i neobrađeno zemljište, na ko·
jem se naseljavanjem mogla organizirati proizvodnja.
Na nekim se mjestima može uočiti da je naseljavanje rezultat po·
jačane reprodukcije neposrednih proizvođača. Takvim su naseljavanjem
na pojedinim posjedima proširivane poljoprivredne površine. Ali u ovom
je razdoblju u mnogim područjima došlo do smanjivanja stanovniš·
tva, te je njihovo ponovno naseljavanje nosilo obilježja kolonizacije.
Pusti seljački posjedi javljaju se u manjem broju i u normalnoj
reprodukciji neposrednih proizvođača. Takvi su se posjedi brzo nase·
ljavali novim kmetovima. Ali različite prirodne i društvene katastrofe
dovodile su do naglog smanjivanja stanovništva i pojave velikog broja
58
p~stih :elišt~ (sessiones desertae). Pojava tih semta značila je u pra.
vIlu suzavanje opse~a proizvodnj.e i s':,;anjivanje vlastelinskih prihoda.
Iako bez "obrađIvaca, pust? .Je s.elIste. u s.ebi sadržavalo vrijednost
preth?dno ulozenog rada u kult;yIranJe poljoprIvrednih površina, u stam.
bene ~ gospodar~ke .zgrade. VrIJe"<:!nost takvog selišta je postepeno opa.
dala, Jer s~ poljoprIvredne P?vrsme. postepeno gubile karakter kultivi.
ranog tla 1 propad~le građevme kOJe su podigli prijašnji držaoci. Na
gre1;>enskom .vlastelmstvu nek.a s,u selišta 1522. bila tako dugo pusta
da Je vlastelIn morao konstatIratI: »rečenih selišta oranice i livade sve
s,u "'p!'etvo:ene u šume i već su na njima izrasle velike šume«." Se.
[JacIn posJed .m~gao se smatrat.i l?ustim najviše 10-15 godina. Nakon
tog roka gubIO Je sye ~arakterIstI~e kultiviranog tla.
. Ako. su ne}ca .zbIvan1~ poremetIl.,: normalnu reprodukciju neposred.
ml: pr0.Izvođaca 1 ~ma?J1la. stanovmstvo na posjedu, taj se poremećaj
u ~:vor~'."~ u pravIlu IskazIvao kao porast broja pustih selišta. Pusta
selIsta CImla s,:~ međutim, s~mo ~rajnji rezultat tog poremećaja. Isto.
d?bno s.e smanEvalo st~nov~Ištvo 1 go~podarski potencijal i onih seljač.
kIh 'posJeda kOJI. su .se 1 dal)e ~matralI naseljenima. Feudalni su gospo.
darI ponekad 1 tlm posjedima smanjivali rentu i davali razne
olakšice."
2.
Mnoga su slavonska vlastelinstva 60-ih godina XV stoljeća bila pot.
puno naseljena. Pusta seljačka selišta na tim vlastelinstvima javljaju
se u velikom broju tek 70·ih godina.
. ~a vlaste~instvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a desetinu pše.
l1lce .1 prosa J.e 1462--;-68. plaćalo 400-470 kmetova." Ali već 1470. na
~om. Je vlast~lmst'::u 1;>110.samo oko ~60 ,kmetskih obitelji." Narednih je
"odma desetmu psemce 1 prosa placalo 200-270 seljaka. Vlastelinstvo
su .1475. ponovo opustošili Turci, pa je 1477. Kaptol kao vlastelin kme.
tovI;na olakšao neke terete." Broj podložnika smanjio se za petnaest
godma gotovo za polovicu.
Na više." vlastelinstava ~op~sana ~~ ~ tC!m razdoblju naseljena i
de~ertna .selIsta. Isprava o dIOb.I AndrIje 1 Stjepana Kapitanffyja poka.
zUJe da Je .oko 148~. na vlastelmstvu. ;> ~ š n i k.u (Desnycze) pusta go.
.t'?vo polOVica rustIIcala. Od 147 selJackih posjeda pustih je bilo 66
III 45%."
" MOL, DI. 104.411.
• IS Zbog opustoše~osti posjeda mnogim je kmetovima na modruškom vlaste.
lmstvu ,1486: s!llanJe1.?-a. novčana d~~a. (v. II selima Zavrhu, Dani, Prapruću, Kra.
k~;U' V;tunJu I GomirJu!. (L o p a s I e, Hrvatski urbari, Zagreb 1894, 28-89).
. Arhiv. Hrvatsk~, ArhIV prvostolnog kapt~la u Zagrebu (dalje: KAZ) Acta Ca.
pItuh Antlqua (dalje: ACA), 70/3, 70/1a, 70/2. '
'" KAZ, ACA, 70/1b. U registru iz 1470. popisano je 336 podložnika ali tom
br'?Ju treba dodati kmetove iz sela Boričevca i kmetove župnika (ok~ 25 obi-
telJI).
'ln'KAZ, ACA, 70(4, 70/~, YO/7, 70/9, 70/10. Tursko pustošenje i olakšavanje feu-
d au Ih tereta Zablijezeno Je l II statutima (JA, II~c·49). .-
MOL, Dl. 37.164.
59
 j
Na vlastelinstvu D o b r o j K u ć i je 1474. desertno 189 ili 41 %
seljačkih posjeda. Potpuno su pusta sela Ivanošćina, Mikulin brdo,
Pavić brdo, Petkova i Šišanovac. VazaIni posjed udovice Nelipić kod
l
Dobre Kuće također je bio opustošen: od 74 posjeda pustih je 27 ili 'jiJ'

36%.23
Na vlastelinstvu K r i s t a lov c u su 1472. od 133 seljačka posjeda
pusta 33 ili 24,88%."
l
God. 1477. na posjedima K a m e n i c e kod Trakošćana izvanrednu
novčanu daću platilo je 117 podložnika." Deset godina kasnije (1487) j
na Kamenici je popisano oko 140 seljačkih posjeda, ali više od 40% j
je potpuno pusto." Ti su posjedi pusti i 1483, kad su skameničkog ;J
vlastelinstva desetinu platila samo 73 kmeta (bez »montales«).27
Na t r a k o š ć a n s k o m vlastelinstvu desetinu su 1483. platila
192 kmeta, a 1487. od 208 seljačkih posjeda naseljeno je samo 138.
l
J
Na nekim je seljačkim posjedima najvjerojatnije bilo više kmetova,
koji su zasebno iskazani samo u popisu desetine. Ali bez obzira na
j
stvaran broj kmetova, i na trakošćanskom je vlastelinstvu 1487. preko
30% seljačkih posjeda nenaseljeno."
Obračun feudalne rente na posjedima Jurja Bitovca (oko 1480)
sadržava sumarne podatke o stanju naseljenosti vlastelinstava Krapine
l1
l
Turci odvode roblje
1522. (suvremeni letak)

i Grebena, kao i posjeda Trnovec kod Varaždina. Od 602 selišta na
k r a p i n s k o m vlastelinstvu naseljeno je 348,5 (sessiones integrae et
sessiones fumales). Nenaseljeno je 253,5 selišta ili oko 42% rustikaInih
posjeda. Nešto je bolje naseljeno krapinsko trgovište. Od ukupno 121
građanskog selišta (session es civiles) pustih je bilo 30 ili 24,7%.
Na g r e b e n s k o m je vlastelinstvu, prema Bitovčevu računu, pusto
čak 49% rustikaInih posjeda: od 537 selišta naseljena su samo 272.
Na posjedu T r n O v c u kod Varaždina od 73,5 selišta bilo je, prema
tom izvoru, pusto 20,25 selišta (28,13% rustikala)."
1 Prema nedatiranom popisu iz istog razdoblja u selima Bojnikovcu,
i Dragovandolu, Habjanovcu, Šetariovcu i Tiberčovcu bilo je 4250% pus-
tih seljačkih posjeda." '
l
l
1
Navedeni primjeri potječu iz različitih dijelova Slavonije, tako da
se može općenito zaključiti da su mnoga slavonska vlastelinstva 70-ih
i početkom 80-ih godina XV st. polupusta (pusto je 25-50% rustikala).
Iako se samo za vlastelinstvo Varaždinske Toplice može izričito utvrditi
J da j.e 60-ih g?dina dobro naseljeno i da su se pusta selišta pojavila 70-ih
1 godma, preciznost i recentnost podataka o pustim selištima u izvorima
I s drugih vlastelinstava upućuje na zaključak da su i ta selišta nedavno

i
Nedatirani popis selišta na vlastelinstvu G r a d i š ć e u Požeškoj
županiji iz 80-ih godina (Registrum sessionum in Gradysthya) pokazuje
da je i na tom vlastelinstvu pusta gotovo polovica seljačkih posjeda.'"
n MOL, Dl. 94.515.
'j MOL, Batthyany csalad, Acta Antiqua, br. 80 A,
" AH, Acta daustri paulinorum de Lepoglava, 1/39.
~ Isto, 1/43; U registar iz 1487. popisana je poiovica kameničkog posjeda
(Registru»! factum super totali divisione perti11.entiarum Kamenicza), ali smo
uzeli da je i na drugoj polovici naseljenost približno ista, jer su se dijelili i kme~
tovi i pusta selišta.
" KAZ, ACA, 21/21.
23 »Anno 1487. Registrum super divisionis pertinentiarum Trakenstan, quo ad
una11'l. medietatem« (Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 1/42). I ,ll ovom
slučaju je uzeto da je odnos između naseljenih i desertnih selišta jednak na
oba dijela vlastelinstva.
29 MOL, Dl 94.040. Izvor nije datiran, ali u njemu se kao vlastelin spominje »do-
minus comes Georgius~(, tako da je najvjerojatnije nastao nakon smrti Jana
Vitovca 1479, oko 1480.
'" MOL, Dl 104.660.
opustjela, da su 60-ih godina jednako kao i u Varaždinskim Toplicama
gotovo sva naseljena.
Nagla pojava velikog broja pustih selišta na slavo;skim vlastelin-
stvima vremenski se podudara s velikim turskim provalama u Slavo-
nij~. Već s,,:.? naveli da su te provale trajale 1469-1479. i da je prema
zapisu kromcara Unresta samo 1474. pobijeno i odvedeno u roblje oko
14.000 ljudi. Nema sumnje da su glavni uzrok desertnosti slavonskih
vlastelinstava 70-ih godina XV stoljeća bila turska pustošenja.
Turci su vjerojatno opustošili i pavlinski posjed u S t r e z i. Ali
desertnost tog posjeda nije bila rezultat samo njihova pustošenja. Kre-
tanje stanovništva na tom posjedu može se pratiti kroz čitavo XV
stoljeće.
Odmah treba reći da su pavlini u Strezi u XIV st. držali posjed
sl~~omnih. veličina. On se u XV stoljeću postepeno povećavao, ali nikad
mje dostigao razmjere golemog vlastelinstva."
" MOL, Dl 102. 333.
32 Prilikom osnivanja samostana 1380. pavlini nisu postali vlasnici kako se
obično misli, nekadašnjeg kraljevskog posjeda u Strezi i Plavnici koji' je opisan

60 61
 Pavlinski se posjed povećavao legatima i kupovinama. God. 1398. Broj kmetova na pavlinskim posjedima povećavao se, međutim,.
samostan je dobio 3 selišta od Petra Bissena.33 Od Stjepana Plavničkog sporije od broja selišta. Pobožni su donatori obično samostanu dari-
(de Plavnica) dobio je 1422. šest selišta u Klokočevcu (kasnije selo vali polupuste posjede, selišta bez kmetova." Pavlini su se zatim mo-
Mikčevšina)." U tom su selu do 70-ih godina pavlini stekli još sedam
rali brinuti za njihovo naseljavanje.
manjih zemljišnih parcela (portianes possessionariae}." Ali i na pavlinskim se posjedima 70-ih godina broj pustih selišta
naglo povećao. U starim selima (Jakopovec, Remetinec, Horvačina, Bu-
God. 1419. i 1451. samostan je stekao dijelove u selu Ilinec," a kovina, Mikčevšina i Ilinec) platio je oko 1466. marturinu 71 kmet. U
1446. i 1469. kupio je tri selišta i livade u Bukovini (Bykallya) i dije- istim je selima 1477. naseljeno samo 40 seljačkih posjeda." Uzrok tog
love plemićke kurije uHorvačini." naglog smanjivanja broja kmetova najvjerojatnije su bile turske provale.
Kaštelan u Topolovcu Brikcije de Baalar oporučio je 1427. pavli- Najžešćim turskim pustošenjima izloženo je 1469-1483. područje
nima dio posjeda Jakopovec (Jakobowcz). Drugi dio tog posjeda pavlini m o d r u š k o g vlastelinstva. Ta su se pustošenja odrazila u modruškom
su 1468. kupili." urbaru iz 1486. U urbaru nije popisana modruška purgarija koja je
Udovica kamengradskog kaštelana Margareta legirala je 1458. sa- nekoliko puta spaljivana. Ali i bez nje, na vlastelinstvu je pusto oko
mostanu posjed Kameno na koprivničkom vlastelinstvu." Posjed u He- 28% seljačkih posjeda (od ukupno oko 730), a oko 7% selišta obrađivali
rihovcu pavlini su kupili 1486. i 1492, a selo Torince darovao im je su novi kmetovi (dijelom stari posjednici drugih selišta, a dijelom
doseljenici), tako da je desertnost 1486. već ponešto i ublažena.
1500. velikaš Stjepan Sredički.'"
Na svim dijelovima modruškog vlastelinstva opustošenost nije bila. li
Iz svega što je navedeno proizlazi da pavlinski posjedi nisu cjelo- jednaka. U nekim selima pusta su samo 2-3 selišta, dok je u selu
vito vlastelinstvo, već konglomerat različitih zemljišnih parcela koje Polje pusto čak 46%, Golivrhu 30%, Saborskom 52%, Pišćatkima.
su samostanu priključivane kroz čitavo XV stoljeće. Priključivanjem tih 62%, a u Mašniku čak 80% seljačkih posjeda. Urbar pokazuje da je
posjeda povećavao se i broj samostanskih kmetova. Pavlini su 1420. mnogim kmetovima nedavno smanjena feudalna renta, što upućuje na
posjedovali 20----24 kmeta, a 1446. naturalne daće je dalo 29 kmetova. zaključak da je za vrijeme turskih pustošenja smanjen gospodarski po-
U popis marturine sastavljen oko 1466. ubilježen je već 71 kmet (bez tencijal i mnogih naseljenih seljačkih posjeda."
podložnika u Kamenom na koprivničkom vlastelinstvu)." Turska su pustošenja nesumnjivo glavni uzrok desertnosti vlaste-o
linstava u Hrvatskoj i Slavoniji, ali nisu jedini. Desertnost se pojav-
1367, prilikom zamjene za posjede Otnju, Orbonu i Mošnju (CD VI, 15-19). ljuje i na posjedima koje Turci nisu opustošili.
Taj dio Streze i Plavnice posjedovao je 1397. Pavao de Mendzenth, a u XV U registrima poreza na početku XVI st. desertni se dimovi javljaju
stoljeću rovišćanski feudalci Ddanići Sredički (Ders de Zerdahel) i još neki gotovo na svim posjedima. God. 1507. popisane su u kotaru Zagrebačke·
plemići. Sredički su 1493. u Strezi otkupili dio koji su držali plemići od Thorne županije između Save i Kupe samo »noviter desertae portae« - porte·
(AH, NRA 441/2, 52/57, 561/21). Pavlinski posjed u Strezi postao je po broju koje su opustjele nakon posljednjeg popisa (vjerojatno u 1506). Takvih
dimova početkom XVI st. veći od posjeda koji su držali Sredički-Držanići. je porti u tom kotaru 1507. bilo 106, a 1517. čak oko 360.
Prema registrima poreza suvlasnici su II Strezi posjedovali ovaj broj dimova:
U ovom su razdoblju uzroci desertnosti bili ekonomske naravi. Na
Godina 1507. 1513. 1517. 1520. vlastelinstvu Ž e l i n je npr. 16 porti opustjelo zbog pretjeranog izrab-
ljivanja (»domus noviter deserte propter nimiam opressionem portas
Nikola Držanić (Dersffy) 16 18 18 18 16«). God. 1517. kmetovi su masovno umirali od gladi. Na mnogim je
Pavlinski samostan 25 25 28 27 vlastelinstvima i posjedima izričito navedeno da su pusti dimovi na-
župnik 5 3 4 4
stali jer su zbog gladi izumrle čitave seljačke obitelji. Na s a m o b o r-
(Popisi i obračuni poreza, 28, 61, 95-96, 129). s k o m vlastelinstvu je 1517. pusto oko 30% dimova: sa 64 dima nedav-
no su svi seljaci pomrli zbog neke zaraze (»deserti noviter per mortem
" AH, Acta paulinorum de Streza, 1/23.
pestilentem post dicam preteritam ... «), a sa 34 dima seljaci su zbog
" Isto, II/22.
" Isto, III/12, III/13, III/17, IV/21, IV/22, IV/32, V/3.
gladi odselili u austrijske zemlje (»deserti fumi qui ad partes Alemano-
" Isto, III/18, III/19.
u God. 1433. dobili su »desertam sessionem jobagionalem«, 1438. »duas sessio--
" Isto, III/8, IV/9. nes desertas(c, 1461. »deSel"tas sessiones« itd.
" Isto, II/46, IV/38. ~J 1. T k a l č i Ć, Drbar bivšeg hrvatskoga pavIinskoga samostana II Strezi"
" Isto, II/27, II/3!. Vjesnik zemaljskog arhiva V, Zagreb 1903. (dalje: VZA V), 207-212. Podatke o
" Isto, V/8, V/lO, V/22. naseljenosti strezanskog posjeda analizirala je N. K l a i ć (O razvitku feu-
41 Podaci iz rukopisa »Prepis registara od Streze« koje je prepisao i priredio dalne rente u Hrvatskoj i Slavoniji u XV. i XVI. stoljeću. Radovi Odsjeka za
za publiciranje E. Laszowski (AH, Acta Varia, Noviji pnjepisi). Nismo mogli pro- povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu III, Zagreb 1960, 47-48).
naći originale tih registara. .. R. L o p a š i ć, Hrvatski urbari, Zagreb 1894. (dalje: Hrvatski urbari), 27-81_

62 6~
 rum discesserunt«). Na j a s t r e b a r s k o m vlastelinstvu potpuno je
pomrlo stanovništvo na 18 dimova, a sa 16 dimova je iselilo u austrij-
:ske zemlje."
U kotaru plemićkog suca Jurja od Čapolovca u Križevačkoj župa-
niji je 1517. potpuno pomrlo stanovništvo na oko 3% dimova (tumi
.desolati per mortem).'" Iste godine je u Varaždinskoj županiji opustjelo
oko 7% dimova."
Na nekim vlastelinstvima seljački su posjedi opustošeni u među­
:sobnim sukobima feudalaca. Juraj Brandenburški je npr. u Turopolju
1514-1520. opustošio oko 70 plemićkih posjeda." Knez Bernardin Fran-
kopan je oko 1520. sistematski opustošio ozaljske posjede. »Per gentes
domini Bernardini Groft« na tom je vlastelinstvu poharano 167 ili
52,6% seljačkih posjeda."
Ali pojava pustih poreznih dimova na početku XVI stoljeća redo-
vito nije značila smanjivanje stanovništva. Usporedo je tekao i proces
naseljavanja. U kotaru Zagrebačke županije između Save i Kupe pove-
ćao se od 1507. do 1517. ukupan broj dimova od kojih je plaćen porez
sa 1776 na 2043."
3.
Slavonski su feudalci tijekom čitavog XV stoljeća nastojali naselja-
vati svoje posjede novim kmetovima. Nove su naseljenike privlačili da-
vanjem raznih povlastica. Kolonisti su u pravilu nekoliko godina, dok
ne sagrade kuće i razviju gospodarstvo, oslobađani svih feudalnih te-
reta. Neki su i trajno oslobađani određenih daća, a najčešće su umje-
sto tlake i naturainih podavanja trebali davati povećanu novčanu rentu.
Zagrebački kaptol je 1422. nove naseljenike u I van j o j R i j e-
ci oslobodio tlake, ali im je redovitu novčanu daću odredio 120
denara od selišta (fundus)."
Novi su naseljenici u O t o k u n a S a v i 1424. također oslobo-
đeni tlake, ali i njima j" redovita novčana daća povećana na 120 de-
nara.S2
Prema ispravi iz 1435. kolonisti na r a k o v a č k o m vlastelinstvu
trebali su tek nakon deset godina od svakog selišta plaćati 200 denara,
davati vri dara i kvartal pšenice."
Na posjedu Zagrebačkog kaptola S e p n i c i novi su naseljenici
prema ispravi iz 1445. trebali nakon 12 godina davati samo desetinu
i od svakog selišta plaćati 4 pense denara."
Popisi i obračuni poreza, 19-23, 82-89.
.5
" Isto, 100-105.
" Isto, 108-112.
" Isto, 86, 119.
" Isto, 119.
WIsto. 19-23, 82-89.
Sl Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: JA), Documen.
ta (dalje: D), IX-86.
" JA, II-c-9, list 17.
Sl .Lop~šiĆ tu ispr~vu smatra »najstarijim urbarom« za podložnike Rakovca i
Kahno;;lce . (Hrv~tskl uTbari, 167-168), ali iz originala se vidi da je to ipak
samo lokaClOna Isprava (NRA 1522/17).
" KAZ, ACA, 103/51. ' monasterii Paulinorum. regesta universorum privilegiorum«).
64
Poslije turskih provala 70-ih godina za mnoge feudalce u Slavoniji
naseljavanje novih kmetova postalo je pitanje obnove opustošenih po-
sj"da. Naseljavanje je tada postalo masovnije.
Prema fragmentarnom popisu selišta na vlastelinstvu V a r a ž d i n-
s k i m T o p l i c a m a iz 1485. u popisanim selima je još uvijek bilo
mnogo pustih zemalja. U selu Velikom Jalševcu je npr. od 16 selišta
naseljeno 8,75 a 7,25 je pusto. Ali potpuno su pusta zapravo samo tri
selišta, jer su 4,25 pustih selišta samo neobrađeni dijelovi naseljenih
posjeda. Na 9 posjeda kmetovi su, naime, obrađivali samo dio svog
selišta. Nisu poznati razlozi zbog kojih ti kmetovi nisu bili u stanju obra-
diti čitave posjede. Neki su od njih bili novi doseljenici, koji vjero-
jatno još nisu raspolagali s dovoljno smdstava za rad."
Popisi novčanih daća iz 1488. i 1497. pokazuju da se broj topličkih
podložnika povećao na oko 300 obitelji." God. 1494. sastavljen je za
Varaždinske Toplice registar »super connumeratiane sessionum popu-
losarum et desertarum«. Prema tom registru na vlastelinstvu je još
uvijek desertno 16-20% selišta. Ali dio tih pustih selišta obrađivali
su seljaci s naseljenih posjeda. Zaključujući registar popisivači su dopi-
sali: »Nakon što je provedeno prebrojavanje cjelokupnog kaptolskog
topličkog posjeda, valja posebno pribiljditi da je na tom posjedu sada
više kmetova nego što ih je bilo u proteklim nemirnim vremenima.«57
Broj kmetova na topličkom vlastelinstvu doista je 90-ih godina XV
st. znatno porastao, ali ipak nije dostignuta naseljenost iz 60-ih godina.
U odlomku strezanskog urbara »0 hrani« određeni su dosta tešld
uvjeti pod kojima je prior mogao izdavati puste zemlje na obradu.
S takvih zemalja samostan je uzimao sedminu (»svaki sedmi snop«) ili
jednu sprežnu tlaku od svakog jutra zemlje (»neka ore toliko nadnica,
koliko jutara naše wmlje bude htio zasijati«). Obrađivači napuštenih
livada trebali su dati čak polovicu pokošenog sijena."
Ali ti su uvjeti kasnije morali biti ublaženi, jer je trebalo nase-
liti naglo opustošene posjede. Domaći kmetovi iz Remetinca (sessio 6,
9, 15) davali su oko 1480. za pusta selišta samo jedan dan ručne tlake
tjedno." U doba sastavljanja urbara 1477. na starijem dijelu pavlinskog
posjeda obrađivano je samo 30% pustih kmetskih posjeda.
Oko 1483. pavlini su na pusta selišta počeli naseljavati nove kmt..~
tove prema individualnim ugovorima sa svakim doseljenikom. U urbar
je tada uvedeno VI poglavlje u koje su ti ugovori upisivani. God. 1483.
naseljena su tri nova kmeta, a zatim su pojedine grupe naseljavane
1518, 1533. i 1538.60
" Isto, 66/2.
~ Isto, 70/11, 60/83. ~
57»Hic post peractionem connumemtionis totius possessionis Capitularis Tha-
plicensis notatur specialiter, quod tempore moderno plures eoloni sunt in eadem.
possessione quam. prestitis dIsturbiorum temporibus fuerunt« (KAZ, ACA, 60/83).
sa J. S i d a k, Historijska čitanka za hrvatsku povijest I, Zagreb 1952, 96.
" VZA V, 1903, 208-209.
60 »Sexta pars huius registri de libertatibus et eoncordanciis novorum eolona-
rum neenon de eompositionibus de novo factis« (VZA V, 215-217). Podaci o na 4
seljavanju 1483. nisu tiskani u tom registru (v. original: JA, II-b-8: "Ztreza de
5 Agrarni odnosi u Hrvatskoj 65
 Neki su velikaši svoje posjede naseljavali otimanjem kmetova od
nižih plemića. Plemići iz Križevačke županije optužili su 1480. čitavu
grupu velikaša zbog otimačine kmetova.'l Takav način pribavljanja km,,~
tova primjenjivan je i kasnije, pa je vladar 1499. tražio od slavonskog
sabora da poduzme oštre mjere protiv kradljivaca kmetova." Nikola
Banffy je na svoje posjede u Križevačkoj i Virovitičkoj županiji do·
vlačio kmetove iz Vukovske županije, iako su tamošnji plemići to po·
kušavali spriječiti."
Novi kmetovi (novicU) postaju u tom razdoblju sve stalnija pojava
na vlastelinstvima. Na velikim biskupskim posjedima I van i ć u, D u-
b r a v i i C a z m i »novicii« su npr. oko 1480. držali gotovo 3% se·
ljačkih posjeda."
Ali postoje ipak i vlastelinstva za koja se ne može ustanoviti koliko
su bila opustošena i kako su naseljavana, prml1da se može utvrditi
da su na kraju XV stoljeća dobro napučena. Cini se npr. da vlaste·
linstvo V i n i c a uopće nije bilo opustošeno. Prema registru novčane
daće iz 1477. to je vlastelinstvo imalo 456 podložnika. Oko 25% pod-
ložnika bili su želiri, koji su stanovali u kompaktnim grupama u No-
vom Selu, Voći i gornjoj provinciji."
I vlastelinstvo G o r a je na kraju XV st. veoma dobro naseljeno.
U selima, trgovištu i na predijima tog vlastelinstva popisano je tada
P-60 podložnika."
Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Z a g r e b a (Distrietus Za-
grabiensis) naseljena su krajem XV stoljeća sva selišta. God. 1494. na
tim je posjedima bilo oko 650 kmetova."
Najintenzivnije naseljavanje slavonskih vlastelinstava izvršeno je
početkom XVI stoljeća.
Prema popisu i urbarima u donjoj provinciji vlastelinstva G r e-
b e n bilo je početkom XVI st. podložnika:
Registar novčane
daće 1516. Urbar s. a. Urbar 1522.
93 113 142
Na tom dijelu vlastelinstva broj se kmetova, dakle, od 1516. do
1522. povećao s 93 na 142 obitelji. Ipak je još uvijek bilo 20 (ili,
1~1~%) pustih: seljačkih .posjeda koje od posljednje turske provale
mje mtko obrađIvao (»sesslO ... quam post depopulationem Thurcarum
nemo inhabitat«) (vjerojatno od 1494. g.). Neka su selišta već potpuno
obrasla šumom, a tri je vlastelin priključio alodu.
" MOL, DI 103.844.
" JA, Priv. 83.
" NRA, 1558/9, 1558/65.
~ KAZ, ACA, 30/1.
" MOL, DI 34.519.
u KAZ, Acta decimalia, br. 466.
" KAZ, ACA, 20/1.
66
Vlastelin je 1522. izvršio preraspodjelu rustikaInih zemalja, tako da
su novi naseljenici dobili i dio zemalja koje su ranije obrađivali stari
kmetovi. Naseljena su četiri potpuno pusta sela. Od 92 kmeta u 20
sela te provincije (za 10 sela nema podataka) 26 ili 28% kmetova bili
su 1522. novi naseljenici (»novaki«, novicU). Novi kmetovi su smješteni
na 15,5 desertnilI selišta. Istodobno im je razdijeljeno i 6 obrađenih se·
lišta. Mnogi "novaki« imali su pwzimena i nadimke koji upućuju na
njihovo porijeklo: "Simon Croatus sive Horwath«, "Domien vel Dwoyan
dietus simi/iter Croatie«, »Johannes simi/iter Horwat sive Croaeie«, »Am-
brosius Broz Croata«, »Andreas Chwethkowyeh Croatus sive Horwath«,
»Barnaba Horwath«, »Vitus Horwath«, »Thomo Horwath«, »Vitus et
Barthol Horwath« itd. Većina novih kmetova dobila je, dakle, u urbaru
prezime Horvat, a iz više se primjera vidi da se tim prezimenom ozna·
čavalo da su porijeklom iz stare Hrvatske (Horwat sive Croaeie, Croatus
sive Horwath). Prema tome, na grebenskom je vlastelinstvu 2()"ih go·
dina XVI stoljeća kolonizirana velika grupa seljaka iz stare Hrvatske."
Naseljavanje seljaka iz stare Hrvatske na vlastelinstvo Greben nije
bilo usamljena pojava. Između 1517. i 1520. naseljeni su »Croati novieii« ..
na donjostubički posjed. God. 1520. ti su doseljenici na tom posjedu
držali 20% dimova. Iste su godine »Croati novieU« u Brdovcu, na su·
sjedgradskim posjedima, držali 20 dimova (preko 12% susjedgradskih
dimova)."
U vilikatu Provincije na vlastelinstvu V e I i k o j u Križevačkoj
županiji spominju se od 1476. sela »villa Venecianorum wulgo Benetk«
(Benetke, Benedke), »villa Zader« (Zadar), »villa Sybenyk«, »villa Tro·
gher« (Trogir) i dva sela Slobočine (Szloboehyna Parva, Szloboehyna
Maior}." Sva su ta sela najvjerojatnije nastala naseljavanjem seljaka iz
mletačke Dalmacije ili su im imena dalmatinskih gradova dana pri·
likom naseljavanja. Još i 1519. u njima se nalazio nerazmjerno velik
broj slobodnjaka.
God. 1519. na vlastelinstvu Velikoj je postojao 561 seljački posjed,
od čega je desertno bilo samo 5-6 selišta. Cini se da je naseljavanje
tog vlastelinstva završeno nedavno. Oko 20% seljaka uživalo je status
slobodnjaka, koji su vjerojatno dobili prilikom naseljavanja. Na čitavom
vlastelinstvu popisana su 1519. samo 22 nova kmeta (novicU). Ti su
seljaci naseljeni vjerojatno iste godine. Upravo je tada nastalo selo
Novaci (villa N o w a c z y), u kojem su svi stanovnici bili »novi kme-
tovi koji su krčili šumu i tu gradili selo«.71
Na vlastelinstvu M e đ u r i ć u je 1519. živjelo 227 kmetova u pro-
vincijama i 95 purgara 11 tri trgovišta. Naseljavanje pustih selišta tog
vlastelinstva izvršeno je, čini se, još u XV stoljeću. God. 1519. desertno
je jedva 4% seljačkih posjeda, što ne premašuje desertnost u potpuno
normalnim uvjetima. Oko 13% podložnika uživalo je status slobod-
njaka, što ipak upozorava da ranije prilike nisu bile potpuno normalne.
" Pregled naseljavanja vl. Greben izrađen je prema »Registrum factum super
taxam quam imposuit dominus super jobagiones Greben« 1516. (MOL, DI. 104.253),
nedatiranog urbara (oko 1518) (MOL, DI. 104.657) i urbara iz 1522. (MOL, DI 104.411).
" Popisi i obračuni poreza, 115.
" NRA, 1556/50, 1562/37; MOL, DI 37.007.
" MOL, DI 37.007.
5* 67
Poslije 1520. broj se podložnika na tom vlastelinstvu počeo naglo sma-
njivati: god. 1525. redovitu novčanu daću platilo je 237 podložnika, 85
manje nego što ih je bilo 1519. godint:.72
Na početku XVI stoljeća porastao je broj podložnika i na Bat-
thyanyjevu vlastelinstvu K r i s t a lovcu. Ako se usporedi broj pod-
ložnika iz različitih popisa bez sela »Superior Hoholtowcz«, koje je u
međuvremenu kao »portio Georgio Samsoni« odvojeno, na vlastelin-
stvu je bilo kmetova:
Prije turskog U popisu selišta 1472. Godine 1516. (popis
pustošenja novčane daće)
112 85 105
Od 1472. do 1516. broj se podložnika, dakle, povt:ćao za 20 do-
maćinstava, tako da se već približio broju prije turskog pustošenja."
Prema popisima izvanredne novčane daće iz 1516. na Bathhyany-
jevim posjedima N o v i D vor i (Wydwar) i Sveti Andrija bilo je
oko 250 kmetova. Čini se da i na tim posjedima više nije bilo de-
sertnih selišta."
Na posjedima Zagrebačkog kaptola D o n j e m i G o r n j e m G r a-
d e e u kod Petrinje novčanu taksu je oko 1480. platilo oko 200 kme-
tova (bez trgovišta Donji Gradec)."
Na početku XVI stoljeća ta su vlastdinstva popisivana zajedno s
vlastelinstvom Petrinjom. Na sva tri vlastelinstva desetinu žitarica je
1501. platilo oko 400 seljaka." Broj podložnika porastao je na oba
Gradeca u odnosu na 80. godine XV st. za oko 30 kmetova.
Prema urbaru iz 1512. u selima Donjeg Gradeca živjelo je 264,
a na posjedu Gornjeg Gradeca 80 kmetova." Za svega deset godina,
od 1501. do 1512, na ta dva vlastelinstva broj je podložnika porastao
za oko 100 obitelji. Petrinjski posjedi nisu popisani u urbaru iz 1512,
ali je i na njima došlo do porasta stanovništva."
Početkom XVI stoljeća vlastelinstvo Petrinju, Donji Gradec i Gor-
nji Gradec zahvatio je val kolonizacije. Novi su kmetovi (novicii) na tim
vlastelinstvima bili tri godine oslobođeni svih feudalnih tereta, tako
da su u urbaru kao »novaci« popisani samo oni kmetovi koji su se
doselili 1510, 1511. i 1512. Na posjedima Gornjeg Gradeca ti su novaci
(doseljeni 1510-1512) činili oko 13% podložnika.
n MOL, Dl 26.324, 37.007, JA, D-XXVII-43.
" MOL, Bathyany cs., Acta Antiqua, br. 80 A; Dl 104.293.
" MOL, Dl 104.290, 104.291.
7S KAZ, Acta Decimalia, br. 495. Prema drugom nedatiranom popisu na tim
je posjedima tih godina bilo 195 kmetova i želira (KAZ, ACA, 82/1). ; " KAZ,
" JA, D-XXI-36: desetinu žitarica platilo je 407, a desetinu prosa 360 kmetova.
" KAZ, ACA, 81/10.
71 God. 1501. i 1509. na petrinjskim je posjedima desetinu žitarica pl~tio
jednak broj podložnika (oko 160), tako da je do povećanja njihova brOja moglo
doći tek nakon 1509. godine (JA, D-XXI-16, D-XXIII·15).
68
Na posjedima Donjeg Gradeca novi su kmetovi naseljeni gotovo
u svakom selu, pa i na vlastelinskom alodij alu. God. 1512. doselje-
nici su podigli novo selo Ravno (nova villa Rawno prope Wrbocz). I na
tom su vlastelinstvu činili oko 13% podložnika.79 Na petrinjskim po-
sjedima nasdjenici su podigli selo Prhovo (villa Perhowo), u kojem
je već 1515. živjelo 21 domaćinstvo."
Navedeni podaci pokazuju da se broj podložnika na vlastelinstvima
Petrinji, Gornjem i Donjem Gradecu povećao zbog naseljavanja novih
kmetova.
God. 1512. Turci su petrinjske posjede opustošili i popalili selo
Čultić (danas Čuntić), a 1515. spalili kaštel u Donjem Gradecu i vje-
rojatno ponovo oplijenili više sela.'! Neposredno nakon tih pustošenja
na sva tri vlastelinstva bilo je oko 300 kmetova." I
Urbar S t e n i č n j a k a iz 1519. pokazuje da je područje tog ve-
likog vlastelinstva na početku XVI st. pošteđeno turskog razaranja. Pus-
tih selišta bilo je samo u okolici trgovišta Steničnjaka, a u svim ostalim
selima prava su rijetkost. Štoviše, u mnoge seoske općine dosta su
se intenzivno naseljavali novi kmetovi i plemići jednoselci. God. 1519.
novi su naseljenici u seoskim općinama držali oko 7% posjeda."
Na temelju iznesenih podataka može se o stanju naseljenosti vlaste·
linstava i feudalnih posjeda u drugoj polovici XV i na početku XVI
st. zaključiti slijedeće:
1. Na vlastelinstvima ,i feudalnim posjedima može se do kraja 60-ih
godina XV stoljeća utvrditi puna naseljenost.
2. Za vrijeme turskih napada 70"ih godina opustošena su gotovo sva
vlastelinstva u Slavoniji i Hrvatskoj. Na mnogim je posjedima na:kon
tih pustošenja ostalo naseljeno samo 50-60% seljačkih posjeda.
3. Na opustošena slavonska vlastelinstva naselili su se 80"ih i 90-1:h
godina novi kmetovi, tako da je na mnogo mjesta opustošeni rustikal
popunjen.
4. Na počet.ku XVI st. pusta su selišta po slavonskim vlastelinstvi-
ma nastajala zbog iseljavanja seljaka, masovnog umiranja za vrijeme
epidt:mija, bježanja i sJ. Ali i u tom se razdoblju broj podložniJc:a
na većini vlastelinstava povećavao kolonizacijom seljaka iz stare Hrvat-
ske i drugih krajeva koje su ugrožavali Turci.
ACA, 81/10, 81/12.
WIsto, 81/32.
"' Isto, 81/9, 81/16: pribilješke u obračunima vlastelinskih prihoda i rashoda.
pod- " Približui podaci prema popisima novčanih daća (KAZ, ACA, 81/32, 81/19).
"' MOL, Dl 37.007.
69
Treće poglavlje

.,./J

BORBA OKO DESETINE. DESETINSKI KOTAREVI

u ovo je poglavlje zasebno izdvojen samo prikaz borbe oko crkvene

desetine u xv stoljeću i prikaz organizacije desetinskih kotareva. O
crkvenoj desetini kao dijelu feudalne rente bit će govora još i u
narednom poglavlju.

1.

Borba oko desetine vodila st: između crkvenih i svjetovnih feudalaca.

Iako su se u nju ponekad uključivali građani i seljaci, njom su se u
prvom redu rješavali odnosi između dijelova vladajuće klase. Posredno
je, međutim, ta borba utjecala i na položaj kmetova.
Pažnju historičara dosad su privukli samo sukobi oko desetine u
XIV stoljeću. L K. T,kalčić je još 1879. u posebnoj raspravi prikazao \>u·
kobe oko desetine u prvoj polovici tog stoljeća. On je smatrao da je
30·ih godina XIV st. otpor protiv desetine prerastao u bunu. Ta je
buna imala i druge uzroke, ali se među njima ipak najviše isticao
otpor protiv desetine. Tkalčić je prema statutima Ivana Goričkog ujed.
no prikazao strukturu desetine i način njena pobiranja."
RaZVOj desetine prema ustanovama feudalnog prava i razlike između
desetinskog sistema u Slavoniji i Hrvatskoj prikazao je H. F. Schmid."
Otpor protiv crkvene desetine u XIV st. ponovo je analizirala N.
Klaić. Ona smatra da su u prvoj polovici XIV st. postojala dva isto- 111:":

vremena pokreta: otpor desetini i borba biskupskih predijalaca za 'j t}.)"H,'\./

"";1..:. ;',1."
postizanje statusa slobodnih plemića. Otpor plaćanju desetine pružali
su svi slojevi plemstva, velikaši i građani, a bunu protiv biskupa po-
) . ~ . . . . i :'6,,,,,,.4 1;!l...
,.....".;;:5 '\. ·_";.. ··.. '1 1''''';'' !.-L' 'l';if..
digli su samo predijalci iz Dubrave, Cazme i Ivanića. N. Klaić nagla- .- - .'---~.-._ . ~,.~::J

Registar desetine vina i žitarica tt desetinskom kotaru Podgorje iz 1450. godine.

~ 1. T k a l č i ć, Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebačkoj u XIV. (Arhiv Hrvatske, Acta Capituli Antiqua, sv. 30, br. 3)
vieku, Rad JAZU 49, Zagreb 1879, 165-230.
"H. F. S e h m i d, Die GrundzUge und Grundiagen der Entwicklung des
kirchlichen Zehnrechtes auf kroatischem Boden wahrend des Mittelalters, Sišićev
zbornik, Zagreb 1929, 423-454.

70
 šava da ni u jednom pokretu nisu sudjelovali kmetovi i kritizira histo-
ričare koji su ta gibanja tretirali kao seljačku bunu."
Kao opću karakteristiku crkvene desetine treba istaći u prvom
redu da je ona dio centralizirane feudalne rente. Desetina je oblik preko
kojeg je viši kler participirao u izrabljivanju svih podložnika b....z obzira
što su ti podložnici pripadali različitim feudaIcima. Iako je crkva po-
sjedovala golema vlastelinstva, desetina je bila veoma važan izvor nje-
nih prihoda. Cjelokupna desetina na golemom području zagrebačke bi-
skupije prvobitno je pripadala biskupu. Na početku XIII stoljeća biskup
je dio desetine predao svom zboru kanonika. U XIV st. desetinu su
na nekim posjedima trajno posvojili crkveni redovi (ivanovci na svo-
jim posjedima, teutonski križari u MetIici).
Borba oko crkv....n e desetine predstavljala je zapravo borbu između
crkvenih i svjetovnih feudalaca oko udjela u prisvajanju viška pro-
izvoda zavisnih seljaka. Ta se borba vodila u dva vida. Svjetovni su
feudaIci u različitim oblicima nastojali prisvojiti crkvenu desetinu ili
barem sudjelovati u njenu prisvajanju. Drugi vid te borbe bilo je na-
stojanje svjetovnih feudalaca da se smanji mjera desetine, kako u
naturalnom obliku tako i u njenom novčanom ekvivalentu. U tom slu-
čaju nije se radilo o neposrednoj participaciji svjetovnill feudalaca u
prihodima desetin...., već o promjeni udjela desetine u strukturi feu-
daIne rente. Cjelokupna renta činila je, naime, višak kmetskog rada
i proizvoda, koji su bili ograničeni, tako da se smanjivanjem desetine
stvarao veći prostor za onaj dio rente koji je pobirao vlastelin.
Crkva je smatrala da joj u načelu pripada deseti dio svih poljo-
privrednih proizvoda. Crkvena desetina je zapravo bila skup feudal-
nih daća. Desetina se npr. mogla pobirati od svih žitarica (pšenice,
jL-čma, raži, prosa, zobi i dr.). Posebne desetinske daće bile su desetina
vina, desetina svinja, desetina janjaca i desetina pčela. Svjetovni su
feudaIci prisilili crkvu da odstupi od načela univerzalne desetine. Prvo
su postigli da se desetine oslobode proizvodi njihovih aloda, a zatim
i to da se pobiranje desetine suzi samo na određene poljoprivredne
proizvode.
Kmetovi, građani i niži plemići (napose plemići jednosdci) borili
su se protiv desetine iz drugačijih pobuda. Plemići jednoselci pružali
su otpor svom podvrgavanju desetini, a kmetovi i stanovnici trgovišta
borili su se protiv desetine kao feudaInog tereta. Najčešće je to bila
borba protiv određenih oblika i vrsta desetine.
Problemi oko pobiranja desetine u naravi, a napose problemi oko
uskladištavanja i transporta golemih količina žitarica i vina, potakli
su crkvu još u XIII st. da započne pretvarati desetinske daće u nov-
čano podavanje.
u N. Klaić. Uzroci otpora protiv crkvene desetine II zagrebačkoj biskupiji
(do 1382), Stari i novi Zagreb III, Zagreb 1963, 33-49.
72
Za ocjenu borbe oko desetine, kao i cjelokupnog gospodarskog
razvoja, važno je pitanje kojim se tempom i u kojem opsegu u rto,
doba pretvaranje desetine u novčanu daću doista ostvarivalo. Moguć­
nosti za tu komutaciju bile su dosta ograničene."
Zagrebački biskup je 1227. u zagrebačkom desetinskom kotaru, čini
se samo manji dio desetine pobirao u novcu." U sporazumu sa župa-
n~m Hahoidom u Međimurju 1256. Zagrebački je kaptol u novac uspio
komutirati samo desetinu žitarica. Sve ostale desetinske daće i dalje
su davane u naturi, iako više nisu predstavljale stvarnu desetinu."
Pretvaranje desetine u novčanu daću vjerojatno Je nešto više uz-
napredovalo na početku XIV stoljeća. Ali stati;ti Ivana .Gor~č~og .li'0-
kazuju da je Zagrebački kaptol na svojim posjedIma desetmu JOs uVIJek
pobirao u naturi.
U Varaždinskim Toplicama kmetovi su za svaki desetinski kup
(capetia decimalis) žitarica koje sazrij.evaju :' ljeto. m?rali. kao desL~
tinu dati 4 polonke u zrnu, a za svakI ku~ Je.senskIh zIta~Ica .(pr?sa)
6 polonki.O<) Na posjedima ok? Zagreba (I!lstrzC:us ~agrabll:ns~s) 1 n:
sisačkom vlastelinstvu kmetOVI su za svakI desetmskI kup psemce, raZI
i J. ečma morali na ime desetine dati 1 vedro ili 2 kazona pšenice u,
zrnu a od ,svakog ·desetinskog kupa zobi l. ,prosa 2 ved ra !lO b·1 U zrnu.91
Des;tina vina i svinja također se pobirala u naravi.
Širi prostor za komutaciju desetine u novčano podavanje stvoren
je regulacijom dL<setine bana Mikea Prodavića iz 1328.. O~redbama te
regulacije desetina svih vrsta žitarica li'laćala se u fI~sI:a~om no:v-
čanom iznosu 6 denara od svakog desetmskog kupa. Taj Je Iznos bIO
manji od tržišne vrijednosti iste količine žitarica. Desetina vina i. svinja
također se mogla plaćati u novcu, ali ne u stalno utvrđenom Iznosu,
već po tekućim tržnim cijenama."
S7 N. K l a i Ć, D. dj., 39-40, smatra da je komutacija »upravlja!1a u. velikoj
mjeri težnjama i politikom vlastelinstva({, te ~a »prelaz na .novčam obh~ r~n!e
nije samo znak pojačane robno-novčane razmjene ~ ~!a.du l. ~elu nego ! tezDJe
vlastele da dođe do gotova novca«. Pretvaranje »teZDJl l poht.Ike vlaste~lI~stava({
II samostalan faktor koji sam po .sebi mijenja ob!~k ,rente P?JednostavIJuJ~ pro·
blem. Sve su se te težnje, međutIm, moral.e p;~.zb!J<:t~! o rea~Itet - st~panJ. raz~
voja robno~novčanih odnosa, koji je u krajnjOj linIJI određIvao mogucnostI ko-
mutacije naturalne rente u novčanu,
" CD III, 270.
" CD V, 14-15.
ro L T k a l č i ć, Povjesni spomenici zagreba.čke .biskupije II, ~agreb 1874 (da-
lje: MHEZ II), 61: "pro singulis capetizs deczmalzs bladL estLvalLs [... J quatuor
mensure dicte poloncha, pro medietate. frumentum pro medzetate avenec(! »pro
singulis capetiis cuiuscunque autwnnalzs [... J sex polonche debent solvz«,
gl MHEZ II, 45. Na sisačkim posjedima Kaptol je pobirao desetinu ~ita:ica,
svinja i svega drugoga (et aliis) na isti način kao i u ~agr~bačkom dIstnktu
(})eodem modo per omnia sicut in districtu nostro Zagrabzensz«) (MHEZ II, 59).
" CD IX, 425-426. šire o regulaciji desetine 1328. v. N. K l a i ć, Uzr~ci ot-,
pora protiv crkvene desetine u zagrebačkoj biskupiji (do 1382), Stari l nOVI
Zagreb III, Zagreb 1963, 33-49.
73
 Odredbe iz 1328. o plaćanju desetine teško su se provodile. Pla-
ćanju desetine na novi način pružili su otpor plemići, velikaši i gra-
đani, pa i sam ban. Taj je otpor usporavao komutaciju. Na nekimi
mjestima desetina se i dalje davala u naturi.
2.
U prvoj polovici XV stoljeća crkvena je desetina u Slavoniji još uvi-
jek pobirana prema odredbama bana Mikea Prodavića iz 1328." Čini
se da krupni feudalci u tom razdoblju nisu poduzimali nikakve orga-
nizirane akcije protiv načina njena plaćanja. Pojedinci su, doduše, po-
vremeno na svojim posjedima uskraćivali sve desetinske daće. Time
su obično prisiljavali crkvu da smanji novčani ekvivalent desetine ili
promijeni neki od uvjeta njena pobiranja.
Zagrebački je kaptol oduvijek najviše problema imao s desetinom
u Međimurju. God. 1374. pristao je da se za desetinu plaća samo
polovica od iznosa koji je plaćan u Slavoniji. Vlastelin je, međutim,
1397. sve desetinske daće počeo pobirati za sebe." Kaptol je bio pri-
nuđen da desetinu izda vlastelinu u zakup, koji je 1434. iznosio 300,
forinti. Iako je grofa Fridriha Celjskog kao uzurpatora međimurske
desetine 1436. ekskomunicirao čak bazelski koncil, Kaptol nije uspio
obnoviti staro stanje. God. 1447. morao je opet pristati da desetina
i dalje ostane u zakupu Celjskih." U jednoj tužbi iz 1458. kanonici su
taj prinudni zakup nazvali ilegalnom okupacijom."
Desetinu udesetinskim kotarevima Podgorju i Gorici okupirali su
oko 1442. knezovi Frankopani. Knez Martin Frankopan se tek 1464. ob-
vezao da će Kaptolu za uskraćenu desetinu u Gorici isplatiti 540
forinti."
Osnovni ton borbi oko desetine u tom razdoblju dao je niži kler
koji je počeo tražiti participaciju u uživanju desetine. U tom na-
stojanju njega su podržavali velikaši i plemići. Na zahtjev ugarskih
barona i plemića papa Ivan XXIII odredio je na početku rada koncila
u Konstanci 1414. da se četvrtina crkvene desetine u cijeloj Ugarskoj
daje lokalnim župnicima (reetores parochialium ecclesiarum). Koncil
je, međutim, 1415. poništio odluku tada već svrgnutog pape i odredio da
desetina i dalje integralno pripada samo biskupima. Crkveni su oci
tvrdili da bi davanje dijela desetine lokalnim župnicima značilo njeno
prenošenje na svjetovne feudalce koji u većini slučajeva kontroliraju
lokalnu crkvu."
"Mikčevu su regulaciju potvrdili kraljevi Ludovik I 1360. Sigismund 1433.
(CD XIII, 74-76; KAZ, ACA, 2/1).
~ CD XV, 34-38; KAZ, ACA, 18/37.
" JA, D-XVIII-77; KAZ, ACA, 18/36, 18/38.
n KAZ, ACA, 18/42.
" Isto, 14/23, 5/35.
" Isto, 1/10.
74
Za desetinu se u Slavoniji najupornije borio niži kler u Zagorju,
koji je na svom području tu daću počeo pobirati za sebe. Zagrebački
je kaptol 1417. i 1440. zagorske župnike optužio kao uzurpatore de,
setine."
U prvoj polovici XV st. pojavila su se prva žarišta otpora desetini
kao feudalnom teretu. Jedno od tih žarišta nastalo je na ozaljskim
i ribničkim posjedima, gdje su početkom XV st. kmetovi, građani i
vaza:lni plemići (>>11obiles castrenses, civesque et populos«) obustavili
plaćanje desetine. Na tužbu Zagrebačkog kaptola knez Nikola Franko·
pan je 1411. održao u Ozlju skupštinu svih podložnika i odredio da
se desetina mora plaćati prema odredbama bana Mikea iz 1328. Na·
pose je naredio da je moraju plaćati vazaIni plemići i građani." Ali JO
podložnici se nisu pokorili. Na tužbu Zagrebačkog kaptola crkveni
sinod u Konstanci je 1415. odredio da se zbog uskraćivanja desetine
povede parnica protiv Nikole Frankopana.1Ol
Neobično žilav otpor pružale su plaćanju desetine plemićke općine
goričkih plemića iz Klokoča, Smrčkovića, Vrškovića i Jablanovea. Ple-
mići jednoselci iz tih općina obustavili su 1442. davanje desetine, jer
su smatrali da su kao plemeniti ljudi od nje oslobođeni. Nisu se po-
korili banskim nalozima 1443, pa je 1445. zbog desetine protiv njih
upotrijebljena oružana sila. God. 1446. zagrebački biskup ih je zbog
desetine prokleo i ekskomunicirao, a po nalogu gubernatora Hunja.
dija župan Zagrebačke županije ih je 1447. osudio da za uskraćenu dese-
tinu plate 700 forinti globe. Otpor tih plemića obustavljen je tek 1460,
nakon što je i njihova skupština zaključila da se desetina mora
davati. J"
3.
Posebno razdoblje u historiji borbe oko crkvene desetine predstavlja
doba biskupa O s val d a T u z a (1466-1499). Tuza je za zagrebačkog
biskupa postavio kralj Matija Korvin, iako nije imao odgovarajuća
crkvena zvanja. Novi biskup je odmah počeo em,rgično raditi na ob-
navljanju biskupskih prihoda, koji su za vrijeme njegovih slabih pret·
hodnika dosta umanjeni, jer su svjetovni feudalci na mnogim mjesti·
ma crkvenu desetinu prisvojili.
" Isto, 14/33, 14/34. Prema Krčeliću desetinu su 1440. uzurpirali župnici u Lo-
boru, crkve sv. Petra II Gornjoj ViDici, Donjoj Vinici, Bednji, Kamenici, Oštrcu,
Belcu (sub Weitz), Komoru (de Gomor), Otoku, Toplici, Tubeiju, Pregradi, Ko-
stelu, Konobi, Krapini, Radoboju, Varaždinu, Plitvici, Sancti Georgii de Yestan,
Trakošćanu (de Teibetz?) i »de Novo castro« lA. B. Krčelić, Historia cathe-
dralis ecclesiae Zagrabiensis, Zagreb 1772, 172).
'oo KAZ, ACA, 9/18.
'" Isto, ACA, 5/3; R. L o p a š i Ć, Oko Kupe Korane, Zagreb 1895, 234-235.
>OJ KAZ, ACA, 6/1.
75
 Tuzovo nastojanje da u zagrebačkoj biskupiji u potpunosti ob-
novi crkvenu desetinu dobilo je kraljevu podršku. Kralj je različitim
mjerama nastojao ojačati biskupov položaj, a biskupova su se nasto-
janja donekle uklapala u kraljevu politiku ograničavanja feudalne sa-
movolje.
Na skupu velikaša u Križevcima 8. VIII 1466. Matija Korvin je
presudio spor između biskupa i slavonskog plemstva (»causa inter
Osvaldum episcopum atque Universitatem nobilium, ceterorumque
regnicolarum regni Sclavoniae«) o načinu plaćanja desetine. Tom je
presudom određeno da se desetina i nadalje treba plaćati na stari
način, prema regulaciji bana Mikca iz 1328. '03
Na saboru u Križevcima 1468. slavonsko je plemstvo preko volje
prihvatilo kraljevu presudu o desetini, ali je u sporazumu s biskupom
odredilo da u svakom desetinskom kotaru rad biskupovih decimatora
kontrolira predstavnik plemstva (unus nobilis juratus cum duobus
equis).104
Ali plemići i velikaši i nadalje su težili da se način plaćanja dese-
tine izmijeni. Najžešći otpor odredbama iz 1466. pružili su plemići bis-
kupskog desetinskog kotara u Zagorju. Zbog uskraćivanja desetine u
tom su kotaru 1466. ekskomunicirani zagorski knez Juraj Bitovec, pod-
župan Ivan od Suhodola, Ladislav i Gašpar Herkfy od Zajezde, Fridrih
Stos, Nikola Madaras i svi ostali plemići, građani Varaždina i obra-
đivači gradskih polja. lOs Ti su posjednici 1469. ponovo obustavili da-
vanje desetine.IO' U isto su vrijeme, čini se, desetinu uskratili i plemići
u kaptolskim desetinskim kotarevima Zagorju i Glavnici. 107
God. 1467. ekskomunicirani su plemići Ivan, Ladislav i Mihajlo Gesti
(Gezthy) jer su protjerali biskupske decimatore sa svojih posjeda u
Česmici. 108 Iste je godine ekskomuniciran i Ladislav Svetački (de Zenche)
koji je također desetinu zadržao. lO'
Plemići Križevačke i Zagrebačke županije obnovili su u međuvre­
menu pregovore s biskupom Osvaldom. Ban Blaž Mađar je 31. I 1471.
potvrdio sporazum koji su u tim pregovorima postigli. Taj je sporazum
u način pobiranja desetine unio nekoliko važnih novina.
U sporazumu iz 1471. prvi put se pojavio stalni novčani ekvivalent
za desetinu vina. Biskup je pristao da se za svake dvije desetinske
pinte plaća denar (solidus) (10-12 denara po vedru). Čini se da je
utvrđeni novčani ekvivalent bio blizak tekućoj vrijednosti vina, jer
je za Zagrebačku županiju unesena odredba da se desetina vina može
plaćati na dva načina: ili s denarom od dvije pinte ili po tekućoj vri-
jednosti na tržištu.
,~ Nadbiskupski arhiv u Zagrebu (dalje: Ndb. a.), Decimalia (dalje: Dec.), br. IS.
IQ.IIstOj br. 17.
'~A. B. K r č e li Ć, Historia catbedralis ecclesiae Zagrabiensis (dalje: HCEZ),
Zagreb 1772, 184.
106 U tom se kraljevskom mandatu iz 1474. izričito navodi da plemići Va~
raždinske županije od 1469. odbijaju davati desetinu po presudi iz 1466 (KAZ
ACA,5/8). . ,
,~ KAZ, ACA, 14/35, 13/62.
,~ Isto, 5/5.
109 Ndb. a'J Dec, 18.
76
Druga novina u sporazumu iz 1471. bilo je diferenciranje vrijed-
nosti desetinskih žitarica. Prvi put je određeno da se za desetinski kup
prosa plaća manje nego za ostale žitarice. Desetinski kup prosa tre-
balo ,je plaćati 5, a kup pšenice, raži, ječma i zobi 6 denara. Precizi-l
rane su i odredbe o načinu desetinjanja svinja. Odredba po kojoj'
se svake godine trebalo vršiti samo jedno desetinjanje nije se mogla
dugo održati. '1O
Sporazumom iz 1471. sve su desetinske daće, osim desetine svinja,
dobile fiksirani novčani ekvivalent. Plemstvo je ipak i dalje bilo ne-
zadovoljno. Sabor je počeo zahtijevati da SL" smanji iznos za dese-
tinu prosa s 5 na 4 denara. God. 1474. s tim je zahtjevom poslao pred
kralja svoje izashmi'ke Petra od Bisaga, Andriju Kapytanffyja od Diš-
nika i Ivana Vita od Gordove (Korbova). Kralj je pristao da se nov-
čani ekvivalent za proso smanji na 4 denara, ali je istodobno odre.'
dio da se sve ostale desetinske daće plaćaju po njegovoj presudi iz
1466. i zaprijetio plemstvu da će, ako se bude i dalje parničilo i tužilo
protiv desetine, vratiti na staro i desetinu prosa. 'U Na zasjedanju od
14. V 1474. u Križevcima slavonski je sabor prihvatio kraljevsku od-
luku, iako se po njoj desetina vina morala plaćati po tržnoj cijeni
ili davati u naturi.'12
Desetinu su poslije 1474. počeli davati i oni feudalci koji su dotad
bili najuporniji u otporu. Najbogatiji slavonski velikaš Nikola Iločki
dopustio je 1474. da se desetina pobire s njegovih posjeda. m Iste je
godine desetinu počeo plaćati i Ivan Gesti. ' " Ladislav Herman Gre-
benski dopustio je desetinjanje svojih posjeda 1476. godine,m a 1478.
sporazumu o desetini pridružili su se velikaši Job Gorjanskl i srpski
despot Vuk. 'l6
Zagrebački kaptol je 1475. regulirao plaćanje desetine u svojim
desetinskim kotarevima Zagorju i Glavnici. Feudalni posjednici iz tih
kotareva uspjeli su postići da se desetina plaća u manjim iznosima
nego u biskupskim desetinskim kotarevima.
Prema sporazumu od 4. III 1475. Kaptol je s posjeda u Zagorju
mogao pobirati desetinu samo od dvije vrste žitarica (»de duo genera
bladorum«) - od pšenice i raži. Prema tome, desetina se više nije
pobirala od ječma, zobi i prosa, koje je bilo vrlo raširena kultura.
Za svaki desetinski kup pšenice i raži zagorski su podložnici tre-
bali platiti 6 bečkih denara (1 ug. forinta = 260 beč. denara). I
Prema sporazumu s Dorotejom Susjedgradskom i na susjedgrad-
sko-stubičkim posjedima (desetinski kotar Glavnica) desetina žitarica
plaćala se samo od pšenice i Taži. Za svaki desetinski kup tih vrsta
žitarica podložnici su trebali plaćati 8 bečkih denara.
t
u. JA, D-XV-96; Ndb. a., Dec., br. 22.
lli I. K II k II l j e v i ć, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et SIavoniae lj Zagreb
1861, (dalje: Jura regni), 211-213.
112 JA, Priv., 37.
m Ndh. a" Dec., 24.
114 Isto, 27, 42.
115 Isto, 34.
116 Isto, 37. 39.
77
 Na vlastelinstvima Bistrici i Ladomereu u istom kotaru desetina
žitarica pretvorena je u paušalnu daću. Kmetovi su od svake žitnice
(de quolibet orreo) trebali platiti samo 2 ugarska denara. Ta se daća
kasnije nazivala »pecuniae oreales«.
U kaptolskim kotarevima Zagorju i Glavnici za desetinu žitarica
plaćala se samo oko trećina od iznosa koji su plaćali podložnici 'll
biskupskim desetinskim kotarevima. Biskup je tražio da se d<:setinaJ
plaća od svih žitarica, i to od pšenice, raži, ječma i zobi 6, a od prosa
4 ugarska denara po desetinskom kupu cl ug. forinta = 100 denara).
U navedenim kaptolskim kotarevima desetina vina dobila je 1475.
stalan novčani ekvivalent. Za svako desetinsko vedro vina (singulus
cubulus vini decimalis) trebalo je u Zagorju platiti 6, a na susjedgrad-
sko-stubičkim posjedima 8 bečkih denara. Na posjedima Bistrice i La-
domerca za desetinsko vedro vina plaćalo s<: mnogo više, 7 ugarskih
denara (oko 18 bečkih denara).
U kaptolskim je kotarevima uveden stalan novčani ekvivalent i
za desetinu svinja, koja se u biskupskim kotarevima još uvijek plaćala
prema tržnoj cijeni. Prema kaptolskOj regulaciji kmetovi su za svaku
svinju trebali platiti 6 bečkih denara. m
Iako je kralj Matija 1474. zabranio dalje mijenjanje desetine u
biskupskim desetinskim kotarevima, slavonski j<: sabor na zasjedanju
u Zdencima 1478. privolio biskupa Osvalda da desetinu vina vrati na
uvjete iz 1471, tj. da se od svake dvije desetinske pinte vina plaća,
denar,!"
Svi pregovori i ugovori slavonskog plemstva s biskupom Osvaldom
pali su u vodu 1481. kad je kralj odredio da se desetina plaća na
stari način (more antiquo). Kralj je tada ocijenio da su sve novine
koje su slavonski plemići uveli u način plaćanja desetine loše i štetne,!"
Povratak na stari način davanja d<:setine izazvao je opće neza-
dovoljstvo slavonskih feudalaea. Mnogi su ponovo počeli uskraćivati
desetinu sa svojih posjeda.
Velikaši i plemići iz biskupskog desetinskog kotara u Varaždinskoj
županiji nastavili su pružati kolektivan otpor svim ugovorima o dese-
tini. Njih nije slotnila ni ekskomunikacija 1470, ni kraljeve naredbe iz
1474, a ni prijetnje papina kapelana Terema 1478. da će ponovo biti
ekskomunicirani i podvrgnuti »drugim vrstama crkvenih kazni«. Poslije
nekoliko naloga kralja Vladislava II oni su se tek 1496. priključili
ugovoru što ga je slavonsko plemstvo 1490. zaključilo s biskupom
Osvaldom. l20
Od 1480. do 1488. biskup je vodio parnicu protiv knezova Bla>
gajskih koji su obustavili davanje des<:tine sa svojih posjeda. Stjepan
Blagajski se tek 1488. obvezao da će platiti 300 forinti i prihvatiti
sporazum o desetini između biskupa i plemstva. l2l
'" KAZ, ACA, 14/35, 13/62, 14/38.
'll »Singulas duas pintas cubuli decimi uno saZido sive denario solvantur«
(Ndb. a., Dec., br. 40). Taj je ugovor 1480. potvrdio ban Ladislav od Egervara
(Jura regni I, 215-217).
1I9 »Vos tamen... quandam abusivam darnnosamque novitatem in exolvendis
decimis ipsis introducere ... « (HCEZ, 183; KAZ, ACA, 103/49).
HO KAZ, ACA, 5/8; Ndb. a., Dec., br. 26, 80.
p, Ndb. a., Dec., br. 45, 57, 67; T e l e k i, Hunyadiak k6ra XII, 390-392.
78
Knezovi Petar i Pavao Zrinski dopustili su tek 1485. desetinjanje
svojih vlastelinstava u Pounju. God. 1488. obvezali su se da će kao
odštetu za uskraćenu desetinu biskupu platiti 232 forinte.'"
Kralj je 30. VIII 1484. ponovo potvrdio svoje odluke o desetini
iz 1466. i 1474, čime je odredba iz 1481. o povratku na stari način
plaćanja desetine n<:što ublažena. m Ali slavonsko plemstvo ipak nije
odustalo od nagađanja i pogađanja s biskupom. Kralj je 1486. to plem-
stvo optuživao da se ustrajno brine samo oko toga kako bi svake go-
dine biskupu podnijelo nove prijedloge o desetini, a svi ti prijedlozi
pokazuju kako teži da umanji biskupove prihode.'"
Kralj je 1486. naredio banovima da prisile slavonsko plemstvo da
dopusti pobirati desetinu na svojim posjedima, ali je istodobno pri-
stao da pitanje načina njena plaćanja rješava poseban sud. l25 Na tom
se sudu nije mogao postići nikakav sporazum, pa je kralj 4. IX 1487.
u Slavoniju poslao svog službf."Ilika Sigismunda Zochoya da još jed-
nom pokuša prisiliti plemstvo na prihvaćanje kraljevih odredbi o de-
setini. l " Plemstvo je međutim ostalo pri svojim zahtjevima.
Konačan sporazum između slavonskog plemstva i biskupa Osvalda
Tuza postignut je neposredno nakon smrti kralja Matije Korvina. Kra-
ljeva smrt oslabila je položaj biskupa i on je pristao na znatne ustupke.
Sporazum je sklopljen u srpnju 1490. na Rakoš-polju kod Pešte za
vrijeme sabora za izbor novog kralja.
Sporazumom iz 1490. od svakog desetog kupa pšenice, raži, zobi i
ječma podložnici su trebali platiti 6, a od svakog desetog kupa prosa
4 ugarska denara.
D<:setina vina, oko koje se u prethodnom razdoblju najviše sporilo,
također je pretvorena u novčanu daću. Biskup je pristao da se za'
svake dvije pinte desetinskog vedra plaća 1 denar.
Neke karakteristike naturalne daće zadržala je jedino desetina svi-
nja. Podložnici su morali dati svaku desetu svinju, ali su, ako su to
htjeli, mogli platiti i njenu tržnu vrijednost. Za svaku svinjU izvan pu-
nog desetinskog broja plaćao se 1 ugarski denar. Desetina janjaca,
kozlića i pčela također j<: plaćana u novcu.
Sporazum s Rakoš-polja opširno je regulirao način pobiranja dese-
tine i uvjete pod kojima u njenim prihodima participiraju feudalci i
njihovi službenici. Svim tim odredbama utjecaj feudalaca na desetinu
osjetno je povećan.m Ugovor o desetini iz 1490. potvrdio je još iste
godine slavonski sabor u Križevcima. l28
Na temelju svega što je rečeno može se zaključiti da je pretvaranje
d<:setine iz naturaInih u novčane daće bilo dugotrajan proces. Taj
je proces započeo još u XIII stoljeću, a doveden je do kraja tek u
ou Ndb. a., Dec., br. 55, 69.
l23 Jura regni I, 221-222.
124 Ndb. a' l Dec., br. 59.
m Isto, br. 58, 60.
126 JA. Priv. 47, 48, 49.
'" Ndb. a., Dec., br. 75; HCEZ, 194-200.
UB Ndb. a" Dec., br. 76.
79
drugoj polovici XV stoljeća, kad su u društvu stvorene sve pretpos- Komogovina, Cava i dr.). Naturalna desetina iz tog kotara prikupljana,
tavke da se ta promjena završi. je u XIV st. na biskupsko vlastelinstvo Hrastovicu (»cellarium domini
U čitavom razdoblju od XIII do kraja XV st. izbijali su oko episcopi in Hraztovicha«), pa se često i kotar nazivao »cultellus Hrazto-
desetine sukobi između svjetovnih feudalaca i crkve. Svjetovni su se vicza«.
feudalci u XIII i XIV st. protivili pretvaranju desetine u novčane daće,
a u drugoj polovici XV st. postali su žestoki pobornici tog pretvaranja.
Već je rečeno da se svjetovni feudalci nisu borili samo za prisva- 2. D e s e t i n s k i k o t a r S vet a č j e (Cultellus de Zinche)
janje desetine (uzurpaciju, okupaciju). Osnovna karakteristika njihova
sukoba s crkvom u drugoj polovici XV st. bila je težnja da se ogra- U kotar Svetačje ulazila su velika vlastelinstva u Križevačkoj županiji
niči i smanji udio crkve u feudalnom izrabljivanju. Taj je sukob zaoš- od Međurića i Velike do Pakraca, Podborja (Daruvara) i opatije Bijele.
trila i činjenica da su i crkva i feudalei u isto vrijeme težište izrab-
ljivanja prenosili na nOvčanu rentu. Svjetovni su feudalci ograničava­ 3. D e s e t i n s k i k o t a r G a r i g n i c a (Cultellus Garygnycza)
njem desetine u prvom redu željeli u višku kmetske proizvodnje pove-
ćati prostor za svoj dio rente. Zahvaćao je područje oko današnjeg Bjelovara, dio Moslavine i dio
Svjetovni su feudalei nastojali da se desetina komutira u novčane Čazmanskog arhiđakonata.
daće, jer je to postao najjednostavniji put da se ona i smanji. Slavon-
sko se plemstvo uporno borilo da se sve desetinske daće komutiraju
u novčane s točno određenim iznosom, koji je manji od tržne vri" 4. D e s e t i n s k i k o t a r Donja K om ar nica (Cultellus Ka.,
jednosti. Bili su toliko sitničavi da su se npr. godinama parničili kako marcha I nferior)
bi se novčani iznos za desetinu prosa smanjio s 5 na 4 denara 'iPo
desetinskom kupu. U taj su desetinski kotar ulazila vlastelinstva i posjedi oko Rovišća, Or-
Pretvaranje desetine u novčane daće ima važno mjesto u općeni­ bone (Obrovnice), Streze i Gudovca. Iz kotara se izdvajalo područje
toj evoluciji feudalne rente u XV stoljeću. nazvano Mala Komarnica kod biskupskog vlastelinstva Ladislava (Ka-
marcha Minor ad Sanctum Ladislaum).
4.
Prikupljanje crkvene desetine sastojalo se od više vrlo složenih ope- 5. D e s e t i n s k i k o t a r G o r n j a K o m a r n i c a (Cultellus Ka.,
racija. Crkva je morala organizirati evidenciju i kontrolu cjelokupne marcha Superior)
seljačke proizvodnje. To se moralo obaviti na kraju svakog proizvod-
nog ciklusa (2-3 puta godišnje). Nakon odmjeravanja desetine tre- Obuhvaćao je područje Podravine oko Koprivnice, Đurđevca, Proda-
balo je prikupiti goleme količine različitih poljoprivrednih proizvoda. vića i Gorbonoka (Kloštra), te neke posjede oko Streze.
Ti su se proizvodi zatim morali uskladištiti i otpremiti u središte bisku-
pije ili u veća mjesta radi prodaje. Kako bi se ti poslovi što lakše 6. K r i ž e v a č k i d e s e t i n s k i k o t a r (Cultellus Crisiensis)
obavljali, biskup i Kaptol podijelili su još u XIII st. područje biskupije
na manje organizacijske jedinice za pobiranje desetine - d e s e t i n- Obuhvaćao je šire područje oko Križevaca, zapravo dio kalničkog arhi.,
s k e k o t a r e v e (cultelli). U svakom desetinskom kotaru pobiranje
đakonata.
desetine posebno je organizirano, s posebnim decimatorima i njihovim
administrativnim aparatom. Prvobitno su se ti kotarevi podudarali s
arhiđakonatima, a kasnije je u nekim arhiđakonatima bilo i više 7. M o r a več k i d e s e t i n s k i k o t a r (Cultellus de Marocha)
kotareva.
Desetinski su kotarevi imali važno mjesto u sistemu pobiranja Moravečki desetinski kotar zahvaćao je veći dio kalničkog arhiđakonata
desetine. Među pojedinim kotarevima postojale su znatne razlike u na- s vlastelinstvima Kalnikom, Grebenom, Glogovnicom, Rakovcem, Vr-
činu pobiranja desetine i visini novčanog ekvivalenta za pojedine bovcem i velikim brojem manjih posjeda.
proizvode.
Zagrebačkom je biskupu u XV st. pripadalo 10 desetinskih ko-
tareva. To su bili: 8. D e s e t i n s k i k o t a r G e š a (Cultellus de Gessa)

l. D e s e t i n s k i k O t a r G o r a (Cultellus de Gora) U ovaj desetinski kotar ulazio je dio arhiđakonata Gušće (Guescha).
Dio tog arhiđakonata zahvaćao je Virovitičku županiju, koja je pred-
Zahvaćaoje područje gorskog arhiđakonata s dvadesetak vlastelinstava stavljala zasebno desetinsko područje. Desetina Virovitičke županije po-
u Pounju i Pokuplju (Gora, Kostajnica, Zrin, Pedalj, Brubno, Bojna, birala se u XIII i XIV st. za kraljičinu kuriju u Virovitici. Zajedno s
80 6 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 81
 Biskup je desetinu pobirao s oko dvije trećine, a Zagrebački kaptol
s oko trećine područja biskupije. U biskupskim desetinskim kotarevima
bilo je oko 70% poreznih dimova tadašnje SlavonijeYo
Područja u kojima su se nalazili biskupski desetinski kotarevi zau-
zeli su ili opustošili u prvoj polovici XVI st. Turci, tako da je za-
grebački biskup izgubio gotovo sve desetinske prihode. Na početku
XVII st. pobirao je desetinu samo u moravečkom i varaždinskom dese-
tinskom kotaru.'30

Desetinski kotarevi Zagrebačkog kaptola potanko su opisani sredinom

XIV st. u kaptolskim statutima. Izvori i brojni popisi iz XV st. poka-
zuju promjene do kojih je došlo u njihovoj organizaciji.
Ugoričkom arhiđakonatu prvobitno su bila tri desetinska kotara:
Gorica, Podgorje ili Međurječje i MetIilca. l3l
Desetinu u kotaru Metlici (provincia Methlilca, Syhenstayn et Syhem-
berg) okupirali su oko 1330. teutonski križari iz črnomeIja. Zbog te
je desetine gorički arhiđakon Ivan 1339. pokrenuo protiv teutonaca
parnicu, ali desetinu nije uspio povratiti. B"zuspješne parnice vodili
su i njegovi nasljednici. l32
Zagrebački je kaptol u XV stoljeću desetinu pobirao u ovim de-
sctinskim kotarevima:
Oranje i branjal1je, drvorez Hansa Wežditza (1532)
l. D e s e t i n s k i k o t a r P o d g o r j e (Cultellus Podgoria)

virovitičkim vlastelinstvom prešla je
i crkvena desetina Virovitičke županije.
Desetinski kotar Geša obuhvaćao
arhiđakonata u Križevačkoj županiji
Rača, Grđevac i drugi posjedi).
početkom XV st. u privatne ruke
je samo vlastelinstva gušćanskog
(Zdenci, Grubišno polje, Gerec,
U desetinski kotar Podgorje ulazila su vlastelinstva Okić, Jastrebarsko,
Ozalj, Ribnik, Bosiljevo i nekoliko plemićkih posjeda. U tom se kotaTu
nalazio kaptolski posjed Petrovina na kojem se desetina zasebno po-
birala. U prvoj polovici XVI st. Podgorje je prestalo postojati kao
j"dinstveno desetinsko područje. Desetina se tada počela zasebno po-
birati na svakom vlastelinstvu. l33

9. Vo ć i n s k i d e s e t i n s k i k o t a r (Cultellus de Achyna)
Zahvaćao je 'sjeveroistočni dio Križevačke županije s velikim vlaste-
linstvima u Podravini (Pod. Slatina, Voćin, Čađavica, Martin-Potok,
Sopje, Vaška).
10. Var a ž d i n s k i d e s e t i n s k i k O t a r (Cultellus Warasdiensis,
Cultellus de Zagorie)
Dio je Zagorja u kojem je desetinu pobirao zagrebački biskup. Taj
se kotar ne spominje u računima biskupa Osvalda Tuza 80-ih godina,
jer su velikaši i plemići iz tog kotara 1466-95. uskraćivali plaćanje
desetine.
Na području svojih provincija Ivanića, Čazme i Dubrave biskup
je pobirao desetinu kao vlastelin, tako da to područje nije bilo orga-
.nizirano u desetinski kotar. Desdina je zasebno pobirana i s moslavač­
.kog vlastelinstva.
129 Pregled biskupskih desetinskih kotareva izrađen je na temelju obračuna
desetine biskupa Osvalda Tuza iz 80-ih god. XV st. (KAZ, ACA, sv. 30/1, 30/2, sv.
28). Među tim računima nalazi se i sumarni popis dimova u biskupskim dese·
tinskim kotarevima sastavljen oko 1485. (KAZ, ACA, 30/2). U Kaptolskim stao
tutima iz XIV st. prikazani su ovi biskupski desetinski kotarevi: Gora, Svetačje
i Geša (MHEZ II, 74-76, 83-84). Pregled područja arhiđakonata u XIV i XV
st. V. D. C s a n k i, K5r5smegye a XV-ik szazadban, Budapest 1893, 62-90, i J.
B II t u r a c, Popis župa zagrebačke biskupije od god. 1334, Kulturno poviesni
zbornik zagrebačke biskupije, Zagreb 1944, 409--454. O desetini u Virovitičkoj žu-
paniji v. J. A d a m č e k, Pobuna seljaka u Donjoj BaJevi (1479), Radovi Od"
sjeka za povijest FF u Zagrebu VII-VIII, 1969-70, 82-85.
'" Ndb. a., Dec., br. 137, 155; Oeconomica, 1194.
III l>1pse autem archidiaconatus includit tres districtus sive provincias, que
sunt de nostra decimatiolle/( (MHEZ II, 48).
m Ivan Gorički je 1339. prvi put tužio teutonske križare zbog okupirane de-
setine. Parnica je vođena 1345-1349. u Zagrebu i Avignonu. God. 1350. teutonci iz
Crnomelja su ekskomunicirani kao uzurpatori desetine. Kaptol ipak nije uspio
obnoviti svoja prava u metličkom području. God. 1513. parnica zbog te desetine
ponovo je završena ekskomunikacijom teutonskog reda (MHEZ II, 48-55; CD
X, 503-504, XI 252-256, 588-589; KAZ, ACA, 5/24).
m Iz starijeg razdoblja sačuvani su popisi desetine za »cultellus Podgoria« iz
god. 1450, 1458, oko 1480, 1482, 1485, 1499, 1500, 1501, 1512. (KAZ, ACA, 30/3, 30/2,
40/6, 30/7, 30/8, 30/9; KAZ, ALC II, br. 229, 228, 223).

;82 6* 83
2. D e s e t i n s k i k o t a r G o ric a (Cultellus de Gorycza)
Obuhvaćao je područje vlastelinstava Steničnjaka, Skrada, Kremena,
Blagajskog Turnja, Peći, Kladuše, Cetina i brojnih plemićkih općina.
Oko desetine vlastelinstava Cetina i Kladuše sporili su se u XIV
i na početku XV st. Zagrebački kaptol i krbavski biskup. Početkom
XIV st. desetinu tih vlastelinstava okupirao je krbavski biskup Rado·
slav. God. 1348. ban je presudio da je vrati Kaptolu, ali su sporovi
početkom XV stoljeća opet obnovljeni. B ' U ovom kotaru Kaptol je
skladišta (cellaria) za desetinu držao u Steničnjaku, Perni, Kladuši i
Blagajskom Turnju. m
3. D e s e t i n s k i k o t a r Z a g o r j e (Cultellus de Zagorie)
Prema statutima Ivana Goričkog u taj su kotar ulazila vlastelinstva Kos-
tel, Krapina, Oštrc, Lobor, Belec, Trakošćan i Kamenica. U XV st. u
kaptolski »cultellus« Zagorje ulaze još i vlastelinstva Cesargrad, te Ve-
liki i Mali Tabor.
Iz starijeg razdoblja sačuvano je dvadesetak popisa zagorske dese-
tine žitarica i vina. Najstariji potječu iz 1483. i 1489.'"
4. D e s e t i n s k i k o t a r G l a v n i c a (Cultellus de Glawnycza)
Desetinski kotar Glavnica prvobitno je bio dio velikog zagrebačkog de-
setinskog kotara. U statutima Ivana Goričkog veliki zagrebački kotar
za desetinu vina obuhvaćao je i »cijelu Glavnicu sa svim susjednim se-
lima s ove strane brda sve do desetine Kalnika«, tj. biskupskog kotara
Moravča. U tom kotaru pobirala se također desetina s »područja roda
Ače« (territoria generationis Acha), tj. s vlastelinstava Susjedgrada i Stu-
bice. Sredinom XIV stoljeća desetina u Glavnici plaćana je u novcu.'"
U XV st. područje stare Glavnice i posjeda Arlandijevih sinova
(susjedgradsko·stubičko vlastelinstvo) izdvojili su se u samostalan de·
setinski kotar Glavnicu. Dio tog kotara oko Psarjeva, Zeline i Moravča
kanonici su dali prebendarima katedraine crkve, pa je i on organizi-
ran kao zasebno desetinsko područje (districtus Marocha collegii prae-
bendariorum).B8
,. MHEZ II, 56, 92; CD XI, 486-487; KAZ, ACA, 5/31.
us Popisi desetine II goričkom kotaru sačuvani su za godine 1461, 1464, 1492,
1493, 1494, 1502, 1507. i 1511. (KAZ, ACA, sv. 26, sv. 30, 26/15, 26/16, 26/17, 26/12,
26/13, 99/102).
136 O kaptolskoj desetini II Zagorju Ivan Gorički ima II Statutu poglavlje
•De decimis de Zagoria et specialiter de Crapina ibidem« (MHEZ II, 48-59).
Krčelić je, HCEZ, 156-157, registar desetine iz 1517. pogrešno datirao s godinom
1417~om. Sačuvani registri obično zahvaćaju samo dio desetinskog kotara. Na}
više ih je sačuvano iz početka XVI stoljeća (KAZ, ACA, 21/21, 22/2, 22/s. n.,
22/4, 22/5, 22/6, 22/7, 25/1, 25/2, 25/3, 25/4, 21/19).
u> MHEZ II, 47, 48, 83.
'" Registrum Marocha collegii praebendariorum 1520. (KAZ, ACA, 29/23).
84
U sast.avu des.etinsk.og ~ot~ra Gl.av,:,ice bi!a su y!astelinstva Susjed-
grad, Donja StubIca, Blstnca l pOSJedI gornJostublckh plemića.'"
S. Desetinski kotar Bekšin (Cultellus de Bexin)
Obuhvaćao j~ vlastelin.stva Međimurje, Zalu, Donju Lendavu, Sziget-
·Szech, Letenje, BreZOVICU na Dravi i petnaestak plemićkih posjeda u
Zaladskoj županiji.
.već smo istakli da je desetina tog područja 1256. djelomično ko-
mubrana u novčano podavanje i da je u prvoj polovici XV st. pretvo-
rena u zakup.
_ . qko 1480. ,:",~đimurs~u ~u desetinu ponovo okupirali feudalci, pe-
cUJskr bIskup SIgIsmund l njegov brat Ivan. Kaptol je bio svjestan da
se desetina na tom vlastelinstvu ne može pobirati na isti način kao u
Slavoniji. U instrukciji za pregovore s Ernuštima iz 1489. kanonici su
odredili svojim pregovaračima da izjednačavanje načina plaćanja de-
setine u Međimurju s načinom plaćanja u Slavoniji postave kao maksi-
mal~. z.ahtjev, ali da na. k~aju ipak pristan,: da se za desetinu plaća
400 Ih cak samo 300 formtI zakupa. Zakup Je na kraju i utvrđen na
300 forinti godišnje.l "
Zagrebački je kaptol 1500. zaključio ugovor s vlastelom Donje Len-
dave i drugih prekomurskih posjeda da se desetina plaća s tri ugarska
denara od desetinskog kupa žitarica i desetinskog vedra vina. l41 De·
se~ina tih. posjeda donijela je 1507. Kaptolu 360 forinti prihoda. l4Z
~I vlas~elm To,,:o SzechY,ie već 1509. na svojim posjedima Szech-Sziget
l Letenje yzu:plrao desetmu. Nakon završene parnice 1513. Kaptol je
morao pnstatI da Tomo Szechy s tih posjeda za desetinu plaća samo
50 forinti arende, iako je 1507. s njih dobio 129 forinti desetine tt
novcu.143
6. D e s e ~ i n ~ k i k o t a r s o n e s t r a n e S a v e (Cultellus Campi
Zagrab!ens!s ultra Zavam, Cultellus Campi)
"Cultellus Campi« se prvobitno nalazio u sastavu velikog zagrebačkog
desetinskog kotara. U tom je području zagrebački arhiđakon dobivao
četvrtinu, a kanonik lektor dvadesetinu ubrane desetine. l "
Desetinski kotar ispod Save obuhvaćao je vlastelinstva Samobor Že·
lin.Kravarsko, Brezovicu, Vukovinu, te plemićke posjede uz Savu' i u
Turopolju.
Sredinom XV st. u tom se desetinskom kotaru izdvojilo posebno
područje koje je ,kao »cultellus Planiciei« obuhvaćalo Turopolje i po-
m Iz starijeg razdoblja sačuvani su registri desetine za godine 1474, 1494, 1496.
i 1508. (KAZ, ACA, 38/8, 28/10, 38/1l, 38/6).
,<o KAZ, ACA, 9/2, 17/7; JA, D·XVII·17.
m NRA, 586/29; KAZ, ACA, 17/20.
'" KAZ, ACA, 17/5.
.., Isto, 18/4, 18/6, 18/7; Ndb. a., Dec., br. 97, 95.
lU »ad ipsam decimatianem pertinent decime ultra fluvium Zave in omnibus
re~us decimalibu!F de omnibus villis et loGis, que de archidiaconalu zagrabiensi
eXlstunt, preter vllla Cheh, de qua in alio loco describetur«(. (MHEZ II, 47, 80, 88).
85
sjede uz Savu. Otada se desetina vlastelinstava Samobora i želina ta-
kođer pobirala u zasebnom desetinskom kotaru.
Iz starijeg razdoblja sačuvano je desetak registara desetine za po-
dručje ispod Save; najstariji su iz 1458. i 1459.145
7. Desetinsko područje oko Zagreba
Sredinom XIV st. kaptolska desetina oko Zagreba pobirana j" u dva
desetinska kotara. Veliki desetinski kotar (magnus cultellus) obuhvaćao
je područje biskupskih posjeda oko Zagreba, Glavnicu, Planinu, susjed-
gradsko-stubičke posjede i područje uz Savu. Desetina vina u tom ko-
taru nazivala se »velika konča« (maior koncha), a desetina žitarica i ži-
vine »velika desetina« (grosse decime). U malom desetinskom kotaru
(parvus cultellus) pobirana je desetina samo s kaptolskih posjeda oko
Zagreba. l "
U prvoj polovici XV st. pobiranje desetine u okolici Zagreba je
reorganizirano. Prvo su nastali samostalni desetinski kotarevi Glavnica
i Zagrebačko polje (Campus), a od preostalih dijelova velikog i malog
desetinskog kotara organizirane su ove manje desetinske jedinice (konče
i posebna područja):
a) C o n c h a i n t u r riC i v i t a t i s
Područje Zagrebačkog Gradeca i Gornje Blizne pretvoreno je u Konču
gradskog tornja, jer su podložnici desetinu morali predavati kod tornja.
U XV i XVI st. kod tornja je pobirana desetina Gradečkih Gorica,
Remečine (Blizne), Sv. Simuna, Mirogoja, te s brda Davidovca i Topličice.
b) Concha Novae villae
U Novoj vesi preuzimana je desetina vina s posjeda i brda Bačuna,
Dešćevca, Gračana, Trnave i Vidovca.
c) C o n c h a d e m a c e II i s
Desetina vina iz Vrapča (R a b u ch), Završja, Topolovca i Gremle preu-
zimala se još u XIV st. kod Mesničkih vrata (prope porta Carnificum).
U XV i XVI st. kod tih vrata preuzimana je desetina gorica Ilice, Vrho-
vaca, Topolovca, Završja, Bijenika, Mikulića iJelenovca.
d) Concha vici Latinorum
U Vlaškoj ulici je u XIV st. preuzimana desetina iz Kašine i sela u
kojem su stanovali kaptolsld servi, a u XV i XVI st. s gorica Davidovca
(Bukovec), Lašćine, Novoselca i još nekih brda.
'" KAZ, ACA, 37/4, 37/29, 37/2, 37/4, 37/5, 37/3, 37/6, 37/1.
,% MHEZ II, 46, 47-48.
86
e) D e c i m a v i n i d e U g r a
Posebno desetinsko područje sačinjavale su gorice biskupskog vlaste.·
linstva Ugre (Vugrovca) - Donkovec, Jalševec, Cučerje, Slanovec, Ela.
guša, Liševo, Sepnica i Ugra. Desetinu s tih gorica dijelili su Kaptol
i biskup, a registri su sačuvani kontinuirano za XVI i XVII stoljeće.
fJ Decima vini solius Capituli
Vinorodne gorice u Stibri (Cerje, Novoselec, Oporovec, Topolovec, Mi..
roševec, Dankovec i dr.) činile su u XV-XVI st. posebno desetinsko po-'
dručje. Desetina tog područja pripadala je u cjelini Kaptolu, pa se i
nazivala »decima vini solius Capitulk l47
5.
Ugovorima između crkve i svjetovnih feudalaca u XIV i XV st. obično'
je utvrđivan novčani ekvivalent pojedinih desetinskih daća i način nji.·
hova plaćanja. Sve su te daće i u novčanom obliku seljaci i dalje
davali neposredno crkvi. Postavlja se, međutim, pitanje u kojem je
opsegu već u tom razdoblju crkva davala desetinu u zakup zemaljskoj
gospodi. PI'itom se pod zakupom desetine (arendatio decimae) razu.·
mijeva da je crkva za određeni novčani iznos koji se plaća svake go-
dine desetinu prenijela na vlastelina. Uvođenjem tog zakupa kmet je
desetinu prestajao davati neposredno crkvi.
N. Klaić smatra da je crkva već u XIII st., a možda još i ranije,
počela desetinu davati u zakup vlasteli. Po njezinu mišljenju u zakup'
su se davale čak i pojedine desetinske daće. Iz toga je izvela zaključak
da u pogledu davanja desetine u zakup nema nikakvih razlika između
stanja u XIII i stanja u XVI stoljeću.l "
Na temelju sačuvanih izvora ne može se u XIII i XIV stoljeću
govoriti o davanju desetine u zakup svjetovnoj vlasteli. Prvi ugovori o
njezinu zakupu od strane vlastele javljaju se tek u XV st., ali samo
na nekoliko mjesta, tako da ni tada ta pojava nema šire značenje. U
prvoj polovici XV st. Zagrebački je kaptol bio prisiljen dati u zakup
desetinu u Međimurju. Tu je desetinu 1493. ponovo zakupio međimurski
vlastelin Ernušt. 149 Iste je godine biskup Osvald Tuz za 300 for. dao
Ernuštu u zakup desetinu Koprivnice i Đurđevca. lso
147 ~regled desetin.s~og I?odručja oko Zagreba izrađen je na temelju registara
des~tine: Koncha VICI LatInorum 1501-1597. (KAZ, ACA, sv. 12), Koncha in turri
Clvltat,s 1531-1601. (KAZ, ACA, sv. 8), Koncha Novae villae 1511-1580. (KAZ,
A~A, sv. 15), Koncha de macellis 1550-1598. (KAZ, ACA, sv. 7, 8), Regesta decimae'
Vin, de Ugra 1493-1700. (KAZ, ACA, sv. 4, sv. 45), Regesta decimae vini solius
Capituli 1502-1612. (KAZ, ACA, sv. 4).
.lU N. Kla~ć, »Ostaci ostataka({ Hnratske i Slavonije II XVI st. (od mohačke"
bItke do seljačke bune 1573. g.), AV XVI, 1973, 317; Povijest Hrvata u razvi-
jenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 566-567.
,.. KAZ, ACA, 9/2, 17/7, 18/36, 18/38, 18/42.
Isa Ndh. a" Dec., br. 77.
87
 pustošenja. U kotarevima Zagorju i Glavnici desetina je 1475. reguli.'
Zagrebačkije kaptol u prvoj polovici XV st. počeo voditi evi-
denciju o davanju svojih posjeda i prihoda u zakup. Među tim zaku- rana, te su se u iznosima zakupa odrazile i promjene u načinu njena
pobiranja.
pima bila je najvažnija desetina, pa su popisi zakupa i nazvani »aren-
dationes decimarum«. Ti popisi pokazuju da zakupnici desetine u pra- Od 1507. do 1526. kanonici su desetinu davali u zakup za ove
vilu nisu bili feudalni posjednici, već samo kanonici i njima bliske iznose:
crkvene osobe, koje su zapravo bile decimatori. Kanonik-zakupnik po-
birao je, dakle, desetinu za svoj račun, ali ipak u ime Kaptola. God. Campus Glavnica Zagorje Podgorje Gorica Bexin
Od oko 50 poznatih zakupnika kaptolske desetine od 1442. da for. for. for. for. for. for.
1490. samo su četvorica bila svjetovne osobe. God. 1442. desetinu Tu-
ropolja zajedno s kanonikom Fabijanom zakupio je kapetan Gra~eca 1507. 223 113 108 160 250
Sebold, a desetinu Glavnice kapetan Medvedgrada Eber~ard. Juraj ?d 1508. 220 117 125 150 236
Miletinca i Pavao iz Siska držali su 1475. u zakupu desetmu Turopolja. 1509. 230 108 128 130 235
U razdoblju od 1493. do 1526. jedino su u ;Međimurju .desetinu ~51O. 201 100 132 154 159
držali u zakupu svjetovni feudalci. U svim ostalIm kaptolskIm dese- 1511. 241 117 131 156
tinskim kotarevima nju su zakupljivali kanonici i crkvene osobe. 1512. 270 118 127 109 206
Prema tome, desetina je u XV i prvim decenijima XVI st. davana 1513. 280 133 123 125 230
u zakup svjetovnoj vlasteli vrlo rijetko, samo ':' izuzetnim situacijam31' 1514. 253 120 100 140 150
O općenitom prenošenju prava pobiranja de.setme na vlastelu ne moze 1515. 280 120 90 136 240
biti ni govora. 1516. 290 150 137 160 260
1517. 241 126 112 140 244
Kaptol je svake godine desetinu davao u zakup kanonicima na 1519. 131 81
temelju procjene stanja poljoprivredne proizvodnje po desetinskim ko- 87 280 57
1520. 277 140 73 90 270 60
tarevima. Iznos za koji su crkvene osobe zakupljivale desetinu morao 1521. 281 138 95 110 271 70
je u pravilu biti manji od nominalne vrijednosti desetine dotičnog de- 1522. 295 151 99 109 279 71
setinskog kotara, jer je kanonik nastojao da kao zakupnik idecimator 1523. 314 131 102 122 300
i osobno zaradi. Može se jedino pitati jesu li iznosi zakupa odraža- 1524. 303 132 133 71 225 100
vali stanje poljoprivredne proizvodnje. 1525. 332 150 143 106 200 133
Od 1442. do 1490. desetina je po pojedinim desetinskim kotarevima 1526. 285 162 140 125 167 84
davana u zakup za ove iznose:
Navedeni podaci pokazuju da je u više kaptolskih desetinskih ko.
God. Campus Glavnica Zagorje Podgorje Gorica Bexin tareva u razdoblju 1509-1526. povećan prosječan iznos zakupa desetine.
for. for. for. for. for. for. To je povećanje naročito vidljivo u desetinskom kotaru Zagrebač.
kog polja. Prosječni iznos zakupa u tom kotaru povećao se sa 124 fo-
1442. 140 44 160 55 rinte u razdoblju 1442-1490. na 268 forinti u razdoblju 1507-1526. U
1445. 120 76 istom razdohlju prosječni su zakupi povećani u Glavnici s 89 na 128
1447. 95 100 350 forinti, Podgorju sa 113 na 125 forinti i Gorici sa 208 na 233 forinte.
1449. 156 84 370 50 U Podgorju je povećanje bilo još i veće, jer se od 1519. u sastavu tog
1457. 170 450 40 kotara više nije pobirala desetina ozaljskog vlastelinstva. 'Sl
1474. 80 100 110 70 Ako se podaci o visini zakupa desetine usporede s podacima o kre-
1475. 100 117 100 100 tanju naseljenosti slavonskih vlastelinstava, može se zaključiti da su
1476. 96 90 100 120 ti iznosi doista odražavali stanje poljoprivredne proizvodnje. Visoki za.
1478. 120 88 120 74 94 80 kupi pojedinih kotareva iz prve pol. XV st. naglo su se 70-ih godina
1489. 143 87 115 100 100 105 smanjili zbog opće opustošenosti slavonskih vlastelinstava. Privredno
1490. 166 120 142 150 109 oživljavanje krajem 80-ih godina odrazilo se u povećavanju iznosa za
zakup desetine. Na početku XVI st. iznosima zakupa odražena je re·
Iz navedenih se podataka vidi da su se iznosi zakupa 70-ih godina lativna stabilnost poljoprivredne proizvodnje.
osjetno smanjili u Zagrebačkom polju (Campus), Podgorju i Gorici.
Smanjivanje tih iznosa najvjerojatnije je odražavalo smanjivanje op- 151 Pre~ledi davanja kaptolske desetine -u zakup izrađeni su na temelju po-
sega poljoprivredne proizvodnje do kojeg je tada došlo zbog turskih dataka IZ rukopisne knjige»Rubrum capitu/are« (JA, II-C-49).

.88 89

{Četvrto poglavlje
FEUDALNA RENTA
Prije je već istaknuto da je utvrđivanje promjena u strukturi feudalne
rente najvažniji zadatak proučavanja agrarnih odnosa.
Putem feudalne rente uspostavljani su ekonomski odnosi između
-osnovnih klasa feudalnog društva i ostvarivano feudalno vlasništvo.
Promjene u strukturi rente odražavale su razvoj proizvodnih snaga i
utjecale na odnose u cjelokupnom društvu.'''
U historiografiji je učinjeno više pokušaja da se utvrdi struktura
feudalne rente u Hrvatskoj u drugoj polovici XV stoljeća.
Sovjetski historičar J. V. Bromlej je još 1951. na temelju analize
urbara i drugih izvora zaključio da je u Hrvatskoj i Slavoniji u dru-
goj polovici xv st. težište feudalnog izrabljivanja koncentrirano na
novčani i naturalni oblik rente.!53 U svojoj knjizi o seljačkoj buni 1573.
on je 1959. ponovo potanko analizirao stanje feudalne rente u tom
razdoblju. Ovaj put je zaključio da je u Slavoniji! sjeverozap.adnoj
Hrvatskoj tada prevladavala naturalna, a samo u JugozapadnoJ, pn-
morskoj Hrvatskoj, novčana renta. Radna renta je, po njegovu mi·
šljenju, tada imala sporedno značenje. Nešto veću ulogu imala je je.
-dino na posjedima strezanskih pavlina, ali i ondje je na kraju xv st.
u prvi plan došla novčana renta.!"
Bromlejeva istraživanja poslužila su N. Klaić kao poticaj da pro-
vede vlastitu analizu izvornog materijala o feudalnoj renti u xv sto-
ljeću. Ona je na njegove analize izvora stavila brojne primjedbe i opo-
vrgla njegove zaključke, ali sama nije stvorila nikakav sud o strukturi
rente u tom razdoblju. Smatrala je da su poznati izvori o renti previše
oskudni i da se na temelju njih ne može sigurno uopćavati.!55
IS2 B. F. P o r š II j e VJ Očerk po1itičeskoj ekonomii feodalizma, Moskva 1956,
47-60.
!SJ Prema citatu u radu J. V. Bromleja »Još jednom o pitanju razvoja feu.;
dalne rente u Hrvatskoj potkraj XV i u XVI stoljeću«, HZ XVI, 1963, 269.
Na žalost, rad J. V. Bromleja »Evoljucija dokapitalističesk<?J zemeljnoj . renti v
HorvatH vtoroj polovini XV i XVI vekov (Opit issledovanl]a horvatskl~ urba·
riev)«, Učenye zapiski Instituta slavjanovedenija AN SSSR IV, 284-306, IZ 1951.
nismo mogli konzultirati. . o o '
m J. V. B r OID l e j, Krestjanskoe vosstame 1573 g. v Horvatu (Iz Istoru
agrarnih otnošenij iklassovoj borby v Horvatii XVI v.), .M?skva 1959., 126-147:
m N. K l a i Ć, O razvitku feudalne rente II Hrvatsko] l Slavom]l II XV l
XVI stoljeću, Radovi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odsjek za po-
vijest III, Zagreb 1960, 39-51.
90
U odgovoru na primjedbe N. Klaić, Bromlej je još jednom ocijenio
sav izvorni materijal i ostao kod svog prijašnjeg zaključka da tlaka u
drugoj polovici xv st. nije osnovni oblik prisvajanja rada ni kmetova
ni purgara. l56
Naš se prikaz temelji na analizi još neobjavljenih izvora, ali u
njemu su, dakako, još jednom razmotreni i svi objavljeni. Taj prikaz
obuhvaća i prve dewnije XVI stoljeća. Najprije će svaki oblik rente
biti prikazan zasebno, a zatim će se ocijeniti njegovo mjesto u sistemu
feudalnog izrabljivanja.
A. Radna renta
1.
Na temelju sačuvanih izvora ne može se odrediti kada je u Hrvatskoj
i Slavoniji počelo smanjivanje radne rente. Pozivajući se jedino na
odredbe samostana Belakut za selo Sawar iz 1237. N. Klaić je za-
ključila da se u XIII st. dio tlake pretvara u novčano podavanje. l "
Ali istodobno je upozorila i na to da vlastela u XIII i XIV st. na mno-
gim mjestima pokazuju najveću zainteresiranost upravo za kmetski
rad, da se na vlastelinstvima tada primjećuje velika nestašica radne
snage. Na veliku vrijednost tlake upućuje npr. podatak da je kaptolski
kmet za otkup jednodnevne sprežne tlake trebao platiti 40 denara, dok
je godišnji porez (marturinu) plaćao samo 18 denara.!58
Kmetske radne obaveze potanko su opisane u statutima Zagre-
bačkog kaptola iz prve polovice XIV st., ali se na temelju tih opisa
ipak ne može točno odrediti stvarna visina tlake. lS'
Čini se da su radne obaveze kmetova na kanoničkim predijima u
XIV st. bile dosta visoke. Svaki jaram kmetskih volova (aratrum) mo-
rao je u proljeće dva dana orati i sijati zob, a u jesen dva dana
orati i sijati pšenicu. Svaki je kmet zatim zasijane vlastelinske žita-
rice morao dva dana plijeviti, dva dana žeti i zatim, kad se ovrše,
otpremati u Zagreb. Ako se sve te obaveze pretvore u ručnu tlaku, svaki
je kmet samo na obradi kanoničkih oranica radio 14-16 dana godišnje.
U kanoničkim vinogradima kmet je prilikom svake radne operacije mo-
rao raditi dva dana (14 dana godišnje), sudjelovati »koliko više može«
kod branja vinograda i gnječenja grožđa, te odvesti u Zagreb bačvu
vina (6-8 dana rada). Povrh toga, svaki je morao izraditi i namjestiti
u vlastelinovu vinogradu 200 kolaca (najmanje 4 dana rada). Prema
tome, kmet je u vlastelinskom vinogradu radio 24-26 dana godišnje.
156 J. V. B r o m l e j, Još jednom o pitanju razvoja feudalne rente u Hrvat~
skoj potkraj XV i u XVI stoljeću, HZ XVI, 1963, 269-278.
lS7 N. K l a i Ć, O nekim pitanjima feudalne formacije II srednjovjekovnoj Sla-
o.
voniji, HZ IV, 1951, 118.
'" Isto, 115, 116.
15~ N. Klaić je npr. prvobitno izračunala da tlaka kanoničkog kmeta iznosi samo
12 dana (Isto, 120-121), a kasnije je njegove radne obveze povećala na 26
dana (Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb 1953, 722-723).
91
 Na košnji sijena je radio oko 6 dana. Poljoprivrednoj tlaci treba
dodati još i druge radne obaveze (doprema drva, gradnja kanonikove
sjenice, ograđivanje kanonikove kurije i vrta). Ako se sve to pokuša
preračunati u ručnu tlaku, radne obaveze svakog kmeta koji je imao
volove iznosile su godišnje 50-60 dana tlake cl dan rada s volovima
= 2 ručne tlake). Kanonik je, doduše, kmetovima dok su radili na
njegovu alodijalu morao platiti dnevno pola banskog denara ili dati
za hranu kruh i meso. Ali tlaka je ipak bila težak teret. Sastavljač'
Statuta je upozoravao da kanonici trebaju voditi računa kako kmetovi
zbog rada na njihovim poslovima ne bi zapustili vlastita imanja. '60
Radne obaveze kmetova na zajedničkim kaptolskim posjedima nisu
tako potanko opisane kao one na kanoničkim predijima, ali iz toga se
ne bi smjelo zaključivati da su bile manje. Cini se da su individualni
tereti bili isti. Kaptol nije imao zajedničke alodijalne oranice, ali je
dekan zajedničke kmetove raspoređivao da oru na kanoničkim predi-
jima. Jednako je među kanon1ke dijeljena i tlaka .koja nije iskorište-
na u zajedničkim kaptolskim vinogradima.!6l
Na kaptolskim posj edima u Sisku kmetovi su snosili iste radne
obaveze kao i kmetovi oko Zagreba. '02 Na vlastelinstvu Varaždinskih To-
plica morali su obraditi vlastelinska polja (totam agriculturamj, pri-
rediti sijeno za 4--5 konja i obraditi vlastelinski vinograd. Iz tih se
obaveza (obrada cjelokupnog alodijala), na žalost, ništa ne može za-
ključiti o visini tlake pojedinih seljačkih posjeda.103
Svjetovni predijalci na kaptolskim posjedima mogli su od svojih
kmetova uzimati jednaku tlaku kao i kanonici na svojim predijima.
Cini se, međutim, da je na temelju posebnih ugovora ona mogla biti
i veća, ali ipak »juxta regulam juris«.!"
2.
Više urbarijalnih isprava pokazuje da je u prvoj polovici XV st. inte-
res vlastele za radnu rentu slabio. Već se tada tlaka na pojedinim
mjestima komutirala u novčane daće.
Zagrebački kaptol je npr. 1422. svim starim kmetovima i novim
kolonistima u I van j o j R i j e e i ukinuo tlaku. Umjesto prijašnje
novčaneclaće i tlake (»pro omnibus laboribus ipsorum censibusque
omnibus et servitiis«j svaki je trebao godišnje plaćati 120 denara. lOs
I novi naseljenici u O t o k u n a S a v i oslobođeni su 1424. tlake,
ali im je novčana daća također povećana na 120 denara. lO'
Prema ispravi iz 1445, svi su novi kolonisti na posjedu S e p n i e i
bili dvanaest godina oslobođeni »svih podavanja, službi i redovitih i
izvanrednih daća«. Nakon isteka tih 12 godina trebali su davati samo
,oo J. S i d a k, Historijska čitanka za hrvatsku povijest I, Zagreb 1952, 67-69.
.., Isto, 65-66.
162 »nostri marturinarii pro nobis ita calunt vineas et agros sicut Zagrabie«
(MHEZ II, 59-61).
'o MHEZ II, 61.
164 Isto, 42.
'M JA, D-IX-86, D-XXV-95.
'" Copia libertatum de Othok (JA, II·c49, list 17).
92
desetinu i plaćati 4 pense denara (oko 1 forintu). Tlaku nisu morali
-davati. I67
. Na posjedi,:,a Zag:e.bačkog kaptola oko Zagreba tlaka je na više
mjesta u drugOJ POlOVICI XV st. pretvarana u novčanu daću.
Kmetovi iz S e s vet a zamolili su oko 1480. Kaptol da im tlaku
zamijeni u novčanu daću (»eos a laboribus dominis ipsorum hactenus
.exhiberi solitis, suportatos haberi, necnon loco laborum huiusmodi ali-
quem censum annuum in prompta pecunia per eos in futurum sol-
venda, deputare ...«j. Udovoljavajući toj molbi kanonici su odredili da
svako selište umjesto »laborum et servitiorum« plaća godišnje jednu
forintu.'ć8
Kaptol je na isti način 1481. komutirao tlaku u novac kmetovima
u B'r e s t j u: oslobođeni su -radne rente, novčana im je daća povećana
na forintu. 169
Na svojim posjedima u Varaždinskim Toplicama Za-
grebački je kaptol u prvoj polovici XV st. obrađivao alodij alni vino-
grad i livadu. Top!ički upravitelj Martin je npr. 1435. utrošio 5,5 pensa
denara za kosce hvada, 20 denara za sakupljanje sijena i 100 denara
za berbu. '70 Kmetovi su, dakle, za dio tlake dobivali naknadu u novcu.
Ali njihove su radne obaveze u odnosu na XIV st. bile smanjene. Vla-
stelinstvo više nije držalo alodijalne oranice koje su kmetovi ranije
morali obrađivati. U drugoj polovici XV st. napuštena je obrada alo-
dijainog vinograda. Stanovnici topličkog trgovišta oslobođeni su da-
vanja poljske tlake još 1420. godine. m
. Dobar dio t?pličkih l?osjeda bio je u drugoj polovici XV st. razdije-
ljen .J?1cđu pre?ljalce. kOJI su na svojim predijima organizirali vlastitu
alodijalnu prOIzvodnjU. Kaptolske odredbe za predije u Domkovcu iz
1487. pokazuju da na predijima tlaka nije smjela biti veća od dva
oranja u jesen i dva oranja u proljeće (po volovskom jarmu).172
I na s i s a č k o m su vlastelinstvu u drugoj polovici XV st. radne
obaveze kmetova manje nego u XIV stoljeću. Ti su kmetovi oko 1470.
,,, KAZ, ACA, 103/51.
16l!.J. T k a l č i Ć, Izprave XV. vieka iz »Crvene knjige« zagrebačkog kaptola
Stanne JAZU XI, Zagreb 1879. (daIJ·e: Tkalčić Starine XI) 59-61 '
'''It s O, 55 . I spraya, za B ' ?atira.n~ je ~' 1481, a isprava
restJe , za.Sesvete s godi~
nom 148~. Iz sadrzaJa se, međutim, VIdi da Isprava za Sesvete prethodi ispravi
za Brestje.
n. KAZ, ACA, 60/83.
111 Morali su jedino s ostalim kmetovima raditi na popravcima kurije po~
dz;;;ma, ba~~va l kupališta (Tkalčić, Starine XI, 23). '
. >~Servltla v~ro eorundem co[onorwn, prou! postea rescitum est, sunt ista:
1!ld~lzcet CJ.uo.dlzbet arat rum đuas araturas, unam_ in autumno aliam in vere
lPSIS pred~a.ltbus tac~re et a~'are dehet ... « (Tkalčić, Starine XI, 65). Može se
prC?tp.os.taVltl da. ~U tl kmetOVI sv:a poorana polja morali i obraditi (posijati, po-
ZUJetI l otpremIh urod). N. KlaiĆ, Radovi Odsjeka za povijest FF II Zagrebu
III, 196~, 50-51, Smatra <;la odredbe za domkovečke predije pokazuju kako se
»u t?phckoj pr~vmcIJl duzna.stI kaptolskih podložnika (tada II rukama njihovih
predIJ ala), s o.bzlro~ na stanje II XIV st., nisu promijenile«. S obzirom na tlaku
takav se zaključak IZ te isprave ne može izvesti. Prema statutima Ivana GoriČ4
kog predijalac je n~ svom prediju dobivao »Zabores consuetas ad vinearum et
agrorttm culturas({, Jednako kao i kanonici na svojim predijima (50-60 dana
od .sel;i~ta). Ivan Gorički je dopuštao da između kmetova i predijalaca može po-
stoJatI l poseban ugovor prema kojem bi tlaka mogla biti i veća (trebala je ipak
93
morali jedino kositi i čistiti kaptolske livade, dok su u XIV st. obra-
đivali vlastelinske oranice i vinograde, te radili na održavanju kaptol-
skog ribnjaka. m
U više izvora iz XV st. radna renta je definirana prilično neo-I
dređeno, kao kolektivna obaveza svih podložnika da obrade određene
alodijalne poljoprivredne površine. Na sisačkom vlastelinstvu to su
1470. bile samo vlastelinske livade.
Prema ispravi iz 1482. kaptolski podložnici u P e t r o v i n i mo-
rali su obrađivati vlastelinski vinograd i livadu iznad potoka Volavja.
Povrh toga, trebali su prevoziti desetinu i raditi na popravljanju kurije.
Jedina individualizirana radna obaveza bila je dužnost svakog selišta
da doveze voz drva. 174
Unedatiranom urbaru j a s t r e b a r s k o g (lipovačkog) vlastelin-
stva radna renta je određena kao kolektivna obaveza u svakoj seoskoj
općini. Kmetovi iz općina Volavje i Sveti Ivan (Desinec) morali su
zajedno s ostalim seoskim općinama raditi »koliko je potrebno«.'"
Pobliže je tlaka bila određena samo u Provinciji. Svaki volovski jaram
iz te općine morao je orati četiri dana za pšenicu i četiri dana za
zob. Kmetovi su sve zasijane žitarice zatim morali požnjeti i otpremiti
u vlastelinska skladišta. U kolektivnu radnu obavezu te seoske općine
ulazilo je također obrađivanje dvaju vlastelinskih vinograda. l76
U nedatiranom pregledu feudalne rente na o z a l j s k o m vlaste-
linstvu (druga pol. XV st.) radne su obaveze ubilježene samo za seoske
općine Podgrađe i Podgorje. Svaki volovski jaram iz Podgrađa morao
je dva dana orati za zob i tri dana za pšenicu, dok su kmetovi it
Podgorja trebali obrađivati dva vinograda. m
U svojoj ispravi od 6. I 1478. vlastelin Petar od Bisaga je potanko
odredio novčana i naturalna podavanja svojih podložnika u N o vom
M j e s t u (IN y h e l). Tlaku je, međutim, spomenuo samo uzgred i
neodređeno: kmetovi su i dalje trebali davati samo uobičajene radove
(»labores consuetos perficere tenebuntur et erunt obligati«).I78
U slučajevima kad je radna renta određivana kao kolektivna duž-
nost (Sisak, Petrovina, Lipovac, Ozalj) ne mogu se ustanoviti konkretne
radne obaveze kmetova, ali se ipak može utvrditi da one nisu bile
velike, da su činile sporedni dio feudalne rente. Na sisačkom vlaste-
biti »juxta regu/am juris«) (MHEZ II, 42). U odredbama za predije u Domkovcu
iz 1487. uopće se ne spominje rad II vinogradima (l>labores ad vinearum cultu-
ras«), a II potpunosti je isključena mogućnost da predijalac kmetovima nametne
'poseban sporazum o tlaci. Prema tome, iz tih se odredbi s više sigurnosti može
zaključiti da je u drugoj polovici XV st. i na kaptolskim predijima tlaka
smanjena.
m »fenilia nostra similiter communia falcare et extirpare tenebuntur«. Nere-
dovita radna obveza bila je još i dužnost podložnika da rade na odri:avanju,
odnosno gradnji kaptolske kuće u Sisku (Tkalčić, Starine XI, 43; MHEZ II, 59).
'" Tkalčić, Starine XI, 58-59.
m l>!tem dum etiam necessarium est tenentur cum aliis provinciis laborare ad
castrum« (MOL, Dl 35.014 k).
176 »[ tem ah omnibus aratris tenentur quatuor diebus arare tempore comitis
Martini totidem, et totidem avenam. Ista tenentur arm'e, seminare, metere et in
omnem reponere({. »Item duas vineas tenentur duabus vicibus ligoni'l.are, vinde·
miare et vina interponere« (MOL, Dl 35.014 k).
m MOL, Dl 35.005.
'" JA, D-XVI-7l; Prijepis u Lopašićevoj ostavštini u Arhivu JAZU (XV-25, D-II-14).
94
linstvu radna je renta npr. manja nego u XIV stoljeću. Usporedo s:
uopćenim odredbama na nekim vlastelinstvima postoji i individualizi-.
rana tlaka koja nije veća od desetak dana. Tlaka je u većini slučajeva
i određivana kao kolektivna dužnost seoskih općina, jer je u strukturi
feudalnih podavanja imala sporednu važnost.
Na temelju urbarijalne isprave iz 1432. i urbara iz 1477. J. V. Brom-.
lej je zaključio da se radna renta na posjedima pavlina u S t r e z i
smanjila s pet na dva dana tjedno. l79 N. Klaić je svoju analizu istih
izvora završila tvrdnjom da se o smanjenju tlake na tim posjedima
ne mogu izvoditi nikakvi zaključci. lSo
Prema urbarijalnoj ispravi iz 1432. strezanskim je kmetovima tlaka
doista snižena s 5 na 4 dana tjedno. Istodobno je, međutim, određeno
da moraju obrađivati sve samostanske vinograde, livade i oranice. Sva-o
ld volovski jaram morao je orati 3 dana godišnje. lSl
U urbaru iz 1477. određeno je da svaki jaram mora orati 3 dana
godišnje, a kmetovi obraditi vlastelinske vinograde, livade i oranice.
Ali ta je obaveza istodobno određena i kao dužnost svakog kmeta da
radi samo dva dana tjedno. Iako su pavlini bili zainteresirani za alo-
dijainu proizvodnju jer su prodavali poljoprivredne proizvode, ipak je·
i na njihovim posjedima moralo doći do smanjivanja tlake. Vjerojatno
je do toga došlo još 60-ih godina, kad se povećao broj kmetova. AU
radne obaveze nisu povećane ni 70-ih godina, iako je tada gotovo
trećina selišta opustjela. Cini se da opće prilike nisu dopuštale poveo.
ćavanje tih obaveza, iako je samostan i dalje pokazivao veoma živ ino.
teres za radnu snagu. Gotovo sva pusta selišta, pojedine oranice i
livade davao je novim kmetovima uz obavezu da daju tlaku.'"
Analizom modruškog urbara iz 1486. Bromlej je došao do zaključ-.
ka da su na m o d r u š k o m vlastelinstvu tlaku davali samo neki.
kmetovi (samo u dva sela), odnosno da je radna renta na tim po-
sjedima imala sporedno značenje.l83 N. Klaić te zaključke nije prihva-o
tila. Ona je smatrala da u urbar nisu unesena sva podavanja modruš-o
kih kmetova, da je usporedo postojala posebna knjiga-kladerna, u ko--
joj su bile popisane njihove preostale dužnosti. Tlaka koja je zabi-
lježena u urbaru (selo Saborsko), po njezinu mišljenju, odgovara ručo.
noj tlaci od četiri dana. Ako se tome dodaju druge radne obaveze (pod-.
voz, spremanje sijena, nošenje pošte, vožnja drva i dasaka), ta tlaka·
nije manja od one koju kmetovi daju u XVI stoljeću. ' U naknadnoj:lS
analizi modruškog urbara Bromlej je uvjerljivo dokazao da uz urbar-
nije postojala posebna ••kladerna«. Upozorio je također da pri oGjeni
feudalne rente na tom vlastelinstvu treba voditi računa o strukturi·
119 J. V. B r o m l e j, Krestjanskoe vosstanie 1573 g. v Horvatii, Moskva 1959"
140-143.
Ill) N. K l a i ć, O razvitku feudalne rente II Hrvatskoj i Slavoniji II XV i,
XVI stoljeću, Radovi Odsjeka za povijest FF u Zagrebu III, 1960, 45'-48;
111 Acta claus tri paulinorum de Streza, II/36.
lal l. T k a l č i ć, Drbar bivšeg hrvatskoga pavlinskoga samostana II Strezi;..
VZA V, Zagreb 1903, 204-205, 208, 210-211, 215-217.
IS] J. V. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573 g. V HorvatH; Mo.skv,a.· 1959,.
127-136.
,M N. K I a i Ć, n. dj., 40-43.
seoskih općina, jer se neka podavanja navode sumarno samo po op-
ćinama. 18s
Na modruškom vlastelinstvu radna je renta doista potanko nave-
dena samo za selo Saborsko, ali se radne obaveze katkada navode i
među individualnim teretima pojedinih kmetova u drugim selima.
. Kmetovi iz ~aborskog daval.i su tlaku samo od Jurjeva do Miholja,
l to dva dana tjedno (»od Jurjeve do Miholje vsake nedilje dva dni
težiti«). Svaki je kmet godišnje trebao dati još i tri podvoza - dva
»na mali put«, a treći »na veliki«. Obaveza kmetova da »sprave ,i ppi-
vezu« vlastelinsko sijeno određena je kao kolektivna dužnost. Povre-
mena radna obaveza bio je prijenos pošte (»pojti s glasom po redu«).18'
Kmetovi u Saborskom jednako kao i svi ostali kmetovi na modruš-
kom vlastelinstvu koji su davali tlaku ili obavljali neke službe nisu
pla~ali novčanu daću. U urbaru je na više mjesta izričito nav~deno
da Je neka služba zamijenjena novčanom daćom ili obratno da se umje-
sto plaćanja novčane daće obavlja neki posao.
U selu Novacima (11 selišta) kmetovi su u doba sastavljanja ur-
bara plaćali od svakog selišta 93 denara i davali »časti«, ali prije su
umjesto toga davali tlaku: sijali zob, dovozili vino i radili oko rib-
njaka (»to je bila njih stara služba za stare gospode«). Tlaka je 'u
tom selu, dakle, pretvorena u novčano podavanje.I'7
~me~ovi u Dražici su prvobitno imali obavezu da melju vlastelin-
ske zltance, a u doba sastavljanja urbara radili »ča v. m. oče ali ča
zapovi«, tj. različite poslove po nalogu vlastelina. Veći dio tih podIož-
nika nije plaćao novčanu daću.!88
:~a modruškom je vlastelinstvu 1486. oko 80 kmetova obavljalo
r~z~lClte .:l??sebne radove ili službe. Neki su »služili gradom« - obav-
ljah razhclte p~slove na alodima, nekoliko je »služilo« ptičarijom, drvo-
djelstvom, »stnlom« i sL Oko 40 seljaka »služilo je konjem«. To su
b!l! naoružani. kontanici u vlastelinskom banderiju. Svi su ti kmetovi
bIh oslobođem novcane rente. U mnogo slučajeva u urbaru su novčana
daća i slu~?a navedene kao alternativni tereti: »služi konjem ali zlata
~va«, »Slru;l u .~~~du ali zlata 2«, »služil je konjem ali gradom«, »služio
Je prvo MlholJscmu, a sada podvorčijU« itd.!"
Pre~a tome, radnu rentu je na modruškom vlastelinstvu davao
,s~o dIO kmet.ova. Oni koji su davali tlaku ili obavljali neke službe
bIh su u pravIlu oslobođeni novčane daće. Tlaka nije bila veća od
,dva ručna težaka tjedno.
Urbari i drug! izvori iz početka XVI st. sadržavaju veoma oskudne
podatke '? radnoj renti. U urbaru vlastelinstva S t e n i č n j a k a iz
151? 'poplsan~ su samo novčane i naturalne daće. Jedino se u seoskoj
,0pClm RadonJa navodi da kmetovi daju tlaku Jurju Piscu (»Serviunt
'oo J. V. Bromlej, HZ XVI, 1963,270-275.
'oo. R. _L.o p a š ić,
H~atski urbar!, 28-29. N. Klaić, n. dj., 42, smatra da dva
»d~ tezltl« znaČI o!atl, . . ~j: da dvo~e~na t,laka II Sab9FskoI11; odgovara ručnoj
tlacI od 4 dana. Ah )~t.e~ltl« II ".starIm !zvo.nm~ ne znaCI orati. U Vinodolu po-
četkom XVII st. »tezltI« znaCI davatI pJešacku tlaku, a »tega« je općenito
tlaka. Kod Belostenca »tesam tesim« znači lllaboro delam«.
181 Lopašić, n. dj., 59. I I
lU Isto, 62.
ug Isto, 28-71.
Georgia Pyzacz«), a u općini Strelče i Trebinje da su svi vojštinici
dužni graditi i popravljati vlastelinsku tvrđavu.!OG
U urbaru vlastelinstva G r e b e n (oko 1518. g.) tlaka je navedena
samo za dvije grupe želira (inquilini castrenses, montales). Oni su zbog
tlake bili oslobođeni svih redovitih i izvanrednih novčanih daća.!'!
Stanovnici trgovišta Vel i k e morali su, prema urbaru iz 1519,
svaki mjesec davati jedan dan tlake. Tlaka koju su davali kmetovi
sigurno je bila veća, ali o njoj u urbaru nema podataka. 192
Na vlastelinstvu M e đ u r i ć u je 1524. dvadest:tak kmetova bilo
oslobođeno novčane daće zbog rada na vlastelinstvu Sarvar u Mađar­
skoj (»liberi propter labores in Sarvar«). U urbaru iz 1519. tlaka se ne'
spominje, ali prema tužbama iz 1529. ti su kmetovi po »starom za-
konu« tlaku davali dva dana tjedno samo od proljeća do jeseni.193
Na posjedima Zagrebačkog kaptola u P e t r i n j i, D o n j e m i
G o r n j e m G r a d e c u tlaku je davao samo manji dio kmetova. Pre-
ma urbaru iz 1512. svi su se kmetovi dijelili na one koji daju tlaku i
one koji tlaku ne daju: »coloni tlakales« i »coloni non tlakales«. Na
petrinjskom vlastelinstvu tlaku su davali samo kmetovi iz sela Hahova
i Bresta. God. 1516. bilo ih je 16. Na posjedima Gornjeg Gradeca »tla-
kales« se nazivalo samo desetak kmetova, a davali su tlaku za obradu
vlastelinskih vinograda i oranica i zato bili oslobođeni redovitih nov-
čanih daća.!" Obje skupine kmetova (»tlakales« i >>ilon tlakales«) mo-
rale su, međutim, obrađivati vlastelinske livade.!9S
U ovaj prikaz nisu uključene radne obaveze stanovnika vlastelin-
skih trgovišta. One će se razmotriti u slijedećem poglavlju, ali se ipak
može istaći da stanovnici trgovišta tlaku u pravilu nisu davali ili su
na vlastelinstvima obavljali samo neke sporedne radove.
Na temelju svega što je dosad rečeno o radnoj renti u drugoj po-
lovici XV i na početku XVI stoljeća može se zaključiti:
1. Na nekim mjestima tlaka je u XV st. komutirana u novčano po-
davanje.
2. Na više mjesta tlaka je određivana kao kolektivna dužnost svih
podložnika ili pojedinih seoskih općina da obrade određene poljopri-
vredne površine. Tako određena tlaka nije bila velika. Na nekim vla-
stelinstvima je osjetno smanjena u odnosu na slične obaveze u XIV
stoljeću.
3. Na nekim vlastelinstvima (Modruša, Petrinja, Gornji Gradec, Donji
Gradec) tlaku je davao samo dio kmetova. Ti su kmetovi u pravilu bili
oslobođeni plaćanja novčanih daća.
4. Najveću tlaku davali su kmetovi na posjedima strezanskih pavlina
- dva dana tjedno tijekom čitave godine.
'" MOL, Dl 37.007.
»Pre/ati inquilini nullam taxam solvere tenentur, sed laboratores ad castrum
191
videlicet kozpochynam dare tenentur« (MOL, Dl 104.657).
'" MOL, Dl 27.007.
'" MOL, Nadasdy csalad, sv. 20; Dl 26.324, Dl 37.007.
,~ KAZ, ACA, 81/10, 81/12; "Ibidem qui serviunt ad t1akam [... J Isti non solvunI
dacium ordinarium sed obligantur servire ad tlakam.{(
195 »Item sessionati et tlakales obligantur fenite dominorum ibidem existens
{alcare, aggregare et introducere, sed ipsum fenile tlakales et liberi extirpare obli-
gantur. Item alios labores.« (KAZ, ACA,,81/10).
7 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 97
B. Naturalna renta
Naturalni oblik feudalne rente javlja se u Hrvatskoj i Slavoniji već
u najstarijim izvorima. U XIII i XIV st. neke se naturalne daće počinju
komutirati u novčano podavanje.
Na temelju analize objavljenih izvora sovjetski je historičar J. V.
Bromlej zaključio da je u drugoj polovici XV st. težište izrabljivanja za;
visnih seljaka u Slavoniji i sjeveroistočnim dijelovima Hrvatske pre-
neseno !la naturalnu rentu.'" Ostavljajući zasad po strani pitanje glav.
nog obhka rente, nastojat ćemo analizom izvora najprije utvrditi struk-
turu naturalne rente i promjene koje se s tim oblikom feudalnog izrab.
ljivanja događaju u XV i na početku XVI stoljeća.
.. Sva. se na~uralna podavanja u Slavoniji i Hrvatskoj mogu podije.
lItI u tn skupme:
1. Stalne ili redovite naturalne daće
2. Procentualne daće
3. Naturalno-radna podavanja.
Redovite naturalne daće određivane su u pravilu prema veličini se.
ljačkog posjeda ili vinograda. U nekim slučajevima te su se daće
određivale prema domaćinstvima, broju stoke za rad ili nekim dru.
gim kriterijima. Bitna je značajka tih daća to da se njima od zavisnih
seljaka oduzima dio poljoprivrednih proizvoda prema kriterijima koji
nisl;l ~visil~ o. k<;>ličini .stvarne pr<;>izv.odn)e. Količina proizvoda koju su
zaVlsm SeljaCI tlm dacama davah bIla Je utvrđena za duže razdoblje,
pa se one katkada i nazivaju stalne (fiksirane) daće.
Među redovitim naturalnim daćama najvažnije su selišne daće ~
podavanja određenih količina žitarica prema veličini selišta.· Te su se
daće nazivale prema vrstama žtarica »selišna pšenica« (triticum ses;
sionale), .',sel~šna zob« (avena sessionalis) ili »redovita pšenica« (triti.
cum ordmanum), »redovita zob« (avena ordinaria) itd., a katkada i
zemljarina (terragium).
Redovita daća u vinu bila je gornica (jus montanum, Bergrecht).
Ona je u pravilu određivana prema veličini vinograda. Uz gornicu su
se ~atkada vezivala i različita druga redovita podavanja: gornički ko.
pum (capones montanistiei), dodatna daća u vinu »herg« i sl.
Među redovite naturalne daće ulazili su također »darovi« (časti,
munera) - prigodna podavanja različitih prehrambenih proizvQda. Kao
st~lno podavanje darovi su 0bično određivani prema veličini selišta,
ah su se ponegdje pobirali u jednakoj količini od svakog domaćinstva.
Neki su »darovi« bili kolektivno podavanje, jer ih je zajednički davalo
čitavo selo ili seoska općina.
Najvažniji dio procentualne naturalne rente činile su desetinske
~a~e: deset~na žit,:rica~ d~setina vina, desetina svinja, desetina pčela
(Ih meda) l desetma Janjaca. Na ovom mjestu prikazat ćemo samo
one desetinske daće koje nisu pretvorene u novčana poc\avanja. Osim
196 J. V. B r o m l e j, Krestjanskoe vosstanie, 146.
98
desetine, na nekoliko mjesta pobirale su se još i neke procentualne
naturalne daće: četvrtina, i1iš, petina.
U grupu naturalno-radnih podavanja mogu se svrstati obaveze se-
ljaka da vlastelinstvima daju različite naturalije koje se nisu proiz-
vodile na njihovim posjedima. Na različitim mjestima kmetovi su mo-
rali davati drvo, različite prerađevine drveta (daske, vinsko kolje, vesla,
dužice za bačve i sL), divljač, ribe, kestenje itd. Sa stanovišta vlaste-
linstva sva su ta podavanja bila naturalna i izražavala su se koli-
činskim mjerama. Ali za zavisne seljake ipak nisu bila prave naturalne
daće, dio njihova vlastitog proizvoda. Ako je seljak vlastelinu trebao
dati voz drva, on ill je nasjekao u vlastelinskoj ili općinskoj šumi. Za
njega je to u prvom redu radna dužnost, jer se proizvod i nije iska-
zivao kao njegovo vlasništvo.
1. Redovite daće u naravi
Na posjedima Zagrebačkog kaptola redovite naturalne daće u XIV st.
još nisu potpuno pretvorene u stalna podavanja. Na posjedima oko Za-
greba kmetovima se jednom godišnje nametala daća u žitaricama i
vinu. l97 Na topličkom vlastelinstvu župan je od svakog kmeta pobirao
mjeru pšenice i dvije mjere zobi. Ta je redovita daća nastala od za-
[aznine koju je prije dobivao vlastelinski župan.'" Na sisačkom vlaste-
linstvu redovite daće u XIV st. još nisu postojale. Župan je i dalje
primao zalazninu kao kolektivno podavanje svih kmetova.'"
Na to p I i č k i m su posjedima redovite daće u naravi u XV st.
pobirane od zobi i Iana. Sredinom XV st. svako je selo moralo dati
određeni broj polonki zobi i kita Iana. U selima Trgovišću i Tohovcu
polonku zobi i kitu Iana davalo je svako selište. God. 1465. redovita
daća je davana na isti način.
U drugoj polovici XV st. podavanje naturalija povezano je s pla-
ćanjem marturina, tako da je svako selo davalo onoliko polonki zobi
i kita Iana koliko je plaćalo marturina. Redovita naturalna podavanja
postala su sastavni dio marturine, te se zob ranije pobirana kao re-
dovita daća prozvala marturinska zob (avena mardurinalis). Prihodi od
redovitih daća bili su neznatni prema prihodima od desetine. God.
1485. Kaptol je u Varaždinskim Toplicama primio samo 61,5 polonki
zobi, 61,5 kita Iana i 61 kokoš.'oo
Zajedno s marturinom redovite daće u naturi pretvorene su na si-
sačkom vlastelinstvu u novčano podavanje. Redovita podavanja u na-
turi otad su na vlastelinstvu bili samo darovi.20!
197 »per 110S ponitur [ ... J in blado autem et vino semel tanium pro commu~
nitatis nostre necessariis« (MHEZ II, 23).
l~' »Ul1a mensura de frumento et. duas de avena [...] et hoc loco illius, quod
pnmo debehant vel tenebantur comztem procurare in quolibet suo adventu ibidem«(
(MHEZ II, 61-62).
'" MHEZ II, 60.
,~ KAZ, ACA, 70/3, 70/la, 66/2.
~, MHEZ II, 41.,...42.
7* 99
 Na kaptolskom posjedu P e t r o v i n i svako je selište prema is-
pravi iz 1482. trebalo u naravi dati 2 kvarte zobi, kopuna i pile.ID'
Na većini kaptolskih posjeda oko Z a g r e b a redovite naturalne
daće u XV st. nisu pobirane. Kmetovi zagrebačke prepoziture u Donjem

\ ..\
Otoku na Savi davali su 1409. samo tri denara i desetinu, kmetovi u
Otoku 1424. samo »dvije težine riba« (duo pondera piscium).203 Kmetovi
iz Ivanje Rijeke davali su prema ispravi iz 1422. u naturi samo dese.
tinu i darove.''' Kaptol je 1445. u Sepnici kao naturalno podavanje
odredio jedino desetinu.''' Kmetovi u Brestju i Sesvetama davali su
oko 1480. »darove« (»munera consueta«), voz sijena i desetinu žitarica.'"'
Navedeni podaci pokazuju da su na posjedima Zagrebačkog kap-
tola u XV stoljeću redovite naturalne daće dokinute ili svedene na
sporedna podavanja.
Na velikim posjedima zagrebačke biskupije oko Č a z m e, D u b l' a·
ve i I van i ć a redovite naturalne daće pobirane su 1481. u desetak
seoskih općina. U provinciji Dubravi te su se daće zvale »keblones«.
Ondje su se pobirale samo u dvije seoske općine, a svako je selište
godišnje davalo 2 vedra pšenice, 2 vedra zobi i 2 vedra prosa. U
čazmanskoj provinciji pobirane su dvije redovite daće u zobi: »mar·
tm'inska zob« i »zob za sijeno« (podavanje sijena zamijenjeno za zob).
Putem redovitih daća sva tri vlastelinstva dobila su 810 vedara zobi,
100 vedara pšenice i 84 vedra prosa. Tim je daćama biskup dobio samo
oko 3% prihoda pšenice i 9% prihoda zobi. Najvažnija naturalna daća
na njima bila je desetina, čak i onda ako se uzme u obzir da su
veći dio redovitih podavanja pobirali biskupovi predijaIci.'07
Na mnogim svjetovnim posjedima redovite su naturalne daće u
XV st. također bile sporedan feudalni teret.
Podložnici iz R a k o v c a morali su npr. prema ispravi iz 1435.
od svakog selišta davati samo mjeru pšenice (quartale tritici) i tri dara,
dok su kmetovima u Novom Mjestu (Wyhelu) na vlastelinst1R1 Bisagu
1478. kao redovito podavanje određena samo tri dara.'"'
Na k l' a p i n s k o m je vlastelinstvu 1480. kao redovita daća II žitari.
cama prikupljeno 329 kupneni,ka pšenice, 1008,5 kupnenika prosa i 724,5
kupnenika zobi. Od svakog naseljenog selišta vlastelinstvo je dobilo
oko 1 kupnenik pšenice, 2 kupnenika zobi i oko 3 kupnenika prosa. Do·
sta velike redovite daće bile su te godine i na grebenskom vlaste·
linstvu: 161 mjera (corus) pšenice, 348,5 mjera zobi i 129 mjera prosa.""
Redovita naturalna podavanja na pavlinskim posjedima u S t l' e z i
nazivala su se »vedra« (tinae). Prema ispravi iz 1432. svako selište je
moralo dati »šest vedara ili 12 idrija« (sex tinas sive duodecim idrias):
dva vedra pšenice, dva raži i dva zobi. Sačuvani registri iz 1421, 1422. i
1446. pokazuju da su strezanski kmetovi doista davali redovite daće
u toj količini i strukturi. Ali urbar iz 1477. pokazuje da su se i one
202 Isto, 58.
>o> JA, D-XXXIX·I07; U-c-49, llst. 17.
'" JA, D·IX·86.
~, KAZ, ACA, 103/51.
'" Tkalčić, Starine XI, 56, 6Q--61.
>o> KAZ, ACA, 30/1.
Računi biskupa Osvalda Tuza iz 1481. godine, snimka 12. i 13. stranice registra. >o> NRA, 1522/17; JA, Lopašićeva ostavština, XV-25, D-U-14.
(Arhiv Hrvatske, Acta Capituli Antiqua, sv. 30, br. 1) 'M MOL, Dl 94.040.

101
smanjile. Svako selište u Remetincu i u okolnim selima sada je moralo
davati samo 1 vedro pšenice i dva vedra zobi. V selu Bukovinji po-
birala su se 1477. od selišta samo dva vedra, a u Ilincima »veliko
korito, tj. veliki kabao« zobi. V selu Jakopovcu svako je selište 1477.
davalo »tri velika vedra«: jedno pšenice, jedno raži i jedno zobi. V
tom je selu vedro zobi pobirano i od svakog vinograda.2lO
Prema tome, na posjedima strezanskog samostana redovite natu-
ralne daće su od 1432. do 1477. smanjene u svim selima gotovo na
polovicu.
V većini seoskih općina na vlastelinstvu L i P o v c u žitarice su se
pobirale kao procentualne daće. Jedino je u općinama Volavju i Pro-
vinciji svako selište moralo davati stalnu daću: 8 kvarti pšenice, 8
kvarti zobi i 8 kvarti prosa. Svako je selište moralo dati kvartu zobi
i o Martinju.
Prema obračunu prihoda za neke seoske općine j a s t r e b a r s k o g
i o z a l j s k o g vlastelinstva u više seoskih općina žitarice su također
pobirane kao procentualno podavanje. Jedino je seoska općina Pod-
gorje davala po selištu 8 kvarti pšenice, 8 kvarti zobi i 8 kvarti prosa.
V općini Podgorje od svakog selišta su pobirana još i 2 koreca zobi
zvane »brevno«, ali u Volavju je kvartu zobi morao dati svaki dim,
bez obzira na veličinu selišta.'" Prema tome, na ozalj skom i lipovačkom
vlastelinstvu fiksirane naturalne daće žitarica davao je samo dio
kmetova.
Na m o d r u š k o m vlastelinstvu te je daće 1487. također davao
samo manji dio kmetova. Stalna naturalna daća svakog selišta u Sa-
bbrs~om iznosila je 3 stari pšenice i 5 stari prosa. V seoskoj općini
Jesemce (sela Jesenice, ,Pliskovo i Goridnje Polje) svaki je kmet davao
kvartu, a svaki knap star zobi. Na posjedu Sv. Mikule u Plaškom i
Bužama »žitkom« su služila 4 kmeta. V selu Polje redovite daće da-
vala su dva seljačka posjeda. Na nekoliko se mjesta spominje da su
redovite naturalne daće pretvorene u novčano podavanje (npr. »Služilo
je prije žitka stari tri, a sada služi zlati 1«). Kmetovi u selima Tržacu
i Bužičevcima, te posebna grupa »četvrtinjaka« (oko 60 kmetova), da·
vali su četvrtinu uroda žitarice.212
Prema urbaru iz 1519. na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u kao re-
dovita daća u naturi pobirala se samo zob. Svaka seoska općina mo-
rala je dati propisanu količinu te žitarice: Stojmerić 10 vedara, Zlat
16, Otok 2, Radonja 8 vedara itd. Neke su naturalne daće od svojih
kmetova vjerojatno pobirali i predijalci.2I3 Sredinom XVI st. redovite
su daće, međutim, postale glavni izvor prihoda žitarica tog vlastelin-
stva,. a pobirale su se u pšenici, zobi i prosu.'''
Na vlastelinstvu Vel i k o j u Križevačkoj županiji redovite su daće
1519. pobirane četiri puta godišnje uz darove. Svakih 14 ketela (tuniculus)
110 Acta claustri paulinorum de Streza II/36; Acta varia; Sidak, Historijska
čitanka, 1952, 93; VZA V, 908. '
m MOL, Dl 35.014 k., Dl 35.005.
:m Lopašić, Hrvatski urbari, 28-81.
m MOL, Dl 37.007.
'" MOL, Nadasdy CS., sv. 57; Ur. et Con., 192/41.
102
zemljišta moralo je dati 5 vedara pšenice i 5 vedara zobi (seljački po-
sjed imao je 1-3 ketela zemlje)."5
Na vlastelinstvu M e đ u r i ć u redovite su naturalne daće 1519. po-
birane na sličan način. Svakih 15 ketela zemlje davalo je 7 kačica
pšenice i 5 kačica zobi (3 kačice = 1 vedro). Dio tih žitarica dobivao
je vlastelin, a dio kaštelan.'"
Na vlastelinstvima Velikoj i Međuriću redovite je daće zajednički
davalo po desetak kmetova. Jednako kao i na većini drugih vlaste·
linstava, redovite daće u naturi i na ovim posjedima nisu bile velik
teret.
Na kaptolskim vlastelinstvima P e t r i n j i, G r a d e c u G o r-
n j e m i G r a d e c u D o n j e m redovite daće u naturi uvedene su
II prvoj polovici XVI stoljeća. Prema urbaru iz 1512. te daće nisu po·
birane, a prema urbaru iz 1551. svako je selište davalo 3 četvrtinice
pšenice, 3 četvrtinice prosa i 1 četvrtinicu zobi.217
Dosta velike redovite naturalne daće davali su početkom XVI st.
podložnici vlastelinstva Greben. Prema nedatiranom urbaru (oko 1510.
g.) svako je selište moralo davati 3 mjere pšenice, 2 mjere prosa i 10
mjera zobi. Prema urbaru iz 1522. te su daće »prema starom, dobrom
i pravednom običaju« još i povećane, tako da je svako selište moralo
davati 5 mjera pšenice, 4 mjere zobi i 10 mjera (corcones castrenses)
zobi.218
Na temelju svega što je rečeno o redovitim naturalnim daćama
može se zaključiti:
1. Na crkvenim posjedima, gdje se desetina pobirala kao vlaste-
linska daća, većina je redovitih naturalnih daća u XV st. smanjena ili
potpuno dokinuta.
2. Redovite naturalne daće u XV st. na mnogim svjetovnim vla-
stelinstvima nisu bile velike. Na nekim vlastelinstvima davao ih je
samo dio kmetova.
3. Redovite daće u naturi u pravilu su određivane prema veličini
seljačkih posjeda, ali se obično nisu pobirale od svih vrsta žitarica.
2. »Darovi« (munera)
Naprijed je već spomenuto da su darovi posebna vrsta redovitih na·
turainih podavanja. Kmetovi su u različitim prilikama, obično tri puta
godišnje, morali svojoj vlasteli davati različite namirnice. Struktura da-
rova razlikovala se od vlastelinstva do vlastelinstva, ali su se obično
davali prema veličini selišta.
Na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba da-
rove je sredinom XIV st. pobirao dekan i dijelio kanonicima. Na pre-
dijima su ih pobirali u cjelini predij alci. Na topličkom i sisačkom vla-
stelinstvu darovi su bili prihodi vlastelinskih župana.
'" MOL, Dl 37.007, list. 229-248.
." Isto, list 213-228.
'" KAZ, ACA, 81/12, 81/10, 81/32.
'" MOL, Dl 104.657, 104.411.
103
 Za svaki »dar« kmet je morao dati određeni broj jaja (5-10
komada), 2 pogače, kopuna, sir ili 2 pileta. Povrh toga, seljaci iz sva-
kog sela morali su zajednički dati dva janjeta: jedno za Uskrs, a dru-
go o blagdanu sv. Stjepana.
Zalaznina (»descensus, de more patrie vocantur procurationes«) pre-
tvorila se na topličkim posjedima u XIV st. u redovite naturalne daće.
Na sisačkom vlastelinstvu zalaznina je i dalje bila kolektivno podava-
nje, koje se pobiralo za opskrbu vlastelinskog župana. Pobirala se
tri puta godišnje, a seljaci su svaki put morali dati propisanu koli-
činu pšeničnog kruha, mesa, vedro vina, 2-3 pileta, vedro zobi i sijeno
za konje župana i 3--4 osobe iz njegove pratnje."9
Struktura se darova na posjedima Zagrebačkog kaptola u XV sto-
ljeću izmijenila. Stanovnici t o p l i č k o g trgovišta trebali su 1420. da-
vati ••tri uobičajena dara« (tria munera consueta), ali su u drugoj po-
lovici XV st. davali samo u jednom navratu: od svakog selišta kopuna,
kokoš i umjesto kruhova (»pro panibus«) 10 bečkih denara. Kmetsld da-
rovi su spojeni s marturinom i smanjeni na samo jednu kokoš od svake
marturine.270
Na s i s a č k o m vlastelinstvu darovi su 1470. pobirani i kao in-
dividualno i kao kolektivno podavanje. Od svakog selišta (»de quolibet
sessione«) pobirao se 1 kopun i 2 denara za pogaču, a od svakog sela
(»de quolibet villa«) vedro vina i dva vedra zobi. Trgovište je također
moralo dati 2 vedra zobi i svake četvrte godine jedno govedo.m
Svako selište u P e t r o v i n i davalo je 1482. na ime darova samo
jednog kopuna i jedno pile.m
Kmetovi zagrebačke prepoziture u D o n j e m O t o k u na Savi
snosili su 1409. četiri »dara« i dva kolektivna podavanja. Svaki kmet
je morao dati:
o blagdanu
° Božiću o Uskrsu oMesopustu sv. Stjepana
2 kopuna 1 sir 2. kokoši 2 pileta
1 bečki denar 12 jaja 5 jaja 1 bečki denar
umjesto pogače umjesto pogače
Povrh toga za Uskrs su zajednički morali dati opatu jare i za
blagdan sv. Jakoba prirediti mu u samostanu »dobar ručak«. Bilo je
propisano čak i to od čega se taj »dobar ručak« trebao sastojati.22J
Na posjedu Zagrebačkog kaptola u O t o k u svaki je kmet 1424.
kao »dar« morao davati »dvije težine riba« (duo pondera piscium).'"
Na posjedima u Sesvetama i Brestju kmetovi su oko 1480. davali »uo-
bičajene darove« (munera consueta), vjerojatno »tri dara«.'"
'" MHEZ II, 23, 59-61.
no KAZ, ACA, 70/12, 66/5.
lli Tkalčić, Starule XI, 42.
22z Isto, 58.
m JA, D-XXXIX-107.
n. JA, II-c-49, list. 17.
m Tkalčić, Starine XI, 55, 60-61.
104
Najveći dio darova i zalaznine u provincij ama zagrebačkog biskupa
I van i ć u, Č a z m i i D u b r a v i plaćao se u drugoj polovici XV
st. u novcu. Stanovnici trgovišta Ivanića, Dubrave, Čazme, te općina
Svetog Križa, Obeda, Selca (Zelcz) i Sišćana plaćali su oko 1480. »pran-
diales« - novčani otkup zalaznine, odnosno darova koje su ranije da-
vali biskupu kao ručak (»prandium«).
»Darovi« u naravi pobirani su samo u dvije seoske općine. Kme-
tovi iz Novaka ,davali su »četiri dara godišnje u ribama« (munera pis-
cium quatuor in anno), a kmetovi iz Male Gračine 24 pileta čazman­
skom dvorskom županu. U šest seoskih općina »darovi« su pretvoreni
u novčanu daću - »pecuniae munerales«. U seoskoj općini Regovec
svako je selište na ime darova moralo platiti u tri navrata po dva
denara. Na sličan su se način ti darovi plaćali u još nekoliko općina.
Daće »prandiales« i »munerales« donosile su biskupu 58 for. i 66 de-
nara, što je činilo tek 2,6% novčanih prihoda s tih posjeda.'"
Na nekim sVjetovnim posjedima »darovi« su bili dosta brojni, ali
ipak nisu predstavljali teško podavanje. Svako selište na vlastelinstvu
R a k o v e u moralo je prema ispravi iz 1435. dati »tri dara« koji su
se sastojali od 12 jaja, 2 kopuna, pileta, sira i svinjske plećke. Umje-
sto kruha (pogače) svaki je podložnik trebao platiti 12 denara."7 U
N O v o m M j e s t u (Wyhel) na vlastelinstvu Bisagu svaki j e kmet na
ime »tri dara« davao 18 kruhova, 12 jaja, 2 kopuna, jedan sir i jednu
svinjsku plećku.'"
Na k r a p i n s k o m vlastelinstvu je 1480. na ime darova sakuplje-
no 66 kopuna, 197 pilića 790 jaja i 66 vozova sijena. Čini se da ti
darovi nisu pobirani sa svih selišta. Prema broju selišta veće su »da-
rove« morali davati kmetovi grebenskog vlastelinstva. Na tom su vla-
stelinstvu iste godine sakupljena 362 kopuna, 532 pileta, 1350 jaja,
78 sireva i 80 suhih svinjskih plećki."9
Na l i p o v a č k O m vlastelinstvu »darovi« su se razlikovali po
pojedinim seoskim općinama. U seoskoj općini Volavje svako je se-
lište davalo o Martinju pile, pogaču, kvartu zobi i 20 novčića, a O
Božiću kopuna i pogaču. Cijela je općina o Petrovu morala dati dva
goveda (»duos pecudes mactabi/es«). Seoska općina Provincija također
je davala dva govečeta, ali je ranije, u doba kneza Martina, morala
davati i više - koliko god je bilo potrebno vlastelinskoj kuhinji. Svaki
je kmet u toj seoskoj općini godišnje davao 12 pilića, 2 kokoši, 2 ko-
puna i 4 pogače. Svako selište u općini Brebrovec davalo je 5 kruhova,
4 kopuna i jedno pile.
Na o z a l j s k i m posjedima »darovi« su po pojedinim općinama
također bili različito strukturirani. U seoskoj općini Zorkovec svako
selište (fundus) davalo je npr. 2 kruha, kopuna i pile. Cijela općina
morala je još o Uskrsu dati jare. U općini Orle selište je davalo
4 kruha, pile, kopuna i 20 denara u novcu.2lO
n, KAZ, ACA, 30/1.
ill NRA, 1522/17.
no JA, D.XVI-7I.
n' MOL, DI 94.040.
no MOL, DI 35.014 k, 35.005.
105
 Prema odredbama m o d l' Uš k o g urbara iz 1487. kmetovi su u
pravilu davali "tri časti« (dara). U Graberku je svaki lanet o Uskrsu
davao 5 jaja, o Miholju kopuna i dva kruha, a o Božiću svinjsku
plećku i dva kruha. Citavo je selo zajednički davalo 2 janjca i kozlića.
Slične su časti snosili kmetovi uSuglicama, Golivrhu i Pišćatkima. Sva-
ko od tih sela davalo je kao kolektivno podavanje janjca i kopuna ili
samo janjca. U selu Lukovdolu kmetovi su davali samo "čast Božićnu«,
koju su mogli i otkupiti sa 3 soldina. U ostalim seoskim općinama kme-
tovi su morali također davati tri dara, ali sastav darova nije naveden.
Svaki kmet koji je imao više od 7 ovaca morao je kao dar dati ;:
jedno janje. Svaka seoska općina morala je povrh toga dati jalovicU
(goveče).231
Kmetsko selište na posjedima s t l' e z a n s k i h p a v l i n a davalo
je 1435. i 1477. za "tri dara« 9 hljebova "bez mane«, 12 jaja (ili sir),
kopuna, pile i svinjsku plećku »seldor«. U selu Kamenom davali su
čak 12 hljebova po selištu. Za vrijeme vizitacije pavlinskog generala
svaki je kmet bio dužan dati jedan hljeb, pile i mjeru zobi. Kmetovi
iz sela Jakopovca morali su uza sve to davati hranu koscima livada
i plaćati za "bravne« 5-6 solida. Svaki posjednik vinograda u tom
selu davao je također kao dar vedro zobi, kopuna i tri denara za
kruh. 23z
U više seoskih općina na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u darovi su
na početku XVI st. pretvoreni u novčana podavanja. U seoskoj općini
Slat svi vojščinici morali su za dar ("pro munere«) zajednički platiti
66 denara. Kunovnjaci iz te općine plaćali su samo 33 ugarska i l
bečki denar. UJavorovcu, Strelči i Trebinju, Otoku i još nekim opći­
nama "darovi« su naplaćivani u novcu od svakog selišta: 2 denara o
Jurjevu, 3 denara o Uznašašću i 4 denara o Martinju. Jedino su kme-
tovi u Rečici darove davali u naturi. Od svakog selišta morali su dati
12 jaja, 6 kruhova, pile i kopuna.23'
Prema registrima s predija kanonika Ilije de Buča (1508-1512)
kmetovi su sve darove davali u naturi. Svaki je davao 4 božićna pileta
(puZli noveZli), kopuna, jaja za Uskrs i Božić (10-15 kom), kokoš, sir,
a poneki i jare.234
Na vlastelinstvu G l' e b e n u darovi su se sastojali od dosta broj-
nih podavanja. Svako je selište prema urbaru iz 1522. moralo dati za
Božić - 4 kopuna i 2 plećke, za Mesopust - 4 kite lana i 4 jaja,
za Uskrs - 24 jaja i za blagdan Trojstva - 1 sir, a za vrijeme žetve
čak 8 pilića. 23s
Na vlastelinstvima Vel i k o j i M e đ u l' i ć u darovi su pobirani
od određenog broja seljačkih posjeda. Na vlastelinstvu Međuriću sva-
kih 15 ketela seljačkih zemalja moralo je dati 12 jaja, 3 pileta, 1 ko-
puna i dvije svinjske plećke. Na Velikoj je svakih 14 ketela davalo
2 sira, 2 plećke, 14 jaja i 32 obula u novcu. Povrh toga, svaki je se-
ljački posjed davao još i pile.236
no Lopašić,
Hrvatski urbari, 33-34, 42, 46, 59, 62, 65, 69, 71, 73, 75, 76, 78, 80.
Sidak, Historijska čitanka, 92; Tkalčić, VZA V, 203-204, 208.
~,.
~,MOL, Dl 37.007.
~. KAZ, ACA, 42/1.
'" MOL, Dl 104.411.
'" MOL, Dl 37.007.
106
Prema urbaru iz 1512. na vlastelinstvima P e t l' i n j i, G l' a d e e u
G o l' n j e m i G l' a d e e u D o n j e m dio darova je plaćan u novcu,
a dio pobiran u naravi. Kmetovi u selima Gorici, Budrovcu, Brnjevcu,
Pustom Gradecu i Mokricama plaćali su 3 puta godišnje po dva bečka de-
nara (per duos wienenses sive per marcretum unum) kao naknadu za
darove ("pro munera«). Sela Gornji Vlahović, Donji Vlahović, Grabrovo
selo, Knežepolje, Hahovo, Brest, Petrinja, Starina, Cultić i stanovnici
uz Donji Gradec davali su darove u naturi. Svako selište u tim mje-
stima moralo je dati 1 pile, 2 pogače, 10 jaja i svinjsku plećku.23'
Navedeni podaci pokazuju da se u XV i na početku XVI st. da-
vanje darova razlikovalo po pojedinim vlastelinstvima, iako su u naj-
više slučajeva kmetovi davali "tri dara«. Ali ipak se može zaključiti:
1. zavisni su seljaci kao darove najviše davali perad i proizvode pe-
radarstva (piliće, kokoši, kopune, jaja), te neke proizvode stočarstva
(sir, suha svinjska plećka). Uz svaki dar obično sl' morao dati hljeb
ili pogača, odnosno određeni iznos u novcu.
2. Govedo i janjci u pravilu su davani kao kolektivni darovi, kao
podavanje čitave seoske općine ili čitavog sela.
3. Na dosta mjesta darovi su ili djelomično ili tl cjelini u XV bt.
pretvoreni u novčano podavanje.
3. Desetina žitarica kao naturalno podavanje
Iako su u prethodnom poglavlju prikazane odredbe O komtltaciji crk-
vene desetine, potrebno je ipak i konkretno istražiti je li desetina
doista svagdje pretvorena u novčane daće. To se prvenstveno može pi-
tati za crkvena vlastelinstva na kojima nisu vrijedili ugovori o ko-
mutaciji.
Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Z a g l' e b a desetina žita-
rica je u XIV stoljeću pobirana u naturi. Od svakih deset kupova
(capetiae) pšenice, raži i ječma (kup je imao 60 snopića) seljaci su
morali dati u zrnu vedro pšenice. Od deset kupova zobi ili prosa da-
valo se u zrnu dva vedra zobi, odnosno prosa.23S Na sisačkom vlaste-
linstvu desetina je davana na isti način, dok su se na topličkim posje-
dima za desetinski kup ljetnih žitarica davale 4 polonke - dvije pše-
nice i dvije zobi, a za -svaki kup jesenskih žitarica 6 polonki.23'
U ispravama za kaptolske posjede oko Zagreba u XV st. redovito
je određivano da se desetina mora davati u naturi. Desetina je glavno
naturalno podavanje 1424. kmetova u Otoku i tl Ivanjoj Rijeci (prema
ispravi iz 1422). Novi naseljenici u Sepnici trebali su nakon 12 godina
u naturi davati samo desetinu i novčanu daću. z" U Sesvetama i Brestju
desetina i darovi su prema ispravama iz 80-ih godina također jl'dina po-
davanja u naturi.241
"' KAZ, ACA, 81/10, 81/12.
~. MHEZ II, 45.
~, Isto, 59-61.
,. JA, D-XXXIX-I07, D-IX-86; KAZ, ACA, 103/51.
ou Tkalčić, Starine XI, 60-61, 55.
107
 Na zajedničkim posjedima oko Zagreba Zagrebački je kaptol na totalis et in uno cereo tritica et milio trecentas pense et LXXVI pense
kraju XV i početku XVI st. desetinom žitarica dobivao: et denarios decem quatuor«. Vrijednost desetina pšenice i prosa izra-
žena je, dakle, na kraju u novčanom iznosu, jer su seljaci popisane:
naturalije prema određenom ključu platili u novcu. Na temelju toga
Pšenice Raži Zobi Ječma Prosa može se pretpostaviti da je na topličkim posjedima desetina žitarica
God. corus corus corus corus corus ponekad plaćana i u novcu.'''
Desetina žitarica na s i s a č k o m vlastelinstvu je 1470. zajedno s
1496. 177 8,5 23 0,5 marturinom i daćom miholjšćinom pretvorena u jedinstveno novčano
1497. 216,5 10,5 37 O podavanje i više se nije popisivala. Na posjedu Petrovini bila je, me-
1499. 194,5 đutim, i dalje naturalno podavanje.'"
1512. 231 80,5 89,5 22 468
341 120 88 Na vlastelinstvima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, D o n j e m
1514. Gradecu i Gornj em Gradecu desetina žitarica je u drugoj
polovici XV i u XVI stoljeću pobirana dijelom u naturi, a dijelom
Desetina u naturi pobirana je, dakle, od svih žitarica. Najveći je u novcu. God. 1501. u novcu je plaćena desetina pšenice, raži, ječma,
prihod davala desetina pšenice i prosa.''' zobi i prosa u selima Brnovcu, Pustom Gradecu, Budrovcima, Gornjem
Registri kapelana Ivana za posjede kanonika Ilije de Buča (1508- Vlahoviću, Donjem Vlahoviću, Melnici, Grabrovu selu, te u purgarijama
-1512) pokazuju da se na kanoničkim predijima desetina također po- Gornjeg i Donjeg Gradeca. Za svaki kup desetinske pšenice seljaci su
birala u naturi.''' Najbogatiji kmet na kanonikovu prediju, neki Tom- platili 6 denara, a za kup prosa 4-5 denara.'" U selima Knežepolju,
šac (Tomsacz), davao je ove količine desetine žitarica: Mokricama i Cultiću, te u trgovištu Petrinji desetina žitarica pobirana
je naturi.247
li
U biskupskim provincijama I van i ć u, C a z m i i D u b r a v i
Pšenice Raži Ječma Zobi Prosa desetina žitarica je u drugoj polovici XV stoljeća najvažnija naturalna
God. corus corus corus corus corus daća, iako se pobirala samo od pšenice i zobi. U ivanićkoj provinciji
seoske općine Bregi, Novak, Obed i Selec plaćale su desetinu u novcu,
1508. 9 2 2 3 2,25 a u trgovištu Cazmi desetinu je pobirao Cazmanski kaptol. Biskup je
1509. 2,5 O 1,25 3 2,50 1481. u sve tri provincije dobio na ime desetine oko 3000 vedara pše-
1510. 8 0,5 O 2,5 5 nice i oko 7000 vedara zobi. Ukupna vrijednost tih žitarica iznosila je
1511. 8 O 1 2 10 preko 50% vrijednosti novčanih daća ubranih iste godine na sva tri
1512. 7 O 2 3 5 vlastelinstva.'"
Iz svega što je rečeno može se zaključiti da je u XV i na početku
Na t op li č ki m posjedima desetina žitarica je redovito popi- XVI st. desetina žitarica na crkvenim vlastelinstvima pretežno pobi-
sivana u posebne registre. Toplički su kmetovi kao desetinu davali rana u naturi. Na tim je posjedima desetina vlastelinska daća. Njeno
ove količine žitarica: pobiranje u naturi utjecalo je na strukturiranje ostalih naturainih daća,
koje su na mnogim crkvenim posjedima smanjene ili čak idokinute.
Ali opća tendencija u razvoju desetine osjetila se i na crkvenim posje-
God. Pšenica Zob Proso dima. Na više crkvenih vlastelinstava desetina je djelomično (biskupske
provincije, Var. Toplice, Petrinja, Gornji Gradec, Donji Gradec), a na
1462. 251,5 mensurae 80,5 mensurae nekima potpuno komutirana u novac (Sisak).
1465. 117 mensurae 88,5 mensurae 244 mensurae
1475. 398 metretae 152 quartae Cini se da je desetina žitarica pobirana u naturi ili većim dijelom
1479. 207,5 metretae 175 metretae u naturi i na drugim crkvenim posjedima u Slavoniji, na kojima je
1483. 744,5 metretae 149 mjera
'« Isto, 70/1a, 70/3, 70/6, 70/9, 70/12, 70/15.
m Tkalčić, Starine XI, 41, 58.
Na prvi se pogled čini da je i na tim posjedima desetina žitarica ,% JA, D-XXI-36.
lU .Registru'!l tritici, siliginis, avenae, ordei, alveariorum, porcorum que deci·
davana u naravi. U registrima je uz ime svakog kmeta navedena koli- m:,n .sol~nt ln specie 1501. iJA, D-XXI-36): 1509. Registrum factum, super decimis
čina žitarica koju mora dati kao desetinu. Ali zabunu unosi registar 1rt.ltC,l, slhgtnlS, avene, orde!, spelte examt.num porcorum que declmari solent in
desetine prosa za 1475. Na kraju tog registra dopisano je »Sumpna speCle (JA, D-XXIII-IS, str_ 1-5).
'" KAZ, ACA, 30/1. Zagrebački biskup Benedikt oslobodio je 1431. stanovnike
m KAZ, ACA, 20/5, 20/4, 20/7, 20/9, 20/10. Brega davanja desetine žitarica II naturi »ob Ioca palustria«. Svaka marturina
m Isto, 42/1. trebala je u zamjenu desetine platiti 1 ug. forintu (Ndb. a., Dec. 12).

108 109
također bila vlastelinska daća (Bela i Ivanec, Božjakovina, Pakrac,
Bijela i dr.). Na posjedima topuske opatije u novcu je samo djelo-
mično plaćana.'"
Desetina i općenito procentualna podavanja u naturi pojavljuju
se u XV stoljeću samo izuzetno kao daće na svjetovnim posjedima.
Vlastelin V i r o v i t i c e je npr. 'll XV ,st. pobirao desetinu u čitavoj
Virovitičkoj županiji u naturi kao nasljednik posjeda ugarske kraljice
kojoj je ta desetina pripadala još u XIII stoljeću. 250
Prema ispravi iz 1478. desetina žitarica (»decimam partem univer-
sorum bladorum, frugum et quorumvis seminum generum«) i desetina
svinja bile su glavna i uz darove jedina naturalna podavanja podIož-
nika u Novom Mjestu (Wyhelu) na svjetovnom vlastelinstvu Bisagu.251
Prema nedatiranim pribilješkama o feudalnim teretima iz druge
polovice XV st. u više seoskih općina o z a I j s k o g vlastelinstva po-
birana je neka procentualna daća u žitaricama (dica bladi). Ta se
daća spominje u seoskim općinama Zorkovcu, Orlima, Novakima, Bre·
brovcu i Hrnetiću. Autor pribilješki je tvrdio da se njom dobiva »dobra
ko!Sčina žitarica i vina« (bona summa bladi et vini).2"
4. Gornica (jus montanum)
U sistemu feudalnih tereta u Slavoniji i Hrvatskoj s obzirom na razvi-
jeno vinogradarstvo imal" su važno mjesto daće u vinu - gornica:
i desetina vina. Gornica je redovita vinska daća. Obično se određivala
prema veličini vinograda, broju kopača. Na Strezi je 1432, međutim,
određeno da se kao gornica od svakog vinograda daju dva vedra
vina.2" Vjerojatno su ondje seljački vinogradi tada bili podjednake
veličine.
Gornica se u izvorima katkada nazivala zemljarina (terragium),
jer se smatrala podavanjem za zemljište na kojem se nalazi vinograd.
Javlja se, međutim, i pod drugim nazivima - kao porez na gorice
(tributum montis), gornička daća (montales), gorščina, gorno, daća »suho
vedro« i sl.
U drugoj polovici XV st. gornica se i na s t r e z a n s k i m posje-
dima davala prema veličini, a ne prema broju vinograda. Prema urbaru
iz 1477. kmetovi su od svakog vinograda morali dati kopuna. Ako je
vinograd davao gornicu veću od 8 vedara, lanet je morao dati dva
kopuna. Neki su kmetovi uz gornicu davali »munus« u novcu. U selu
Jakopovcu za svaki se vinograd uz gornicu moralo dati vedro zobi
i 3 denara za kruh (pro panibus). Prema sačuvanim registrima na pa-
vIinskim posjedima u Strezi pobirana je ova količina gornice: 1421.
ln J. A d a m č e k, Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI sto-
ljeća, HZ XXI-XXII, 1968-69, 295-296.
~. Isti, Pobuna seljaka u Donjoj Bakvi (1479), Radovi Odsjeka za povijest FF
u Zagrebu VII-VIII, 1969-70, 83-84.
ill JA, XV-25/D-II-14.
ID MOL, Dl 35.005.
ID Acta claustrl paulinorum de Streza, II/36.
110
g. - 1O~ vedra (od 34 seljačka vinograda), 1460. g. - 112,5 vedara
(sa 32 vInograda), 1469. g. - 157 vedara (49 vinograda) i 1477. g. _
177 vedara (s 58 vinograda).
God. 1421. i 1477. svaki je vinograd u prosjeku davao 3 vedra
gorničkog vina, ali stvarno se podavanje kretalo od 1 do 8 vedara
po vinogradu. Broj vinograda porastao je u prvom redu zbog poveća.
vanja pavlinskih posjeda.
God 1477. gornica je popisana u treći dio urbara (»Tertia pars
huius registri de terragiis vinearum«). Tada je određeno da se gornica
pobire kao »čisti mošt« (purum mustum). Ranije se davala u vinu, što
su mnogi seljaci iskorištavali da varaju samostan: davali su za gornicu
loše vino iH pomiješano s vodom (»multi vinum cum aqua miscebant
aut vile dabunt vinum«).
U samostanskim goricama držali su vinograde, osim domaćih kme-
tova, i po~ložnici drugih vlastelinstava. Takvi su gornjaci, osim propi-
sane gormce, za svaki vinograd morali platiti 5 bečkih denara i 2
ugarska denara za kruh (pro panibus), te dati vedro zobi i kopuna.2S<
Sač~vani registri i obračuni prihoda vina pokazuju da je gornica
na mnogIm vlastelinstvima bila među najvažnijim naturalnim prihodima.
God. 1480. ukupni prihodi vina k r a p i n s k o g vlastelina iznosili
su 21.47 vedara. U tim prihodima urod vlastelinskih vinograda sudjelo-
vao .Je samo s oko 6% (140 vedara), a sve je ostalo vino dobiveno;
gormcom (2007 ~ed~a). ,:Iastelinstvo je te godine prikupilo 1022 vedra
gOrJ:u~e ?d naselJe:u.h posJeda, 7~3 vedra u desertnim vinogradima (»cu-
buh Juns montam tn desertls«) l 212 vedara u goricama trgovišta Kra-
pine. Prikupljena gornica vrijedila je oko 120 forinti, dok su svi nov-
čani prihodi vlastelinstva iznosili oko 230 forinti.
Vlas~elinstvo G r e b e n je 1480. imalo ukupan prihod vina 2096
~~ebenskJh. vedara. Uro~ vla~telinskih vinograda dao je 415 vedara
Ih 19o/~ pnhoda, a gorm~om Je prikupljeno 1681 vedro ili 81 % ukup-
nog .pnhoda. Greb<:nsko J~ v~dro imalo 12, a krapinsko 20 pinti, tako
da Je na grebenskIm posjedIma zapravo prikupljeno 1008 krapinskih
ved.ara gornice. Vrijednost gorničkog vina iznosila je 60 for. 48 denara
(racunat~ 6 den. po vedru). Na grebenskom vlastelinstvu posjednici
svakog. vIn0/irada morali su uz gornicu dati pile i kopuna. God. 1480.
sakupljeno Je 228 gorničkih kopuna i 228 pilića (»capones et pulli
de vineis«). 255
Fragmenti sačuvanih gorničkih registara pokazuju da je na Gre-
benu krajem XV st. od najmanjih vinograda pobirano vedro a od
najvećih 10 vedara gorničkog vina.2S6 '
Na varaždinskim posjedima gornica je 1480. dala oko 50% vla-
stelinskih prihoda vina. Gornice je prikupljeno 744, a u vlastelinskim
vinogracIima je prirodilo 740 vedara.257
m Tkalčić, VZA V, 212-214; Acta Varia, Noviji prijepisi.
ill MOL, Dl 94.040.
. 2s6 )'Itf!1n qui teH.el1.lur cum vino [ ... J in uno. anno quantum' oportet dare de
posseSSlOne Remetznc1z« (MOL, Dl 104.653); »Reglstrum factum super vinum mon-
tale ad castrum Greben ...« iz 1492 (MOL, Dl 103.994).
ill MOL, Dl 94.040.
111
 u nedatiranom prikazu feudalnih tereta o z a l j s k o g i l i P o-
va č k o g vlastelinstva iz druge polovice XV stoljeća procijenjeno je
da gornica u 14 seoskih općina donosi oko 1000 vedara vina. Ako je
prihod gornice približno točno ocijenjen, njena je vrijednost iznosila
oko 60 forinti i bila je nešto veća od vrijednosti drugih redovitih daća.
Na tim je posjedima uz gornicu pobirana i procentualna daća u vinu
(dicatio vini), koja je također davala dobar prihod ("bonam summam
vini«). Svaki vinograd morao je povrh toga dati i gornog kopuna.'"
Na vlastelinstvima sa slabije razvijenim vinogradarstvom gornica
je imala sporedno značenje. Na vlastelinstvu K l' i s t a lov c u ubrana
je npr. 1478. samo 60 vedara gornice. Na tom je vlastelinstvu bilo!
malo vinograda, a i u postojećim gornica nije bila visoka.'"
Na vlastelinstvu D i š n i k u vinograde je 1482. također držao manji
broj kmetova. Ukupni prihod gornice iznosio je 528 vedara, ali gotovo
polovica je dobivena od stranih kmetova (montanistae extranei) koji su
uzgajali vinograde u goricama tog vlastelinstva.'"
Na nekim crkvenim vlastelinstvima gornica se u XV st. nije po-
birala. Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Z a g l' e b a davala se
u XIV st. izvanredna daća u vinu. Ali ona se nije pretvorila u stalno
podavanje. Sredinom tog stoljeća redovita vinska daća kaptolskih serva
pretvorena je u procentualno podavanje. Umjesto 50 vedara vina ser-
vi su, prema novim odredbama, morali davati desetinu i četvrtinu vina.'6l
Jedino je vinska daća stranih kmetova dobila karakteristike gornice.
Svaki posjednik jutra vinograda (una dieta) morao je dati jedan čabar
od pet vedara vina, posjednik dvaju jutara davao je deset vedara itd.
Osim daće u vinu, svaki vinograd stranih kmetova morao je dati još
dva kopuna i 4 dobra kruha.'"
Na kaptolskim se posjedima pobirala u XV st. jedino desetina
vina. Neka zamjena za gornicu bila je na poč. XV st. vjerojatno daća
II novcu "de metis«.'63 Razlozi zbog kojih se na kaptolskim posjedima
nije pobirala gornica objašnjeni su u ispravi o vinskim daćama u P l' e-
p u š t o v c u (Donjoj Blagllši) iz druge polovice XV stoljeća. Kmetovi
II Prepuštovcu davali su prvobitno desetinu i devetinu vina (decimum
et nonum eubulos) što se računalo kao podavanje "za desetinu i gor-
nicu<, (pro decimis scilicet et terragia). Desetina u naturi idevetina
umjesto gornice bile su prepuštavečkim kmetovima previše teška poda-
vanja, pa su počeli masovno napuštati vinograde. U isto su doba se-
ljaci na svjetovnim posjedima desetinu vina plaćali samo simboličnim
novčanim iznosom. Da bi zaustavio napuštanje vinograda, Zagrebački
je kaptol u Prepuštovcu dokinuo "terragium,<, tj. devetinu koja je
zamjenjivala gornicu, i odredio da se umjesto te daće od svakog vino-
grada daju samo 2 kopuna.'"
:ZSS »Vinum de jure montana dicunt ad mille eubulos, nullus vult veritatem
dicere ex judicibus, alU autem ignorant quantum sit« (MOL, Dl 35.005).
n, Registrum pramantharU egregU LadisIai Hermani (MOL, Dl 103.820).
,., MOL, Dl 103.880.
u, MHEZ n, 23, 26.
'" Isto, 45.
'" KAZ, ACA, 60/83.
'" Isto, 100/88.
112
U biskupskoj provinciji C a z m i pobirane su 1481. ipak obje vin-
ske daće: desetina i gornica (terragium). Gornice je prikupljeno gotovo
jednako kao i desetine (gornice 1471 vedro, desetine 1558 vedara).
Vrijednost obih daća iznosila je 250-300 forinti. Ali iz sumarnih
podataka o tim daćama ne može se vidjeti da li su kmetovi istodobno
davali obje daće ili su jedni davali samo desetinu, a drugi samo
gornicu.265
Na vlastelinstvima Zagrebačkog kaptola P e t l' i n j i, G o l' n j e m
G l' a d e c u i D o n j e m G l' a d e c u kmetovi su na početku XVI st.
istodobno davali i gornicu i desetinu vina, ali desetina se u naturi po-
birala samo na dijelu posjeda. God. 1512. gornica je na Gornjem Gra-
decu iznosila 215 vedara. Svi su vinogradi na tom vlastelinstvu desetinu
plaćali u novcu ("in peeuniaria solutione«). God. 1501. popisano je na
istom vlastelinstvu 272,5 vedara desetine vina, koja je plaćena u novcu.
Na posjedima Donjeg Gradeca u novcu je 1501. plaćeno 1276,5
vedara desetine, .dok su se za gornicu (terragium) ·davala 3 vedra vina od
vinograda.
Desetina je u naravi pobirana jedino u goricama Petrinje, Knežo-
polja, Mokrica i Cultića. U tim su goricama 1501. popisana i 1372
vedra gornice.
Prema urbaru iz 1512. posjednici vinograda na petrinjsko-gradeč­
kim posjedima plaćali su uz gornicu novčanu daću "metales« i davali
duge za bačve (tigras sive eireulos). Od vinograda koji je davao gornicu
8 vedara plaćalo se "pro metalibus« 2 bečka denara i davale dvije duge
za bačve. 266
Na temelju svega što je izloženo o gornici može se zaključiti:
1. Gornica je u XV st. najvažnija vinska daća na svjetovnim posjedima
i posjedima strezanskih pavlina.
2. Na više crkvenih posjeda gornica se nije pobirala, a tamo gdje se
pobirala njeno je podavanje bilo izbalansirano s desetinom vina koja
je na crkvenim posjedima bila naturalna daća.
3. Uz gornicu kao osnovnu redovitu daću u vinu vezivala su se u pra-
vilu i neka manja vinogradarska podavanja, kao što su gornički kopu-
ni, pilići, daća u novcu "metales«, podavanje kolja za vlastelinske vino-
grade, duge za bačve i sl.
5. Desetina vina kao naturalna daća
Prije je već utvrđeno da se desetina žitarica na crkvenim vlastelinstvi-
ma u XV st. pretežno pobirala u naravi. Preostaje da se ispita da li
se na njima i desetina vina pobirala u naturi.
Na svim posjedima Zagrebačkog kaptola desetina vina je u XIV
st. doista pobirana u naturi."7
'" KAZ, ACA, 30/1.
,~ Isto, 81/10, 81/12; JA, D-XXI-36.
'" MHEZ n, 45, 59, 61-62.
8 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 113
 S vlastelinstva Var až d in s k i h To P l i e a sačuvani su iz dru· sjek 1514. smanjio na samo 3,4 vedra, ali se već 1515. povećao na 7,2
:ge polovice XV i početka XVI stoljeća podaci o ovim količinama dese· vedra po vinogradu. Konkretni iznosi desetine kretali su se inače
tine vina: od pola vedra do 30 vedara po vinogradu.'"
Posjednici vinograda u vugrovečkim goricama morali su uz dese-
tinu plaćati u novcu za pečaćenje svojih klijeti i davati neke darove
-God. 1462. 1465. 1470. 1475. 1476. 1516. (» pecunias sigillarium ac munera« J. Iako su prihodi od sigilature i da-
rova bili neznatni, zagrebački je biskup 1447. odredio da se njihova
Desetina polovica daje Zagrebačkom kaptolu. God. 1501. »sigillatores« su izno-
vina sile 4 for. i 20 denara, a 1508. samo 1 for. i 86 den.270
(vedara) 5511 1970 6800 2624 4724 3430
Broj Desetina je vina pobirana u naturi i na zajedničkim kaptolskim
'vinograda 586 628 613 posjedima u Š t i b r i. God. 1502. Kaptol je ondje sa 64 vinograda do-
508 523 424 bio 280,5 vedara desetine vina.m
Podaci s predija kanonika Ilije de Buča pokazuju da se desetina
Količina desetine obično je varirala prema urodu, ali je nakon 1470. početkom XVI st. i na kanoničkim posjedima pobirala u naturi i da se
·osjetno smanjen i broj seljačkih vinograda i količina desetine. U svim smatrala najvažnijom naturalnom daćom. Kanonik Ilija de Buča dobio
sačuvanim registrima desetina je popisana kao naturalna daća, ali je je od sedam kmetova u Maruševcu i Dampčevcu ove količine desetine
registar iz 1475. završen bilješkom: »Sumpna totalis tam extraneorum, vina: 1508. g. - 102,5 vedara, 1510. g. - 50,5 vedara i 1512. g. -
quam provincie facit ducenti quinquaginta pensas minus denal'ios qua- 49,5 vedara.m
tuor.« Prema tome, god. 1475. desetina vina ili barem njen dio plaćen Prema ispravi iz 1482. desetina vina na kaptolskom posjedu P e t r o-
je u novcu. God. 1476. u novcu je doista plaćen samo dio popisane dese- v i n i također se pobirala kao naturalna daća.'"
tine. Popisano je, naime, oko 4750 vedara, a prema pribilješci na kraju Na s i s a č k o m vlastelinstvu plaćala se, međutim, u novcu. Za-
registra »Sumpna omnium solutorum facit 1988 cubulos«, što je izno-
grebački je kaptol 1482. odredio da se za desetinsko vedro plaća osam
silo 198 forinti. Vedro vina plaćalo se, dakle, s deset denara. denara, a 1485. je na molbu kmetova taj otkup smanjio na 7 denara.274
Ali u ostalim registrima s Varaždinskih Toplica nema bilješki o U registrima iz 1502. i 1506. ne spominje se da li se popisana desetina
plaćanju desetine u novcu. Početkom XVI st. ona se općenito davala na tom vlastelinstvu plaća u novcu ili daje u naravi, ali vjerojatno su
li naturi.'" Prema tome, desetina vina na topličkim posjedima bila je
odredbe iz 1485. još vrijedile.'"
samo neko vrijeme djelomično komutirana u novčano podavanje. Pre- Prije je već rečeno da je početkom XVI st. dio desetine na vla-
·težno se ipak pobirala u naturi.
stelinstvima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e e u
Na crkvenim posjedima oko Z a g r e b a desetina vina je također i G o r n j e m G r a d e e u pobiran u naturi, a dio plaćan u novcu.
.pobirana u naturi. Desetina vina u vugrovečkim goricama (»decima Prema registru iz 1501. u naturi je desetina vina pobirana s gorica Kne-
vini de Wugra«J dijelila se između zagrebačkog biskupa i Zagrebačkog žopolja, Petrinje, Mokrica i Cultića. U goricama Gornjeg i Donjeg Gra-
kaptola. Prema sačuvanim registrima u tim je goricama pobirano: deca plaćana je u novcu. Popisane su ove količine desetine: u naravi
1372 vedra (sa 183 vinograda), a za naplatu u novcu 1276 vedara (sa 232
1493. 1501. 1508. 1509. 1513. 1514. 1515. Vinograda).
Prema tome, u naturi je prikupljeno više od polovice popisane
Desetina desetine.276 God. 1509. desetina u naturi iznosila je 1039 vedara.m
vina Prema računima zagrebačkog biskupa Osvalda Tuza iz 1481, u pro-
(vedara) 1449,5 2318 2525 1021 1536 833 1677 vincijama I van i ć u, C a z m i i D u b r a v i desetina vina pobirana
Broj je u naturi. U čazmanskoj provinciji pobirane su i gornica i desetina.
vinograda 227 218 212 224 242 238
'" KAZ, ACA, 45/19, 45/20, 45/21, 45/22; KAZ, Acta decimalia, br. 419; Ndb. a.,
Decimalia, 102.
Zbog različitog uroda ukupni prihod desetine je oscilirao. Broj se "" KAZ, ACA, 23/38, 45/20; KAZ, Acta decimal1a, 419.
'vinograda u tom razdoblju povećao pojavom novih gorica Kučilovine i '" KAZ, ACA, 4/65.
Trstenika, Icao i novih vinograda na starim goricama. Na svaki vino- '" Isto, 42/1.
21J ) [ lem decimas vini [... J in specie dare debebunt«. (Tkalčić, Starine XI, 58).
grad dolazilo je 1501. u prosjeku 10,2 vedra desetine vina. Taj se pro- '" Tkalčić, Starine XI, 55-57, 64-65.
'" KAZ, ACA, 46/33, 43/3.
,u KAZ, ACA, 70/3, 70/1a, 70/7, 70/8, 70/12. Sumarni iznosi desetine izračunati n. JA, D.XXI-36.
su zbrajanjem pojedinačnih iznosa za svakog kmeta, te su moguće manje po- m »Registrum factum super decimas vini et milU in P~trinya ubi solet dicari
.greške. in specie 1509.« (JA, D-XlII-lS, str. 6-11).
;114 8* 115
Gornica je u cijeloj provinciji iznosila 1471 vedro, a desetina 1558 ve-
dara. U ivanićkoj provinciji pobirana je, čini se, samo desetina.'"
Podaci o desetini vina kao naturalnoj daći u drugoj polovici XV
i na početku XVI stoljeća omogućavaju da se zaključi:
l. Desetina vina pobirala se kao naturalna daća u pravilu samo na
crkvenim vlastelinstvima.
2. Samo na tri crkvena vlastelinstva desetina vina je komutirana u
novčanu daću. Na njima je vinogradarstvo imalo sporednu ulogu (Sisak)
ili je uz novčanu desetinu pobirana i gornica (Gradec Gornji, Gradec
Donji).
3. Na većini crkvenih posjeda nije pobirana gornica, te je desetina
vina bila jedina vinska daća.
6. Desetina svinja
Na mnogim je mjestima važnost pojedinih naturaInih daća ovisila o
strukturi poljoprivredne proizvodnje. Tako je u krajevima s razvijenim
svinjogojstvom najvažnija naturalna -daća postala desetina svinja.
Kao »kraljevske svinje« (porcos regios) desetinu svinja pobirao je
početkom XIII st. u gorskoj županiji herceg Andrija.'" God. 1211. kralj
je pravo pobiranja desetine svinja u većem dijelu gorske županije pre-
nio na cistercitskog opata u T o p u s k o m.""
Sredinom XIV st. desetinu svinja i marturinu kao nekadašnje kra-
ljevske daće počeo je na topuskim posjedima pobirati slavonski ban,
ali kralj Ludovik je 1360. odredio da ta podavanja i dalje pripadaju
opatu."l Prema ispravama iz 1361. topuski je opat desetinu svinja po-
birao i u plemićkim općinama Sračicama, Dolcu i Radostiću. Plemići
su morali dati svaku desetu svinju, a za svaku onu koja nije ula-
zila u desetinski obračun trebali su platiti 4 denara.'"
Desetina svinja je u XIV st. bila važan izvor prihoda i Zagrebačkog
kaptola. Prema odredbama kaptolskih statuta desetina je pobirana u
naravi. U kaptolskim je statutima opisan i način decimiranja svinja.
Od svakih deset svinja prvo je jednu mogao odabrati kmet, a zatim
je decimator od preostalih devet jednu odabirao za Kaptol. Desetine
su bili oslobođeni samo oni kmetovi koji su imali manje od 3 svinje.
Decimator je sve kmetove koji su imali više od 3 a manje od 10
svinja okupljao u grupe tako da je dobivao čopore od deset svinja.
Za desetinu iz tog je čopora uzimao najbolju svinju, a seljaci iz grupe
morali su dati odgovarajuću naknadu onome čija je svinja uzeta za de-
setinu. Na isti se način desetina svinja pobirala na sisačkom i toplič­
kom vlastelinstvu.'"
'" KAZ, ACA, 30/1; Ndb. a., Oeconomica, anno 1481.
'" CD III, 103-106.
,ro CD III, 116-118.
m CD XIII, 83-85.
m CD XIII, 122-124, 124-126, 260-262.
m MHEZ II, 46, 59, 61.
116
Desetina svinja je u XIV st. jedini feudalni teret t u r o p o l j s k i h
plemića. Prema ispravi iz 1399. oni su tu daću »po starom običaju«
davali medvedgradskom vlastelinu.'"
Sačuvani izvori pokazuju da je desetina svinja u prvoj polovici
XV st. najvažnija naturalna daća na s i s a č k o m vlastelinstvu. To po-
kazuje npr. isprava iz 1440. o sporu između vojvode sisačke provincije
i vilika trgovišta zbog »odsijecanja ušiju decimiranim svinjama« (ra-
tione et pretextu abscisionis auruum seu auricularum porcorum nostro-
rum decimalium). Strani kmetovi koji su držali svinje u sisačkim šuma-
ma morali su prilikom desetinjanja za svaku desetinsku svinju platiti
vojvodi 1 denar ili iz svakog čopora dati jednu svinju, jer je on deci-
miranim svinjama zarezivao uši. Čak je, dakle, i sporedni prihod od
decimiranja svinja stranih seljaka mogao postati predmetom spora iz-
među seoskih funkcionara. Kaptol je odredio da se ti prihodi podijele
između vilika i vojvode provincije.'"
Zbog važnosti desetine svinja na sisačkom vlastelinstvu Zagrebački
kaptol je 1470. opširno regulirao njeno pobiranje. Prema toj regulaciji
pobiranje desetine sastojalo se od dvije operacije. Decimatori su prvo
obavljali popisivanje svinja (conscriptio seu regestratio), a zatim se
posebno obavljalo desetinjanje (decimatio).
Svake je godine obavljano jedno popisivanje svinja. Seljacima je
bilo dopušteno da popisane svinje prodaju prije službene decimacije
jedino ako su prije prodaje doveli vlastelinske službenike da u njiho-
vim čoporima odaberu i označe svinje koje će se uzeti za desetinu. U
tom razdoblju morali su također prijaviti i sve svinje koje su kupo-
vali ili uzimali na ishranu.
Desetinjanje se svinja također obavljalo jednom godišnje. Po na-
logu decimatora seljaci su na određt,''I1a mjesta morali dotjerati svoje
svinje. U njihovoj prisutnosti prvo je seljak od svakih deset svinja
odabirao tri koje su se zvale >>neroztecz, voczka et bosescak« (nerast,
rasplodna krmača i božičnjak), a zatim je od preostalih decimator mo-
gao za desetinu uzeti najbolju. Jednu svinju morao je dati i onaj seljak
koji ih je imao samo devet. Za svaku svinju izvan punog decimalnog
broja kmet je morao platiti 4 bečka denara ili 2 markete.'"
Decimatori su u XIV st. stvarali desetinske grupe udruživanjem
više seljaka koji su se poslije međusobno razračunavali. Čini se da je
takav način obračunavanja desetine svinja bio nepraktičan. Na topu-
skim posjedima i u Turopolju već je u XIV -st. desetina od onih svinja
koje nisu ulazile u desetinski obračun naplaćivana u novcu (obično 4
denara po komadu). Ako je npr. neki seljak imao 28 kom. svinja, on
je morao u naravi dati dvije i za svaku od preostalih osam platiti po
4 denara, tj. ukupno 32 denara. Prema ugovoru biskupa Osvalda i sla-
vonskog plemstva iz 1490. za svaku svinju koja nije ulazila u decimalni
račun kmetovi su morali plaćati jedan denar.'"
2$4 E. L a s z o w s k i, Povijesni spomenici Turopolja I, 148-149.
'" KAZ, ACA, 31/62.
'" Tkalčić, Starine XI, 43-35.
u7 »de quolibet porco decimali antea haud dicalo denarius unus saZvantur, ubi
vero decem fuerint recipiendus decimus aut valor eiusdem( (Ndb. a" Deci-
maHa, 75).
117
 Prema torne, desetina svinja je već prema svojoj definiciji bila dje- Desetinske svinje
lomično novčana daća. Kmet je za sve svinje koje nisu ulazile u natu- (parci decimales) Otkup (redemptio)
ralni obračun morao desetinu plaćati u novcu. Novac koji se dobivao
desetinom svinja nazivao se »redemptio parcorum« (otkup svinja) ili velikih svinja prasaca
»pecuniae porca/es«. (per sol. l) (per sol. 1/2)
Desetina svinja davala je početkom XVI st. na vlastelinstvu S i s a k kom. kom. iznos forinti kom. iznos forinti
ove prihode: Ivanić 388 5320 53,20 1032 5,16
Dubrava 62 3722 37,22 424 5,24
Otkup desetine svinja Čazma 45 3181 31,81 456 2,28
God. Desetinskih svinja (Redemptio porcorum) Ukupno: 495 12223 122,23 1912 9,68

komada od komada iznos Ako se vrijednost svake desetinske svinje računa 40 denara, ukupna
1499. 404 1195 47 for. 80 den. vrijednost desetine svinja u biskupskim provincijama iznosila je 1480.
1502. 226 1583 60 for. 32 den. oko 330 forinti.292 Po obračunu za 1481. otkup desetine svinja (redem-·
1506. 777 1258 50 for. 32 den. ptianales pOl'carum) donio je na istim posjedima čak 180 for. i 27
1507. 1117 1091 43 for. 64 den. denara.293
1508. 383 1126 45 for. 24 den. Prema ispravi iz 1435. i urbaru iz 1477. pavlinski samostan ll'
1509. 823 1166 46 for. 64 den. S t r e z i pobirao je desetinu svinja kao daću za iskorištavanje vla-
1510. 363 1468 58 for. 72 den. stelinskih šuma. Kmetovi su morali davati desetinu samo onda ako je
u vlastelinskoj šumi dobro rodio žir. Ako pak kao kmetovi iz sela
Jakopovca u vlastelinskoj šumi svinje nisu žirili, jer su imali vlastite
Zagrebački kaptol je, dakle, na sisačkom vlastelinstvu svake godine šume, samostan nije tražio desetinu.29' Ali desetina koju je pobirao sa-o
dobivao golema krda svinja i oko 50-60 forinti u novcu.'" Desetina mastan nije isključivala podavanje desetine zagrebačkom biskupu. Vje-
svinja je na tom vlastelinstvu bila po vrijednosti najvažnija daća. rojatno su strezanski kmetovi davali dvostruku desetinu svinja.
Na zajedničkim posjedima oko Z a g r e b a Kaptol je 1496. dese- Desetina svinja pojavljuje se u XV st. kao vlastelinska daća i na
tinom dobio oko 100 svinja, a 1499. u naturi 74 svinje i otkupom dese- ponekom svjetovnom vlastelinstvu. Kmetovi iz N o v O g M j e s t a na
tine oko 12 forinti (za otkup su popisane 594 svinje, a za svaku se vlastelinstvu Bisagu morali su prema ispravi iz 1478. davati desetinu
plaćalo 2 denara) ."9 svinja vlastelinu. »Dica porcarum« koja se u drugoj pol. XV st. po-
Kanonici su na svojim predijirna desetinu svinja neposredno pobi- birala na ozaljskom i jastrebarskom vlastelinstvu kao vlastelinska daća
rali. Tako je kanonik Ilija de Buča 1508-1512. g. od svojih kmetova iz vjerojatno je također bila desetina.'95
Miroševca i Dampčevca dobivao 4-5 svinja godišnje. Kmetovi na nje- Na vlastelinstvu Vel i k o j u Križevačkoj županiji pobirana je
govu prediju plaćali su za svaku svinju još i posebnu daću »žirovnicu« 1496. također »dica parcarum«. Vlastelinstvo je tom daćom prikupilo
(Syrrownycha). 290 257 svinja. Prema urbaru iz 1519. ta se daća nazivala »methanycza«.
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a svinjogojstvo Kmetovi su vlastelinu morali dati svaku dvadesetu svinju i uz nju
je imalo sporedno značenje, tako da i prihodi od desetine svinja ni,su mjeru raži ili prosa.296
bili veliki. God. 1470. toplički su podložnici držali samo 474 kom. Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r-
svinja. Od 291 svinje dobiveno je 1522. samo II decimalnih svinja.291 n j e m G r a d e c u Zagrebački je kaptol desetinu svinja pobirao kao
Desetina svinja je u drugoj pol. XV st. važna daća na biskupskim naturalnu daću. Domaći kmetovi plaćali su otkup desetine s 4 markete
vlastelinstvima I van i ć u, Č a z m i i D u b r a v i. Na tim se posje- po komadu, a strani s 8 marketa.297
dima razlikovao otkup velikih i malih svinja (prasaca). Za svaku ve- Na temelju izloženoga može se napose istaći:
liku svinju plaćao se 1, a za malu samo pola denara. 1. Na svim crkvenim vlastelinstvima u Slavoniji desetina SVInJa je
Prema računima biskupa Osvalda iz 1480. desetinom svinja dobi- u XV i na početku XVI st. pobirana kao naturalna daća. U novcu se
veni su u biskupskim provincijama ovi prihodi: plaćao samo manji dio desetine koji nije ulazio u naturalni račun (otkup
desetine svinja izvan desetinskog broja).
m KAZ, ACA, 46/33, 43/51, 43/50, 43/55, 43/54. U registrima desetine sVInJa za
1499. i 1502. naveden je samo broj desetinskih svinja, a iznos otkupa je izra- ~, Isto, 30/1.
čunat prema ukupnom broju popisanih svinja. U registar za 1516. upisano je '" Isto, 31/1.
7.340 kom. svinja, ali broj desetinskih svinja nije iskazan (KAZ, ACA, 43/49). '" Acta paulinorum de Streza, 1/36; Tkalčić, VZA V, 205.
>o. KAZ, ACA, 20/5, 20/7. ~, JA, D-XVI-71; MOL, Dl 35.005.
'" Isto, 40/1. '" MOL, Dl 26.067, Dl 37.007.
'" Isto, 70/1b. m KAZ, ACA, 81/lD, 81/12.

118 119

Valjci za usitnjavanje zemlje, drvorez Hansa Sebaida Behama, 1546.
2. Desetina svinja bila je među najvažnijim daćama na vlastelinstvima
s razvijenim svinjogojstvom u Posavini i Pokuplju.
3. Na nekim svjetovnim vlastelinstvima pobirale su se različite daće u
svinjama kao vlastelinske daće (dica porcorum, »methanycza«, desetina).
7. Naturalno-radna podavanja
Ovaj je dio feudalne rente prije okarakteriziran kao skup podavanja ra-
zličitih predmeta koji se ne proizvode na seljačkim posjedima, već se
pobiru u prirodi. . održavale su se na račun smanjivanja drugih podavanja daće u vinu
Među tim podavanjima na prvom je mjestu bila dužnost seljaka
da feudalnoj gospodi daju drvo i različite proizvode od drveta. Na
kanoničkim predij ima svaki je kmet u XIV stoljeću morao svom gos-
podaru dovesti voz drva. Ta se obaveza u narednom stoljeću pojavljuje
na mnogim posjedima. Kmetovi iz D o n j e g O t o k a na Savi mo-
rali su svom vlastelinu dovesti drva koliko god je bilo potrebno. Svaki
kmet u B r e s t j u i S e s vet a m a morao je dati po voz drva.
U seoskim općinama Volavju i Provinciji na l i P o va č ,k o m vlaste-
linstvu selište je moralo davati dva voza drva.'"
Kmetovi iz Saborskog na m o d r u š k o m vlastelinstvu morali su
također »gospodinu k hižam lesa privesti«, a svako je selište povrh
toga moralo dati još i deset dasaka.'" Na petrinjsko-gradačkim posje-
dima kmet s dva i više volova morao je dovesti za gospodu tri voza
drva.300
Na mnogim mjestima kmetovi su morali priređivati i stavljati kolje
u vlastdinske vinograde i pribavljati hrastove duge za bačve. Svaki je
kmet na zajedničkim kaptolskim posjedima u XIV st. npr. morao go-
'" šidak, Historijska čitanka I, 67; JA, D-XXXI-I07; Tkalčić, Starine XI, 55,
60-61; MOL, DI 35.014.
m Lopašić, Hrvatski urbari, 29.
>oo KAZ, ACA, 81/32, 8l/10, 81/12.
120
dišnje dati 100, a na predijima kanonika 200 kolaca za vinograde..
Selište na vlastelinstvu Lipovcu moralo je također dati 100 kolaca.
Na p e t r i n j s k i m i g r a d e č k i m posjedima svaki veći vinograd
morao je dati dvije duge za bačve."l Slične su obaveze imali kmetovi
i na drugim vlastelinstvima.
Na nekoliko posjeda kao darovi davale su se ribe, koje također
ulaze u ovu grupu feudalnih tereta.
Ako se na temelju svega što je dosad rečenO o pojedinim naturalnim da-
ćama želi dati općenita karakteristika naturalne rente u drugoj polovici
XV i na početku XVI stoljeća, treba posebno istaći ove momente:
1. Naturalna podavanja hrvatskih kmetova osjetno su smanjena pre-
tvaranjem na svjetovnim vlastelinstvima desetinskih daća u novčana
podavanja. Komutacija nekih desetinskih daća u novac započela je još
u XIII st., ali najvažnije desetinske daće pretvorene su u novčana po-
davanja na čitavom području Slavonije tek u drugoj polovici XV
stoljeća.
2. Na mnogim su vlastelinstvima u XV st. smanjene redovite daće u
žitaricama. Te su daće također komutirane u novčana podavanja. Na
nekim vlastelinstvima davao ih je ,samo dio kmetova, a gotovo na svim
crkvenim posjedima potpuno su ukinute ili smanjene na simbolične
iznose.
3. Desetina se u naturi u XV i na početku XVI st. davala samo na'
crkvenim posjedima. Na tim se posjedima u pravilu nisu davale redo-
vite naturalne daće (u žitaricama, gornica). Ali i na crkvenim su po-
sjedima pojedine desetinske daće komutirane u novac.
4. Važnost pojedinih naturalnih daća često je ovisila o strukturi po-
ljoprivredne proizvodnje. U krajevima s razvijenim vinogradarstvom
(gornica i desetina vina), dok je u krajevima s razvijenim svinjogoj-'
stvom najvažnija naturalna daća bila desetina svinja.
5. Iako su zavisni seljaci u XV i na početku XVI st. još uvijek davali
brojne »darove« (proizvode peradarstva i stočarstva), i ta su se po-
davanja na pojedinim mjestima počela komutirati u novčane daće.
C. Novčana renta
O uvjetima pod kojima se u XV st. razvijala novčana renta bit ć<l]
posebno govora. Jednako su tako napose obrađene i posljedice njena
porasta. Zbog toga je ovaj prikaz ograničen samo na analizu strukture
novčanih podavanja i promjena koje se ,s tim dijelom feudalne rente
događaju u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća.
Novčanu su rentu činile ove tri grupe daća:
1. redovite novčane daće,
2. izvanredne novčane daće,
3. desetinske daće u novcu.
'" Šidak, Historijska čitanka I, 65, 68; MOL, DI 35.014; KAZ, ACA, 82/10, 82/12.
121
 Redovite novčane daće određivane su, jednako kao i redovite na·
'turaine daće, prema stalnim kriterijima. Najvažniji kriterij za određi·
'vanje tih daća bila je veličina seljačkog posjeda, ali poneke su razre·
zivane i po drugim kriterijima: po dimovima, domaćinstvima, broju
krupne stoke i sl.
Redovita selišna novčana daća pobirala se pod različitim imenima:
kao zemljarina (terragium), selišna daća (taxa sessionalis), redoviti činž
(census ordinarius) ili samo činž (census). Ta se daća u pravilu pobirala
u dva obroka, u proljeće i jesen, pa se najčešće i nazivala samo prema
terminima plaćanja. Dio redovite selišne daće koji se plaćao o Jur·
jevu nazivao se činž sv. Jurja (census sancti Georgii) ili jurjevščina. Dru·
gi obrok plaćao se u jesen kao činž sv. Mihajla (census sancti Michaelis)
ili miholjščina, činž sv. Martina (census sancti Martini) ili martinščina i
slično (prema različitim terminima plaćanja). Plaćanjem u dva obroka
redoviti selišni činž se zapravo u praksi dijelio u dvije zasebne daće.
Neke redovite novčane daće nastale su komutacijom naturainih
daća i tlake u novčana podavanja, ali ta su podavanja ipak obično
uključivana u osnovni selišni činž.
U drugoj polovici XV i na početku XVI st. feudalci su svojim pod.
ložnicima dosta često nametali izvanrednu novčanu daću (census extra·
ordinarius, taxa extraordinaria). Povodi za pobiranje izvanrednih nov·
čanih daća bili su vrlo različiti. Nekada su se pobirale čak i kao
seljački zajam vlastelinu. Izvanredne novčane daće postale su najvažniji
dio tzv. epizodne rente.
Prije je već bilo riječi o komutaciji desetine u novčana podavanja.
Ta su podavanja predstavljala posebnu skupinu novčanih daća. Iako
novčani ekvivalent za desetinu pojedinih vrsta poljoprivrednih proiz.
voda nije predstavljao stvarnu vrijednost naturalne desetine, ukupni
prihodi pojedinih desetinskih daća u novcu ovisili su o opsegu seljačke
proizvodnje. Kod desetinskih novčanih daća kao stalna veličina bio je
utvrđen samo novčani iznos za desetu jedinicu određenog poljoprivred·
nog proizvoda. Samo na nekoliko mjesta desetina je plaćana u paušal-
nom iznosu. I 'u novčanom obliku desetinu je pobirala crkva (zagre·
bački biskup i Zagrebački kaptol).
Dio novčane rente činili su vlastelinski prihodi od regalnih prava
(sudstva, sajmovine, mitničarine, vinotočja i sl.). Veći dio tih prihoda
davali su obično strani kmetovi i građani koji su se bavili posebnim
privrednim aktivnostima, tako da se samo djelomično mogu ubrojiti
u direktne feudalne terete u okviru vlastelinstva.
L Redovite i izvanredne novčane daće
Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba, u Sisku i Varaždinskim
Toplicama kmetovi su u XIV stoljeću plaćali dvije novčane daće: ku·
novinu (marturina) i "lwlektu« (col/ecta).
Zagrebački je kaptol još u XIII st. dobio povlasticu da njegovi
posjedi ne moraju plaćati kunovinu kralju. Tom poreznom egzempci.
jom kunovina nije ukinuta već je iz kraljevskog poreza pretvorena
u vlastelinsku daću. Sredinom XIV st. ona je osnovna novčana daća
122
na kaptolskim posjedima. Prema kunovini kaptolski se kmetovi nazi-
vaju kunovnjaci (marturinarii), a kunovina je i seljački posjed određene
veličine. Svaki je kmet plaćao oko Martinja 18 banskih denara kuno·
vine. Kao feudalni senior Kaptol je s predija na svojim posjedima uzi·
mao dvije trećine, a predijaicima je ostavljao trećinu marturine.
"Collecta« je na kaptolskim posjedima u XIV st. izvanredna nov·
čana daća koja se ipak pobirala najmanje jednom, a katkada i dva
puta godišnje.'''
Stvarna veličina novčanih podavanja na kaptolskim posjedima II
XIV st. ne može se utvrditi, jer nema podataka o iznosima koji su
plaćani za kolektu. Ali vjerojatno nisu bila veća od novčane daće u
Malom Kostanjevcu (Novakima) kod Male Mlake, koja je godišnje izno·
sila 80 denara po selištu.'"
O povećavanju redovitog novčanog činža u prvoj polovici XV sto·
ljeća postoji više izvora. Taj se činž povećavao istodobno sa smanjivao
njem radne i naturalne rente i zapravo je predstavljao svojevrsnu na·
doknadu za njihovo smanjivanje.
Na posjedu zagrebačke prepoziture u D o n j e m O t o k u na Savi
svaki je kmet 1409. morao kao glavarinu (corporalem pecuniam) o Mar-
tinju platiti 40 denara, a svi su kmetovi zajedno godišnje plaćali još
tri penze denara.'·'
U selu I van j o j R i j e e i uvedena je 1422. redovita novčana
daća od 120 denara godišnje kao zamjena za sve radove, daće, terete
i službe ("pro omnibus laboribus ipsorum censibusque oneribus et ser·
vitiis«). Ta se daća pobirala u dva termina: 60 den. o Jurjevu i 60
den. o Martinju.'05
Prema ispravi iz 1435. novčana daća je glavno podavanje kmetova
u R a k o v e u i K a l i n o v i e i. Svaki podložnik trebao je platiti čak
2 forinte godišnje.30'
God. 1445. uvedena je za nove naseljenike u S e p n i e i redovita
novčana daća (taxa seu col/ecta ordinaria) od 4 pense denara po selištu
(oko 1 forinte).307
Kmetovima u S e s vet a m a i B r e s t j u redovita novčana daća
povećana je oko 1480. na 1 forintu po selištu kao nadoknada za oslo·
bađanje od tlake. I kaptolski kmetovi u Petrovini plaćali su 1482. po
selištu jednu forintu redovite daće.'os
Na s i s a č k o m vlastelinstvu redovita novčana daća od 1 forinte
po selištu uvedena je 1470. godine. Ta je daća uvedena kao zamjena
za desetinu pšenice, marturinu koju su plaćali kmetovi i novčanu daću
martinščinu koju su plaćali stanovnici trgovišta."" Kao i na drugim po·
", MHEZ II, 59-62, 22.
,ro CD XV, 17-19.
'" JA, D-XXXIX-107.
'0 JA, D-IX-86.
,. NRA, 1522/17.
'" KAZ, ACA, 99/67.
,. Tkalčić, Starine XI, 55, 57-59, 60-61.
JO') Na molbu podložnika Kaptol je 1470. zaključio )ul Udem pro decinzis tritici
tam in oppido quam in provincia, item pro mardurinis in provincia, in oppido
autem pro ta;r:a sancti Martini, alias pro nobis exigi soUtis, de singulis sessioni~
bus unum florenwn in auro, aut valorem eiusdem« plaćaju (Tkalčić, Stari...
ne XI, 41).
123
sjedima, Kaptol je i na sisačkom vlastelinstvu nametao izvanredne
novčane daće.
Na vlastelinstvu Var a ž d in s kim To p l i c am a novčana se mmm
>U >U >()
cdC\lroro ••
>U>U>U>U t=l1:l>U
C\l ·m m . .8
,v> m
'u
renta u XV st. sastojala od kunovine, redovite i izvanrednih novčanih " 'U
" " ..o" "d"
'U " .~

daća.
';j
u
:6hk """
..0..0..0
(!)Q)Q)V(l)Q)(J)
..o..o..o..o"d"d..o "d..o
oo
alv> "
..o
o
"o 000 OQOOll)OO oo
Kunovina (marturina) pobirala se u prvoj polovici XV st. u svim OJ "
t.?
tntn'" ....
'<;;f''OI.J1''>:tr---If)O tn tn oo'" o
p, tn
selima. God. 1435. Kaptol je na predijima naplaćivao marturinu 12 ul

denara (dvije trećine stvarnog iznosa), a od vlastitih kmetova 20 de-

nara. Marturina, međutim, više nije bila samO novčana daća. U mar- oi
v>
turinu je ulazio kompleks davanja. Svaka je marturina morala dati ro~ roroCiS m >(.)
m >Um 'm m . .8 m
18-20 denara, 1 polonku zobi, 1 kitu lana i 1 pile ili kokoš. Ako je >g o ~>g>g>g >U 'v>
.~ 'u
marturinske posjede držao predijalac, Kaptol je dobivao samo dvije ,..D ~J3..o...o,.o """
..0..0..0 " " ..o" "d"
" 'U
"d..o
'U "
"
alV> ..o
trećine marturinskih daća. Selo Okovec je npr. 1435. predij plemića 000 oo oo op, otn
8 >~~~ tn '" oo '" tn N'"
....
Ivana s pet marturina. Kaptol je s tog predija pobirao 60 denara (12
denara od svake marturine), 4 polonke zobi, 3 late lana i 2 pileta.,
Plemiću Ivanu pripadao je ostatak marturinskih daća: 30 denara (6
den. od svake marturine), 1 polonka zobi, 2 kite lana i 3 pileta. • cd
(:'j c\l
ul til • • • •
U drugoj polovici XV st. marturinske su daće u selima koja je 50§ 55 ~
~>U <:l <:l <:l
Kaptol držao u vlastitom posjedu preračunate u daće prema veličini ~] ~ P/U ""cl ~ '"tj """
"d "d "d
svakog seljačkog posjeda. Marturinske su daće pobirane samo sa starih ot'--.....-I.....-lL()OOO
.....-Irr1 !.J1l.l')O
000
tntnN
predija. U drugoj pol. XV i na početku XVI st. na tim je predijima ..-< ..-<

popisivan ovaj broj marturina:

m m
Selo 1435. 1462. 1465. S. a.
marturina
1516. 1528.
marturina marturlna ~)~ ~ :§ l:l ~ ~
•
" "55555§5iHJ
• oo • • • • " m
• •• • ul oo {Il • •

~~~~~~~[ P,"d "d "d "d P,"d "d P,

marturina marturina marturlna
Q)(1)Q)Q)Q)ll.lQ)
p,..o "d P,"d "d "d
OrtIinovec 9 11 11 6 MNOQONOON
....g~8a;~>~M
<r::tU)ONlt100
Dijaneševec 6 6 7 7 7 7
6
Mr--. 0'\l/1
.... O\L()\Q <r::t'"=t'

Boričevec 10 10 10 10 10
Sipkovec 8 8 7 6 6 6
Petkovec 5 6 'j, 8 5 6 6
Domkovec 10 10 10
Mali J alševec
Okovec
1
5
1
8
1
7
1
10
1
10
1
10
555g
"d "d "d "d ~
o o o
Lukačevec O O 1 1 1 1 L() L()
.....-IMNN N
..-<
Valpotovec 5 'j, 10 10 4 4 'j, 4 'j,
Guščevec 1 1 1 l l l
Drenovec 6 4 4 m
v>
13 14
~~~!~~~~~~~ 5555555 II
Leskovec <:l <:l <:l <:l
Lovrantovec 7 7 7 Q)<l)Q)Q)
14 16 "d "d "d "d "d "d "d "d "d "d "d ~
Veliki J alševec 16 12
NL()OO oooC'fooooooo 0000000 o
U čitavom tom razdoblju struktura marturinskih daća nije se mi- ....
t.r)rt')\OOO oooo 'OL()O'\'OI.J1LON
......-< .... ....
O'\l./1\QN"<:tOOO
.... lJ1

jenjala. Novčani dio marturine plaćao se gotovo u istom iznosu kao

i u XIII stoljeću, dok je marturina bila kraljevski porez.
Redovita novčana daća s dva obroka, jurjevščinom (census sancti
Georgii) i martinščinom (census sancti Martini), pojavila se na toplič­
kim posjedima u XV stoljeću. Na predij ima ta je daća izmijenjeni činž
predijalaca iz XIV stoljeća. U selima koja je držao Kaptol redovita
daća plaćana je prema veličini selišta. Prema sačuvanim registrima
Kaptol je s predija pobirao kao xedovite daće:

124
 Na kraju XV i na početku XVI st. Zagrebački je kaptol u selima Na vlastelinstvima zagrebačke biskupije I van i ć u, C a z m i i'
koja nije razdijelio predljalcima redovitu novčanu daću određivao kao D u b r a v i pobirane su u drugoj polovici XV st. tri redovite daće u.
individualni teret svakog selišta, a ne kao ranije u paušalnom iznosu novcu: jurjevščina (dacium festi sancti Georgii), činž sv. Andrije (da-
za cijelo selo. Početkom XVI st. svako je selište u tim selima pla- cium festi sancti Andreae) i petrovska daća (dacillm fpsti sancti Petri
ćalo ovu redovitu daću: ad vinclIlas). Redovite novčane daće određivane su prema veličini se··
ljačkih posjeda (marturina).
U provinciji Ivanić pobirane su 1480. ove redovite daće:
Oko 1500. 1516.
po selištu po selištu
Census Census Census Census Broj mar-
sancti sancti sancti sancti turina od Daća Daća Daća
Martini Georgii Martini Georgii Seoska kojih se pla- sv. Andrije sv. Jurja sv. Petra
općina
ćaju redo- denara denara denara
vite daće
Tohovec 100 beča 100 beča
Veliki J alševec 70 beča 70 beča 80 beča 70 beča Trgovište I vanić oko 100 3000 3000 1200
Domkovec 50 den. 50 den. 50 den. 50 den. Provincija
Trgovišće 100 beča 100 beča 100 beča 100 beča predijalaca 103,75 2589 2589 828.
Ortlinovec 100 beča 60 beča Bregi 5,58
Novak 1
Prema tim podacima u nekim kaptolskim selima kmetska su se- Regovec 7,5 90 187,5 187,5,
lišta plaćala veći redoviti činž nego pojedini prediji. Nova villa
Iz druge pol. XV st. sačuvana su na Varaždinskim Toplicama dv~ ante castrum 5,25 157,5 157,5 61
popisa izvanredne novčane daće. Ta se daća nazivala namet (contrz- Sveti Križ 24,5 735 735 294.
butio), a plaćala se prema veličini seljačkog posjeda. Prema .. Regis-
trum contributionis« iz 1488. podložnici u provinciji platili su 244, a Obed 28,5 855 855 342.
stanovnici trgovišta 186 forinti izvanredne novčane daće. Raspisana kon· Selec 12,5 375 375 150
tribucija početkom 1497. iznosila je 70 forinti u provinciji i oko 14
forinti u trgovištu. Cini se da je izvanredna novčana daća dosta često Lupoglav 27,5 825 825 330
pobirana. Ujedno je bila i najveća novčana daća. God. 1488. svaki Opatičinec 35,5
kmet je te daće platio 1 for. 41 den., dok obje redovite daće nisu.
iznosile više od 30 do 40 denara po selištu. God. 1485. Kaptol je npr. Ukupno: 351,58 8626,5 8724 3392,5
ubrao 30 forinti redovite daće i 3 for. 65 denara marturine.'lO
Izvanredne novčane daće pobirane su i na kaptolskim posjedima
oko Z a g r e b a, ali registri tih daća nisu sačuvani. God. 1511. na Redovite novčane daće nisu plaćali podložnici u Bregima, Novaku i'
tim je posjedima pobirana .. taxa exercitualis« (55 denara od svakog Opatičincu, tako da su zapravo pobirane na 310 selišta (marturina) .
kmeta).'" U trgovištu, Regovcu i provinciji predijalaca svako je selište plaćalo­
25 den. daće sv. Andrije i 25 den. daće sv. Jurja. U Novom Sefu, Sve-
310 Prikaz novčane rente na Varaždinskim Toplicama izrađen je na temelju tom Križu, Obedu, Selcu i Lupoglavu selište je u tim terminima pla-
ovih registara: Registrum mardurinaru,m simul cum daci~ sancti .tJ~rtini in anno ćalo 30 denara.
domini 1435. (KAZ, ACA, 60/83), Reglstrum toxae sanct! Georgu zn anno 1465. U provinciji predijalaca i u Ivaniću petrovska je daća iznosila 8,
(Isto, 70/1a), Registrum mardurinarum festi beati Martini. de anno 1465. (Isto,
70/1a), Registar daće sv. Martina 1462. (Isto, 70/3), Reglstrum pontnbutzoms a u svim ostalim seoskim općinama 12 denara po selištu,. Čini se da je-
oppidi et provincie Thoplicensis [... J factum 1488. (Isto, 70/11), Reglstrum factum ta daća nekadašnja marturina. Njenu trećinu (4 den. po selištu) po-
super contributione oppidi et provincie Thoplicensis [... J 1497. (Isto, 60/83), Re· birali su u provinciji, po svemu sudeći, predijalci (ukupno: 4 for. 12
gistrum super dacium sancti Martini et sancti GeorgU... s. a. (Isto, 66/3), denara). Ako se dio petrovske daće koji su pobirali predijalci doda
Registrum super dacium sancti Martini de sessionibus 1516. (Isto, 70/12).
:m Registar takse iz 1494. predstavlja, čini se, kraljevski porez (taxa. regiq-).
biskupovim prihodima, redovite novčane daće u ivanićkoj 'provinciji,
(KAZ, ACA, 20/1), a iz 1511. sačuvan je fragmentarni popis .. toxae exercltualls« iznosile su godišnje 211 forinti i 54 denara. Trgovište. je plaćalo 72
(KAZ, Acta decimalia, br. 413). for., a provincija 139 for. i 54 denara. .'

126 127,'
 U čazmanskoj provinciji redovite su daće 1480. plaćene u ovim U provinciji Dubravi predijalci su pobirali 9 for. i 47 den. petrov-
:iznosima: ske daće (4 den. po marturini u provinciji predijalaca). Ako se taj iznos
priračuna biskupovu prihodu, redovite su daće 1480. u provinciji iz-
nosile 405 for. i 69 denara. TJ:1govište je platilo 200 for., a seoske
Broj mar- općine 205 for. i 69 denara.
turina od Daća Daća Daća
:Seoska kojih se pia- sv. Andrije sv. Jurja sv. Petra Svaki posjed u trgovištu platio je redovitu daću 2 forinte, dok
.općina ćaju redo- denara denara denara su selišta u seoskim općinama plaćala samo 62 denara (25 den. sv.
vite daće Andrije, 25 den. sv. Jurja i 12 den. petrovine).
Redovite daće nisu plaćali svi podložnici biskupskih provincija.
Trgovište Cazma 100 3000 3000 1200 Njih su bili oslobođeni funkcionari seoskih općina (villicus, preco, ju-
Provincija dex), radnici na vlastelinskim alodima i novi kmetovi (novicii). Te
predijalaca 118 2950 2950 944 daće nadalje nisu plaćali kmetovi u selima Bregima, Novaku i Opati-
Sišćan 42 1200 1200 600 čincu. U računima su se razlikovala selišta od kojih se plaća (mar-
Nart 40 2000 2000 turinae ad solvendum) i selišta oslobođena plaćanja redovitih daća
.Središće (Zerdahel) 80 4000 4000 (marturinae liberae). Tih je daća 1480. bilo oslobođeno oko 11 % selišta.
Velika Gračina 19,5 488,5 488,5 234 Prema podacima koji su sprijeda prikazani po seoskim općinama
Mala Gračina 8,5 213 213 103 ukupni prihod redovitih daća u sve tri biskupske provincije iznosio je:
Endrejkovec 10 410 410
Sloboda 3 300 300
421 14561,5 14561,5 3081 Marturine od kojih se Ukupni iznos
Provincija plaćaju redovite daće redovitih daća
Petrovina koju su pobirali predijaki mogla je prema tom računu
iznositi 4 for. 72 denara. Redovitim novčanim daćama prikupljeno je, Ivanić 351,4 211 for. 54 den.
prema tome, 325 for. 95 denara. Stanovnici trgovišta Cazme platili su .Čazma 421 325 for. 95 den.
72 for., a stanovnici seoskih općina 253 for. i 95 denara. 431,5
Dubrava 405 for. 69 den.
Selišta (marturine) u čazmanskoj provinciji plaćala su različite iz-
nose redovite daće: 58 den. u provinciji predijalaca (zapravo 62 den.),
62 den. u Maloj i Velikoj Gračini, 72 den. u trgovištu, 82 den. u' Sveukupno: 1203,9 943 for. 18 den.
Endrejkovcu, 1 forintu u općinama Nartu i Središću i 2 forinte po·
.selištu u Slobodi. Selo Sišćan plaćalo je te daće u paušalnom iznosu.
U provinciji Dubravi redovite su novčane daće 1480. iznosile: Svaka marturina od koje su daće plaćane (marturina ad solven-
dum) platila je u prosjeku 81 denar redovitih daća. Nešto veće nov-
čane daće snosili su stanovnici trgovišta: na svaki posjed u trgovištu
Broj mar- dolazilo je u prosjeku 1 for. i 14 denara, a na selište u seoskim opći­
turina od Daća Daća Daća nama samo 69 denara.
Seoska kojih se pia- sv. Andrije sv. Jurja sv. Petra
.općina Redovite selišne daće bile su u drugoj polovici XV st. samo dio
ćaju redo- denara denara denara novčane rente u biskupskim provincijama. U isto se doba u tim pro-
vite daće
vincijama pobiralo još 6-7 novčanih daća.
Trgovište Dubrava oko 100 10.000 10.000 U XV st. pretvorena je u novčano podavanje zalaznina. Pod na-
Provincija predijalaca 236,75 5.919 5.919 1.994 zivom »pecuniae prandiales« ili »prandiales« nekadašnja zalaznina po-
Lubena 31,25 782 782 375 birala se u ovih sedam mjesta: trgovište Ivanić (lO for.), Sveti Križ
(3 for.), Obed (3 for.), Selec (1,5 for.), trgovište Cazma (lO for.), Siš-
Kapela 21,5 627,5 627,5 ćan (5 for.) i trgovište Dubrava (10 for.). Ukupno je prikupljano 42,5
Villicatus forinte te daće.
Procurationis 29 725 725 348 U većini seoskih općina biskupskih provincija u novčanu su daću
Fabjanovec 13 325 325 156 pretvoreni svi darovi (munera). Kao novčana daća darovi su se nazi-
vali »pecuniae munerales« i »munerales«. Ta je daća plaćana u ovim
431,5 18.374,5 18.374,5 2.873 iznosima:
128 9 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 129
 Ukupni iz- marturina bilo oslobođeno, jer su pripadale »quibusdam agasonibus
Seoska općina Način plaćanja darova nos II domini«. Biskup je u čazmanskoj provinciji od te daće oslobodio dru·
denarima gih 229,5 marturina i sl. Vlastelinski su službenici 1480. zbog nepla-
ćanja »vojščine« oduzeli 7 predija s 33,5 selišta.
Regovec Tri puta godišnje, svaki put 2 denara, Daća »suličevina« (pecuniae lanceales) koja se 1480. također po·
od selišta (6 den. od selišta) 45 birala na biskupskim posjedima vjerojatno je starijeg porijekla. »Su·
Mala Gračina Plaća se paušalno čazmanskom županu 24 ličevine« je prikupljeno 83 for. i 27 denara.
Sloboda Naknada za ulje, ranije davano u naravi 300; Na posjedima Čazme i Ivanića pobirana je kao vlastelinska daća
Lubena Tri puta godišnje po 3 den. od selišta dimnica (pecuniae fumales). Svaki je dim u Središću, Nartu i Sišćanu
(9 den. od selišta) 284, morao platiti 1 bečki denar dimnice. U ostalim seoskim općinama dim
Otkup podavanja drva (»pro lignis«) 4 je na ime te daće plaćao 2 bečka denara. Ukupno je 1480. prikupljeno
den. po selištu 125, dimnice 7 for. i 43 denara.
Kapela Tri puta godišnje po 3 den. od selišta (9 Novi kmetovi (novicU) bili su oslobođeni plaćanja redovitih daća,
denara od selišta) 194 ali je svako novonaseljeno selište kao posebnu daću plaćalo 6 denara.
Otkup podavanja drva (»pro lignis«) 4 God. 1480. vlastelinstva su od 33,5 novonaseljenih selišta dobila 2
den. po selištu 86. forinte.
Villicatus Biskupski vikar u čazmi dobivao je u čazmanskoj i ivanićkoj pro-
Procurationis Tri puta godišnje po 2 den. od selišta 174
Otkup podavanja drva (»pro lignis«) 2 vinciji »pelliciales« - daću koja je 1480. iznosila 18 forinti. Svaki
den. po selištu kmet koji je kupio svinju morao je vikaru platiti 2 denara. Ukupni
58: prihod od tog nameta iznosio je u provinciji Ivanić 2 for. i 96 denara.
Fabjanovec Dva puta godišnje po 2 denara i jednom
po 3 den. od selišta 9t Iz svega što je <izloženo proizlazi ,da su na biskupskim vlastelin-
Otkup podavanja drva (»pro lignis«) 3 stvima Ivaniću, Dubravi i Čazmi 1480. pobirane ove nOvčane daće:
den. po selištu 39
Ukupno: 1420 Ukupni
iznos % novčanih
daća
forinti
U četiri seoske općine u ivanićkoj provinciji desetina žitarica pla-.
ćana je kao redovita novčana daća u paušalnom iznosu od svakog se-o
lišta (1 forinta po selištu). Te su općine za desetinu plaćale: Bregi 1. Redovite selišne daće (jurjevščina,
petrovska daća i daća sv. Andrije) 943,18 56%
541,5 denara, Novaki 100 den., Obed 2850 den. i Selec 1250 denara.
2. »Pecuniae prandiales« (otkup zalaznine) 42,50 26%
U svim biskupskim provincijama pobirana je 1480. daća »vojščina«
(pecuniae exercituales). Prema obračunu iz 1481. na tim je posjedim~ 3. »Pecuniae munerales« (otkup darova) 14,20 0,9%
bilo ubrano »vojščine«: 4. Paušalni otkup desetine žitarica 47,41 2,9%
5. »Vojščina« (pecuniae exercituales) 388,65 23%
Marturine od 6. »Suličevina« (pecuniae lanceales) 83,27 4,9%
Ukupno kojih je plaćena Ukupno naplaćene: 7. Dimnica (fumales) 7,43 0,5%
marturina »vojščine«
»vojščina« 8. Daća novih selišta 2 0,1%
9. »Pelliciales« (daća za krzno) 18. 1%
Dubrava 476,5 105 gr. 1 105 for. 25 den. 10. Daća za kupljene svinje 2,96 0,17%
Ivanić 314,5 111 111 for. 40 den. 11. Otkup desetine svinja (redemptio
Čazma 579 172 172 for:. porcorum) 131,91 7,8%
1370 388 gr. 1 388 for.. 65 den. Sveukupno: 1681,51

Vojščinu je platilo samo 28% od ukupnog broja selišta. Svako je, Prema tome, najvažnija novčana podavanja bile su redovite se!išne
selište trebalo platiti 1 forintu vojščine. Računi pokazuju da je velik daće (56% novčane rente), vojščina (23%) i novčani otkup desetine
broj marturina bio oslobođen plaćanja te daće. Tako jI" npr. 275; svinja (7,8%). Svaka marturina »ad solvendum« snosila je u prosjeku
130 9* 131
1 for. i 44 denara različitih daća. U taj iznos nije uračunat kraljevski
porez koji su biskupski podložnici također plaćali.'l2
Na pavlinskim posjedima u S t r e z i novčana se renta u drugoj
polovici XV st. sastojala od više daća.
Prema ispravi iz 1432. redovita selišna daća plaćana je 80 bečkih
denara od selišta (de una mansione) : 40 denara jurjevščine i 40 de-
nara miholjščine (ukupno oko pola forinte). Oko 1450. pavlinski su
kmetovi plaćali jurjevščinu 40-80 denara.'l3 U urbaru iz 1477. redo-
vita selišna daća (dacium, colleeta) razlikovala se po pojedinim selima.
Kmetovi iz Remetinca, Bukovinje i Ilinaca plaćali su 24 ug. denara
(12 jurjevščine i 12 miholjščine), u Jakopovcu su plaćali 28, a u Ka-
menom 30 ug. denara po selištu.'''
Sačuvani registri pokazuju da je samostan još na početku XV st.
kao vlastelinsku daću pobirao imarturinu (kunovinu) . God. 1411. mar-
turina se pobirala uz miholjščinu. Od 24 kmeta naplaćeno je 39 mar-
turina (vjerojatno svaka 18 denara): 10 kmetova je platilo jednu"
11 dvije, a 3 kmeta po 3 marturine (oko 3,5 forinti). U registrima oko
1450. i oko 1470. marturina se samo spominje kao daća koju kmetovi
plaćaju (»solvit marturinam«, »solvit etiam mardurinales«).'15
Strezanski su pavlini kao vlastelinsku daću pobirali i zemaljski
porez - dimnicu (fumales). Samostan je tog poreza bio oslobođen, ali
ga je nastavio pobirati za sebe.'!'
Pavlinski su kmetovi manje novčane iznose morali plaćati i u ra-
zličitim prigodama. Kmetovi iz Jakopovca plaćali su 5-6 denara po
selištu »pro bravne« i 3 denara od svakog vinograda. Prilikom košnje
sijena svaki je kmet morao platiti 1 denar. U novcu se plaćao i dio
desetine svinja.317
O veličini novčane rente na pavlinskim posjedima u Strezi može
se stvoriti samo približna slika. Cini se ipak da je u drugoj polovici
XV st. bila manja nego na drugim posjedima. Novčane se daće vje-
rojatno nisu povećale zbog toga što su strezanski kmetovi davali dosta
velike naturalne daće i veliku tlaku.
Na mnogim svjetovnim vlastelinstvima redovita selišna daća je u
drugoj polovici XV st. po selištu iznosila 1 ugarsku forintu. U N o-
vom M j e s t u na vlastelinstvu Bisagu određena je 1478. na 6 pensa
bečkih denara po selištu (oko 1 forinta).'!'
3lZ Pregled novčane renteII biskupskim provincijama Cazmi, Ivaniću i Dubravi
izrađen je na temelju računa biskupa Osvalda Tuza iz 1480. i 1481. (Introitus
perceptorius per Albertum Theryek, Ordo dicationis decimarum trimn provin·
ciarum episcopatus, Ratio exercituaZžum, Proventus vicarii episcopalis) (KAZ.
ACA, 30/1, 31/1).
m Acta claustri Paulinorum de Streza, II/36; Acta Varia, Noviji prijepisi.
'" Sidak, Historijska čitanka I, 92.
3lS Acta Varia, Noviji prijepisi.
31l> Sastavljač urbara opravdavao je samostan da taj porez pobire na zahtjev
okolnih plemića, koji ne žele da se samostanski kmetovi izruguju njihovima,\
koji tudaću moraju plaćati (Sidak, n. dj., 96). Ali inače je općenita pojava da se
svi porezi koje je kralj otpustio nekom vlastelinu i dalje pobiru kao vlaste':
!inska daća.
. '" Tkalčić, VZA V, 208; Sidak, n. dj., 95.
'" JA, D-XVI-71.
132
Na m o d r u š k o m je vlastelinstvu 1486. redovita novčana. daća
bila glavno podavanje većine kmetova. Ta se daća najčešće plaćala
prema veličini selišta.'!' U većini sela svako je selište u pravilu pla-
ćalo 1 forintu (zlat, dukat). U nekoliko sela obračunavana je u li-
brama (Gorica, Otočac, Krakar, Vitunj i dr.). U Lukovdolu svaki je
seljački posjed plaćao 84 denara, u Grabarku ISuglicama 40 den.,
u Golivrhu 54 den., a u Pišćetku i Mašniku samo 27 denara. Već je'
navedeno da redovitu novčanu daću nisu plaćali kmetovi koji su davali
radnu -rentu, obavljali različite službe na vlastelinstvu i »služili ko-
njem«, kao i svi oni koji su davali redovite naturalne daće i četvrtinu.
Na više se mjesta vidi da je novčana daća nastala kao zamjena nekih
radnih ob~'.'eza (»služil je konjem ali zlati 1«, »služi gradom ali zlati
dva«, »sluz' u gradu ali zlata 2«) i naturalnih daća (»služil je prije
žitka stari tri, a sada služi zlati 1«, »služilo je prvo žita stari sedam,
a sc:da slUži zlati 1« itd.). Cešći su, međutim, slučajevi pretvaranja re-
dovIte novčane daće u radne obaveze (obično službu konjem).32'
U seoskim općinama Volavje i Podgorje na vlastelinstvu L i p o v-
c u svako je selište u drugoj polovici XV st. plaćalo 2 forinte redo-
vite daće: jednu jurjevščine i jednu martinščine. U Podgorju je povrh
toga svako selište moralo platiti 20 solida »pro pecude mactabile«. U
seoskoj općini Sv. Ivan (Desinec) selište je, međutim, plaćalo samo 50
bečkih denara jurJevščine i 50 martinščine. Cetiri kmeta u toj općini
(»qUl fuerzmt opp/dU/n«) plaćala su 25 solida marketa o Jurjevu i 25
o Martinju. U Vranovdolu selište je plaćalo 50 solida marketa jurjev-
ščine i 50 martinščine, te 20 denara suljevine.
I na o z a l j s k o m su se vlastelinstvu daće u pojedinim seoskim
općinama razlikovale. U općini Podgrađe svako je selište plaćalo 2
forinte. U seoskoj općini Zorkovec također je plaćalo 2 forinte, a
čitava je općina davala još 100 solida mesopusne daće (carnes brevi).
U .općini Vukšin Šipak selište je davalo 40 denara jurjevščine li 40
den. martinščine. U Novakima je 10 kmetova plaćalo 60 solida marketa
rnartinščine, a svih 150 Jurjevu zajedno 2 for. i 35 denara. Kmetovi
u ,?pćini M~hično pla~ali .su .s~'? 30. solida j1:'r~evščine. U Goljaku je'
sehste snosIlo 50 sohda JurJevscme l o MartmJu 20 solida kunovine
(»qui est qunak«). U općini Novaki plaćali su 2 pense denara od se-
!ivš.ta. Devet lm~et.ova iz ?rl~ davalo je.od s~liš.ta 40 denara jurjev-
scme, a o MartmJu su SVI zajedno placah 20 hbn. U općini Brebrovcu
jurjevščina i martinščina su plaćane kao kolektivne daće (l8 libri). U
~eo~koLopći.ni Hrne?ći kmetovi :vojščinjaci dava\i su 2 pense solida
JurJevscme l 12 sohda za govedmu (carnes bovmas). Kunovnjaci iz
te općine plaćali su samo 32 solida miholjščine.311
319 J.. V. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie, 132-133. analizirao je na modruškom
vlastelmstvu odnos između veličine seljačkih posjeda (»dni«( oranja) i novčane
daće. Zaključio je da samo manji dio jednakih posjeda ima jednaku daću dok
»mnogo češće i~među veličine novčane rente i zemljišnog nadjela nem~ ni..
kakv~ sugla.snost1«. Nov~ana renta doista nije određivana prema broju jugera
or~ca. vec prema; selištima. U selište je mogao ulaziti različit broj jutaral
?ramc~ .p:ema bamtetu zemlje. U sastavu selišta su nadalje i livade (»luke«)
l »malimsca«.
no Lopašić, Hrvatski urbari, 28-81.
'" MOL, Dl 35.014 k, Dl 35.005.
133
 Iz druge polovice XV st. sačuvano je više popisa izvanrednih nov- Na t I' a k o š ć a n s k o m su vlastelinstvu iste godine naplaćeni ovi
čanih daća koji pokazuju da su u izrabljivanju zavisnih seljaka važno iznosi redovite i izvanredne daće:
mjesto dobile daće u novcu koje su feudalci povremeno nametali (epi-
zodna renta). Redovita daća (taxa consueta) (35 maraka i 25 den.) 70 for. 25 den.
Prema registru iz 1469. na vlastelinstvima O s i j e k u, K o I' o đ u,
B a I' a n j i, A I j m a š u i D I' a vos a d u redovita i izvanredna daća Izvanredna daća
pobirane su kao jedinstveno novčano podavanje. Kmetovi i građani {»dominus Georgius comes . .. imposuerat«) 90 for.
plaćali su vrlo visoke iznose te daće: u selu Mikloš platili su npr. od Ukupno: 160 for. 25 den.
1 5 do 3 5 forinte po domaćinstvu, u Tenju (Tehyne) od 80 den. do
3' forinte: u Azonfalvi od 0,25 do 4 forinte. Velik broj građana Osijeka Na vlastelinstvu V I' b o v e u (Veliki Tabor) vlastelin je 1480. na-
platio je 1--4 forinte.322 metnuo izvanrednu daću (taxa inconsueta) u iznosu 178 forinti. Isto-
Na posjedima V i n i e e i K a m e n i e e pobirana je 1477. izvan· dobno je redovita daća sv. Martina (taxa sancti Martini consueta) do-
redna novčana daća - »dacium per dominum comitem impositum«. nosila samo 38 forinti.
Veći dio podložnika platio je više od 1 forinte. Izvanrednu daću plaćali
Na vlastelinstvu L o b o I' u je 1480. kao izvanredna novčana daća
su i inkvilini.'" sakupljeno 100 forinti. Podložnici tog vlastelinstva inače nisu plaćali
Prema sačuvanom obračunu novčanih prihoda, na svim zagorskim redovitu novčanu daću (»de taxa ordinaria seu consueta de pertinentiis
posjedima Vitovaca nametnuta je 1480. izvanredna novčana daća. eiusdem nihil recepit quia non tenentur«).
Podložnici k I' a p i n s k o g vlastelinstva platili su te godine ove Podložnici vlastelinstva O š t I' e a platili su 69 forinti izvanredne
daće: daće. Redovitu su daću na tom vlastelinstvu davali samo kmetovi iz
Turnišča i Veleškovca. Svako selište u Turnišču plaćalo je 120 denara,
1. Redovite daće kmetova na vlastelinstvu: a u Veleškovcu 10 pensi denara. Ukupna redovita daća kmetova iz ta
158 maraka i 23 denara (1 marka = 200 denara) 316 for. 23 den. dva sela iznosila je 6,5 maraka i 90 denara, odnosno 13 for. i 9(/
2. Redovita daća trgovišta Krapine denara.
(18 maraka 36 den.) 36 for. 36 den. Na vlastelinstvu B e I i kao izvanredna novčana daća (taxa extra-
3. Cinž svetog Osvalda 69 for. ordinaria seu inconsueta) utjerano je 1480. godine 156 forinti i 60
denara, a »uobičajene daće« (taxae consuetae), martinščina i Žiirovina,
4. Daća za oranice oko 10 for. iznosile su samo oko 56 forinti.324
5. Izvanredna novčana daća (taxa extraordinaria) 162,5 for. Podaci navedeni prema obračunu Vitovčevih prihoda (oko 1480.
594 for. 9 den. g.) pokazuju da je na većini zagorskih vlastelinstava izvanredna nov-
Sveukupno: čana daća pobirana u mnogo većim iznosima nego što su bili iznosi
redovitih daća. Iako se »neuobičajene daće« (taxa inconsueta) nisu po-
Izvanredna novčana daća činila je 27% ukupnih novčanih podava- birale svake godine, čini se da su i na tim posjedima imale važno
nja krapinskih kmetova i purgara. mjesto među teretima zavisnih seljaka.
Na posjedima K a m e n i e e novčane su daće 1480. iznosile: Prema sačuvanom registru iz druge polovice XV st. podložnici vla-
stelinstva G o I' e morali su također platiti visoku izvanrednu novčanu
Redovita daća u provinciji (22,5 maraka i 7 forinti) 52 for daću. Vlastelin je tu »taksu« pobirao i od kmetova na predijirna. Od
Izvanredna taba 60 for. 261 pod!ožnika naplaćeno je 419 forinti ili u prosjeku od svakoga oko
Redovita daća u trgovištu Kamenici (9 maraka i 34 den.) 18 for. 34 d{."Il. 1,5 forinti. Najniži iznos te daće (od pola forinte) platilo je samo
50 osoba. Vjerojatno su to bili najsiromašniji podložnici. Dvije i više
Izvanredna taksa 12 for. od dvije forinte izvanredne daće platilo je 75 podložnika. 325
Ukupno: 142 for. 34 den.
3N MOL, Dl 94.040. Među daće nisu uračunati prihodi mitničarine koji se na-
vode gotovo za svako vlastelinstvo. Cini se da je na vlastelinstvima Oštrcu, Lo-
Prema torne, knez Juraj Vitovac je na posjedima Kamenice dobio boru i Beli naveden samo dio redovite daće, tj. samo martinščina (taxa s. Mar-
izvanrednom daćom u trgovištu 37% i u provinciji 54% novčane rente. tini). Svi iznosi II markama denara preračunati su II forinte (1 marka = 2,
ug. forinte).
325 Regestum taxae Gora et ežus pertinentiis (KAZ, Acta decimaIia, 446). Sma-
Jn "Registrum super taxam ordinariam et extraordinariam in pertinentiis Koragh,
tramo da je novčana daća popisana II tom registru izvanredna, jer se nigdje ne
Ezeeglz et Baranyawar, necnon Hagmas et Drasaad impositam (MOL, Dl 32.365). spominju termini njena pobiranja i uvjeti pod kojima se pobiru redovite daće.
3101 Registrum dacii per dominum camitem impositum in. anno domini 1477. O izvanrednom razrezivanju te daće svjedoči pribilješka uz selo Sirec - »sunt
(Acta claustn paulinorum de Lepoglava, 1/39). dicati ad ftorenos 20«.
134 135
 Prema sačuvanom registru podložnici vlastelinstva G a r i g n i e e Više različitih novčanih daća pobirano je početkom XVI st. na
(Garygnycza, Trnovitica kod Bjelovara) morali su u drugoj polovici vlastelinstvima Međuriću i Velikoj u Križevačkoj županiji. Prema ur-
XV st. također davati vrlo visoke izvanredne daće: 128 podložnika pla- baru iz 1519. redovita novčana daća na vlastelinstvu M e đ u r i ć u na-
tilo je 126,5 forinti, a oko 80 je podložnika tu daću dalo u većim' plaćivana je prema veličini seljačkih posjeda, koji su se mjerili »kete-
iznosima.JU lima« (funiculi). Svaki »funiculus sive ligatura terrae vulgo Kethel«
Račun novčanih prihoda Andrije literata iz 1498. pokazuje da j~ morao je godišnje platiti pola forinte redovite daće koja se nazivala
na vlastelinstvima V i r o v i t i e i, L i p i, T a lovcu i V r b o v o J »mali sabagium«. Neki su seljački posjedi plaćali »veliki sabagium«
(Orbona) pobirana vojščina (pecuniae eXe1'cituales). Na tim je posje- (magnum sabagium, maior zobas) koji je iznosio 1 forintu. Kmetovi i
dima 1498. sakupljeno 390 forinti vojščine, koja je bila veća od redo- purgari vlastelinstva Međurića držali su 1524. g. 277, a 1528. g. 271
vite selišne daće. U Talovcu je npr. ubrano 5,5 for. martinščine i 16 ketel (funiculus) zemlje. Ali daća se naplaćivala samo s oko 180 ketela,
for. vojščine, u Lipi 1,60 for. martinščine i 7 for. vojščine, na po-, jer je više od 60 seljaka od nje bilo oslobođeno.
sjedima Vrbovca 79,5 for. martinščine i 150 for. vojščine.'" . Osim redovite daće od svakog »ketela«, podložnici Međurića pla-
Svako selište koje nije davalo tlaku (sessio integra non tlacalzs) ćali su i kolektivnu novčanu daću koja se također određivala prema
na vlastelinstvima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, G o r n j e m G r a- mjeri zemljišnog posjeda.
d e e u i D o n j e m G r a d e e u plaćalo je prema Ul'baru iz 1512.
forintu redovite novčane daće: pola forinte o Martinju i pola o Pe- Od svakih 15 ketela zemlje one grupe seljaka koja je plaćala »ve-
trovu. Podložnici tih vlastelinstava plaćali su još u novcu desetinu liki sabagij« (l forintu od ketela) davalo se zajednički 12,5 forint~
žitarica i otkup dijela desetine svinja. Kmetovi iz sela Goric~, Bu- kaštelanu međuričke tvrđave. Svakih 15 ketela s osnovnom daćom od
drovea, Brnjavea i Pustog Gradeca plaćali su od svakog selIšta 3 pola forinte (mali sabagij) plaćalo je kaštelanu 25 forinti godišnje. Čini
puta godišnje po dva bečka denara za darove (»pro munere«), a u se da su ta novčana podavanja nastala komutacijom nekih naturainih
ostalim su selima otkupljivali u novcu samo pogače (6 bečkih denara).'" podavanja koja je ranije dobivao kaštelan za \Svoje uzdržavanje."l
Zagrebački kaptol je na kraju XV st. na petrinjska-gradačkim po- Redovita novčana daća (sabagij) pobirala se na vlastelinstvu Me-
sjedima pobirao još i izvanrednu novčanu daću. Prema jednom neda- đuriću u dva termina: polovica kao jurjevščina i polovica kao miholj-
tiranom registru iz tog razdoblja na sva tri vlastelinstva prikupljeno ščina. Prema registrima kaštelana Joše Teržeka ta je daća iznosila:
je jedne godine te daće 155 forinti i 48 denara.3'"
Početkom XVI st. Zagrebački je kaptol na petrin}sko-gradačkim
posjedima dobivao ove iznose redovitih i izvanrednih daća: Sabagij Sabagij
God. sv. Jurja sv. Mihajla Ukupno
forinti forinti forinti
Census Census Otkup dese-
sancti sancti Vojščina tine svinja 1524. 102,85 101,58 204,43
God. Martini Petri forinti i darova ,1525. 101,22 106,35 207,57
forinti forinti forinti ,1526. 98,22 98,23 196,25
1527. 104,25 96,46 200,71
1500. 48,50 48,50 6,58 1528. 185,50
1504. 45,05 43,97 2,32
1511. 40,87 31,12 1,06
1512. 30,13 30,13 58,50 0,89 Sabagij jurjevščine kmetovi su 1524. platili 58 for. i 25 den., a
1513. 32,50 32,25 137,30 stanovnici trgovišta Međurića i Pakračkog Središta 44 for. i 60 denara.
1514. 58,50 58,48 40,92 2,20 Svaki »kete!« (funiculus) u provinciji platio je u prosjeku oko pola
1515. 43,15 51,47 7,12 forinte te daće.
Kmetovi Međurića su istodobno morali plaćati različite izvanredne
Na posjedima Petrinje vOJ sema je 1501. iznosila 23 forinte. Od daće koje su se pobirale gotovo svake godine.
1512. do 1515. ta se daća svake godine pobirala na sva tri vlastej God. 1527. izvanredna daća (taxa extraordinaria) iznosila je 85, a
linstva."o 1528. g. 82,60 forinti. Izvanredna daća je tada činila oko 30% nov-
čane rente (bez poreza). U tužbama iz 1529. kmetovi su se napose
lli MOL, DI 104.666. Registar nije datiran, ali na temelju rukopisa zaključu. žalili da im je nametnuta nezakonita izvanredna daća u iznosu od
jemo da je nastao u drugoj polovici XV stoljeća. 66,60 forinti. Povrh toga oni su oko 1525. platili 500 forinti izvanred-
m MOL, DI 26.072.
lli KAZ, ACA, 81/10, 81/12. nog nameta (dica extraordinaria) za otkup založenih kmetova.
'" KAZ, Acta decimalia, 495.
"" KAZ, ACA, 81/1, 81/7, 81/11, 81/13, 81/14, 81/16; KAZ, Acta decimalia, 413. m MOL, DI 37.007.
136 137
 Provizor Joša predao je 1530. s Međurića vlastelinu 150 forinti
izvanredne daće (»de taxa extraordinaria«). God. 1531. predano je 259 fo-
rinti »od velike daće« (de magno censu).'"
Osnovna novčana daća '.Ja vlastelinstvu V e I i k o j u Križevačkoj
županiji bio je prema urbaru iz 1519. zemljišni činž. Taj se činž odre-
đivao prema mjeri za veličinu zemljišnog posjeda. Svaki »!cetel« kmet-
ske zemlje (»funiculus seu kethel«) morao je platiti 7 ugarskih i 1
bečki denar jurjevščine i 7 ugarskih i 1 bečki denar miholjščine. Kme-
tovi tog vlastelinstva držali su oko 660 kete!a zemlje (bez posjeda u
trgovištu). Oko 100 ketela bilo je oslobođeno plaćanja novčanih daća,
tako da se jurjevščina i martinščina naplaćivala s oko 560 !cetela. Pre-
ma približnom računu obje su te daće vlastelinstvu godišnje donosile
oko 85 forinti.
Svake treće godine podložnici vlastelinstva Velike morali su na-
dalje zajednički platiti 316 for. i 10 den. mesopusne daće (censuS'
carnisprivii). Kolektivna novčana daća bile su također »grivne« (» pe-
cunias markales in lingua eorum grywne vocatas«, »pecuniae marka-
rum«), vjerojatno jedna od najstarijih daća na vlastelinstvu. »Grivna«
je iznosila 22 forinte, a pobirala se dva puta godišnje.
Od svakog kmetskog dima (de quolibet fumo jobagionali) na tom
vlastelinstvu provizor je još pobirao 3 denara daće »kazapyncz«. Pri-
likom pobiranja sijena svaki je dim morao provizoru platiti obol (pola
denara). Od svakog »!cetela« zemlje plaćao se po jedan obol u još
četiri navrata prilikom pobiranja darova.
Na temelju svega što je rečeno mogu se izračunati ovi iznosi
kmetskih redovitih daća na vlastelinstvu Velikoj:
1. Redoviti zemljišni činž (2 puta 7 den. i
1 bečki den. od ketela) oko 85 for.
2. Mesopusna daća (census carnisprivii), 316 for.
10 den. svake treće godine, odnosno godišnje 105 for. 36 den.
3. Grivne (pecuniae marcales), 2 puta god.
po 22 forinte 44 for.
4. Daća »kazapyncz«, 3 den. od svakog kmetskog dima 10 for. 26 den.
5. Cetiri obola od svakog »ketela« zemlje
prilikom pobiranja darova 11 for.
6. Daća od 1 obala po dimu prilikom davanja sijena 1 for. 71 den.
Ukupno: 257 for. 33 den.
ID Osim urbara iz 1519. podatke o novčanim daćama na vlastelinstvu Među­
tiću sadrlavaju ovi izvori: Registrum factum super sabagium festi beati GeorgU
martiris [... J factum per me Josam Thersek de Erwencze castellanum et provi-
sorem curie pretali caslri Wasmeger)'chye 1524. (MOL, Dl 26.324), Knjiga novčanih
daća na vlastelinstvu Međurić 1525-1528. (Registri provizora Jaše Teržeka) (JA,
D·XXVII-43), Ratio Jose Thersek pro castro Megyeryehe (MOL, Dl 26.321). Regis.
trum super querimonias factas per c010n05 pertinentiarum castri Wasmegwrechen·
sis et damnis illatis per castellanos eiusdem castri [... J 1528-1529. (MOL, Na·
dasdy CS., 58 CS., sv. 20), Anno domini 1529. Introitus et exitus pecuniarum de
diversis locis duetarum et ad manus Thorne Thekws assignatarum [...] (Isto»)
Introitus et exitus peeuniarum per Thekews expositarum 1530. (Isto), Obračun
rashoda .velike daće« 1531. (Isto, fase. 19).
138
Svaki je kmet prema gornjem računu platio 0,75 forinti redovite
daće. Stanovnici trgovišta Velike plaćali su redovitu daću martinščinu
u stalnom iznosu od 100 forinti.
Na vlastelinstvu Velikoj pobirane su i izvanredne novčane daće.
Provizor Mihajlo je npr. 1530. vlastelinu predao 220 forinti »de taxa
extraordinaria«.333
Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u pojedine grupe podložnika pia.
ćale su različite novčane daće. Selišta plemića jednoselaca (sessiones
nobiliun:) ili vojščine (sessiones wosthynye vocatae) plaćale su prema
urbaru IZ 1519. ove tri redovite daće: vojščinu, grivne i otkup darova.
. S,:a~o plemićk~"~elište plać.alo je o .Jurjevu u pravilu 27 ugarskih
libeekI denar vOJ seme (pecumae exercltuales). »Grivne« su se plaćale
kao kolektivna daća u svakoj plemićkoj općini. U urbaru su navedeni
podaci o iznosu te daće samo za nekoliko općina. Plemići u općini
ZI~t plaćali su. 3. grivne (2 J0rinte), u općini Stre!če i Trebinje 5
gn"vm (4,86 formtl), a u opcmi Javorovec 1 grivnu (66 ugarskih i 2
becka denara) od svakog plemićkog selišta.
Novčanu naknadu za darove (pecuniae munerales) plemići su u
pravilu plaćali u tri navrata. U većini općina darove je plaćalo svako
plemićko selište (u općini Javorovec 9 denara, u Stre!či i Trebinju
10 den., u Otoku 17 den. itd.), a samo je ponegdje otkup darova
plaćan kolektivno (u općini Zlat 66 denara).
Oko 550 vazainih plemića platilo je 1519. ukupno 235 for. i 60
denara redovitih novčanih daća.
Kmetovi vazainih plemića davali su vlastelinu samo dio novčane
rente: dio marturine, grivne i otkup darova.
.Svako km~~sko selište n~ posjedima vazainih plemića (sessio jo-
baglOnum nobt/lum) plaćalo Je vlastelinu 11 denara marturine ili ku.
novine (proventus mardurinarum vulgo kwnye). Trećinu marturine (od.
nosno 7 den. po selištu) vjerojatno je dobivao vazaini plemić.
Kmetovi vazainih plemića plaćali su grivne kao kolektivni činž sva.
ke općine: u općini Zlat 8 grivni (3 for. 46 den.), u općini Javorovec
2 gnvne cl for. 33 den.), u Rečici 1 grivna cl forinta) itd. Otkup
darova u novcu spominje se samo na nekoliko mjesta.
.vlastelin je 1519. od 411 kmetova na posjedima vazainih plemića
dobIO samo 51,95 forinti redovitih novčanih daća.
Treću skupinu podložnika na Steničnjaku činili su vlastelinski kme-
tovi i purgari iz trgovišta. Svako selište te skupine podložnika plaćalo
je 30 den. martinščine. Vlastelinstvo je 1519. od 131,5 njihovih selišta
dobilo 40,16 forinti te daće.'"
Prema nedatiranom urbaru iz početka XVI st. (oko 1515) iurbaru
iz 1522. svako je kmetsko selište na g r e b e n s k o m vlastelinstvu
plać.alo 1 fo!'int'! redovite zemljišne daće ili sabagija (dacium sive sa-
?a!5.lu':!".ordmartum). Prema terminima plaćanja sabagij se dijelio u
JUrJevscmu (census sancti Georgii) s 25 den. i martinščinu (census sancti
3Jl Regi~trum super numerum jobagionum in pertinentiis eastri Welyke et pro-
ventus e",sdem ordinarius (MOL, Dl 37.007, list. 229-248), Račun provizora Mihajla
1530. (MOL, Nadasdy cs., sv. 57).
m Prikaz prema urbaru »Registrum super universos proventus ordinarios castri
Sthynyehnyak« 1519. (MOL, Dl 37.007, list 249-346).
139
Martini) sa 75 den. po selištu.'35 Vlastelin jfJ te daće godišnje dobivao sjedima Novigrada je od 177 podložnika naplaćeno 194, a na posjedu
36-43 forinte. Sv. Andrije od 74 podložnika 55,30 forint!.33'
Na grebenskim posjedima je nadalje gotovo svake godine pobirana Na kraju prikaza redovitih i izvanrednih novčanih daća može se
vojščina (pecuniae exercituales) koja je vlastelinu donosila .?D-85 fo- zaključiti slijedeće:
rinti. Dimnica (fumales) razrezivala se sa 3-4 denara po selIstu. Među 1. N~ većini. razmat~anih feudal!lih posjeda u XV stoljeću su povećane
redovitim daćama spominju se još »pecuniae vindemiales« (redemptio- redovIte novcane dace. Do toga Je došlo pretvaranjem u novčano poda-
nales) - otkup neke vinogradarskfJ naturahre daće. vanje nekih redovitih naturainih podavanja i tlake ili povećavanjem
Prema sačuvanim obračunima redovite novčane daće na greben- selišnog činža.
skim posjedima iznosile su: 2. Na mnogim mjestima u Slavoniji pobirala se kao vlastelinska daća
marturina - nekadašnji kraljevski porez.
1509. 1511. 1512. 1513. 1514. 1515. 3: .Na rr;nogi::r•.vlastelinstyima uv,:dena je u drugoj. polovici XV sto.
for. for. for. for. for. for. IJeca daca vOJscma (pecuntae exercltuales, taxa exercltualis). Ta je daća
u pravilu bila veća od redovitog selišnog činža.
Jurjevščina 11,10 20,80 15,39 13,35 15,45 16,50 4. U drugoj polovici XV i na početku XVI st. dosta je rašireno ot-
Martinščina 25,50 35,50 27,75 25,35 24,25 25 kupljivanje u novcu manjih naturahri!r daća i podavanja. U novčano
Vojščina 84 85 58,90 73,50 62 podavanje pretvoreni su npr. darovi ili samo njihov dio. U novac je
Dimnica 9,34 6 6,50 komutirana zalaznina (procumtio, descensus) koja se ranije također
»Vindemiales« 6 7 2 7 7 7 pobirala u naturi.
Ukupno: 51,94 147,30 136,14 111,10 120,20 110,50 5. Na mnogim se vlastelinstvima u drugoj polovici XV i na početku
XVI st. pobirala izvanredna novčana daća (taxa extraordinaria), i to
u pravilu u iznosima koji su bili veći od iznosa redovitih novčani!r
čini
se da su redovite daće bile tek manji dio novčanih podavanja daća.
grebenskih kmetova. I na tom s,: vlastelinstvu yobirane izvanredne
novčane daće. God. 1516. kmetovI su npr. platIlI 256 for. 36 den.
daće »koju je nametnuo gospodin« (taxa que il11;posuit domi1!us). Ta 2. Crkvena desetina kao novčano podavanje
je daća bila veća od svih ostalih novčanih prihoda vlastelmstva u
bilo kojoj godini od 1509. do 1515.336
U trećem poglavlju prikazana je borba svjetovnih feudalaca i crkve
U istom su razdoblju izvanredne novčane daće pobirane i na dru- oko desetine i njezina pretvaranja u novčano podavanje. U ovom je
gim Batthyanyjevim vlastelinstvima u Slavoniji. God. 1515. razrezana poglavlju desetina već prikazana kao naturalno podavanje na crkve-
je na vlastelinstvu K r i s t a lov c u izvanredna daća »za potrebe go- nim vlastelinstvima i nekim svjetovnim posjedima, a ovdje će se tre-
spodina« (ad necessitatem domini). Podložnici tog v~ast,:linstv~ m~­ !ira~i k~o .dio novčane ~ent,:. Time će se moći potpunije ocijeniti zna-
rali su tada platiti 187 forinti. Oko 50% seljaka platilo Je formtu l cenJe nJezma transformIranja u novčano podavanje.
više od jedne forinte.'''
God. 1519. pobirana je na Batt~yanyjevim vlastelinst,:,im,;, •K r i s.t a; 1.
lov c u, T o m a š ev c u, D i š n l k II (Desnycze), D l mIC k o V 1 nl
(Gymlechfelde), M o g o r u i Vam h i d i ponovo neka izvanredna daća
(dacium per denarios 20).338 Način pobiranja crkvene desetine u drugoj polovici XV st. kao nov-
Izvanredna novčana daća (taxa extraordinaria) »nametnuta od stra- čane. daće potanko. je reguliran. ugovorima između slavonskog plem-
ne gospode« pobirana je 1516. na posjedima S v. A n d r i j a (Zen th stva l crkve. Ugovorima su određivani poljoprivredni proizvodi od kojih
Andraas) i N Ov i g r a d (Wywdwar) u Križevačkoj županiji. Na po- podložnici moraju desetinu plaćati. Ti se proizvodi nazivaju »res de-
cimabiles« ili »res decimari solitas«.
no MOL, Dl 104.657, 104.411. . Vjerojatno je još u XII st. započelo ograničavanje desetine kao
3J6 Osim urbara, za prikaz redovitih i izvanrednih novčanih daća na Grebenu da~e samo na .određ,:ne proizvode. Postepeno je dokinuto davanje de-
poslužili su: Regislrum super inlroitum pecuniarum 1509. (MOL, Dl 104.216), s~~me sporedn.lh p~oIzvoda (bob~, lana, voska, povrća i sl.). Regula-
Introitus pecuniarum castri Greben 1511-1515. (MOL, Dl 104.633) I Registrum CIJom bana MIkca IZ 1327. desetma se pobirala od četiri skupine po-
factum super taxam quam imp05uit dominus super jobagianes Greben (MOL,
Dl 104.253).
m ~egistru1}1 fa.c:tum [...] super taxam extraordinariam impositam per domi.
m Regislrum super exactionem pecuniarum ad necessitatem domini 1515. (MOL, nos ln pertmentlls Wydwa.r anno .1516. (MOL, Dl 104.290), Registrum factum
Dl 104.293). [...J super taxam extraordmarzam zmpositam per dominos in pertinentiis Zenth
'" Introitus pecuniarum per denarios 20 (MOL, Dl 102.328). Andraas a. d. 1516 (MOL, Dl 104.291).

140 141
ljoprivrednih proizvoda: svih vrsta žitarica, vina, sitnt: stoke (svinja,
janjaca, jarića) i pčela (meda).'"
Prema ugovorima biskupa Osvalda Tuza i slavonskog plemstva de-
setina se plaćala od svih vrsta žitarica. Jedino je Zagrebački kaptol
ugovorima iz 1475. pristao da se u Zagorju i na susjedgradsko-stubič­
kim posjedima desetina plaća samo od dvije vrste žitarica - pšenice i
raži ("duo genera bladorum videlicet tritici et siliginis«).341 Ograniča­
vanjem desetine na manji broj žitarica smanjivano je i cjelokupno opte-
rećenje desetinom. Cini se, međutim, da je Zagrebački kaptol pristao
na smanjivanje prihoda od desetine žitarica u Zagorju u prvom redu
stoga što je ona ondje imala sporedno značenje.
U ugovore o desetini unesene su posebne odredbe o načinu na-
plaćivanja desetine od pojedinih kategorija podložnika, tako da je sis-
tem njezina pobiranja prilagođen odnosima u društvu i prilikama na
vlastelinstvima.
Svi su feudalni posjednici bili oslobođeni plaćanja desetine od svo-
jih alodij alnih proizvoda. Alodijalnim proizvodima smatrali su se samo
oni proizvodi koj" su feudalni posjednici dobivali radom kmetova n~
svojim poljima. Time su plaćanja desetine bili oslo~ođeni s~mo on~
plemi~i koji su imali kmetove.'42 l?esetinu ~u. ~orah p~~ća~I vaza~';11
plemici bez kmetova.'43 Podvrgavanjem desetim tih plemica 1 plemica
jednoselaca započeo je zapravo proces njihovog ukmećivanja.
Plaćanja desetine bili su oslobođeni i brojni vlastelinski službenici.
Dio je tih službenika sudjelovao u decimiranju i pobiranju desetine.
Na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k i m posjedima desetinu 1475.
nisu morali platiti: vlastelinski upravitelj (judex seu officialis alio na-
mine richtardus), banovec (homo Banowecz) i 8 seoskih sudaca (4
na susjedgradskim i 4 na stubičkim posjedima). Na zagorskim su vla-
stelinstvima plaćanja desetine također oslobođeni svi rihtardi (walpoti
sew officiales alio namine richtardi), banovci i 19 funkcionara seoskih
općina (precones)."4
Ugovorom iz 1490. utvrđeno je da na svakom vlastelinstvu broj
podložnika oslobođenih plaćanja desetine ovisi o veličini vlastelinstva
prema ovoj tablici:
Broj podložnika koje vlastelin
Broj kmetova na može osloboditi plaćanja
vlastelinstvu desetine
10- 15 1 setinjanje za sve proizvode. Ali taj se način desetinjanja odmah poka-
15- 25 2 zao neprikladnim, jer nije odgovarao ciklusima dozrijevanja decima-
25- 50 s kaštelom 3
2
25- 50 bez kaštela
'" CD IX, 367-368.
~, Ndb. a., Dec. 15, 75; JA, D-XV-96; KAZ, ACA, 13/62, 14/35.
).42 »a solutione decimarum sunt liberi: domini comites, universi nobiles in Za·
gorya« 1475. (KAZ, ACA, 14/35). »Qui vero habent jobagiones illi de rebus seu,
cultura propria decimas salvere non teneantur« (Ndb. a., Decimalia, 75):
).43 »praediales magnatum et nobilium, jobagiones non habentiw-rL declmas sol·
vere teneanluf(( (Ndh. a., Decimalia 18, 75).
'" KAZ, ACA, 13/62, 14/35.
Broj podložnika koje vlastelin
Broj kmetova na
vlastelinstvu može osloboditi plaćanja
desetine
50-100 s kaštelom 4
50-100 bez kaštela 3
100-300 s kaštelom 8
100-300 bez kaštela 5
300-500 14
500 i više'" 16
Svaki želir (inquilinus) bez zemlje morao je u Zagorju i na susjed-
gradsko-stubičkim posjedima dati za desetinu jednu kokoš. Prema ugo-
voru iz 1490. želiri nastanjeni na vlastelinovoj zemlji morali su platiti
desetinu ako su sami orali zemlju koju im je dodijelio vlastelin. Pla-
ćanja desetine bili su oslobođeni ako je tu zemlju za njih orao vlaste-
lin. Oni želiri koji nisu živjeli na alodijalnoj zemlji plaćali su na ime
desetine žitarica 2 denara, jednako kao i seljaci kojima žitarice nisu
rodile ("qui in messe nihil habuit«). Nezavisno od toga svi su želiri
morali plaćati desetinu vina.'"
2.
U svim je ugovorima, osim u odredbama bana Blaža Mađera iz 1471,
određeno da se obave dvije decimacije (decimatia, dicatio) proizvoda
od kojih se plaća desetina (,-es decimabiles).
Prva decimacija obavljala se odmah poslije žetve ("prima dicatio
fiat statim post messem«) ili oko blagdana sv. Jakoba (Susjedgrad).
Tada su od žitarica decimirane pšenica, raž, zob, ječam i proljetno
proso (milium vernale). Istodobno su decimirane svinje, košnice pčela,
ovce i koze.
Druga se decimacija obavljala poslije berbe vinograda (»altera
mox post vindemiam«), odnosno oko Martinja, a obuhvaćala je dese-
tinjanje vina, jesenskog prosa (milium borkules) i hajdine (surgo). U
Zagorju i na susjedgradsko-stubičkimposjedima u jesen se decimiralo
samo vino (dicatio vini).
Odredbama bana Blaža Mađera uvedeno je 1471. samo jedno de-
bilnih proizvoda, pa je već 1478. napušten.
Za svaku su decimaciju sastavljani posebni desetinski registri _
popisi seljaka s iznosom desetine koju treba da plate. U ljetnoj je
decimaciji sastavljan zajednički registar za desetinu pšenice, zobi, ječma,
raži, svinja i pčela, a u jesenskoj poseban registar za desetinu vina
i poseban za desetinu prosa, sirka i hajdine. Sačuvala su se samo dva
Jn Ndb. a., DecimaIia, 75.
'" Ndb. a., Decimalia 18, 75; KAZ, ACA, 13/62, 14/35.

142 143
registra u kojima je zajednički popisana sva desetina: iz 1474. za
desetinski kotar Glavnicu i iz 1483. za desetinski kotar Zagorje."7
Desetinjanje su provodili decimatori koje je izašiljao biskup, od-
nosno Zagrebački kaptol. Ali u drugoj je polovici XV st. njihov rad
stavljen pod kontrolu zemaljske gospode. Križevačkim sporazumom iz
1468. plemstvo je ostvarilo pravo da u svakom desetinskom kotaru iza-
bere predstavnika koji će nadzirati rad biskupovih decimatora. U Za-
gorju je 1475. pravo nadzora kaptolskih decimatora dobio upravitelj
ylastelinstva Krapine (walpotus sew officialis castri Crapyna). Jednako
je pravo imao i upravitelj susjedgradskog vlastelinstva.
Prije početka desetinjanja biskupski i kaptolski decimatori mo-
rali su se prijaviti tim službenicima, koji su im osiguravali za vrijeme
desetinjanja smještaj i prehranu kod pojedinih kmetova (»hospitium
apud jobagianibus ubi decimatoribus videbitU1'«) (Zagorje, Susjedgrad,
sporazum Tuza i plemstva iz 1471). Ugovorom iz 1490. određeno je da
svaki seoski sudac i vojvoda moraju dati decimatorima za prehranu
(»munera«) vedro zobi, kruh vrijedan 2 denara, kopuna i pintu vina.
Decimatori su povrh toga po jednog kopuna dobivali i od svakog želira.
Na vlastelinstvu je decimatorima pridružen »banovec« (homo vulgo
banowecz), a u svakoj seoskoj općini i sudac (judex, preco). Desetinja-
nje se sastojalo od prebrojavanja kupova požnjevenih žitarica i upi-
sivanja u registar desetinskih kupova za svakog kmeta. Obično se koli-
čine manje od 5 kupova nisu decimirale. Na isti se način u jesen
decimiralo proso.
Početak desetinjanja vina decimatori su trebali oglasiti unaprijed
3-4 dana. Na oglašeni dan decimatori su s »banovcem« i seoskim
sucem obilazili vinograde, u kojima su ih morali dočekati seljaci i
otvoriti im svoje klijeti (cellaria) da procijene ili izmjere količinu no-
vog vina. Svako deseto vedro upisano je u registar desetine vina. Ugo-
vorom iz 1490. predviđeno je: »ako neki od seljaka potaknut buntov-
ništvom neće otvoriti klijet ili u određeni dan ne dođe k svojoj klijeti,
decimatori mogu takvim klijetima razbiti vrata« i obaviti decimaciju bez
prisutnosti kmeta. Kako se događalo da su kmetovi prije desetinjanja
dio vina potajno skrivali na različitim mjestima, decimatori su imali
pravo da pretražuju seljačke kuće i sva mjesta gdje se vino moglo
skrivati.'"
Desetinjanje je u drugoj polovici XV st. bilo samo utvrđivanje
i popisivanje desetog dijela proizvoda za koji će se naknadno platiti
utvrđeni novčani iznos. Desetina se naplaćivala u posebnom postupku
nekoliko mjeseci nakon desetinjanja, obično početkom slijedeće go-
dine.'" Popisani iznos desetine naplaćivali su od seljaka vlastelinski
službenici (officiales) i predavali decimatorima. Prvi termin naplate
desetine bio je u veljači, a drugi oko Uskrsa slijedeće godine. Dosta
velik vremenski razmak od desetinjanja do naplate desetine trebao
m KAZ, ACA, 21/21, 38/8.
". Ndb. a., Decimalia 17, 75; JA, D-XV-96, KAZ, ACA, 13/62, 14/35.
lU Obračuni desetine biskupa Osvalda Tuza zbog toga imaju naslove: Registrum
decimarum 1480. solutarum 1481, Introitus decimarum 1486. solutarum in anno
1487. itd. (KAZ, ACA, 22/s. n., 31/1).
144
je seljacima omogućiti da prodaju svoje proizvode i dođu do novca
kojim će razrezanu desetinu platiti.
Oko naplate desetinskih daća uvijek je bilo mnogo problema, iako
je crkva odgovornost za njihovo pobiranje prenijela na vlastelu i vla-
stelinske službenike. Da bi se desetina plaćala na vrijeme, crkva je za
sva zakašnjenja uvela posebne globe (birsagia, res negativa). Trećinu
tih globa dobivali su vlastelinski službenici, a dvije trećine decimatori.
Protiv seljaka koji nisu platili desetinu primjenjivane su crkvene
kazne - ekskomunikacija (isključenje iz crkve) i interdikt (prokletstvo).
Te su se kazne ranije primjenjivale i protiv feudalaca koji se
nisu brinuli za utjerivanje desetine od svojih kmetova. Ban Mađer je
1471. odredio da se plemići više ne udaraju interdiktom, već da se
pozovu pred svjetovne sudove. Ekskomunikacija i interdikt zadržani
su, međutim, kao djelotvorno sredstvo protiv kmetova. Decimatori su
poslije drugog termina uplate sastavljali popise seljaka koji desetinu
nisu platili. Prema odredbama sporazuma o desetini njih je zatim
optuživao crkveni sud i izopćavao iz crkve. Pompozni ceremonijal koji
je pritom primjenjivan bio je sračunat na zastrašivanje seljaka. Ako
se seljaci i poslije ekskomunikacije nisu pokorili, crkva se obraćal"
svjetovnim vlastima koje su desetinu utjerivale brahijaInom silom.'"
3.
Novčani ekvivalent desetine žitarica utvrđen je sporazumima između
plemstva i crkve. Križevačkom presudom kralja Matije iz 1466. za
svaki desetinski kup svih vrsta žitarica kmetovi su u biskupskim de-
setinskim kotarevima morali plaćati 6 ugarskih denara. Na traženje
plemstva ban Blaž Mađer je 1471. plaćanje desetine prosa smanjio,
na 5 denara po desetinskom kupu, a biskup Osvald je 1487. pristao
da se desetina prosa smanji na samo 4 denara. Isti su iznosi za dese-
tinu žitarica utvrđeni ugovorom na Rakoš polju 1490: desetinski kup
pšenice, raži, ječma i zobi trebalo je plaćati 6, a desetinski kup prosa
i sirka 4 denara (»de decima vero capetia milii utriusque atque sur-
gonis«).
Prema ugovoru zagorskih feudalaca i Zagrebačkog kaptola iz
1475. za desetinski kup pšenice i raži seljaci su u zagorskom desetin-
skom kotaru trebali plaćati 6 bečkih denara (1 forinta = 260 bečkih
denara). Na susjedgradsko-stubičkim posjedima plaćanje desetinskog
kupa pšenice i raži ugovoreno je s 8 bečkih denara. Iako je u Zagorju
i na susjedgradsko-stubičkimposjedima desetina žitarica svedena samo
na pšenicu i raž, ona se i plaćala upola manjim iznosima nego u
biskupskim desetinskim kotarevima, tj. s 2,3 ug. denara u Zagorju
i oko 3 ug. denara na susjedgradskim posjedima. Ali u nekim kaptol-
skim desetinskim kotarevima desetina žitarica plaćala se većim izno-
sima. U kotarevima Gorici iPodgorju desetinska mjera žitarica pIa-
ćana je krajem XV stoljeća npr. 7-8 ugarskih denara.
'" JA, D-XV-96; KAZ, ACA, 14/66, 14/35; Ndb. a., Decimalia, 75.
10 Agrarni odnosi u Hrvatskoj 145
 Od 1448. kmetovi na vlastelinstvima Ladomereu i Bistrici plaćali u novcu prema tržnoj cijeni. Davanje desetine SVlllJa sastojalo se za-
.su desetinu žitarica prema broju žitnica. Od svake žitnice (»de quolibet pravo od dvije daće. Svaki je podložnik morao dati ili platiti po tržnoj
on'eo«) kmetovi su morali platiti 2 ug. denara (»pecuniae OI·eales«). cijeni desetinske svinje, a za svaku svinju koja nije ulazila udesetinski
Navedeni podaci pokazuju da je desetina žitarica u drugoj polo- broj morao je platiti 1 ugarski denar. U registrima desetinske svinje
'vici XV st. otkupljivana različitim iznosima, ali je ipak u najvećem koje su se davale u naturi nazivane su »porci decimales«, dok su »porci
dijelu Slavonije plaćana sa 6 denara za desetinski kup žitarica, od- redemptionales« one svinje za koje se otkup plaćao u novcu.
nosno 4 denara za deseti kup prosa.'5I Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu i u Zagorju desetina svi-
Križevačkom presudom kralja Matije iz 1466. desetinsko vedro nja je prema ugovorima iz 1475. plaćana u stalnim iznosima. Kmetovi
vina trebalo je plaćati prema tekućoj tržnoj vrijednosti (»pro singulis su za svaku svinju morali platiti 6 bečkih denara, odnosno 60 bečkih
cubulis vini denarii idem prout vinum in novo in villis maioribus denara (23 ug. denara)' za svaku desetu.'''
valet«). Ali plemstvo je tražilo da se i za desetinu vina utvrdi stalan Desetina pčela, janjaca i kozlića naplaćivana je prema tržnoj ci-
novčani ekvivalent. jeni. Za svaku košnicu i janje izvan punog desetinskog broja trebalo
Ban Blaž Mađer je 1471, vjerojatno na temelju tih zahtjeva, odre- je platiti denar.
dio da se u Križevačkoj županiji za svake dvije desetinske pinte plaća
1 denar, dok se desetina vina u Zagrebačkoj županiji i dalje morala
plaćati na stari način, prema tekućoj cijeni. Ban je ipak dopustio da 4.
se i u Zagrebačkoj županiji, ako se s crkvom ne može postići spora-
zum o tržnoj cijeni vina, desetina plaća 1 denarom od 2 desetinske Kao centralizirani oblik rente novčana je ·desetina pobirana po desetin-
pinte. Prema tim odredbama stalni iznos za desetinsko vedro vina skim kotarevima. Podatke o njenom iznosu sadržavaju desetinski re-
kretao se od 6 do 10 ugarskih denara. gistri tih kotareva. Pomoću tih registara može se na nekim vlastelin-
Pokušaj plemstva iz 1474. da se plaćanje desetinskog vedra ustali stvima odrediti mjesto desetine među ostalim novčanim daćama.
na 6 denara nije se održao. Sporazumom iz Zdenaca 1478. ponovo je O iznosu desetine u biskupskim desetinskim kotarevima sačuvani
određeno »da se od svake dvije pinte desetinskog vedra plaća jed- su sumarni obračuni za godine 1480, 1486. i 1489. Svi ti obračuni sa-
nim denarom ili solidom«. Ta je odredba !prenesena i u sporazum drže podatke i o uplatama pojedinih decimatora blagajniku biskupa
iz 1490.'52 Osvalda Albertu Teryeku, kao i podatke o desetini koja nije uplaćena.
Zagrebački je kaptol 1475. ugovorio s feudalnom gospodom u Za- Prema tim obračunima desetina je po pojedinim desetinskim kotare-
gorju da se desetina vina plaća 6, a na Susjedgradu i Stubici 8 beč­ vima iznosila:
kih denara za svako desetinsko vedro. Preračunato u ugarske denare
desetinsko vedro u tim kotarevima plaćalo se samo 2-3 denara (pre-
ma 6-10 den. u biskupskim desetinskim kotarevima).'" Ali u nekim Desetinski 1480. 1486. 1487. 1489.
kotar forinti forinti forinti forinti
desetinskim kotarevima Kaptol je desetinu vina naplaćivao većim iz-
nosima nego biskup u svojim kotarevima. Tako je npr. udesetinskom
kotaru Gorici 1492. svako desetinsko vedro naplaćivano 10-12 dena- Svetačje (Zynche) 959,86 418,71 653,91 314
ra. Na posjedima obitelji Bradač u Ladomereu i Bistrici desetinsko Križevci 508,96 187,98 365,40 293,50
vedro je 1487. plaćano 7 ugarskih denara.''' Garignica 523,68 130,Q1 672,86 209
Prema tome, desetina vina je u drugoj polovici XV st. pretvo- Komarnica Donja 711,47 210,35 374,70 287,50
rena u novčanu daću sa stalnim novčanim ekvivalentom. Crkva je mo- 494,43 85,58 374,91 183,04
rala odustati od zahtjeva da se desetinsko vino plaća prema tržnoj Komarnica Gornja
cijeni. Geša (Gessa) 551,11 234,31 344,14 219,13
Prema svim ugovorima i propisima o desetini iz druge polovice Voćin (Achyna) 698,97 234,91 374,41 319
XV st. desetina se svinja mogla pobirati na dva načina: u naravi ili Moravče 405,82 126,02 331,03 381,37
Hrastovica 124,14 112,43 100 419,90
'" Ndb. a., Decimalia, 15, 75; KAZ, ACA, 2/17, 14/35, 13/62, 26/12; KAZ, ALC Mala Komarnica 66,39 51
n, 223,
228.
•351 »Pro quolibet decimo cubulo vini sine discrimine procreationis, quotcunque 4.978,44 1.806,69 3.591,36 2.677,58
Ukupno:
ptntas cubulus contineat, semper de singulis duabus pintis unus denarius« se
plaća (Ndb. a., Decimalia 75).
'" KAZ, ACA, 14/35, 13/62. Kmetovi u Zagorju plaćali su još i 1504. samo 2 Ukupni prihod od desetine kolebao se, dakle, od 1800 do 5000
ug. denara za desetl~sko vedro. Regest te godine završava bilješkom: Summa
cubulorum 8617,5 facit florenorum 172 den. 35« (tj. za svako vedro plaćeno je forinti, ovisno o godišnjem prirodu proizvoda koji su decimirani.
Z denara) (KAZ, ACA, 25/2).
'" KAZ, ACA, 26/15, 14/38. '" Isto, 14/35, 13/62.
146 10* 147
 Oko 1488. sastavljen je pregled biskupske desetine unaturalnim Luki Zamršju Sišljaviću i Podvorcima svaka je kuća platila 7 de-
Iznosima koji su kasnije preračunani u novac. Prema tom pregledu u nara: Na nekoiiko mjesta decimatori su desetinu prodali (vjerojatno
biskupskim kotarevima popisane su ove količine žitarica, vina i svinja: vlasteli).357
U registru goričke desetine iz 1502. dese~ina je. J?:a mnogo mjes~,:
2itarice Proso već pri popisivanju izražena u novcu. MnogI plemICI u Zlatu platih
Desetinski Svinje i
kotar (hlada) (milium) Vino
košnice su 40-100 denara. Uz mnoga druga sela i seoske općine pribilježen
kupova kupova vedara je iznos koji treba platiti ;za des.etinski ~up .~ita:ica .~ vedro viI?-a. Pre-
komada
ma tom registru kmetovi IZ Gonce, LadIhovIca I opcme Koran:~e ~la­
Geša 3.419 821 1.741 2.046 ćali su 7, a kmetovi na vlastelinstvu Skradu 8 denara za kup zItar~ca
Komarnica Gornja 1.203 140 3.906 881 ili vedro vina. U nekim općinama vlastdinstva Steničnjaka desetma
Križevci 1.565 744 3.901,5 1.079 se plaćala 9 denara. po mjeri. D!? ~esetine. ipak. je p<?biran i u. naturi.
Svetačje 3.420 2.467 10.050 1.079 U skladište (cellanum) u SterncnJaku pnkuplJeno Je te godme 650
Moravče 1.253 968 3.224 1.760 vedara vina 300 kvarti pšenice i 208 kvarti prosa. Na nekoliko vla-
Garignica 1.443,5 780 6.205 1.664 stelinstava desetina je prodana vlasteli za ove iznose: Perna --- 28
Komarnica Donja 2.232 410 6.836 1.765 forinti Peć IKladuša - 26 forinti, Cetin - 24 forinte, Blagajski Tu-
Voćin (Athyna) 2.550 460 7.116 2.335 ranj ...:.- 32 forinte i u općinama Kostanjek i Roženica na Steničnjaku
za 18 forinti. Na sličan je način desetina naplaćivana i 1507.358 .
Ukupno: 17.085,5 6.790 42.979,5 12.609 Registar desetine u kotaru Gorici iz 1511. sadržava iznos desetme
u novcu za svakog kmeta. Prema tom registru prihod desetine skla-
Stvarna vrijednost decimiranih proizvoda bila je veća od 10.000 dišta u Steničnjaku (vlastelinstva S.tenič?-jak, Skr,,;d ! posjedi go:!čkih
forinti, ali su seljaci prema utvrđenim novčanim ekvivalentima platili plemića) iznosio je 80, u Perni ~O I Cet~nu 60 fo~mtl, do~ ~kladlsta u
samo 5100-MOO forinti (6 den. kup pšenice, 4 den. kup prosa, 6-10 Peći i Blagajskom Turnju nisu Imala mkakve pnhod~. Cml se da ~~
den. vedro vina i 10-20 den. za svaku svinju). 1511. žitarice slabo rodile, jer velik broj kmetova mje morao platiti
desetinu (u općini Zlat 38%, u općini Javorovec 35%, u Strelči i Tn.~
Oko 1485. popisani su u biskupskim desetinskim kotarevima di- binji 55% seljaka upisanih u registar). Seljaci su za desetinu te go-
movi. U osam desetinskih kotareva (bez Hrastovice, Moslavine i Donje dine plaćali različite iznose. U seoskoj općini Zlatu prosjek je npr.
Komarnice) popisano je 18.322 dima. Ako se novčana desetina tih ko- iznosio 38, uJavorovcu 37, u općini Strelči i Trebinju 45 i Hutini
tareva podijeli na dimove, svaki je dim u prosjeku za desetinu pla- 51 denar (za one koji su desetinu platili).35' Ako se ti iznosi usporede
ćao: 1480. g. --- 26 den., 1486. g. - 9 den., 1487. g. - 19 den., 1488.
s novčanim podavanjima iz urbara vlastelinstva Steničnjaka iz 1519,
g. - 27 do 34 den. i 1489. g. - 14 den. Kako se zna da je kraljevski može se zaključiti da su podložnici u prosjeku za desetinu plaćali više
porez obično razrezivan 50-100 den. po dimu, može se smatrati da nego što su iznosile redovite novčane daće.
opterećenje seljaka desetinom u novcu nije bilo naročito veliko. Iz- U desetinskom kotaru Podgorju desetina je na većini posjeda 1458.
nosi desetine za vlastelinstva, koja se u registrima zasebno spominju, naplaćena u novcu. U nat~ri je pobir.a~a jedino u .trgo,:,ištu Ja~treb~r­
doista nisu veliki. Tako je npr. 1487. na vlastelinstvu Ludbregu na- skom i na kaptolskom pOSjedu Petrovml. Na vlastelmstvIma OzlJU, Rib-
plaćeno 40 for. 4 den., na posjedu Biškupcu 5 for. 32 den., na vla- niku, Lipi i posjedu Mlači Kaptol je desetinu za 50 forinti dao ul
stelinstvu Velikoj 38 for. 71 den., a "decima populorum Stephani zakup knezu Bernardinu Frankopanu.36o
Czuppor apud Zawam« iznosila je samo 32 denara.356 Registri desetine za Podgorje iz 1480. i 1482. sadržavaju pribilješ-
Za desetinske kotareve Zagrebačkog kaptola Goricu, Podgorje i ke iz kojili se također može zaključiti da je desetina plaćana u novcu.
Turopolje (Campus) nisu sačuvani ugovori o komutaciji desetine u Tako se npr. samo za sela Brežnik i Erjavec izričito kaže da dese-:
novčano podavanje. Ali registri pokazuju da se desetina i u tim ko- tinu vina daju u naturi (Iste solvunt vinum in specie ad Ozel). God.
tarevima u drugoj polovici XV st. pobirala u novcu. U više sela lij 1482. desetina vina pobirala se u naturi samo na području jastrebar-
kotaru Gorice prema registru iz 1492. ubilježeno je da se desetina skog trgovišta (»ubi sunt vineae in specie venditae«). U selima vla-
plaća određenim novčanim iznosima: "per 12 solidos« za desetinsko stelinstva Ribnika desetina je naplaćivana sa 6-8 denara po mjeri žita-
vedro vina u općini Zlat, 10 denara u Stojmeriću i Lipju. U selima! rica i vina. Stanovnici trgovišta Ribnik plaćali su po 7 denara od

:mi Desetina II biskupskim »cultellima« prikazana je na temelju ovih izvora: m KAZ, ACA, 26/15. Slične podatke sadržava registar iz 1493. (KAZ, ACA, 26/16).
Registrum decimarum anni 1480. solutarum 1481, Introitus decimarum anni 1486. Registri Gorice iz 1461. i 1464. sadr1avaju samo popise seljaka iz kojih se ne
solutarum in annO 1487, Registrum de decimis reverendi domini Osvaldi episcopi može ustanoviti kako su desetinu plaćali (KAZ, ACA, 26/5. n., 30/s. n.).
Zagra.biensis de regno Sclavonie. Sumpna summarum (oko 1488), Pregled uplata '" Isto, 26/12, 26/13.
desetme 1487. i 1489. I Registrum fumarum in regno Sc/avonie (cca 1485) (KAZ, "' Isto, 99/102.
liCA, 30, 30/2, 26/s. n.).
,. Isto, 30/2. Cini se da je 1450. desetina pobirana u naturi (KAZ, ACA, 30/3).
148
149
syakC; k~~e ~a d.e~etinu žitarica. Na vlastelinstvu Bosiljevu kup dese-
tm~klh Z1tan~~ Ih vedro de~etinskog vina plaćano je 8 denara (»ca.
pettas et Osptttum per 8 soltdorum et cubulos sicquidem«).,"l
Go~. ~485. u Podgorju je za desetinu vina i žitarica naplaćeno
52č5 . for.mtl. Od o.ko 630 p?dložnika desetinu je platilo 460. Svaki pod-
lozmk Je u prosjeku platIO 11,3 denara. Jedino su građani trgovišta
Jastrebarsko desetinu i dalje davali u naturi (»Iste dant vinum in spe-
cie«).362 Na vlastelinstvima Jastrebarskom i Ozlju 1500. naplaćeno je
80 forinti desetine.363
Na Ribniku i Bosiljevu desetina je još i 1518. naplaćivana u nov·
cu,. Za s,:a.ko deseto vedro vina kmetovi su na posjedima Bosiljeva tre·
?ah platiti 10 marketa. Od 352 desetinska vedra naplaćeno je 19 for.
1.30 denara.. ~a .ribničkim posjedima svaki kmet je za desetinu pla-
tIO »po soldml sest«. Na oba vlastelinstva prikupljeno je 32 for. i
52 den. desetine. Više od dvije trećine te svote naplaćeno je desetinom
vina.364
Dio des.et~?e. u turol?oljsk.om desetinskom kotaru plaćan je 1459.
u no~cu. Ah clm se .da Je pocetkom XVI st. u dijelovima tog kotara
desetma ponovo poblrana u naturi.365
U kaptolskom desetinskom kotaru Zagorje desetina se pobirala
u J?-0vc~. pr~ma. s~orazumu iz 1475. God. 1483. obračunat je iznos de-
setme zltanca .1 vm~ za svak.o vlastelinstvo i plemićki posjed.366 God.
1489: ~a des":tlI~u vma krapmsko-kostelskih posjeda naplaćeno je 9
funti l 6 fo:mtl..Desetina žitarica trakošćanskih posjeda iznosila je
1500. g. 3 hbre l 46 denara, a Kamenice 1 5 funti i 27 denara.'"'
Podložni~i vlastelinstava Velikog Tabora (Vrba'vca), Kostela, Cesargra-
da, ~rapm~, Lobora, ?štrc::, i nekoliko manjih posjeda platili su 1504.
desetmu vma 172 fonnte l 35 denara.36' God. 1506. za desetinu žita.'
rica vlastelinstava Krapine, Trakošćana Lobora Oštrca Belca i de-
setak manjih posjeda naplaćeno je 57,5 funti d~nara.36"
Ak~ se ti i~nosi uspor~~e s novčanim daćama koje su kmetovi
zagorskih vlastelmstava platih oko 1480, ponovo se može zaključiti da
novčana desetina nije bila velik teret.
'" KAZ, ALC II, 228, 229.
362 »~Un1ma tam vil1C!run-~ quam capetiarum in moneta markethorw-n facit 7JGa
quod zn mo'!eta regalt factt 5250 soltdorum absque iste que collaverunt fratribus
Summa polllcza sullt 28« (KAZ, ALC II, br. 223).
'" KAZ, ACA 30/7. Desetina je u novcu naplaćivaua ISOl i 1511 (KAZ ACA
30/8, 30/9). . .
.3/,4~. S t r o h a l, Popis desetine iz god. 1518. na vlastelinstvima Bosiljevo i
Ribmk, VZA XVIII, Zagreb 1916, 300-303.
'" KAZ, ACA, 37/4, 37/5, 37/3, 37/6, 37/l.
:J66 .Tako je :t:pr. s »Portio egregii GeorgU Spyryanecz« II Batini
funtI, .s vlastelinstva Oštrca.21,5 funti i 7 vedara, s vlastelinstva Labara IS fuu!i,
s pOSjeda Komora 4 funte l 10 vedara, s posjeda Suteske 55 funti i 5 5 vedara
,KAZ, ACA, 21/21). ' ,
'" KAZ, ACA, 22/2.
:: »Summa cubuloru,!, 8617,~ facit florenos 172 den 35« (KAZ, ACA, 25/2).
nTota summa tactt capetlarum 2425 summa facit funtas 575« (KAZ ACA
25/3). God; 1507. na istim je posjedima desetina žitarica i vina' obračun~ta sa'
117,5 funtl: »Summa totatis bladi et vini facit in capetiis et cubulis funtas
117,5'" (KAZ, ACA, 25/2).
150
Mnogo veće iznose plaćali su u XV st. za desetinu vina kmetovi
Zagrebačkog kaptola u Varaždinskim Toplicama. God. 1475. platili su
za tu desetinu 250 pensa denara, a 1476. g. 198 forintU"
Na kraju prikaza desetine kao novčane daće valja još jednom
istaći važnost promjena koje su se u XV st. desile s desetinom:
l. Pretvaranje desetine u novčana podavanja značilo je ujedno i njeo.
zino smanjivanje. Za većinu desetinskih daća novčani je ekvivalent
utvrđen ispod tržnih cijena.
2. Određivanjem stalnih novčanih iznosa za plaćanje desetine stvoreni
su preduvjeti da se porastom cijena poljoprivrednih proizvoda realna
vrijednost desetine i dalje smanjuje.
3. Na većini vlastelinstava kmetovi su za desetinu plaćali dosta male
iznose. Desetina je komutacijom zapravo iz važnog naturalnog poda-
vanja pretvorena u sporedno novčano podavanje.
D. Porezi
Porezi su, jednako kao i crkvena desetina, bili dio centralizirane feu-
dalne rente. Budući da su pobirani za kralja (državu) i zajedničke
potrebe feudalnih staleža, mogu se smatrati i javnim podavanjima. Ta
su podavanja u najviše slučajeva trošena samo za podmirivanje po-
treba feudalne klase. Njihov feudalni karakter sadržan je i u činje­
nici da su ih plaćali samo zavisni seljaci i građani. Iako se u ovom
radu porezni sistem ne istražuje, u pokušaju da se odredi struktura
rente i ocijene feudalni tereti zavisnih seljaka ne može se zaobići pi-
tanje poreza kao sastavnog dijela feudalne rente.
Sredinom XV st. u Slavoniji je još uvijek kao kraljevski porez
pobirana kunovina (marturina). Veći dio tog poreza nalazio se tada
u rukama privatnih feudalaca koji su ga dobili poreznim egzempci-
jama svojih posjeda. Samo od 1439. do 1453. prihodi marturine sma-
njeni su sa 6000 na 4000 forinti. 371
I Matija Korvin je u prvim godinama svoje vladavine podjeljivao
porezne egzempcije. God. 1458. oslobodio je npr. poreza posjede Pavla
. i Nikole Mikčevca od Cirkvene ("de omnibus tributis mardurinalibus«).
Sličnu je povelju 1466. izdao za sve posjede Grgura Bradača od Lado-
, ,
merca.'72 God. 1459. kralj je slavonsku marturinu založio banu Vitovcu
dok si iz nje ne naplati 8000 forinti duga.'"
Uvođenjem komorskog poreza (tributum tisci regii) 1467. kraljev-
plaćeno 11 S',
ski su prihodi od poreza višestruko porasli. Međutim, ne može se
3,0 God. 1475. »Sumpna totatis tam extraneorum quam provincie facit ducentf
. quinquaginta pensas minus denarios quatuor«, a 1476. »Sumpna omniwl1 solu~
torum facit 1988 cubulos, computando florenunz per 7,5 pensas facit flor. 198«
(KAZ, ACA, 70/la, 70/7).
m Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 33.
'" JA, D-XIII-88, D-XIV-40.
Jn NRA, 20/96. Na Vitovca je prenesena »facultas exigendi mardurinas seu pro·,
ventus regios mardurŽ1zales«.
151
 jasno razlučiti koliko je taj porast bio rezultat poništavanja svih po-
reznih egzempcija, a koliko povećavanja poreznog opterećenja zavis-
nih seljaka. Porezni tereti u Slavoniji bili su manji nego u Ugarskoj,
jer je kralj 1472. potvrdio staru povlasticu da se u Slavoniji i dalje
razrezuju upola manjim iznosima. Zbog turskog pustošenja Slavonija
je 1477. oslobođena četiri godine plaćanja svih poreza, ali kralj je
već 1481. prinudio slavonske velikaše da mu odobre izvanredni porez
"Od 50 denara po dimu.'"
Obračuni dimova za Var až di n s k e To p I i ce upućuju na
zaključak da se kraljevski porez pobirao u iznosima dva puta većim
od redovitih daća koje su kmetovi plaćali. God. 1485. toplički su kme-
tovi kraljevski porez (d i e a l' e g i a) platili dva puta: u veljači i
u jesen. U veljači su platili od 176, a u jesen od 173 dima. Obično se
u svakom terminu plaćalo 50 denara od dima. Prema sačuvanim izvo-
rima sva su novčana podavanja 1485. iznosila:
Redovita daća trgovišta
(1 for. od selišta X 32) 32 for.
Redovita daća u provinciji
(proventus pecuniarius ordinarius) 41 for.
Marturina 3 for. 65 den.
Kraljevski porez (dica regia) 174 for. 50 den.
Ukupno: 251 for. 15 den.
Kraljevski je porez te godine činio čak 69% podavanja u novcu.'75
God. 1486-1487. kraljevski porez (dica regia) pobiran je na topličkim
posjedima još tri puta.37'
Kraljevski porez na topličkim posjedima plaćao je samo dio lane-
tova. God. 1485. na tom je vlastelinstvu živjelo oko 300 podložnika, a
dika je pobirana od 176, odnosno 173 dima. Plaćanja poreza bili su
,oslobođeni u trgovištu sudac (richtardus), teklič (preco) i 3 ~iromašna
građanina. U provinciji je bilo oslobođeno 13 dimova (seoski funkcio-
nari i lanetovi koji »nec fuerunt dicati nec aliquem solverunt, quia
mis<:ri sunt~). Ali iz jednog nedatiranog registra iz tog doba vidi se
da Je p.ostoJao po;;eban sistem obračunavanja dimova. U trgovištu se
npr.racunalo da Je 20 posjednika polovice selišta imalo dim (»habet
fumus«), a 8 seljaka s istim posjedima nije imalo dim (»non habent
fumos«). U dosta slučajeva kao dim su se računala 2-3 posjeda. I-
u provinciji selište nije bilo uvijek identično s dimom. U selu Ilin-
ci:o:.a je npr. na 4 s,:,lišta bilo 10 dimova, a u selu Trgovišću na 6
se~Ista 4 d,ma. Ka,? dIm se zapravo računao seljački posjed određenog
pnvr.edr:og poten~IJala, s kucom i gospodarskim zgradama. Kmet u
BrezJu Je npr. drzao dosta velik posjed, ali taj se posjed nije računao
kao dim jer nij~ ima<;>. kuću (~fumus nullus, edificia nulla possidet«).m
Nakon smrtI MatIJe. Korvm~ . 1490. ugarski su velikaši ukinuli nje-
govu poreznu reformu l obnovIlI sve stare porezne egzempcije. Novi
m Vj. K 1a i Ć, Povjest Hrvata II/3, 89, 106, 128-129.
'" KAZ, ACA, 66/2.
,,. JA, II-e-64.
m KAZ, Acta decimalia, br. 439.
152
je vladar 1492. potvrdio povlasticu slavonskom plemstvu da i dalje-
plaća sanlO polovicu raspisanog poreza. Dokidanjem Korvinovih re-
formi ponovo je veći dio kraljevskog poreza zapravo pretvoren u vla-
stelinske daće. To veoma rječito pokazuju obračuni slavonskog poreza
1494-95.
God. 1494. popisano je u Slavoniji iznad Save 31.225 dimova, a
porez je naplaćen samo od 9461. Od poreza su bili oslobođeni posjedi
najkrupnijih velikaša i crkve. Svjetovni su velikaši i plemići zadržali
porez s 33,7%, a crkvene ustanove s 24,6% dimova. Porez npr. nije
naplaćen s posjeda hercega Korvina (2044 dima), Lovre Iločkog (1661
dim), Nikole Banffyja (1095 dimova), Petra Gereba (1130 dimova), Ja-
koba Sekelja (627 dimova), Ivana Kišhorvata (486 dimova), posjeda za-
grebačkog biskupa (2885 dimova), vranskog priora (2193 dima) i dru-
gih. Od prve kontribucije 1495. svjetovni su feudalci zadržali 25%,
a crkveni 8,9% poreza.''' Svi posjedi južno od Kupe oslobođeni su
1490. plaćanja kraljevskog poreza. Ali su ga i ondje feudalci vjero-
jatno neko vrijeme pobirali.
O poreznim teretima slavonskih kmetova sačuvano je iz prvih de-
cenija XVI stoljeća više izvora. Prema tim izvorima kraljevski je porez
(contributio seu taxa regia, dica regia) u razdoblju od 1500. do 1527.
raspisivan i pobiran gotovo svake godine.37'
Porez je plaćao samo dio seljaka. Najvažniju skupinu oslobođenih
plaćanja kraljevskog poreza činili su »siromašni« (pauperes). U Va-
raždinskoj se županiji kao dim nisu računali svi seljački posjedi koji
su imali prihod manji od tri forinte (»pauperes qui non habent res
in valore trium florenorum«). Popisivači dimova su inače pojedine se-
ljake oslobađali poreza na temelju zakletve seoskih sudaca ili vlaste-
lina da su siromašni (»pauperes ad juramentum judicis relaxati«).
Kao siromašni računali su se i svi želiri i seljaci koji su se uzdržavali
na vlastelinskom alodu (»qui de curia nut,-iuntur«).
Drugu skupinu seljaka oslobođenih plaćanja poreza činili su pre-
ma popisima 1507. i 1517. funkcionari seoskih općina (judices, preco-
nes, waywode, chewz, byrych i sL). Poreza su također oslobađani se-
ljaci koji su na vlastelinstvu obavljali različite poslove kao sluge, slu-
žbenici i obrtnici.
Prema registrima kraljevskog poreza iz 1507. i 1517. u kotaru
Zagrebačke županije između Save i Kupe plaćanja poreza bili su os-
lobođeni:
Broj oslobođenih
1507. 1517.
Funkcionari seoskih općina (judices, precones,
waywoda, chewz, byrych i sl.) 142 156
Vlastelinske sluge i službenici (servitores,
familiares, vigilatores, portarU, allodiatores,
officiales, liberi, hortulani, pastores porcorum,
pastores boum) 114 103
Jn Popisi i obračuni poreza, 3-7.
m Prema nepotpunim podacima porez je 1500-1527. raspisivan i pobiran 21 put..
153
 Istodobno je prema drugim izvorima novčane daće plaćao ovaj
Broj oslobođenih
1507. 1517. broj podložnika:

'Obrtnici (f.abri, moledinatores, navigatores, Kraljevski

carpentarzl, sutores, lapicidae, sartores, pistores, Urbar Sabagij Vojščina
porez
.factores, doleatores) 36 82 1519. 1524. 1524. 1525.
Inkvilini (podworczy) 24 43
·Siromašni kmetovi (pauperes ad juramentum Gornja provincija 71 59 56 52
judicis relaxati) 153 604 Donja provincija 110 107 102 105
Plemići jednoselci (nobi/es unius sessionis) O 75
Novonaseljeni kmetovi (noviter constructae Ukupno: 181 166 158 157
,domus) 6 O
Trgovište Međurić 53 49 47
Ukupno: 475 1063 Trgovište
Pak. Središte 31 21 23
, Najbrojniju skupinu oslobođenih činili su, dakle, siromašni
kmetovi.'so Ukupno: 84 70 70
Prema tome, u porezne su registre kao dimovi unošeni samo se-
ljački pos)edi s određenom vrijednošću prihoda i posjedi koji nisu
~slo?ođem zbog obavljanja specijalnih poslova na vlastelinstvu. Di- Ako se uzme u obzir uobičajena fluktuacija stanovništva, broj je
m~'Y' su, dakle, na. početku XVI st. pojedinačni seljački posjedi od dimova 1520-1525. ~dgovarao broju podložnika koji su plaćali nov-
kOJIh se na te.melju određenih kriterija naplaćuje kraljevski porez. čane daće. Veća razlika postojala je jedino između broja dimova 1517.
Usp~re~ba pO~llsa.crkvene desetine i drugih izvora potvrđuje da je i broja podložnika 1519. U provincijama je 1519. bio 21 kmet, a u trgo-
zbroJ d,mova l seljaka oslobođenih poreza na većini vlastelinstava bio vištima 19 purgara više nego što je 1517. bilo dimova. Vjerojatno i
jednak ukupnom broju podložnika. To pokazuje npr. usporedba poda- ovdje u pOil'ezni popis nisu uneseni siromašni kmetovi i slobodnjaci.'82
taka za dvadesetak posjeda iz registra dike za 1507. s podacima iz po- Na Batthyanyjevim vlastelinstvima N o v i D vor i (Ujdwar, Wy-
.pisa desetine 1501-1506. godine.,"l war) i S vet i A n d 'r i j a (Zenth Andraas) u Križevačkoj županiji
. Na vla~teliJ:;stvu Međuriću popisivan je početkom XVI st. ovaj izvanrednu novčanu daću platilo je 1516. oko 250 podložnika. Oba ta
-broJ poreznih dImova: posjeda obračunata su u registru poreza iz 1517. samO sa 65 dimova.
U registar poreza uneseni su, dakle, posjedi samo oko 23% seljaka.
Pribilješke uz izvanrednu daću pokazuju da je na tim posjedima doista
1507. 1517. 1522. 1525. 1526. 1527. bio velik broj siromašnih seljaka.
dimova dimova dimova dimova dimova dimova Prije su prikazani podaci koji pokazuju da je dio seljaka bid
oslobođen plaćanja poreza. O oslobađanju dijela seljaka plaćanja po·
'Gornja provincija 131 60 68 53 58 47 reza postoje i drugi izvori. Tako je npr. u kotaru Zagrebačke županije
između Save i Kupe 1507. oslobođeno 26,8%, a 1517. čak 34,2% se-
Donja provincija 133 90 90 98 100 84 ljačkih posjeda. Siromašnih seljaka bilo je 1507. g. 8,6%, a 1517. g.
Ukupno: 264 150 158 151 20,8%. God. 1520. u istom su kotaru plaćanja poreza oslobođeni samo
158 131 posjedi siromašnih seljaka i oni koje je opustošio knez Bernardin
'Trgovište Međurić 43 42 40 47 40 32 Frankopan ("desertae sessiones per gentes comitis Bernardini«). Tih
je posjeda bilo 465 ili 18,5%. U kotarevima Zagrebačke županije iznad
Trgovište
Save 1520. zbog siromaštva porez nije moralo platiti 445 ili 23 % pod.
Pak. Središte 24 23 18 20 20 18 ložnika. Kao siromašni (pauperes) i slobodnjaci (liberi) 1517. je u Va-
raždinskoj županiji poreza oslobođeno 15,5% podložnika.
Ukupno: 67 65 58 67 60 50 Broj seljaka koji nisu morali platiti porez bio je vrlo različit na
pojedinim vlastelinstvima i posjedima što pokazuju i ovi primjeri:
,~ Popisi i obračuni poreza, 19-23, 82-89.
'" Isto, 19-23, 36-42; KAZ, ACA, 25/3, 29/5, 25/2, 37/1, 30/8, 37/1, 70/12. '" Popisi i obračuni poreza, 29, 97; MOL, DI 37.007, 26.324, 38.651; JA, D-XXVII43,

154 i55
 Oslobođenih % oslobo- Kraljevski je porez 1509. iznosio čak 69% novčanih podavanja.
Dimova poreza Ukupno đenih poreza Slijedećih godina taj se udio smanjio, ali u ukupnim novčanim poda-
Posjed
1507. 1517. 1507. 1517. 1507. 1517. 1507. 1517.
vanjima grebenskih kmetova 1509-1515. porez je ipak činio 39% tih
podavanja.384
Kučan 36 21,5 6 2 42 21,5 14,2 8,5 Na posjedima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, G o r n j e m G r a-
Kostel 125 100 40 20 165 120 24,2 16,6 d e e u i D o n j e m G r a d e c u kraljevski porez (taxa regia) također
Varaždinske je najveće novčano podavanje. Oko 1500. kmetovi tih posjeda platili
Toplice 85 100 17 20 102 120 16,6 16,6 su 115,44 forinte poreza što je činilo 53% novčanih daća. God. 1504.
Oštrc 82 71 21 29 103 100 20,3 29,0 iznosio je 108,30 for. ili 54% novčanih podavanja.38'
Bela 123 100 16 27 139 127 11,5 21,2 Na Batthyanyjevim posjedima u Križevačkoj županiji prikupljeni
Krapina 196 300 49 18 245 318 23,2 16,0 su 1516. ovi iznosi kr.aljevskog poreza:
Selnica 20 21 12 5 32 26 37,5 19,2
Orehovica 25 21 6 12 31 33 19,3 36,3 Dimova
Suteska 21 10 Porez 1516. 1517.
8 4 29 14 27,5 28,5
Zajezda 8 10 8 6 16 16 50,0 25,0
Semovec 8 2 3 5 11 7 27,2 71,4 Wamhyda 36 for. 27
Križanec 5 2 3 4 8 6 37,5 66,6 Dimičkovina (Gymelchfeld) 9,35 for. 12
Sisak 169 179 37 73 206 252 17,9 28,9 Sv. Andrija (Zenthandraas) 27 for. 15
Samobor 106 108 45 77 151 185 29,6 41,6 Kristalovac (Kristallocz) 55,50 for. 72
Okić 255 283 68 148 323 431 21 34,3 Dišnik (Desnycze) 36,75 for. 47
Jastrebarsko 126 82 55 79 181 161 30,3 49,0 Novi Dvori (Wydwar) 75 for. 51
Brezovica 25 15 7 27 32 42 21,8 64,2 Tomaševac (Thomassocz) 18 for.
Slavetić 10 20 10 11 20 31 50,0 35,4 Garignica (Garighnicza) 76 for. 35
Mogor 57,80 for.
Torčec (Thorchecz) 19,25 for. 37
Slični podaci mogli bi se navesti za stotinjak vlastelinstava i po-
sjeda.''' Ali i na temelju svega što je dosad izneseno može se zaklju- God. 1516. od svakog dima je naplaćivano 80 denara poreza. Ako
čiti da je kraljevski porez na početku XVI stoljeća plaćao tek dio za- se na temelju toga izračuna broj dimova, vidi se da je gotovo na svim
visnih seljaka. Među oslobođenima od poreza najbrojniju su skupinu posjedima vlastelin porez naplatio od većeg broja dimova nego što
činili siromašni kmetovi, ali feudalci su obično uspijevali da se po- ih je 1517. popisano (na Wamhydi je npr. naplaćen od 45, Sv. Andriji
reza oslobode i seljaci koji obavljaju različite dužnosti i posebne po- od 35, Kristalovcu od 69, Novim Dvorima od 93 dima). Ali porez 1516.
slove na vlastelinstvima. Sve je to potrebno uzeti u obzir kad se želi ipak nije bio najveće novčano podavanje. Podložnici Kristalovca, Sv.
ocijeniti mjesto poreza među feudalnim teretima. Andrije i Novih Dvora platili su 2-3 puta više izvanredne novčane
Na vlastelinstvu G r e b e n u kraljevski porez (taxa regia) pobirao daće.3S6
se 1509-1515. u pet navrata. Prema vlastelinskim registrima ubrani Na vlastelinstvu M e đ u r i ć u kraljevski je porez 1525-1527. po-
su ovi iznosi redovitih novčanih daća i kraljevskog poreza: biran četiri puta:

1525 1525 1526 1527

1509. 1511. 1512. 1513. 1514. 1515. (40 den./dim) (70 den./dim) (1 for./dim) (55 den./dim)
for. for. for. for. for. for. forinti forinti forinti forinti
Redovite Gornja provincija 36,60 69,30 100 46,22
novčane daće 51,94 147,30 136,14 111,10 120,20 110,50 Donja provincija 20,00 37,10 58 21,45
Središće 8,40 14,00 22 9,71
Kraljevski porez
Međurić 18.80 32,90 40 17,33
(taxa regia) 120,20 98,50 90,32 70,00 62,00
Ukupno: 83,80 153.30 220 94,71
Ukupno: 172,14 147,30 234,54 201,42 190,20 172,50
n. MOL, Dl 104.633, 104.216.
'" Popisi obračuni poreza, 19-23, 82-89, 108-113, 115-120. m KAZ, ACA, 81/1; KAZ, Acta decimaIia, br. 413.
'M MOL, Dl 104.288, 104.293, 104.290, 104.291.

156 157
 Podložnici Međurića platili su 1525. i 1526. porez u većem iznosu
nego što su iznosile sve njihove novčane daće.'87
Kao kratki rezime uz prikaz poreza kao feudalnog tereta u drugoj
polovici XV i na početku XVI stoljeća treba posebno istaći slijedeće:
1. Na temelju sačuvanih izvora ne može se ustanoviti koliko se po-
reznom reformom kralja Matije Korvina iz 1467. povećalo porezno op-
terećenje seljaka u Hrvatskoj i Slavoniji.
2. Na početku XVI st. kraljevski je porez raspisivan i pobiran gotovo
svake godine. Plaćao ga je samo dio zavisnih seljaka, jer su najsiro-
mašniji oslobađani, a i feudalci su redovito uspijevali da se plaćanja
oslobode oni seljaci koji su na vlastelinstvima obavljali različite duž-
nosti i poslove.
3. Nakon 1490. posjedi u Hrvatskoj nisu plaćali kraljevski porez, a u
Slavoniji se povećao broj velikaša koji uživaju porezne egzempcije.
Svi su ti velikaši na svojim posjedima nastavili pobirati porez za sebe
(Batthyanyjevi posjedi, Međurić). Porez se kao vlastelinska daća po-
birao mnogo urednije nego kao podavanje kralju.
4. Na više vlastelinstava je porez u prosjeku bio veći od redovitih
novčanih daća.
E. Novčana renta - !!lavni oblik feudalne rente
li drugoj polovici XV 1 na početku XVI stoljeća
Na temelju analize koja je provedena mogu se stvoriti zaključci i o
glavnom obliku feudalne ;rente u Hrvatskoj u drugoj polovici XV
i na početku XVI stoljeća.
Analiza brojnih izvora pokazala je da tlaka u tom razdoblju nije
bila velika. Na više vlastelinstava nju je davao samo dio kmetova. Na
nekima je u XV stoljeću i smanjena. Spomenuti su također slučajevi pre-
tvaranja tlake u novčanu daću.
Utvrđeno je nadalje da je u tom razdoblju došlo do smanjivanja
naturainih daća. Najvažniji moment tog smanjivanja bilo je pretvara-
nje gotovo svih desetinskih daća u novčano podavanje. U novac su
prevođene i neke druge naturalne daće.
Prikaz novčane rente pokazao je da su u XV stoljeću uvedene
nove novčane dać" (vojščina, izvanredne daće u novcu). To, međutim,
nije značilo opće povećavanje feudalnih tereta. Komutacija desetine i
drugih naturainih daća u novčana podavanja istodobno je predstav-
ljala njihovo smanjivanje u odnosu na realnu vrijednost u naturi.
Čini se da je jedino poraslo opterećenje seljaka porezima.
Sve u svemu, težište je feudalnog izrabljivanja u tom razdoblju
do kraja preneseno na novčanu rentu. Istodobno su smanjene radna i
naturalna renta. Te zaključke potvrđuje uspoređivanje vrijednosti po-
jedinih oblika rente.
'" JA, D-XXVII-43.
158
Na posjedu Zagrebačkog kapt.'~la u I,:a:r:joj Rijeci kmetovi. su pr~-.
ma ispravi iz 1422. od svakog sehsta placah 120 denara redovIte dace
i davali desetinu žitarica i darove. Vrijednost desetine i darova bila je,
po svemu sudeći, manja od iznosa novčane daće. Ali novi su naseljenici
povrh toga morali plaćati kontribuciju (contributio) i zemaljski porez
(rega/es).''' v • • • . . , •
Prema ispravi iz 1435. podlozmcI IZ Rakov~a l Kalmoy,c~ tr~bal.l
su od svakog selišta platiti 200 denara te datI kvartal psemce l trI
dara. Prema najvišim cijenama kvartal pšenice i darovi, koje su ti
kmetovi davali, nisu mogli vrijediti više od 30 do 50 denara.'"
Naturalna podavanja kmetova u Novom Mjestu na vlastelinstvu Bi-.
sagu (desetina i darovi) prema ispravi iz 1478. također su vrijedi!~ ma·
nje od iznosa redovite novčane daće {6,5 pensa denar~ po sehstu).'~·
Prema urbarijalnim ispravama za kaptolske posjede Sesvete l
Brestje (oko 1481. g.) svako je selište moralo davati desetinu pšenice
i prosa, voz sijena i darove, te plaćati 1 for.i:rtu re~ovite dać~."l I na
tim je posjedima novčana daća veća od vrIjednostI naturalmh pod>:,.
vanja. Ako se uzme u obzir da su t~ kmetovi još pla.~ali po;ez.i .~~v>:h
izvanredne daće u novcu, novcana Je renta nesunmJlvo naJvazmJI dIO..
v
rente.
Već je istaknuto da je redovita novčana daća 1486. glavno poda-
vanje podložnika na modruškom vlastelinstvu.
Na posjedima zagrebačke biskupije u Ivaniću, Čazmi i Dubravi ~.
naturi su 1480. pobirane redovite daće i dio desetinskih. ZagrebačkI
je biskup te godine putem redovitih daća dobio u n~~uri. 810 ;,eda;a
zobi, 100 vedara pšenice i 84 vedra pr~sa. Ako se te zlta.rIce ~acunaJu.
po najvišoj cijeni (lS den. vedro pšemce,. 8 den. ~~osa '. ZObI), redo-
vite su daće vrijedile 86 for. 52 denara. DIO redovItih daca (3D-4?o/~),
pobirali su biskupski predijalci.. Te ~u daće vrijedile o.~o .60 ~ormtl.
Desetina pšenice (3000 vedara) l zobI (7000 vedara) VrIjedIla Je .ok?
860 forinti, a gornica i desetina vina (3029 vedara) 250-300 fOrIntI.
Desetina svinja (497 komada) vrijedila je 247,5 forinti (50 den. po
komadu). .
Prema tome, sva naturalna podavanja u tri biskupske provincIje.
vrijedila su, ako se svi proizvodi računaju po najvišim cijenama, oko
1550 forinti. Istodobno su podložnici tih posjeda u novcu plaćali 1681
for. 51 den.'" Može se pretpostaviti da je 150-250 forinti vrijedila i
gornica koju su od kmetova pobirali predij alci. Osim redovitih novča-.
nih daća (1681 for. 51 den.), kmetovi tih posjeda plaćali su još naj-
manje oko 1000 for. poreza, a vjerojatno su im katkada nametane i
izvanredne novčane daće.
Vrijednost naturainih daća u biskupskim provincijama približavala:
se ukupnom iznosu redovitih novčanih daća (bez poreza). Ali pritom
treba imati na umu i specifičnu strukturu rente na crkvenim posjedima..
,. JA, D-IX-86.
J!9Lopašić, Hrvatski urbari, 167-168.
m JA, Lopašićeva ostavština, XV~25, D-II-14.
'" Tkalčić, Starine XI, 55, 60-61.
'" KAZ, ACA, 30/1.
Više od 1100 forinti vrijedile su desetinske daće u naturi. Na svim svje- činilac u razvoju tržišta bila je pojava specijalizacije u poljoprivrednoj
tovnim posjedima te su daće inače pobirane u novcu. proizvodnji. Dio seljaka orijentirao se na proizvodnju određenih po-
Prema obračunu Vitovčevih prihoda (1480) redovite i izvanredne ljoprivrednih proizvoda. Osim što su proizvodili viškove za tržište, ti
novčane daće na krapinskim posjedima iznosile su 391 for. 59 denara. su seljaci i sami postajali kupci onih proizvoda koje nisu proizvodili
Iste godine su na ime redovitih daća u naturi prikupljene ove količine u dovoljnoj količini. Počeci svih tih procesa mogu se zamijetiti i u
žitarica: pšenice 329 kupnenika, prosa 1008,5 i zobi 724,5. Podložnici prethodnim razdobljima, ali tek u XV stoljeću oni su postali sveobu-
su kao darove dali 66 kopuna, 197 pilića, 790 jaja, 100 sireva i 66 hvatni i presudni za položaj seljaštva.
vozova sijena. Gornica je donijela 2007 vedara vina. Ako se te natu- Na nivo razvoja robno-novčanih odnosa utjecali su i različiti vanj-
ralije računaju po najvišim cijenama, njihova vrijednost nije prelazila ski činioci (pojava svjetskog tržišta, porast razmjene između regija s
300-350 forinti. Prema tome, redovite su novčane daće bile veće od različitim prirodnim uvjetima, pojava stajaće vojske kao potrošača
vrijednosti naturaInih daća. Uz to treba dodati da su redovite novčane poljoprivrednih proizvoda itd.).
daće bile samo dio novčane rente. Kmetovi su u novcu još plaćali de- Konkretni uvjeti razvoja novčane rente razmatrat će se u ovom
setinu, poreze i izvanredne daće (1480. npr. 162 for.). radu u poglavljima o razvoju gradova i specijalizaciji poljoprivredne
Na vlastelinstvu Grebenu naturalne su daće 1480. vrijedile oko 120 proizvodnje.
forinti, dok su redovite novčane daće iznosile 112 forinti. Ali i na Prevlast novčane rente unijela je krupne promjene u položaj za-
tim su posjedima u novčanu rentu ulazili još desetina, izvanredne visnih seljaka. U novim uvjetima feudalci više nisu provodili strogu
.daće i porezi. Podavanja u novcu bila su barem dvostruko veća od kontrolu nad kmetskim radom što je dovelo do općeg slabljena nji-
vrijednosti naturaInih podavanja.'" hove vlasti nad kmetovima. Porast novčane rente pretpostavljao je raz-
Na sisačkom je vlastelinstvu desetina žitarica i vina oko 1470. vijanje seljačke privredne inicijative i proširivanje njihovih sloboda.
pretvorena u novčano podavanje. Na tim je posjedima glavna natu- Uz porast robno-novčanih odnosa vezuje se također produbljivanje so·
ralna daća inače bila desetina svinja. Čini se da je desetina svinja po cijalne diferencijacije među seljacima.
vrijednosti najveći prihod, tako da je težište feudalne rente u drugoj
polovici XV st. bilo upravo na toj naturalnoj daći.
Uspoređivanjem podataka može se utvrditi da je na početku XVI
stoljeća novčana renta veća od vrijednosti naturaInih daća na vlaste-
linstvima Međuriću i Velikoj u Križevačkoj županiji. Čini se da je
jedino na vlastelinstvu Grebenu nakon uvođenja novog urbara 1522.
vrijednost naturaInih daća postala nešto veća od iznosa novčane
rente. 394
Utvrđivanjem činjenice da je u drugoj polovici XV i na početku
XVI st. glavni oblik feudalnog izrabljivanja bila novčana renta po-
stavlja se više problema.
To je prije svega pitanje uvjeta za prevlast novčane rente. Do
prevlasti tog obUka rente došlo je postepeno. Ona se mogla razviti
samo na višem stupnju razvoja proizvodnih snaga. U društvu su morali
postojati uvjeti da seljak dio svojih proizvoda može prodati i tako
realizirati sredstva za plaćanje rente. Uz porast novčane rente kao
forme feudalne eksploatacije usko je povezano pitanje nivoa općeg pri·
vrednog razvoja.
Porast novčane rente pretpostavljao je istodobno razvijanje rob-
no-novčanih odnosa. Feudalac je mogao dobivati rentu u novcu samo
onda kad je seljak bio u stanju dio svojih proizvoda pretvoriti u robu
i realizirati na tržištu.
Tržište se razvijalo ovisno o produbljivanju podjele rada. Važni
kupci poljoprivrednih proizvoda postajali su stanovnici gradova i grad-
skih naselja koji su kao obrtnici i trgovci vlastitom proizvodnjom po-
ljoprivrednih proizvoda podmirivali samo dio svojih potreba. Važan
'" MOL, DI 94.040.
'" MOL, DI 37.007, 104.411.
11 Agrurni odnosi II Hrvatskoj 161
160
Peto poglavlje
GRADOVI I GRADSKA NASELJA
U čitavom razdoblju koje se razmatra u ovom radu povijest gradova
je blisko povezana s razvojem agrarnih odnosa. To se može reći i za
prethodna stoljeća, iako su gradovi nastajali izdvajanjem neagrarne
proizvodnje.
Od XIII st. počela je postepeno rasti uloga gradova u širenju robne
proizvodnje. Gradovi postaju središta u kojima seljaci mogu prodavati
viškove svojih proizvoda. Apsorbiranjem tih viškova gradovi su uvlačili
seljaštvo u razmjenu. Time su se stvarali uvjeti da seljaci dođu do
novca kojim će platiti novčanu rentu. Važnost te razmjene posebno
je porasla u doba proširivanja novčane rente.
Ponudom različitih roba obrtnici i trgovci utjecali su na prosm-
vanje potreba feudalne gospode. Time su također poticali povećavanje
novčane rente, jer su feudalci za podmirivanje novih potreba trebali
više novaca koje su najlakše mogli pribaviti povećavanjem novčanih
daća svojim podložnicima.
Većina gradova i gradskih naselja u Hrvatskoj i Slavoniji bila
je u XV stoljeću u vlasti feudalne gospode. Zbog toga razvoj i stanje
gradova nije samo pitanje stvaranja uvjeta za uvođenje novčane rente,
već je također problem položaja dosta brojne skupine vlastelinskih
podložnika.
U ovom poglavlju prikazan je razvoj gradova u XV i na početku
XVI stoljeća. Učinjen je pokušaj da se utvrde osnovne tendencije tog
razvoja i prikaže položaj stanovnika u gradskim naseljima. Ali prije
toga nastojali smo na temelju dosad poznatih izvora načiniti pregled
svih gradskih naselja u Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj u drugoj
polovici XV i na početku XVI stoljeća. Taj je pregled osnova za
razmatranje karaktera i uloge gradskih naselja u tom razdoblju.
1.
U Varaždinskoj županiji kraljevske je povlastice imao jedino grad
Var a ž d i n (civitas Warasd). Ali Varaždin je u prvoj polovici XV
stoljeća došao u vlast knezova Celjskih koji su oko varaždinske tvr-
đave organizirali svoje vlastelinstvo. Građani su, međutim, i dalje uži-
162
vali povlastice sadržane u kraljevskim privilegijima.'95 Kralj Matija
Korvin je 1458. razlikovao svoj grad Varaždin (»civitas nostra Wara-
sdiensis«) i varaždinsko vlastelinstvo (»castrum Warasdiense«) koje je
posjedovala Katarina Celjska.'"
U posjed trgovišta i vlastelinstva Varaždina (oppidum Warasd et
castrum ibidem situatum uveden je 1463. novi zagorski knez Jan
Vitovec.'" On je prema građanima u različitim pitanjima nastupao kao
feudalni gospodar, iako je gradska općina i sama posjedovala
kmetove.'''
Varaždinski su građani prema povlastici iz 1357. bili izuzeti ispod
svih lokalnih sudova i podložni tavernikaInom sudu.''' Zagorski župani
nisu uspjeli podvrći grad svojoj sudskoj vlasti, ali su uspjeli posvojiti
daću od 100 forinti koju su građani prema toj ispravi plaćali kra-
ljevskoj komori. Na početku XVI stoljeća tu su daću plaćali varaž-
dinskim feudalcima Ivanišu Korvinu i markgrofu Jurju Brandenburš-
kom. Markgrof je prisiljavao građane da mu daju i gornicu."o
Iako su građani upisani u registar poreza iz 1507. kao podložnici
udovice Ivaniša Korvina, od 1507. do 1517. broj je dimova gradske
općine povećan sa 161 na 300."1
Neko vrijeme Varaždin je dvadesetih godina posjedovao Ludovik
Pekry, a od 1526. do 1531. držao ga je palatin Stjepan Bathory.402
God. 1538. kralj je u grad stavio vojnu posadu.''' Iako su građan!
1541. tražili da više ne budu zalagani feudalcima, Ferdinand je 1543.
vlastelinstvo i grad (»castrum et civitatem nostram Warasdiensem«)
založio barunu Ivanu Ungnadu.'"
U trgovištu V i n i ci (in oppido sub castro Vinnicha) živjelo je
1477. oko 10% podložnika viničkog vlastelinstva (45 obitelji).'" Na tom
je vlastelinstvu na kraju XV ili na početku XVI stoljeća nastalo još
jedno gradsko naselje - trgovište P e t e r i j a n e c. U ta su dva na-
selja 1568. stanovale 132 obitelji sa statusom purgara (22,7% pod-
ložnika).'" Posjednici viničkog vlastelinstva Stjepan i Wolffgang Gywlay
dali su 1532. »građanima i stanovnicima« Vinice ispravu o slobodama
i feudalnim teretima.'"
MS Z. T a n o ct i, Poviestni spomenici slobodnoga i kraljevskoga grada Varaž.
dina I, Varaždin 1942. (dalje: PSV I), 160-163. Uhih Celjski naziva Varaždin
1443. svojim gradom - ),intra melas civitatis nostre Warasdiensis«, »civitas
nostra« (PSV I), 164). Svom je gradu 2. II 1448. podijelio sajamski privilegij
(PSV I, 165-166).
,% PSV I, 174-175.
'n NRA, 337/18.
m PSV I, 184-185.
m CD XII, 417-418.
<oo Brandenburški arhiv u Munchenu, Brandenburger Literalien 1118, 1119.
COl Popisi i obračuni poreza, 37, 109.
.., PSV I, 301; NRA, 413/25; 444/40.
40l Monumenta Habsburgica II, 389-390; Šišić, Hrvatski saborski spisi II, 259.
<oo DRS, Tomus I, pag. 373; Monumenta Habsburgica III, 83-84; Šišić, HSS
II, 313-314.
405 Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 1/39.
<oo NRA, 31/4.
407 E. L a s z o w s k i, Dvije listine za povijest Vinice kod Varaždina, VD II,
1928, 190-192.
11* 163
 Stanovnici K r a p i n e dobili su povlasticu trgovišta 1347. Tom
kraljevskom povlasticom gradska je općina stavljena u dosta veliku
ovisnost o krapinskom vlastelinstvu. Kraljevski kaštelan krapinskih po-
sjeda zadržao je više sudstvo. On je od građana pobirao i novčane
daće - miholjščinu i jurjevščinu. 408 Položaj krapinskog trgovišta nije
se bitno promijenio kad su 1399. vlastelinstvom zavladali knezovi Celj-
ski, iako se razvijalo kao vlastelinsko trgovište. Trgovište Krapinu je
samo 1488-90. posjedovao kralj Matija Korvin.'"
Feudalni gospodari Krapine redovito su još i u prvoj polovici
XVI stoljeća potvrđivali ispravu trgovišta iz 1347,'!0 jer su se feudalni
tereti krapinskih građana kretali u okvirima određenim tom ispra-
vom. Vlastelinstvu su plaćali redovite novčane daće (taksu sv. Osvalda
i zemljarinu) i davali gornicu. Na početku XVI st. morali su davati
i radnike za održavanje vlastelinske tvrđave. ! 4l
U Var a ž d i n s k i m T o p li c a m a građani se prvi put spo-
minju 1385. »Cives de vesnicatu« žalili su se tada Zagrebačkom kap-
tolu protiv vlastelinskog župana (comesa) zbog utjerivanja pretjerano
velikih globa.m Uvjeti za postanak gradskog naselja u tom mjestu
stvoreni su još 1336, kad je ban Mikac Kaptolu potvrdio pravo održa-
vanja sajma.'" Ali stanovnici Varaždinskih Toplica dobili su status
vlastelinskog trgovišta tek 1420, kad im je Zagrebački kaptol dopustio
da organiziraju općinu i izaberu svog suca (vil/icus, richtardus).'14
Najveći broj stanovnika topličko je trgovište imalo sredinom XV
stoljeća. U registrima daća popisano je: 1462. g. 87, 1488. g. 85 i 1497.
g. 62 domaćinstva.'lS Na početku XVI st. u trgovištu se broj kuća još
više smanjio. God. 1510. popisane su 42, 1516. g. 44, a 1528. g. 44 kuće.'!'
Na trakošćanskom vlastelinstvu postojala su u XV st. dva trgo-
višta. Trgovište K a m e n i c a (oppidum Kamenycza) nastalo je vje-
rojatno još u XIV stoljeću. God. 1483. u njemu su stanovale 23 pur-
garske obitelji. U registar desetine iz 1483. upisano je 17 purgarskih
obitelji u podgrađu T r a k o š ć a n a. Te su obitelji, čini se, tek ne-
davno stekle status građana. Decimatorima nije bio potpuno jasan
njihov položaj pa su ispred popisa tog naselja stavili: »Qui dicuntur
cives«. Nekoliko »cives sub Trakenstein« spominje se u popisima de-
'" CD IX, 344-345; Or t n e r, Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb
1899, 199-200.
401 Korvin je nastojao da se trgovište ekonomski oporavi »)ab illa desolationis
ruina~ in quam eosdem per haec tempora superiara propter plures incommodi~
tates devenisse«. Poveljom od 19. XI 1489. dopustio je trgovištu održavanje
dvaju godišnjih sajmova (AH, Documenta Medievatia, series B).
-410 Ispravu trgovišta iz 1347. potvrdili su: Ivaniš Korvin 1495, Beatrica Fran-
kopan 1506, markgrof Juraj Brandenburški 1511, Petar Keglević 1534. i Luka
Sekelj 1547. (Arhiv ob. Drašković, K-61: Paria litterarum civium oppidi Krapyna
super libertatibus earundem).
'" MOL, Dl 94.040. Juraj Brandenburški je 1516. sve nove naseljenike u Kra-
pini oslobodio šest godina plaćanja novčane daće, davanja radnika za održavanje
tvrđave i podvoza (Spisi trgovišta Krapine).
m KAZ, ACA, 56/7. Ivan Gorički II svojim opširnim opisima kaptolskih posjeda
(1334-1354) nije spomenuo toptičko trgovište.
m CD X, 290.
~H Tkalčić, StarineXI, 23.
'" KAZ, ACA, 70/3, 70/11, 60/83.
'" Isto, 70/12, 66/3, 66/5.
164
setine iz 1500. i 1503. Ali to se naselje nije razvilo u pravo trgovište;
propalo je u prvom deceniju XVI stoljeća. Purgari su 1483. čin.ili
14 % podložnika trakošćanskog vlastelinstva.m
U trgovištu L o b o r u (oppidum Lobor) upisivano je na početku
XVI st. u desetinske registre 34-40 purgara. Prema registru desetine
iz 1483. na vlastelinstvu Loboru je bilo 50 domaćinstava »qui dicuntur
cives«, što je činilo oko 30% podložnika tog vlastelinstva upisanih
II registar.
Postotak gradskog stanovništva bio je i dalje visok: 1500. g. 26%
podložnika, 1501. g. 30,4%, 1503. g. 29% i oko 1510. g. 31 %,'I8
U trgovištu O š t r c u (oppidum Osztercz) je 1483. živjela 41 obi-
telj građana (cives castri Oztercz). Postotak građana među podložnicima
koji su plaćali desetinu bio je 1501. g. 18,2%, a 1503. g. 20,4%. Trgo-
vište Oštrc spominje se posebno i 1512. g. (»castrum et oppidum
Ozthercz«), a 1516. spominje se pod imenom Sveti Martin - »castrum
Ostercz et oppidum Sancti Martini«.419
Na vlastelinstvu Beli je u XIV st. nastalo trgovište I v a n e c
,",oe,-n villa Sancti Johannis). Prior ivanovaca Ivan Paližna odredio je
feudalna podavanja stanovnicima tog naselja, ali pravni
·IJ~~~rienije bio jasno definiran.'20
d iz 1483. je jedini izvor o postojanju gradskog sta-
pc.sj,ediima lepoglavskih pavlina. Prema tom popisu »cives
h"e.feiiiit'ilf,un:l« su čak 38% samostanskih podložnika.421 Na sa-
La:~~:~~lja~SU posjedima inače postojali povoljni uvjeti za razvoj grad-
:. jer su se već u XV st. uz samostan počeli održavati
Sa.lJffi01lI.
Na vlastelinstvu Belcu građani, zapravo podložnici »qui dicuntur
en'eJ« se samo 1483. u ,naselju S v e t i J u r a j (Sanctus
Trgovište S e l n i c a (oppidum Zelnicza Zenth Domankus) na vla-
stelinstvu Konjščini nastalo je u drugoj polovici XV stoljeća, vjero-
ja~no nakon što je vlastelin 1474. dobio pravo održavanja tjednog
saJlna. To se trgovište spominje i u XVI stoljeću.'"
.Trgovište K I a n j ec (oppidum Klanyecz) na cesargradskom vla-
stelInstvu prvi put se spominje u ispravi kojom je kralj Matija Korvin
1463. potvrdio Andriji Paumkircheru cesargradske posjede.'"
.Navedeni podaci pokaZUju da je u Varaždinskoj županiji u XV
stoljeću nastalo ili se započelo stvarati osam novih gradskih naselja.
... Je.din.i grad s privil~gii,em kraljevskog grada u Zagrebačkoj župa-
llIJI bIO Je Z a g r e b a c k 1 G r a d e c (civitas Montis Graece11sis Za-
'" Isto, 21/21, 22/4, 22/7.
'" Isto, 22/5, 22/7, 25/1, 22/s. n., 21/21.
": Isto, 21/21, 22/7, 25/1; JA, D-XXIII-lO!; Arhiv ob. Drašković Archivum
malUS, 16/7. '
4.2Jl. Ivan Paližna je stanovnike Ivanca nazivao llCives«(, a ban Ivan Alben 1421
pnlikom potvrde njihove povlastice, samo »hospites jobagiones«. TrgOVište j~
Imalo svog suca (villicus) (NRA, 207/26).
'" KAZ, ACA, 21/21.
.u Isto, 21/21.
co JA, XXI-2/ll e1en. 4, p. 5; D·XVI-16; NRA, 1675/24.
'" NRA, 1525/42.
165
grabie11Sis). Gradec se u drugoj polovici XV st. razvio u relativno sna-
žno .,??rtničko. i trgovačko središte.'" Na biskupskom i kaptolskom
Zemljistu razvIla su se gradska naselja N o v a ves (Nova villa) i
V l a š k a u l i c a (Vicus Latinorum). Zagrebački je kaptol stanovnici-
ma Nove Vesi 1344. dao povlastice trgovišta (liberae villae).'"
God. 1477. zagrebački kanonici su počeli naseljavati građane u
K a p t o l s k u ves (Area Capitularis) ili Opatovinu. Ti su naseljenici
također dobili povlastice trgovišta.'21
U dijelu Zagrebačke županije iznad Save postojalo je u XV st.
još pet gradskih naselja.
Rospiti u V u g r o v cu - podgrađu biskupske vlastelinske tvr-
đave Ugre - dobili su povlasticu »liberae villae« između 1295. i 1303.'"
Sudac tog vlastelinskog trgovišta izdavao je u XIV st. vlastite
isprave.429
Na početku XV st. položaj se vugrovečkih purgara pogoršao. Bis-
kup Eberhard je 1407. dokinuo neke daće koje -su im nametnute, ali
je odredio da naturalnu rentu moraju davati na isti način kao i
kmetovi.'" Stanovnici tog mjesta smatrali su se, međutim, i dalje gra-
đanima (cives et hospites).'"
Ban Mikac Prodavić dao je 16. X 1328. povlasticu trgovišta novim
naseljenicima u Z e I i n i (forum Zeina). O stanju tog trgovišta u xv
stoljeću zasad nema podataka. Postojalo je, međutim, još i sredinom
XVI stoljeća pod nazivom Trgovišće (»in oppido sub eodem castro
Zeline Thergoysche vocato«).'"
T"govišta P o d s u s e d (oppidum sub castro Zomzedwara) i D o-
n j a S t u b i c a (oppidum Also Zthwbycza) na susjedgradsko-stubič­
kom vlastelinstvu pojavljuju se u izvorima sredinom XV stoljeća. De-
setinu žitarica i vina platilo je 1474. iz Podsuseda 29 i iz Donje Stu-
bice 15 purgara. Prema popisu desetine žitarica iz 1494. u Podsusedu
je živjelo 18, a u Donjoj Stubici 23 purgarske obitelji. Nijedno od ta
dva trgovišta nije se razvilo u veće gradsko naselje.'"
U izvorima iz XV st. spominje se u više navrata trgovište B i s-
t ric a (oppidum Byszthrycza) na istoimenom vlastelinstvu obitelji
Bradač.'"
U dijelu Zagrebačke županije između Save i Kupe kraljevske po-
vlastice iz XIII stoljeća imala su jedino trgovišta Samobor i Jastre-
barsko. Oba su nastala na kraljevskim posjedima.
..Kralj Bela IV je 1242. potv:dio povl~sticu koju je još ranije ho-
spItrrna u S a m o b o r u (hosp!tes nostn de Zumbur) podijelio her-
m Najnoviji pregled povijesti Zagrebačkog Gradeca II XV st. napisao je Kam-
puš. (L Kampuš - L Karaman, Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975 51-64)
'" CD XI, 152-154. ' .
417 Tkalčić,
Starine XI, 52-53.
na CD VII. 217-218. )Commzmžtas hospitum libel"e ville [... J sub castro de
Ugra« (CD VIII. 135).
." CD XIII, 58.
'" JA, D-Ill-I, D-VIIb-58.
'" JA, D-XII-36, D-Ill-l.
:: CD IX, 418-419; AH, Spisi obitelji Fodroczy, kut. 5.
KAZ, ACA, 38/8, 38/10.
m Isto, 38/6, 38/10.
166
ceg Koloman.''' Iako je samoborsko vlastelinstvo s trgovištem na kraju
XIV st. prešlo u privatne ruke, trgovište se sve do početka XVI st.
razvijalo na temelju te povlastice. Sukobi s vlastelom započeli su 1525,
kad je kralj Ludovik na posjednike vlastelinstva prenio pravo pobi-
ranja u trgovištu kraljevske takse i poreza (taxas et contributiones
regias).'36
Rospiti u J a s t r e b a r s k o m (hospites de Jastrebarsko) dobili
su 1257. sve povlastice koje su uživali građani Petrinje i Samobora.'37
Gradska općina je u XIV st. izdavala isprave, a trgovište se nazivalo
»civitas seu oppidum«."8 Navodno su sredinom XV st. gospodari lipo-
vačkog vlastelinstva nametnuli samoborskim purgarima neke terete koje
je 1480. dokinuo kralj Matija Korvin.'''
Novo razdoblje u životu trgovišta Jastrebarsko počelo je u prvim
decenijima XVI stoljeća, kad je u Jastrebarsko preneseno središte li-
povačkog vlastelinstva.'''
Na početku XIII stoljeća nastalo je trgovište Č i č e (libera villa
de Chichan). Preceptor ivanovaca je 1239. stanovnicima tog naselja
obnovio povlastice, jer im je stara isprava izgorjela u požaru.''' U
XV st. Čiče su manje gradsko naselje na vlastelinstvu Želin.
Trgovište S i s a k (oppidum Zyzek) nastalo je najvjerojatnije na
kraju XIV ili na početku XV stoljeća.''' Do kraja XV st. razvilo se'
u veliko vlastelinsko naselje s posebnom općinom i sucem (judex op-
pidi). God. 1499. u trgovištu je bilo 55 naseljenih i 19 pustih doma-
ćinstava.44]
Na vlastelinstvima južno od rijeke Kupe postojalo je u XV st.
desetak gradskih naselja.
Naselje T r g na ozalj skom vlastelinstvu dobilo je povlastice tr-
govišta 1329, prilikom preseljenja purgara ispod ozaljske tvrđave na
poluotok .>Ključ ili otok Svih svetih«. Tom su prilikom propisana ko-
lektivna feudalna podavanja općine i određeni okviri djelovanja općin­
skog suca.''' Čini se da je to naselje u XV st. počelo ekonomski
propadati.
U prvoj polovici XV st. nastalo je na mjestu s kojeg su 1329.
odselili Tržani novo gradsko naselje - trgovište O z a l j (oppidum
Ozal). Stanovnici tog novog trgovišta vjerojatno su 22 »građanina
Ozlja koji imaju vinograde u Smolči« popisana u registru desetine iz
'" CD IV, 164-166.
'" JA, D-XXVII-41; Vj. N o r š i Ć, Samobor-Grad, Samobor 1942, 16-28.
m CD V, 51-52.
m CD XI, 257-258; Arhiv trg. Jastrebarsko, II/3; E. L a s z o w s k i J Iz arhiva
trgovišta Jastrebarsko, VDA II, 1928, 159.
·139 Prema E. Laszowskom isprava o dokidanju tih tereta je falsifikat (VDA II,
160-161).
~O J. A d a ID Č e k, Povijest trgovišta i vlastelinstva Jastrebarsko, Zagreb 1975.
«. CD VII, 133-135.
m U prikazu kaptolskih posjeda u statutima arhiđakona Ivana Goričkog
(1334-54) ne spominje se gradsko naselje II Sisku (MHEZ II, 59-61).
.., KAZ, ACA, 49/1.
«. Lopašić, Hrvatski urbari, 203, 211-215; L K a r a m a n, Ekonomsko-socijalni
razvitak naselja Trg do sredine XJX stoljeća, Selo Trg kod Ozlja, Beograd 1969,
29-31.
167
1450. Knez Bernardin Frankopan je 1479. dopustio stanovnicima novog
trgovišta da mogu slobodno raspolagati svojom imovinom:'"
Trgovište R i b n i k (oppidum Ribnyk) nastalo je najvjerojatnije
u prvoj polovici XV stoljeća. U registar desetine iz 1482. iz ribničkog
je trgovišta upisano 35 domaćinstava.'"
Trgovište na vlastelinstvu Dubovcu sastojalo se od G o l' n j e i
D o n j e var o š i. Iako o tome nema izravnih podataka, nema sumnje
da su ta naselja u XV st. bila važna trgovačka i tranzitna mjesta u
trgovini s Primorjem. Purgari su u XVI st. bili najbrojnija skupina
podložnika na dubovačkom vlastelinstvu.'"
Trgovište S t e n i č n j a k (oppidum Sthenychnyak) već je sredi-
nom XV stoljeća veliko gradsko naselje. Područje trgovišta i nekoliko
okolnih sela činilo je posebni distrikt.'48 Na širem području trgovišta
je 1519. živjelo 280 purgara (13,5% podložnika vlastelinstva).'"
Trgovište G o l' a (oppidum Gora) na istoimenom vlastelinstvu imalo
je na kraju XV st. 56 kuća. Stanovnici tog naselja činili su 21 % vla-
stelinskih podložnika.'50
Na biskupskom vlastelinstvu R l' a s t o v i c i također je postojalo
trgovište.
Rospiti u P e t l' i n j i dobili su povlasticu slobodnog trgovišta
1240. godine. Trgovište je kod osnivanja dobilo širi teritorij. I sta-
novnici tog izvangradskog teritorija (»terrestres«) smatrani su člano­
vima gradske općine.'Sl Trgovište u Petrinji (oppidum Petrynya) raz-
vijalo se u XV stoljeću u sastavu petrinjskog vlastelinstva. U tom su
periodu njegovi stanovnici postali podložnicima privatnih feudalaca,
pa su im nametnuti novi tereti i ograničena prava njihove općine.'"
God. 1501. desetinu pšenice je platilo 60 petrinjskih purgara, a
1515. u trgovištu je živjelo oko 90 obitelj1.'53
God. 1225. dobili su gradske povlastice hospiti u P e l' n i. Ali to
se mjesto nije moglo razviti u veće gradsko naselje. Vlastela Peme
$ubići Bribirski ograničavali su u XV st. sloboštine njegovih stanovnika
s težnjom da ih pretvore u kmetove. Zbog toga su purgari 1436. pro-
tiv svoje vlastele podigli pobunu.'S< God. 1485. ponovo su uskratili da-
vanje feudalnih daća.'ss
Na topuskom vlastelinstvu, pokraj topuske tvrđave, razvilo se već
u početku XIII st. gradsko naselje (libera villa). Stanovnici tr-
govišta Topusko (oppidum Thoplika, Thopozka) 'l.l2iivali su vlaste-
linske privilegije kao građani (Gives). Njihova pobuna sredinom XIV
st. pokazuje da su za razvitak mjesta postale preuske sloboštine vlaste-
'" KAZ, ACA, 30/3; Lopašić, Hrvatski urbari, 295.
". KAZ, ALC II, br. 228.
~7 Lopašić, Hrvatski uTbari, 117-123.
T h a 116 e z y~ B a r a b a s, Codex diplomatiells comitum de Frangepanibus
.(.l8
II, 74; Lopašić, Oko Kupe i Korane, 280-281.
'" MOL, Dl 37.007.
~5G KAZ, Acta decimalia, br. 466.
'" CD IV, 123-125, 157-158; V, 525-526.
'" KAZ, ACA, 71/7, 71/16; NRA, 1542/65.
'" JA, D-XXI-36; KAZ, Acta Decimalia, br. 495.
'" 1. B o j n i č i Ć, Jakov Bribirski od plemena $ubić, VZA I, 1899, 85-96.
'" JA, D-XIII-27.
168
!inskog trgovišta. Pobunjeni su građani tražili da se njihovo mjesto
izuzme ispod opatove vlasti i podvrgne vlasti slavonskog bana.
Trgovište u Topuskom počelo je propadati u drugoj polovici XV
stoljeća, kad je zbog turskih provala počela zamirati trgovina dolinom
rijeke Une. Oko 1520. njegovi su stanovnici bili opterećeni feudalnim
teretima koji se nisu mnogo razlikovali od kmetskih tereta.'so
Trgovište K o m o g o v i n a (oppidum Komogoyno) na istoimenom
posjedu prvi put se spominje 1482. godine. Postojalo je još i u prvom
deceniju XVI stoljeća."7
U XIV st. nastalo je trgovište B l' U b n o (oppidum Bruman) na
istoimenom vlastelinstvu knezova Blagajskih. Trgovištu je pripadao
širi teritorij oko naselja (purgarija) s više sela. Knez Grgu.r Blagajs~
je 1453. propisao u toj purgariji feudalne terete stanovniCIma naselja
Podtržci i Čelvikovčan1. 4S8
Na više vlastelinstava u širem području Pounja trgovišta su osno-
vana u drugoj polovici XV stoljeća.
Trgovište u K o s t a j n i c i (oppidum Kosthaynycza) prvi put se
spominje 1464. godine.'"
Na vlastelinstvima K l' s t i n j i i K l a d u š i također su posto-
jala manja trgovišta. Čini se da je uz trgovište Kladušu (oppidum
Kladussa) na kladuškom vlastelinstvu postojalo još neko gradsko na-
selje (»civilumque sub eodem castro Kladussa«).'60
U izvorima nema podataka o gradskim naseljima na posjedima
Zrinskih u Pounju. Na tim su posjedima u drugoj polovici XV st. po-
stojale tri vlastelinske tvrđave (castra) i osa.m kaš~ela (castell:,,). Svaka
tvrđava i svaki kaštel činili su s pripadmm selIma vlastelmstvo. U
popisima naselja na tim posjedima iz 1488. i 1490. ni je~no ~e nije,
nazivalo trgovište. Čini se, međutim, da su karakter vlastelmsl~Ih trgo-
višta ipak imale »possessiones seu villae« Z l' i n uz tvrđavu Zrm, N o-
v i T l' g (Nowitherg) kod Pedlja i .G voz d.u.a ~(Qd ..Gvozdansko\"
Gradsko naselje kod Gvozdanskog raZVIlo se najvJeroJatmje kao naselje
rudara.461
Od sredine XIII st. najrazvijenije gradsko naselje u Pounju je
grad B i h a ć (regia civitas Bihigium). Veća vlastelinska trgovišta po-
stojala su još u e a z i n u, K l' U P i i O s t l' o Š CU."2
Trgovište e e t i n (oppidum Cethyn) na cetinskim posjedima išlo
je u red velikih gradskih naselja.'"
E6 J. A ct a ID Č e k. Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI sto-
ljeća, HZ XXI-XXII, 1968-69, 291.
<fl NRA, 571/26, 571/3, 630/7.
~S3 Lopašić, Hrvatski urhari, 13-18. .
m U ispravi iz 1440. Kostajnica je samo »castellum{( (NRA, 1595/6), a zatim se
redovito (1464 1492 1515) II ispravama navodi kao l)Castrum et oppidum{(, l)castrum
[...J si11'zul ~um ~ppido« (Tha116czy-Barabas, Codex diplomaticus comitum de
Frangepanibus II, 73; Mesić, Starine V, 127; NRA, 579/35 i dr.).
,~ Lopašić, Oko Kupe i Korane, 166-167; Isti, Bibać i bibaćka krajina, Zagreb
1890, 187; Tha1l6czy~Barabas, Codex diplomaticus comitum de Frangepambus II,
72-76.
'oo NRA, 317/23, 315/56.
,. Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1890, 42-60, 158, 236, 310.
,. Lopašić, Oko Kupe i Korane, 113-114.
169
 Vlastelinska trgovišta uz Koranu i Dobru razvila su sc kao na-
selja na putu koji je povezivao unutrašnjost s obalom Jadrana. To su
u XV st. bila dosta velika mjesta na relativno malim vlastelinstvima.
N o v i T r g (Forum Novum) kod Blagaja na Korani imao je 1461.
čak 70 kuća.'"
Trgovište S k r a d (oppidum Zkrad) sastojalo se od Gornje i Do-
nje purgarije. God. 1461. imalo je 45 domaćinstava."5
Veća gradska naselja nalazila su se u XV stoljeću još na vlaste-
linstvu N o v i g r a d u na Dobri, u L i p i (oppidum Lyppa) i u
O g u l i n u.'"
U zapadnom kotaru Križevačke županije bilo je u drugoj polo-
vici XV st. dvadesetak trgovišta i gradskih naselja.
Trgovišta Ivanić, Cazma i Dubrava na biskupskim posjedima na-
stala su još u xnI stoljeću.
N o v u C a z m u je prije 1232. osnovao biskup Stjepan.'67 Cazma
je u XIV st. slobodno vlastelinsko trgovište (libera villa). Na molbu
suca, građana i hospita biskup Jakov je 1347. odredio međe gradskog
područja.'" Cazma je u XV st. veće gradsko naselje. U njoj se nalazila
biskupska kurija, ubožnica ("hospital pauperorum Sanetorum .C,osmae
et Damiani«) i zbor kanonika Cazmanskog kaptola. StanovmCI trgo-
višta držali su 1480. oko 100 selišta ili 24% selišta čazmanske provin-
cije.'" To je trgovište 1507. imalo samo 51 porezni dim. God. 1512.
u njemu su popisana 73 dima, ali je zatim više od polovice kuća u
Cazmi popaljeno "per homines domini comitis« (od 91 dima popa-
ljeno je 56).'70
Trgovište u I van i ć u (nova villa lwanych) nastalo je prije 1246.
Biskup Stjepan je te godine novoosnovanom ženskom samostanu u Iva-
niću darovao desetinu i "tributum fori« koji su stanovnici tog naselja
plaćali.'"
Biskup Eberhard je 1404. stanovnicima Ivanića izdao novu po-
velju. Cini se da su tom poveljom neka prava njihove općine pro'
širena.'72 Prema A. B. Krčeliću sloboštine purgarske općine u Ivaniću
mijenjane su i u doba biskupa Osvalda Tuza.'"
God. 1480. stanovnici trgovišta Ivanića držali su 100 selišta (mar-
turina).'" Na početku XVI st. bilo je najveće naselje na biskupskim
posjedima."5
.~ Isto, 51-58.
m Isto, 263-264.
•M Isto, 171-180, 184.
0167 »žn nova Chasma, in villa videlžcet, quam nos fecimus congregari( (CD
III, 370).
•• CD XI, 424-426.
... KAZ, ACA, 30/1, 88/1.
410 Popisi i obračuni poreza, 24, SO, 55, 90, 125.
m CD IV, 308-309.
472 E. L a s z o w s k i, Stare sloboštine Ivanić-grada VZA III, 32-35.
m A. B. K r Č e li ć, Historia cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, Zagreb 1772, 6l.
'" KAZ, ACA, 30/1.
'" U trgovištu je popisivan ovaj broj dimova: 1507. g. 103, 1512. g. 135, 1513.
g. 139, 1517. g. 117 i 1520. g. 107 (Popisi i obračuni poreza, 23, 49, 54, 89, 124).
170
Gradsko naselje u D u b r a v i (libera villa, oppidum Dombl'O) ta-
kođ"r je najvjerojatnije nastalo u XnI stoljeću. Od 1507. do 1517.
u tom je trgovištu broj dimova povećan sa 62 na 106:"6. .
U drugoj polovici XV .j na početku XVI st. nastalo Je u bIskupskrm
provincijama Cazmi, Ivaniću i Dubravi sedam novih naselja s povla-
sticama vlastelinskih trgovišta.
U čazmanskoj provinciji nova su trgovišta S r e d s k a (oppidum
Zerdahel Zerdahel episcopalis) i N a r t (oppidum Nart). Na početku
XVI st. 'spominje se još i trgovište S i š ć a n (oppidum Zyschan).417
U ivanićkoj provinciji u trgovište je pretvoreno selo O b e d ili
S v. K r i ž (oppidum Obed, oppidum Sanctae Crucis). U toj se pro-
vinciji kao slobodno naselje spominje V i n a r e c (Wynarcz hbera). U
provinciji Dubravi "slobodna mjesta« (liberia, libera) bila su S v i n j a-
r e c (Zwynyarcz) i M o k ric e (Mokrycza)."8 .
Na velikom moslavačkom vlastelinstvu gradsko naselje se u XV
i na početku XVI st. javlja pod nazivom trgovište M o s l a v i n a
(oppidum Monozlo) i P o d g r a đ e (Varalia). Cini se da je išlo u
red većih gradskih naselja.'"
Na biskupskom vlastelinstvu Miholjcu postojalo je u XV stoljeću
trgovište Sveti Mihajlo (oppidum Zenth Mihal).'"
Trgovište u R a k o v e u (oppidum Rakonog, Rakonuk) nastalo je
1435, kad su Tomo i Antun Rakovački "kmetovima i građanima« (joba-
gianibus seu civibus) u Rakovcu i Kalinovici izdali urbarijainu ispra-
vu.'"! God. 1381. Rakovec je još bio selo (villa) u kojem su živjeli samo
kmetovi.,"2 Povlastice trgovišta uživala su i neka sela oko Rakovca,
tako da je purgarija rakovačkog vlastelinstva bila jednako velika ko-
liko i provincija.
Trgovište V r b o vec (oppidum Werbowcz) također je im.alo ve-
liku purgariju. Nastalo je u XV st. na posjedu obitelji Pušić.'"'
Na grebenskom su vlastelinstvu trgovišta nastala u prvoj polo-
vici XV stoljeća. God. 1453. spominju se trgovišta H r a š ć i n a (oppi-
dum Hrastyna) i M a đ a r e v o (oppidum Mageriak). U dmgoj polo-
vici XV st. pojavilo se i treće trgovište - R e m e t i n e c (oppidum
Remethyncz). Vlastelin Baltazar Bathyany je 1490. tom naselju dao
pismene povlastice.""
Na kalničkim su posjedima u XV st. postojala trgovišta B r e z o-
v i c a (oppidum Brezowycha) pod Velikim Kalnikom i R e k a (oppi-
dum Rekabodogazon).,"5
47~ Popisi i obračuni poreza, 25, 51, 56, 91, 125. Dubrava se prvi put kao oppidum
spominje 1432.
<n D. C s a n k i, K6r6smegye a XV-ik szazadban, Budapest 1893, 114; Popisi i
obračuni poreza, SO, 54, 55. 90, 124, 125.
'" Popisi i obračuni poreza, 24, 25, 49, 55, 56, 89, 91, 124, 125.
'" Isto, 49, 55, 90, 124; Csanki, n. dj., 27; JA, D-XVIII-91 .
4SG Popisi i obračuni poreza, 51, 57, 120.
m NRA, 1522/17; Csanki, n. dj., 5; Lopašić, Hrvatski urbari, 169.
'" NRA, 483/23.
m G. 1472. spominje se »tributum in oppido Wrbowcz« (NRA, 20/37); Popisi i
obračuni poreza, 54, 89.
,.. J. A d a m č e k, Vlastelinstvo Greben, Kaj 4-5, 1973, 17.
485 Csanki, n. dj., 9, 62; lloppidum Brezowycza sub Nagh Kemlek« (Popisi i obra-
čuni poreza, Sl, 57, 92, 121).
171
 Trgovište u B i s a g u spominje se samo 1488. godine."" P a k i (oppidum Pekerzerdahel, Zerdahel) M i h o 1 j a e (oppidum
Trgovište G log o v n i e a (oppidum Galgoncza) na vlastelinstvu Myholcz).'96 . . .
glogovničke prepoziture spominje se samo u poreznim popisima na po- U popise poreza 1507-1520. upIsIvana su s tog vlastelmstva samo
četku XVI stoljeća.'" dva trgovišta - Međurić i Sredjani.''' Prema ur?a~u iz 151?: .i rač.~­
Trgovište u K ri ž e v e i m a (libera villa in Crisio) nastalo je na· nima provizora Jaše Teržeka 1524-28. u međunclnm trgovlstm1a ZI-
seljavanjem hospita uz križevačku tvrđavu (castrum). Stanovnici tog vjela je više od 90 obitelji, oko 30% podložnika vlastelinstva.'''
naselja, koje se kasnije prozvalo G o r n j i k r i ž e va č k i g r a d (Ci- Na vlastelinstvu Svetačju u drugoj se polovici XV st. također spa·
vitas Superior Crisiensis, oppidum Crisiense), dobili su 1252. povlas- minju tri trgovišta: G o r n j e S vet a č j e (oppidum .Superior Zem-
tice trgovišta.'" U drugoj polovici XIV st. razvilo se i drugo gradsko che), Donje Svetačje (oppidum InferlOr Zemche) l Subatska
naselje u Križevcima - D o n j i k r i ž e v a č k i g r a d (Civitas In- (oppidum Sabaria, Zombathel).''' . . .
ferior Crisiensis). Donji grad je 1405. dobio povlastice kraljevskog Trgovište Bij ela Stij e.n.a (opp/dum.Feyer!~ew) na IstOImenom
grada.'" vlastelinstvu prvi put se spomm]e 1482. godme. V,se podataka o tom
Početkom XVI st. križevački gradovi imali su ovaj broj dimova:'90 trgovištu nalazi se u izvorima iz početka XVI stoljeća.soo
Trgovište G a r i ć (oppidum Garyg) na garićkom vlastelinstvu na-
1507. 1512. 1513. 1517. 1520. stalo je najvjerojatnije u XIV stoljeću, a prvi put se spominje 1415.501
Sjeverno od Garića pojavila su se u. XV .st. manja .trgovišta S vet i
Superior Civitas 55 51 51 63 54 Jakob (oppidum Zenth Jacab), GarIgnIca (opp/dum Garygnycza,
Inferior Civitas 93 101 84 109 94 Trnovitica), S vet i T o m a š (oppidum .Zenth Thomas) i L a t ~ o-
Ukupno: 148 152 135 172 148 v i n a (oppidum Lathkowyna) na vlastelmstvu Mogoru.. U ..trgovIstu
Garignici živjelo je u drugoj polovici XV st. oko 30 obltel]!.502
God. 1465. spominje se trgovište D i š n i k (oppi4um Desnycze)
Na velikim vlastelinstvima istočno i jugoistočno od Moslavine na- na vlastelinstvu Dišniku. U tom je trgovištu 1478. popIsano 15 nase-
lazilo se u drugoj polovici XV st. više gradskih naselja.
ljenih i 23 pusta posjeda.''' .
Jugoistočno od Moslavine bilo je trgovište K u t i n a (opp'idum Ku-
thenya, Kothenya). To je trgovište 1495. imalo 23 dima (31 % dimova Nedaleko od Dišnika nalazilo se trgovište D e č e (opp/dum Deche;
današnje selo Zdenčae) na istoimenom vlastelinstvu Deče.'"
kutinskog vlastelinstva) ."1
Nedaleko od Kutine bilo je na istoimenom vlastelinstvu trgovište U XV st. nastalo je trgovište K r i s t a lovac (oppidum Krista-
G r a č a n i e a (oppidum Gerzencza).'92 Kristalowcz) na vlastelinstvu Kristalovcu. God. 1472. u njemu su
ži\'jel:e 32 purgarske obitelji i 4 inkvilina, a osam posj(:da je bilo pusto.
Na vlastelinstvu Velikoj prvo je trgovište nastalo u prvoj polovici činili 36% podložnika vlastelinstva.'os God. 1515. u trgo-
XV stoljeća.'93 U izvorima iz početka XVI st. na tom se vlastelinstvu živjelo samo oko 14% podložnika, koji su, međutim, 1507.
redovito navode dva trgovišta: S t a r o t r g o v i š t e Vel i k a (oppi- a 1517. g. 27% poreznih dimova tog vlastelinstva.'"
dum antiquum Velike) i Novo trgovište Velika (oppidum no-

~
vum Velike).'" U urbaru iz 1519. oba se trgovišta navode pod jednim ~},~:w~~~ posjedima Novi Dvori i Sv. Andrija kod Kri-
stalmrca se početkom XVI st. trgovišta N o v i D vor i (oppi-
imenom. Te je godine u trgovištu živjela 91 obitelj ili 18% podložnika dum Wywar, i S vet i A n d r i j a (Zen th Andraas). God.
vlastelinstva.'" 1516. u Novim je stanovalo 27, a u Sv. Andriji samo 2
Vlastelinstvo Međurić je sredinom XV stoljeća imalo tri trgovišta: obiteljL507
Međurić (oppidum Wasmegyurechye, Megyuryche), Sredjani na
Nedaleko od Kristalovca nalazila su se trgovišta B e r i voj (oppi-
dum Berywoy, Berywoy - Zenth - !wan), Palična (oppidum Pa-
416 Csank.i, n. dj., 64.
~S7 Popisi i obračuni poreza, 26 , 52, 57, 92, 12l.
'" CD IV, 489-491. •• NRA, 1556/52, 1557/30.
~S9Arhiv grada Križevaca, K-l. m Popisi i obračuni poreza, 9, 29, 97.
m Popisi i obračuni poreza, 26, 53 1 59, 94, 123. ... MOL, Dl 37.007; JA, D·XXVII43.
m Isto, 9. m Csanki, D. dj., 37, 38.
m Csanki, n. dj., 26, 27. 'oo Mesić, Starine V, 122; NRA, 630/7, 630/8, 630/9.
'" »oppidum et castellum Velike« 1427. (NRA, 1521/6, 1549/103); »castellum et sal Csanki, D. dj., 34.
oppidum« 1437. (NRA, 1552/43); »castellum et oppidum cum tributo« 1476. (NRA, "" Isto, 19, 31, 32; MOL, Dl 104.666.
1556/50). .. Csimki, n. dj., 28-29; MOL, Dl 37.164.
m l>oppida utraque, novo et veteri« 1512. (NRA, 1562/37); »oppidum Novum '" Csimki, n. dj., 27-28.
Welyke, oppidum Antiqum Welyke«( 1507. (Popisi i obračuni poreza, 29); »oppi- ~, MOL, Bathyany cs., Acta Antiqua, br. 80 A.
dum Welyke, oppidum Antiquum Welyke« 1517. (Isto, 97). '" Popisi i obračuni poreza, 31, 99; Dl 104.293.
'" MOL, DI 37.007. '" MOL, Dl 104.290, 104.291.

172 173
lichna, Palešnik) i D i j a n o vac (oppidum Dianvaralia) na vlastelin-
stvu Dijanovštini (Dianf6Ide).5OIJ
Na vlastelinstvu Buj ovcu, istočno od Međurića, spominje se 1500.
trgovište B u j o vac (Bwyowcz).509
U okolici današnjeg Daruvara nalazila su se u XV stoljeću dva
gradska naselja: D i m i č k o v i n a (oppidum Dimichfelde) i P o d-
b o r j e (oppidum Feny6alya).51O Nešto sjevernije bilo je trgovište G r u-
b i š i n a c (oppidum Grubyssincz, Grubišno Polje) koje se spominje
1453. i 1504. godine.5ll
Nedaleko od Podborja nalazilo se trgovište Č e t v r t k o vac (op-
pidum Chethwerthhel) koje se prvi put spominje 1469.512
Na vlastelinstvu Zdencima postojala su u drugoj polovici XV st.
trgovišta D o n j i Z d e n c i (oppidllm Also Izdencz) i G o r n j i
Z d e n c i (oppidum Felso Izdencz). U popisima poreza iz početka XVI
st. na tom se vlastelinstvu nalaze trgovišta Zdenci (Hyzdencz, Zdencz)
i S vet i P a v a o (oppidum Zenth Pal).5u
Na vlastelinstvu Dobroj Kući nastalo je sredinom XV st. trgo-
vište Toplice (oppidum Hewyz). God. 1474. u njemu su bila 63
purgarska posjeda (od čega 18 pustih).514
Na svetoduškom vlastelinstvu spominje se sredinom XV st. trgo-
vište S vet i D u h (oppidum Zenthlelek).515
Na velikim posjedima vranskog priorata oko Pakraca nalazila su
se u drugoj polovici XV i na početku XVI st. trgovišta P a k r a ci
(oppidum Pelcercz, Pelcrecz), B i j e I a (oppidllm Bela) i Č a k o vec
(oppidum Chaktornya, Chakowcz, Čaklovec). God. 1495. i 1507. spo-
minje se još i trgovište R a s o š j a (oppidum Razosya, Rassa).516
U sjeverozapadnom kotaru Križevačke županije najvažnija grad-
sIm naselja razvila su se u Podravini.
Gradsko naselje u K o p r i v n i c i nastalo je na kraljevskom po-
sjedu vjerojatno početkom XIV stoljeća. Stanovnici tog naselja dobili
su 1338. pravo izbora suca, a 1353. sloboštine kraljevskog grada koje
je potvrdio kralj Ludovik.m
Kraljevski grad Koprivnica (civitas regia Koproncza) došao je 1427.
u ruke privatnih feudalaca, iako je i dalje zadržao ulogu važnog grad-
skog središta u Podravini.Sl'
Na vlastelinstvima Đurđevcu i Prodaviću nastala su krajem XIV
ili na početku XV st. trgovišta Đ u rđe vac (oppidum Zenthgerg) i
j()!Csanki, n. dj., 23, 25, 26, 42; Popisi i obračuni poreza, 11.
'" Csanki, n. dj., 42.
SlO Isto, 44.
511 Isto, 24.
m Isto, 44-45.
m Popisi i obračuni poreza, 12, 31, 100.
'" Csanki, n. dj., 45; MOL, DI 94.515.
SIS esanIci, n. dj., 43.
", Isto, 42-43; Popisi i obračuni poreza, 10, 31, 98, 100.
m CD X, 338-339, XII, 149-150, E. Laszowski, Podaci o Koprivnici u
srednjem vijeku, VZA II, 1900, 170, 172-173, 174-175.
'" VZA II, I-ll, 170-183, 215-226.
174
P r o d a v i Ć (oppidu11l Prodawyz, danas V:~rje). U oba su )439. bi.le
vlastelinske mitnice.m Na početku XVI st. Isla ~:" u red veclh n~seIJa.
»Libera villa« R o v i š će (Ryuche) na rovIscanskom vlastehnstv.u
spominje se prvi prvi pu.t 1380: Trgovište se 1?očetkom XV st. ,!azb,
valo i »oppidum« i »ciVltas«, Jako Je od kraja xry st. u po.sJedu.
obitelji Ders. de Zerdahel. Sredi~om XV st. s};novmcl tog naselja po-
veli su parmcu za obnovu SVOJih povlastica. .• . .. .
U istom kotaru osnovana su u XV st. trgovIsta u R.a s I n J I ('!fP1:
dum Razynya), Bešenovcu (oppidum Besse.rwwcz) I SlobocIni
kod Svibovca (oppidum Szobochyna).szl ObItelj Del~s de ~erdalrel po-
digla je u drugoj polovici.XVst. tq~oviš.t~ u '~5LrezI (oppldum Ztreza)
za koje je 1465. dobIla I sajamskI pnvlleglJ. .., •
Trgovište L u d b r e g (oppidum Ludbreg) pOjavljUje se u sacu-
vanim izvorima prvi put 1461.523
U istočnom kotaru Križevačke županije trgovišta su se u XV st.
nalazila gotovo na svakom većem vlastelinstvu. . .
Gradsko naselje u R a č i (libera villa Rach.a). nastalo .Je. VJero-
jatno sredinom XIV stoljeća. God. 1372. spommJe se »vlll:c.us ~e
Racha«.524 Prema odredbama kraljice Elizabete IZ 1382. stan';lVmcI Race
uživali su ograničenu sudsku a.t:tonomij,:, i d~vali dosta vehk~ bansku
zalazninu. Podavanja tog trgovIsta reguhrao Je. .1389. .ban La~hslav Lo-
sonczy. Prema banovim odredbama nad trgovIstem Je poveca'!a vlast
vlastelinskog župana.sz, Od 1406. trgoY!št<: je Z~j~dno s vlastel:nstvom
u privatnom posjedu velikaša ProdavIca l pIemIca Juge de Raca. Spo-
minje se još i na početkU XVI stoljeća.
5lO
.
Istočno od Rače nalazilo se trgovište G o r b o n o k (oppldum Gor-
banak, Kloštar) s poznatim samostanom. Sv.oja trgovišta imala su u
XV st. nadalje vlastelinstva Orbana - oPp'ldum O r b o n a (OJ:>rov-
nica zapadno od Rače) i Grđevac - trgovIste Gr đ e vac (oppldum
Gardova). God. 1507.. u' G~đevcu je nas<;,lj.eno samo šest kuća:~'
Južno od današnjeg Bjelovara spommJe se u XV st. trgovIste Ve-
li k e S r e d i c e (oppidu11l lako-Zerdahel).5lO .'
Trgovišta S vet i M i h a j lo (oppidum Zenth Myhal) I oppldum
B o d o g a z o n f a l vana vlastelinstv,:, Stupč.anici na.stala su. početkom
XV st. od seoskih naselja.5" U drugOj polOVICI XV l na pocetku XVI
st. na tom se vlastelinstvu spominje samo trgovište S t u P č a n i c a
(oppidll11l Soploncza).'30
m »tribula in oppidis Prodawyz et Zenthgergh« (Teleki, Hunyadiak kora X,
55-60).
m NRA, 361/1, 993/6, 561/36, 562/6; JA, D-XII-55.
'" Csanki, n. dj., 11-12, 18, 20.
m Isto, 18; NRA, 562/5.
m MOL, Bathyany cs., Maioratus, 17/21.
'" CD XIV, 480-481.
'" NRA, 1511124, 1512/16.
526 NRA, 1515/19; Popisi i obračuni poreza, 32, 162, 100.
'" Csanki, n. dj., 18, 21-22, 24; MOL, Dl 101.368.
>oo Csanki, n. dj., 19.
'" NRA, 589/43.
5'0 Popisi i obračuni poreza, 7, 32, 64, 101.
175
 Cini se da je na voćinskom vlastelinstvu u prvoj polovici XV
st. bilo više trgovišta."! U ispravama i popisima iz druge pol. XV i
početka XVI st. spominje se jedino trgovište Vo ć i n (oppidum
Athyna).'32
Trgovište D r e n o vac (oppidum Darnowcz, Darnocz) na istoime-
nom vlastelinstvu prvi put se spominje 1421. godine. U drugoj polovici
XV st. bilo je dobro napučeno, ali je već početkom XVI st. gotovo
potpuno pustO.'33
Na biskupskom vlastelinstvu Slatini trgovište S I a t i n a (oppidum
Zalathnok) nastalo je vjerojatno još u XIV stoljeću. Stanovnici tog
trgovišta držali su 1507. oko 33% dimova slatinskog vlastelinstva."4
Najstarije gradsko naselje na biskupskim vaščanskim posjedima
nastalo je u Vaš k o j gdje se već 1297. spominje "libera villa«.'35
U drugoj polovici XV st. postojala su na tim posjedima trgovišta još
i u I v a n c u i S o p j U."6
Sjeverozapadno od vaškanskih posjeda nalazila su se na istoime-
nim vlastelinstvima početkom XVI st. trgovišta S v e t a E I i z a b e t a
(oppidum Zenth Ersebeth) i B l' e z o v i c a (oppidum Berzewcze).537
Južno od Vaške spominje se trgovište R o s o n cz.'"
Nedaleko od Slatine, na mikleuškom vlastelinstvu, nalazilo se u
XV i na početku XVI st. trgovište S vet i M i h a j lo (oppidum Zenth
Myhal, danas Mikleuš).'39
Na orahovičkom vlastelinstvu postojala su u tom razdoblju trgo-
višta O l' a h o v i c a (oppidum Rahowcza, Raholcza) i J a I š e va (op-
pidum Jalsewo, Jalseva).'"
Uz rijeku Dravu ležala su vlastelinska trgovišta V il j e v O (oppi-
dum Vyllyo) i Novigrad (oppidum Wywaros).54!
U distriktu Osuvak, koji je obuhvaćao najistočniji dio Križevačke
županije, popisano je 1472. šest trgovišta: O s u v a k (oppidum Azy-
wag), Svet i J u l' a j (oppidum Zenthgyergh, danas Đurđenovac),
S vet i M i h a j lo (oppidwn Zenth Michael, danas Donji Miholjac),
Janovac (opp!dum Janowez), Marijanac (oppidum Maryancz)
i G e l' Š i g o l' i j a n c i (oppidum Gersygoryancz).'42
U XV st. spominje se redovito i trgovište u Val p o v u (oppidum
Walpo).543
531 »castrum nostrum Athyna cum universis oppidis ac possessionibus« 1435 (NRA
1522/15). . ,
~, Csanki, n. dj., SO-Sl; Popisi i obračuni poreza, 8, 32, 62 101.
ID Csanki, n. dj., 52-53; Arhiv ob. Drašković, K-6 (Dioba' drenovačkih posjeda
Iz 1507).
m Popisi i obračuni poreza, 33, 64, 102; Csanki, n. dj., 54.
'" CD VII, 285-287.
lli Csanki, n. dj., SS.
SJ7 Popisi i obračuni poreza, 34, 66, 103.
~. Isto, 64, 101; Csanki, n. dj., 52.
0;. NRA, 1527/10; Popisi i obračuni poreza, 33, 64, 102' Csanki, n. dj., 54.
SolO Popisi i obračuni poreza, 33, 65, 102. '
"' Isto, 33, 65, 103.
su NRA, 405/24; J. B ti s en d orf e r, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek 1910,
93-95.
"' NRA, 405/24, 424/23.
176
U Virovitičkoj županiji jedino gradsko naselje bio je grad V i l' o-
v i t i c a (civitas WeTewcze), koji je 1234. dobio gradske povlastice.54'
Bio je sve do 1429. godine u posjedu ugarskih kraljica. Grad je na-
kon toga zajedno s vlastelinstvom u privatnom posjedu. Virovitica je
išla u red većih gradova. U njoj su se nalazile kraljevske palače, a
li drugoj polovici XV st. ubožnica (hospital) i franjevački samostan. Ali
li ispravalna nakon 1429. ipak se često nazivala samo trgovište.
545
Na temeiju gornjeg prikaza može se zaključiti da je u drugoj
polovici XV i na početku XVI st. gotovo svako veće vlastelinstvo imalo.
svoje gradsko naselje - trgovište (oppidum). Može se pretpostaviti da
su trgovišta imala i mnoga vlastelinstva koja nisu spomenuta u ovom
pregledu (npr. Moslavina u Podravini, Suha Mlaka, Cađavica i dr.).
O gradskim naseljima na tim vlastelinstvima podaci nisu sačuvani..
Zapravo su rijetka vlastelinstva za koja se izričito može utvrditi da
u XV st. uopće nisu imala svoja trgovišta (kao što su bili Bužim i Li-
povec). Rijetka su i gradska naselja koja se poput Zagrebačkog Gra-
deca i Bihaća ne nalaze u sastavu vlastelinstava.
Gradska su naselja u XV st. sastavni dio strukture vlastelinstava.
Većina je tih naselja nastala uz vlastelinske tvrđave kao njihova pod-
građa. U nekoliko slučajeva vlastelinske su tvrđave nastale uz gradska
naselja (Jastrebarsko, Virovitica, Varaždin).
U gornjem prikazu evidentirana su 142 grada i gradska naselja.
Prema sačuvanim podacima svi se oni mogu s dosta sigurnosti razvr-
stati u naselja nastala u XIII i XIV stoljeću i naselja nastala u XV
i prvom deceniju XVI stoljeća:
Gradska naselja nastala
u XIII-XIV st. uXVst.ina
XVI st.
početku
Varaždinska županija 4 10
Zagrebačka županija 9 4
Područje južno od Kupe
i Pounje 8 18
Križevačka županija 16 72
Virovitička županija 1 O
Ukupno: 38 104
U skupinu gradskih naselja nastalih u XV st. uvrštena su u ta-
blici i ona koja se prvi put spominju oko sredine tog stoljeća. Može
se pretpostaviti da je nekoliko od njih možda nastalo i u prethodnom
stoljeću. No, ipak je oko 70% gradskih naselja nastalo u XV stoljeću.
'" CD III, 422-423, IV, 374-376.
.H5 Virovitica se 1429. naziva »civitas«, 1438. i 1439. )~civitas seu oppždumc{, a
1453-1508. samo »oppidum" (NRA, 590/24, 590/21, 590/1, 590/15, 590/4, 590/5,.
590/11, 590/16).
12 Agrarni odnosi II Hrvatskoj
177'
Neka se od njih u izvorima susreću u trenutku stvaranja (naselja sa
stanovnicima »qui dieuntur cives«). Ima ih koja se prvo javljaju kao
sela (villae) a zatim pretvaraju u trgovišta (oppida). Najviše je pak onih
koja nastaju kao vlastelinska podgrađa.
Sve u svemu, petnaesto je stoljeće doba masovnog stvaranja vla-
.stelinskih gradskih naselja. U vezi s time nameću se pitanja: tko su
stanovnici tih mjesta, kakva je njihova uloga u privrednom životu,
'zbog čega feudalci potpomažu stvaranje takvih naselja?
2.
Prilikom razmatranja udjela građana u stanovništvu pojedinih vlaste-
linstava valja uzeti u obzir da su mnoga trgovišta obuhvaćala šire po-
dručje oko samog naselja. Gradske povlastice obično su uživali svi
·stanovnici šireg područja, iako su se oni izvan samog naselja gotovo
isključivo bavili poljoprivredom.
Rospiti u Petrinji dobili su npr. 1240. zemlje Knežopolje (terra
Knesopola), Gurgus i Varnik. Za te su zemlje trebali godišnje plaćati
100 pensa denara. Stanovnici koji su živjeli na tim zemljama, tzv.
'derrestres«, uživali su jednake povlastice kao i građani. s46 Stanovnici
Perne su zajedno s gradskom povlasticom 1225. dobili gorice na ko-
jima su mogli podići vinograde.s"
Trgovište Jastrebarsko je 1257. imalo svoje gradsko područje koje
je po kraljevu nalogu trebalo reambulirati. Na tom je području u XV
st. manji posjed držao plemić Juraj Rakički od Pavlovčana (dobio ga
je »od plemenitoga opiduma Jastrebarskoga«).s48
Virovitica je svoje gr"dsko područje vjerojatno imala već prili-
kom dobivanja gradske povlastice 1234. Po kraljičinu nalogu to je po-
dručje krajem XIII st. reambulirano. Ali građani su i u XIV st. ipak
vodili duge parnice zbog njegovih međa.s49
Na gradskom području (districtus) nekih trgovišta pojavljuju se
u XV st. sela. Tako je npr. povlastica za trgovište Rakovec iz 1435.
vrijedila i za selo Kalinovicu. Na gradskom području, u tzv. purcra-
riji, razvila su se kasnije sela Brezani, Samoboree i Baničevci. sso SV~ju
purgariju imalo je također i trgovište Brubno.S51
. Prema urbaru iz 1519.. na vlastelinstvu Steničnjaku trgovište (op-
pldum), podgrađe (suburblum), »građani izvan trgovišta« (cives extra
oppidum), te vilikati Roženica i Kastelišće činili su jedinstveno područ­
je, u kojem su svi stanovnici snosili jednake feudalne terete. Veli-
čina posjeda stanovnika tog područja pokazuje da su pojedine grupe
imale različito značenje u poljoprivrednoj proizvodnji. Stanovnici tr-
govišta i podgrađa držali su posjede u prosjeku od 0,33 selišta, a »ei-
ves extra oppidum« posjede od 0,75 selišta.ss'
'" CD IV, 123-125, 157-158; V, 525-526.
"' CD III, 252-253.
"' CD V, 51-52, Đ. il u r m i n, Acta Croatica, 123-125.
"' CD III, 422-423; XI, 221-225; XII, 208-209; NRA, 1511/3.
'" NRA, 1522/17; Lopašić, Hrvatski urbari, 171-178.
551 Lopašić, Hrvatski urbari, 13-19.
'" MOL, DI 37.007.
178
Vjerojatno je u XV st. nastalo i gradsko područje trgovišta Kra-
pine. U XVI i na početku XVII st. u Krapini su se još uvijek razli-
kovali »cives intra oppidum habitantes« i »eives extra oppidum habt-
tantes«.553
Navedeni podaci o postojanju purgarija upućuju na zaključak da
svi podložnici koji su uživali status purgara nisu bili stanovnici koji
su ujedno obavljali i neka gradska zanimanja.
Ovdje se ne može potanko analizirati struktura gradskog sta-
novništva. Za takvu bi analizu trebalo previše prostora. Ali već je
utvrđeno da je do kraja XV stoljeća društvena podjela rada prošla
značajan put i da su u ekonomskom životu gradova važnu ulogu zado-
bili obrtnici.S>! Prema L Tkalčiću u Zagrebu je u drugoj polovici XV
st. bilo više od 50 obrtničkih zanimanja. Naročito visoka specijaliza-
cija postignuta je među obrtnicima za obradu metala. Osim kovača, spo-
minje se još 15 zanimanja koja se bave obradom metala i izradom
oružja. Obradom kože i tekstila bavilo se 16 vrsta zanata. U gradu
je redovito bilo nekoliko zlatara. Dosta brojnu skupinu obrtnika či­
nili su zanatlije koji su prerađivali poljoprivredne proizvode (mlinari,
pekari, mesari, krznari, kožari, svjećari itd.).sSS
Slična struktura obrtničkih zanimanja može se u drugoj polovici
XV st. ustanoviti i u Varaždinu. U Varaždinu su 1456-1464. zabilje-
žena dva zlatara, nekoliko tkalaea, kovača, mlinara, oružara itd. U
gradu je djelovalo 10-12 mesara koji su sami pribavljali stoku.ss,\
I u manjim vlastelinskim trgovištima susreću se među obrtnicima ko-
vači, kolari, bačvari, krojači, postolari, tkalci i sl. Zlatari su se mogli
pronaći i u tako malim trgovištima kao što je bio Kristalovac.
U svim su gradovima brojnu skupinu stanovnika činili trgovci.
Važno mjesto u djelatnosti gradskih trgovaca imala je trgovina poljo-
privrednim proizvodima. Cesti predmeti sporova pred gradskim sucem
u Varaždinu bila su npr. 1454-69. različita potraživanja iz prometa
vina, goveda, svinja i žitarica.
Razvoj gradskih zanimanja i ekonomsko jačanje gradova u XV
st. nije dovelo do potpunog odvajanja građana od agrarne proiz-
vodnje. Analiza objavljenih izvora za gradove Zagreb i Varaždin poka-
zuje da je gotovo svaki građanin posjedovao vinograde, a mnogi i
ostale poljoprivredne površine. U manjim gradskim naseljima građani
su držali i selišta, koja su, doduše, u prosjeku bila manja od kmetskih.
Građani su na mnogim vlastelinstvima činili veoma brojne sku-
pine podložnika. Na osječkom vlastelinstvu stanovnici trgovišta Osijek
'" Arhiv ob. Sermage, III/206, Litt. 9 o; God. 1607. te se grupe građana razli-
kuju kao »purgari v krapinskom varošu budući« i })purgari koleri izvuna reče­
noga varoša sloje« (Arhiv ob. Drašković, kut. 60).
'" Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573 goda v Horvatii, Moskva 1959, 66-71.
'" 1. T k a I č i Ć, O staroj zagrebačkoj trgovini, Rad JAZU 176, Zagreb 1909,
179-181.
5~ Z. T a II o cl i, Poviestni spomenici sl. i kr. grada Varaždina II, Varaždin
1944 (dalje: PSV II), 183-215, II4-II5.
12" 179
(oppidum Ezekh) činili
su 1469. čak 73 % podložnika.S57 Stanovnici tr- 1507. 1517. 1520.
govišta Kristalovca držali su 1474. oko 36% posjeda na kristalovačkom
vlastelinstvu.sss dimova dimova dimova dimova dimova dimova
Purgari iz trgovišta Toplice (Hewycz) činili su 1474. oko 16% pod- i oslo- i oslo- i oslo-
559
ložnika vlastelinstva Dobre Kuće. Stanovnici trgovišta Krapine držali bođenih bođenih bođenih
su 1480. oko 18% selišta na krapinskim posjedima, a na vlastelinstvu
Vinici oko 10% podložnika bili su 1477. purgari.SlO Sisačko
vlastelinstvo 21,89% 26,94% 21,78% 22,33% 21,47% 25,33%
Među podložnicima koji su na vlastelinstvu Gori krajem xv st.
Samoborsko
platili novčanu daću bilo je 56 ili 21,4% purgara.SJ! vlastelinstvo 47,16% 54,30% 48,15% 47,25% 47,17% 48,25%
Prema popisima crkvene desetine udio gradova (purgara) među Jastrebarsko
podložnicima nekih zagorskih vlastelinstava bio je ovaj :"2 vlastelinstvo 20,63% 28,14%

% purgara od ukupnog broja podložnika Udio je purgara među podložnicima bio naročito visok na samo-
koji su platili desetinu borskom vlastelinstvu, a na svima se još više povećavao, ako se, osim
Vlastelinstvo
dimova, uzmu u obzir i posjedi koji su bili oslobođeni plaćanja poreza.
1483. 1501. 1503. Prema registrima poreza na vlastelinstvIma u Varaždinskoj župa-
niji trgovišta su početkom XVI st. držala ovaj postotak dimova:
Trakošćan 14% 12,8%
Lobor 28% 30,4% 29,1%
% dimova II trgovištu od ukupnog broja
Oštre 41 purgar 18,2% 20,4% dimova na vlastelinstvu
Belec 25% Vlastelinstvo
1507. 1513. 1517.
Lepoglava 38% bez Iib. s Iib.

Varaždinske
God. 1517. na Bathyanyjevom posjedu Novi Dvori bilo je 27 pur- Toplice 9,90% 15,15% 14,17% 19,88%
gara, koji su činili 15,25% podložnika. Po urbarima iz 1519. na vl~st':­ Lobor 23,91% 23,65%
linstvu Međuriću purgari su činili 29,6%, a na vlastelinstvu Velikoj Krapina 16,10% 18,18% 12,58%
16,3% podložnika.563 Oštre 11,26% 15,00%
Navedeni podaci pokazuju da su purgari u XV i na početku XVI
st. na pojedinim vlastelinstvima činili 10-30% podložnika. Njima je U zapadnom kotaru Križevačke županije purgarski su dimovi na
na mnogim vlastelinstvima pripadao i relativno velik postotak porez- vlastelinstvima sudjelovali s ovim postotkom:
nih dimova. Udio purgara među podložnicima još se više povećava
ako se uz dimove uzme u obzir i broj podložnika koji su oslobođeni
plaćanja poreza (svi podložnici koji su ,obavljali neke službe i svi O/o purgarskih dimova na vlastelinstvu
siromašni podložnici). Vlastelinstvo
1507. 1512. 1513. 1517. 1520.
Na sisačkom, samoborskom i jastrebarskom vlastelinstvu građani
su držali ovaj postotak dimova: Rakovec 33,33% 67,56% 48,17% 44,30% 46,19%
Vrbovec 46,09% 54,02% 49,60% 49,00%
'" MOL, Dl 32.365. Glogovnica 46,51 % 37,73% 34,04% 34,78% 32,00%
,,, MOL, Dl 104.293. Provincija
'" MOL, Dl 94.515. Ivanić 30,00% 30,34% 26,67% 22,10%
'" MOL, Dl 94.040; Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 1/39. Provincija
561 KAZ, Acta decimalia, br. 466. Čazma 24,62% 36,81% 39,61% 34,62%
,., Izračunatoprema popisima desetine žitarica 1483, 1501. i 1503. (KAZ, ACA, Provincija
21121, 22/7, 2511). Prema jednom nedatiranom popisu iz XV st. purgara je u Dubrava 23,39% 23,92% 23,24% 18,29%
Oštrcu bilo 17% i Loboru 31% (KAZ, ACA, 22/s. n.).
'~MOL, Dl 37.007, 104.290.
Veliki Kalnik 35,76%

180 181
 Kao što je prije navedeno svaka biskupska provincija imala je % purgarskih dimova na vlastelinstvu
više naselja s gradskim povlasticama. Na vlastelinstvima Rakovcu i Vlastelinstvo
Vrbovcu postojale su velike purgarije koje su obuhvaćale više sela. 1507. 1513. 1517.
U sjeverozapadnom dijelu Križevačke županije građani su na vla-
Rača 17,3% 17,7% 18%
stelinstvima držali ovaj postotak dimova.
Stup čanica 20,6% 14,1% 15,6%
Voćin 11,4% 13,8% 13%
Vlastelinstvo 1507. 1513. 1517. 1520. Podrav. Slatina 33,4% 41,5% 42%
Sv. Mihajlo
Rovišće 27,77% 22,72% 18,51 % (Mikleuš) 18,1% 12,4% 14,7%
):.udbreg 20,47% 20,87% 20,19% 19,60% Orahovica 14,1% 15,4%
Viljevo 14% 14,6% 13,6%
Koprivnica 24,18% 25,75% Sveta Elizabeta 36,4% 34,9% 32,7%
Sv. Ladislav 34,84% 33,02% 40,74% 33,33% Brezovica 8,2% 7,1%

Navedeni podaci pokazuju da je postotak purgara varirao od vla-

U kotaru koji je obuhvaćao južni i središnji dio Križevačke župa- stelinstva do vlastelinstva. Rijetki su slučajevi da ih je na vlastelinstvu
nije građani su na vlastelinstvima držali ovaj postotak dimova: bilo manje od 10%, a dosta velika grupa vlastelinstava imala je čak
više od 30% purgara. Purgari su u tom razdoblju predstavljali značajnu
grupu stanovništva Slavonije. Prema približnom računu oni su 1507.
% građanskih dimova na vlastelinstvu u Križevačkoj županiji držali oko 25% poreznih dimova. Postotak grad-
Vlastelinstvo skog stanovništva u Zagrebačkoj županiji bio je čak i nešto viši.564
1493. 1507. 1517. Postotak gradskog stanovništva u Slavoniji bio je jednak, a možda
čak i nešto veći od postotka tog stanovništva na vlastelinstvima u
Kutina 31,72% 17,00% 14,49% Ugarskoj. Prema istraživanjima L Szaboa u Ugarskoj je u razdoblju
Velika 30,20% 33,80% od 1449. do 1526. stanovništvo vlastelinskih trgovišta činilo 24,61 %
Međurić 36,71% 45,19% podložnika.565
Podaci o gradskom stanovništvu i broju trgovišta pokazuju da bi
Bijela 17,30% 12,90% sve analize feudalnih odnosa u XV i na početku XVI stoljeća bile,
Dobra Kuća 16,66% 10,19% 7,87% nepotpune ako ne bi uzele u obzir problem uloge tih naselja i polo-
Kristalovac 23,60% 27,77% žaj stanovništva koje je uživalo gradske povlastice. To je stanovništvo
činilo četvrtinu feudalno ovisnih podložnika. Ono je imalo vodeću ulo-
Zdenci 42,62% 37,10% gu u razvoju robno-novčanih odnosa, iako su neki bili građani samo
Pakrac 16,30% po tome što su uživali gradske povlastice.
Razošja 44,50%
Cakavec 14,50% 3.
Berivoj 30,90%
Na nekoliko su mjesta najvažnija podavanja građana kralju ili vla-
stelinu još u XIII stoljeću bile novčane daće. Stanovnici Petrinje mo-
Prema urbaru iz 1519. purgari su na vlastelinstvu Međuriću či­ rali su 1240. platiti 100 pensi denara »kolekte«, 300 pensi tržne daće
nili 29,6%, a prema popisu novčane daće iz 1524. g. 31,2% podložnika.
Veći postotak purgarskih dimova na tom vlastelinstvu 1507. i 1517. ~ Svi podaci o postotku i broju poreznih dimova koje su na početku XVI
vjerojatno je rezultat činjenice da su se u trgovištu nalazili imućniji st. držali purgari izračunati su iz knjige J. A ct a fi Č e k i I. K a fi p II Š, Popisi
i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stolječu, Zagreb 1976, 7-i32.
podložnici nego na vlastelinstvu. 565 1. S z a b o, La repartition de la population de Hongrie entre les bourgardes
U istočnom kotaru Križevačke županije purgari su držali ovaj po- et les villages, dans les annees 1449-1526, Etudes historiques I, Budapest 1960,
stotak dimova: 359-385.

182 183
 Kao što je prije navedeno svaka biskupska provincija imala je % purgarskih dimova na vlastelinstvu
više naselja s gradskim povlasticama. Na vlastelinstvima Rakovcu i Vlastelinstvo
Vrbovcu postojale su velike purgarije koje su obuhvaćale više sela. 1507. 1513. 1517.
U sjeverozapadnom dijelu Križevačke županije građani su na vla-
Rača 17,3% 17,7% 18%
stelinstvima držali ovaj postotak dimova.
Stupčanica 20,6% 14,1% 15,6%
Voćin 11,4% 13,8% 13%
Vlastelinstvo 1507. 1513. 1517. 1520. Podrav. Slatina 33,4% 41,5% 42%
Sv. Mihajlo
Rovišće 27,77% 22,72% 18,51 % (Mikleuš) 18,1% 12,4% 14,7%
Ludbreg 20,47% 20,87% 20,19% 19,60% Orahovica 14,1% 15,4%
Viljevo 14% 14,6% 13,6%
Koprivnica 24,18% 25,75% Sveta Elizabeta 36,4% 34,9% 32,7%
Sv. Ladislav 34,84% 33,02% 40,74% 33,33% Brezovica 8,2% 7,1%

Navedeni podaci pokazuju da je postotak pUl'gara varirao od vla-

U kotaru koji je obuhvaćao južni i središnji dio Križevačke župa- stelinstva do vlastelinstva. Rijetki su slučajevi da ih je na vlastelinstvu
nije građani su na vlastelinstvima držali ovaj postotak dimova: bilo manje od 10%, a dosta velika grupa vlastelinstava imala je čak
više od 30% pUl'gara. Purgari su u tom razdoblju predstavljali značajnu
grupu stanovništva Slavonije. Prema približnom računu oni su 1507.
% građanskih dimova na vlastelinstvu u Križevačkoj županiji držali oko 25% poreznih dimova. Postotak grad-
Vlastelinstvo skog stanovništva u Zagrebačkoj županiji bio je čak i nešto viši."4
1493. 1507. 1517. Postotak gradskog stanovništva u Slavoniji bio je jednak, a možda
čak i nešto veći od postotka tog stanovništva na vlastelinstvima u
Kutina 31,72% 17,00% 14,49% Ugarskoj. Prema istraživanjima L Szaboa u Ugarskoj je u razdoblju
Velika 30,20% 33,80% od 1449. do 1526. stanovništvo vlastelinskih trgovišta činilo 24,61 %
Međurić 36,71% 45,19% podložnika.56'
Podaci o gradskom stanovništvu i broju trgovišta pokazuju da bi
Bijela 17,30% 12,90% sve analize feudalnih odnosa u XV i na početku XVI stoljeća bile,
Dobra Kuća 16,66% 10,19% 7,87% nepotpune ako ne bi uzele u obzir problem uloge tih naselja i polo-
Kristalovac 23,60% 27,77% žaj stanovništva koje je uživalo gradske povlastice. To je stanovništvo
činilo četvrtinu feudalno ovisnih podložnika. Ono je imalo vodeću ulo-
Zdenci 42,62% 37,10% gu u razvoju robno-novčanih odnosa, iako su neki bili građani samo
Pakrac 16,30% po tome što su uživali gradske povlastice.
Razošja 44,50%
čakovec 14,50% 3.
Berivoj 30,90%
Na nekoliko su mjesta najvažnija podavanja građana kralju ili vla-
stelinu još u XIII stoljeću bile novčane daće. Stanovnici Petrinje mo-
Prema urbaru iz 1519. purgari su na vlastelinstvu Međuriću či­ rali su 1240. platiti 100 pensi denara »kolekte«, 300 pensi tržne daće
nili 29,6%, a prema popisu novčane daće iz 1524. g. 31,2% podložnika.
Veći postotak purgarskih dimova na tom vlastelinstvu 1507. i 1517. xr4 Svi podaci o postotku i broju poreznih dimova koje su na početku XVI
st. držali purgari izračunati su iz knjige J. A ct a ID Č e k i L K a ID p II Š, Popisi
vjerojatno je rezultat činjenice da su se u trgovištu nalazili imućniji i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976, 7-132.
podložnici nego na vlastelinstvu. S6S I. S z a b 0, La repartition de la population de Hongrie entre les bourgardes
U istočnom kotaru Križevačke županije purgari su držali ovaj po- et les villages, dans les anuees 1449-1526, Etudes historiques I, Budapest 1960,
stotak dimova: 359-385.

182 183
(tribu tum fori) i 100 pensi za zemlju Knežopolje. Građani. Jastrebar-
skog plaćali su prema svojoj povelji 100 pensa »kolekte« l 30 pensa
tržne daće.so'
Ali u mnogim su mjestima u XIII i XIV st. građani snosili i do;;ta
velika naturalna podavanja. Stanovnici Perne plaćali su 100 pensa trzn~
daće (tribu tum fori) i davali bansku zalazninu koja se ~astojala od ~-azh­
čitih naturalija za ugošćavanje bana i njegove prat~!e.'67 ~ra?am Ze-
line morali su prema povelji iz 1328. od .svake kunJ~ plac;at~ 12 de-
nara i davati uobičajene darove.sos Purgan Nove VesI placah .su•• ~a­
grebačkom kaptolu prema ispravi iz 1340. g. 40 denara martmscme
i davali tri dara.so'
Neka su gradska naselja davala. dosta v~lika kolektivn~ I!0davanja
u naravi. Stanovnici Trga kod Ozija morah su. 1327. placatJ ~O den.
od kuće davati darove i svi zajedno svake godme datI vlastelmu 50.0
idrija vi~a.'70 Purgari iz Ciča davali su tri dara i kolektivno podavanje
o Novoj godini (junicu, 1O~ kru1;.oya, 6 kokoši i. 3 vedra :vma).'71 Gra-
đani Virovitice su prema IspraVI IZ 1234. morah od sval,e por.te. d.a-
vati »četiri težine po mjeri mjesta« (4 pondera cum statera lOCI) l Je-
dnom godišnje darove.572
Purgari trgovišta Vugrovca davali su 1295. od svako~ ~elišta (de
singulis mansionibus) tri dara i plaćali 3 ~,,:rke zagreba,;:klh denara.
Povrh toga zajednički su u tri navrata davah bIskupovu k~stelanu ~vcu,
20 kokoši i 50 kruhova. Prema ispravi iz 1407. plaćah su no~c~u
daću 6 maraka a vino i žitarice davali poput kmetova u CucerJu.
Tada se položaj' vugrovečkih purgara prema stanju na kraju XIII st.
već pogoršao.m
Svaki stanovnik kraljevskog trgovišta Krapine koji je i,?ao . .tr!
jugera zemlje morao je godišnje platiti 50 banskih denara..ZaJedmc~~
su davali dva puta godišnje »descensus vulga.nter zalIas. dlCtuS« kOJI
se svaki put sastojao od goveda, 5 vedara .Z~bI, 3 vedra. vma, 100. kru-
hova, 6 pilića i raznih začina. Posebno su JOS svake godme morah via.
·
stelInu d"
atI Je dnu svecanu
• •
veceru.574
Prema ispravi bana Ladislava Losonczyja iz 1389. purgari u Rači
davali su za bansku zalazninu 100 vedara vina, zob i druge žitarice.
Povrh toga morali su banu i njegovoj prat:,ji•.kad god do.đu u g.ra.d,
dati ručak ili VeČerIl, davati opskrbu pobIracIma martunne. (svmJu,
3 vedra zobi, vedro vina, 6 pilića, voz sijena i 12 denara). SVI su za-
jedno nadalje morali banu platiti l? ,?araka, a .za ~rijeme b?,",;lVka u
gradu bar oke vojske 10 ma:aka.. nJez~nl;' z.apovJ.e~mku. Sva\'i, Je gra-
đanin još napose morao datI dVIJe svmJe l platItI 2 denara. Sve to
'M CD IV, 123-125; V, 51-52.
'" CD III, 252-253.
'" CD IX, 418-419.
'" CD XI, 152-154.
570 Lopašić, Hrvatski urbari, 211-212.
m CD VII, 133-135.
on CD III, 422-423.
m CD VII, 217-218; JA, D-Ill-I, D-VII-58.
'" CD XI, 344-345.
'" NRA, 1512/16.
184
pokazuje da je ban purgarima Rače, koje je sam nazvao »hospites seu
jobagiones regales«, nametnuo dosta velike naturalne daće.
Zalaznina (skup fiksiranih podavanja u naturi) bila je u XIV sto-
ljeću karakterističan feudalni teret malih gradskih naselja. Ta je daća
u XV st. gotovo svagdje dokinuta ili pretvorena u novac.
U XV st. najvažnije podavanje gotovo svih trgovišta postale su
novčane daće. Trgovišta su zapravo bila mjesta u kojima je trans-
formacija rente u novčani oblik dostigla najviši stupanj.
Prema povelji koju je 1420. Zagrebački kaptol dao stanovnicima
trgovišta u Varaždinskim Toplicama svako je selište moralo platiti 1
forintu redovite daće (50 den. martinščine i 50 jurjevščine), plaćati
izvanredne daće (taxae), te davati desetinu i tri dara. Prema popisima
novčanih daća iz XV i početka XVI st. purgari su na vlastelinstvu
plaćali najveći dio iznosa redovite novčane daće. God. 1488. oni su
platili 43% iznosa izvanredne daće, iako su činili samo 27% podložnika
vlastelinstva.57'
Naseljenici u trgovištu Rakovcu i selu Kalinovici (»jobagiones seu
cives«) trebali su prema ispravi iz 1435. od svakog selišta platiti 200
denara (2 forinte). Prema novčanoj daći naturalna su im podavanja
određena više nego skromno - svako je selište trebalo dati tri manja
dara i kvartal pšenice. Prema ispravi hercega Ivaniša Korvina iz 1495.
redovita novčana daća rakovečkih purgara smanjena je na 54 bečka
denara jurjevščine i 54 bečka denara martinščine. Naturalna su po-
davanja ostala ista, ali građanima je nametnuta obveza da svaki dan
daju čovjeka za čuvanje vlastelinskog kaštela.'"
Purgari iz Podtrga i Cevlikovića na vlastelinstvu Brubnom davali
su još i 1453. svojevrsnu zalazninu. Stanovnici tih naselja morali su
u tri navrata godišnje dati kolektivne darove koji po svom sadržaju
podsjećaju na nekadašnju zalazninu (3 janjca, 3 mjere soli, libricu
papra, 21 kokoš, 50 jaja, 6 sireva). Ali osim tog kolektivnog podavanja,
svako je selište (»pun ždrib«) plaćalo novčanu daću (»miru soldini«)
i davalo tri mjere (»mirnjaka«) žitarica: 1 pšenice i 2 zobi.'78
Znatne su se promjene u XV st. desile s podavanjima trgovišta
Krapine. Ono više nije davalo zalazninu. Cini se da je ta daća zami-
jenjena novčanom daćom sv. Osvalda (taxa Sancti Osvaldi) koja je
iznosila 49 forinti. Građani su plaćali još i novčanu daću od selišta
koja je za cijelo trgovište iznosila preko 36 forinti. Stara daća koja
se plaćala od posjeda većih od tri jugera nazivala se oko 1480. »census
de qualibet nonaginta uno agris seu terris arabi/ibus«, a iznosila je
svega oko 9 forinti. Stanovnici trgovišta davali su povrh toga gornicu
i od svakog selišta po jednog kopuna. Krapinski su purgari 1480. pla-
tili oko 23% iznosa redovitih novčanih daća sakupljenih na krapinskom
vlastelinstvu.57'
Porast novčane rente došao je u XV st. do izražaja i u trgo-
vištima biskupskih provincija. Prema povlasticama koje je biskup Eber--
'" Tkalčić, Starine XI, 23; KAZ, ACA, 70/11.
'" NRA, 1522/17.
sn Lopašić, Hrvatski urbari, 18-19.
'" MOL, Dl 94.040. Purgari su držali oko 20% naseljenih selišta.
185
'hard 1404. dao stanovnicima trgovišta Ivanića svaka kurija ili mar· daće.SI" Na vlastelinstvu Kristalovcu purgari su 1515. platili 15,7% iz-
turina (integra curia seu marturina) trebala je platiti 12 denara re· nosa novčane daće, a činili su samo oko 13% podložnika."5
·dovite daće petrovine. Građani su ranije o Sesvetama davali biskupu Prema urbaru iz 1519. građani trgovišta Velike u Križevačkoj žu-
.zalazninu koja se sastojala od ovaca, pilića, sireva, papra, vina i dru- paniji plaćali su zajednički 100 forinti redovite daće i jednom mjesečno
gih namirnica. Biskup Eberhard je potvrdio da se zalaznina plaća izlazili na tlaku. Udio građana u plaćanju redovitih novčanih daća i
kao individualizirana novčana daća. Svaka j~ marturina na ime za- ovdje je bio relativno velik: činili su 18,67% podložnika, a plaćali 28%
laznine trebala platiti 30 denara o Jurjevu i 30 denara o blagdanU{ iznosa tih daća.'"
sv. Andrije. Građani su u naturi morali davati desetinu, koju su po- Trgovišta Međurić, Sredjani i Miholjac na vlastelinstvu Međuriću
birale redovnice ivanićkog ženskog samostana.sso plaćala su daću sabagium - jurjevščinu i miholjščinu, kao i sve ostale
God. 1416. biskup je propisao izgled mjerova kojima se u trgo- javne i izvanredne daće. Građani tih trgovišta činili su oko 30% pod-
vištima Ivaniću, čazmi i Dubravi može uzimati desetina. Ujedno je ložnika, a sudjelovali su u plaćanju redovitih daća 1524. s 44,15%,
zabranio svojim službenicima da od građana uzimaju voz drva i platno 1525. s 44,00% i 1527. s 45% njihova ukupnog iznosa. Jedino su u
od novoizabranih općinskih funkcionara."! plaćanju poreza sudjelovali proporcionalno svojoj brojnosti (1524. g.
God. 1480. stanovnici biskupskih trgovišta plaćali su četiri redo- - 30,5%, 1525. g. - 30,6%, 1526. g. - 29% ukupnog iznosa poreza)."7
'vite novčane daće: Prema bilješci u urbaru vlastelinstva Grebena stanovnici trgovišta
Hrašćine plaćali su samo 50 denara od jednog posjeda (de integro
fundo). Ranije nisu davali redovite naturalne daće, ali im je vlastelin
Daća Daća Daća
Prandiales dao neke zemlje, pa su s njim sklopili ugovor da od svakog selišta
sv. Petra sv. Jurja sv. Andrije daju 2 mjere zobi. U urbaru iz 1522. njihova je novčana daća povećana.
(12 den/sess.) (30 den/sess.) (30 den/sess.) paušalno
denara denara Od svakog selišta trebali su platiti 1 forintu."s
denara denara
Stanovnici trgovišta Steničnjaka plaćali su prema urbaru iz 1519.
Ivanić 1200 3000 3000 1000 samo 30 denara od selišta. čitavo je trgovište uz to svake godine moralo
1000 vlastelinu dati 400 vedara vina.'" Podavanja tog trgovišta bila su izu-
Čazma 1200 3000 3000 zetak, jer je naturalna renta po vrijednosti bila nekoliko puta veća
Dubrava 10000 10000 od novčane. Svi ostali izvori pokazuju, međutim, da su feudalni tereti
Središće 4000 4000 1000 vlastelinskih trgovišta pretežno pretvoreni u novčane daće i da su sta-
novnici gradskih naselja u pravilu plaćali veće novčane daće nego
Ukupno: 2400 20000 20000 3000
kmetovi.
Trgovišta (oppida) razlikovala su se i po svom pravnom položaju
Trgovišta su plaćala ukupno 454 forinte ili 45 % iznosa redovitih od drugih naselja na vlastelinstvima. Gradske općine uživale su po-
novčanih daća. Istodobno su građani držali samo 31 % marturina od sebne povlastice, koje su determinirale i osobne slobode njihovih čla­
kojih su te daće plaćane (marturinas ad solvendum). Posjedi građana nova. Smatra se da su osnovne povlastice gradskih naselja slobodan
bili su, dakle, opterećeni većim redovitim novčanim daćama nego po- izbor suca, slobodno raspolaganje imovinom i pravo seljenja.
sjedi kmetova: purgarsko je selište u prosjeku plaćalo 1,19 forinti, a Pravo izbora suca dobili su svi kraljevski gradovi i trgovišta osno-
kmetsko 0,64 forinte tih daća. Osim novčanih daća, stanovnici trgovišta vani u XIII stoljeću (villicus, maior villae, judex). Ti su gradovi isto-
davali su još desetinu žitarica, vina i svinja.s8z dobno bili izuzeti ispod jurisdikcije lokalnih organa vlasti i podvrg-
Sačuvani izvori pokazuju da su građani i na drugim vlastelinstvi-
nuti izravno kraljevskoj kuriji."'o
ma plaćali veće novčane daće nego kmetovi. Stanovnici trgovišta Osi-
5M KAZ, Acta decimaIia, 466.
jeka platili su npr. 1469. u prosjeku veći iznos redovite i izvanredne
'" MOL, Dl 104.293.
daće nego kmetovi.'" Na vlastelinstvu Gori purgari su krajem xv st.
su »Istud oppidum Welyke in annuali revolutione scilicet circa festum beati
činili 21 % podložnika, a platili su oko 26 % iznosa izvanredne novčane Martini episcopi et confessoris communiter tenentur solvere [... J flarenas 100.
Item in qualibet mense tenentur venire ad labores wlgo gozpochyna vacatos<{
sse Ndb. a., Donationalia, br. 29 (16); E. L a s z o w s k i Stare sloboštine Iva-
(MOL, Dl 37.007).
J

nić-grada, VZA III, Zagreb 1901, 32-35. '" MOL, Dl 26.324; JA, D-XXVII-43.
s8l A. B. K r č e 1 i ć, Historia ecclesiae catedraIis Zagrabiensis, Zagreb 1772, "" MOL, Dl 104.657, 104.411.
154-155. '" MOL, Dl 37.007.
'" Izračunalo prema pregledu prihoda biskupskih provincija 1480. godine (KAZ, 510 Opširnije o pravnom položaju gradskih naselja II XIII st. v. N. K l a i Ć,
ACA, 30/1). Prilog pitanju postanka slavonskih varoši, Zbornik radova FF II Zagrebu, 1955,
'" MOL, Dl 32.365. 53-56.

186 187
 Ali u XIV st. pojavila su se i na kraljevskim posjedima gradska
Ilaselja koja nemaju posve nezavisno sudstvo. Kralj je npr. u Krapini
1347. više sudstvo zadržao u rukama svog kaštelana, a sudac je s pri-
sežnicima mogao suditi samo delikte manjeg značenja.'91 God. 1382. sta-
novnici Rače su dobili pravo izbora sudaca (villicus et judices) i punu
sudsku autonomiju poput gradova Koprivnice i Virovitice. Ali ban La-
dislav Losonczy je već 1389. podvrgao općinu pod vlast župana II
Rači i time bitno ograničio vlast njenog suca."2
Sudstvo u trgovištima na posjedima feudalaca bilo je organizi-
rano na sličan način kao u Krapini i Rači. Ta su naselja imala pravo
izbora suca, ali je djelokrug njegove djelatnosti bio ograničen. Vlastelin,
odnosno njegovi službenici, zadržali su u svojoj nadležnosti suđenja
krupnijih delikata. Vlastelin je ujedno bio i prizivni organ za pre-
sude gradskog suca.
U Vugrovcu je izabrani sudac sudio sve parnice osim tri krimi-
nalna slučaja - ubojstvo, razbojstvo i požar. Te je parnice zajedno,
s njim sudio biskupov župan (comes de Ugra).'93 U čičama je ta tri
slučaja s gradskim sucem sudio preceptor ivanovaca kao predstav-
nik vlastelina."4 Zagrebački je kaptol 1344. odredio da u parnicama
ubojstva, razbojstva i požara u Novoj Vesi zajedno s gradskim su-
cem (vi1licus) sudi i kaptolski sudac (noster judex secularis). Protiv
presuda gradskog suca stranke su se mogle prizivati na Kaptol kao
vlastelina.'"
Na isti je način sudstvo organizirano u vlastelinskim trgovištima
u XV i na početku XVI stoljeća. Prema ispravi biskupa Eberharda iz
1404. izabrani ivanićki sudac sudio je sve parnice između građana osim
parnica zbog veleizdaje. Te je parnice zadržao biskup kao vlastelin.
Vlastelinski župan je sudio parnice između ivanićkih građana i stra-
naca.596
Prema povelji trgovišta u Varaždinskim Toplicama iz 1420. vla-
stelinski župan je s izabranim sucem (vi1licus, richtardus) sudio sve
parnice.sn
Stanovnici gradsldh naselja na vlastelinstvu Brubno uživali su 1453.
pravo slobodnog izbora suca. Ali je i na tim posjedima njegova vlast
bila ograničena. U slučajevima ubojstva krvarinu ("lcrvni osud«) napla-
ćivao je vlastelin.'93
U većini povelja stanovnicima gradskih mjesta je potvrđivano pra-
vo slobodnog raspolaganja imovinom i pravo slobodnog seljenja. Od-
redbe o slobodnom raspolaganju imovinom unesene su u povelju Perne
iz 1225, Petrinje iz 1240, Virovitice iz 1234, Jastrebarskog iz 1257, Sa-
mobora iz 1242. i Trga kod Ozlja iz 1329.'99
'" CD XI, 344-345.
,,, NRA, 1511/24, 1512/16.
'" CD VII, 217-218.
'" CD VII, 133-135.
'" CD XI, 152-154.
'" E. Laszowski, Stare sloboštine Ivanić-grada, VZA III, 1901, 32-35.
sn Tkalčić, Starine XI, 29.
598 Lopašić, Hrvatski urbari, 19.
'" CD III, 252-253; IV, 123-125; III, 422-423; V, 51-52; IV, 164-166; Lopa-
šić, Hrvatski urbari, 211-212.
188
Uz manja ograničenja pravo slobodnog raspolaganja} imovinom
imali su i stanovnici gotovo svih vlastelinskih trgovišta. Podložnici trgo-
višta Vugrovca mogli su se prema ispraVi iz 1295. slobodno odseliti i
slobodno disponirati svojom imovinom. Tu su povlasticu uživali sta-
novnici Čiča, Nove Vesi, Krapine i svih trgovišta na biskupskim po-
sjedima. PUl-gari u Krapini morali su prilikom nasljeđivanja imovine
dati kraljevskom kaštelanu govedo. Stanovnici Čiča mogli su odseliti
ako svoj posjed prodaju sugrađaninu i plate vlastelinu 1 marku. Gra-
đani Ivanića mogli su seliti nakon što uplate 12 denara. Tek je 1521.
biskup Šimun Erdody ukinuo to njihovo pravo ograničavajući slobodu
seljenja samo na područje svojih posjeda."'"
Na temelju svega što je dosad rečeno mogu se izvesti zaključci o ulozi
gradova i gradskih naselja u XV i na početku XVI stoljeća.
Već smo konstatirali da je XV stoljeće doba masovnog stvaranja
gradskih naselja i da ta naselja nastaju na vlastelinstvima. Od svih
gradova i gradskih naselja koja se mogu evidentirati u ,razdoblju do
početka XVI st. oko 70% je nastalo u XV stoljeću.
Stanovnici gradskih naselja činili su u drugoj polovici XV st. oko
25% podložnog stanovništva na vlastelinstvima u Slavoniji. Iako svi
stanovnici tih naselja nisu obavljali obrtnička zanimanja i bavili se
trgovinom, gradska su naselja odigrala veliku ulogu u razvoju privre-
de. Postanak tako velikog broja trgovišta nesumnjivo je utjecao na
jačanje robno-novčanih odnosa.
Sva su gradska naselja u XV i na početku XVI stoljeća nasta-
jala na vlastelinstvima. Za stvaranje takvih naselja bili su zainteresi-
rani feudalci koji su im i davali povlastice.
Čini se da je interes feudalne gospode za stvaranje trgovišta po-
vezan s njihovom težnjom da povećaju svoje novčane prihode. Trgo-
višta su plaćala relativno visoku novčanu rentu. Feudalci su bili sprem-
ni da podložnicima i novim naseljenicima za povećana davanja u novcu
daju gradske povlastice i dosta široke slobode. Time se stvaranje gra-
dova zapravo uklapalo u opću tendenciju razvoja feudalne rente u
XV stoljeću.
Postojali su vjerojatno i drugi interesi feudalne gospode za razvoj
g~adske. privrede.. !Sfjih je sigur~o in~eresira!~ .spec~jaliz!ra~a proiz::od-
nJa kOJa se raZVIjala u gradOVIma l trgovIstlma l kOJa Je pretezno:
služila zadovoljavanju njihovih potreba. Gradska su naselja istodobno
utjecala na stvaranje uvjeta za uvođenje novčane rente i na drugim
dijelovima vlastelinstva.
Stanovništvo tih gradova nije predstavljalo društveni element su-
protstavljen feudalnom poretku. Ako su se ponegdje i borili protiv
feudalne gospode, borili su se za proširivanje ili očuvanje svojih po-
vlastica u okvirima feudalnog poretka.
Uklopljenost srednjovjekovnih gradova u feudalni poredak najpot-
punije se izražava kod najvećih gradova - Zagrebačkog Gradeca i Va-
.. CD VII, 217-218; VII, 133-135; XI, 344-345; Ndb. a., Donationalia 29/lb.
189
raždina. Ti su gradovi najveća zanatsko-trgovačka središta, ali su isto-
dobno i gradovi-feudalci.
Zagrebački je Gradec svoje posjede s kmetovima stekao još u XIV
stoljeću. Gradska je općina bila vlastelin kmetovima u Dedićima, Gra-
čanima, Crnomereu, Pobrežju i u selima oko Kraljevca. God. 1387. grad-
ska je općina stekla posjede Hrašće i Petrovinu u Turopolju. Dio tih
posjeda Gradec je u XV st. izgubio, ali je i dalje ostao vlastelin kme-
tovima u Hrašću, Crnomereu, Dedićima, Biteku i Novaldma.""
Gradska općina u Varaždinu držala je početkom XV st. dio po-
sjeda Kneginec. Do kraja tog stoljeća općina je stekla još i manje po-
sjede u Lužanima, Gorici, Bartolovcu i Žabniku. Najveći dio sukoba
i sporova građana s okolnim plemićima izbijao je upravo zbog tih feu-
dalnih posjeda.'"
Ali jačanje gradova i robno-novčanih odnosa i u tim je okvirima
stvaralo pretpostavke za razvoj kapitalističkih elemenata. Sve u svemu,
razvoj gradskih naselja u XV st. snažno je utjecao na agrarne od"
nose. Razvoj gradova bio je jedan od činilaca koji su omogućili ja-
čanje novčane rente.
~'1. Kampuš - 1. Karaman, Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975,43,51,56.
'" PSV I, 37, 48-50, 259, 279-280.
190
Šesto poglavlje
POČECI SPECIJALIZACIJE U POLJOPRIVREDNOJ
PROIZVODNJI
U ovom se poglavlju razmatra stanje vinogradarstva i svinjogojstva,.
u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća. To su bile grane
poljoprivrede u kojima je tada postignut visok nivo specijalizacije pro-
izvodnje.
Specijalizacija u poljoprivrednoj proizvodnji znatno je utjecala na
razvoj robno-novčanih odnosa. Razvojem specijalizacije na području
vinogradarstva i svinjogojstva seljaci su postajali proizvođačima viško-o
va za tržište. Ta je specijalizacija vodila većem uključivanju samih se-o
ljaka u robno-novčane odnose.
Vinogradarstvo
l.
Već se u izvorima iz XIII st. može naći dosta podataka koji svjedoče·
o tome da je u Slavoniji i Hrvatskoj vinogradarstvo važna grana po-o
ljoprivrede.
O stanju vinogradarstva u drugoj polovici XV i na početku XVI
st. svjedoče popisi desetine vina, registri gornice i brojni drugi izvori..
Gdje god su za to postojali prirodni uvjeti vinovom su lozom za-
sađivana čitava brda (vinorodne gorice, promonthoria). U mnogim je
goricama bilo na stotine seljačkih vinograda. Ali vinogradi su činili
samo poseban oblik seljačkih državina, jer sve su se gorice nalazile
na vlastelinstvima i pripadale su feudalnoj gospodi. Feudalni odnosi
na području vinogradarstva imali su neke specifične crte. Odnos izme-
đu uživaoca vinograda i vlastelina u pravilu nije ovisio o odnosima.
koji su se uspostavljali u ratarstvu.
Kmetovi strezanskih pavl:ina držali su 1469. i 1477. vi-
nograde u tri gorice: mons Remetinec (Remetinska gorica), mons Jako-.
povec i mons Sancti Benedicti vulgo Bedenychka gorica. U tim su
goricama držali vinograde seljaci iz J akopovca i Remetinca, ali i iz
19t
raždina. Ti su gradovi najveća zanatsko-trgovačka središta, ali su isto-
dobno i gradovi-feudalci.
Zagrebački je Gradec svoje posjede s kmetovima stekao još u XIV
stoljeću. Gradska je općina bila vlastelin kmetovima u Dedićima, Gra-
čanima, Črnomercu, Pobrežju i u selima oko Kraljevca. God. 1387. grad-
ska je općina stekla posjede Hrašće i Petrovinu u Turopolju. Dio tih
posjeda Gradec je u XV st. izgubio, ali je i dalje ostao vlastelin kme-
tovima u Hrašću, Črnomercu, Dedićima, Biteku i Novakima.60l
Gradska općina u Varaždinu držala je početkom XV st. dio po-
sjeda Kneginec. Do kraja tog stoljeća općina je stekla još i manje po-
sjede u Lužanima, Gorici, Bartolovcu i Žabniku. Najveći dio sukoba
i sporova građana s okolnim plemićima izbijao je upravo zbog tih feu-
dalnih posjeda.602
Ali jačanje gradova i robno-novčanih odnosa i u tim je okvirima
stvaralo pretpostavke za razvoj kapitalističkih elemenata. Sve u svemu,
razvoj gradskih naselja u XV st. snažno je utjecao na agrarne od"
nose. Razvoj gradova bio je jedan od činilaca koji su omogućili ja-
čanje novčane rente.
,oo 1. K a f i p U Š - 1. K a r a f i a n, Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1975, 43, 51, 56.
'" PSV l, 37, 48-50, 259, 279-280.
190
Šesto poglavlje
POČECI SPECIJALIZACIJE U POLJOPRIVREDNOJ
PROIZVODNJI
U ovom se poglavlju razmatra stanje vinogradarstva i svinjogojstva,
u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća. To su bile grane
poljoprivrede u kojima je tada postignut visok nivo specijalizacije pro-o
izvodnje.
Specijalizacija u poljoprivrednoj proizvodnji znatno je utjecala na
razvoj robno-novčanih odnosa. Razvojem specijalizacije na području
vinogradarstva i svinjogojstva seljaci su postajali proizvođačima viško-o
va za tržište. Ta je specijalizacija vodila većem uključivanju samih se-o
ljaka u robno-novčane odnose.
A. Vinogradarstvo
1.
Već se u izvorima iz XIII st. može naći dosta podataka koji svjedoče·
o tome da je u Slavoniji i Hrvatskoj vinogradarstvo važna grana po-
ljoprivrede.
O stanju vinogradarstva u drugoj polovici XV i na početku XVI
st. svjedoče popisi desetine vina, registri gornice i brojni drugi izvori..
Gdje god su za to postojali prirodni uvjeti vinovom su lozom za-
sađivana čitava brda (vinorodne gorice, promonthoria). U mnogim je.
goricama bilo na stotine seljačkih vinograda. Ali vinogradi su činili
samo poseban oblik seljačkih državina, jer sve su se gorice nalazile
na vlastelinstvima i pripadale su feudalnoj gospodi. Feudalni odnosi
na području vinogradarstva imali su neke specifične crte. Odnos izme-
đu uživaoca vinograda i vlastelina u pravilu nije ovisio o odnosima.
koji su se uspostavljali u ratarstvu.
Kmetovi strezanskih pavlina držali su 1469. i 1477. vi-
nograde u tri gorice: mons Remetinec (Remetinska gorica), mons J alco-.
povec i mons Sancti Benedicti vulgo Bedenychka gorica. U tim su
goricama držali vinograde seljaci iz Jakopovca i Remetinca, ali i iz.
191.
·onih sela koja nisu imala svoje gorice (Horvačina, Bukovinja, Ilinec).
Pavlini su između 1469. i 1477. stekli brdo Torince (Mons Torynzka)
li kojem su se također nalazili kmetski vinogradi.
God.
Prema popisima gornice dio strezanskih kmetova držao je dva i
više vinograda. God. 1421. redovite je daće platilo 20 kmetova, a gor-
nica je ubrana s 34 vinograda. Bez posjeda Kameno pavlinski su kme- .1501.
tovi 1469. i 1477. držali 39 selišta, a gornica je 1469. ubrana sa 49;
1477. sa 63 seljačka vinograda. Pavlini su u drugoj polovici XV st. 1504.
i sami držali dosta velike vinograde koje su seljaci morali obrađi­
vati. Nekoliko kmetova nije imalo vinograde, ali samostan je i od 1506.
njih tražio da godišnje daju dva vedra vina.'" Svi navedeni podaci
pokazuju da je vinogradarstvo na posjedima pavlina u Strezi važna 1507.
grana poljoprivrede. 1510.
U desetinskom kotaru G l a v n i c i popisane su u drugoj polovici
XV stoljeća ove količine desetine žitarica (pšenice i raži) i vina:
Ako se prihvati da je jedinica mjere žitarica jednaka vrijednosti
desetina desetina jedinice vina, vrijednost proizvedenog vina na loborskom vlastelinstvu
-God. Vlastelinstvo pšenice i raži vina bila je 1483. g. 2,6, 1500. g. 5,9, a 1501. g. 6,7 puta veća od vrijednosti
kupova vedara proizvedene pšenice i raži.
1474. Susjedgrad, D. Stubica i G. Stubica 850 1561,5 Na vlastelinstvu O š t r c u desetina je iznosila:
1494. Susjedgrad, D. i G. Stubica, Bistrica 1120 3112
)496. Susjedgrad, D. i G. Stubica, Bistrica 4186,5 Broj podlož-
Broj Desetina vina nika koji su Desetina pše-
God. vinograda vedara platili desetinu nice i raži
žitarica kupova
Navedeni podaci pokazuju da je na vlastelinstvima Susjedgradu,
Donjoj Stubici, Bistrici i posjedima gornjostubičkih plemića u drugoj
polovici XV st. popisivano 2-3 puta više vedara desetinskog vina 1483. 773 410
nego desetinskih kupova pšenice i raži. Cijena kupa pšenice i raži
bila je približno jednaka cijeni vedra vina. Vrijednost proizvodnje vina 1501. 251 1461 162 271,5
bila je, dakle, na tim posjedima 2-3 puta veća od vrijednosti pro-
izvedene pšenice i raži. . 1502. 280 2063,5
Na većini vlastelinstava i posjeda u Zagorju vrijednost proizvod- 219 531
1504.
nje vina bila je u drugoj polovici XV i na početku XVI st. također
veća od vrijednosti proizvedene pšenice i raži. 1506. 190 393
Prema sačuvanim registrima na vlastelinstvu L o b o r u su po-
pisivane ove količine desetine vina i žitarica (pšenice i raži): 1507. 254 524
1510. 149 207,5
Broj podložni·
Broj seljačkih Desetina vina ka koji su Desetina pše·
·God. vinograda vedara platili deseti· nice i raži
kupova I na posjedima Oštrca vinova se loza, dakle, uzgajala VIse nego
nu žitarica
pšenica. Na početku XVI st. seljački su se vinogradi nalazili na de·
setak velikih gorica (mons Krozy, Bathyna, Brezycza, Sveti Martin,
1483. 348 1245 238 464 Zlatina, Bukovec, Ervenik).
1500. 171 1031 123 172,5 Na posjedima pavlinskog samostana u L e p o g l a v i desetina vina
i desetina žitarica pobirana je u ovim količinama:
,o AH, Vana, Noviji prijepisi; Tkalčić, VZA V, 201-214.
13 Agrumi odnosi II Hrvatskoj 193
192
 Desetina pše- Na k o s t e l s k i m posjedima seljaci su držali vinograde u 20-ak
God. Broj vinograda Desetina vina Platilo deseti- nice i raži vinorodnih gorica. Na tim su posjedima popisivane ove količine de-
vedara nu žitarica kupova setine:
1483. 108 244,5 81 254
Broj podlož- .
1489. 73 321 Broj Desetina vina nika koji su De~etlJ:Ia ~~e.
God. vinograda vedara platili desetinu mce l raZI
1500. 115 398 76 159 žitarica kupova
'ISOL 78 247 77 222,5
1500. 376 1799
1504. 59 135 1504. 344 1415
1510. 96 154,5
l506. 136 278,5 1517. 222 471
1507. 103 181,5
1510. 79 192,5 k r a p i n s k o m vlastelinstvu vino je također bilo glavni pro-
1515. 86 149 "r,em~ računima prihoda iz 1480. vlastelinstvo je primilo više
1152 kupnenika žitarica. Na krapinskim
gorica sa seljačkim vinogradima. Desetina
Vinogradarstvo je, prema ovim podacima, dobro razvijeno i na
posjedima lepoglavskih pavlina, iako je ponekad popisivano više ku-
pova desetine pšenice nego vedara desetine vina. Vinogradi su se na-
lazili u goricama Podgorje, Dubovec, Travnik i Lepoglava. Broj podlož-
Broj Desetina vina nika koji su Desetina pše-
Na posjedima K a m e n i c e i T r ako š ć an a (trakošćansko vinograda vedara platili desetinu nice i raži
vlastelinstvo) desetina je iznosila: žitarica kupova

Broj podlož-
Desetina vina nika koji su Desetina pše-
God. Broj vinograda vedara platili desetinu nice i raži
žitarica kupova

1483. 358 1529,5 273 821,5

l500. 163 669
1501. 196 742,5 136 255
1504. 183 582,5
God.
1506. 120 183
1507. 263 292,5
1501.
.1510. 128 201 1504.
124 222 1506.
1515. 1507.
.1510.
Vinogradarstvo je i ovdje vodeća grana poljoprivredne proizvod-
nje. Seljački su se vinogradi nalazili u goricama Višnjice, Hoje, Pre- Na cesargradskom vlastelinstvu seljaci su držali vinograde u dese-
bukovja, Meljana i Podgorja. tak gorica (120-130 vinograda).
194 13*
195
 Na vel i k o t a b o r s k o m vlastelinstvu kmetovi su davali dese- Slični se podaci mogu navesti za posjede oko Zaboka, Mirkovca,
tinu vina u ovim količinama: Orehovec, Sutinsko i druge.roI
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a desetina vina
Broj Desetina vina je u drugoj polovici XV i na početku XVI st. najvažniji feudalni pri-
God. vinograda vedara hod. Na tom je vlastelinstvu u drugoj polovici XV st. bilo 500-600
seljačkih vinograda. U _topličkim goricama vinograde su posjedovali i
1500. 274 1175,5
1502. 279 1307,5 brojni strani kmetovi.605
1504. 226 953,5 Zapisnici varaždinskih gradskih sudaca pokazuju da je l i XV st.
oko Varaždina vinogradarstvo veoma važna grana poljoprivrede. Grad-
ski su suci rješavali mnogo više sporova zbog vinograda nego zbOg)
Na svakog podložnika koji je dao desetinu žitarica na vlastelinstvu oranica. Oko 1480. kod Varaždina su se nalazili veliki vinogradi za-
je bilo 2,3 vinograda, a na svaki kup pšenice i raži popisana su 3,5 gorskih knezova Vitovaca.606
vedara vina. Na temelju navedenih podataka za 20-ak vlastelinstava i posjeda
Vinogradarstvo je bilo najvažnija grana poljoprivrede i na mno- može se zaključiti da je u Hrvatskom zagorju vinogradarstvo u XV
gim manjim posjedima u Zagorju. Na posjedu G o t a lov c u desetina st. glavna grana poljoprivrede. Na svim je posjedima vrijednost pro-
vina i desetina žitarica iznosila je: izvedenog vina veća od vrijednosti proizvodnje najvažnijih žitarica (pše-
nice i raži).
Broj podlož- Desetina pše- 1] okolici Zagreba vinogradarstvo je razvijeno već li xnI i XIV
Broj Desetina vina nika koji su nice i raži st()Ijeću. () važnosti te grane polj oprivrede govore opširne odredbe o
God. vinograda vedara platili desetinu
žitarica
kupova ()1:Jr~slivIastelinskih Vinograda i načinu pobiranja desetine li statu-
Yl1}ll(Zllgr~bačkog kaptola iz prve polovice XIV stoljeća. Sačuvani za-
1501. 25 40 pi~Hip~() kllPo-prodajama zagrebačkih građana iz XV stoljeća pokazuju
1502. 37 186,5 da su vinogradi uz kuće njihove najvažnije nekretnine. Vinograde su
1504. 59 191,5 posjedovali svi bogatiji građani.
1506. 30 49 Na biskupskom vlastelinstvu U g r i (Vugrovcu) kmetovi su u XV
1507. 87 127 i Ila početku XVI st. držali vinograde na osam gorica s kojih je do-
bivana desetina l i ovim količinama:
Podložnici posjeda Z a j e z d e obitelji Herković plaćali su ove
količine desetine: Gorica 1493. 1501. 1508. 1509. 1514.
Broj podlož- Desetina pše~ Domkovec 301,5 356 389 295,5 500
Broj Desetina vina nika koji su nice i raži Jalševec 142,5 292 405 218,5 306
God. vinograda vedara platili desetinu
žitarica
kupova Čučerje 2,5 460 357 113,5 259
Slamnovec 38,5 76 54 22,5 22
1483. 83 663,5 62 120 Liševo 144 317,5 353 128,5 324
·1501. 39 69,5 Blaguša 13,5 48 54,5 28 69,5
1502. 76 664 Sepnica 66 66,5 61,5 23,5 75
1504. 70 196,5 Gornja Ugra 600 802 630,5 209,5 473
1506. 40 62,5
106 Ukupno: 1449,5 2418 2525 1039 2112
1507. 66
Na posjedu K o m o r u desetina je popisivana u ovim iznosima: U vugrovečkim je goricama u prosjeku rodilo prema tim podacima
oko 15.000 vedara vina (oko 930 hektolitara). U rodnim godinama urod
Desetina pše- se penjao čak na oko 25.000 vedara. Vino je u tom razdoblju najvaž-
God. Broj Desetina vina Broj podIož- nice i raži
vinograda vedara nika niji proizvod podložnika vlastelinstva Ugre.""
kupova
om Podaci o desetini na zagorskim vlastelinstvima izračunati su iz registara de-
1483. 177 123 setine: KAZ, ACA, 21/21, 22/7, 25/2, 25/5, 25/3, 25/4, 21/19, 22/s. n.
1500. 24 50,5 '" KAZ, ACA, 70/3, 70/1a, 70/7, 70/8.
228,5 <oo PSV II; MOL, Dl 94.040.
1502. 47
"" KAZ, ACA, 45/19, 45/20, 45/21, 45/22; KAZ, Acta decimalia, 418, 419.

196 197
 Sačuvani registri desetine pokazuju da je u XV st. vinogradarstvo
razvijeno na svim vlastelinstvima i posjedima između Save i Kupe (Sa-
mobor, Okić, Želin, Jastrebarsko, Turopolje).
Prema registru desetine iz 1459. za turopoljski desetinski kotar 53
podložnika s a m o b o l' S k o g vlastelinstva platila su 53,5 vedara de-
setine vina i 23,5 kupova prosa. Na samoborskom vlastelinstvu vino-
gradi su se nalazili na 2D-25 gorica. I na o k i ć k i m su posjedima
gotovo svi seljaci držali vinograde. Vinogradi turopoljskih plemića na-
lazili su se u Vukomeričkim goricama.""
Na j a s t l' e b a l' s k o m vlastelinstvu vino je u XV stoljeću glav-
ni proizvod na većini seljačkih posjeda.
Na posjedu S I a vet i ć obitelji aršić popisivane su ove količine
desetine vina:

God. Broj vinograda Desetina vedara

1450. 20 98
1482. 15 66
,1485. 14 45
1500. 38 227

Desetina žitarica je redovito iznosila manje od 10 kupova.""

Sačuvani registri desetine svjedoče o razvijenom vinogradarstvu
na vlastelinstvima O z I j u, R i b n i k u i B o s i I j e v u. Na tim je
posjedima vinograde držao gotovo svaki kmet. Prema registru iz 1450.
od 11 sela ozalj skog vlastelinstva samo je selo Zavrh trebalo dati više
desetine žitarica nego desetine vina.'l'
Na vlastelinstvu Bosiljevu desetina vina je 1518. iznosila 351 vedro.
Svako je domaćinstvo na tom vlastelinstvu u prosjeku proizvelo 30,5
vedara vina i 0,86 kupova pšenice.''' Vino je na bosiljevačkim posjedi-
ma i po količini i po vrijednosti bilo glavni seljački proizvod.
Na temelju iznesenih podataka može se zaključiti da je vinogra-
darstvo snažno razvijeno i u kraju između Save i Kupe. U XV st.'
postojala su mnogobrojna "promonthoria« (vinorodne gorice) u Samo-
borskom gorju, Vukomeričkim goricama i na uzvisinama uz rijeku
Kupu. Vinogradarstvo je također dobro razvijeno na ozalj skom, rib-
ničkom i bosiljevačkom vlastelinstvu, tj. u području između rijeke
Kupe i Dobre.
Cini se da je vinogradarstvo u XV st. bilo nešto slabije razvijeno
na vlastelinstvima S t e n i č n j a k u, S k l' a d u, K l' e m e n u, O s t r 0-
ž i n u i posjedima g o l' i č k i h p I e m i ć a. To, dakako, ne znači da
u području južno od ~upe nije bilo vinograda.'l'
Na posjedima Zagrebačkog kaptola P e t l' i n j i, D o n j e m G r a-
d e e u i G o r n j e m G r a d e e u popisano je 1501. oko 600 vinograda.
... KAZ, ACA, 37/4, 29/21, 37/33.
'" Isto, 30/3, 30/7; KAZ, ALC II, br. 223, 228.
,.. Isto, 30/3.
611 R. S t r o h a l, Popis desetine iz god. 1518. na vlastelinstvima Bosiljevo
Ribnik, VZA XVIII, 1916, 300-303.
'" KAZ, ACA, 26/15, 26/12.
198
Kosidba raži, crtež Petera Brueghela iz 1568.
Podložnici tih posjeda trebali su te godine platiti 2648,5 vedara dese-
tine vina.6l3
Zagrebački je kaptol u drugoj polovici XV st. podupirao razvoj
vinogradarstva na s i s a č k o m vlastelinstvu. God. 1482. donio je po-
sebne propise kako bi kmetovi "na za to prikladnim i pogodnim mje·
stima mogli zasađivati nove vinograde, a zasađene i stare vinograde
mogli uzdržavati«. Kanonici su za različite prekršaje u vinogradima
(krađa, tučnjava i sl.) odredili vrlo stroge kazne. Seljaci su desetinu
vina trebali plaćati u novcu, i to 8 denara za desetinsko vedro. Oni;
su se 1485. požalili da je iznos od 8 denara previsok. Htijući da se
na sisačkom vlastelinstvu i dalje razvija vinogradarstvo i sami su ka-
nonici uvidjeli da se zbog prevelike desetine "ne samo vinogradi ubu-
duće neće povećavati, već će se zapustiti i oni koji su već zasađeni«,
pa su otkup desetine smanjili na 7 denara. Ali vinogradarstvo se na
sisačkom vlastelinstvu ipak nije razvilo u snažniju granu poljoprivrede.
Na početku XVI st. na njemu se nalazilo samo oko 350 manjih vi-
nograda.ol'
'" JA, D-XXI-36; KAZ, ACA, 81/10.
." Tkalčić, Starine XI, 55-57, 64-65, KAZ, ACA, 46/33.
199
 Sredinom XV st. postojali su seljački vinogradi na vlastelinstvu
B r u b n o. Knez Grgur Blagajski je 1453. predviđao da će podložnici
saditi nove vinograde, pa je odredio da s tih vinograda počnu davati
gornicu tek onda kad njihov urod dostigne 25 vedara vina.6I'
Prema nedatiranom obračunu desetine iz druge polovice XV st.
seljaci su na vlastelinstvima u Pounju također proizvodili vino. Dese-
tina vina pobirana je u okolici B i h a ć a i na vlastelinstvima M u t-
n i c i, S o k o l u, H o m l j a n u, N e b l j u s i m a i drugim posjedima.
Podaci o vinogradarstvu na vlastelinstvu Bužimu pokazuju da je i u
tom području bilo vlastelinstava s dobro razvijenim vinogradarstvom.
U četiri sela tog vlastelinstva svaki je kmet oko 1520. držao u pro-
sjeku oko 8 kopača (»težaka«) vinograda.'l6
U Križevačkoj županiji vinogradarstvo je bilo razvijeno na obron-
cima Kalničkog gorja, Bilo-gore i Moslavačke gore. Prema obračunu de-
setine iz 1488. u osam desetinskih kotareva zagrebačke biskupije koji
su obuhvaćali područje Križevačke županije popisano je 42.978,5 ve-
dara desetinskog vina prema 17.188,5 kupova desetine žitarica. Ali u
svim kotarevima vinogradarstvo nije bilo jednako razvijeno. Na jedan
kup desetinskih žitarica popisana je u prosjeku ova količina desetine
vina:
Desetine vedara vina na
Desetinski kotar desetinski kup žitarica
Geša (Gessa) 0,5
Gornja Komarnica 3,2
Donja Komarnica 3,3
Križevci 2,4
Zemče (Zemche) 3,2
Moravče (Marocha) 1,7
Garignica 4,2
Voćin (Athyna) 3,4
Prema tome, manje vina od žitarica popisano je samo u desetin-
skom kotaru Geši.6J7
U biskupskim provincijama I van i ć u, Č a z m i i D u b r a v i
vinogradarstvo je u drugoj polovici XV st. bilo dosta slabo razvijeno.
Zagrebački biskup je 1481. dobio 1558 vedara vinske desetine u čaz­
manskoj i 803 vedra u ivanićkoj provinciji. S tih golemih posjeda do-
bivao je manje desetine vina nego Zagrebački kaptol sa svog relativno
malog vlastelinstva u Varaždinskim Toplicama. Zagrebački su biskupi
u XIV i XV st. na posjede Ivanića, Čazme i Dubrave dovozili vino s
drugill posjeda. Feudalna obveza stanovnika Vugrovca i Čučerja bio je
npr. do 1419. prijevoz biskupskog vina u Ivanić i Čazmu. God. 1481.
na te je posjede dopremljeno 707 vedara vina iz Vugrovca i 372 vedra
iz Hrastovice.618
615 R. Lopašić. Hrvatski urbari, 18.
... MOL, Dl 38.664.
on KAZ, ACA, 30/2.
•" Isto, 30/1, 31/1; JA, D-XIII-8l.
200
Među posjede sa. slabo razvije?im .v.ino.gradarst~.?m ?1o~u. se uy.~­
stiti vlastelinstva K r l s t a lovac l D l S n l k u KnzevackoJ zupamJI.
God. 1478. na posjedima Kristalovca bilo je samo 25 seljačkih vino-
grada. Prema registru gornice iz 1482. na posjedima Dišnika vinograde
je držalo 117 seljaka. Za te su vinogra~e davali ~2~. ~edara gornice:'~~
Na temelju svega što je rečeno moze se zakljucItI da u Slavon~JI
u drugoj polovici XV stoljeća postoji više područja s izrazito razviJe-
nim vinogradarstvom.
Najvažnije vinogradarsko područje bil~ je ~ Hry~tsk~m zag?!)'u,
gdje su gotovo svi seljaci držali vinog,:~de l pr~llzvodIlI velIke. kolI~me
vina. Drugo važno vinogradarsko Ro~ruCJe ?alazII<;> s~. na v:lastelmstvI,?a
II Samoborskom gorju, Vukomenclnm g~nca~a l dIJ.~lovlma Po.kuplJa.
U Križevačkoj županiji vinogradarstvo Je bIlo raZVIjenO u pn.s0Jmm
goricama Kalničkog gorja, ~ilogore. i !Vl0slav~.čke gore. ~a. mnogI,? vla-
stelinstvima u vinogradarskIm krajeVIma vnJednost selJacke proIzvod-
nje vina bila je veća od vrijednosti proizvodnje žitarica.
2.
Zbog različitih prirodnih;. u~jeta ,:i,:,?gradaJ;stvo se u svim ~raj.ev!ma
nije moglo jednako raZVIJatI. ~?a~mJ:. razvltal~ te. grane !,oIJo!,nvle~~
značio je zapravo početak speCIjalIzaCIje u polJopnvrednoJ. prOlz~o~':JI,
jer su nastali čitavi rajoni u kojim.~ je vi?o postalo glaymm ~elJ~cln:::
proizvodom. Pritom se,. dal<a~o, .mje :~dI!o o potpu~oJ specIJalIza~IJI
proizvodnje. Ona se u tIm krajeVIma oCl~oval~ u p:et~zno,? udJel,,:.vma
u proizvodnji dosta širokog kruga seljaka l pOJaVI seljaka kOJI su
velike količine vina proizvodili za tržište.
Najvažniji izvor za analizu strukture seljačke proizvodnje u vino-
gradarskim krajevima predstavljaju registri desetine.
Prema registru crkvene desetine i.z 1~74. d o n j o s t u b ii ~ k ~ S~
krl1etovi proizveli oko 10.260 vedara vma l ok,? 3720 kupova psemce l
raži. Desetinu je dalo 326 kmetova,. tak? da Je u pr,:sJe~u ?a ~~ako.
domaćinstvo dolazilo oko 31 vedro vma l 11 kupova psemce l razI. AlI
u proizvodnji pojedinih seljaka postojale su velike razlike.
Samo 12 ili 36% kmetova nije imalo vinograde. Među seljacima
se zatim izdvajala' skupina koja je proizvodila veće količine vina. Ako
se u tu skupinu uključe svi kmetovi koji su davali 5 i više vedara
desetine vina (proizvodnja 50 i više vedara), tada je nju činilo 24%
podložnika. Ta je skupina proizvodila 44% seljačkog vina, ali samo 28%
pšenice i raži.
Strani su kmetovi na stubičkim posjedima 1474. držali 49 vino-
grada. Oni su proizveli 17 % vina. Manju grupu siromašnih podložnika
činili su gornjaci koji su držali samo vinograde (4% podložnika s 2%
proizvodnje vina).
Ako se ti podaci sumiraju, na donjostubičkim je posjedima 1474.
grupa od 43 % podložnika proizvela 63 % vina i 28 % žitarica. Istodobno
je druga grupa l=etova (57%) proizvodila 72% pšenice i raži i samo
." MOL, Dl 103.820, 103.880.
201

Ruševine vlastelinskog grada Oštrca, crtež M. Senoe iz 1888. godine (Grafička
zbirka Arhiva Hrvatske)
37% vina. Sve to pokazuje da je na tim posjedima postojala dosta ve-
lika grupa kmetova koji su se pretežno ili isključivo bavili vinogra-
darstvom.620
Na vlastelinstvu O š t rc u desetinu vina i žitarica su 1483. pla-
tila 243 podložnika. Od njih je 13 ili 5,3% davalo više od 10 vedara
desetine vina, dok je 20 ili 8,2 % plaćalo desetinu 5-10 vedara vina.
Prva je grupa proizvela 20,4% vina i 5,8% pšenice i raži a druaa 182%
vina i 11 % pšenice i raži. Na vlastelinstvu je postojala dos~ veiilca
gruJ?a selj'.lka koji su imali samo vinograde. Njih 46 (18% podložnika)
prOIzvelo Je 20,7% vina. Samo vinograde imali su i gornjaci (monta-
les): 31 gornjak (15% podložnika) proizveo je 18,5% vina.
. P.rve četiri skupine J?odložnika (46,5%) proizvele su ukupno 77,8%
vI~a l samo 16,8% pšemce i raži. Proizvodnja pšenice bila je koncen-
tnrana u rukama seljaka koji nisu imali vinograde ili su dali dese-
tinu manju od 5 vedara vina. Seljaci bez vinograda (31 % podložnika)
p~oi,:vel~ sU .39,2%, a seljaci s manje od 5 vedara desetine 44,,0%
v
psenIce l razI.
Prema tome, proizvodnja vina na vlastelinstvu Oštrcu bila je kon-
centrirana u rukama seljaka koji su proizvodili vrlo malo žitarica: 110
seljaka (46,5% podložnika) proizvelo je 1483. gotovo 78% vina, a samo
16,8% pšenice i raži. Na drugoj pak strani seljaci koji su proizvodili
. ~ Izračun~to. na temelju podataka u »Registrum super decimas iH Glawnycza
v!m et blad! s!mul factum [ .••]« 1474. (KAZ, ACA, 38/8).
202
pretežni dio žitarica proizveli su vrlo malo vina: 133 kmeta ili 53,5%
podložnika proizvelo je 83,2% pšenice i raži, a samo 22,2 % vina.
Slični se podaci mogu navesti i za druga vlastelinstva u Zagorju.
Grupa seljaka koja je na vlastelinstvu L o b o r u 1483. davala deseti-
nu veću od 10 vedara proizvela je 34,1 % vina i samo 13 % žitarica.
U toj su grupi bila samo 32 seljaka (9,8% podložnika). Gornjaci i se-
ljaci bez vinograda (oko 38% podložnika) držali su oko 42% proizvod-
nje vina. Prema tome, grupa seljaka s većom proizvodnjom vina (47,8%
podložnika - 76,1 % proizvodnje vina) proizvela je samo 13% pšenice
i raži. Seljaci bez vinograda (13,6% podložnika) proizveli su oko 23%
pšenice i 'raži. I na loborskom je vlastelinstvu proizvodnja vina bila kon-
centrirana u rukama seljaka koji su proizvodili malene količine ži-
tarica.621
Sve u svemu, analiza registara desetine za desetinske kotareve Za-
gorje i Glavnicu pokazuje da su na gotovo svim vlastelinstvima i po-
sjedima postojale skupine seljaka koje su i u prosječno rodnim go-
dinama proizvodile velike količine vina (100-250 vedara). S mnogo si-
gurnosti može se zaključiti da su ti seljaci proizvodili vino za prodaju
i vjerojatno kupovali druge poljoprivredne proizvode koje su sami pro-
izvodili u nedovoljnim količinama. Na žalost, o seljačkoj trgovini vi-
nom sačuvalo se premalo izvora. Poneki se podatak može jedino naći
u zapisnicima varaždinskih gradskih sudaca i različitim ispravama.
Kmetovi zagrebačkog kanonika Ilije de Buča prodavali su, prema ra-
čunima 1509-12, dosta velike količine vina svom vlastelinu.622
Važnu ulogu u proizvodnji vina na vlastelinstvima imali su »strani
kmetovi« (montanistae extranei) igornjaci (montanistae). Strani gor-
njaci su podložnici drugih vlastelinstava, seljaci i građani, koji na jed-
nom vlastelinstvu imaju svoje selišne posjede, a na drugom samo vi-
nograde.
Čini se da je u XIV st. na vlastelinstvima bilo malo stranih gor-
njaka. Zagrebački je biskup npr. 1340. utvrdio da kmetovi koji su
()dselili s biskupskih i kaptolskih posjeda »po nekom lošem običaju«
na tim posjedima i dalje žele zadržati svoje vinograde, pa je naredio da
inl se ti vinogradi oduzmu. 623 Zagrebački je kaptol sredinom XIV st.
stranim kmetovima koji su držali vinograde na njegovim posjedima na-
metao veću gornicu nego što su davali njegovi kmetovi. Prema kap-
tolskim statutima strani je uživalac od vinograda koji ima 1 »dietu«
morao dati čabar vina koji sadržava pet vedara, 2 kopuna i 4 kruha.'"
U XV stoljeću strani su gornjaci postali obična pojava. Njihova su
podavanja na posjedima Zagrebačkog kaptola tada izjednačena s po-
davanjima domaćih kmetova.
Stranci (homines forensi) morali su na posjedima s t r e z a n s k i h
p a v li n a još i 1432. davati dvostruku gornicu i posebne darove. Ali
i oni su na kraju XV st. u osnovnim podavanjima izjednačeni s do-
maćim kmetovima. Morali su još jedino za svaki vinograd posebno
Q. Izračunato prema registru desetine iz 1483. (KAZ, ACA, 21/21).
ill KAZ, ACA, 42/1.
62.3. CD . ~J 589-590; "De provisiotze facta recedentium pro dominis eorundem«(
- Idenl1cne odredbe pod 1320. godinom (MHEZ II, 24-25).
~~ »De censibus forensium in terris Capituli« (MHEZ III 45).
203
platiti 5 bečkih denara i 2 solida za hljebove (pro panibus), te dati
vedro zobi.625
Na posjedima Zagrebačkog kaptola u Var a ž d i n s k i m T o p I i-
c a m a »strani gornjaci« su u drugoj polovici XV st. davali samo
desetinu vina u naturi. God. 1462. oni su držali 23% vinograda (136) i
dali oko 20% desetine. »Montanistae extranei« bili su kmetovi s ma-
njih posjeda iz okolice Varaždina (Svinuše, Lestakovca itd.). Strani se
gornjaci na topličkim posjedima javljaju sve do 1516. godine. Na tom
se vlastelinstvu u njihovim rukama nalazilo 125-130 vinograda.'"
Na vlastelinstvu D i š n i k u strani gornjaci (extranei) dali su 1482.
46% prihoda gornice, a na grebenskom su 1492. činili samo malu sku-
pinu držalaca vinograda.'27
Već je spomenuto da su strani gornjaei 1474. proizveli 17% vina
na donjostubičkim posjedima. God. 1496. spominju se i na S u s j e d-
g r a d u stranci koji posjeduju vinograde. Grupa podložnika vlaste-
linstva Brežica (extranei oppidi Bressecz) držala je npr. vinograde kod
sela Kraja. »Stranci« su 1494. na susjedgradskim posjedima proizveli
oko 18% vina.'"
Prema registru desetine iz 1483. gotovo na svim vlastelinstvima i
posjedima u Zagorju vinograde su, uz kmetove i građane, držali i »mon-
tales« (gornjaci). Bez opširnijeg proučavanja imena svih seljaka u tom
registru ne može se sa sigurnošću zaključiti da li se pod nazivom
»montales« razumijevaju kmetovi drugih vlastelinstava ili pravi gor-
njaci - podložnici koji osim vinograda nemaju nikakve druge posjede.
Jedino se na temelju popisa desetine trgovišta Lobora može zaključiti
da su to doista pravi gornjaei. Nakon popisa građana »qui dieuntur
cives« na Loboru su popisani »extranei ad civilia pertinentes« i zatim
»montales eiusdem Lobor cives«. Posebno su, dakle, popisani strani
kmetovi, a posebno »montales« koji su »cives« i podložnici vlastelin-
stva. To se, međutim, ne može utvrditi za gornjake na drugim vlaste-
linstvima. Među njima su popisani možda i kmetovi stranih vlaste-
linstava.
Udio gornjaka u proizvodnji vina na pojedinim vlastelinstvima bio
je 1483. ovaj:

Postotak vinograda Postotak proizvedenog

Vlastelinstvo u posjedu gornjaka vina (udio u desetini)

Belee 40,8% 36,6%

Oštre 15% 18,5%
Lobor 37% 40%
Trakošćan 11% 9,9%
Lepoglava 25% 31%
Komor 22% 31%
Suteska (Sutinska) 37% 28%

'" Tkalčić, VZA V, 214; Acta paulinorum claustd de Streza, II/36.

'" KAZ, ACA, 70/3, 70/lb, 70/8, 70/12; »Montanistae extranei« držali su 1475.
- 125, 1476. - 142, 1516. - 152 vinograda.
~, MOL, Dl 103.994, 104.653. Dvije stranice iz popisa desetine svinja na vlastelinstvu Sisku iz 1509. godine.
ou KAZ, ACA, 38/8, 38/11. (Arhiv Hrvatske, Acta Capituli Antiqua, sv. 46, br. 33)
204
 Iz navedenih se podataka vidi da su gornjaci na vinogradarskim
vlastelinstvima u drugoj polovici XV st. činili brojnu grupu podložnika.
To su u pravilu bili siromašni seljaci koji su držali manje vinograde
nego kmetovi.'" I oni su dio vina vjerojatno prodavali, jer su dio
sredstava za život morali pribavljati izvan svojih vinograda. Pojava
gornjaka odražavala je proces socijalne diferencijacije, koji je u vi-
nogradarskim krajevima bio intenzivniji nego na drugim mjestima.
3.
Na temelju prikaza uloge vinogradarstva u XV i na početku XVI st.
treba znatno ispraviti ocjenu stanja i stupnja razvoja poljoprivrede u
Slavoniji i Hrvatskoj koju je dao J. V. Bromlej.6J<J Na mnogim je vla-
stelinstvima glavna grana poljoprivrede bilo vinogradarstvo, a ne ra-
tarstvo s konzervativnom i zaostalom tehnikom proizvodnje.
Uzgoj vinove loze zahtijevao je velik broj radnika i visoku radnu
kulturu. Proizvodnja vina obuhvaćala je tridesetak radnih operacija
koje su morale biti usklađene s vegetacijskim ciklusom vinove loze i
procesom vinifikacije grožđa.
Veliku radnu investiciju predstavljalo je podizanje vinograda. Ze-
mljište za novi zasad (nova plantatura) trebalo je odabrati na prisoj-
noj strani gorice i zatim dobro pripremiti. U sađenje vinove loze i
uzgoj mladog vinograda trebalo je uložiti dosta rada (postavljanje ko-
lja, uklanjanje korova, jesensko zagrtavanje čokota, proljetno odgrta-
nje itd.). Mladi je vinograd prvo grožđe davao nakon 3-4 godine, ali
do postizanja punog uroda trebalo je proći još nekoliko godina.
U registrima gornice XV-XVII st. novozasađeni vinogradi (novae
plantaturae vinearum) tretirane su kao posebne državine. Držaoci ta-
kvih vinograda bili su nekoliko godina oslobođeni davanja gornice (vje-
rojatno i desetine) ili im je ta daća bila smanjena.
Sačuvani izvori pokazuju da su novim zasadima u XV st. proširi-
vane površine pod vinogradima. Ali seljaci su dosta truda morali ula-
gati i u obnavljanje čokota u postojećim vinogradima. U nekim gori-
cama u Varaždinskim Toplicama i kod Vugrovca vinogradi se mogu
pratiti više od 200 godina. Računa se, međutim, da čokot u prosjeku
daje urod 30-40 godina, tako da su vinogradi u tim goricama vje·
rojatno 5-6 puta ponovo zasađivani.
U nekoliko izvora XIV-XVII stoljeća opisani su tekući poslovi
u vinogradima.
Prema statutima Zagrebačkog kaptola (1332-1354) u vinogradima
~U obavljane ove radne operacije: prvo i drugo okopavanje, obrezivanje
loze, namještanje kolja i tri puta čišćenje korova.
Na vlastelinstvu Steničnjaku su 1549-51. obavljena tri okopava-
nja vinograda, dva čišćenja korova, obrezivanje loze, vezivanje loze,
postavljanje novog kolja i sađenje nove loze. , "' J. V. Bromlej, n. dj., 58.
Prema računima vinodolskih posjeda 1592-1608. vinogradi su se
dva puta okopavali (»pervi i drugi kop«). Vinodolski upravitelj je pla-
~, Isto, 21/21.
'" J. V. Bromlej, Krestjanskoe voss tanie 1573 g. v Horvatii, Moskva 1959, 49-62.
206
ćao radnike još i za pripremanje, dovoženje i postavljanje kolja u vi-
nogradu, obrezivanje i vezivanje loze, dva čišćenja korova i za dono-
šenje gnoja u vinograde.
U izvorima su isto tako opisane radne operacije oko vinifikacije:
berba, muljenje grožđa, pripremanje bačava, otpremanje mošta u po-
drmne, pretakanje vina, dopunjavanje posuda itd.6J! Sve to svjedoči da
je vinogradarstvo bilo intenzivna grana poljoprivrede, koja je angaži-
rala mnogo rada i sredstava.
B. Svinjogojstvo
1.
Na temelju podataka o feudalnoj renti u urbarima J. V. Bromlej je
zaključio da je u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću dobro razvijeno svi-
nj()g()js;tv,o.6J2 Izvori kojima danas raspolažemo omogućavaju da se pri-
uu,reue rajoni u kojima se svinjogojstvo razvilo u osnovnu granu
Pl~~~~~~~:~li-~~~ da se pobliže ocijeni njegova uloga u razvoju robno-
=! odnosa na selu.
je u T u r o p o I j u važna grana poljoprivrede još
""'.J""'.' Turopoljski su plemići 1249. vodili parnicu protiv Ivana
(Iruslava) i njegovih rođaka što su u njihovu veliku
'~;~i~;;,Y~ tjerali svoje svinje.'J3 U toj hrastovoj šumi, koja se kas-
n Veliki turopoljski lug, i šumama oko pojedinih sela Tu-
r()}'og~~e~s~~u:l~žirili goleme čopore SVinja.'"
• • •. svinja bila jedina naturalna daća koju su turopoljski
JUU"!;l'Jlll zagrebačke tvrđave morali davati prvo banu, a
XIV st. medvedgradskom vlastelinu.'" Desetina svi-
st. pobirana kao banska daća i u turopoljskim selima
koja je posjedovao Zagrebački Gradec."';
svjedoče da je svinjogojstvo u Turopolju razvijeno i
XVI stoljeća. Baltazar Alapić je npr. 1509. kmetu
iz MracIina oteo 50, a Ivanu Vrbešiću iz !Vlale Lip-
svinja. Turopoljski plemić Benedikt Krupić posjedo-
vao jc 1555. čopor od 50 svinja. Nekoliko kmetova remetskih pavlina
iz Rakitovca žirilo je iste godine u rakitovečkoj šumi 160 svinja.'37
U turopoljskim šumama postojali su izvanredni uvjeti za eksten-
zivno svinjogojstvo. Turopoljci su npr. 1546: posebnom ispravom do-
pustili Ambrozu Gregorijancu da u tim šumama može žiriti svinje sa
Hl J. Sidak, Historijska čitanka za hrvatsku povijest, Zagreb 1952, 67-69; MOL,
Nadasdy cs., 57 cs., sv. 18; Arhiv ob. Sermage, K-l.
m E. Laszowski, Povijesni spomenici Turopolja (dalje: PST) I, 8.
'u Isto, 155, 215, 365.
'" Isto, 148-149.
'" Isto, 128, 130.
'" Isto, II, 260, 266; III, 370-372, 478.
207
svojih aloda u Podotočju i Brezovici.'" O važnosti turopoljskih hra" Na posjedima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, D o n j e m G r a-
stovih šuma za razvoj svinjogojstva svjedoči i isprava iz 1555. kojom d e c u i G o r n j e m G r a d e c u seljaci su se također bavili uzgo"
su turopoljski plemići dopustili kmetovima Zagrebačkog Gradeca iz jem svinja. U registar desetine za Donji i Gornji Gradec iz 1501. upi"
Hrašća da žire svoje svinje u njihovu velikom lugu. Turopoljci su se sano je oko 300 decimalnih svinja, iako su mnogi seljaci cjelokupnu
time željeli odužiti građanima Zagrebačkog Gradeca koji su ih po" desetinu platili u novcu. Na tim su posjedima postojale dobre hrastove
magali u borbi s medvedgradskom vlastelom. Smatrali su da će se time šume u koje su tjerali svoje svinje na žirenje i strani kmetovi. Prema
osjetno povećati desetina svinja koju zagrebačka općina dobiva od urbaru iz 1512. oni su za iskorištavanje vlastelinskih šuma trebali pla-
svojih kmetova u Hrašću.'" Žirenje u šumama bilo je, dakle, osnovni titi posebnu daću.'"
preduvjet za uzgoj svinja. Turopolje je i u XVI st. kraj s vrlo razvi. Potanje odredbe o desetini svinja u urbarijalnoj ispravi iz 1453.
jenim svinjogojstvom."" upućuju na zaključak da je na vlastelinstvu Brubno svinjogojstvo ta·
Prema važnosti koju je imala desetina svinja može se zaključiti da kođer bilo razvijeno.'"
je u gorskoj županiji, odnosno na posjedima opatije T o p u s k o, svi" Sačuvane su vijesti o razvijenom svinjogojstvu na vlastelinstvu
njogojstvo razvijeno još na početku xnI stoljeća. Herceg Andrija je Blinji (Wywar). Prema jednoj tužbi sisački su kmetovi 1359. opljač"
u tom kraju pobirao »kraljevske svinje« (porcos regios), a i među kali 160 svinja blinjskom vlastelinu Ladislavu Teutusu i 764 komada
opatovim se prihodima u XnI i XIV st. desetina svinja spominje među njegovim kmetovima. God. 1531. Petar Keglević je podnio više tužbi
najvažnijim daćama.'41 protiv pljačkaških napada kneza Nikole Zrinskog na kmetove oko Blinje.
Svinjogojstvo je na s i s a č k o m vlastelinstvu postalo najvažnija Sve su se te pljačke sastojale od otimanja svinja. Ljudi Nikole Zrin"
grana poljoprivrede vjerojatno već krajem XIV stoljeća. Izvori iz XV skog oteli su čopor svinja u selu Srima (»tuguria porcorum in posses"
st. govore o svinjogojstvu kao vrlo razvijenoj i važnoj grani poljopr!" sione Srime«), 20 svinja iz sela Zona, oko 150 svinja seljaciJ'!la iz
vrede. Spomenuto je da se 1440. vodio spor između vojvode sisačke pro" Blinje, 60 kom. u šumi Mokrice. Jednom seljaku oteli su u šumI Hra"
vincije i vilika zbog prihoda od »odsijecanja ušiju decimiranim svi" stovac 70, a drugom iz sela Praseći vrh (Praschiwerh) čak 120 koma-o
njama«. Odredbe iz 1470. o načinu desetinjanja svinja na tom via" da.'" Na vlastelinstvu Blinji na početku XVI st. postojali su, dakle,
stelinstvu također pokazuju da je uzgoj svinja imao veliku važnost.'42 kmetovi koji su držali i više od 100 svinja.
Potanje podatke o stanju svinjogojstva na sisačkom vlastelinstvu Svinjogojstvo je bilo razvijeno i na posjedima zagrebačke bisku"
početkom XVI st. daju sačuvani registri desetine svinja. Prema tim
pije Ivaniću, Čazmi i Dubravi. Na tim su vlastelinstvima postojale hra"
stove šume u kojima su se žirom mogla hraniti velika krda svinja.
registrima podložnici su držali ovaj broj svinja: Biskup Eberhard je početkom XV st. zabranio podložnicima Ivanića
iskorištavanje žira u vlastelinskim šumama što je odmah dovelo do opa"
Broj podložnika upisanih danja svinjogojstva. Sam je biskup 1416. konstatirao da je ta zabrana
God. II registar
Ukupno komada svinja donesena na temelju krivih savjeta, jer su zbog nje osjetno smanjeni
prihodi od desetine svinja. Seljacima je ponovo dopušteno da u svim
1499. 264 5.235 šumama žire svinje i sakupljaju žir.'"
,1502. 333 3.845 Prema obračunu desetine iz 1480. podložnici vlastelinstava Ivanića,.
1506. 333 10.665 Dubrave i Čazme držali su ovaj broj svinja:
1507. 322 14.066
1508. 304 13.330
1516. 298 7.340 Broj svinja
Broj dese- od kojih je Broj svinja Broj svinja Ukupno
Vlastelinstvo tinskih ubrana otkupljenih otkupljenih svinja
Svako je seljačko domaćinstvo 1499-1516. u prosjeku držalo oko svinja desetina
s 1 den. s pola den.
30 svinja.'" Već i taj podatak jasno pokazuje da je uzgoj svinja važno
zanimanje podložnika sisačkog vlastelinstva. Ivanić 388 3880 5320 1032 10232
Dubrava 62 620 3722 424 4766
"' Isto, III, 103. Čazma 45 450 3181 456 4087
•" Isto, II, 59-63; III, 347-348.
6-10 U Turopolju je vjerojatno još II srednjem vijeku uzgojena lokalna rasa Ukupno: 495 4950 12223 1912 19085
svinja tzv. »turopoljka«, koja se donedavno dobro uzgajala II močvarnim hrasto-
vim i bukovim šumama i na vlažnim pašnjacima (Poljoprivredna enciklopedija
Jugoslavije). ~ KAZ, AGA, 81/10; JA, D-XXI"36.
~, GD III, 103-106, 116-118; XIII, 83-85, 122-126, 260-262. MS Lopašić,
Hrvatski urbari, 18.
• , KAZ, AGA, 31/62; Tkalčić, Starine XI, 43-45. '" GD XIII, 2-4; JA, D"XXVIII-91, 95, 96, 100-106, 98, 86, 87.
'" KAZ, AGA, 46/33, 43/51, 43/50, 43/55, 43/54, 43/59. 6-11 A. B. Krčelić, Historia cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, 154-155.

208 t 4 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 209,

 Ukupno su, dakle, kmetovi triju biskupskih vlastelinstava 1480.
·držali 19.085 svinja. Na svako je selište u prosjeku dolazilo 15.8 kom.
svinja.Ms '
Na temelju obračuna desetine biskupa Osvalda Tuza iz 1488. mOže
se . .zaklj,:,či~i. da je .svinjogojstvo razvijeno u čitavoj Križevačkoj župa-
nIJI. .U cetIr: desetmska kotara desetina svinja iskazana je zajedno s
desetmom pcela. Ovdje se stoga navode podaci samo za one kotareve
u k?jima j<: d,:setina svi~ja zasebno iskazana. Podaci s biskupskih vla-
stelmstava mace pokazuJu da je desetina u naturi pobirana samo od
oko. 25?,o sv.inj~. Oko 75% svinja seljaci su otkupljivali u novcu. Na
nekIm Je mJe.stIma postotak svinja koje se otkupljuju bio manji. Ako
se uz~e da J~ u novcu desetina plaćana za oko 50% svinja, seljaci
su u blslmpslnm desetinskim kotarevima 1488. držali ovaj broj svinja:

Broj svinja Domaće životinje, dr·

Broj svinja od kojih je vorez na naslovnoj
Desetinski Desetinskih od kojih je desetina plaće· Ukupno stranici djela o lije-
kotar svinja desetina ubra~ na II novcu svinja čenju životinja (1530)
na II naturi (približno)

Križevci 10790 21580 pokazuje da su pojedini kmetovi iz Svetodušja, Središća, Petrovine i

1079 10790
Vočkovca također držali velika krda svinja. U registar je popisano 677
Moravče 1760 17600 17600 35200
Garignica 1664 16640 16640 33280 svinja stranih kInetova.'"
Voćin 2335 23350 23350 46700 Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba svinje su se u
većem broju uzgajale u selima uz Savu. Na zajedničkim kanoničkim
posjedima seljaci su 1496. imali 1849, a 1499. g. 1198 svinja. Prema tim
Ako se broj svinja u tim desetinskim Imtm'evima podijeli na dimo- podacima svako je seljačko domaćinstvo u prosjeku posjedovalo 1496.
ve, na svakom je dimu uzgajana: u kotaru Križevcima 10 komada, Mo- g. 7,6 komada, a 1499. g. 6,8 komada svinja. Ali distribucija svinja
ravču 13,8, uGarignici 14,4 i Voćinu 44 komada. Najviše je svinja, među seljacima nije bila ravnomjerna. I na tim je posjedima postojala
-dakle, uzgajana u voćinskom desetinskom kotaru.'" grupa seljaka koji su držali čitave čopore.'"
Podaci s nekoliko vlastelinstava u Križevačkoj županiji potvrđuju Sačuvani izvori pokazuju, međutim, da su u XV st. postojala vla-
-da je u nekim njenim područjima svinjogojstvo doista bilo dobro stelinstva, pa i čitavi krajevi, u kojima je svinjogojstvo bilo slabo
ra~v!jeno. Na posje?ima pavlina u S t r e z i većina je seljaka žirila
razvijeno. Kmetovi na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p I i c a m a
svmJe u samostanskIm šumama i kao naknadu za to davala samostanu držali su 1470. samo 474 svinje. Istodobno su ti kmetovi držali 942
komada volova, krava i teladi - dvostruko više nego svinja. Većina
desetinu svinja. Velika krda svinja držali su i pavlini. Samostan je seljačkih domaćinstava nije imala svinje.'"
npr. kao stalne sluge držao dva svinjara."so U registre desetine u Zagorju iz druge polovice XV i početka XVI
Na ;rIastelinstvu V e I i k o j u Križevačkoj županiji pobirana je st. uneseni su i podaci o broju desetinskih svinja (decimatio porcorum
1496. da~a .»dlca porcorz:m«. Cini se da je to bila daća »metanycza« koja wlgo palicza vocatorum). Na vlastelinstvu Loboru je 1500. od 127 kme-
se ~po!?mJe u urbaru IZ 1519. kao dvadesetina svinja. God. 1496. vla- tova »palicze« imalo 47. Na velikotaborskim je posjedima svinje dr-
stelm Je od kmetova prikupio 257 svinja. Kmetovi su, prema tome, žalo samo 75 seljaka. Iako su podaci o broju desetinskih svinja dosta
'te godme na vlastelinstvu držali više od 5000 svinja.'" nejasni, ipak se s dosta sigurnosti može zaključiti da je svinjogojstvo
. »Registrum factz:m super numero porcorum qui in silvam domini u poljoprivredi zagorskih seljaka u tom razdoblju imalo sporednu
.lmpellerant« sastavljen 1532. na nekom Bathyanyjevom vlastelinstvu ulogu.'"
., KAZ, ACA, 30/2. ,o MOL, Ur. et Con., Irregistrala 6/69.
6011 Izračunato prema sumarnom računu biskupske desetine 1488. i registru di-
mova za 1488. (KAZ, ACA, 30/2). '" KAZ, ACA, 20/5, 20/7.
MOŠidak. Historijska čitanka za hrvatsku povijest, 95; Acta varia, Noviji prijepisi. ," Isto, 70/1b.
"" MOL, Dl 26.067, 37.007. '" Islo, 25/5, 22/s. n., 22/7, 25/2, 25/3, 25/4.
14* 211
210
 Prema tome, kao rajoni s razvijenim svinjogojstvom izdvajaju se 1499. 1502. 1506.
samo neki krajevi. Sprijeda je prikazano da je ta grana stočarstva bila
izvanredno razvijena u Turopolju. To se na temelju sačuvanih izvora Posjedovna Broj svi~ Broj svi- Broj svi-
može reći i za većinu vlastelinstava u ravnicama Posavine (Sisak, Elinja, grupa nja II % nja II % nja II %
Velika, Međurić itd.). Svinjogojstvo je također razvijeno i na mnogim grupi grupi grupi
drugim vlastelinstvima u Križevačkoj županiji koja su raspolagala go-
lemim hrastovim šumama. U svim tim krajevima uzgajanje svinja po- od 1 do 5 kom. 230 4,39 305 7,94 201 1,88
stalo je osnovno zanimanje dijela seljaka. od 6 do 10 kom. 475 9,07 589 15,32 368 3,45
Svinjogojstvo je, jednako kao i vinogradarstvo, u drugoj polovici od 11 do 20 kom. 856 16,34 741 19,28 914 8,57
XV i na početku XVI st. oblast specijalizirane agrarne proizvodnje. od 21 do 50 kom. 1740 33,19 1367 35,57 2822 26,43
Seljaci su dio svinja proizvodili za tržište. Analiza sačuvanih izvora po- od 51 do 70 kom. 662 12,63 368 9,58 1816 17,03
kazat će da je upravo svinjogojstvo područje preko kojeg su se mnogi 71 i više kom. 1276 24,37 473 12,31 4544 42,60
seljaci neposredno uključivali u robno-novčanu privredu. Prema tome, 20-30% seljaka iz prve posjedovne grupe (1-5 kom.
2. svinja) proizvodilo je samo 2-8% svinja. To su uglavnom bili vrlo
siromašni seljaci i želiri.
Prije je naveden podatak da je početkom XV st. na sisačkom vlaste- U drugoj posjedovnoj grupi (6-10 svinja) bilo je 14-24°/? selja~
linstvu u prosjeku na svako domaćinstvo uzgajana 30 svinja. Ali stvarna ka. Ta je grupa posj'-'dovala 1499. g. 9,07%, 1502. g. 15,32% l 1506.
g. 345% svinja. Posjedovnu grupu s 11-20 svinja činilo je 1499. g.
distribucija svinja među kmetove nije bila ravnomjerna. Ako se prema 22,340/0, 1502. g. 13,200/0 i 1506. g. 18,410/0 kmetova. Ti su seljaci držali
broju svinja svi seljaci podijele u posjedovne grupe, tada se može vi- 8,50-19,30% svinja.
djeti da među njima postoje velike razlike. U ovoj analizi svi su raz- Najveći broj svinja pripadao je seljacima u posjedovnim grupama
vrstani u sedam posjedavnih grupa. s više od 20 svinja. U posjedovnoj grupi s više od 20 svhlja nalazi!o
Prema registrima desetine iz 1499, 1502. i 1506. distribucija posjed- se 1499. g. 29,12%, 1502. g. 25,50% i 1506. g; 48,61 % seljaka. T,;, !e
nika po posjedovnim grupama bila je ova: grupa držala 1499. g. 70,19%, 1502. g. 57,46% l 1506. g. 86,06.% SVInJa.
Prema tome, na sisačkom je vlastelinstvu postojala dosta ve!I!m grupa
kmetova koja je držala čitava krda svinja. U toj se grupI posebno
1499. 1502. 1506. ističu posjednici s više od 50 svinja.
Posjedovna Prema popisima desetine iz 1507, 1508, 1509. i 1516. struktura po-
grupa Broj po· Broj po· Broj po· sjednika svinja bila je slijedeća:
sjednika % sjednika % sjednika %
u grupi II grupi II grupi
1507. 1508. 1509. 1516.
Bez svinja 70 20,96 56 16,81 Posjedovna Broj Broj Broj Broj
od 1 do 5 kom. 63 18,86 100 30,09 62 18,61 grupa seljaka % seljaka % seljaka % seljaka %
od 6 do 10 kom. 64 II grupi II grupi II grupi II grupi
19,16 77 23,12 48 14;41
od 11 do 20 kom. 59 17,66 44 13,20 61 18,41 Bez svinja O O O 13 4,36
od 21 do 50 kom. 55 16,46 74 22,20 103 28,90 1-5 kom. 9,62 31 10,20 11,87 16,10
31 40 48
od 51 do 70 kom. 11 3,29 6 1,80 30 8,00 6-10 kom. 27 8,38 35 11,51 36 10,65 57 19,13
71 i više kom. 12 3,53 5 1,50 39 11,71 11-20 kom. 67 20,80 66 21,70 74 21,89 67 22,48
21-50 kom. 103 31,97 109 35,86 101 29,88 86 28,84
51-70 kom. 33 10,23 27 8,88 36 10,00 16 5,26
Prema tome, oko 60% sisačkih kmetova držalo je više od 5 komada 71 i više kom. 61 18,94 36 11,84 51 15,09 19 6,38
svinja. Ako se pretpostavi da je prosječno seljačko domaćinstvo trošilo
oko 5. svinja: tada je najveći dio sisačkih kmetova uzgajao svinje za Ako se uzmu u obzir normalne oscilacije u proizvodnji, struktura
prodaJU. Moze se pretpostaviti da je seljačko domaćinstvo trošilo go- se posjednika tih godina nije bitno razlikovala od ranije. Jedino je
dišnje i više svinja, što je malo vjerojatno, ali i tada je jasno da je izrazitije smanjen udio kmetova u posjedovnoj grupi s 1 do 5 kom.
glavni dio proizvodnje bio usmjeren na tržište. Najviše je svinja za- svinja. Udio se te grupe 1516. ponovo nešto poveća.o. .
pravo l?osjed';lVala mala g~pa vrlo bogatih seljaka. Distribucija svinja Distribucija svinja po posjedovnim grupama bIla Je 1507, 1508,
po posJedovmm grupama bIla je ova: 1509. i 1516. slijedeća:
212 213
 štavale č!t~ve čopore. Ako je ~labo rodio žir, nastajali su problemi pre-o
1507. 1508. 1509. 1516. hr~ne ~vlll~a. J\:10g!o ~e dogodIti. da za. ugojene svinje nema kupaca itd.
Posjedovna Broj Broj Broj Broj UtJ,:caJ s';lh tIh. Clml~c~ vJero.Jat,?o Je bio glavni razlog oscilacije lU
grupa svinja % svinja % svinja % svinja %
broJu prOlzvedemh SVlllJa na slsackom vlastelinstvu.
II grupi II grupi li grupi II grupi . .Pod'.'ci sa sis'.'~kog vlast~linstva.p,?kazuju .da su se na području
sv~nJogo~stva razvIh elen::el;tl spe~lflcm~l radmh odn,?sa. Dio seljaka
1-5 kom. 85 0,64 99 0,91 136 1,02 149 2,03 UZimao Je na dohranu sVlllJe drugIh seljaka. Te su sVlllje upisivane u
6-10 kom. 216 1,54 297 2,74 283 2,12 476 0,48 desetinske registre (»porci apud eundem«). Od 1499. do 1516. sisački su
11-20 kom. 980 6,97 991 9,16 1096 14,64 1075 14,64 kmetovi svake godine držali 200-950 kom. tuđih svinja. Na ishranu
21-50 kom. 3658 26,00 3714 30,31 3273 24,55 2713 36,94 kod s,:ljak~. davali s,; svoj,: sv!nje i l~anonici Zagrebačkog kaptola.
51-70 kom. 1954 13,89 1682 15,53 2097 15,73 965 13,14 Kanomk IlIja de Buca placao Je na sIsačkom vlastelinstvu čak pO-o
71 i više kom. 7173 50,99 4041 37,33 6929 51,95 1965 26,73 sebnog pastira, koji je čuvao njegove svinje. Ali u krdima bogatih
seljaka često su se nalazile po 2-3 svinje seoskih siromaha i želira
koji su vjerojatno kao unajmljene sluge ta krda i čuvali. '
U rukama .najbogatijih seljaka tada se nalazilo više sVlllJa nego Među podložnicima sisačkog vlastelinstva postojala je grupa selja-
prethodnih godina. Grupu najbogatijih posjednika (s više od 70 svinja) ka koja se bavila i trgovinom svinjama. Prema odredbama Zagrebačkog
činilo je 12-19% podložnika koji su držali oko 50% svinja.'" kaptola iz 1470. seljaci prije obavljanja desetinskog popisa nisu smjeli
Na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba se- p~odati više od četiri svinje.65' Prava prodaja mogla je početi tek pp-
ljaci su u prosjeku proizvodili manje svinja nego na sisačkom vlaste- shje desetinskog popisa. Registri, prema tome, ne sadržavaju podatke
linstvu, ali i među njima se može izdvojiti više grupa robnih proiz" o prometu svinja na vlastelinstvu. Ali tridesetak je seljaka kupovalo
vođača. Prema registrima desetine iz 1496. i 1499. posjedovna struk- svinje i prije sastavljanja desetinskih popisa, vjerojatno na drugim vla-
tura držalaca svinja bila je na tim posjedima ova: stelinstvima. U pojedinim godinama na vlastelinstvu je bilo čak više
od 5% kupljenih svinja (porci empticii).
Kupljene svinje redovito su držali seljaci koji su inače imali ve-
1496. 1499. li.15a 1<;rda vlastitih svinja. !,:ko je npr.. Grgur Sopić iz sisačkog trgo-
VIsta Imao 1506. od 139 SVlllJa 54 kupljene, 1507. je od 214 kupio 94,
Posjedovna Broj Broj Broj Broj 1508. od 254 kupio 168 i 1509. od 157 kupio 30. Petar Mihanović
grupa posjed- posjed- svinja iz Jazvenika svake je godine držao 40-50, a Matija Kullarić 30-40
nika % svinja % nika % %
II grupi II grupi kupljenih svinja. Svinjama su, po svemu sudeći, trgovali i drugi seljaci
u grupi II grupi
ko)!. se u registrima desetine pojavljuju kao posjednici velikih čopora
SVInJa.
Bez svinja 4 2,07 O 14 8,00 O
1-5 kom. 82 42,49 238 12,87 85 48,57 274 22,87 U selu Stupnom najveće čopore svinja držali su Grgur i Tomo Her-
6-10 kom. 21,84 28,00 27,54 gešić. Oni su posjedovali 1502. g. 130, 1506. g. 281, 1507. g. 381, 1508.
52 26,94 404 49 330
11-20 kom. 37 24,34 510 27,58 17 9,71 265 22,18 g. 295 i 1509. g. 508 komada svinja. U Stupnom je velika krda posje-
21 i više kom. 18 9,31 697 37,68 10 5,70 329 27,45 dovao i Blažek Maurović (1506. g. 240, 1508. g. 186 komada).
U trgovištu Sisku najviše su svinja posjedovali vilik Grgur So-
pić i njegov sin: 1506. g. 139, 1507. g. 214, 1508. g. 254 i 1509. g.
Prema tome, oko 50% podložnika na zajedničkim kanoničkim po- 157 komada. U selu Dužici više od 100 komada svinja držalo je de,
sjedima oko Zagreba držalo je više od 5 svinja. Seljaci s više od 20 seta~(. kmetova . (M3:~tin .Milec, J\:1ar!!,: Hab.elić,. Petar Banić, Jendrej
svinja (6-10% podložnika) držali su 28-38% svinja. Ali robni su Bamc, Pavao MlIcacIc, NIkola MIkacIc Stan, Stjepan Kunić Mihajlo
proizvođači sigurno postojali i u grupama seljaka koji su proizvodili Kolestić i drugi). '
manje od 20 svinja.o57 Kmetovi Petar Mihanić (Mihanović) i Matija Kuharić (Kuhaić) iz
Brojni izvori pokazuju da je svinjogojstvo u Slavoniji u XV i XVI st. Jazvenika redovito su držali 100-200 svinja. U Selima kod Siska čo­
imalo ekstenzivni karakter. Razvilo se samo ondje gdje su postojale pore s više od 100 svinja posjedovali su seljaci Ivan Lucić, Petar
velike hrastove i bukove šume, jer su svinje u osnovi hranjene žirom. Guzović, Martin Bartolić, Valentin Satović i Stjepan Satović (Satoić).
Sve to, međutim, ne umanjuje robni karakter svinjogojstva. Uzgoj svi- Kmet Grgur Tomković iz sela Petrovca držao je 1502. g. 60, 1506.
nja bio je povezan s dosta rizika. Često su hm'ale bolesti koje su uni- g.. 1?4, 1507. g. 200 i 1508. g. 160 svinja. U selu Vriutu više od 100
sVlllJa držali su Barnaba Marković i Lovro Bosnić.
'" Isto, 46/33, 43/51, 43/50, 43/55, 43/54, 43/59.
m Isto, 20/5, 20/7.
'" Tkalčić, Starine XI, 42.

214 215
Sedmo poglavlje
POLOŽAJ ZAVISNIH SELJAKA U DRUGOJ POLOVICI
XV I NA POČETKU XVI STOLJECA
Različiti aspekti položaja zavisnih seljaka razmatrani su zapravo u
svim prethodnim poglavljima. Položaj seljaka u proizvodnji opširno je
obrađen u poglavlju o feudalnoj renti. Time je prikazan sistem feudalne
eksploatacije na kojem se temeljio i ekonomski i pravni položaj za-
visnih seljaka. Ali time problem položaja zavisnih seljaka nije obra-
đen u cjelini. Potrebno je još ispitati kako su promjene u sistemu feu-
dalne eksploatacije utjecale na pravni položaj seljaka. Cjelovita ocjena
treba da Ddgovori i na pitanje je li se položaj seljaka u kontekstu
>općeg razvoja pogoršavao ili popravljao.
U tu ocjenu ulazi i problem imovinske diferencijacije na selu,
koji također treba posebno razmotriti. Gotovo svi autori smatraju da
ekonomsko-društveni procesi koji su prikazani u prethodnim poglav-
ljima izazivaju produbljivanje imovinske i socijalne diferencijacije me-
-đu seljacima.
1.
Unatoč povremenim turskim pustošenjima Slavonija je u XV st. pro-
življavala razdoblje privrednog uspona. Sistematskim razaranjima bilo
je izloženo samo područje stare Hrvatske i vlastelinstva u Pounju.
Opustošena vlastelinstva u Slavoniji brzo su obnavljala svoj privredni
potencijal. Slavonija je u drugoj polovici XV i na početku XVI st.
područje u koje se koloniziraju seljaci iz stare Hrvatske.
Rezultat općeg porasta proizvodnih snaga je nastanak novih gra-
dova i gradskih naselja. U XV stoljeću nastalo je oko 70% svih trgo-
višta koja se spominju u izvorima do početka XVI stoljeća. U njima
je živjelo 20-25% zavisnog stanovništva u Slavoniji. Razvoj vlastelin-
skih gradskih naselja utjecao je na produbljivanje podjele rada i ja-
čanje robno-novčanih odnosa.
Proučavanjem strukture poljoprivredne proizvodnje u XV i na po-
-četku XVI st. utvrđeno je da su postojali krajevi sa snažno razvije-
nim vinogradarstvom i svinjogojstvom. Te su grane poljoprivrede u
.tim krajevima postale glavno zanunanje velike mase zavisnih seljaka.
216
Specijalizacijom svoje proizvodnje seljaci su postajali robnim proiz-
vođačima, a vjerojatno su i kupovali one poljoprivredne proizvode koje
sami nisu proizvodili u dovoljnim količinama. Krajevi s razvijenom spe-
cijalizacijom poljoprivredne proizvodnje bili su ujedno i područja u
kojima se najsnažnije razvila seljačka trgovina.
Nisu sačuvani izvori pomoću kojih bi se mogao utvrditi opseg
seljačke trgovine, ali podaci koji postoje za pojedina vlastelinstva na-
vode na zaključak da je ta trgovina imala golemo značenje za cjelo-
kupan ekonomski razvoj.
Na sisačkom je vlastelinstvu početkom XVI st. bilo 30-ak seljaka
koji su se bavili kupovinom i prodajom svinja. Trgovinom se bavilo
vjerojatno još SO-ak seljaka, koji su posjedovali goleme čopore svinja.
Bogati trgovci svinjama postojali su i na drugim vlastelinstvima (Blinja,
Turopolje, posjedi oko Zagreba itd.).
Izjave u parnici zagrebačkog tridesetničara Krste Kordata protiv
tridesetničara u Jamnici iz 1550. pokazuju da je seljačka trgovina svi-
njama razvijena i u prvoj polovici XVI stoljeća, iako se u tom raz-
doblju primjećuje opadanje svinjogojstva. Tridesetničari iz Jamnice
bili su optuženi da od pojedinih izvoznika svinja 1548. nisu naplatili
tridesetinu. Tako npr. kmetovi Tomo Mahenović iz Kupčine i Ivan
Prelčić iz Jamnice nisu platili tridesetinu od 140 svinja. Kmet Tomo
Brigljević iz Kupčine izvezao je bez plaćanja tridesetine 64 svinje. Kao
izvoznici svinja pojavljuju se u toj istrazi kmetovi Petra Erdodyja iz
Kravarskog (»homines et coloni . .. cum certa numero porcorum«).
Među izvoznicima velikih krda svinja spominju se župnici iz Kravar-
skog (130 komada) i iz Pešćenice (60 komada).
Seljaci Martin Bradić iz Siska, Pavao iz Dužice, Ivan Prelčić iz
Jamnice, Nikola Vratarić iz Male Jamnice i Blaž Mahenović iz Kup-
čine izvezli su 1548. preko tridesetnice u Jamnici zajednički 82 svinje.
Preko tridesetnice uJamnici izvozili su nadalje seljaci Bartol Vuković
(Wokovych) iz Samobora (50 komada), Matija Glušec iz Selnice (»certos
porcos venales«), Blaž Bobić iz Lupoglava (25 komada) i drugi.'"
Prema istraživanjima slovenskih historičara u trgovini slovenskih
gradova i seljaka na početku XVI st. krupnu je ulogu imala posred-
nička trgovina s Hrvatskom, Slavonijom i Ugarskom. Ta je trgovina
porasla zbog turskih provala koje su ugrozile stare trgovačke putove.
Slovenski su seljaci u Brežicama, Kostanjevici i Krškom od hrvatskih
seljaka kupovali stoku i žitarice i otpremali dalje na zapad i u Italiju.
Prema ocjeni F. Gestrina trgovina koju su početkom XVI st. vodili selja-
ci bila je po opsegu veća od trgovine građana i feudalaea."" Prema tim
istraživanjima važna grana eksportne trgovine iz Slavonije i Hrvatske
bila je krupna stoka. Seljaci su izvozili i znatne količine kože."!
M' KAZ, ALe II, 665.
~ B. G raf e n a u e r, Kmečld upori na Siovenskem, Ljubijana 1962, 201; F.
G e s t r i n, Trgovina slovenskega zaledja s prinlOTskimi mesti od 13. do konca
16. sloielja, Ljubljana 1965, 43, 171, 242-243.
M' Geslrin, n. dj., 171-176.
217
 Na žalost, zasad nema dovoljno izvora za proučavanje stanja go- Prema popisu zemalja iz 1474. na vlastelinstvu Dobroj Kući struk-
vedarstva u Slavoniji u XV i XVI ,toljeću. Govedarstvo je inače ra- tura seljačkih posjeda bila je ova (posjedi su mjereni s »funes«):
širena grana stočarstva. Ali govedo se u prvom redu uzgajalo kao
vučna stoka. Urbari iz XV i početka XVI st. pokazuju da je svako
Broj naseljenih Broj desertnih
.selište u svom sastavu imalo livade i sjenokoše na kojima se uzgajala Velitina posjeda posjeda posjeda
krupna stoka.
Prema popisu iz 1470. seljaci na vlastelinstvu Varaždinskim Topli- Od 1 do 5,5 funes 9 11
'cama držali su 942 kom. goveda (volova, krava i telića) i 50 konja.
Na svakog je podložnika u prosjeku dolazilo 2,8 kom. goveda, ali j~ Od 6 do 10,5 funes 98 93
·oko 20% podložnika držalo više od 5 komada. Može se pretpostavItI Od 11 do 15,5 funes 113 58
·da su neki od njih stoku i prodavali.'" Od 16 do 20 funes 27 14
Sve u svemu, hrvatski su seljaci u drugoj polovici XV i prvoj po-
lovici XVI st. na dosta širokom području uključeni u robno-novčane Od 21 do 25 funes 6 3
odnose. Među njima se pojavio sloj bogatih seoskih trgovaca. Razvoj Veći od 25 funes 14 5
robno-novčane privrede stvarao je uvjete za proširivanje novčane rente.
267 189
2.
Usporedo s razvojem robno-novčanih odnosa tekao je na selu proces I na posjedima vlastelinstva Dobre Kuće najbrojnij,:, su gr:rp~
produbljivanja imovinske diferencijacije. Povećavanje imovinskih raz- t~04~činili posjedi srednje veličine (od 6 do 15,5 funes). Tl se posJedI
lika među seljacima u doba razvoja robno-novčane privrede i proširi- na/dt"l1gim mjestima nazivaju selišta. Posjede te veličin.'", drža~o je oko
vanja novčane rente smatra <se zakonitom pojavom.'" §g~i~eljaka. Na vlastelinstv,:, je yiš~ od 40 ol? .seljačl~Ih posJed.'.' bIlo
pusto, tako da su seljaci svoJe drzavme moglI. l pov~c~v~tl. Ve~Ih p?-
Ovdje će se problem imovinske diferencijacije među seljacima
sjeda od selišta bilo je oko 15%. Prem'.' pOpISU seIJ~ckr~.p.o~Jed~.,z
razmatrati na temelju podataka o strukturi seljačkih zemljišnih po- 1474. imovinska diferencijacija na vlastelmstvu DobrOj KUCI JOs uVIJek
.sjeda na nekoliko vlastelinstava. Prije je već upozoreno na izražene se nalazila l i početnoj fazi: oko 80% seljaka držalo je posjede podjed-
imovinske razlike u vinogradarstvu i među seljacima koji su uzgajali nake vrijednosti (6-15,5 funes oranica i odgovarajuće livade).'"
.svinje. Na vlastelinstvu Dišniku seljački su posjedi oko 1480. dijeljeni
Najbrojnija grupa kmetova i purgara na vlastelinstvu Kristalovcu u tri skupine: »slobodnjačka selišta« (sessiones zobochynzke), »polu-
-držala je prema popisu iz 1472. čitava selišta. Kao selište računati su selišta« (sessiones mediae) i »četvrtselišta« (sessiones quartae). Najveći
svi posjedi koji su imali od 5 do 14 funiculusa zemlje. Prema tom broj seljaka držao je »slobočinska« ili cijela selišta (87 posjeda). Po-
popisu pola selišta (3-4 funiculusa) držalo je 6 seljaka, čitavo selište luselišta su imala 42, a četvrtsdišta 18 seljaka. Od ukupno 112,5 selišta
(5-14 funiculusa) - 124 seljaka i dva selišta (16-17 funiculusa) sam~ bilo je »slobočinskih« (cijelih selišta) 87 ili 77,3%. Prema tome, i na
3 seljaka. Na Kristalovcu je 1472. čitavo selište držalo čak 93% pod.. posjedima Dišnika imovinska diferencijacija nije bila velika. Na vla-
ložnika. Diferencijacija je među seljacima sa stanovišta selišta neznat- stelinstvu je istodobno gotovo polovica seljačkih posjeda bila pusta,
na. Većina je držala posjede jednake vrijednosti. Ako se struktura 'pa su seljaci vjerojatno mogli dobiti onoliko velike posjede kolike su
.selišta ocjenjuje samo prema veličini oranica (funiculusa), i tada je mogli obrađivati.'"
više od 75% seljaka držalo posjede srednje veličine (7-1O funiculusa).
Istodobno je više od 24% seljačkih posjeda bilo pusto.'" Prema urbaru iz 1477. svi su kmetovi pavlinskog samostana u Strezi
držali čitava selišta. U nekoliko sela selište se sastojalo od 14 jutara
Ali na kristalovačkom je vlastelinstvu struktura seljačkih posjeda
oranica i livada, a u udaljenom selu Kamenom samo od 5 do 10 jutara
do početka XVI st. znatno izmijenjena. Prema registru izvanredne
oranica i livade koja daje 4 stoga sijena. Pavlinski su kmetovi mogli
novčane daće iz 1515. posjede srednje veličine držalo je samo 27,9%
dobiti na obradu i dijelove pustih selišta.""
podložni ka. Oko 50% seljaka držalo je manje, a više od 20% veće
kmetske posjede.'" Na sisačkom su vlastelinstvu prema popisu iz 1499. bila naseljena
174 selišta ili 94,08% od ukupnog broja (pustih je samo 9 selišta s
'" KAZ, ACA, 70/lb.
66Ii Registrum factum super mensurationem terrarum per possessiones et per-
'" B. F. Poršnjev, Očerk ekonomU feodalizma, Moskva 1956, 67-68.
političeskoj
tinentias castri Dobrakueha (MOL, Dl 94.515).
'" MOL, Batthyany cs., Acta antiqua, br. 80 A. M' MOL, Dl 37.164.
665 Izračunato prema visini izvanredne novčane daće koja je razrezana prema
veličini seljačkih posjeda (MOL, Dl 104.293). ... Tkalčić, VZA V, 1903, 208-218.

218 219
p

21 posjedom). Na naseljenim selištima bila su ukupno 334 seljačka pisan je samo dio donje provincije. Ako se usporede sela koja su obu-
posjeda. Struktura naseljenih posjeda bila je ova: hvaćena u oba urbara, vidi se da su se seljački posjedi 1522. znatno
povećali: 69 kmetova koji su u prvom urbaru držali 31 selište, sada
su svoje posjede povećali na 36,5 selišta. Ti su kmetovi priključivanjem
Broj Ukupno desertnih zemalja i krčevina stekli 5,5 selišta. Ali u istim selima po-
Grupa posjednika % selišta %
posjeda javili su se 1522. i novi kolonisti koji su zaposjeli 15,5 ranije pustih
II grupi II grupi selišta, tako da se fon? naseljenih rustikainih zemalja zapravo pove-
ćao .sa 31 na. 52. selišta.'" Naseljavanjem .pustih selišta i preraspodjelom
2 selišta 2 0,60 4 2,30 rustJkala kOJU Je proveo vlastehn lmovmske razlike među grebenskim
1,5 selišta 2 0,60 3 1,72 kmetovima bile su znatno ublažene.
1 selište 48 14,37 48 27,59 . Na. vlaste.linstvu ":elikoj u Križevačkoj županiji seljački su posjedi
0,5 selišta 177 52,99 88,5 50,85 mjerem ketehma (funlcult). Prema urbaru iz 1519. struktura seljačkih
'/, selišta (quartale) ,/ 54 16,17 13,5 7,76 posjeda u četiri seoske općine (bez trgovišta i vazainih posjeda) bila
'h selišta (tertiale) 51 15,25 17 9,77 je ova:
Ukupno: / 334 174
Grupa Broj posjednika Ukupno ketela
Najv"ću grupu kmetova na sisačkom
vlastelinstvu činili
su, dakle,
posjeda II grupi II grupi

držaoci pola selišta! (52,99% seljaka). Na vlastelinstvu su već postojale 'j, ketela 2 1
dosta brojne grupe 'kmetova koje su držale samo četvrtselišta i trećinu 1 ketd 109 109
selišta (105 ili 31,42% podložnika). Nešto je izrazitija nego na drugim '1,5 ketela 140 210
vlastelinstvima i grupa seljaka s većim posjedima: 15,57% seljaka drži 2 ketela 138 276
31,61 % naseljenog rustikala.'" Ali među sisačkim je seljacima, kao 2,5 ketela 8 20
što je prije pokazano, 1499. postojala mnogo dublja diferencijacija na 3 ketela 14 42
području svinjogojstva. Bogatiji seljaci (23,28% podložnika) držali su 3,5 ketela 1 3,5
70,19% svinja. Među njima se izdvajala grupa vrlo bogatih seljaka Bez posjeda 14
(6,82% seljaka) koji su posj"dovali čak 37,00% svinja. Najbogatiji se-
ljaci kao držaoci zemlje posjedovali su, međutim, samo 4,02% rustikala.
-
Ukupno: 427 661,5°
Prema nedatiranom urbaru iz početka XVI st. (oko 1515) u do-
njoj provinciji vlastelinstva Grebena bilo je 113 podložnika. Struktura ~ajbroj~iju grupu kmetova (387 ili 90%) činili su držaoci posjeda
njihovih posjeda je slijedeća: srednje vehcme (l-2 ketela). Ako se uzme u obzir da su uz te posjede
pripadale različite livade, imovinska diferencijacija među njima vje-
rojatno nije velika.
Broj Ukupno Na vlastelinstvu Međuriću struktura seljačkih posjeda bila je 1519.
Grupa posjednika % selišta II % ova:
posjeda II grupi grupi
Grupa Broj posjednika Broj ketela
1,5 selišta 1 0,8 1,50 3,2 posjeda II grupi II grupi
1 selište 3 2,6 3 6,5
'/, selišta 9 7,9 6,75 14,7 0,5 ketela 7 3,5
'j, selišta 52 46,0 26 56,8 1 ketel 121 121
JI, selišta 34 30,0 8,50 18,4 1,5 ketela 67 100,5
12,3 2 ketela
Gornjaci (montales)
Ukupno:
14
113
°
45,75
2,5 ketela
3 ketela
99

16
9
198
22,5
48
4 ketela 1 4
Najveći
broj podložnika na tom dijelu vlastelinstva držao je po- 5,5 ketela 2 11
sjede od pola selišta (46% podložnika), ali se dosta jasno izdvajaju i Ukupno: 322 508,5
grupe siromašnih seljaka. U drugom grebenskom urbaru iz 1522. po-

~ KAZ, ACA, 49/1. ." MOL, Dl 104.657, 104.411.

220 221
 I na vlastelinstvu Međuriću osnovnu grupu podložnika činili su,
dakle, držaoci 1-2 ketela (287 ili 89% podložnika).671
Na temelju navedenih primjera o strukturi rustikala može se za-
ključiti da imovinska diferencijacija u drugoj polovici XV i na po-
četku XVI st. nije dublje zahvatila seljačke zemljišne posjede. Na
svim razmatranim vlastelinstvima najbrojniju grupu seljačkih posjeda
činili su posjedi srednje veličine. U toj se grupi u pravilu nalazilo 80-
-90% seljačkih posjeda. Posjedovna diferencijacija je nešto više raz-
vijena samo na sisačkom i grebenskom vlastelinstvu. Diferencijacija se
među držaocima selišnih posjeda na većini razmatranih vlastelinstava
nije razvila zbog toga što je na njima bilo dosta pustih selišta koja
su kmetovi mogli uključivati u svoje posjede.
Već je rečeno da se imovinska diferencijacija dosta snažno izra-
zila na posjedima s razvijenim vinogradarstvom i svinjogojstvom. Na
vinogradarskim su vlastelinstvima postojali seljaci koji su držali samo
vinograde. Na tim se vlastelinstvima također izdvajaju seljaci s malim
~emljišnim posjedima i velikim vinogradima. Na vlastelinstvima s raz-
vijenim svinjogojstvom dio kmetova s osrednjim zemljišnim posjedima
držao je golema krda svinja koja su predstavljala prave kapitale.
Dosta jasan izraz imovinske diferencijacije na nekim je vlastelin-
stvima bio porast broja inkvilina (želira, podvoraca) - siromašnih se-
ljaka koji nisu imali zemlju ili su držali sitne zemljišne parcele (1-2
jutra).
Na vlastelinstvu Vinici želiri (inquilini) činili su 1477. čak 25%
podložnika. Čini se da ih je najveći dio nedavno. doselio na vlaste-
linstvo. Stanovali su u kompaktnim grupama (Nova villa, Voća).672 Na
modruškom je vlastelinstvu 1487. bilo nekoliko podvoraca iako je ondje
postojalo dosta pustih selišta.673
O želirima se opširno govori u sporazumu o desetini između bis-
kupa Osvalda Tuza i slavonskog plemstva 1490. U tom se sporazumu
zapravo definiraju dvije vrste želira: želiri koji ,drže vlastite vinograde
ili sitne zemljišne parcele i želiri koji žive na vlastelinskoj zemlji i
obrađuju alodijalne vinograde.6"
želiri su 1512. bili brojna skupina podložnika na vlastelinstvima
Petrinji, Donjem Gradecu i Gornjem Gradecu. Oni su činili više grupa
pod!ožnika. Grupa želira živjela je na posjedima kmetova. Na posje-
dima predijalaca također je živjela dosta brojna grupa želira. Među
želire se može ubrojiti i grupa siromašnih seljaka bez zemlje koja je
stanovala na alodij alnim zemljama. Dio novonaseljenih seljaka tako-
đer nije imao zemljišne posjede. želiri su 1512. činili čak 29% pod-
ložnika. Struktura selišnih posjeda nije se, međutim, razlikovala od
strukture drugih posjeda. Osnovnu grupu činili su poluselišnjaci (75%
podložnika, oko 65 % selišta) .675
Sastavljač urbara vlastelinstva Bužima (oko 1520) razvrstao je sve
podložnike prema imovnom stanju u tri grupe: dobro stojeći, srednji
.., MOL, Dl 37.007.
'" MOL, Dl 34.519.
673 Lopašić. Hrvatski urbari, 37, 57, 63, 68.
m Ndb. a., DecimaIia, 75.
.., KAZ, ACA, 81/10, 81/12.
222
i »ubogi« (pauperes). »l!~ogi«. su činili 34% yodložnika. U tu je grupu
svrstao sve podvorce, ah l seljake s 2-3 dUjma zemlje. U grupu dobro.
stojećih seljaka uvrstio je 48% podložnika.07'
. Na tem~lju svega što je rečeno može se zaključiti da je imovinska
dlferencIJ,:,cIJ':' n"!; slavons~om ~elu u .drugoj polovici XV i na početku
XVI .st. b~la .IzraZe?~ na JednOj stram pojavom brojne grupe inkvilina,.
šornpka l. sIromasmh sel!~ka s malo ~~m~je i na drugoj strani boga-
cenJem dIjela s~IJaka.~OJl. su se baVIlI vmogradarstvom i svinjogoj-
stvom. Ta se dlferencIJaclp samo djelomično odražavala u strukturi
seljačkih selišnih posjeda. Bilo je istodobno vlastelinstava na kojima
je 70-90% podložnika držalo podjednake posjede. .
3.
P~i)!, je utvrđeno. da j~. u ~rugoj polovici XV i na početku XVI stl:
tezIste feudalnog IzrabljIVanja preneseno na novčani oblik rente te da
su u !st~m r~~?oblju smanje~e radn,: obveze i naturalna pod~vanja.
Prenosenje tezlsta rente na njen novcani oblik predstavljalo je isto-
dobno i smanjivanje feudamih tereta.
~retvar::mj,:, d.esetinskih. daća :'. novac provedeno je utvrđivanjem
stalmh novc,;,mh. Iznosa ~OJI.~U bIh manji o~ stvar~e vrijednosti de-
setme. Desetma Je na taj nacm oSjetno smanjena. Shčno se desilo i s.
drugim naturalnim podavanjima koja su komutirana u novac. Kme-.
to~~ su u p,ravil,:" sve. proizvo~e ~ogli pr.?dati po višoj cijeni od iznosa.
kOJIm. su tI prr;llzvodI k<;>m:'tlram u novcano podavanje. Naturalna po-
davanJa komutIrana u fIksIrane novčane daće smanjivala su se i zbog
postepenog rasta cijena poljoprivrednim proizvodima.
. . . Više konkretni~. pri:r;njera pokazuje da je povećavanje novčane rente
uz Isto~obno SmanjIVanje radne i naturame doista značilo smanjivanje
~~udaJ::1lh te~eta. VI,;,stela R;akovca su 1435. promjene u renti po ko-
JIma Je :"ov~ana da~a 'povecapa na 200. denara nazvali »povlastica po-
sebne mIlostI« (specIalts gratle prerogatIvam). Smanjivanjem naturalne
i radne rente željeli su na svoje posjede privući nove naseljenike. Vla-
st~!in Bisag,;, je 1478. unio u rentu svojih podložnika u Novom Mjestu
shcne promjene također s namjerom da privuče nove koloniste.6n Za-
g~~ba.č~i je k':'~tol posebnim ispravama za nove naseljenike u Ivanjoj
RIJeCI l SepmcI također smanjio naturalna podavanja i povećao nov-
čane daće.6711
Nekoliko isprava pokazuje da su za komutaciju tlake i naturalne
rente u n~vac ~ili. zainter~si~ani i sami .seljaci. Zagrebački kaptol je
1470. desetmu psemce na sIsackom vlastelmstvu pretvorio u stalnu nov-
lČan.u .daću na molbu kmetova (»ad instantiam petitionis eorum«). Kme-
tOVI .IZ Sesv~.ta.. tak~~e! su 1472. molili Kaptol da im ftilaku zamijeni
»nekI:r;n god~snJI':': .cmzem u ..gotov;, novcu«.'" Sigurno je da svi ti
seljaCI ne bl trazlh komutaCIju daca u gotov novac da se time nisu
njihovi feudalni tereti olakšavali.
:: Registrum factum super calonis castri Bwsyn [... J (MOL, Keglevich csalad),
NRA, 1522/17; JA, Lopašićeva ostavština, XV·25/D·!I·14.
... JA, D·IX·86; KAZ, ACA, 99/77.
ON Tkalčić, Starine XI, 41, 61l-<J1.
223
 Stvaranjem gradskih naselja feudalni su tereti smanjivani dosta
'brojnoj grupi podložnika. Purgari su gotovo svagdje plaćali samo nov-
čane daće, obično veće od kmetskih. Ali cjelokupna su podavanja pur-
gara u pravilu bila manja od podavanja kmetova.
Iz svega navedenog može se zaključiti da su promjene u strukturi
feudalne rente dovele u XV st. do poboljšavanja položaja zavisnih
seljaka.
Prevlast novčane rente u sistemu feudalnog izrabljivanja utjecala
je na pravni položaj zavisnih seljaka. Uključivanje seljaka u robno-
-novčane odnose pratilo je proširivanje njihovih sloboda. Feudalci su
općenito oslabili kontrolu nad kmetskim radom. Ostvarivanje njiho-
vih prihoda počelo je sve više ovisiti o inicijativi i sposobnosti seljaka
da svoje proizvode prodaju i time stvore gotov novac.
U urbarijalnim ispravama iz XV st. kmetovima su redovito pri-
znavana široka prava u slobodnom raspolaganju imovinom.
U statutima Zagrebačkog kaptola iz sredine XIV st. nije se pred-
viđala slobodna prodaja seljačkih posjeda. Cak se i pokretni imutak Naoružani njemački seljaci po-
.oporučno mogao prenositi samo uz »primjeran dar« vlasteli."" četkom XliI stoljeća, naslov-
Kmetovima iz Malog Kostanjevca (Novaka) u Turopolju priznato na stranica tiskane pjesme o
je već 1374. pravo slobodnog raspolaganja imovinom. Svaki je seljak opsadi tvrđave Wiirzburg
mogao rasprodati sve što ima i slobodno odseliti s posjeda. Novi kme-
tovi mogli su se naseliti samo uz suglasnost seoske općine. osl
birali kmetovi sisačkog vlastelinstva sudio je sve civilne parnice među
Podložnicima iz Rakovca i Kalinovice također je dopušteno 1435. kmetovima (»in omnibus causis civilibus tamquam judex no~ter tem-
·da prodaju svoje posjede. Vlastelin je postavio kao jedini uvjet da se poralis«).'" Vjerojatno su sličnu sudsku vlast vojvode imale l na dru1
selišta prodaju u cjelini, a ne po dijelovima. gim vlastelinstvima.
Zagrebački je kaptol 1470. proglasio da su kmetska selišta na Pravni položaj kmetova bio je na mnogo mjesta II drugoj polovici
.sisačkom vlastelinstvu slobodna (»sessiones ... esse liberas«). Kmetovi XV stoljeća gotovo izjecJ:tačen ~ položajem stanoynika l;l~ad~klh nase-
su prilikom prodaje svojih posjeda morali voditi računa jedino o tome lja (oppida). Nije stoga mkakvo cudo da su feudalcl u .svoJlm Ispravama
da se uz određenu količinu oranica prodaje i određena količina livada kmetove poistovjećivali s građanima. Bisk~p Al~en Je ;tpr. 1421. sta:
kako bi prodane poljoprivredne površine mogle predstavljati samostal- novnike trgovišta Ivanca nazvao »hospttes ]obagwnes«, lako su se om
ne posjede. Selište se moglo oduzeti samo onda ako ga kmet toliko redovito nazivali »cives«. Feudaini gospodari Rakovca davali su 1435.
zapusti da ne može davati feudalnu rentu. God. 1482. Kaptol je do- povlastice »jobagionibus seu civibus«. I Zagrebački je kaptol 1482. sta-
pustio sisačkim kmetovima da potpuno sloboclno raspolažu i svojim novnike svog sela Petrovine (villa seu possessio) nazivao čas »populi
vinogradima.'" et incolae«, a čas »cives seu jobagiones«.68S
Kmetovima u Sesvetama također je 1482. dopušteno da slobodno Na temelju svega što je rečeno može se zaključiti da je ekonomski
prodaju svoja selišta ili njihove dijelove. Na posjedu u Petrovini pra- i pravni položaj zavisnih seljaka u XV st. poboljšan smanjivanjem
vo prodaje posjeda bilo je ipak znatno suženo: mogli su prodavati svoje feudalnih tereta i promjenama u njihovu pravnom statusu. Izuzetak
posjede samo stanovnicima svog sela.'" su činili jedino siromašni seljaci (inkvilini, gornjaci i drugi). Ekonom-
Proširivanje seljačkih sloboda odrazilo se i u porastu uloge seoske ski je položaj tih seljaka bio dosta težak.
općine. Izabrani seoski sudac u Malom Kostanjevcu samost2.lno je su-
dio sve parnice osim tri teška kriminalna delikta. Prema odredbama
Zagrebačkog kaptola iz 1470. vojvoda kojeg su posrednim putem iza-

.0 Sidak, Historijska čitanka za hrvatsku povijest l, Zagreb 1952, 6&-67.

.., PST l, 95; CD XV, 18.
m Tkalčić, Starine XI, 41-42, 56: »Concedimus preterea quod ipsi vineas ipsow
rum huiusmodi vendendi, emendi, Zegandi aut donandi in vita vel in morte
liberam habeant facultatem.f{ Zabranjeno je bilo jedino zalaganje i darivanje vi~
nagrada crkvama. '" Isto, 38-39 CD XV, 19.
'" Tkalčić, Starine XI, 58-59, 61. •• NRA, 1522/17, 207/26; Tkalčić, Starine XI, 57, 58.
15 Agrami odnosi II Hrvatskoj 225
224
 Drugi dio

PRIJELAZNO DOBA
(AGRARNI ODNOSI OD 20-ih GODINA
DO KRAJA XVI STOLJEĆA)
Period od 20-ih godina do kraja XVI stoljeća izdvojen je u ovoj knjizi
u zasebno razdoblje u razvoju agrarnih odnosa u Hrvatskoj.
Među pr:~~~;~:~~ koji se razmatraju u ovom dijelu rada ponovo

•
~r~~~;;'J~;'t~~~~~:1:1~'m;~:a~tii~f;,eudalna
su istraživanjaveć
r enta, dokazala
izrabljivanja
da se u šesnaestom
zapravo promjene
događaju
u njezinoj
veoma krupne pro-
glavni uzrok zaoštravanja klasnih odnosa, niza
sredinom XVI stoljeća i jedan od glavnih uzro-
'"'jal;)''' bune 1573.
G()ta,vo neprekidni ratovi s Turcima imali su u šesnaestom sto-
dublji utjecaj na razvoj privrede nego u prethodnom
su velik dio Hrvatske osvojili, a njihova su pustoše-
masovnog iseljavanja i smanjivanja privredne aktivnosti
čit:a.vlin ob,]a"ti:m,l. Ratovanja su stanovništvu nametnula i brojne nove

da se u ovom dijelu rada šire raz-

Ui'~I".H .}'H<"'JI" iz povijesti agrara. Tako će se mnogo šire
nivolu moći prikazati struktura poljoprivredne proiz-
Jtj~l~~~~~.~~ poglavljima bit će prikazana organizacija vlaste-
d seoskih općina.
agrarnih odnosa u Hrvatskoj u XVI stoljeću dosad
)~~~~.j~l~~.~~~o bilo povezano s proučavanjem uzroka seljačke bune
1: na rješavanje tih pitanja vjerojatno je razlog što
'~zJ:ji~:'~:~~~J u tim odnosima nisu pokušale razmotriti u kontekstu
r agrarnih odnosa u srednjoj Evropi. U uvodnom dijelu je već
mlg",seno da u ovom radu između ostalog treba ispitati koliko se raz-
odnosa u Hrvatskoj podudara s razvojem u susjednim
"~'U'.IU""U' Zbog toga ćemo ukratko ponoviti najvažnije rezultate prou-
'-"'''''.1'' pojave tzv. drugog kmetstva.
Prema M. Malowistu u ekonomsko-socijalnom razvoju Poljske po-
se na kraju XV i u početku XVI stoljeća nazirati zaokret. Tada
počinju u Zapadnu Evropu masovno izvoziti žitarice. Izvozna
trgovina je zainteresirala zemaljsku gospodu za razvoj alodijalne pro-
izvodnje i s tim u vezi za povećanje radne rente. Povratak na radnu
rentu kao osnovni oblik feudalne eksploatacije pratilo je vezivanje se-
229
 ljaka za zemlju. Ali proces stvaranja tipičnih poljskih vlastelinstava
(»folvark:,). s 1golemim ~lodija~niI? ,Površ!nama završava se tek krajem
XVI stolJeca. L. ŽytkOVICZ OCjenjUje da Je uspostavljanje gospodarskih
veza.•PoIJske .sa .Zap~dn~m Evropom U XVI st. zbog svega toga imalo
traglcne poslJedIce, Jer Je omogućilo da se stabilizira i ojača feudalni
poredak.'
Naj~eći dio mađarskih historičara smatra da se drugo kmetstvo U
Ugarsk~J ta~.ođe~.počelo uvoditi na kraju XV i početku XVI stoljeća.
Prem~ lstr~~Iv"I!Jlma.Z~. P. Pacha nakon sloma državne centralizacije
~49~: l ~g~sIvanJa selJacko~ ustanka 1514. u Ugarskoj su klasni odnosi
IzmlJenJen~ na stetu. razvo~a građanstva. Uključivanje feudalne gospo-
d: u rob':I pro.met Ima~o Je za. posljedicu jačanje alodijalne proizvod-
nJe, Rovecavanje t~ake l pogorsavanje pravnog položaja zavisnog sta-
novnistva. Uv~đenJem drugog kmetstva društveno-ekonomski razvoj
Ug~:ske OdVOJIO se od razvoja u Zapadnoj Evropi. Proces refeudali-
zac~Je .u Ugarskoj. tekao je kroz čitavo šesnaesto stoljeće. Pach je upo-
zono l na neke Izuzetke od opće tendencije (razvoj seljačke trgovine
u graničnim trgovištima) .'
J?o sličnih. zaključaka došao je u svojim radovima L. Makkai, iako
se njegova oCjena ~loge gradova razlikuje od ocjene koju je dao Zs.
P. Pach. U Ugarskoj se u XVI st. razvija drugo izdanje kmetstva ali
~~kkai .nagla.ša.v~ da razvoj..alodijalne proizvodnje, porast tlake i ~gra­
nI~aY~'3J~. ~elJack!~ prava nIJe uzelo takve razmjere kao u zemljama s
najtipiCnIJIm oblIcIma refeudalizacije. U prvoj polovici XVI st. razvio
se monoJ?ol feudal.ne go~pode u trgovini poljoprivrednim proizvodima,
a vlasteimska proIzvodnja na bazi tlake razvila se tek na kraju XVI
stoljeća.'
P. Ratko~ sI?~tra da je n~jveći utjecaj pri uvođenju drugog kmet-
stva u SlovackoJ Imalo srednje plemstvo. Na posjedima tog plemstva
alodijal se najbrže razVijao.'
. ~ o,:~eni značenja u,:ođenja .:Irug.og izdanja kmetstva postoje među
:~trazlvaclma znatne razhke. Vecma Ipak smatra da je ta pojava zako-
cII~ napredak dru~tva. i bitno ~ridonijela usporavanju ekonomskog raz-
vOJa. S. D. ~.kazkm Je UPOZO:I?, na neosnovanost pokušaja da se taj
proces tumaCI samo kao specIfican put prema kapitalizmu.' Ali oprav-
I M. M a l o ,"( i s t, Die Problematik der sociaI-wirtschaftlichen Geschichte Po-
le~s vom 15. bIS. zum 17. Jarhundert, Studia Historica 53, Budapest 1963, 11-26.
. L..2 Y,t k ': V.I e s, lJvahy o agrarnom systeme v Parsku od 16. do 18. storočia
H1stoncke študie XVII, Bratislava 1972, 95.
.' Zs. P. P a ch, Die C'pgarische A!lrarentwicklung im 16-17. Jahrhundert. Ab-
blegung vom westeuropaischen Entwlcklungsgang Studia Historica 54 Budapest
1964, 10-21. "
4 L. . M a k k a i, Die Hauptztige der wirtschaftlich-sozialen Entwicklung Un-
gams .m 1?-17.. Ja~rhundert,. St,-\dia Histor~ca 53, Budapest 1963, 27-28, 34-35,
38~1,. NaJnoyšle vysledky badama o obdobI neskoreho feudalizmu v Madjarsku
Hlstoncke študle XVII, Bratislava 1972, 75.
.' ~.•R.a t k o Š, Vjvin feudalnej renty na Slovensku v 16.-18. storoči, Histo-
neke studIe XVII, Bratislava 1972, 12.
6 S. D: S k a z k i n, Os~~vnyje problemy tak nazyvajemogo »vtorogo izdanija
ri~2stlo~~stva« v Srednoj l Vostočnej Jevrope, Voprosy istorii, Moskva 1958, br.
230
dana je također i primjedba B. F. Poršnjeva da se refeudalizacija ne
može tretirati isključivo kao regres, običan povratak na prvobitan oblik
feudalne rente. Radna renta se obnavlja ipak u uvjetima razvijenog
tržišta.'
»Moderna vlastelinska ekonomija« u Štajerskoj nastala je prema
istraživanjima austrijskih historičara sredinom XVI stoljeća. I nju je
karakteriziralo povećavanje alodijalne proizvodnje i tlake, kao i po-
tiskivanje seljaka iz trgovine agrarnim proizvodima.' Ali u austrijskim
pokrajinama nove pojave u agrarnim odnosima nisu dovele do tako
dubokih promjena u položaju seljaka i nisu imale tako velike poslje-
dice za cjelokupni razvoj društva kao u drugim zemljama. Tip vlaste-
linske privrede koji se razvio u austlijskim pokrajinama naziva se
.,Wirtschaftsherrschaft«.
Prema A. SpiesZll stanje agrarnih ,odnosa u Slovačkoj i Mađarskoj od
XVI do XVIII st. može se okarakterizirati upravo pojmom "Wirtschafts-
herrschaft«. On smatra da je u Cehoslovačkoj, Šleziji, Mađarskoj i Aus-
do znatnijeg razvoja alodijalne privrede, ograničavanja se-
"J"'-"L<'>~;~;6diir;it,'r~učvrŠćivanja političke vlasti plemstva, ali da vlaste-
g nije ostvarilo hegemoniju u agrarnoj proizvodnji.
periodu zadržali svoja prava na zemlju.'
SiI:ik,)vi,cs t:ak,)đ"r smatra da se stanje vlastelinske poljoprivrede
l~~:;rr~:I,~~~;~ terminom »Wirtschaftsherrschaft«, ali u dru-
sl11jsllL1. f njemu to je tip prijelaznog feudalnog gospodarstva
identificirati ni s prethodnim oblikom vlastelinstva
novčane rente, a ni s tipom koji će se kasnije razviti kao
»Gllt~;herr~;chaft«,lO
O,I,,()vClr na pitanje o smjeru ekonomsko-društvenog razvoja Hrvat-
stoljeću moći će se dati nakon konkretnog istraživanja feu-
i uloge feudalne trgovine. U tome će polazište činiti naši
rezultati istraživanja tih pitanja."
'
7B. F. Poršnj ev, Očerk političeskoj ekonomii feodalizma, Moskva 1956,
71-72.
8 G. Pferschy, Opažanja O uzrocima seljačkih nemira u prvoj polovini 17.
stoljeća II vojvodini Stajerskoj, RIHP V, 1973, 350-356.
9 A. OŠ p i e s Z, Slovensko v procese refeudalizacie v 16.-18. storočil Historicke
' študie XVII, Bratislava 1972, 61.
10 I. S i n k o v i c s, Der kroatisch-slowenische Bauernaufstand im Jahre 1573,
Internationales Kulturhistorisches Symposion Mogersdorf 1970, Eisenstadt 1973,
70.
n J. Ad a m č e k, Susjedgradsko·stubičko vlastelinstvo uoči seljačke bune 1573,
HZ XIX-XX, 1966-67, 141-194; Uzroci i program seljačke bune 1573, RIHP V,
1973, 49-77.
231

Prvo poglavlje
OSNOVNE KARAKTERISTIKE POLITIčKOG RAZVOJA
Slomom kraljevske centralističke politike 1490. uspostavljena je u Ugar-
skoj vlast feudalnih magnata. U doba Jagelovića Ugarskom su vladale
grupe utjecajnih velikaša. U političku borbu uključilo se i srednje plem-
stvo, koje je uspjelo da se ostvare njegove "stare slobode i pravice«.
Feudalna anarhija zahvatila je i hrvatske zemlje.
Samo dio plemstva prihvatio je 1527. za kralja Ferdinanda Habs-
burga. U dugotrajnom građanskom ratu koji se zatim u Hrvatskoj i
Slavoniji rasplamsao između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša feu-
dalna je anarhija još više ojačala. U tim sukobima zaraćene su strane
nemilosrdno pustošile protivničke posjede. God. 1528. spaljena je npr.
Kaptolska ves (Area Capitularis) u Zagrebu.r' Zapovjednik Ferdinandove
vojske Ljudevit Pekry nemilosrdno je 1529-30. pustošio golema ima-
nja vođe zapoljevaca biskupa Šimuna Erdodyja i drugih Zapoljinih
pristaša. Ali i Zapoljine su pristaše na isti način napadale posjede svojih
neprijatelja.
Primirjem kod Dišnika 8. X 1530. prihvaćen je zaključak da se
plemstvo slobodno može opredjeljivati za jednog ili drugog kralja. Po-
pis poreza iz 1533. pokazuje da su zapoljevci još uvijek u Slavoniji
imali čvrste pozicije." Kao organizirana politička sila prestali su dje-
lovati tek krajem 1534, jer je Ferdinand uspio potkupiti i privući na
svoju stranu njihova vođu, zagrebačkog biskupa Šimuna Erdodyja. 14
Habsburgovci u tom periodu nisu raspolagali dovoljnom snagom
da svoju vlast učvrste oružanom silom. Svoj su utjecaj u Hrvatskoj iz-
građivali, kako to pokazuju brojne isprave, dijeljenjem fiskalnih po-
sjeda, podjeljivanjem različitih povlastica i službi, potkupljivanjem po-
jedinih velikaša i davanjem različitih obećanja. Brojni su plemići vješto
trgovali svojim političkim opredjeljenjima između Ferdinanda i Ivana
Zapolje."
" KAZ. ALC, Prot. 1, 82-83.
13 Popisi i obračuni poreza, 132-136.
H Sišić, HSS II, 327-328.
IS Pretjeran je zaključak N. Klaić da je hnratsko i slavonsko plems~vo II ciJelosti
materijalno ovisno o Habsburgovcima, te da je ta ovisnost baza za Izgradnju nji~
hove vlasti II hrvatskim zemljama (N. K l a i Ć, »Ostaci ostataka«( Hrvatske i
Slavonije u XVI st., AV XVI, 1973, 271-272). Tu ovisnost opovrg~va prije svega
postojanje velikog broja Zapoljinih pristaša, koji se sve do 40·111 ~odma bore
protiv Ferdinanda. A i kuknjava mnogih velikaša i plemića o svom SIromaštvu II
232
Vlast Ferdinanda Habsburškog stabilizirala se u Hrvatskoj tek 40-ih
godina. Ali u političkom životu Hrvatske i dalje je krupnu ulogu imao
feudalni hrvatsko-slavonski sabor. . '
Uloga sabora je u XVI st. zna.tl:lO porasla. Feudalcl su .pr~ko njega
ozakonjivali svoju ekonomsku polItiku. Na tom ~kupu vehk~sa, crkve-
nih prelata, plemića i predsta,:nika gradova donOSile ~u se v,:,z?e odluke
o obrani od Turaka, porezu ltd. Sabor se u drugOj polOVICI XVI st.
u mnogim konkretnim pitanjima suprotstavljao. poli~ic~ ~vora.. oo
Sukobi između pojedinih grupa feudalaca I pOJ~~hn!h obitelji '0a-
stavili su se i nakon završetka građanskog rata.. Vec: dIO ?CV.~ ~t. IS-
punjen .i~ zapravo n:,:~i~ rat~vi:r:a izme?u ..yehkašlCI~ oblte!JI 1 .l~a­
nova. Niži su se plemicI cesto zalIlI da veh~as~ sve sV,?Je P~l'I';IC~ rJesa·
»potentia mediante«. Svi su doista drzahoonaoruzane .1edl'0Ice s':o-
»ljudi i slugu« (homines ~t se,:vitores) ~oJlma .sI:I napadalI proti':'
i njihove posjede. U sVim tlm sukobima najViše su stradavali
;~~:~r~~~~s~e~lj~afcii.~
feudalne gospode u XVI st. zaslužuju posebnu pa.ž.
da u Hrvatskoj još uvijek nije prevladana samovolja
ban Petar Berislavić je 1520. pootimao go-
krneltov'in:,a vlastelinstva Međurić. Stete koje je nanio
su na 1330 forinti. Iste su kmetove 1528,
'5'L~~:J~,~OClj~":~~"~i službenici« Ludovika Pekrija. Opljačkane
;:~~;~i~:~~;.ni·~~,~
topuske na opatije
1513 forinti."
je temeljito oplijenio pri.vremeni
Ratkaj. Stjepan Blagajski je 1531. te posJe~e pc:-
P~~~I~~':, Dio opatijskih posjeda priključi? je s.vojim. vlastelIns~':I­
l i Bojni." Sredinom XVI st. opatijske Je posjede PUStOSlO
Franjo Keglević. Njegova je družina nemilosrdno pljačkala
sw,jedna vlastelinstva l i Pokuplju. '8
Jurja Frankopana Slunjskog s Tomom Nadasdyjem z~og vla-
StE~lIllSlVa Steničnjaka prerastao je u oružani sukob. Frankopan Je 1532.
oružjem zauzeo Steničnjak i silom ga držao č!tayi~ 16 go~!:,a. Njeg,:,
su podržavali ostali Frankopani, knezovi ~lagaJskI l Kegl~YI~I. Ban NI-
kola Zrinski pripremao je 1543. čak oružam pohod na ~te.n:cnjak. Nak~r:
nadasdyjevaca na vlastelinstvo 1548. podl02JllICI su sastavih
o~~~k~J~r~e.lgistar šteta koje im je za vrijeme okupacije nanio Juraj
F 19
I Zrinski su u XVI st. vodili više malih ratova. Oko 1520.
kn'>7(YV;
Nikola je napao vlastelinstvo Blinju (Wywar) Ivana Banffyja.
ili nove posjede ne može se uvijek uzeti dos-
pao li vječno siromaštvo zbog neisplaćene
Agra.rtorteneti 5zemle lj 1-2,
ows nn',';;p topuske, Starine JAZU XXXII,
Monumenta H~b~!~~!~ič~.
71/38-56; JA, lh'A.M-,IUU,
~;'l~~'~~;:;i Oko Kupe i Ko~ane,. 277-279, donosi J,<rive l??datke wema kojima
1:':: Steničnjak zauzImalI II dva navra!a l vr~!lh &a v,:c 1543;. !':IRA,
of.~;;~~';;t.~Codex diplomaticus et epistolans COIDltlS NIcolaI de Znruo I,
n Habsburgica III, 136-137; KAZ, ACA, 26/18.
233
Opustošio je vlastelinske posjede i drugo vremena opsjedao vlastelin-
sku tvrđavu ispred koje je sagradio svoj kaštel. God. 1539. Zrinski su
oplijenili posjede Emerika Bradača u Ladomercu. God. 1539-41. braća
Nikola i Ivan Zrinski vodili su rat protiv Zagrebačkog kaptola i zagre-
bačkog biskupa. Oplijenili su biskupsko vlastelinstvo Vugrovec, a Ivan
je poginuo pri napadu na biskupovu tvrđavu u Hrastovici.'"
Sukobi oko međimurskog vlastelinstva 1541-46. također su na
određeni način izraz feudalnih međusobica. Bivše posjede Gašpara Er-
nušta Međimurje, Koprivnicu, Đurđevac ·i Prodavić zaposjeo je 1541.
Petar Keglević i nasilno ih držao sve do 1546, dok ga ban Nikola Zrin-
ski iz Cakovca nije vojskom izbacio."
Gotovo kroz čitavo XVI stoljeće vodila se borba između suvlas-
nika krapinsko-kostelskog vlastelinstva velikaških obitelji Keglevića i
Sekelja. God. 1536. polovicu tog vlastelinstva naslijedio je Luka Sekelj
od Kevenda - otvoreni neprijatelj Petra Keglevića i njegovih sinova.
Keglevići su se često tužili da Sekelji pljačkaju posjede kmetova na
njihovom dijelu vlastelinstva. God. 1589. Mihajlo Sekelj je Keglevićeve
kmetove napadao naoružanim četama iz Stajerske.22 Ali ista su sred-
stva protiv svojih suvlasnika upotrebljavali i Keglevići. Luka Sekelj odvoze glave pobijenih vojnika u bici kod Petrinje 1592, donji dio grafike
se npr. 1567. tužio Saboru da Matija Keglević plijeni njegove kmetove. u djelu l>Eikonograplzia alles desen UngariscJzen Staat .. ,«( iz 1603.
God. 1572. na posjede svojih suvlasnika napao je s nekom jedinicom
uskoka. Vrhunac tih obračunavanja dostignut je 1573, kad je Matija
Keglević s velikim banderijem ponovo poharao Sekeljeve posjede i po-
»ostacima ostataka« (reliquiae reiiquiarum) nekadašnjih
sjede nižih plemića oko Zaboka." Gubitak teritorija unio je promjene i u društvenu strukturu
Sukobi između Uršule Meknyczer i njezinih zetova s Franjom Ta- tih »ostataka« (sjeverozapadni dio Hrvatske). U taj se dio Hrvatske
hyjem oko susjedgradsko-stubičkogvlastelinstva 1564-72. prerastali su koncentriralo plemstvo iz krajeva koje su zauzimali Turci, a u poje-
u prave bitke, krvava razračunavanja i masovne progone seljaka." dinim razdobljima naseljavali su se i kmetovi.
Oštri sukobi izbijali su između suvlasnika samoborskog vlastelin- Prodorom Turaka u Srijem stvorena je baza za njihovo napredova-
stva. Ungnadi su 1565. oružjem izbacili s vlastelinstva svog suvlasnika nje u Slavoniji. God. 1526. pao je Osijek s istočnom Slavonijom. Turci
Krstu Grubara. Ban Krištof Ungnad je 1578. protiv Grubarove udovice su 1531. opustošili Požešku županiju, koju su 1536. i osvojili.
ponovo vodio pravi ratni pohod s artiljerijom i opsadnim spravama." Poslije. neuspjeha Kacijanerove vojne 1538, turski su se odredi
Navedenim primjerima prikazan je samo dio sukoba između feu- p()čeli zalijetati do Garića i Križevaca. Cetrdesetih godina počeli su
dalnih magnata u Hrvatskoj u XVI stoljeću. Cini se da i ti primjeri osvajati slavonske tvrđave koje su u pravilu branile vrlo slabe vla-
dovoljno ilustriraju njihovo ponašanje i opće stanje u Hrvatskoj. stelinske posade. God. 1541. velika sultanova vojska osvojila je Našice.
Na gospodarski i društveni razvoj Hrvatske u XVI stoljeću snažno God.' 1542. Turci su zauzeli vlastelinstvo Dobru Kuću, a 1543. tvrđave
su utjecali neprekidni ratovi s Turcima. U ocjeni značenja tih ratova Voćin, Stupčanicu, Bijelu Stijenu, Orahovicu, Valpovo, Pakrac i još ne-
ne može se ipak pretjerivati. Hrvatska i Slavonija nikad se nisu do koliko manjih utvrda. Naredne godine zauzeli su Veliku i Međurić, a
te mjere »militarizirale« da bi ekonomski odnosi između vlastelina i 1545. preplašena vlastelinska posada napustila je Moslavinu.
kmetova izgubili svaku važnost.26 Posljednje tvrđave u području između Save i Drave - Viroviticu,
Turci su osvojili golema područja naseljena Hrvatima. Plemstvo je Cazmu, Dubravu i Ustilonju, Turci su zauzeli 1552. Uz velike napore
1557. dio hrvatskog etničkog teritorija koji je ostao pod njegovom vlaš- njihovo je napredovanje u tom području zaustavljeno. Svi kasniji po-
kušaji da napreduju u Podravini uspješno su odbijeni, iako su u tim
" NRA, 589/40, 553/31; MOL, Dl 37.007; Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/l, 139, 148. napadima uspjeli opustošiti sva vlastelinstva do Varaždina iVinice.
" M. M e s i ć, život Nikole Zrinjskoga sigetskoga junaka, Zagreb 1886, 108-116. Vojnička obrana Slavonije do sredine XVI st. zapravo i nije bila
n JA, D-XXXI-8; KAZ, ALC I, K1486, K1520. organizirana. Kraljevske posade nalazile su se 1542. samo u desetak
"F. Š i Š i ć, Hrvatski saborski spisi III, 166, 347; J. A d a m č e k, Novi doku-
menti o ugušivanju seljačke bune 1573. AV X, 1967, 93-115. tvrđava (oko 500 haramija i uskoka)." Na putu turskog nadiranja sta-
"J. A d a m č e k, Prilozi povijesti seljačke bune 1573, Radovi FF u Zagrebu. jale su izolirane vlastelinske posade po tvrđavama, koje nisu mogle
Odsjek za povijest VI, 1968, 51-66. izdržati dulje opsade.
"Vj. N o r Š i ć, Samobor-grad, Samobor 1942, 35-36.
ui V. npr. N. Klaić, »Ostaci ostataka«( Hrvatske i Slavonije II XVI st., AV 21 R. L o p a š i Č, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskog
XVI, 1973, 253-325. zemaljskog arhiva u Gradcu, Starine JAZU XVII, 1885. (dalje: Starine XViI), 172.
234 235
 Pad Dubice 1538. predstavljao je prvi turski prodor u obrambeni
sistem na rijeci Uni. Ali taj je sistem ipak uspješno odolijevao napa-
dima sve do sredine XVI stoljeća. Specijalni rat protiv Zrinskih 1540.
završio je turskim porazom, iako su se Zrinski bez ičije pomoći morali
boriti s njihovom golemom vojskom.
Zauzimanjem Kostajnice 1556. Turci su stvorili uporište za siste-
matske prodore u Pokuplje (vlastelinstva Hrastovica, Steničnjak, To-
pusko) i osvajanja u Pounju. God. 1558. utvrdili su se u nekoliko važnih
uporišta (Lješnica, Otoka, Bušević). Najkrupniji uspjeh postigli su osva-
janjem Novigrada na Uni (1560).
Na početku rata 1565-68. Turci su uspjeli zauzeti Krupu (25. VI
1565). Ali njihova je ofanziva u Slavoniji slomljena na samom početku.
Koncem lipnja 1565. suzbijena je turska jedinica koja je provalila u
okolicu Križevaca, a 10. IX 1565. razbijena je kod Obreške nedaleko
od Ivanića velika vojska pod zapovjedništvom bosanskog paše (12.000-
20.000 vojnika). God. 1566. banske i krajiške jedinice izvršile su čak
više uspješnih napada na turski teritorij.
Poslije završetka ciparskog rata (1570-73) Turci su obnovili ofan-
zivu u Pounju serijom provala u područje Bihaća, Hrastovice, Topuskog
i Belaja, kao i osvajanjem gradova Cazina, Bužina (1576), te Kladuše,
Gvozdanskog i Zrina (1577). Khevenhillerov pohod 1578. završio je neus-
pjehom, tako da se obrambena linija s Une morala prenijeti na rijeku
Kupu.
Ratovanje oko Siska (1591-93) završeno je velikim porazom Tu-
raka u bici 22. VI 1593. Pobjedom kod Siska zaustavljeno je tursko na-
predovanje u Hrvatskoj i učinjena prekretnica u gotovo ISO-godišnjoj
borbi za obranu hrvatskih zemalja." Detalj s grafike o bici kod Siska. (Grafička zbirka Arhiva Hrvatske)
Ratovi s Turcima doveli su do stvaranja Vojne krajine kao stalne
obrambene organizacije koja je izvršila velik utjecaj na prilike u Hr- nične tvrđave. Ivan Kastellanfy se do grla zadužio troškovima oko obra-
vatskoj. ne svojih posjeda. Krsto Zempchey (Svetački) držao je četiri tvrđave
Habsburgovci su 1527. naslijedili nekoliko kraljevskih utvrda u na vlastelinstvima koja više nisu davala ni dinara prihoda.lO
Senjskoj kapetaniji i oko Bihaća. Ali broj se tvrđava koje su oni tre- Izaslanici hrvatskih staleža predlagali su 1537. da vladar stavi voj-
bali braniti tijekom čitavog XVI stoljeća povećavao. sku :u 16 tvrđava u Hrvatskoj i 26 tvrđava u Slavoniji.31 Ali staleži!
Turskim pustošenjima mnoga su pogranična vlastelinstva ostala bez nutarnjoaustrijskih pokrajina, koji su snosili terete oko opskrbe kra-
kmetova. Zemlja bez zavisnih seljaka bila je za feudalce potpuno ne- ljevske vojske u Hrvatskoj, nisu žurili s njihovim preuzimanjem. U
rentabilna. Za mnoge je uzdržavanje vojnih posada u tvrđavama opu- pregledu slavonskih tvrđava sastavljenom oko 1540. vojne su vlasti
stošenih vlastelinstava postalo težak i suvišan teret. Počeli su zahtije- predlagale da većinu i dalje uzdržavaju njihovi vlasnici ili da se ra-
vati da te posade uzdržava vladar. Mnogi su svoje tvrđave nudili vla- zore." Vladar je 1542. preuzeo od Jurja Kastellanfyja tvrđave Sirać i
daru u zamjenu za posjede u sigurnijim krajevima ili su molili da se Podborje, ali Nikola Zrinski je uzalud ponovo molio da se stavi kra-
u njih stavi kraljevska posada. ljevska posada u tvrđavu na vlastelinstvu Pakracu."
Knez Nikola Zrinski je još 1524. predao nadvojvodi Ferdinandu Ugarski je sabor 1543. predlagao vladaru da preuzme obranu bis-
na dvije godine svoje utvrde Novigrad i Dobru Njivu na Uni." Tomo kupskih tvrđava Cazme, Ivanića i Dubrave. Ali to nije učinjeno. God.
Nadasdy je 1538. tražio pomoć za svoja vlastelinstva. Ujedno je upo- 1552. upravitelj zagrebačke biskupije Petar Heressynczy izvijestio je da
zoravao vladara da slavonski feudalci nisu u stanju braniti svoje gra- biskupija u svojim utvrdama Ivaniću, Gradecu i Sv. Križu drži samo

18 Opširne preglede ratova s Turcima tl XVI st. v.: Vj. K 1a i Ć, Povjest Hrvata ~ MOL, Nadasdy cs., Missiles, pismo vladaru od 21. XII 1538.
IIII 1 (sv. 5), Zagreb 1911; D. Gruber, Borba Hrvata sa Turcima (od pada Sige- " Šišić,
HSS II, 99-100.
ta do mira :2:itva-Doroškoga), Zagreb 1879; 1. M a ž tl r a n, Turska osvajanja II n Monumenta Habsburgica II, 491--493.
Slavoniji (1526-1552), Osječki zbornik VI, Osijek 1958, 93-132; kronološki pre- " Beč, Hofkammerarehiv, Hoffinanz in Ungarn, spis od 10. VI 1541; Vj. Klaić,
gled v. Ilustrirana povijest Hrvata, Zagreb 1971, 88-131.
Povjest Hrvata IIIII, 1911, 148.
"R. L o p a š i ć, Spomenici hrvatske Krajine l, Zagreb 1884, 2-4.
237
236
28 naoružanih ljudi. Nešto veća vlastelinska posada nalazila se u Hra-
stovici. Ali ni ona se nije mogla uzdržavati prihodima vlastelinstva, koji
su iznosili jedva 100 forinti. Heressynczy je ponovo tražio da brigu
oko obrane tih tvrđava preuzme država." Krajiška je posada tada stav-
ljena u Ivanić i Sv. Križ.
Zagrebački je kaptol 1544-1550. uložio više od 3300 forinti u
gradnju nove tvrđave u Sisku. Znatna sredstva uložio je u nabavu
oružja i ratne opreme." Dobar dio tih sredstava Kaptol je dobio od
države, jer su mu godinama prepuštani porezi s vlastitih posjeda."
Kanonici su 1550. odbili da se u Sisak stavi krajiška posada."
Ali u kraljeve su ruke i dalje prelazile druge tvrđave. God. 1547.
preuzeo je vlastelinstva Koprivnicu, Đurđevac i Prodavić. U te je utvrde
Luka Sekelj 1548. uveo kraljevske čete, čime je osnovana Koprivnička
kapetanija." God. 1550. vladar je od Ladislava Kerechenyja zakupio tvr-
đavu Sokol kod Bihaća." Ban Nikola Zrinski je 1554. uspio isposlovati
da se krajiška posada stavi u njegov grad Kostajnicu, ali je 1558.
bio nezadovoljan uvođenjem tih posada u Zrin i Prekovrški."
Krajiški zapovjednik Ivan Lenković je 1553. pisao da ga hrvatska
gospoda salijetaju molbama da se u njihove gradove stave vojne po-
sade. Zagrebački je biskup tražio posadu u Svračice kod Topuskog, a
Zagrebački kaptol u Sisak, Petrinju i Gradec. Knezovi Blagajski molili
su vojsku za Ostrožac, Jezerski, Cazin i Peć, Franjo Frankopan za Gore
i Cetin, Keglević za Bužim, Gašpar Peranski za Hresno. Lenković je sa-
vjetovao opreznost. Bojao se da će feudalci čim se stave posade te
gradove posve napustiti."
Zagrebački kanonici su 27. X 1552. doista tražili da se u Sisak
postavi posada ili da im se dodijele sredstva za njeno uzdržavanje. Kra-
ljevski komesari koji su pregledali stanje posade i tvrđava tvrdili
su da se zagrebački biskup i Kaptol slabo brinu za obranu svojih tvr-
đava. Ivan Lenković i Ivan Ungnad optuživali su crkvene prelate da
ini je glavna briga vlastito bogaćenje i izrabljivanje kmetova. Ungnad
je predlagao da se sve tvrđave oduzmu crkvi i predaju Krajini. Kano-
nici su, međutim, tvrdili da se za obranu Siska dovoljno brinu, da
u tvrđavi imaju 30 naoružanih osoba, a ne samo 5-9 kako tvrde ko-
mesari. Osim toga, izvan tvrđave su naoružali 80 seljaka koje su oslo-
bodili daća i tlake i koji u svakom trenutku mogu ući u tvrđavu kao
posada."
" Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, Zagreb 1911, 160, 191-192.
"Monumenta Habsburgica III, 197-230, 233-234, 182-183, 390-391.
36 Isprave o prepuštanju poreza za potrebe gradnje sačuvane su iz 1544, 1546,
1548, 1552, 1556. na 6 godina, 1567. i 1583. (Sišić, HSS II, 324-325, 325-326, 329-330,
338-339, 369-370, 451; KAZ, ACA, 31/95, 31/97).
" Sišić, HSS II, 365.
• JA, D-XXX-120; Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/i, 1911, 186.
" R. Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine I, 1884, 10-11.
.. Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/l, 193; Barabas, Codex dip10maticus et episto-
laris comitis Nicolai a Zrinio I, 492.
" Vj. Klaić, n. dj., 196.
" Isto, 196; Monumenta Habsburgica III, 446--447.
238
Ali da zagrebački kaJ?-onici ~su htJe~i svojim s~edstvima izdržav~ti
granične posade, pokazuJe, slučaj Petrmy:: Sa?or J~ 8. V 1560. t~a~lO
da im vladar pruži p~moc za o~r~nu nJIhovi,!>. kas!ela ok.o Petru~)e:
Kad ta pomoć nije stIgla, kanoIlIcI . su strate~kI va~ne kaste!e. I?oceh
rušiti. God. 1563. porušili su PetrinJU, a namJeravah su spahtI l oba
Gradeca."
Mnogi su feud~ci .ipak u.spjeli sv?je. ~erentabilne tvrđa~e pr~~ati
ili čak i prodati drzaVI. FranjO BlagajskI Je npr. 1560. za sImbohca:'
iznos prodao banu svoje tvrđave Bru~n~ i Bojnu.~ Tomo 1I!~dasdy Je
1556. nudio vladaru vlastelinstvo Stelllcnjak u zamjenu za ~(oszeg. P~~­
govori o predaji Stenič!'jaka K~ajini o?n';lVljeni s~. 1573, ~1}5 vladar IlIje
mogao ponuditi u zamjenu pOSjede prImjerene vrIJed~os!l. Go~. 1583.
kraljevska je komora od Jurja Zrinskog za 14.000 formtI otkupIla vla-
stelinstvo Dubovac na kojem je 1579. počela izgradnja Karlovca."
Prema tome, Vojna krajina je nastajala kao s!stem tv.r~fl:vnih po:
sada na graničnim vlastelinstvima koje su feudalcI I?redah Ih prodah
kralju. Slavonska krajina se sredinom XVI st. ustahla k::o lanac t':L'-
đava od Koprivnice do Ivanića..i Save. Dio Hn:a~ske kraJIne. pren~se~
je u drugoj polovici XVI st. s rIjeke Une (KostajIlIca - Blhac - RlP~C
i dr.) na rijeku Kupu (Sisak - HrastovIca - Karlovac). Od.Slunja
preko Ogulina, Otočca i Brinja ta se krajina protezala. do Se.nJa.
God. 1545. u Slavonskoj je krajini bilo 467 ~onjalllka ,koJ:; su .vo-
dili hrvatski plemići unajmljeni u državnu sluzbu.47 UnajmljIVanjem
martologa povećan je i broj pješaka. . ..,
Prema projektu Ivana Lenkovića iz 1553. u Slavonskoj kraJlIll tre-
balo je uzdržavati 2891, a u Hrvatskoj 117~ voj~il'.a. U. Slavonskoj .~r~;
jini nalazilo se istodobno oko 1000 banskIh vOJIlIka l 386 haran:;'Ja.
God. 1555. je za uzdržavanje vojske u Krajini odobreno 149.891 formta."
Kraljevski su komesari 1563. predlagali da se u obje krajine drže
5502 vojnika: 1902 u Slavonskoj i 3600 u Hrvatskoj."
God. 1577. u obje je krajine bilo 4729 vojnika. Za uzdržavanje te
vojske trošilo se godišnje. 252.600 forin!i. ~a. saboru :-" Brucku n,a
Muri iste je godine predlozeno da se brOJ vOJ~k~ u kraJma~a po;,eca
na 6858 odnosno s banskom četom na 7558 vOJIlIka. Za uzdrzavanJe te
vojske predviđalo se godišnje 435.852. ~oriI~.te.51 Nuta':ll~oaustrijs~! ~!a­
leži su 1578. predlagali da se na gra~IcI drz.i 5135 vOjIlIka s .~odlsnJlm
budžetom od 313.344 forinte. NadVOjvoda Je, međutIm, trazlO za po-
4J Sišić, HSS III, 68; »Accepimus n:a~na cum mole,stia vos castel!l1m Petr~na
defensioni partiw-n Croatiae commOdlSSl1num. destruxlS.Se; nulla hostlh necesslta-
te . .. « pisao je 28. IV 1563. vladar zagrebačkim kanon1Clma (KAZ, ACA, 71/103).
" KAZ, ALC, Prot. 1, 98-102.
~3 Beč, Hofkammerarchiv , Hoffinanz in Ungarn, Rote 19, foI. 16-19; Rote 25,
fal. 17.
" NRA, 284/14; Lopašić, Spisi hrvatske Krajine I, 116-117.
Starine XVII, 198.
" Isto, 212, 215-217; Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/l, 193-194.
" Starine XVIII, 215-217.
'" Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/l, 238-240.
51 Isto, 326-327, Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine I, 1884, 38.
239
trebe Krajine čak 548.205 forinti. Sl God. 1579-80. bio je u Slavonskoj Sistem krajiških tvrđava nastao je na opustošenom području. De-
krajini 2271, a u Hrvatskoj 2485 vojnika. Godišnja plaća tih krajiš- vastirano je područje zahvaćalo dosta širok prostor s obje strane gra-
nika iznosila je 419.866 forinti. SJ nice. Turske su jedinice sistematski pustošile i odvodile stanovništvo
Financijske terete za uzdržavanje Vojne krajine snosile su nutar- iz pograničnog područja. Nakon naleta njihovih konjanika ostajala su
njoaustrijske pokrajine Štajerska, Kranjska i Koruška. Navedeni poda- spaljena i pusta sela. Turski su se odredi sa svojih provala redovito
ci pokazuju da su se ti troškovi tijekom XVI stoljeća stalno povećavali. vraćali u Bosnu pretovareni plijenom i s mnoštvom roblja. Pljačkanje
Od oko 10.000 početkom XVI st. izdaci za Krajinu povećali su s~ s obje strane granice postalo je gotovo svakodnevna pojava. U XVI
sredinom stoljeća na 200.000-300.000 forinti, a nakon 1578. čak na st. Turci su u Lici organizirali nekoliko uporišta iz kojih su njihove
550.000 forinti godišnje. Prema nekim računima, nutarnjoaustrijske su akindžije, a često i velike vojske, provaljivale u Kranjsku i Štajersku."
pokrajine do 1593. u obranu uložile čak 21,000.000 forinti." O utjecaju ratnih razaranja na privredni život u Hrvatskoj govori
Za razvoj agrarnih odnosa u Hrvatskoj posebnu važnost imala je se i u narednim poglavljima. Među najvažnije posljedice turskih ratova
činjenica da se 4000-5000 vojnika u Krajini opskrbljivalo na lokalnom u XVI stoljeću ubraja se masovno iseljavanje hrvatskih seljaka u su-
tržištu. sjedne zemlje.
Osim carske vojske u Krajini, stalno plaćenu vojsku imao je i hr-
vatski ban (banski banderij). Ban Nikola Zrinski držao je 1544--46.
banderij od 400 konjanika. God. 1546-48. banderij je povećan na 500
konjanika. Od 27. XII 1542. do 31. VIII 1548. Zrinski je za uzdržavanje
te jedinice trebao dobiti 100.800 forinti. U gotovu je primio samo
23.696 forinti, ali je kao naknadu za uzdržavanje te vojske dobio me-
đimursko vlastelinstvo, a i porez sa svih svojih posjeda. God. 1549.
banu je odobreno samo 250 lakih konjanika s mjesečnom plaćom 312
forinti. Od 1553. do 1554. držao je 600 konjanika i 400 pješaka. Za tu
jedinicu trebao je dobiti 35.768 forinti. Veći dio te sume bio mu je
doista i isplaćen."
Ban Petar Erdody je također dobivao sredstva za 600 konjanika
i 400 pješaka. Na kraju XVI st. banski je banderij brojio samo 500
vojnika."
S vremena na vrijeme hrvatski je sabor u XVI stoljeću novačio
uzdržavao vlastitu vojnu jedinicu - zemaljske haramije. Ta je jedi-
nica imala zadatak da se bori s manjim turskim odredima koji su
prodirali u unutrašnjost Hrvatske radi pljačke. Sabor je 8. V 1539.
odlučio da se unovači 300 haramija i razmjesti na mjestima koja napa-
daju turski pljačkaški odredi. God. 1574. ponovo je unovačeno 200 ze·
maljskih haramija. U Pokupsku krajinu raspoređeno je 120, četrdeset
je raspoređeno na prijelaze i u šume Hočure i Kalničkog gorja, a 40 po
Medvednici. God. 1586. broj je haramija povećan na 260, pa su pove-
ćani i odredi koji su stražarili u brdima - na putovima upada turskih
pljačkaša."

" Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 330; Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine I,
33-40.
" Lopašić, Spomenici hrv. Krajine I, 6~2, 76-80.
5-1 B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda III, 119-120; Historija
naroda Jugoslavije II, 334.
ss Baraba.s, Codex d.iplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio II,
211-214, 221-222, 320-321.
~ Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 344, 386-387. S~ S. J II g, Turški napadi na Kranjsko in Primorsko od prve tretjine 16. stoletja
" Isto, 136-137, 306; Šišić, HSS III, 413; IV, 104-105, 189. do bitke pri Sisku (1593), Zgodovinski časopis IX, Ljubljana 1955, 26-61.

240 16 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 241


Drugo poglavlje
STANOVNIŠTVO
Neprekidni ratovi i ratna razaranja izazvali su u XVI stoljeću velike
promjene u naseljenosti vlastelinstava i feudalnih posjeda. Sesnaesto
stoljeće je doba masovnog iseljavanja iz Hrvatske. S mnogih vlastelin-
stava stanovništvo su kao roblje odvukli Turci. Zbog nestanka stanov-
ništva u nekim je krajevima zamirala svaka privredna aktivnost.
1.
Prije je naglaš<""l1o da je sistem graničnih tvrđava nastao na pustom
području. Ali tijekom ratovanja devastirano je i dosta široko područje
iza linije tih tvrđava. Turci su gotovo u pravilu svako područje prije
osvajanja temeljito opustošili.
Turska je vojska 1532. na povratku od Koszega opljačkala čitavu
Podravinu. Drugi turski odred opustošio je kraj oko Križevaca, Cazme,
Moslavine i Velike.
Ivan Ungnad je 1540. javljao o pojačanoj aktivnosti turskih mar-
tologa koji su provaljivali u Slavoniju, pljačkali i odvodili stanovništvo
u roblje. Za suzbijanje tih pljačkaških četa Ungnad je unajmio 250,
a slavonski sabor 100 martologa." U travnju 1540. turski martolozi su
popalili trgovište Raču i pokušali odvesti gotovo sve kmetove. S vla-
stelinstva Petrovine i okolnih posjeda već su odveli oko 1000 osoba.
U svibnju iste godine pljačkali su oko Varaždinskih Toplica i odveli
oko 500 ljudi. Jedna pljačkaška jedinica suzbijena je kod Stupčanice."
"Martoloziones turcici« napadali su 1541. već i građane Varaždina.
S. biskupskog vlastelinstva Dubrave odvukli su jedne noći 100 podlož-
mka. U srpnju 1542. oplijenili su okolicu Vrbovca."
Nakon pada tvrđave Velike 1545. velika turska vojska popalila je
sve do Konjščine u Zagorju."
" Starine XVII, 160.
.. Isto, 160, 161, 165-166.
" Isto, 167, 168, 172-174.
"M. M e s i Ć, život Nikole Zrinjskoga, 103-105; Starine XVII, 192-194.
242
Za vrijeme priprema ofanzive na Viroviticu intenzitet pljačkaških
upada u nezauzetu Slavoniju ponovo je pojačan. Sredinom 1552. Turci
su pustošili okolicu Prodavića (Virja), a zatim početkom listopada oko-
licu Koprivnice, Varaždina, Varaždinskih Toplica, Vinice i Saurića. Iako
suzbijeni kod Varaždina, Turci su 1552. oplijenili kraj oko Križevaca i
Kalnika." Poseban odred opustošio je iste godine okolicu Vrbovca i
Gradeca.
Biskupska vlastelinstva Ivanić, Cazma i Dubrava opustošeni su još
početkom 40-ih godina. "Nema gotovo dana« - tužio se 13. IX 1540.
zagrebački biskup Simun Erdody - "da s četama s oko 100 ljudi ne
provaljuju u naša brda i da se ne vrate natovareni plijenom.« Turski
napadi su tako česti "da polja ostaju neobrađena, da stanovnici na-
puštaju posjede«."
Ali napadi na te posjede postali su nakon pada Cazme još žešći.
God. 1556. Turci su napali Ivanić i Vrbovec. Veliki turski odred suzbi-
jen je 1565. kod Obreške nedaleko od Ivanića, ali su manji odredi us-
pješno plijenili oko biskupske tvrđave Gradeca i oko Vrbovca." God.
1572. Turci su uspjeli spaliti Ivanić i ponovo oplijeniti okolna sela.
God. 1574. i 1581. razbijeni su turski odredi koji su plijenili područje
Ivanića. To je područje 1592. godine ponovo oplijenjeno."
Turski su odredi u drugoj polovici XVI st. upadali i na druga po-
granična vlastelinstva u Slavoniji. God. 1558. spalili su podgrađe Ko-
privnice. S vlastelinstva Ludbrega odveli su 1562. u roblje 20-ak osoba.
Odred turskih Vlaha provalio je 1569. čak na trakošćanske posjede."
Biskup Juraj Drašković je 24. VIn 1574. procjenjivao da Turci
namjeravaju između Save i Drave sve popaliti. Ali njihovi napadi ipak
više nisu bili toliko siloviti kao sredinom XVI stolj<.."Ća. Od 1570-80.
provaljivali su mnogo u Međimurje. Veći pljačkaški napad poduzeli su
1582. na vlastelinstvo Vrbovec, na kojem su popalili više sela. God. 1586.
četovali su oko Koprivnice i Đurđevca."
Za vrijeme borbi oko Siska 1591-93. Turci su proveli nekoliko ve-
ćih pljačkaških naleta i u Slavonsku krajinu."
U međuriječju Save i Drave neposredna ,ratna pustošenja zahvatila
su Križevačku županiju i istočne dijelove Varaždinske i Zagrebačke žu-
pani~e. U Križevačkoj županiji, zapravo u ostacima te županije, broj
se dImova od 1520. do 1543. na svim vlastelinstvima smanjio. Vlaste-
linstvo Vrbovec je npr. 1520. imalo 222, a 1543. samo 58 dimova. Na
posjedima Rakovca broj dimova je u tom razdoblju smanjen sa 203
na 106. Na biskupskim vlastelinstvima Ivaniću, Cazmi i Dubravi 1543.
63 Barabas, Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio I, 140,
177-181, 186-187.
" Monumenta Habsburgica III, 8-9.
65 R.. L o p a š i ć, Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga
zemaljskoga arhiva u Gradcu, Starine JAZU XIX, 1887 (dalje: Starine XIX), 27.
u Starine XIX, 33, 46, 57.
67 Isto, 26, 33.
" Isto, 38, 48, 49.
" Isto, 57.
243
gotovo nije bilo kmetova, a 1520. ih je samo na vlastitim biskupskim
posjedima (bez samostalnih predija) bilo više od 1000. Gotovo na svim
srednjim posjedima u toj županiji izgrađene su utvrde (fortalicia). Oko
nekih od tih utvrda živjele su manje grupe seljaka, ali brojni su po-
sjedi potpuno prestali postojati."
Goleme promjene u stanju naseljenosti pograničnog područja u
prvoj polovici XVI stoljeća pokazuje opis gospodarskog stanja vlaste-
linstava K o p r i v n i e e, Đ u rđe vc a i P r o d a v i ć a iz 1548. Ta
su vlastelinstva 1520. imala 780-800 kmetova." God. 1548. u utvrdi
Đurđevca živjelo je samo 36 siromašnih pribjega koji se bez vojničkog
osiguranja nisu usuđivali raditi u poljima. U seoskoj općini Pavlovec
živjela su 44 kmeta. Smjestili su se na otočić na Dravi. Na otoku Pod
i na obali Drave u Kočicama stanovalo je u pastirskim kolibama 40
seljaka. Neki su od njih prije bili građani u Prodaviću, a neki su
dobjegli iz krajeva koje su osvojili Turci. Bjegunci iz turske Slavonije
smjestili su se i na dravskim otocima Nart i Drnje. Trgovište Virje
Turci su potpuno popalili i opustošili. U tom nekada velikom trgovištu
živjelo jt: samo 11 pribjega. U Koprivnici su još uvijek stanovale 82
obitelji građana. U vrt koprivničke tvrđave naselilo se 25 seljaka s po-
dručja vlastelinstva i iz turske Slavonije.
Gotovo svi novi naseljenici (pribjezi) živjeli su veoma bijedno. Na
sva tri vlastelinstva stanovnici su obrađivali polja samo pod vojničkom
zaštitom, jer su se iznenada pojavljivali turski martolozi i odvodili u
roblje nezaštićene ljude. Seljaci koji su ostali na vlastelinstvima ili su
na njih dobjegli nisu živjeli na selištima, već su se »U velikom strahu skri-
vali pred Turcima i razbojnicima koj'; love ljude«. God. 1548. na sva tri
vlastelinstva bilo je 248 podložnika, većinom inkvilina - siromašnih se-
ljaka i pribjega." Ali najintenzivnija su pustošenja tog područja iz-
vršena tek SO-ih godina. Na puste koprivničko-đurđevačkeposjede dose-
ljavali su se, međutim, i u drugoj polovici XVI st. novi stanovnici.
Hrvatski je sabor tada tvrdio da koprivnički kapetani raspolažu s mno-
go kmetova, iako je Stjepan Patačić još 1614. smatrao da se Kopriv-
nica jedva može nazivati gradom."
Slično je stanje bilo i na drugim vlastelinstvima u Križevačkoj žu-
paniji. Upravitelj zagrebačke biskupije Juraj Heressynezy pisao je 1552.
da su poslije pada Cazme sva biskupska vlastelinstva u toj županiji os-
tala bez kmetova. Kmetove s vlastelinstva I van i ć a, te posjeda G r a-
d e e a, S v. K r i ž a i L e m e š a odvukli su Turci ili su se sami raz-
bježali. Heressynezy je tvrdio da biskupija više nema sredstava za uz-
državanje svojih tvrđava." Stanje tih posjeda doista je bilo jadno.
Biskup je 1598. na nekadašnjem vlastelinstvu M i h o l j e u imao 53, a
kod G r a d e e a samo 29 kmetova."
70 J. A ct a ID Č e k - I. K a ID p II Š, Popisi i obračuni poreza II Hrvatskoj II XV
i XVI stoljeću, Zagreb 1976. (dalje: Popisi i obračuni poreza), 124-126, 136-138.
" Isto, 128-129.
72 J. A ct a ID Č ek, Opis gospodarskog stanja vlastelinstava Đurđevca, Proda-
vića i Koprivnice 1548, Kaj VI, 1969, 25-27.
Popis seljaka odvedenIh 1565. u tursko ropstvo s vlastelinstva Steničnjaka. Snimka
n NRA, 632/7. četvrte i pete stranice. (Mađarski državni arhiv u Budimpešti, LYlnbus)
74 Monumenta Habsburgica III, 449-450.

" Popisi i obračuni poreza, 456-457, 459-460.

244
 Franjo Nadasdy se 1538. tužio da na svojim vlastelinstvima Vel i-
k o j i M e đ u r i ć u više nema kmetova. Manja grupa podložnika sta-
novala je još jedino u trgovištu Velikoj, ali i oni su namjeravali odse-
liti. Oba su vlastelinstva bila praktički bez stanovništva sedam godina
prije nego što su ih Turci osvojili. Petar Keglević je 1552. također
tvrdio da više nema kmetova na njegovu vlastelinstvu Totuševini (oko-
lica Ustilonje)."
Posjed Ci r k ven o imao je 1520. g. 32, a 1543. g. 20 dimova.
God. 1557. trgovište i sva sela tog posjeda bili su potpuno pusti.n
Na posjedu M a lom K a l n i k u broj se podložnika od 1520. do
1543. smanjio s 39 na 12. U drugoj polovici XVI st. počeli su se na,
njega naseljavati novi kmetovi. Ali 1573. Turci su na tom posjedu po-
novo opustošili 15 dimova."
Nekoć velika vlastelinstva R a s i n j a, R a k o vec i V r b o vec
bila su na kraju XVI stoljeća gotovo bez podložnika. Na vlastelinstvu
Rasinji živjelo je 1598. samo 16 purgara. Na vlastelinstvima Vrbovcu
i Rakovcu, koji su bili česta meta turskih napada, broj se podložnika
smanjivao kroz čitavo stoljeće. Na Vrbovcu je 1520. bilo 222, 1543. g.
58, a 1598. samo 29 kmetova. Na posjedima Rakovca je 1520. g. 203,
1543. g. 106 i 1598. g. 38 seljaka."
Prije smo spomenuli da su u XVI stoljeću opustošena i vlaste-
linstva u istočnim dijelovima Varaždinske i Zagrebačke županije. O
kretanju naseljenosti na tim posjedima kao primjer mogu poslužiti po-
daci za vlastelinstvo Var a ž d i n s k e T o p l ice.
Nakon turskih pustošenja 70-ih godina XV st. na topličkim se po-
sjedima krajem XV i na početku XVI stoljeća povećao broj podložnika.
Sve do 40-ih godina desetinu pšenice i prosa davalo je 210-260 pod-
ložnika.
God. 1540. turski su martolozi opljačkali okolicu Var. Toplica i
navodno odveli u ropstvo oko 500 osoba." Ubrzo su provale manjih
turskih odreda u taj kraj postale uobičajena pojava.
Na topličkim su posjedima već 1548. bila potpuno pusta sela Jal-
ševe.c, L,:skovec, Daletinec, Jemrihovec i Svinuša, te prediji Fičurja,
Mah .Jalsevec, Retkovec, Ivankovec, Borje, Pomenovec, Jakšinec, Po-
sredmca, Farkaševec, Hum, Drenovec, Dukašino Hrastje, Lovrantovec,
Ilinec i Pihovec. Dosta pustih selišta bilo je u trgovištu i selu To-
hovcu.Sl Sredinom XVI st. na vlastelinstvu je desetinu žitarica i prosa
davalo samo 80-90 podložnika. Od tog je broja 30-40 podložnika
živjelo u trgovištu."
U. popisima redovitih daća na topličkim posjedima redovito se
~pomm]ala opasnost od Turaka kao razlog smanjivanja stanovništva i
privredne aktivnosti. Zagrebački je kaptol 1579. kmetove u selima OrtIi.
" Šišić, HSS II, 226-227.
TI Popisi i obračuni poreza 122, 136; Arhiv ob. Fodroczy, kut. 5.
~ Popisi i obračuni poreza, 120, 138, 258.
" Isto, 124, 448, 489, 461, 462, 575, 577.
• Starine XVII, 161.
" KAZ, ACA, 66/4.
u Isto, 70/28, 70/29, 70/30. U trgovištu je stanovalo upola manje purgara nego
u XV stoljeću.
246
novcu, Tohovcu i Donkovcu oslobodio davanja marturine »jer zbog tur-
ske opasnosti ne mogu sigurno obrađivati zemlju«. Slične su oproste
dobivala i druga sela."
Osim kmetskih sela koja je držao Kaptol, na topličkim su posje-
dima 1584. postojala samo tri predija, a i ona su tek djelomično obra-
đivana. Predij Jalševec je samo djelomično obrađivan, jer se nalazio na
opasnom mjestu (»in lo~o p~riculos?«). S velikom. opasI!0šću .r:~cu1!:
maximo perlculo«) obrađIvan ]e predI] Drenovec. SVI ostah predI]I bIh
su gotovo potpuno pusti i neobrađeni zbog straha od Turaka i turskih
pljačkaša."
Prema popisu redovitih daća iz 1591. »zbog opasnosti mjesta«
(»propter periculositatem loci«) na vlastelinstvu Toplicama su još uvijek
bila pusta sela i prediji Jalševec, Fičurja, Lestakovec, Borje, Pomenovec,
Jakšinec, Hum, Drenovec i Dukašino Hrastje. Nekoliko nekadašnjih na-
selja više se i nije vodilo među desertnim posjedima, jer su obrasla ši-
karom i grmljem. »Ovaj predij je u velikoj opasnosti« - pisali su
1591. kanonici o nekoć velikom selu Ortlinovcu - »i zbog toga je naj-
veći. dio zemalja koje bijahu oranice prekriven šikarom i grmljem.«"
Prema popisu iz 1598. na topličkim je posjedima (zajedno sa se-
liIllapriključenim početkom XVI stoljeća) živio 101 podložnik, četiri
puta manje nego 60 ih godina XV stoljeća." Ali smanjivanje stanovništva
0
na topličkom vlastelinstvu nije nikada potpuno umrtvilo privrednu ak-
tivnost. Zagrebački je kaptol sistem odnosa na vlastelinstvu prilagodio
izmijenjenim prilikama. God. 1542-44. kanonici su pokušali obrađi­
vati napuštene seljačke vinograde. Ali za to nisu raspolagali s dovoljno
radne snage, pa su ti vinogradi napušteni jednako kao i neobrađene
zemlje." Kaptol je u XVI st. s tog vlastelinstva ipak dobivao dosta
visoke prihode.
Iz okolice Varaždina sačuvani su podaci o pustošenju posjeda
B i š k u p e c. Taj je posjed sa selima Černec (Chernecz) iTomašovec
(Thomassowcz) u XVI stoljeću posjedovao zagrebački biskup. Od 1545.
do 1550. u ta tri sela povećan je broj podložnika s oko 30 na 50. God.
1552. Turci su potpuno popalili Biškupec i odvukli dio stanovnika.
Upravitelj tih posjeda odmah je oslobodio nekih podavanja postradale
kmetove (»1552. tempore abductionis Brezowecz et combustionis
Byslcwpcz . " data est libertas Byslcwpczensibus qui sese vult edificare
in sua sessione«). God. 1553. počeo je već pobirati i neke manje daće,
a 1560. u sva tri sela bilo je već naseljeno preko 40 selišta." Primjer
posjeda Biškupec pokazuje da su na sigurnijim mjestima postojali po-
u Isto, 63/38.
8. J>Reliqua vero praedia que non sunt hic scripta propter Inetum Thurcarum
et plagiatorum sint fere omnia deserta et inculta.<{ Predij Fičurje >>totum esse
desertum, quod ab annis quamplurimis non est cultum{c (KAZ, ACA, 56/16).
" KAZ, ACA, 63/39.
" Popisi i obračuni poreza, 556-557, 566.
Bl Kaptol je II Varaždinskim Toplicama od desertnih vinograda dobio: 1542. g.
22,98%, 1543. g. 13,95% i 1544. g. 4,17% svojih prihoda vina (KAZ, ACA, 60/83, 63/3,
63/4).
8.! Ndb. a" Decimalia, 115.
247
""oljniji uvjeti za obnavljanje naseljenosti nego na vlastelinstvima u
·graničnom pojasu.
Sela vlastelinstva G r e b e n a nalazila su se u Zagrebačkoj i Kri-
ževačkoj županiji. Na tom je vlastelinstvu, kako pokazuju sačuvani ur-
bari, na početku XVI stoljeća bilo dosta pustih selišta. Ali vlastelin je
'poduzimao različite mjere da ih naseli. U seoskoj općini Hrašćini 28%
stanovnika činili su 1522. »novaki« (novieli) - novonaseljeni kmetovi.
Ali Turci su sredinom XVI stoljeća ponovo opustošili grebenske po-
.sjede. God. 1558-64. na njima je bilo samo 80-100 podložnika, oko
170 manje nego 1520.
Popisi pustih selišta 1558-59. pokazuju da je vlastelinska uprava
nastojala da se što veći dio napuštenih posjeda obrađuje. Kao pusta
selišta koja se mogu obrađivati popisano je samo 17-20% seljačkih
posjeda. Ali na vlastelinstvu je istodobno bilo mnogo seljačkih posjeda
koji su potpuno obrasli u šikaru ili šumu i više se nisu računali kao
·desertni posjedi.
Prema popisu iz 1558. u seoskoj općini Hrašćini moglo se obrađi­
vati 138 jutara oranica i 24 livade na 14 pustih selišta (Regestum
sessionum desertarum quae possunt arare feniliaque falcare). Ali kme-
tovi su sami imali dosta velike posjede i nisu preuzeli sve desertne ora-
nice i livade. Prema registru iz 1560. g. (Ratio sessionum desertarum
quorum terrae coluntur per jobagiones) obrađivali su samo 41 jutro
.(oko 29% obradivih pustih oranica). U seoskoj općini Mađarevo većina
je selišta bila »potpuno pusta« (omnino deserta). Ta su se selišta mogla
ponovo kultivirati samo uz veće radne investicije (raščišćavanje šikara)."
Grebenski su se posjedi ponovo počeli naseljavati vjerojatno već
60-ih godina. God. 1579. na njima je bilo oko 150, a 1590. oko 210 pod-
ložnika.90 Vjerojatno su treći put postradali u ratu 1591-93, jer su
1598. imali opet manje podložnika - samo 170 domaćinstava."
Na Batthyanyjevu posjedu Z a m I a ć u (sela Zamlaće, Nedelja-
nec, Gajanec i Sunetinci) broj se kmetova na početku XVI st. pove-
ćavao (1510. g. 48, 1516. g. 54, 1522. g. 88 obitelji), a zatim je sredi-
nom stoljeća smanjen (1558. g. 29 kmetova). Prema »Ratio sessionum
.desertarum« u Zamlaću je 1559. bilo 16 pustih selišta (31 %). Na pus-
tim je selištima bilo 47% seljačkih oranica (191 jutro). Vlastelin je
87 jutara s desertnih selišta podijelio na privremenu obradu kmeto-
vima i želirima, tako da se blizu 50% desertnih oranica ipak obrađi­
valo. Redovito su se kosile i napuštene livade: dio za vlastelinstvo, a
dio je razdijeljen želirima (»... fenete falcantur ad rationem domini
gratiosissimi et etiam inter inquilinos distribuantur«}."
Na posjedima Zamlaća i Jakopovea broj se podložnika do kraja
XVI st. ponovo povećao. God. 1590. na njima su živjela 144, a 1598.
g. 123 podložnika."
" MOL, Dl 104.253, 104.657, 104.441; MOL, Batthyany eSalad, Urbari, Filmtar 4328.
~ MOL, Batthyanyesalad, Urbari, Filmtar 4330, br. 22, 24.
91 Popisi i obračuni poreza, 435-437. 450.
" MOL, Dl 104.147; MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar, 4328.
93 MOL, Batthyany CS., Urbari. Filmtar 4330, szam 24; Popisi i obračtmi poreza.
544-546.
248
U Zagrebačkoj županiji iznad Save najviše je bilo opustošeno vla-'
stelinstvo B o ž j a k o v i n a. Na njemu je broj poreznih dimova sma-
njen još u prvoj polovici XVI stoljeća. God. 1576. zbog seobe i napada.
Vlaha opustošena su 3,5 dimova. Turci su 1591. spalili kaštel u Božja-
kovini i ponovo opustošili sve posjede. Prema popisu iz 1598. na vla-
stelinstvu su živjela samo 72 kmeta."
Turski su pljačkaški odredi u drugoj polovici XVI st. provaljivali
i na druge posjede u istočnom dijelu Zagrebačke županije. Samo od
1574-76. opustjelo je »djelomično zbog Vlaha, Turaka, djelomično pak
migracijom zbog straha od neprijatelja i siromaštva« 8,5 dimova na vla-
stelinstvima i posjedima B i s t r i e i (3,5 dimova), B i s a g u (1 dim),
S u š e m b e r g u (0,5 dimova) G lob o č e e u (0,5), Z e li n i (0,5),.
M o r a v č u (l) i M a I č e v e u (1)."
Dikator Mihajlo Urnoezy je 1579. utvrdio da je na posjedima Za-o
grebačkog kaptola istočno od Z a g r e b a nedavno opustošeno 51,5 se-
lišta. Od toga su 31,5 uništile velike poplave rijeke Save (»per vehe-
mentiam . .. fluminis Zawy«), a 20 selišta su opustošili turski martolozi
(»per martholozos plagiatores ... totaZiter deserta«}."
2.
Posjedi uz rijeku Unu i u njezinu zaleđu izloženi su turskim pljačkaš­
kim napadima još u drugoj polovici XV stoljeća. Iz tih su se krajeva
kmetovi već početkom XVI st. iseljavali.
Velika turska vojska opustošila je 1540. u Pounju posjede Zrinskih
(Zrin, Kostajnicu, Novigrad i dr.). God. 1541-45. Turci su u Pounje
izvršili niz napada. Ponovo su odvodili seljake." Od 1550-56. turski su
odredi intenzivno provaljivali u okolicu Zrina, Kostajnice, Petrinje, Hra-
stovice i drugih mjesta. Plemićka općina Krišćići oplijenjena je 1553.
Pljačkaški napadi turskih odreda na vlastelinstva u Pokuplju uče­
stali su nakon pada Kostajnice (1556). Tada su počeli sistematski pli·
jeniti mnoga vlastelinstva u tom kraju." Nakon završetka ciparskog rata
(1570-73) provale su završile osvajanjem preostalih uporišta u Pounju
i prenošenjem granične linije na rijeku Kupu.
Do 90-ih godina Turci su u kraj između Save i Kupe izvršili samo
nekoliko manjih upada. Sistematsko pustošenje tog područja započeli
su za vrijeme borbi oko Siska. U travnju 1593. velika turska vojska pro-
valila je u Turopolje i opustošila vlastelinstvo Ž e I i n (Kravarsko). U
okolici K e r e s t i n e a popaljena su sela Kupinec, Zdenčina, Galgovo,.
Stupnik i Čolnićevo selo. Velika masa seljaka odvedena je u roblje."
Zagrebački kanonici su 23. VIn 1593. zapisali da zbog turskih pusto·
" Popisi i obračuni poreza, 394-395, 476; NRA, 1006/17. God. 1672. na v1astelin-·
stvu je (bez kurija predijalaca) bilo oko 140 kmetova.
" Starine XIX, 39.
% KAZ, ACA, 57/27.
" M. Mesić, Život Nikole Zrinjskoga, 74-79; Starine XIX, 161-164, 167, 180.
" Starine XIX, 5, 14-15, 26.
" Isto, 62-63.
249
 trinjsko-gradečkim posjedima povećavao sve do sredine XVI stoljeća.
Od 1515. do 1547. broj se kmetova i predijalaca samo na posjedima Gor-
njeg i Donjeg Gradeca povećao s 232 na oko 350.101
Krajem 40-ih godina na petrinjsko-gradečkim posjedima sagrađene
su uz postojeće još dvije utvrde - Sokol (castrum Zokolwara) i Cultić
(Chwlthych, castrum Corona). Okolica tih utvrda organizirana je u za-
sebne posjede. God. 1539. Turci su ponovo opustošili te posjede. O
tom pustošenju sačuvan je registar »Dampna per infideles jobagionibus
dominorum Capituli Zagrabiensis comissa«. Turci su u desetak sela spa-
lili 84 kuće. Ubili su 39, teško ranili 7 i u ropstvo odveli 52 seljaka.
Iz napadnutih sela odvukli su oko 450 kom. krupne i 770 kom.
sitne stoke.IO> Pustošenje 1539. nije utjecalo na stanje naseljenosti
vlastelinstva. Broj se podložnika i dalje povećavao. Cini se da su
se u tom razdoblju na petrinjsko-gradečke posjede naseljavali kmetovi
s ugroženijih posjeda u Pounju. Prema urbaru iz 1551. na vlastelin-
stvima je bilo 427 kmetova i 55 predijalaca. I03
Broj se podložnika na petrinjsko-gradečkim vlastelinstvima počeo
smanjivati 1554. i naročito nakon pada Kostajnice 1556. O naglom
iseljavanju s tih posjeda svjedoče prihodi u žitaricama i vinu koje je
Kaptol pobirao s napuštenih seljačkih posjeda. Kaptol je s napuštenih
polja, koja su zasijali odbjegli seljaci, 1554-1560. dobio ove količine
žitarica:

Pšenica Proso

Ostaci vlastelinske tvr~ God. %. ukupnog % ukupnog

đave Greben~ crtež iz
kvarti prihoda kvarti prihoda
1888. godine (Grafička vlastelinstava vlasteIinstava
zbirka Arhiva Hrvatske)
1554. 77,5 13,84% 101 12,64%
1557. 23 8,76% 27 6,07%
'Šenja s posjeda ispod Save, kao što su Kravarsko, želin i Horogvica, 1558. 88,5 24,46%
nemaju nikakav prihod od desetine.IO' 1560. 17 13,43% 22 9,83%
Područje južno od Kupe - između rijeka Korane, Mrežnice i Dobre
i sve do Gorsko" kotara - nalazilo se na putu turskih provala u nutar-
njoaustrijske p~krajine i bilo je opustošeno već na kraju XV i na S napuštenih vinograda kanonici su pobirali ove količine vina:
početku XVI stoljeća.
Sačuvani izvori pokazuju da se stanovništvo na vlastelinstvima u
Pokuplju u' XVI st. smanjivalo sporije nego što bi se moglo očekivati God. vedara
% vlastelinskih
na temelju podataka o turskim napadima. U prvom dijelu ovog rada prihoda vina
izneseni su podaoi o povećavanju stanovništva na posjedima Zagrebač­
kog kaptola P e t r i n j i, G o r n j e m G r a d e c u i D o n j e m G r a- 1558. 382 15,91 %
d e c u na početku XVI stoljeća. Nakon turskog pustošenja 1512.- na 1559. 289 24,25%
tim je posjedima bilo oko 300 podložnika. Broj podložnika se na pe- 1560. 181,5 21,12%

100 »Reliqaae arendae ultra Savum, ut sunt Krawarzka, Selyn et Horogwycza

101 Izračunato prema registrima desetine prosa i pšenice (KAZ~ ACA, 82jl).
propter depopulationes Turcicas omnino sunt pessuntatae et deletae: Nam isto
anno arx Zizek~ tot annos, tantis Capituli servata sudoribus~ laboribus e! vigiliis .. KAZ, ACA, 71/83.
-capta est per Turcas~ negligentia Germanorum et Bani Thomae Erdewdt« (KAZ~ 'o Isto, 81/32.
.Protokol 701, str. 209).
251
250
 Prihodi s desertnih polja i iz desertnih vinograda činili su zapravo
urod seljačkih posjeda koji su napušteni vjerojatno iste godine. '" Kme-
tovi su petrinjsko-gradečke posjede prilično naglo napuštali. Kaptolski
su španovi 1560. sastavili zadnji račun prihoda, a 1563. je porušen kaštel
u Petrinji. Prema popisu iz 1564. na posjedima Gornjeg Gradeca. i
Petrinje više nije bilo kmetova, a na posjedima utvrda Donjeg Gra-
deca, Sokola i Cultića živjelo je još samo 57 kmetova. lOS Na posjedima
svih »kaštela« broj se podložnika od 1551. do 1564. smanjio za 425
podložnika. Vlastelinstva su zapravo bila pusta.
Broj podložnika na vlastelinstvu S i s a k povećavao se sve do 80-ih
godina XVI stoljeća. Na sisačkom su vlastelinstvu 1499. bila 334 pod-
ložnika. Prema popisima desetine svinja u prva dva decenija XVI st.
na vlastelinstvu je bilo 340--350 seljačkih domaćinstava. Broj se pod-
ložnika počeo naglo povećavati 30-ih godina. Prema popisima vlastelin··
skih daća seljačkih je domaćinstava bilo:
Broj Vrsta izvora II kojem su
God. domaćinstava podložnici popisani
1537. 487 Registar desetine prosa
1538. 489 Registar novčane daće
Na sisačko su vlastelinstvo u XVI st. doselili mnogi seljaci iz kra-
jeva koje su zauzimali Turci. Ponekad su doseljavali u organiziranim
grupama. Tako je npr. 1548. u blizinu tvrđave doselilo oko 150 kme-
tova s Erdodyjeva posjeda Hrastilnice. Te su kmetove predvodili Er-
dodyjevi službenici, pa su se i dalje smatrali njegovim podložnicima.
Zagrebački kaptol je odredio da se u roku od mjesec dana odluče da li
će se priznati podložnicima sisačkog vlastelinstva ili odseliti. IO'
Novi su seljaci na sisačkom vlastelinstvu u prvoj polovici XVI
st. veoma intenzivno stvarali nove poljoprivredne površine krčenjem
šuma i šikara. Novo selo HrastiInica nastalo je oko 1538. na krčevi·
nama. God. 1543. sisački su kmetovi držali oko 2879 jutara iskrčenih
oranica, a na starim selištima nalazilo se svega oko 3000 jutara. Go-
tovo polovica obradivog zemljišta kultivirana je od početka intenzivnog
naseljavanja novih kmetova.'08
U doba intenzivne kolonizacije (od 30-ih do 70-ih godina XVI st.)
nastala su na sisačkom vlastelinstvu ova nova sela i naselja: Hrastil·
nica, žabno, Greda, Banovci, Bok, Tišina, Sulec, Kapelci, Luka, Zavrtje,
Obrovje, Topolje, Poloj, Lazine, a kasnije još i Galdovo.""
Prema jednoj pribilješci u poreznom registru sisački su se kmetovi
1576. »zbog straha od Turaka spremali da se sa svojim obiteljima i
stvarima« presele na sigurnija mjesta. Zagrebački kaptol ih je uspio
ipak .zadržati jer ih je oslobodio svih daća. Sačuvani izvori, međutim,
lIo

.1538. 494 Registar desetine prosa pokazUju da su ti kmetovi i dalje davali feudalnu rentu. Vjerojatno
1543. 597 Popis selišta ih je od seobe zadržalo njeno smanjivanje.
1554. 758 Registar novčane daće (I) Borbe oko Siska 1591-93, bile su prava katastrofa za sisačko vIa·
1554. 763 Registar novčane daće (II) stelinstvo. Hasan-paša Predojević je 1592. »popalio i opustošio čitavu
1556. 710 Registar novčane daće provinciju i trgovište«, tako da je vlastelinstvo ostalo bez ijednog kmeta.
Spaljena su do temelja 22 sela. 'll Popaljena sela Hrastilnica, Ustje,
1556. 640 Registar novčane daće
Donja Drenčina, Petrovci, Luka, Kapelei, Obrovje, Topolje, Zavrtje i
1570. 802 Registar novčane daće Banovci nisu se više nikada ni obnovila.
1574. 763 Registar desetine prosa Turci su posjede t o p u s k e o p a t i j e opustošili u više navrata
1577. 923 Registar novčane daće još u drugoj polovici XV stoljeća. Za vrijeme velike provale 1519. od-
1578. 928 Registar novčane daće vukli su u ropstvo više od 200 seljaka iz općina Dolac i Sračice. God.
1591. 873 Registar novčane daće 1547. i 1548. Turci su ponovo napali topuske posjede. Opsjedali su to·
1591. 878 Registar desetine prosa pusku tvrđavu i temeljito oplijenili jugoistočne dijelove vlastelinstva.
1592. O Registar desetine prosa Procijenjeno je da su tom pljačkom nanijeli oko 50.000 forinti štete.
Osobito su razorne bile provale Malkoč-bega 1556. i 1558. godine. U
vezi s tim pustošenjima središte je vlastelinstva u drugoj polovici XVI
Ako se uvaži činjenica da u drugi registar novčane daće iz 1556. nisu stoljeća preneseno iz Topuskog u Pokupsko. Krajevi oko topuske tvr-
upisani svi podložnici, može se konstatirati da se broj podložnika na đave bili su već 60-ih godina napola pusti. Topusko se trgovište npr.
sisačkom vlastelinstvu sve do posljednjeg decenija XVI st. doista ne-
prekidno povećavao. God. 1578. na njemu je bilo 2,77 puta više pod- ,~ Monumenta Habsburgica III, 289-291.
ložnika nego 1499.'06 ,~ KAZ, ACA, 31/67.
,~ Isto, 43/22, 43/6, 43/4, 44/61.
110 Popisi i obračuni poreza, 280, 281.
,o Isto, 81/7, 81/28, 82/1.
,lU ,»hoc castrum per Hazwan Passam Boznensem expugnatum est ac tota pro-
'" Isto, 82/1.
VtnClQ huius casiri unacum oppido [ ... J per eundem passam igne tradila ac
,~ Isto, 49/3, 49/4, 49/13, 49/12, 49/17, 49/16, 50/1, 50/2, 50/5, 43/47, 43/22, 43/6, devastata sunt, ita quod tempore hoc nullum colonum castrum labuit« (KAZ,
43/4, 31/67, ACA, 43/4).
252 253
ničim nije razlikovalo od ostalih sela.''' God. 1559. i 1560. taj je dio
topuskih posjeda opustošila i banska vojska koja je ondje četovala pro-
tiv Turaka. 1IJ
Istodobno je sredinom XVI st. povećana naseljenost opatijskih po-
sjeda oko Pokupskog. Na dijelu vlastelinstva iznad Kupe nastali su
tada prediji Kljuka, Petkovec, Žitnik, Satnički vrh (Zethnychky werh),
Pokupski vrh, Zemski vrh, Jastrebinski vrh i predij Lukovo. l14
Od 60-ih godina Turci su se zalijetali i na pokupski dio opatijskih
posjeda. God. 1562. odveli su u ropstvo oko 100 seljaka iz seoske općine
Bović.1l5 1573. je zbog straha od Turaka u seoskoj općini Brkiševini
opustjelo još 7 dimova. Naredne godine (1574) ponovo su u toj općini
"potpuno popaljeni i opustošeni" opatovi posjediY' Prema registrima
daća iz 1583. na pokupskim je posjedima bilo pusto desetak predija,
ali ostali su još uvijek držali 290-310 kmetova. m Prediji su, čini se,
do kraja opustjeli za vrijeme Hasan-pašine vojne. Zagrebački biskup je
1596. Ivanu Samsinoczyju darovao puste predije Kljuku i Petrovu Nogu
s klauzulom da s tih posjeda neće morati davati desetinu svinja kad
se vrate kmetovi koji su pobjegli zbog Hasan-pašinih provala. 11S _ 147 sužnjeva. God. 1577. Turci su u dva navrata plijenili posjede tog
Sredinom XVI stoljeća Turci su počeli sistematski napadati bis-
kupsko vlastelinstvo H r a s t o v i c u. Od 1550. do 1574. izvršili su
na te posjede osam većih napada. Posjedi tog vlastelinstva južno od
Kupe za vrijeme tih napada su potpuno opustošeni. Sjeverno od Kupe
vlastelinstvu Hrastovici (pertinentiae Hrazthowycze) pripadalo je 1546-
-1553. više od 50 poreznih dimova. Na tom dijelu vlastelinstva seljaci
su sve do 1578. plaćali porez. God. 1573. na njemu je bilo 12 pustih
dimova, ali je 1574. ponovo opustošeno i popaljeno još 25 dimova.
Zbog straha od Turaka napušteno je 1574-1576. još deset dimova, a
preostalih deset je 1578. oslobođeno plaćanja poreza. l19
Prema popisu vlastelinstva G o r e - L e t o van i ć a iz 1576. ti
su posjedi "potpuno opustošeni još u prethodno doba«. Vlastelinski
grad Gora nije imao nikakvog prihoda. God. 1576. na posjedima te
tvrđave uz veliku opasnost po život samo je nekoliko seljaka obrađi­
valo male vinograde i krčevine. Oko kaštela u Letovaniću, .koji je sa-
gradio ban Franjo Frankopan Slunjski, živjelo je dvadesetak kmetova,
koji su obrađivali »siromašne zemlje". Franjo Slunjski je oko Leto-
vanića preko 120 kmetova podijelio plemićima koji su služili u nje-
govoj vojsci ("ad beneplacitum pro eorum servitiis«)."!J
112 J. A rl a ID Č e k, Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI stoljeća.
HZ XXI-XXII, 1968-69, 286, 291; KAZ, ALC I, K/287.
m Conscriptio damnorum per exercitus dominorum bani et Joannis Alapy [... J
1559. et 1560. causatorum (KAZ, ALC II/917).
'" Ndb. a., Decimalia, 133; Donationalia, 197, 214, 188, 217, 133, 154; Popisi i
obračuni poreza, 145-146, 191, 230-231, 281-282.
ll5 Starine XIX, 26.
m Brkiševina je 1573. imala 3 dima i »propter metum hostilem« desertnih 7
dimova. God. 1574. II Brkiševini je »per Thureas noviter combusta et desertata
fumos 38«( (Popisi i obračuni poreza, 254. 267). Vjerojatno su se pod opustošenim
dimovima 1574. razumijevali svi dimovi koji su se nalazili na opatovim posjedima.
117 Ndb. a" Decimalia, 124, 125, 126.
UB Isto, 133.
n, Popisi i obračuni poreza, 145, 152, 230, 254, 281, 301.
'u Ur. et Con., 56/32.
254
Prvi ~ećI napad na ,:l~stelinstvo ~ t e n i č n j a k Turci su poduzeli:
1541. godme. Tom su prIhkom popaljene seoske općine Otok i Rečica,
Malk.~č~eg je za vr~jeme svojih pr~vala 1547-48. harao i na posjedima
StemcnJaka. U rujnu 1558. tursk, su odredi na tim posjedima po-
novo pustošili nekoliko seljačkih općina.12I Sačuvani računi prihoda
1549-1555. pokazuju da je vlastelinstvo Steničnjak unatoč tim prova-
lama još uvijek dobro napučeno. Ivan Lenković je 28. V 1556. također­
izvijestio da na njemu živi mnogo kmetova i da ga Turci još nisu'
upropastili.'"
God. 1565. veliki turski odred provalio je ponovo na Steničnjak.l2J •
Turci su tom prilikom iz seoske općine Zlat odveli u ropstvo 501
osobu. Sačuvan je hrvatskim jezikom napisan registar tih osoba.'''
Prema procjeni Tome Neglića na Steničnjaku je sredinom 1573.
j~š uvijek bilo preko 1000 kmetova."5 Ali upravo je 1573. započeo novi"
mz razornih napada. Za vrijeme provale 1573. odvedeno je ponovo u
ropstvo mnogo kmetova. Naredne godine turski su odredi opet palili
i pljačkali. Bosanski Kapidžipaša odveo je 1576. iz okolice Steničnjaka.
vlastelinstva. U veljači 1578. odveli su u ropstvo oko 800 ljudi. God. 1580..
Turci su potpuno popalili trgovište Steničnjak, a 1581. odveli su u.
ropstvo 300 seljaka.
Turska pustošenja 70-ih i 80-ih godina imala su katastrofalne po-
sljedice za naseljenost vlastelinstva Steničnjaka. Kmetovi koji nisu od-
vučeni u roblje odselili su u Križevačku županiju i Ugarsku. Na kraju
XVI st. od čitavog vlastelinstva privredno je bio aktivan samo posjed
Rečica na lijevoj obali Kupe.'"
.vlastelinstvo P e r n u Turci su do 1565. »većim dijelom opustošili",.
pa Je Zagrebački kaptol vlastelinu smanjio zakup crkvene desetine s,
32 na 12 forinti. 127
Ur?ari. vlastelin~tva D u b ~ v c a iz 1579. i 1581. pokazuju da se.
p.od utjecaJem turskih Rrov~la l na t?m vlastelinstvu smanjivala nase-
ljenost. Ah Dubovac nlJe bIO opustosen kao vlastelinstva koja su se
nalazila istočnije uz Kupu. God. 1579. na tom je vlastelinstvu pusto oko.
22% seljačkih i purgarskih posjeda. Od 1579. do 1581. broj je pustih
purg.arskih posjeda čak smanjen. Prema procjeni iz 1581. na Dubovcu
Je bIlo pusto samo oko 12% podložničkih posjeda.l28 Plemićki posjedi"
na S var č i bili su 1579. gotovo potpuno pusti. Jedino je nešto kme-.
tova Živjelo na posjedu kurije Andrije Tadiolovića. Ostale tri plemićke·
kurije nisu imale ni jednog kmeta (na 9 selišta).'" .
'" R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, 287-288.
'" Beč, Hofkammerarchiv, Hoffinanz in Ungarn, Rote 19, fal. 17.
on Starine XIX, 27.
124 Registrum super captu ilO1Jlinum a Thurcis in judicatu Zlaciensi sub judice'
Johanne Stepanych 1565. (MOL, Lymbus, Fase. 78, fol. 170-173).
115 Beč, Hofkammerarchiv, Hoffinanz in Ungarn, Fasc. 25, foI. 13.
'u R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, 287-288, 289-290.
'" JA, II·e49, list. 177.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 97-108, 117-123.
'" Isto, 113-116.
255:
 Na temelju analize podataka o stanju naseljenosti vlastelinstava u
l'okuplju u XVI stoljeću može se zaključiti da je većina tih vlastelin-
stava do kraja SO-ih godina bila dobro naseljena. Na mnoga su se do
tada naseljavali seljaci iz krajeva koje su osvajali Turci. Na njima je
smanji.vanje stanovništva počelo tek polovicom XVI stoljeća_ Neka su
'vlastelmstva potpuno opustošena 60-ih godina (Petrinja, Topusko, Gra-
dec Donji i Gornji Gradec), a druga u 70-im i 80-im godinama (Pokup-
se govoriti i o pogoršavanju položaja zavisnih seljaka kao O jed-
uzroka iseljavanja.
šesnaestog stoljeća dosad su istraživane prvenstveno kao
n a s e I j a van j a hrvatskih selja~a. u nove 'post?jbi~e. !'ro-
s e I j a van j a ostao je u pozadmI mteresa IstrazIvaca, lako
vezana važna pitanja društveno-ekonomskog razvoJa Hr-

i
sko, Steničnjak, Hrastovica). Vlastelinstvo Sisak je dobro naseljeno sve
do početka 90-ih godina. ~~~i~[~!a~~tjHrvata u na
kad se zapadnu z,:počelo vec
UgarskuŽeljeznom
vlastelinstvu nalaze 149~,
je 'poslije seljaCI':
O naseljenosti frankopanskih posjeda između Korane i Kupe sa- preziimenima. l35 Hrvatski su se kmetovi naseljavali u slabo
država dosta podataka procjena posjeda kneza Stjepana Frankopana U zapadnoj Slovačkoj 30-ih godina XVI st. bilo
Ozalj skog iz 1558. godine. Na vlastelinstvu N o v i g r a d u n a D o b r i seljačkih posjeda.'''
je 1558. od 155 selišta bilo samo 7 desertnih. Naseljeno je, dakle, oko Kučerovoj Hrvati su se u Slovačk;t naselj.avali" u t:i
95% selišta. Uz vlastelinsku tvrđavu stanovalo je 11 pribjega (coloni drugi SO-ih godina (vrhunac 1552. l 1553) l treCl 60-Ih
sew inquilini ... confugientes), koji nisu imali selišta već su obrađivali SH)!Jlec".137
vlastelinsku zemlju. lJo
Na vlastelinstvu S k r a d u je 1558. bilo pusto 22 % selišta. U tr-
,govištu Skradu živjelo je samo 14 bijednih ljudi. Popisivači vlastelin-
stva smatrali su da je to trgovište »satis vile et desertum«.IJI Vlastelin-
~~Hii~9!~~~Eh~~;1;111:~2~LHf;rvatske
nl naselilistigao
jii~~j);i~:~esenja.
I 138
su sejeu uŠopronskoJ l!garsl~;t.
Zapadnu. zupamJI
Tih se godina spominju prvi
stvo L i P a imalo je 1558. samo 20 podložnika. čitavo je vlastelinstvo dobio je kraljevsku povelju
inače bilo toliko opustošeno da se popisivači nisu ni upuštali u procjenu može slobodno naseljavati Hrvate,
njegove vrijednosti. Uz tvrđavu Lukovdol (Severin) živjelo je samo 13 Hrvatskoj.''' Batthyany je ne-
seljaka i 6 pribjega. Na području tog vlastelinstva nalazile su se velike i u preseljavanju kmetova s njegovih vla-
šume i brda, ali njihovo je iskorištavanje bilo vrlo opasno zbog turskih Dišnik, Garignica, Mogor, Greben
Vlaha koji su se po tim šumama skitali.'32 u zapadnoj Ugarskoj. God. 1543. naselio je
Golemo područje oko B r o d a n a K u p i i M o r a v i c a bilo iz turske Krajine na vlastelinstvo Giissing."o
je također potpuno pusto. Na tom golemom prostoru popisivači su 1558.
našli samo 16,5 naseljenih selišta. U Gerovu je živjelo 17 obitelji, iako seljenja hrvatskih seljaka išao je preko Međimurja. O
je u tom selu bilo 30 selišta.''' tog iseljavanja svjedoči isprava kralja Ferdinanda iz
Nekadašnji frankopanski posjedi P I a š k o (castrum Plaaz), V i- međimurskom vlastelinu Gašparu Ernuštu i Ivanu Sa-
t u n j i T o u n j s k a P e ć bili su 1558. potpuno pusti (totaliter de- na rijeci Muri, između Legrada i Dubravice, podignu
serti). U tvrđavama K I j u č u, M o d r u š i i J e s e n i c a m a nalazile (~6f;~ti:~i'~~«J bjegunaca iz Slavonije (»ex partibus regni
su se kraljevske vojne posade, ali ni ti posjedi nisu imali kmetove. Kra- >, sde u Ugarsku.'''
jiška se posada nalazila i u O g u I i n u. Stjepan Frankopan je s ogu- turskog napredovanja u zapadnoj Slavoniji, osim Bat-
!inskih posjeda ipak dobivao i skromne prihode od 37 purgara i sa 27 knletl3ve su u zapadnu Ugarsku preseljavale još i velikaške
naseljenih kmetskih selišta.'" oO'U:;~~sl~~·a;~. i Nadasdy. Tomo Nadasdy je 26. V 1538. pisao da će
u preseliti stanovnike trgovišta Velike, koji više nemaju sred-
za život.''' Seljaci koje je naselio na svoja vlastelinstva Hidegseg,
.3.
!lSJ. B reu, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den ansch1iessenden Ge-
Turska je ekspanzija bila glavni uzrok velikih migracija hrvatskih se- Wien 1970, IS.
ljaka u XVI stoljeću. Iseljavanje iz Hrvatske je u najviše slučajeva bilo Il6 K. K II Č e r o v a, Stahovanie Chorvatov na Slovansko v 16. storoči, Slovan-
bježani.e ispred Turaka. Seljaci su napuštali krajeve u kojima je zbog ske študie VIII, Bratislava 1966, 20,
m K. IC II Č e r o v a, Naseljavanje hrvatskih seljaka II Slovačkoj i njihov
nepre1cldnih pustošenja postalo teško živjeti. U kontekstu tih pustošenja socijalni položaj, RIHP V, 1973, 115. i opširan prikaz naseljavanja II nj~noj mo-
nografiji: C}-l')rvati a Srbi v Strednej Evrope (K etnickym, hospodarsk1m a so-
IJO E. L a s z o w s k i, Popis i procjena dobara kneza Stjepana Frankopana ci<Hnym otazkam v 16-17. storoči), Bratislava 1976.
Ozalj skoga god. 1558., Starine XXX, Zagreb 1902, 195-201. m J. Breu, 11. dj., 16.
m Isto. 204--207. ll9 K. Kučerova, Slovanske študie VIII, 23.

m Isto, 202, 209-210, I~O J. Breu, n. dj., 18.

m Isto, 210-211. HI MOllumenta Habsburgica II, 320.
'" Isto, 207-209. 142 Šišić, HSS II, 226-227.

256 17 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 257

Kophaza i Fertčihamok u zapadnoj Ugarskoj najvjerojatnije su došli
s njegovih vlastelinstava Međurića i Velike u Slavoniji. Na svoje po-
sjede u južnom Gradišću naselio je seljake iz okolice Koprivnice. Er-
dody su na vlastelinstvo Rotenturm preseljavali svoje kmetove iz Mo-
slavine. l "
Kmetovi vlastelinstva Đurđevca raselili su se 40-ih godina »po raz-
nim krajevima Ugarske kao i Moravske«.I" Velika grupa seljaka poku-
šala je 1540. iz područja Petrovine kod Pakraca i s drugih posjeda u
okolici pobjeći preko Drave, vjerojatno također u Ugarsku, ali oko 1000
tih bjegunaca uhvatili su Turci i odveli u ropstvo. l "
Snažan val iseljavanja iz Hrvatske tekao je i unutarnjoaustrijske
pokrajine. Hrvatski sabor u Topuskom 9. IX 1535. tražio je od kralja
Ferdinanda da zabrani odvođenje hrvatskih kmetova u Kranjsku i Šta-
jersku (»in regna maiestatis vestre«). Vlastela iz tih pokrajina slala
su k hrvatskim kmetovima posebne emisare koji su ih nagovarali na
seobu.'"
God. 1534. Ivan Ungnad je naselio mnogo hrvatskih seljaka na
vlastelinstvo Krško. l " U drugoj polovici XVI st. na svoje posjede u
Kranjskoj preseljavali su kmetove knezovi Blagajski."· Ali i u te su se
krajeve, jednako kao i u zapadnu Ugarsku, mnogi kmetovi selili spon-
tano, bez utjecaja feudalne gospode.
Nakon pada Kostajnice (1556) započelo je masovno iseljavanje se-
ljaka iz krajeva između Une i Kupe. Bjegunci iz tih krajeva naselili su
se u Šopronjsku i Mašanjsku županiju, u Moravsku i na posjede grofa
Illyeshazyja oko Bratislave. l49
Pokuplje je bilo rajon iseljavanja sve do kraja XVI stoljeća, iako je
nadvojvoda Karlo 1574. zabranio da se kmetovi iseljavaju iz graničnih
krajeva. lso Gašpar Alapić je 4. VI 1575. pisao o namjeri seljaka »da svi
odmah odsele iz ovih krajeva« (Pokuplja). Njegovi su ljudi na putu
iz Zagreba u Vukovinu sreli kmetove Zagrebačkog kaptola »in Hunga-
riam migrantes«. Kad su ih htjeli vratiti, svi su se razbježali. l51 Hrvatski
se sabor 12. IV 1584. također žalio da kmetovi iz područja između
Save i Kupe masovna migriraju iz Hrvatske."2
Važno područje naseljavanja hrvatskih seljaka postalo je sredinom
XVI st. Međimurje. U velikoj epidemiji 1553-55. u Međimurju je po-
mrla gotovo polovica stanovnika (oko 12.000 osoba).I53 Knezovi Zrinski
su vjerojatno i ranije, nakon 1546, u Međimurje naseljavali svoje kme-
tove s ugroženih vlastelinstava u Pounju i Slavoniji. Popisivači poreza
tvrdili su (prije epidemije) da su posjedi kneza Nikole Zrinskog između
Drave i Mure »potpuno naseljeni« i da uopće nisu pustošeni. lS4
l4J Breu, n. dj., 16.
". Kaj VI, 1969, 25.
,,, Starine XVII, 160-161.
... šišić. HSS I, 341.
l47 Beč, Hofkammerarchiv, l. o. Herrschaften, B·G~31.
10 Lopašić, Oko Kupe i Korane, 56-57.
I..,. Breu, n. dj., 16.
,~ Starine XIX, 39.
,,, KAC, ACA, 83/51.
m Šišić, HSS IV, 121.
lS) Barabas, Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio I, 288-289.
ISt Isto, 377.
258
Kralj Ferdinand je 28. III 1561. Nikoli ZrinskollI dao privilegij
da na svoja vlastelinstva takovec, Štrigova, Mony?rokerek, :We.r~s~ar
. Chatar može slobodno naseljavati kmetove. NOVI su naselJemcl tlm
I . 'lemJ' em bili 12 godina oslobođeni plaćanja svih poreza. lS5 Zrinski
pnvIdakle
su o'
od 60-ih godina mogl'I po d veoma povo l'Jmm
. uVJe
. t'Ima I!a sve
sv~je po~jede u Ugar.skoj I!aselja~ati no~e kmetove. Nakon .turs~ih pu-
stošenja u MeđimUrjU 80-lh gO~!I~a ·om. ~.u ponovo nasvelJ.ayalI nove
kmetove. Hrvatski su se magnat! I pIernicI 16. V 1595. zalili. da kne~
Juraj Zrinski u Međimurje privlači njihove kmetove davanjem razli-
čitih povlastica.'" .... I' .
Na temelju svega što se dosad zna olselJavanJlma uv.X":'I s.to Je~u
može se s dosta sigurnosti zaključiti da su glavna podrUCja :selJavanJa
bili krajevi koje su Turci osvajali ili neposredno ugrožavalI.
4.
pustošenja u XVI stoljeću ~isu zahvat!la čitav .teritorij Hrvat-
ske. U pozadini opustošenog podrUCja uz gramcu nalaZila su se dobro
__ l'~v.o vlastelinstva.
takva vlastelinstva pripadala je V in i c a ikad Va;-aždina. <?od.
na polovici tog vlastelinstva živjelo je 305 po.dlo~mka. Na cl1;a:
vlastelinstvu dakle stanovalo oko 610 ObItelJI. Na POlOVICI
bilo je 'opustoŠeno samo 13,5 selišta (oko 8% seljačkih
p()sje,da). Ali na te su posjede i dalje doseljavali novi kmetovi. God.
je pusto selo Strmec (» propter deso/ationem«) . .Ali jo~ i~t~
u njega se naselio predijalac Petar Horvat s drugim l?.n~oslI-
iz (Petrus Horwath predialis ibidem unacum a/us mh,!--
biitiztoribziS Croatis). Novi su naseljenici bili također i »fraymany arcls
(13 osoba), podložnici bez selišta. 157
1598. na vlastelinstvu Vinici popisana su 723 podložnika.'58
naseljenosti relativno ma~og terit?rijav ,tog ~13'ste~inst:,a m?~e
shvatiti ako se usporedi s naselJenoscu Knzevacke zupvar;IJe.
Križevačkoj županiji bilo je 15.,98: samo oko 115~ podlozmka.
se vlastelinstvu broj podlozmka nešto SmanjIO u drugom
4~6ei[ij~~K;X~;VYII stoljeća. God. 1618. na vlastelinstvu je živjelo 612 kme-
je bilo 78 seljačkih posjeda (oko 12%) ili 35 seliš1;a.'"
vlastelinstva Vinice nije predstavljala neku Izuzetnu
gotovo svim vlastelinstvima u Zagorju broj se podložnika
stoljeću znatno povećao. Na k r a p i n s k o - k o s t e I s k i m. po-
sje'cliIna desetinu je žitarica početkom XVI st. plaćalo 350--390 seljaka.
na tom je vlastelinstvu popisano oko 850 podložnika. 160 Na
,tI".i<c,š,ća,:"sI::()m vlastelinstvu desetinu je početkom XVI st. plaćalo 120--
seljaka, a 1598. bilo je 330--340 podložnika. 16' Među vlastelinstvi-
br. 9.
.;-,~~-o.;~i obračuni poreza, 493-502, 559.
561.
259
ma .u ,Za~o:ju s velikim brojem podložnika isticali su se krajem XVI se smanjio i broj poreznih dimova. Ali to smanjivanje nije dovelo do
stoljeca JOS e e s a r g r a d (620 podložnika), Vel i k i i M a I i T a- pojave pustih selišta. Istodobno se na vlastelinstvu naglo povećavao
b o: (530) i B e I a s I van c e m (250 podložnika). I na njima je broj sitnih plemićkih posjeda. Veći dio bivših kmetskih selišta zapo-
brOJ podložnika u XVI st. najvjerojatnije udvostručen.l " Mnoga mala sjeli su ti plemići (više od 100 obitelji).
vlastelinstva i posjedi u Zagorju imali su 1598. više kmetova nego naj- Sve u svemu, susjedgradsko-stubičko je vlastelinstvo u XVI st.
~~ć.a vl~stelinstva u Križevačkoj županiji. Na vlastelinstvu L o b o r u doista išlo u red potpuno naseljenih vlastelinstava. Stanovništvo se na
ZIVJelO Je 189 kmetova. Jednak broj podložnika imalo je i vlastelinstvo tom vlastelinstvu od 50-ih godina do 1573. veoma burno povećavalo.
O š t r c. N.a posjedi;na. kurije M a r i j a š e vec stanovalo je 120 kme- To je bilo doba intenzivnog osvajanja novih poljoprivrednih po-
tova, dok Je na pOSjedIma pavlina u L e p o g I a v i bilo oko 200 pod- vršina šikara i šuma.
Na Zagrebačkog kaptola oko Z a g l' e b a (districtus Za-
ložnika. l "
U radu o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu uoči seljačke bune J?r~~l~~~~';iS~'r~~~ se podložnika također povećavao sve do kraja XVI
~j popisima novčanih daća on se po seoskim općinama
157~. utvrdi.o sam da je u XVI stoljeću bitna karakteristika tog vla-
stellI;stva njegova puna naseljenost. Na cijelom s t u b i č k o m posje- ovako:
du bIla su 1567. pusta samo dva selišta. Na temelju podataka iz regis-
tara crkvene desetine i stubičkog urbara zaključio sam da je od 1560. 1494. 1556. 1560.
do početka 1573. broj podložnika na susjedgradsko-stubičkomvlastelin-
stvu porastao od oko 1100 na 1200-1300 kmetova. 164 U međuvremenu je 134 169 202 228 233
p:?nađen susjedgrads~i urbar iz 1566. koji omogućava da se o stanov- 49 75 86 96 98 103
mstvu na tom vlastelmstvu navedu još precizniji podaci. 87 113 155 159 174 155
. Registri crkvene desetine žitarica pokazuju da je na dijelu s u- 150 194 224 211 218 180
s J e d g r a d s k o - s t u b i č k o g vlastelinstva (dio iznad Save) od 1545. 20 54 60 62 58 49
do 1560. broj podložnika koji su davali desetinu udvostručen. God. 85 100 97 108 106 98
1545. desetinu je platilo oko 500, 1556. oko 840, a 1560. g. oko 1050 73 117 127 117 168 183
seljaka. l65 U te registre nisu upisani seljaci u seoskim općinama južno 49 54 55 67 69 52
od Save (Novaki i Stupnik). Broj podložnika u tim općinama povećao 647 876 1006 1048 1124 1062
se. O? 1545. do 1560. s oko 100 na oko 170. Prema tome, broj se pod-
lozmka na vlastelinstvu (koji su plaćali desetinu žitarica) povećao s
oko 600 u 1545: na oko ~220 u 1560. godini. Na stubičkom je posjedu se podložnika na kaptolskim posjedima oko Zagreba, prema
p:ema urbaru IZ 1566. bIlo 369 kmetova i inkvilina.166 Sastavljači su- sve do 1575. Broj se seljačkih imanja od 1494. do
sJedgradskog urbara popisali su iste godine 864 podložnika. 167 Na či­ za 73%, a smanjio se krajem 70-ih godina, kad su tur-
tavom su vlastelinstvu, dakle, živjele 1232 obitelji podložnika. l'1'1"rto!c,zi opustošili 20, a poplava uništila 30 selišta. l70 God. 1598. na
m
T!~ušivanjem s.eljačke bune 1573. mnoga su selišta na susjedgradsko- )l~~~t~~:,',"~ popisan samo dio kmetova.
i svim vlastelinstvima između Save i Kupe također je
.stublckom vlastelmstvu opustošena. Među selištima koja su Hel1l1yn- znatno povećan broj podložnika. Skrbnik Franje i Gašpara
ghovci dobili u diobi 1574. bilo je na Susjedgradu više od 20%. a MI·iij,3.vč:ića tvrdio je 1555. da je u doba njegove uprave na vlastelinstvu
~a St~~ici blizu 40% pustih ! ~dovičkih. Na ~usjedgradu je popalj~no o v i c i broj kmetova povećan za više od 80. God. 1581. na tim
l <?plJackano 98, a na StubICI 73 porezna dIma. Zbog masakriranja )losjE:diJna bilo samo oko 7% pustih seljačkih posjeda. m
seljaka nakon bune broj se podložnika na susjedgradsko-stubičkomvla-
stelinstvu znatno smanjio. 16' God. 1598. na njemu je živjelo 811 pod- R~~~;:f~lid~e~sst~e~tine vina iz 1557. i 1560. pokazuju da je i s a m o b o r-
10žnika.16' Usporedo sa smanjivanjem broja podložnika na vlastelinstvu l dobro napučeno. Kmetovi tog vlastelinstva davali
s oko 530 vinograda. God. 1598. na samoborskom vlaste-
'" Isto,. 479-;487, 488-:-493, ~1?-5~0, ~58, 559, ~6~. ~ obzirom na to da u regis- je popisano 468 kmetova i 25 rudara. m
tr:e ~l~se.t.me žltanca J?lsu upiSIvam SVI podlozmcl tIh vlastelinstava, napose gor- U međuriječju Save i Kupe Turci su 1593. opustošili Turopolje, vla-
nJaCI, njIma se kao Izvorom o stanju naseljenosti moramo oprezno koristiti Želin i dio vlastelinstva Okić (šest sela oko Kerestinca). Ci-
,~ Isto, 511-512, 510, 520--525, 523-526, 541-542, 562, 564. . je to područje prije tog pustošenja bilo dobro napučeno. Na;
'~J. Ad a m č e k, Susjedgradska-stubička vlastelinstvo uoči seljačke bune 1573
HZ XIX-XX, 1966-67, 142-143, 169. '
,~ KAZ, ACA, 38/15, 38/16, 38/18, 38/20, 21/1. ,re KAZ, ACA, 20/~, 57/1, 57/8, 57/9, 57/15, 57/22, 57/32, 61/2, 57/32.
'M J. Ad a m č e k, Građa o susjedgradska-stubičkom vlastelinstvu 1563-1574, U popis je s tih posjeda uneseno samo 525 podložn1ka (Popisi i obračuni po-
AV VII-VIII, 1964-65, 31-90. 387-394, 469, 472, 476-477, 569).
'" MOL, Ur. et Con., 52/2. m KAZ, ALC, II, 791; ALC I, B/l38.
,.. HZ XIX-XX, 1966-67, 169-170.
'" Popisi i obračuni poreza, 374-387, 464-466, 568-569. m KAZ, ACA, 37/33, 37/36; Popisi i obračuni poreza, 403-408, 467, 572.

261
260
vlastelinstvu O k i ć u naseljenost je nakon pustošenja brzo obnovlje-
na. God. 1598. imalo je 295, a 1600. već 357 podložnikaP'
I o z a I j s k o je vlastelinstvo na kraju XVI stoljeća potpuno na-
seljeno. U seoskim općinama iznad Kupe je 1598. živjelo 846 podlož-
nika. Mnogo desertnih selišta vjerojatno se nije nalazilo ni u seoskim
općinama južno od te rijeke. Na vlastelinstvu Ribniku, koje se nadove-
zivalo na te općine, bilo je 1558. pusto samo 5,60/0 selišta. 75
Pregled stanja naseljenosti vlastelinstava i plemićkih posjeda u Hrvat-
skoj u XVI stoljeću omogućava da se izvedu zaključci koji su važni za
dalje razmatranje stanja privrede i agrarnih odnosa. Iz tog se pre-
gleda vidi da turska razaranja i velike migracije nisu jednako utjecali
na sve krajeve »ostataka« Hrvatske.
Opustošeno područje između Drave i Save obuhvaćalo je ostatke
Križevačke županije i istočne dijelove Varaždinske i Zagrebačke žu-
panije (do linije: istočno od Varaždina - Greben - Božjakovina).
Područje između Une i Kupe djelomično je opustošeno još u prvoj
polovici XVI stoljeća. Ali velika su vlastelinstva u Pokuplju dobro na-
seljena i privredno aktivna sve do 60-ih i 70-ih godina.
Iza pojasa polupustih vlastelinstava i plemićkih posjeda nalazila
su se dobro naseljena vlastelinstva u Zagorju, oko Zagreba i u po-
dručju između Save i Kupe. Ta su vlastelinstva u XVI st. bila područje
imigracije seljaka iz ugroženih krajeva. Na mnogima je sredinom XVI
st. osjetno porastao broj kmetova. U Varaždinskoj i Zagrebačkoj žu-
paniji živjelo je u drugoj polovici XVI st. oko 80% feudalno ovisnog
stanovništva tadašnje Hrvatske.
'" Popisi i obračuni poreza, 421-424, 468-469, 572.
'" Isto, 411-421, 572; Starine XXX, 182-195.
262
Treće poglavlje
OSNOVNE GRANE POLJOPRIVREDE
STRUKTURA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
.::n'llIJI" vinogradarstva i stočarstva u drugoj polovici XV i na početku
obrađeno je u prvom dijelu ovog rada. Tamo je pokazano
razdoblju vinogradarstvo i svinjogojstvo bila područja po·
lj()pfii1J:(~d~ u kojima je započela specijalizacija proizvodnje.
poglavlju prikazano je stanje vinogradarstv~, ratarstva !
razdoblju od 20-ih godina do konca XVI stoljeća. Osnovni
cilj prikaza jest ocjena uloge pojedinih grana poljopri-
privl:ec!n()m životu. Usporedo s time razmatra se i struktura
@ljclprivr'edne proizvodnje - zapravo mjesto pojedinih poljoprivred-
"r4;~:~~i;u~ cjelokupnoj proizvodnji. Osobitosti u strukturi proizvod-
u su bile glavni uzrok naročitog strukturiranja feudalne
ternelljll an"li2:e obj"lodanj(mi.h urbara i izvora J. V. Bromlej je iz-
o privrednoj važnosti vinogradarstva u Hrvat-
~';i~:~;~k;~ Prema tim zaključcima vinogradarstvo je u poljo-
p dijela Hrvatske imalo jednaku važnost kao i ra-
posve sporedna i nevažna grana poljoprivrede. '76
da je vinogradarstvo u XV i na početku XVI
slavonskim vlastelinstvima bilo glavna grana poljopri-
radova upozorili smo i na važnost vinogradarstva
pojeclin.im vlastelinstvima u XVI stoljeću.m
BrlDm1ei. Krestjanskoe vostanie 1573 goda v Horvatii, Moskva 1959, 49-51.
/ii*l'-*~~';'~~~i:js~uSjedgradsko.stubiČkOv lastelinstvo uoči seljačke bune 1573, HZ
:x 158-162; Povijest trgovišta i vlastelinstva Jastrebarsko, Za-
263

Vlastelinski dvor tl Varaždinskim Toplica11'za (Grafička zbirka Arhiva Hrvatske)
Među različitim izvorima o stanju seljačkog vinogradarstva poseb-
nu vrijednost imaju registri gornice, popisi desetine i vlastelinski ra-
čuni. Registri desetine su posebno važni kao izvor, jer odražavaju pri-
bližan opseg seljačke proizvodnje vina.
Vinogradarstvo je i u XVI stoljeću glavna grana poljoprivrede na
vlastelinstvu Zagrebačkog kaptola u Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a.
Zbog turskog pustošenja i migracije seljaka opseg proizvodnje vina
na tom se vlastelinstvu znatno smanjio. Desetina je u drugoj polovici
XV st. pobirana s 490-630, a od 1540. do 1561. samo sa 190-260 vi-
nograda. Na opustošenom dijelu vlastelinstva propalo je 40-ih godina
dvadesetak vinorodnih gorica, ali su se istodobno pojavile nove gorice
na brdima Obrandolu, Priječnom Potoku, Hrastovcu, Sepskom brodu
i Malom vrhu. Na nekoliko starih gorica u zapadnom dijelu vlastelin-
stva broj je vinograda povećan (Ortlinovec, Valpotovec, Tohovec, Ivan-
kovec).
Od 1542. do 1561. Zagrebački kaptol je na topličkim posjedima u
prosjeku godišnje pobirao 1058 vedara desetine vina. Cijene vina kre-
tale su se između 20 i 25 denara po vedru, tako da je prosječna vri-
jednost desetine iznosila 211-264 forinte, odnosno seljačka je proiz-
vodnja vina po tržnim cijenama vrijedila 2110-2640 forinti. U istom je
razdoblju desetina Žitarica vrijedila samo oko 45-50 forinti (450-
-500 forinti vrijednost proizvodnje). Ukupna vrijednost seljačke pro-
izvodnje vina bila je, dakle, 4,5-5 puta veća od vrijednosti proizvod-
nje žitarica.
264
Od 1562. do 1580. prosječan godišnji prihod desetine vina smanjio
se na oko 730 vedara. Osamdesetih godina na topličkim je posjedima
ponovo prihod desetine povećan na oko 1100 vedara (prosjek 1582-
U tom razdoblju desetina se pobirala s 220-290 seljačkih vi-
Od 1591. do 1600. prihod desetine smanjio se na polovicu, u
pr'Dsjeku na oko 490 vedara.!78 Oscilacija u prihodim~ desetine vina odra-
privremene padove seljačke proizvodnje. Ali i u periodima
pa,d01ra (1562-1580. i 1591-1600) vinogradarstvo je na tom vla-
bilo glavna grana poljoprivrede.
Popisi desetine i drugi izvori pokazuju da je vinogradarstvo u XVI
stoljeću razvijeno gotovo na svim vlastelinstvima u Zagorju.
r a k o š ć a n s k o m vlastelinstvu kmetovi su 1577. u 17 go-
oko 250 vinograda. Iste je godine desetinu žitarica dalo 185
Na vlastelinstvu je bilo seljaka koji su imali samo vinograde
2:urn·lac:1. montanistae extranei). Na trakošćanskom su vlastelinstvu sre-
XVI st. stvarani mnogi novi vinogradi. Vlastelin je npr. 1584.
i Mihajla Druškocija što su njihovi kmetovi is-
(silve seu montes Selymer) i dijelom
dijelom pretvorili u oranice. U brdu Želimeru
"Peschena Goricza, Kerwawoga zdencza, Cher-
vlastelinstvima B e l i i I van c u seljaci su prema registru
iz 1573. držali 443 vinograda od kojih su davali 770,5 vedara
Oko 17% vinograda držali su strani kmetovi. Na tim se vlaste-
lin.st'rirrla broj seljačkih vinograda osjetno smanjio početkom XVII
Na k r a p i n s k o - k o s t e l s k o m vlastelinstvu kmetovi su 1577.
više od 620 vinograda. Registar gornice iz 1613. pokazuje
su na tom vlastelinstvu u drugoj polovici XVI stoljeća zasađivani
brojni novi vinogradi. lS!
Slični podaci o stanju vinogradarstva mogli bi se navesti i za
druga zagorska vlastelinstva i posjede: C e s a r g r a d, Vel i k i i M a-
i T a b o r, B i s t ri c li, Z a j e z d u. M e d v e d g r a d je npr., kako
pokazuju izvori iz XVII stoljeća, izrazito vinogradarsko vlastelinstvo.
Gotovo svi prihodi tog vlastelinstva potjecali su iz vinogradarstva.
Sačuvani registri desetine za biskupske posjede oko V u g r o v c a
(vlastelinstvo Ugra) pokazuju da je na tim posjedima i u XVI stoljeću
proizvodnja vina glavno zanimanje seljaka. U vugrovečkim goricama po-
birana je ova količina desetine vina (u vedrima) :
lli Izračunato prema vlastelinskim bilancama desetine vina (KAZ, ACA, 60/83,
63/3, 63/4, 63/5, 63/7, 63/9, 63/31, 63/35). Za prikaz stanja vinogradarstva iskoriš-
teni su također registri desetine vina topličkih posjeda (KAZ, ACA, 70/19, 20, 21,
22, 26, 29, 73/1-37).
'O. KAZ, ACA, 26/3, 26/5; KAZ, ALC I, D/6.
'oo NRA, 205/22, 208/4.
... KAZ, ACA, 26/3; Arhiv ob. Sermage, Fasc. III, br. 167, Litt. 7y.
265
 Gorice 153!. 1533. 1535. 1536. 1542. 1593. 1595. 1597. 1599. je to vlastelinstvo među posjedima s najrazvijenijim vinogradarstvom
u Slavoniji.'86 Taj se prikaz može nadopuniti novim podacima.
Domkovec 480 618,5 487 634 380,5 68,5 30,5 48,5 116 Od 1544. do 1580. pojavilo se na susjedgradska-stubičkimposjedima
desetak novih vinorodnih gorica (Selnik, Hižakovec, Gerovo brdo, Li-
Jalševec 284,5 457 385,5 428 271 82,5 42,5 60 130 sičina, Sadje, Goljak, Jagodišće, Kučer, Komarščak). Sredinom XVI st.
Cučerje 112 194 126 320 69 38,5 12,5 10 34,5 na vlastelinstvu su postojale 54 vinorodne gorice.
Slamnovec 62 56 45 51 21,5 12 10,5 8 11,5 Prema popisima desetine susjedgradsko·stubički su kmetovi posje-
davali ovaj broj vinograda:
Liševo 311,5 351 215 313 121,5 28 19 21,5 46,5
Blaguša 22 44 19,5 27 4 O O O O 1544. 1547. 1556. 1559. 158!. 1597.
Sepnica 365 45,5 34 24,5 18,5 3,5 5 1,5 5,5
Kučilovina 84,5 110 74 86 51 22 4,5 8,5 34 943 1049 1061 964 886 807
458 478 524 520 375 256
Gornja Ugra 396,5 431 432,5 267 229,5 52,5 31 26 71
1401 1527 1585 1484 1261 1063
Ukupno: 1786,52226 1827 2100 1204 308,5 157 196 449
vinograda počeo smanjivati nakon seljačke bune 1573. Ali
Prosječni godišnji prihod desetine od 1531-42. iznosio je oko 1830 st. na vlastelinstvu je ipak bilo više vinograda nego kme-
vedara.'" Od 1543. do 1552. na svim je vugrovečkim goricama prihod kmetova nije držalo vinograde. Dosta velika grupa
desetine znatno smanjen, tako da je prosječni godišnji prihod iznosio posjedovala je po nekoliko vinograda, a nekoliko stotina se-
940 vedara.'" samo vinograde (gornjaci, strani kmetovi). Popisivane su
kd.liči.ne desetine vina:
Ukupni prihodi desetine vina iz vugrovečkih gorica u razdoblju
1553-1568. ponovo su povećani (prosječno na 1150 vedara), a zatim
su se sve do kraja XVI st. smanjivali, te su 1590-1599. iznosili 385 1544. 1545. 1547. 1559.
vedara vedara vedara vedara
vedara i bili 4,7 puta manji nego u razdoblju od 1531. do 1542. Prema
tome, opseg se proizvodnje- vina na vugrovečkom vlastelinstvu krajem 2820 3870 5400 2450
XVI st. osjetno smanjio. 18' Bila je to, čini se, samo privremena kriza
1080 1260 1540 1130
vinogradarstva. Početkom XVII st. broj se vinograda u vugrovečkim
goricama ponovo povećao. 3900 5130 6940 3580
Građani Z a g r e b a č k o g G r a d e c a, N O v e Ves i i V l a š k e
u l i c e držali su i u XVI st. vinograde u desetak gorica. Zapadno od
Gradeca nalazile su se Gorice Zagrebačkog Gradeca (Promonthorium seljačka se proizvodnja vina na vlastelinstvu
civitatis Zagrabiensis), Iličke gorice (Promonthorium Ilycze), Vrhovci Bli~:il~~:~ XV! .kretala između 39.000 i 69.400 vedara, a prosječna je
(Werhovczy), Topolovec, Završje, Mikulići i Jelenovec. Istočno su bile . . Iz~os~la oko 48.870 vedara. Vrijednost te proizvodnje u
IznOSIla Je . Između 19.500 i 24.500 forinti (prema najnižim i naj-
vinorodne gorice- Davidovec (Bukovec), Remečina, Lašćina, Novoselec,
Bidrašec, Vidovec, Gračani i Sveti Šimun. Zagrebački je kaptol sre- G~i~~rl~H::n7~~~' v!na).187 ~ve .u
svemu, analiza novih izvora još jednom
n()ljopri,m~z(laekIJucak~a Je vmograda~~tvo u XVI stoljeću glavna grana
dinom XVI st. s tih gorica dobio ovu količinu desetine vina: 1550. g. 1-' na susJedgradsko-stubIckom vlastelinstvu.'"
425,5 vedara, 1552. g. 1284,5 vedara i 1573. g. 515,5 vedara.'" je u XVI stoljeću dobro razvijeno i na vlastelin-
O stanju vinogradarstva na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k o m između Save i Kupe. Na vlastelinstvu B r e z o v i c i je sredinom
vlastelinstvu u XVI st. već sam dosta opširno pisao. Utvrdio sam da
vlastelinstvo uoči seljačke bUU0 1573, HZ
,n KAZ, ACA, 45/24, 45/25, 45/27; Ndb. a., 106, 107.
'" KAZ, ACA, 45/26, 45/28, 45/30, 45/31, 45/32. II~;;~l:;:t~ prema registrima desetine vina za desetinski kotar Glavnicu Iz-
•( vina su zaokruženi (KAZ, ACA, 38/14, 38/15, 38/16, 38/13, 38/11, 38/21,
". Isto, 45/33-40, 3/5-17; Ndb. a., Dec., 113.
'" KAZ, ACA, 12/14-65, 7/6-10. Adamček, HZ XIX-XX, 1966-67, 158-162.
266 267
 XVI st. bilo malo seljačkih vinograda, ali je u diobi iz 1566. konstati-
rano da su kmetovi od 1551. zasadili mnogo novih vinograda.'"
.!'la s a m o b o r s k o m vlastelinstvu seljački su se vinogradi na-
lazlh na preko 20 gorica. God. 1550. i 1560. desetina je pobirana s oko
530 vinograda, a 1560. iznosila je 1320 vedara.'"
Stanje vinogradarstva na j a s t r e b a r s k o m vlastelinstvu XV-
-XVIII st. prikazao sam u radu o povijesti trgovišta i vlastelinstva
Jas~re?arsko. Prema podacima koji su tamo izneseni može se zaključiti
da Je l Jastrebarsko išlo u red posjeda s veoma razvijenim vinogradar-
stvom.191
. Prema s~čuvanim registrima desetine seljaci na Erdodyjevu vlaste-
linstvu Ž e II n - K r a var s k o također su proizvodili velike količine
vina. 9od. 1549. na 716 seljačkih vinograda na tom vlastelinstvu popi-
sano Je 1386, a 1572. na 617 vinograda 1492,5 vedara desetinskog vina.'92
Na vlastelinstvu D u b o v c u kmetovi, purgari i slobodnjaci držali
su 1576. god. 124 vinograda. Vlastelinstvo je od kmetova dobivalo 350
vedara, a od purgara i slobodnjaka 158 vedara desetine vina (ukupno
508 vedara). Desetina je, dakle, 1576. donosila veći prihod nego što je
1579. procijenjeno: prema procjeni 1579. vlastelinstvo je dobivalo »de-
setine goric vinskih« oko 400 vedara godišnje. Ali prema procjenama du-
bovačkih prihoda 1579. i 1581. ipak se mora zaključiti da je vinogra-
darstvo u ekonomici tog vlastelinstva imalo manju važnost nego ra-
tarstvo.m
Na r i b.n i č k o m vlastelinstvu seljaci su 1558. držali 10 gorica
(pr~n:onthorta), a povrh toga neki su se vinogradi nalazili i u seoskoj
opClm Paka (»sunt certae vineae«). U općini Grychy kmetovi su zasa-
dili šest novih vinograda (»vineae ... noviter plantatae«). Vlastelinstvo
je držalo vinograde koji su davali oko 200 vedara vina. Podaci iz pro-
cjene 1558. upućuju na zaključak da je vinogradarstvo na ribničkom
vlastelinstvu dobro razvijena grana poljoprivrede.'"
Vinogradarstvo je važna poljoprivredna grana i na vlastelinstvu
S t e n i č n j a k u. Sačuvani računi tog vlastelinstva za 1550-52. po-
kazuju da je desetina iznosila više od 1000 vedara.'''
O značenju vinogradarstva na posjedima t o p u s k e o p a t i j e
posebno sam pisao u radu o nemirima na tim posjedima 1550-55. Na
tim je posjedima vinogradarstvo napose bilo razvijeno u području Po-
kuplja i bilo je gospodarska osnovica većine predija oko Pokupskog
(Pokupski vrh, Vinogora, Petkovački vrh, Stupnički vrh, Jastrebinski
m »Quia sunt jam plures vineae quae sunt post primam fratrum divisionem
per catanos plantatae et jam ad solutionem devenerunt, preterea conclusum est
ut debeant revideri et denuo dividi ... (Ur. et Con., K-33, neoaquisita).
19l) U registar iz 1557. upisano je samo 420 vinograda. Vjerojatno te godine II oko
110 vinograda nije bilo uroda (KAZ, ACA, 37/31, 37/36, 37/33).
191 J. Adamček, Povijest trgovišta i vlastelinstva Jastrebarsko, Zagreb 1975. 8, 12.
m KAZ, ACA, 37/26, 37/27. Slične podatke sadržavaju registri iz 1500 1527. i
1580. (KAL, ACA, 37/24, 37/25, 37/28). ' m KAZ, ACA, 43/3, 43/11, 43/60, 43/8, 43/9.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 110, 123-124, 111-112; »Thoye legistar gore Dwbo-
wachke od ke yde dezetyna w grad Dwbowacz letta 15705.« (Ur. et Con., 166/2).
,~ Starine XXX, 1902, 182-195.
,. MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18; Lymbus, 115 cs.
268
Setnički vrh, Hruševec, Crvilno i drugi). Na prediju Vratca
živjelo je 1583. npr. 30 kmetova i 30 gornjaka, a jedini nje-
pri,hO'd bila je gornica. Iako je područje Pokupskog 70-ih godina
izl,ožeouo teškim razaranjima, na njegovim se posjedima 1583. još uvijek
oko 200 seljačkih vinograda.l96
Na s i s a č k o m vlastelinstvu seljaci su u XVI stoljeću držali 350-
malih S obzirom na broj podložnika, vinogradarstvo je
slabo razvijeno (prihod desetine: 520-640 vedara).197
je kaptol u XVI st. u Sisak uvozio dosta velike količine
s drugih posjeda.
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r-
m G r a d e c u vinogradarstvo je u XVI stoljeću osnovna grana
God. 1501. seljaci su držali preko 600 vinograda. Iako su
posjede u više navrata opustošili, na njima je 1548. još uvijek
oko 350 seljačkih vinograda.'"
Popis i procjena posjeda kneza Stjepana Frankopana Ozalj skog iz
pokazuje da je prije turskih pustošenja Vinogradarstvo bilo raz-
i na vlastelinstvima uz rijeke Dobru i Mrežnicu. Na vlastelinstvu
o v i g r a d u n a D o b r i kmetovi su imali vinograde u šest gorica
ali »non in ordine sed dispersae«. S tih je vinograda
pobirano oko vedara desetine vina. Na vlastelinstvu Skradu gotovo
seljačke vinograde u goricama Perjasnici, Goloj Gorici, Polju, Crko
VeJ~Oln vrhu i Sinjaku opustošili su Turci (»sunt omnina deserta, per
desertata«).''' Slična je pustoš bila u goricama drugih vlaste-
linstava u tom kraju.
U različitim izvorima iz XVI stoljeća sačuvani su podaci o stanju vi-
nogradarstva na alodij alnim gospodarstvima. U svom prikazu poljo-
privrede J. V. Bromlej je smatrao da je vinogradarstvo na dominikalu
bolje razvijeno nego na rustikalu.21JO
Zagrebački je kaptol na zajedničkim posjedima oko Zagreba u
XI~ stoljeću držao alodijalne vinograde, ali ti su Vinogradi u XV
stoljeću likvidirani. Ponovo su se javili tek početkom XVII stoljeća.
I na sisačkom je vlastelinstvu u XV st. napuštena obrada vlastelin-
skih vinograda, koji se spominju u XIV stoljeću. Zagrebački kaptol je
na tom vlastelinstvu u drugoj polovici XV st. držao samo livade. U
XVI st. vlastelinski vinograd (»vinea domestica«) spominje se samo
1589, ali s beznačajnim prirodom (18 vedara).20!
'" HZ XXI-XXII, 1968-!i9, 295-296, 287-289' Ndb. a., Oeeonomica, 4/8; De-
cimalia 125. '
'" Isto, 8117, 8l18, 82/1, 94/62; Ja, D-XXI-36.
'" Starine XXX, 200, 206, 207.
"" J. V. Bromlej, n. dj., 50.
W' MHEZ Il, 59; Starine XI, 1879, 42--43; KAZ, ACA, 51/53.
269
 Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama zagrebački su kano-
nici u XIV st. držali vinograd (vinea nostre communitatis) koji su
kmetovi morali obrađivati. Registar rashoda iz 1435. pokazuje da je taj
vinograd još uvijek postojao. Nestao je sredinom XV stoljeća. U is-
pravi o vinotočju iz tog doba kao jedini izvori vlastelinskih prihoda
vina navedene su samo gornica i desetina. God. 1494. spominju se vi-
nogradi koje su kanonici dobili na napuštenim posjedima ("de vineis
Prirod vlastelinskih vinograda na ribničkom vlastelinstvu procijenjen
je 1558. na 200 vedara. Prema ~om prirod~ alodijalno je vi?-og~adarstvo
osrednje razvijeno. Na vlastelmstvu .N0vIgr,:,~u.na Dobn pnrod alo:
dijaInog vinograda Stražnika također Je 'procIJer:Jen na 2.~0 v~d,,:ra. Taj
je vinograd davao 40% vlastel.ins~og pnh~da vma. AlodijaIm vmograd
na vlastelinstvu Skradu donoslO Je, međutIm, samo oko 14% ukupnog
prihoda vina.'" ., oo' • . ,

ad dominos devolutis«), ali je odmah i predloženo da se prodaju. Ni u I na ostalim vlastelmstvIma alodIJ alna Je prOlzvodnJa vma u ~VI
XVI stoljeću alodij alni vinogradi nisu postojali.202 stoljeću bila vrlo s~,:omna, iako je seljačko vinogradarstvo na nJlffia
Zagr~b,,:čki je kaptol u drugoj polovici XV st. držao alodijalne vi- bilo izvanredno raZVIJeno.
nograde Jedmo u Petrovini i na petrinjsko-gradačkimposjedima. Njih je Prirod alodij alnih vinograda na vlastelinstvu Steničnjaku iznosio je
zadržao i u narednom stoljeću. Vinograd u Petrovini nije davao velike 1550. g. 114 a 1552. g. 409 vedara. Alodijalno vino sudjelovalo je u
prihode.'03 Na petrinjsko-gradačkim posjedima prirod alodij alnih vino- ukupnim vlastelinskim prihodima 1550. samo s 3,5% a 1552. s 8,5%.'"
grada činio je, međutim, važnu stavku u vlastelinskim prihodima vina: Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu s.p.ominje se .60-ih godin,:,
12 vlastelinskih vinograda. Na susjedgradskom dIjelu vlastelmstva davah
Prirod vlastelinskih % vlastelinskog su ovaj prirod:
God. vinograda - vedara prihoda vina
% vlastelinskog
1511. 284 18,20 Prirod vedara prihoda vina -
1534. 249 12,33 vedara
1553. 648 21,64
1557. 1000 33,80
1558. 628 26,16
1559. 229 19,23 150,5
1560. 287,5 33,45
Prema tome, njihov je udio u uku.pnom prihodu vina bio neznat~.
Cini se da je Zagrebački kaptol na tim posjedima zadržao alodi- Na vlastelinstvu je, doduše, uoči seljačke bune 157~. ~asa~e,:o VIše
jalne vinograde koje je u XV stoljeću stekao zajedno s vlastelinstvima.'" novih velikih vinograda (novae magnae plantaturae), ah m om msu mo-
Veći udio priroda alodijalnih vinograda u ukupnim vlastelinskim gli bitno povećati udio alodij alnog vina u ukupnim prihodima.'08
prihodima vina zabilježen je u XVI st. još i na dubovačkom vlaste- A10dijalni su vinogradi i na jastrebarskom vlastelinstvu bili ~krom­
linstvu. Alodijalni su se vinogradi 1579-81. nalazili »pri kapeli u Tus- ne veličine. God. 1582. dali su 3,60%, a 1605. g. 5,31% vlastelmskog
~om. čelu« i "za gradom pod Stražom«. Imali su oko 100 kopača, ali
Je vmograd kod kapele bio dosta zapušten. U tim je vinogradima zabi- prihoda vina.'"
lježen ovaj prirod: Prema tome, na većini vlastelinstava u Hrvatskoj u XVI stoljeću
alodijalno vinogradarstvo nije bilo razvijeno. Feudalci su najveći dio
vina kojim su raspolagali dobivali putem feudalne rente.
% od ukupnih
God. Prirod vedara vlastelinskih
prihoda vina
U prikazu vinogradarstva navedeni su primjeri iz ~vih krajeva Hrvatske.
1576. 290 36,35 O?-i su pokazali d.a je vinog.rada:stvo u H:va~skoJ u XVI st. dobr~ ra~­
vljeno. Na mnogIm vlastelmstvIma ono Je l o~,:ovna grana POIJ?P~I­
1579. 220 35,48 vrede. O ulozi vinogradarstva u gospodarskom ZlVotu Hrvatske bIt ce
riječi i u narednim poglavljima. ~asa~. s~ može :eć~ tek to da su na
Ostale vlastelinske prihode u vinu činila je desetina.'05 brojnim vlastelinstvima dace u vmu cmIle glavm dlO feudalne rente.

m MHEZ II, 61; Starine XI, 24; KAZ, ACA, 60/83, 63/3-80.
"" Starine XI, 57-59.
'" KAZ, ACA, 81/7, 81/28, 82/1.
'" Ur. et Con., 166/6; Lopašić, Hrvatski urbari, 109, 110, 127.
~ Starine XXX, 185, 196, 204-207.
'" MOL, Nadasdy cs., sv. 7, fase. 18. Varosi es kamarai iratok, Fal. Lat. 1390.
~, HZ XIX-XX, 1966---{\7, 155-156, 161; MOL, Nadasdy cs., 65 cs., fase. 34.
m MOL, Erdody cs., C-I, 1/38, 1/40.

271
270
Vino je bilo i najvažniji artikl u trgovini poljoprivrednim proizvodima.
Ta činjenica napose povećava važnost vinogradarstva. Proizvodnja vina
je zbog svoje povezanosti s tržištem utjecala na cjelokupne odnose u
poljoprivredi.
Podaci o desetini zobi ne postoje za sve godine, jer se desetina
često nije razlučivala od marturinske zobi. Desetina je, dakako, pri·.
bližno predstavljala deseti dio seljačke proizvodnje. Prihod svih žita-o
rica uspoređivat će se sa pšenicom (indeks 100).
Prosječni godišnji prihodi desetine žitarica 1543-61. iznosili su:

B. Struktura proizvodnje žitarica Pšenica Proso Zob

caIUS indeks caIUS indeks caIUS indeks
Prije je već istaknuto da je u XVI stoljeću na nekim vlastelinstvima
ratarska proizvodnja po opsegu i vrijednosti zaostajala za proizvodnjom 15,5 100 22,0 142 6,4 41
vina. Na mnogim se mjestima odnos između te dVije grane poljopri-
vrede ne može utvrditi, iako je jasno da je proizvodnja vina imala Prema tome, toplički su seljaci 1543-61. proizvodili najviše prosa..
važniju ulogu. Pšenica je po redu druga kultura, a zatim slijede raž i zob. Proizvodili
U ovom se odjeljku razmatra struktura agrarne proizvodnje na su još i manje količine ječma.211
nekoliko vlastelinstava. Udio pojedinih vrsta žitarica u ukupnoj proiz- Proso se na topličkim posjedima i narednih godina najviše proiz-o
vodnji također predstavlja važan element za ocjenu stanja poljopri- vodilo.212 Pšenice je proizvedeno više nego prosa jedino 1572.
vrede. Sovjetski historičar J. V. Bromlej je zaključio da je u Hrvatskoj Sačuvani registri desetine omogućavaju da se na posjedima Za·
najrasprostranjenija zrnata kultura pšenica, a da za njom slijede proso, grebačkog kaptola o k o Z a g l' e b a struktura seljačke proizvodnje pra·
zob, ječam i raž.2lO Sačuvani registri desetine žitarica omogućavaju da ti kroz veći dio XVI stoljeća. U te je registre popisivan deseti dio se-
se odnos između pojedinih ratarskih kultura na nekoliko vlastelinstava ljačke proizvodnje u oko 40 sela (sela u kaptolskoj štibri, u španatu
dosta točno utvrdi. Kosnici južno od Save i nekoliko sela zapadno od Zagreba). Na kap.
tolskim posjedima oko Zagreba nije pobirana desetina zobi, ali ta žita·
rican ukupnoj proizvodnji nije mogla imati naročito velik udio. Od
1. 1541. do 1569. na tim su posjedima popisivane ove količine desetine
žitarica:
Struktura seljačke proizvodnje žitaTica najpotpunije je odražena u sa-
čuvanim registrima desetine s posjeda Zagrebačkog kaptola.
Pšenica Raž Proso Hajdina Sirak
Na kaptolskom vlastelinstvu Var až d i n s kim T o p l i c am a God. kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti
pobirane su sredinom XVI stoljeća ove količine desetine pšenice,prosa
i raži: 1541. 544 174 631,5 115 O
1544. 239,5 180 907 112 28
God. Pšenica caIUS ~ ... Proso caIUS Zob COIUS
1545. 268 122,5 1214,5 5 11
~546. 400,5 245,5 761,5 117,5 93,5
1543. 1551. 325 211 761,5 325 59
13,25 25,25
542 188,5 838 16,5 21,5
J544. 8,75 17,17 1564. 322 127,5 656 52 181
1545. 7,75 38,50 1,5 1566. 248 84 620,5 80 44
1546. 21,13 17 10 1567. 568,5 188 620 73 77
1548. 11,13 14,50 1568. 626 206 578 107 50
.1550. 18,25 21,75 4,5, 1569. 463 78 242 56 38
1551. 16 14,75 5
1552. 27,75 18,50 12
1560. 15,50 22,75 Iz navedenih podataka izračunali smo za razdoblje 1542-69. ove
1561. 16 29,75 17,50 prosječne urode:

'" KAZ, ACA, 63/3, 63/4, 63/5, 63/7, 63/12, 63/9, 63/30, 63/36, 70/22.
", J. V. Bromlej, n. dj., 51. '" Isto, 63/37, 63/39.
272 18 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 273
 Prosječnigodišnji Indeks . I u ovom je. razdC?b~ju ~aj~i.še pro!zvedeno prosa. Osjetno je na.
Vrsta žitarica urod kvarti (pšenica ~ 100) .dalJe porastao UdIO haJdme l razI. Psemca se po opsegu proizvodnje i
dalje nalazila na drugom mjestu.'I'
pšenica 413,3 100 O strukturi seljačke proizvodnje na s i s a č k o m vlastelinstvu sa.
raž 164,0 39 ·čuvani su podaci samo za tri godine. Seljaci su na tom vlastelinstvu dali
ječam 62,2 15 ove količine desetine:
proso 738,4 178
hajdina 96,2 23 God.
Pšenica Raž Ječam Zob Proso Hajdina
sirak 54,8 13 kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti

1573. 356,5 11 2300

Prema tome, proso je i na posjedima oko Zagreba najvažnija ra- 1577. 738,5 53,5 14,5 40 1203,5
tarska kultura. Na drugom je mjestu po količini bila pšenica, a na 1578. 682,5 29,5 16,5 700 16
trećem raž. Na tim je posjedima dosta važnu ulogu imala proizvodnja
haj dine, koja se na topličkim posjedima nije uzgajala. Kmetovi su još Seljaci su, dakle, i na sisačkom vlastelinstvu proizvodili više prosa
proizvodili ječam (više nego na topličkim posjedima), sirak i zob.'u neg:o pšenice. Pšenica je po opsegu proizvodnje bila druga kultura.lli
Od 1571. do 1598. na posjedima Zagrebačkog .kaptola oko Zagreba
pobirane su ove količine desetine žitarica: 2.

Pšenica Raž Ječam Proso Hajdina Sirak Sačuvano je više izvora pomoću kojih se može rekonstruirati struk.
God. kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti tura proizvodnje žitarica na vlastelinskim alodima. Analiza tih izvora
treba da pokaže je li se proizvodnja na alodijalu razlikovala po struk-
1571. 313 69 20 565,5 119 36 turi od seljačke proizvodnje.
1572. 706,5 189 45,5 240 128,5 58 Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p li c a m a alodijalni je
1573. 523 89,5 52,5 737,5 146 48 prirod žitarica prema sačuvanim računima iznosio:
1578. 757,5 359,5 145 319 58 96,5
1581. 752 184,5 148,5 1100 361,5 112,5 Udio alodi· Udio alodi·
1583. 874,5 474,5 148,5 810,5 278 54 jaine pše- jainog
1586. 204,5 213 114,5 1395 323,5 90 God. Pšenica nice u Raž Zob Proso prosa II
1588. 265,5 462 163 1086,5 371 19,5 corus ukupnim corus corus corus ukupnim
)597. 426 211 237,5 255,5 179,5 3,5 prihodima prihodima
pšenice prosa
1598. 113,25 8,25 25,25 228,5 58,5 3
1543. 16 35,35% 9 13 34,0%
1544. 16 54,7% 12 24 42,5%
Prosječni godišnji urodi tada su iznosili: 1545. 25 76,3% 14 31 45,0%
1546. 31 59,5% 15 12 41,4%
Prosječan urod Indeks 1548. 5,25 31,8% 13
Vrsta žitarica kvarti (pšenica ~ 100) 1550. 11 33,9% 12 11,5 34,9%
1551. 12 38,7% 8 9,25 38,5%
pšenica 493,5 100 1552. 14 30,9% 12 20 40,6%
1553. 9 40,5% 16 21,1%
raž 226,2 45 1560. 20,25 52,4% 19 45,8%
ječam 100 20 1561. 16 34,8% 8 11 16 32,3%
proso 673,8 136 1572. 15 12
haj dina 202,3 41 a573. 17 3
sirak 52,1 10
'" Isto, 21/23-25, 38/26, 38/24, 19/58, 19/59, 19/61, 25/10, 25/11. Registri desetine
WIsto, 20/36-42. P\9;a: Isto, 21/23-25, 38/24, 38/26, 19/55, 19/58, 19/59, 19/69, 19/61, 25/10, 25/12.
KAZ, ACA, 43/25, 43/24, 43/18, 43/19, 43/16, 43/57.
274 IH'
275
 Udio alodijame proizvodnje u ukupnim vlastelinskim prihodima po-
Prosječni godišnji prirodi žitarica. na topličkom alodu .u t?m su jedinih vrsta žitarica bio je ovaj:
razdoblju iznosili: pšenice ~5,~9 I<::'~ti~. prosa. 14,4:'1 kya:te l razI. 6,9~
kvarte. Vlastelinstvo u vlastItOJ rezIJl nlJe prOlzv0cl!lo jecam, zob i h~j­
dinu. Alodijalni prirod žitarica imao je mnogo vecu ulogu. ut;kupmm Udio alodijalne Udio alodijalnog Udio alodijalne
vlastelinskim prihodima žitarica nego što je alodijal';lo VIn? imalo u pšenice II prosa II zobi II
prihodima vina. Alodijalni 'pri~odi pšeni~e i p:os~. SU~jel~iah su s 30- God. ukupnim priho- ukupnim priho- ukupnim priho-
-50% u ukupnim vlastelInskim prihodima tih zItanca. dima pšenice dima prosa dima zobi
Na alodima p e t r i n j s k o - g r a d e č k i. h posjeda Zagreb~čk!. je
kaptol u XVI stoljeću proizvodio jedino pšemcu l proso. Urod tih zIta- 1549. 17,64% 33,8%
rica bio je slijedeći:
1551. 17,38% 52,1% 36,8%
Pšenica Proso 1552. 26,37% 47,3% 34,0%

% od ukup- % od ukup-
God. nog prihoda kvarti nog prihoda
kvarti
pšenice prosa Prema sačuvanim računima prihoda i rashoda iz 1582. i 1605. na
alodima j a s t r e b a r s k o g vlastelinstva prirodilo je žitarica:
1511. 174 69,32 272 75,87
1534. 230 53,36 290 59,43 1582. 1605.
1554. 26 4,64 14 1,75
% od ukup- % od ukup-
170,5 53,20 Vrsta žitarica nog prihoda nog prihoda
1558. kvarti kvarti
20,68 navedene navedene
1559. 2,5 3,36 30 žitarice žitarice
1560. 47 37,15 141 63,02
Pšenica 665 63,51 225 78,12
Alodijalna proizvodnja prosa bila je, dakle, veća od proizvodnje Raž 70 100 70 87,50
pšenice.m .
Na alodima vlastelinstva S t e n i č n j a k a uzgajale su se sredInom Zob 450 71,54 125 68,87
XVI stoljeća gotovo sve vrste žitarica. Prirod tih žitarica bio je prema Proso 705 68,44 120 89,89
vlastelinskim bilancama ovaj:
Ječam 60 100 96 93,20

Pšenica Raž Zob ,Proso Hajdina Sirak Haj dina 170 100 216 78,25
God. kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti

1549. 523 45 371 71,5 127 Navedeni podaci pokazuju da su na jastrebarskim alodima najviše
1551. 472 127 707 900 73 156 uzgajani pšenica i proso. Ujedno pokazuju i to da je vlastelinstvo naj-
832 146 veći dio svojih prihoda u žitaricama dobivalo vlastitom proizvodnjom.
1552. 511 179 656
Naturalna renta je u tim prihodima imala sporedno značenje.'l9
Alodijalna proizvodnja žitarica na vlastelinstvu D u b o v e u pro-
Na vlastelinskim se alodima, prema tim podacima, najviše uzga- cijenjena je u povodu njegove prodaje kraljevskom fisku u dva navrata
jalo proso. Po količini je odma1ldolazila zob, dok je pšenica bila tek - 1579. i 1581. Ta je proizvodnja iskazana istodobno i po vrijednosti.
na trećem mjestu.218 Prema procjeni iz 1579. na vlastelinskim je alodima u prosjeku
(mygdar wysse, nygdar manye«) rodilo:
". Isto, 63/3-12, 63/30, 63/31, 63/36, 63/37, 63/39-42.
'" Isto, ACA, 81/7, 81/28, 81/1. '" MOL, Erdody csalad, C-I, 1/38, 1/40.
211 MOL, Nadasdy cs., Fasc. 18; Varosi es kamarai iratok, Fcl. Lat. 1390.
277
276
 % od % od Približan % od ukupne
alodijalni Cijena po Vrijednost
ukupnog ukupne Vrsta žitarica vrijednosti
Alodijalni Cijena po vrijednosti urod kvarti kvarti denara forinti
uroda svih Vrijednost žitarica
Vrsta žitarica urod kvarti alodijalne
žitarica
denara
forinti
kvarti na alo· proizvod~
Pšenica 200 140 280 37,83
dima nje žitarica Pšenična pI'imka 15 100 15 2,02
Ječam 60 100 60 8,10
Pšenica 320 25,09 140 448 37,25 Raž 35 100 35 4,73
Pšenična Zob 200 50 100 13,51
primka 20 1,57 100 20 1,66 Proso 250 100 250 33,78
Ječam 50 3,92 100 50 4,16
Raž 50 3,92 100 50 4,16 Ukupno: 760 740
Zob 220 17,25 50 110 9,98
Proso 465 36,47 100 465 38,64 ~rosječna vrijednost proizvodnje po 1 danu oranja mogla je, dakle,
Sirak 150 11,76 33,3 50 4,16 iznOSIti 7 for. 40 denara. Glavna kultura po vrijednosti bila j" pšenica.
Na pustom posjedu kurije Baltazara Babonožića alodij al se sa-
Ukupno: 1275 1193 stojao od 1,5 selišta. Na njemu se prema procjeni moglo zasijavati: 50
kvarti pšenice, 20 kvarti ječma, 15 kvarti raži, 100 kvarti prosa i 40
kvarti sirka.m
Procjena dubovačke alodijalne proizvodnje koju je 1581. izvršio
Ivan Peranski sadržava slijedeće podatke o strukturi i vrijednosti ži-
tarica:
Izneseni podaci o strukturi i opsegu seljačke i vlastelinske proizvodnje
žitarica u XVI stoljeću omogućavaju izvođenje više zaključaka.
% od 1. Uspoređivanje vrijednosti seljačke ratarske proizvodnje i proizvod-
% od ukupne
Alodijalni ukupnog Cijena Vrijednost vrijednosti
nje vina pokazuje da je u XVI stoljeću na vlastelinstvima vrijednost
Vrsta žitarica urod prihoda denara forinti alodijalne proizvodnje žitarica bila manja od vrijednosti proizvedenog vina. Time
kvarti žitarica proizvod~ se još jednom potvrđuje zaključak da je vinogradarstvo u XVI stoljeću
na aIodu nje žitarica na mnogim vlastelinstvima osnovna grana poljoprivrede.
2. Taj se zaključak, međutim, ne odnosi na alodij alnu proizvodnju. Na
Pšenica 350 34,82 220 700 51,09 većini je vlastelinstava vrijednost proizvodnje vina bila nekoliko puta
Ječam 55 5,47 140 77 5,10 manja od vrijednosti proizvedenili žitarica. Alodijama proizvodnja nekih
Zob 150 14,92 80 120 7,96 žitarica imala je u XVI stoljeću značajan udio u ukupnim vlastelinskim
420 27,87 prihodima Žitarica. Vlastelinstva su u vlastitoj režiji npr. proizvodila
Proso 250-300 29,85 140 30-50% pšenice i prosa.
Sirak 150 14,92 80 120 7,96
3. Analiza podataka o strukturi proizvodnje žitarica pokazuje da je u
XVI stoljeću u seljačkoj proizvodnji, a u većini slučajeva i u alodijal-
noj, glavna kultura bilo proso.
Prema prvoj procjeni proso je po količini i vrijednosti bilo naj-
važnija žitarica. U drugoj procjeni najvažniji proizvod je bila pšenica. . P r o s o (milit/m) je u XVI stoljeću osnovna žitarica u prehrani
Struktura usjeva se, dakako, mijenjala. Ali u oba su slučaja na dubo- seljaka. O ulozi prosa u prehrani stanovništva sačuvalo se dosta poda-
vačkim alodima pšenica i proso nesumnjivo najvažnije poljoprivredne taka u vlastelinskim računima. Proso se trošilo za prehranu najniže
kulture. Prema obje procjene na alodima su se proizvodile dosta velike kategorije vlastelinskih slugu, utamničenih seljaka, stoke, za poklone
količine zobi i sirka (sorgo). Ječam i raž bili su sporedne kulture.'20 siromasima i slično.
Prema procjeni iz 1579. na alodij alnim posjedima plemićkih kurija Prema računima rashoda vlastelinstva Steničnjaka vlastelinski upra-
Baltazara Babonožića i Andrije Tadiolovića na Švarči moglo se uzga- ~!telj i najvažniji službenici (»domini servitores«) hranili su se isklju-
jati najviše prosa. Na alodij alnim zemljama (»dvorne zemlje«) Tadiolo- elVO pšeničnim kruhom. Druga kategorija službenika - vlastelinski vra-
vićeve kurije, koje su iznosile 100 oranja, moglo se približno zasijavati: tari i konjanici (portarii et agasones) dobivali su kruh u kojem je bilo

"' Lopašić, Hrvatski urbari, 110-112, 125-128. '" Isto, 115-116.

278 279
75% pšenice i 25% prosa. Najniža kategorija vlastelinskih slugu -
obični radnici i sluge po alodima, hranili su se kruhom u kojem je
bilo 75 % prosa i 25 % raži.222 U slične svrhe - za prehranu vlastelinskih I
.slugu, seljaka za vrijeme tlake, za hranu svinja i peradi - proso se I
trošilo i na drugim vlastelinstvima. Vlastelinstva su prodavala veoma
malene količine tog proizvoda.
Kao biljka proso se lako uzgajalo. Ima kratak period vegetacije
i
'(60-130 dana), a može se sijati na suhom i pjeskovitom tlu. Posebna
vrsta prosa sijala se u jesen (milium autumnale), a posebna u proljeće
(militlIn vernale). Proso je u prehrani stanovništva imalo onu ulogu
koju je u novije doba dobio kukuruz.
Sličnu je ulogu u prehrani imala h a j d i n a. Ta se kultura u XVI
stoljeću tek počela širiti, ali je u XVII st. na nekim mjestima čak
potisla proso. U istu grupu žitarica pripadao je i sirak (sorgo) koji 'i
se na nekim vlastelinstvima uzgajao u dosta velikim količinama.
4. P š e n i c a (triticum) nalazila se po opsegu proizvodnje na drugom l
mjestu, iza prosa. Ali cijene pšenice su u pravilu 40-50% više od· II
cijena prosa, tako da je pšenica na više mjesta po vrijednosti ipak bila II
najvažnija žitarica. ii .:' "',',..
Pšenica je u XVI stoljeću smatrana najvrednijom krušaricom. Siro- III, ',"

mašni su se slojevi zapravo i rijetko hranili pšeničnim kruhom. Vlaste- li

d-

linstva su u XVI stoljeću znatan dio svojih prihoda pšenice prodavala.

Na seljačkim se poljima u XVI stoljeću uzgajalo dosta r a ž i Vlastelinska tvrđava u Varaždinu (Grafička zbirka Arhiva Hrvatske)
(si/igo). Iako se ta žitarica bitno ne razlikuje po kvaliteti od pšenice,
njezine su cijene ipak redovito bile niže. Seljaci su inače proizvodili
God. Desetinske svinje Broj svinja za otkup
2-3 puta manje raži nego pšenice.
.5. Čini se da se z o b relativno više sijala na alodima nego na seliš- 1545. 580
tima. Gotovo svi vlastelinski prihodi te žitarice trošili su se po vla- 1546. 477 3146
stelinstvima za prehranu konja. J e č a m se također više sijao na alo-
1547. 397
.dima nego na seljačkim gospodarstvima.
1550. 357 2259
1551. 263
1552. 609
'C. Stočarstvo 1553. 603
1561. 603 3470
U prvom dijelu ovog rada prikazano je stanje svinjogojstva i gove-
darstva u drugoj polovici XV i na početku XVI stoljeća. U ovom će
.odjeljku biti nastavljen prikaz tih grana stočarstva u XVI stoljeću. Vlastelin je godišnje u prosjeku dobivao 486 komada svinja, a
povrh toga je svake godine od 2250 do 3500 svinja desetina naplaćivana
u novcu (pecuniae redemptionales). Prema navedenim podacima sisački su
.a) Svinjogojstvo seljaci godišnje držali 7100-8300 komada svinja. Konkretni podaci
pokazuju da ih je pojedinih godina na vlastelinstvu bilo i više. God.
Sačuvani registri desetine SVInJa pokazuju da je svinjogojstvo još i 1546. kmetovi su npr. držali 7916, 1550. g. 5829, a 1561. g. oko 9500 ko-
sredinom XVI stoljeća na s i s a č k o m vlastelinstvu bilo osnovna grana mada. Na vlastelinstvu je još uvijek postojala brojna skupina seljaka
poljoprivrede. Prema tim registrima na ime desetine je 1545-1561. pri- koja je svinje uzgajala za prodaju. God. 1545. je oko 110 seljaka držalo
kupljen ovaj broj svinja: više od 20 svinja. Neki su bili bogati trgovci svinjama s više od 40
komada svinja (18 seljaka). Više od 20 svinja držalo je 1572. čak
2:?2 MOL, Varosi es kamarai iratok, Fol. Lat. 1390. oko 140 seljaka.
280 281
 Od 1562. do 1589. Zagrebački je kaptol na sisačkim posjedima pobi- Prema podacima iz desetinskog registra za 1554. distribucija svinja
'rao u prosjeku oko 370 desetinskih svinja. Proizvodnja je, dakako, va- prema posjedovnim grupama bila je na kaptolskim posjedima oko Za-
greba ova:
rirala iz godine u godinu. Bilo je godina kad su seljaci uzgojili samo
·oko 5000 svinja. Ali ,kad je 'dobro urodio žir i ,kad su i sve ostale okol-
nosti bile povoljne, seljaci su proizveli i do 10,000 svinja. Svinjogojstvo %
je na sisačkim posjedima uništeno za vrijeme turskih napada krajem Posjedovna Broj posjed· % Broj svinja svinja II
.80-ih i početkom 90·ih godina. Posljednji registar desetine svinja u XVI grupa nika u grupi posjednika II grupi
grupi
,stoljeću sastavljen je 1591.
Strukturu posjedovanja svinja na sisačkim posjedima ilustrirat će Bez svinja 22 7,83 O O
još i podaci iz desetinskih registara za 1550. i 1575. godinu. Pritom treba 1-5 kom. 141 50,17 438 24,84
:napomenuti da su i 1550. i 1575. bile godine slabijeg uzgoja svinja: 1S-1O kom. 78 27,76 584 32,44
11-20 kom. 29 10,32 458 25,48
21 i više kom. 11 3,89 331 17,23
God. 1550. God. 1575.
Broj Broj Broj
Posjedovna posjed. % Ukupno %
posjed· posjed· % Svi sačuvani registri pokazuju da je i na kaptolskim posjedima oko
posjed· % svinja
;grupa nika II
svinja
svinja nika II svinja Zagreba u XVI stoljeću bilo desetak kmetova koji su uzgajali i posje-
nika II grupi nika II grupi
grupi grupi dovali više od 20 svinja. Dio te proizvodnje seljaci su nesumnjivo pro-
davali.'''
Bez svinja 158 20,76 190 19,77 Analizom izvora iz XV i početka XVI st. utvrdili smo da je, osim
1-5 kom. 320 42,02 734 12,59 456 47,45 1096 20,45 na sisačkom vlastelinstvu, svinjogojstvo bilo dobro razvijeno još i u
,6-10 kom. 120 15,76 768 13,47 181 18,83 1333 24,87 T u r o p o l j u, na vlastelinstvu Ž e li n - K r a var s k o i općenito u
11-20 kom. 81 10,64 1229 21,08 89 9,26 1523 24,68 Posavini. U svim je tim krajevima svinjogojstvo razvijeno i u XVI
,21-50 kom. 67 8,78 2023 34,70 38 3,95 1169 21,81 stoljeću. Kmetovi s vlastelinstva Sisak čuvali su sredinom XVI stoljeća
51 i više kom. 15 1,95 1075 18,42 7 0,73 439 8,181 velika krda svinja u šumama Keglevićevih vlastelinstava Ustilonje i TC'-
tuševine koja su opustošili Turci. Matija Keglević je 1564. odredio da
Ukupno: 761 5829 961 za upotrebu njegovih šuma od svake svinje plaćaju 3 denara.225 U is·
trazi protiv zagrebačkog tridesetničara Krištofa Kordata iz 1550. spo-
minju se kao izvoznici velikih krda svinja seljaci s vlastelinstava Kra-
Navedeni podaci potvrđuju da je čak 1 u godinama sa slabim pri· varskog, Vukovine, Brezovice, Siska i drugih posjeda.''' Sve to pokazuje
rodom svinja postojala dosta brojna grupa seljaka koja je proizvodila da je svinjogojstvo i u XVI stoljeću imalo važnu ulogu u seljačkoj
svinje za tržište. God. 1550. više od 20 svinja držala su 82 seljaka trgovini.
(10,73% podložnika). U rukama tih seljaka bilo je 3098 kom. svinja Prema popisima poreza iz 1507. i 1517. gotovo na svim vlastelin-
(53,12%). God. 1573. u toj je grupi bilo 45 seljaka (4,68% podložnika) stvima između Save i Kupe postojali su svinjari (pastores porcorum)
s 1608 kom. svinja (29,99% od ukupnog broja). Kao što je već rečeno, za čuvanje alodijalnih svinja (Želin, Vukovina, Okić, Jamnica, Sisak
u toj je grupi u plodnim godinama bilo 110-140 posjednika. God. itd.).m Iz toga bi se moglo zaključiti da je svinjogojstvo u vlastelinskom
1572, seljaci s više od 20 svinja (140 posjednika) držali su ukupno čak gospodarstvu imalo jednaku važnost kao i u seljačkim gospodarstvima.
'oko 5200 komada. Sve u svemu, kmetovi sisačkog vlastelinstva uzgajali Možda su feudalei početkom XVI st. na svojim alodima doista uzgajali
'su i u drugoj polovici XVI st. svinje radi prodaje.'" mnogo svinja. Sačuvani inventari iz druge polovice tog stoljeća pokazuju,
međutim, da su na mnogo mjesta bogati seljaci uzgajali više svinja
Prema podacima iz registara desetine kaptolski kmetovi na posje· nego vlastela.
,dima o k o Z a g r e b a držali su u XVI stoljeću manje svinja nego u
Prema inventarima 1561-1582. Zagrebački je kaptol na sisačkom
prethodnom stoljeću. God. 1512. posjedovali su npr. oko 1150 svinja. vlastelinstvu držao: 1561. g. 44, 1564. g. 69, 1565. g. 115, 1569. g. 58,
Najviše su svinja držali kmetovi u štibri i seoskoj općini Kosnici (ne- 1571. g. 35, 1578. g. 38 i 1582. g. 34 kom. vlastitih svinja. Ali i njih
koliko sela južno od Save). U tim seoskim općinama na svakog je kme- je obično davao na ishranu pojedinim seljacima,m Na tom je vlaste·
ta u prosjeku dolazilo 5-6 svinja. Na tim je posjedima popisano 1544.
'g. 867, a 1545. samo 760 svinja. Ali 1554. seljaci su uzgojili 1811 svinja, n, Isto, 20/9, 20/20, 20/23, 20/32.
gotovo koliko su u prosjeku uzgajali na kraju XV stoljeća. ll> Isto, 35/5.
ll>KAZ, ALC I, 665.
227Popisi i obračuni poreza, 19-23, 82-89.
KAZ, ACA, 43/27, 43/46, 44/53, 43/42, 43/39, 43/41, 43/38, 43/37, 43/36, 43/35--
ll>
'" KAZ, ACA, 52/17, 52/18, 46/32, 52/19-27.
-13, 43/59, 43/12, 43/10, 50/3, 43/7, 43/5.

282 283
linstvu istodobno bilo nekoliko desetina seljaka koji su držali VIse "',
svinja nego vlastelin. Na alodima petrinjsko-gradačkihposjeda redovito
se uzgajalo samo 40--50 svinja.219
Na vlastelinstvu Steničnjaku godišnji prihodi svinja ostvarivali su
-/rtrt1itiffi .2rC!7ht'7Jq _
se iz ovih izvora: '..c-/tz -royft;fa ff' i' /. ,. 7Z
1HJ

1549. komada 1551. komada 1552. komada

Desetinske sVinje 32 70 103

Kupljene svinje 187 139 68
Prirod vlastitih svinja O 157 187
Ukupno: 219 366 358

Prema tome, na tom je vlastelinstvu važnu ulogu u ukupnim pri-

hodima svinja imalo i vlastito svinjogojstvo.'" Razvijeno alodijalno svi-
njogojstvo postojalo je 1579. i na velikotaborskim posjedima.'" ""J' .

b) Govedarstvo
ecJC~ fr!J~ c:Jml
o stanju govedarstva na seljačkim posjedima u XVI stoljeću sačuvalo
se malo izvora, iako je ono u tom razdoblju veoma važna grana sto- ~'~r~' f7f/1 f~· ~.~I:-vk~~
čarstva. Krupna stoka je prvenstveno služila za rad, ali je poznato da
su seljaci volove, krave i goveđu kožu prodavali u Kranjsku i Stajersku.'"
O broju goveda i konja na seljačkim posjedima pronašli smo iz
[2. :2~1/~ /"'ft~Jbv:J~---rrrli'3i
XVI stoljeća samo dva izvora. Prema popisu iz 1538. podložnici vla-
stelinstva S i s a k posjedovali su 1188 kom. krupne stoke (volova, kra-
va i konja). Bez stoke je bilo 110 ili 22,59% podložnika. To su pretežno
pili siromašni seljaci (inkvilini). Na čitavom su vlastelinstvu konje po-
sjedovala samo 53 seljaka (11 % podložnika). Ukupno su držali 80 konja.
Glavna radna životinja bili su, dakle, volovi. Volove je posjedovalo više
od 300 podložnika (62%).'"
God. 1558. popisana je na g r e b e n s k i m posjedima Hrašćini, Ma-
đarevu i Zamlaću u posebne registre sva radna stoka (Regestum houm
;uga trahentium atque equaciarum). Prema tim registrima grebenski su
seljaci sredinom XVI stoljeća dobro opskrbljeni stokom za rad. Brvj
stoke pojedinih seljaka obično je korespondirao s veličinom njihovih
posjeda. U Hrašćini su npr. držaoci cijelog selišta imali u pravilu de-
setak volova i konja, a držaoci četvrt selišta 2-3 vola. Bez stoke je bilo
samo nekoliko seljaka.
Grebenski su seljaci 1558. držali 120 konja (equatiae). Konje je dr-
žalo 51 seljačko domaćinstvo (oko 45% podložnika). Samo konje držalo
je 12 kmetova, a ostali su uz konje imali i volove. Broj radne stoke
po seoskim općinama bio je 1558. ovaj:
Račun. prihoda i rashoda vlastelinstva Varaždinskih Toplica za 1572. godinu (Arhiv
"' Isto, 81/1, 82/1, 81/19. Hrvatske, Acta Capituli Al1tiqua, sv. 63, br. 37)
"' MOL, Nadasdy cs., sv. 57, fase. 18.
m KAZ, ALC II, br. 1376.
uz F. G e s t r i D, Trgovina slovenskega zaledja s primorskimi mesti, Ljubljana
1965, 171-176.
'" KAZ, ACA, 43/47.

284
 Broj 1549. 1551. 1552.
domaćinstava
Broj volova Broj konja
Volovi 16 33 32
Hrašćina 53 178 48 Krave 12 10 42
Mađarevo 23 63 4 Bikovi 2 2 2
Zamlaće 36 51 68 Junad 3 O O
Telad 6 24 34
Ukupno: 112 292 120
Ukupno: 39 69 110

Manje od 4 kom. stoke držalo je 46 seljaka. Svi ostali imali su 4
i više volova i konja.'"
Sačuvani inventari i vlastelinski računi pokazuju da su u XVI
stoljeću vlastelinstva redovito uzdržavala vlastite volove za rad (boves
jugales) i muzne krave.
Na alodima Gornjeg i Donjeg Gradeca nalazio se u prvoj polo.
vici XVI st. ovaj broj goveda:
. . God..1549.. na vlastelinstvo je dotjerano dosta goveda s Nadasdy--
Jevlh posJ~da IZ. M.a~arske, jer su prilikom preuzimanja vlastelinstva.
v!astelmskl alodl bIh be~ stoke. Ali vlastiti uzgoj goveda nije podmi-
rivao sve ~otrebe vlasteImske uprave. Računi pokazuju da je vlastelin~
stvo redovIto kupovalo goveđe meso (cames bovinas).'J6
Na di.ielovi.ma ,:elikotaborskih posjeda koje su držali Pavao i Pe,.
tar RatkaJ popIsan Je 1579. ovaj broj goveda:

Volovi Krave Junad Telići

1497. 1516. 1543.
Alod kurije u
Volovi (hoves jugales) 3 12 16 Draškovcu 14 25 14 15
Krave 9 8 6 Alod Vel. Tabora 15 30 8 5
Telići 8 5 2 Alod kurije Horvatska O 8 2 O
Bikovi l O O
Ukupno: 29 63 24 20

Prema inventarima sisačkog vlastelinstva na alodima je uzdržavano:

Iz. tih ~e podataka mo~e zaključiti da je govedarstvo na zagorskim.
vlastelmstvIma u XVI stoljeću dobro razvijeno.z37
God. Krava Teladi Junadi Bikova
c) Ovčarstvo
1555. 6 13 O O
1557. 6 6 7 O
1559. 10 8 6 O O uzgoj;, ovaca ! koza na seljačkim posjedima nema direktnih poda-
1561. 13 21 1 O -ta~a. Al~ u. urbarl:na se ~eđu darovima često spominju kozlićU janjci
1564. 7 3 O 1 kOJe seljacI morajU davatI vlasteli.
1565. 8 7 O l Čini se. ~a. seljaci u Sl~voniji nisu držali mnogo ovaca. U isprava-
m.a, o d,:setml IZ XV st. prisutne su i odredbe o desetini janjaca i ko-
zhca, ali nema podataka o tome koliki je prihod iz te desetine crkva
Od 70-ih godina Zagrebački kaptol na sisačkom vlastelinstvu više praktično ostvarivala.
nije držao goveda.z35 . U urbari~a. iz XVI st. kozlići i janjci davali su se u pravilu kolek-
Nešto više goveda uzgajalo se sredinom XVI st. na vlastelinstvu tl.vno. KmetovI IZ Trnave kod Zagreba morali su 1543. vlastelinu zajed.
Steničnjaku: mčki dati dva janjca godišnje. Na susjedgradskim posjedima svako je

'" MOL, Batthyany CS., Urbari, Filmtar 4328. "' KAZ,

m
MOL, ALC
Varosi eS kamarai
II, br. 1376. iratok,Fol
. La.t 1390; MOL, N
adas di cs., Faso. 18.
"' KAZ, ACA, 81/1, 52/14, 52/1, 52/16, 52/17, 52/18, 46/32.

286 287
:selo moralo o Uskrsu dati vlastelinu jare.2" Slična se podavanja mogu
naći i u drugim urbarima. Činjenica da su se janjci i jarići davalil
kolektivno, kao posebno vrijedni darovi, upućuje na zaključak da su
seljaci u tim krajevima uzgajali malo ovaca i koza.
Ovčarstvo je bilo dobro razvijeno u krajevima južno od Kupe i
u Vinodolu. Prema modruškom UTbaru iz 1486. svaki kmet koji je imao
više od 7 ovaca morao je jednu dati vlastelinu. U urbaru se navodi da
neki kmetovi mogu imati čak 100 i 200 janjaca.'"
U Vinodolu je u XVI stoljeću »sulj male živine« jedna od najvažni-
jih daća. Podložnici Grižana davali su 1544. na ime te daće svaku pet-
naestu, a od 1569. svaku dvadesetu ovcu.'" O razvijenom ovčarstvu u
Vinodolu svjedoči i isprava o turskoj provali 1600. godine. Turci ~u
te godine na grobničkim posjedima oteli ukupno 3807 ovaca i koza.
·Od stanovnika Bakra otjerali su veliko stado (»zttan iedan«) u kojem je
bilo 1400 ovaca."!
Nekoliko izvora pokazuje da su vlastelinstva u XVI st. držala dosta
velika stada ovaca. Na alodima vlastelinstva Brezovice bilo je npr.
1555. oko 250 ovaca i više od 100 koza. Pavao i Petar Ratkaj imali su
1579. na velikotaborskim alodima oko 220 ovaca i koza."2
Vlastelinstvo Steničnjak je sredinom XVI stoljeća držalo ovaj broj
'Ovaca i koza:
1549. 1551.
ovce koze ovce koze ovce
D. Pčelarstvo
Među sporednim granama poljoprivrede najvažnije je mjesto imalo
pčelarstvo.
Prema odredbama iz XV st. seljaci su na ime desetine trebali za
svaku košnicu (alvearia apum) platiti denar ili dati u naravi svaku
desetu. Desetina pčela je obično popisivana u registar desetine pšenice,
ali ta evidencija nije uvijek bila dovoljno sistematična da bi se na;
temelju nje moglo pratiti stanje pčelarstva.
Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu seljaci su 1474. imali 205
košnica. Na svaka tri domaćinstva dolazila je jedna. God. 1501. na
velikotaborskom vlastelinstvu pčele su posjedovala samo 42 seljaka (oko
30% podložnika). Oni su te godine držali 186 košnica. Na vlastelinstvima
Trakošćanu, Lepoglavi, Loboru, Oštrcu i Selnici popisano je iste go-
dine 311 košnica. U registrima desetine 1504-1515. popisivan je pri-
bližno isti broj."5
Dosta pčela držali su u prvoj polovici XVI st. kmetovi u Turopo-
lju i na posjedima uz Savu. Ondje je 1501. popisano 556 košnica. U
istom je području 158 kmetova 1503. držalo 642 košnice, a na posje-
dima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba je 1512. popisano 114 košnica.
Med i vosak bili su važni trgovački artikli kojima su trgovala i
neka vlastelinstva. Službenici Steničnjaka su npr. sredinom XVI st.
otkupljivali velike količine meda od kmetova i preprodavali ga uz
visoku zaradu.'" Ali svoj najveći opseg trgovina medom postigla je
1552. tek u XVII stoljeću.
koze

.Stanje po inventaru 32 13 139 65 286 109

Prirod 28 2 131 43 88 56
Prihod desetine 58 O 62 13 10 2

Ukupno: 118 15 332 121 384 167

Sitna je stoka na alodima Steničnjaka tih godina nerazmjerno mno-

go ugibala u zarazama. God. 1549. uginulo je 74, a 1551. g. 85 ovaca i
koza. God. 1553. harala je »pestis maxima« u kojoj su uginule 154 koze
i 341 ovca.2"
Zrinski su 1600. na vlastelinstvu Grobniku držali 720 ovaca i
koza.'"
no Ndb., a., Oeeonomiea, 4/6; MOL, Ur. et con., 51/2.
~, Lopašić, Hrvatski urbari, 34, 39, 42, 46, 52, 62, 65, 69, 71, 75, 71.
24n Isto, 86, 90-91.
m E. L a s z o w s k i, Provala Turaka u Vinodol g. 1600, VZA XVIII, 1916,
289-291.
,,, KAZ, ALC I, M/374; KAZ, ALC II, 1376.
2U MOL, Varosi es kamarai iratok, Fol. Lat. 1390; MOL, Nadasdy CS., sv. 57,
Fase. 18. '" KAZ, ACA, 38/8, 22/7, 25/2, 25/3, 25/4.
m VZA XVIII, 1916, 289. ". KAZ, ACA, 37/3, 37/6, 82/1.
288 19 Agrarni odnosi II Hn'utskoj 239
Četvrto poglavlje 1. Uključivanje feudalne gospode II trgovinu
poljoprivrednim proizvodima

Prema građi iz XV stoljeća jedini izvor vlastelinskih prihoda u novcu

bile su novčane daće i različite regalije (mitnice, sudske globe i sl.l,
Neki su feudalci vjerojatno i tada prodavali manje količine poljoprivred-
nih proizvoda, ali na mnogim vlastelinstvima još i početkom XVI st.
od nj-ihove prodaje nije bilo prihoda.
FEUDALNA I SELJAČKA TRGOVINA Na početku XVI st. prihodi od prodaje poljoprivrednih proizvoda
pojavljuju se na p e t r i n j s k o - g r a d e č k i m posjedima. Struktura
vlastelinskill novčanih prihoda (bez prihoda od desetine u novcu) bila
je na tim posjedima početkom XVI st. slijedeća:
U uvodu smo već upozorili da se u suvremenoj historiografiji uz razvoj
trgovine u XVI st. povezuju krupne promjene u razvoju ukupnih eko. Novčane daće Regalije
Prodaja poljoprivred·
nomsko-društvenih odnosa. nih proizvoda
God.
Mnogobrojna istraživanja pokazala su da su se u svim zemljama Iznos Iznos Iznos
Istočne i Srednje Evrope na kraju XV i početku XVI stoljeća u tr- forinti % prihoda
forinti % prihoda forinti
% prihoda
govinu poljoprivrednim proizvodima uključili feudalci. Zahvaljujući svo-
joj političkoj prevlasti u društvu oni su uspjeli iskoristiti pojavu svjet. 1500. 222,44 40,50 13,90 3,80 130,3 35,67
skog tržišta i konjunkturu poljoprivrednih proizvoda. 1504. 199,99 74,91 10,36 3,88 56,44 21,81
Uključivanjem feudalne gospode u trgovinu započelo je potiskivanje 151I. 79,02 87,95 4,70 5,23 6,06 6,74
seljaka i građana iz robno-novčanih odnosa. Sve je to imalo daleko- 1512. 120,17 96,01 5 3,99
sežne posljedice. Feudalci su uspjeli prevladati krizu vlastelinske pri. 1513. 137,30 90,59 7,81 5,13 7 4,28
vrede i učvrstiti feudalni poredak. Interes feudalne gospode za trgovinu 1514. 150,09 90,48 16,86 9,52
utjecao je na uvođenje promjena u strukturu feudalne rente koje su
pogoršale položaj zavisnih seljaka. Zakočen je razvoj gradova. 1515. 65,74 52,26 11,52 9,30 46,42 38,44
Prema istraživanjima F. Gestrina i u Sloveniji su u drugoj polo--
vici XV i u XVI stoljeću feudalci počeli monopolizirati seljačke viškove Prihodi od prodaje poljoprivrednih proizvoda bili su veči samo 1500,
agrarne proizvodnje i sami trgovati. Gestrin je uključivanje feudalne 1504. i 1515. Ali oni bi se u prosjeku smanjili na oko 11 % ako bi se
gospode u trgovinu poljoprivrednim proizvodima nazvao drugom eta- u ukupne prihode uračunali i iznosi desetine plaćene u novcu (oko 100
pom u prodiranju robno-novčanih odnosa u poljoprivredu. To je raz· forinti godišnje).""
doblje komercijalizacije vlastelinske poljoprivrede.241 U godišnje bilance 1534-1559. uneseni su i prihodi od novčane
U prikazu seljačke bune 1573. B. Grafenauer je na temelju analize desetine. Tada je struktura novčanih prihoda petrinjsko-gradečkih po-
ekonomske politike hrvatskog sabora i građe o sukobu s vojnim vlas. sjeda bila ova:
tima oko opskrbe Vojne krajine upozorio da je i u Hrvatskoj posto.
jao monopol feudalne gospode u trgovini poljoprivrednim proizvodi.
ma.'" U okviru razmatranja uzroka seljačke bune 1573. i sam sam Novčane daće Regalije (mitnice)
Prodaja poljoprivred·
prikazao sukob ·između 'seljačke i feudalne trgovine.'" nih proizvoda
God.
Prema tome, problem razvoja feudalne trgovine u XVI stoljeću Iznos Iznos Iznos
za historiografiju nije nov. U ovom se radu taj problem, međutim, raz. forinti % prihoda forinti % prihoda forinti % prihoda
matra šire i na temelju novih izvora.
1534. 222,55 73,84 3,70 1,25 78,11 25,91
2~7 F. G e s t r i n, Gospodarstvo in družba na Slovenskem v 16. stoletju (oris 1540. 220,95 89,20 10,49 4,23 16,30 6,57
razvoja), ze XVI, Ljubljana 1962, 9.
u, B. G raf e n a u e r, Kmečki upori na Slovenskem, Ljubljana 1962, 194-196.
219a Izračunato prema godišnjim računima prihoda i rashoda (KAZ, ACA, 81/1,
'" J. A d a m č e k, Uzroci i program seljačke bune 1573, RIHP V, 1973, 51-59. 81/11, 81/13, 81/7, 81/14, 81/16; KAZ, Acta Decimalia, br. 413).
290 19* 291
 Vlastelinski računi, koji su se u Toplicama počeli voditi 1543;
pokazuju da je voeć .od 4~-ih godina XVI stolj,:ća .vlast:linska trg?ovina
glavni izvor novcamh pnhoda. Struktura novcamh prihoda tophckog
vlastelinstva bila je 1543-1552. ova:

Novčane daće
Prodaja poljoprivred- Ukupan novčani
Dili proizvoda prihod
God.
Iznos Iznos forinti
forinti % prihoda forinti % prihoda

1543. 80 32,76 236,96 67,24 316,96

1544. 80 30,20 188,20 69,80 268,20
1545. 80 35,09 148,00 64,91 228
1548. 77,96 62,38 47,00 37,61 124,96
1551. 55,66 21,24 206,40 78,76 262,06
Tvrđava u Sisku na kra- 1552. 55,66 15,52 302,89 84,48 358,55
ju XVI stoljeća (Grafič­
ka zbirka Arhiva Hr-
vatske) Turci su 1545. opustošili topličko vlastelinstvo, pa su zbog toga ne-
koliko narednih godina novčani prihodi bili manji. Ali uzeto u cjelini,
prihodi od trgovine činili su u tom razdoblju glavnu stavku u novča­
Prodaja poljoprivred- nim vlastelinstva. Na topličkim se posjedima tada nisu po-
Novčane daće Regalije (mitnice) nih proizvoda izvanredne novčane daće.'52
God. God. 1561-72. struktura je novčanih prihoda na topličkom vlas-
Iznos Iznos Iznos telinstvu bila ova:
forinti % prihoda forinti '!o prihoda forinti '!o prihoda
Prodaja poljoprivred- Ukupan novčani
1553. 439,36 59,89 6,22 0,81 301,40 39,30 Novčane daće
nih proizvoda prihod
1555. 400,40 49,24 412,64 50,76
1557. 312,06 37,57 2,87 0,34 515,72 62,69 Iznos Iznos
1558_ 195,38 28,71 3,04 0,45 478,91 70,84 forinti % prihoda forinti % prihoda forinti
1559. 60 79,99 15 20,00
59 14,85 338,29 85,15 397,29
50,36 14,43 298,71 85,57 349,07
Prema tome, sredinom XVI st. na petrinjsko-gradečkim su posje- 50,36 13,11 333,85 86,89 384,21
dima prihodi od prodaje poljoprivrednih proizvoda osjetno povećani. 50,36 24,81 152,60 75,19 202,96
God. 1540. smanjeni su vjerojatno stoga što su Turci prethodne godine 50,36 25,18 149,63 74,82 199,99
opustošili sva tri vlastelinstva, ali SO-ih godina postali su osnovnim iz- 50,36 13,83 313,24 86,18 363,60
vorom novčanih prihoda tih vlastelinstava.250 39,75 12,70 273,33 87,30 313,09
39,75 21,77 142,81 78,23 182,56
Prodaja poljoprivrednih proizvoda postala je u XVI st. osnovnim 39,75 29,60 94,56 70,40 134,31
izvorom novčanih prihoda ci vlastelinstva Var a ž cl i n s k i h T o p li- 50,00 15,39 274,80 84,61 324,80
c a. Zagrebački su kanonici tvrdili da je Matija Skalić 1531-1533, dok
je držao to vlastelinstvo, ostvario 600 forinti prihoda, oko 200 fo-'
rinti godišnje.'5I Skalić je dio tih prihoda vjerojatno ostvario prodajom Vlastelinstvo je, kako pokazuje tablica, trgovinom u prosjeku dobi-
vlastelinskih naturalnih prihoda. 80% svojih novčanih prihoda. Udio te stavke u ukupnim
čak se u odnosu na prethodno razdoblje povećao.'~' Na
'" Izračunato prema g~dišnjim rač,:nima prih?da i rash,?da (\(AZ, ACA, 81/25, XVI stoljeća ostvarivalo je ove novčane prihode:
82/1, 81/29). Podacl o prIhodIma novcane desetme preuzetI su IZ kaptolskih za-
pisnika (JA, U-c-49, list .24, 125, 132, 142; KAZ, ACA, 94/62). KAZ, ACA, 63/3, 63/5, 63/13. Iznos redovitih daća 1543-45. uzet je približno.
m Monumenta Habsburgica Ul, 367.
KAZ, ACA, 63/36, 63/30, 63/31, 63/35, 63/37.
292 293
 Prodaja poljoprivred- Ukupan novčani Prodaja poljoprivred- UkupnI prihod
Novčane daće Novčane daće nih proizvoda II novcu
nib proizvoda prihod
God. God. Iznos
Iznos Iznos Iznos % prihoda forinti
forinti % prihoda forinti % prihoda forinti % prihoda forinti
forinti

1591. 88,50 22,36 307,20 77,64 395,70 1582.

-
615,92 93,64 41,85 6,36 657,77
1605. 123,51 38,49 189,62 60,51 313,13
1594. 73,75 25,08 220,30 74,92 294,05
1595. 76,24 17,89 349,97 82,11 426,21
1597. 74,18 17,67 345,56 82,33 419,74 Prihod od trgovine je 1582. relativno malen, ali je 1605. iznosio
čak 60% novčanih prihoda.'"
podaci o strukturi vlastelinskih novčanih prihoda pokazuju da su
i crkvena i svjetovna vlastelinstva u XVI stoljeću uključena u trgo·
Prema tome, u strukturi vlastelinskih prihoda u novcu i tada su poljoprivrednim proizvodima. Prihodi od prodaje tih proizvoda
bili najvažniji prihodi od prodaje poljoprivrednih proizvoda. Na te- su važnu stavku ukupnih novčanih prihoda. Navedeni podaci nisu
melju iznesenih podataka može se zaključiti da je već od 30-ih godina izvori o trgovini feudalaca i njihovoj zainteresiranosti za prodaju
XVI st. na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama razvijena vlastelinska
prodaja poljoprivrednih proizvoda. Vlastelinstvo je tom prodajom do· 1JOlj~f:;~~~'b~:~t~
- proizvoda.
kaptol je svake godine sa s i s a č k o g vlastelinstva do-
bivalo najveći dio svojih novčanih prihoda.254 svinja. Te su svinje dijeljene među kanonike. Zagre-
Vlastelinstvo S t e n i č n j a k je sredinom XVI st. također dobi· su kanonici, čini se, još u XV stoljeću postali krupni trgovci
valo dosta velike prihode iz trgovine poljoprivrednim proizvodima. Pre- Kaptol je II XVI st. u Sisku prodavao vino dopremljeno s
Ciri-lP-ln vlastelinstava. Prema sačuvanim računima prihodi oa le trgovine
ma godišnjim računima 1549-1553. struktura prihoda na tom vlaste-
linstvu bila je: ~z~~r,~~i' su: 1555. g. 118,65 forinti, 1561. g. oko 80 forinti, 1577. g. 303,26
1< i 1584. g. 474 forinte.'"
Zagrebački je kaptol, kako to pokazuju dekanatski računi, u dru·
Prodaja poljoprivred- polovici XVI st. i u Zagrebu prodavao znatne količine vina.'"
Novčane daće Regalije nih proizvoda Prema izvještaju vojnih opskrbnika Franje Teuffenbacha i Franje
God. od 21. IX 1560. prodajom poljoprivrednih proizvoda ba-
Iznos Iznos Iznos
forinti % prihoda forinti % prihoda forinti % prihoda sU se u Hrvatskoj: Zagrebački kaptol (vlastelinstva Sisak, Var. To·
posjedi oko Zagreba), zagrebački biskup (Topusko, Vugrovec),
1549. 645,07 54,36 111,67 9,66 426,83 35,97 '~~~{,~~~ Bathory i Andrija Theuffenbach (susjedgradsko-stubičkovlaste-
!' Alapy (vl. Vukovina), Petar Ratkaj (vl. Veliki i Mali Tabor),
1551. 745,75 41,27 123,86 6,83 937,25 51,87 Erdody (vl. Cesargrad, Okić, Jastrebarsko, Želin), grof Ni-
1552. 891,93 55,51 224,74 13,99 490 30,50 Zrinski (vl. Međimurje, Ozalj, Medvedgrad i dr.), Matija Keglević
1553. 792,48 59,20 84,71 6,33 461,04 34,45 Luka Sekelj (Krapinsko-kostelski posjedi, Lobor), vlastela Vinice kod
~e;,~~~in~ knez Batthyany (posjedi kod Varaždina, vl. Greben), Krsto
( Samobor), grofovi Frankopani Tržački (posjedi u Hrvat-
Samobora).'" Prodajom poljoprivrednih proizvoda bavili su
Prosječni godišnji prihod od prodaje poljoprivrednih proizvoda na nrerr," tom izvještaju, gotovo svi velikaši u Hrvatskoj. Analiza sabor-
Steničnjaku iznosio je 35,57% ukupnih novčanih prihoda. Pritom treba pokazuje da su za tu trgovinu bili zainteresirani i svi
imati na umu da je to vlastelinstvo palatin Nadasdy preuzeo 1549. i
da je prva godina zapravo prošla u organiziranju nove vlastelinske upra- Svi navedeni primjeri još jednom potvrđuju zaključak da se u Hr-
ve, poslovanja itd. Nova je uprava među prvim stvarima organizirala v,~~~;~~~du1~X~VI stoljeću snažno razvila feudalna trgovina poljoprivrednim
vlastelinsku trgovinu poljoprivrednim proizvodima.255 lJ U nastavku ćemo pokušati ustanoviti putove nastanka i
Prema računima iz 1582. i 1605. struktura novčanih prihoda na j a· rm,voja te trgovine, njenu strukturu i utjecaj na razvoj agrarnih odnosa.
s t r e b a r s k o m vlastelinstvu bila je ova:
n, MOL, ErdOdyesalad, C-I, 1/38, 1/40.
ID KAZ, ACA, 51/33, 63/14.
'" Isto, 63/39, 63/41, 63/42, 63/43. "' KAZ, ACA, 104/1, KAZ, Protokol 701, str. 126, 140, 155, 161, .199, ~43.
. '" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18; MOL, Varosi es kamara! iratok, Fol. Lat. Stajerski zemaljski arhiv u Grazu, Militaria 1560, ranije »Antlqua uber Grenz~
ln
1390; MOL, Lymbus, 115 cs. und Militiirangelegenheiten, Fasc. 8, br. 10.

294 295
2. Revolucija cijena
Među činiocima koji su utjecali na uključivanje feudalne gospode u
trgovinu poljoprivrednim proizvodima važnu je ulogu odigrala revo-
lucija cijena.
Monetarni poremećaji koje je izazvao uvoz velikih količina zlata i
srebra iz Amerike počinju se u Ugarskoj i Hrvatskoj osjećati već 30-ih
godina XVI st. kao porast vrijednosti zlata prema srebru, odnosno'
kao opadanje vrijednosti srebrnih moneta."" Usporedo s tim promjena·
ma započinje 30-ih i 40-ih godina nagli rast svih cijena. Na porast
cijena poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj utjecalo je također stva-
ranje Vojne krajine, koja je postala krupni potrošač namirnica. O po-
rastu cijena sačuvalo se dosta podataka.
C i j e n a v i n a. Sredinom XV st. vedro vina u Varaždinu prodavalo
se za 26 denara."! Ugovorima o desetini iz druge polovice XV st. vri-
jednost vedra vina utvrđena je na 6-10 denara, ali ta je vrijednost
bila manja od stvarne vrijednosti na tržištu. Cijene vina su se mijenjale
i tijekom godine. Najviše su obično bile uoči nove berbe.
Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama vedro vina prodavalo se
po ovim cijenama: 1543. g. 20--40 den., 1545. g. 22-25 den., 1548. g.
25 den., 1551. g. 30 den., 1552. g. 10-25 den., 1561. g. 36 den., 1563.
g. 37 den., 1564. g. 43 den., 1565. g. 49 den., 1568. g. 56 den., 1569.,
g. 88 den., 1571-73. g. 66 den., 1591-95. g. 60-100 denara. Prema tome,
cijena vina koje je prodavalo topličko vlastelinstvo porasla je od 1543.
do 1595. 2,5-3 puta. U odnosu na cijene iz druge polovice XV st. cijena
tOpličkog vedra vina povećala se 5-8 puta.'"
U Zagrebu je 1512. pinta vina (oko 3 litre) prodavana za 1-1,5
denara. Sabor je 1538. cijenu pinte vina ograničio na 2 denara. Prema
podacima iz računa Zagrebačkog Gradeca cijena pinte vina kretala se
zatim ovako: 1548. g. 2,6 den., 1557. g. 3,2-3,8 den., 1558-59. g. 4
den., 1560. g. 6 den., 1571-72. g. 5-6 den., 1577. g. 5 den., 1578. g.
5-6,25 den., 1584. g. 4-6 den., 1588-89. g. 6-10 den., 1590. g.
4-6 den. i 1593. g. 12 denara.
Prema tome, u Zagrebu je 1593. vino skuplje 8-10 puta nego 1512,
6 puta nego 1538. i 3 puta nego 1558-59. Cijene su se u odnosu na
prethodne godine privremeno smanjile samo 1572, 1577, 1584, 1589. i
u.o V. V i TI a ver, Pregled istorije novca II jugoslovenskim zemljama (XVI-
:-XVIII vek), Beograd 1970, 13, 23-24, 82, 85. Prema Vinaveru ngarski zlatni forint
Je ponovo bIO stabIlna valuta 1572-93. god., ali je zatim došao novi period nje-
gove nestabilnosti (Isto, 193).
261 Var:aždinska je općina 1455/.56. odredila da se općinsko vino može prodavati
»quem/lbet cubu/um per denarlOs 26" (PSV II, 34). Ali u parnicama iz 1457 i
1458. spominju se cijene od 60 den. za vedro (PSV II, 86).
ill Cijene su izračunate prema kaptolskim računima (KAZ, ACA, 63/3, 63/5,
63/4,. 63(8, 6~/9, .63/30, 63/36, 63/31, 63/39, 63/42). Toplička vedro (cub u/us T/lOpU·
censls) IznOSIlo Je oko 0,6 varaždinskih vedara, tako da je II drugoj polovici XV
st. vrijedilo oko 15 denara.
296
1590. Ali te privremene depresije nisu bitno poremetile opći trend nji-
hova porasta."J
U Sisku je vedro vina sredinom XVI st. prodavano za ove iznose:
1554 g. 22 den., 1555. g. 25 den., 1557. g. 25-30 den., 1558. g. 36-58
den.' 1577. g. 96-128 den., 1587. g. 130 den. Cijene u tom mjestu!
uVij~k su bile dosta visoke, te je Zagrebački kaptol u Sisku prodao'
vao svoje vino i s drugih vlastelinstava.'"
Vlastelinstvo Steničnjak prodavalo je 1549-53. vedro vina po 20-
-25 denara. To je vino, međutim, od seljaka otkupljivano po mnogo
nižim cijenama.'" Na vlastelinstvu Dubovcu vedro vina se 1579. pro-
davalo za 150 denara."6
Cijena pšenice. U Varaždinu je 1454. korec (corus) pšenice.sta-
20 denara.'" U Varaždinskim Toplicama korec pšenice (oko 133 htre)
prodavao se u XVI st. po ovim cijenama: 1544. g. 100 den., 1548--49.
96 den., 1552. g. 80-100 den., 1561. g. 100 den., 1562. g. 160 den.,
110 den., 1565. ~. 115, 1568. g. 195-205, 1571-73. g. 100-125,
15515--97 g. 240 denara. s Cijena pšenice porasla je 1544. u odnosu na
.jz druge polovice XV st. 5 puta, a 1595-97. je 2,4 puta veća:
1544, odnosno 12 puta veća od cijene iz 1454.
Zagrebačka kvarta pšenice (44,47 litara) prodavala se po ovim ci·
jenlama: 1557. g. 56 den. (brašno); 1558. g. 50 den. i 1559. g. 38 de-
God. 1571. velikaši su nudili vojsci kvartu pšenice po 100 de:
U Zagrebu se 1590. kvarta pšenice prodavala po 62 denara, ah
zatim njena cijena ponovo porasla.'"
Na sisačkim posjedima kvarta pšenice prodavala se po cijenama:
g. 38 den., 1557. g. 100, 1558. g. 42, 1554. g. 39 denara. Na vla-
s.~~~:S;.'~ Steničnjaku kupnenik pšenice stajao je oko 1550. g. 33--40
d Dubovačka kvarta pšenice prodavala se po 140 denara.'70
Visoki rast cijena pšenice bio je u XVI st. općenita pojava. p.
cijena pšenice 1532-1600. porasla za 870% (u Trnavl).
je cijena pšenice 1552-1600. porasla za 238%.'71
L a s z o w s k i, Povijesni spomenici
40, 41, 48, 62, 71, 73; XVI, Zagreb
240, 258, 269, 261, 264, 283, 284,
'" KAZ, ACA, 82/1, 63/14, 33/33. Pri izračunavanju cijena uzete su u. obzir ra-
veličine vedara. Vino iz Petrinje i Gradeca prodavalo se II vednma upola
manJllm od sisačkih (sisačko vedro = 2 zagrebačka vedra).
'oo MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18.
2U; Lopašić, Hrvatski urbari, 112.
u, PSV II, 4.
'" KAZ, ACA, 63/5, 63/3, 63/31, 63/9, 63/43.
", PSZ XIII, 81, 259; XVI, 309, Sišić, HSS III, 310.
'" KAZ, ACA, 82/1; Lopašić, Hrvatski urbari, 112; MOL, Nadasdy csaJ.ad, sv. 57,
. Fase. 18.
m Vinaver, Pregled istorije novca u jugoslovenskim zemljama, Beograd 1970, 14,
16, 195; Sudbina revolucije cena u Dubrovniku (s osvrtom na revoluciju cena .na
Balkanu i Podunavlju), Istorijski časopis XIX, Beograd 1972, 136, 140; Gestnn,
ze XVI, 20.
297
C i j e n e p r o s a. God. 1515. kvarta prosa prodavala se u Petrinji po
14 denara.172 Od sredine XVI st. korec (corus) prosa u Varaždinskim
Toplicama (oko 3 petrinjske ili zagrebačke kvarte) prodavao se po
ovim cijenama: 1552. g. 64 den., 1556. g. 52 den., 1562. g. 84, 1563.
g. 74, 1564. g. 96, 1565. g. 95, 1567. g. 73-80, 1591. g. 240, 1595. g. 200
denara. Cijena prosa porasla je u Varaždinskim Toplicama od 1552.
do 1595. 3 puta, a prema cijeni u Petrinji 1515. čak 4,7 puta.'"
U Zagrebu je kvarta prosa prodavana: 1557. g. 60 den., 1559. g.
30, 1564. g. 60, 1572. g. 26-36, 1577. g. 20-25, 1578. g. 40-75, 1584.
g. 52, 1588. g. 40-140, 1589. g. 65, 1590. g. 65-163 i 1593. g. 150 de-
nara. Cijena kvarte prosa povećala se prema 1515: 1559. g. 2,1 put,
1564. g. 4,2 puta, 1584. g. 1,7 puta, 1593. g. 10,7 puta.'''
C i j e n e z o b i. U Zagrebu su cijene kvarte zobi u XVI stoljeću iz-
nosile: 1538. g. 12-16 den., 1557. g. 16 den., 1560. g. 20 d<..-n., 1565_
g. 25 den., 1577. g. 4-9 den., 1589. g. 25 den., 1584. g. 20-28 den.,
1593. g. 100 den.27S U Dubovcu je vrijednost velike dubovačke kvarte
zobi procijenjena 1579-81. na 50-80 denara. God. 1512. kvarta se
zobi u Petrinji prodavala po 12,5 denara.'" Cijena zobi u Varaždinskim
Toplicama porasla je 1562-1597. sa 46 na 80 denara po korecu (corus).'"
Prema tome, zob je u XVI st. također osjetno poskupjela.
C i j e n e r a ž i, j e č m a, s i r k a i h a j d i n e. U XVI st. porasle su
cijene i svih ostalih žitarica. Cijena koreca raži iznosila je u Varaždin-
skim Toplicama 1552. g. 64, 1563. g. 74-96, a na kraju XVI st. više
od 100 denara. Križevačko vedro raži plaćalo se 1549. oko 75 denara.
Veliko dubovačko vedro raži je 1579. stajalo 100 denara.'"
Ječam je 1588. plaćan 60, a 1590. g. 136 denara po zagrebačkoj
kvarti. 279 - krzno prodavano po cijeni od 160 denara.'"
Cijena kvarte sirka je 1538. limitirana na 20 denara, ali je i ona
kasnije osjetno porasla. Na dubovačkom je vlastelinstvu 1579-81. kvar-
.ta sirka iznosila 33-80 denara.""
Cijena mjere (corus?) hajdine limitirana je 1538. na 25-32 de-
nara. Sredinom XVI st. prodavala se već po 60 denara.281
m KAZ, 81/16. Petrinjska kvarta jednaka je zagrebačkoj kvarti.
m KAZ, AGA, 63/3, 63/5, 63/31, 63/9, 63/31, 63/43.
m PSZ XIII, 42, 86, 85, 180; XVI, 188, 199, 208, 222, 223, 224, 253, 256, 263, 273,
279, 296, 301, 303, 331. Vinaver, Pregled istorije novca ..., 195, navodi ove podatke
o cijenama kvarte prosa u Hrvatskoj: 1558. - 30, 1571. - 80, 1572. - 26-32,
1577. - 20-25, 1584. - 25, 1588. - 200-240 denara.
'" PSZ XIII, 5, 38, 39, 73; XVI, 181, 209, 238, 239, 240, 245, 261, 265, 266, 282,
284, 300.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 127-128; KAZ, AGA, 81/11.
m KAZ, AGA, 63/31, 63/41, 63/43, 63/37.
'" Isto, 63/9, 63/31; Lopašić; Hrvatski urbari, 112.
'" PSZ XVI, 376, 328.
'" Sišić, HSS II, 147; Lopašić, Hrvatski urbari, 112, 117-118.
'" KAZ, AGA, 63/31.
298
C i j e n e s t o k e. Na petrinjskim posjed!ma jedna svi?ja je oko 1??0.
stajala 80 dena.ra. Kar;~mi!< Ilija de Buca prodavao",Je 1513. svoJIm
kmetovima svmJe po cIJem 25-50 denar.a za kor:~ad. . .
God 1528. slavonski je sabor odredIo ove CIjene za svmJe: prase
_ l de;'ar nazime - 2 den., svinja - 50 den. i ugojena svinja -
100 denara: Prema saborskoj limitaciji iz 1538. svinje su se yeć mogle
prodavati po dvostruko višoj cijeni: prase po 4-5 den., naZlme -:- 50
den., neugojena svinja 100 den. i ugoj<..-na po 200 denara.'" Sredmom
XVI st. svinje su prodavane za 150-200 denara za komad. .
U Varaždinu su u drugoj polovici XV st. volovi prodavam: 1455.
60 1456. g. 250 den~ i 1568. g. 4qO den. za ~o.r;nad. Počet~om
st. volova su nize. Na vlastelmstvu Petn';!JI prodavam. su
15(10--15 po cijeni 153-25? den. za ~omad.. Sa.~or. Je 1528. p.roplsao
se volovi smiju prodavatI po makSImalnoj cIJem od 2 formte za
Deset rrodina kasnije (1538) dopustio je da se oraći vol pro:
za 12 forinti, po 6 puta većoj cijeni. Sredinom XVI st. VOlOVI
prodavani po 5-7 forinti za komad.'M .
Cijene krava, junadi i telića također su u XVI st. nekohko ~ut~
po·več:ane. Cijene za telad kretale su se ovako: 1528. g. 18 den. (hmI-
1538. g. 60 den., 1559. g. 76 den., 1578. g. 70-76 den., 1.584.
1588. g. 87 den.'" Cijena volovskog mesa (cames bovmas)
je XVI st. ~tabilna: 2-~,5 der;ara za ~untU."6 .
Sabor je 1538. propIsao da se Jedno Jare moze prodavatI po 6,
aella'''. Iste je godine, međutim, jare prodavano i po 13 denara, a 1584-
--88. jarići su prodavani za 19-20 den. po komadu.'"
Kunino krzno (pelles mardurinalis) prodavano je 1559-64. ':' Z~­
65-75 denara. God. 1572-78. cijena jednog krzna iznosIla Je
a 1588. i 1589. g. 120-140 denara. God. 1590-93. kunino
a d n ice. Strezanski su pavlini 1477. unajmljenon;r radniku za rad
lipolju plaćali ljeti 4, a zimi 3 denara dnevno. Za Jedan dan oranja
davali su 6 denara.
U Zagrebu su radnici kod zidara, mješači m~lt~ra (turba~ores c,:-
menti), 1541-45. dobivali 4-7 den. dnevno. ObrtmcI (kan:enan, t~san~
dobivali su dnevno 10-20 denara. God. 1552-78. nadmce radmka l
obrtnika iznosile su 8-20 denara, a 1590. povišene su na 25 den.
dnevno.'"' U Varaždinu su 1600. propiSane nadnice radnicima u vino-
gradima. Kopanje, čišćenje i branje vinograda moglo se plaćati 12, a
m Isto, 81/1, 42/1.
'" Sišić, HSS I, 153-154; II, 147-149.
'" KAZ, AGA, 81/1; Sišić, HSS I, 153-154; II, 147-149.
'" Sišić, HSS I, 153-154; PSZ XIII, 7; XVI, 226, 227, 239, 261.
'" PSZ XIII, 56, 59, 67, 185; XVI, 200, 224, 225, 288 i qalje. Prema podacin>a
koje navodi V. Vinaver cijena govedine je li XVI st. oSjetno porasla (IstOrIja
novca ..., 195).
'" Sišić, HSS II, 147-149; PSZ XIII, 7; XVI, 239, 261.
'" PSZ XVI, 183, 196, 214, 224, 258, 280, 285, 299, 312, 320, 325.
'oo PSZ XIII, 14, 18, 19, 21, 49, 68, 74, 75, 249, 252, 254, 261, 279, 291, 292, 320-322,
XVI, 231, 320, 327, 330.
299
obrezivanje 10 denara dnevno. Te su naknade bile propisane ispod tržnu
vrijednosti, jer je gradsko vijeće predvidjelo da se oni koji odbiju
raditi po tim nadnicama kazne batinama."o
Usporedo s porastom cijena poljoprivrednih proizvoda porasle su
i cijene roba koje su se uvozile u Hrvatsku. Cijene tekstila rasle su
kroz čitavo XVI stoljeće. Lakat platna »carisea« (karazija) poskupio
je od 1531. do 1546. sa 116 den. na 500 den. Cijene željeza i željeznih
proizvoda porasle su u Rijeci od 1527. do 1594. za 300-400%. Cijena
soli također je povećana oko 400%.291
Hrvatsko je plemstvo uvozilo dosta skupocjenih začina, specijalnih
vina, suhih morskih riba i sl. Svi su ti proizvodi u XVI stoljeću tako-
đer poskupjeli. Svežanj suhih hobotnica (»fas hobothnycz«, ligatura
poliporum) plaća se 1538. u Zagrebu 100 denara. Cijene svežnja kre-
tale su se zatim ovako: 1557. g. 60 den., 1564. g. 120 den., 1578. g.
186 den., 1590. g. 200 den.292
Cijene funte uvoznog ulja iznosile su u Zagrebu: 1538. g. 8-10
den., 1548. g. 5 den., 1558. g. 7 den., 1584. g. 14 den. i 1590. g. 12-13
den.293 <0'.5-!
Monetarni poremećaji i porast cijena imali su višestruki utjecaj
na ekonomski život i razvoj agrarnih odnosa.
Zbog općeg porasta cijena obezvrijeđena je novčana renta. Go-
tovo sve su novčane daće u urbarima bile fiksirane u stalnim iznosima
i nisu se mijenjale u skladu sa smanjivanjem vrijednosti novca. Nov-
čana renta se zapravo u XVI st. smanjivala. To se najviše izrazilo
kod desetinskih daća koje su u XV stoljeću komutirane iz naturalnih Njemački vojnici u XVI stoljeću
u novčana podavanja.
Visoka konjunktura na tržištu poljoprivrednih proizvoda navela je ie)'?~;l~;~~h haramija. Sva se ta vojska opskrbljivala na lokalnom tržiš-
feudalce da izvor novčanih prihoda počnu tražiti u trgovini. U novim i, su vlasti tvrdile da je doprema većih količina namirnica za
uvjetima mogli su prodajom poljoprivrednih proizvoda dosta brzo doći oDskrhL1 iz nasljednih pokrajina nemoguća i posve nerentabilna.
do novca. Uključivanje feudalne gospode u trgovinu poljoprivrednim
proizvodima obnovilo je i njihov interes za naturalnu rentu. S~a~L~~~~~~~ji: vojske u Hrvatskoj značilo je zapravo unošenje dosta
Vt:J.IJ\.:il.11 sredstava na tržište osnovnih poljoprivrednih proiz-
Vojni opskrbnici su npr. 1560. računali da u slučaju podizanja
predviđenih jedinica samo. u .Slavonskoj k~ajini ~jes".č~? treba
3. Trgovina s vojskom i Vojnom krajinom pšemic:e i zobi za oko 10.000 formtl. Nema sumnje da Je vOJlllcka po-
if~~~~~~.db~il~a jedan od činilaca održavanja visokih cijena poljopdvrudnih
U razvoju unutrašnjeg tržišta u Hrvatskoj važnu je ulogu odigralo Hrvatski su feudalci do sredine XVI stoljeća uspjeli ostvariti svoj
stvaranje Vojne krajine. U Hrvatskoj se sredinom XVI stoljeća nala- u trgovini poljoprivrednim proizvodima i napose u prodaji
zilo 3000-5000 plaćenih vojnika. U doba pripremanja i provođenja krup- tih proizvoda vojsci. Citava se ekonomska politika hrvatskog sabora
nijih vojnih operacija broj se vojnika u Krajinama još i povećavao. u XVI st. svodila na obranu i opravdavanje tog monopola.
Veći dio vojske u Hrvatskoj uzdržavale su nutarnjoaustrijske pokra- Opskrba vojske postala je već 30-ih godina akutan problem. Vojska
jine. Bansku vojsku plaćala je preko bana Ugarska kraljevska komora, je često bila nedovoljno opskrbljena. Događalo se da je i gladovala.
a hrvatski su staleži s vremena na vrijeme uzdržavali manje jedinice U takvim slučajevima vladar i vojni opskrbnici morali su tražiti hr-
vatske staleže da doprinesu njenoj opskrbi.
'~R. H o r vat, Varaždin koncem XVI. vijeka, VZA XIII, 267-268. Staleži su u nekoliko izvanrednih slučajeva prisilili kmetove da
291 Vinaver, Istorijski časopis XIX, 157; Gestrin, Mitninske knjige, 95-97. vojsci daju namirnice. Na zasj"danju sabora 8. V 1538. odredili su npr.
'" PSZ XIII, 4, 8, 39, 41, 71; XVI, 179, 225, 226, 313, 320. da svaki kmet za uzdržavanje vojske mora besplatno dati kvartu pše-
,,, PSZ XIII, 5, 9, 17, 58; XVI, 237, 309. O porastu cijena ulja u Primorju i nice. God. 1558. odredili su da svaki porezni dim mora prodati vojsci
Ljubljani v.: Gestrin, Trgovina, 157-160. kvartu pšeničnog brašna, 2 kvarte zobi, hajdine ili ječma. Svaka 4

300 301
dima morala su dovesti voz sijena, a svakih 20 dimova jednog vola
ili kravu. God. 1560. ponovno je zaključeno da kmetovi obavezno pro-
daju vojsci od svakih 5 dimova kvartu pšenice i kvartu prosa.'" Od-
lukom sabora od 6. II 1578. svaki je seljački dim morao vojsci bes-
platno dati pola zagrebačke kvarte pšenice i pola kvarte prosa. Na
drugom zasjedanju sabora iste godine određeno je da svaki dim do-
punski dade još pola kvarte pšenice i kvartu zobi. Ovaj put vojska je
seljacima te namirnice trebala platiti po cijenama koje vrijede u Za-
grebu. God. 1582. seljaci su ponovo morali davati vojsci besplatne na-
mirnice (gratuita frumenta). Porez u naturi za opskrbu vojske raspisan
je i 1592. godine. Svaki seljački dim morao je tada dati pola kvarte
raži i kvartu prosa, zobi ili haj dine. Staleži su zaključili da se i te
žitarice od seljaka pokupe besplatno, a zatim da se vojsci prodaju i
novac unese u zemaljsku blagajnu.'''
Staleži sU,dakle, u XVI stoljeću desetak puta prisilili kmetove'
da daju ili prodaju vojsci provijant. Sami oni nijednom nisu davali
besplatne namirnice. Predstavnici hrvatskih staleža obavijestili su npr.
1537. vojne vlasti da se zbog slabe žetve za predstojeći rat neće moći
nabaviti dovoljno živeža. Predložili su da se živež uz pravednu cijenu
(justo pretio) otkupi od feudalne gospode koja ga imaju. Na sabor-
skom zasjedanju 6. I 1538. propisali su dosta visoke cijene za pro-
daju žitarica i stoke.'''
Kad su se 1550. vojne vlasti tužile da vojska gladuje, staleži su
odgovorili da su zagrebački biskup, Zagrebački ,kaptol i svi ostali ple-
mići spremni vojsci prodati namirnice po povoljnijoj cijeni nego bilo
kome drugome ("competenciori quidem precio quam alteri cuipiam«).
Ali te cijene nisu bile niske. Sabor je 1562. pisao vladaru da se jef-
tinije namirnice mogu kupiti samo u vrijeme žetve.
Kad je početkom 1570. vojska u Krajini ponovo počela gladovati,
sabor je odlučio da joj se namirnice prodaju po cijenama u slobodnim
kraljevskim gradovima. Te su cijene bile visoke. Zagrebačka kvarta
pšenice stajala je oko 1 forintu. Po tim cijenama namirnice su nudili
susjedgradsko-stubički vlastelin Franjo Tahy i upravitelj vlastelinstva
Steničnjaka.'''
Na traženje vladara da se vojska opskrbi namirnicama, staleži su
na zasjedanju sabora 1571. ponudili da će ih isporučiti zagrebački bis-
kup Juraj Drašković, Franjo Tahy, udovica Petra Erdodyja i još ne-
koliko feudalaca. Vojska je te namirnice trebala platiti po cijeni koja
je Vrijedila u Zagrebu (in faro Zagrabiensi), a vojne su se vlasti morale
obvezati da će isporuke biti brzo isplaćene.'''
Zemaljska su gospoda, dakle, redovito bila spremna prodavati vojsci
poljoprivredne proizvode po "pravednoj cijeni«, tekućoj cijeni ili ci-
jeni koja vrijedi na tržištu. Kad je 1581. nadvojvoda tražio da se ži-
m šišić, HSS II, 263; III, 42, 64-65.
,,, Isto, IV, 4, 10, 77, 280.
,,, Isto, II, 94, 147-149.
'" Isto, Ul, 42, 56, 278.
'" Isto, Ul, 310-311.
302
. isporuče po unaprijed određenoj cijeni, predložili su da ih po-
tance . . k . '"
kuša nabaVItI u Ugars oJ. .•. .
Hrvatski su feudalei u na:,ede.mm sluca~evlma..katka?a vrlo o~v~­
reno pokazivali da su zain~eresI~a~I za ~rodaJu sV,?Jlh p~OI~vod~ VOJSCI.
G d 1571. tvrdili su da ce VOJSCI samI prodavatI n~mlrmce, Jer ~?m
o '. m ne z·eleopterećivati svoJ'e kmetove. SukobI oko posredmcke
traovmo l" d'
međutim da su feuda Cl SVIm sre stVIma onemo-
tr"". . e pol'azuJ'u
a OVll1
r seljake da sami prodajU VOJSCI svoJe prOIZVO e. l van Ungnad
" ' . . . . . d
~ucf;~~ opt~žio Zagrebački kaptol i zagrebačkog bi.skupa da. monopo-
lfziraju sve viškove seljačke proizvodnje. Predl~ga? Je ~.a .se tlm crkv~­
nim feudalcima oduzmu posjedi i predajU .v~JnoJ. k~aJlm. Sma~rao J.~
d tada vojska više neće morati gladovatI, Jer ce JOJ kmet?VI. mOCI
sk>b;eb:ro prodavati s:,oje proiz.vod~. Zemalj~ka g,?sp.~~a,. tvrdIO Je on,
brane svojim kmetOVIma da bIlo sto prodajU VOJSCI.
Vojni opskrbnici Franjo Teuffenbach i ~ranjo. Poppe,;dorf u pre~­
stavci vladaru 21. IX 1560. opširno su pnka,z,,;h te.sko<;e u ,?pskrbI
vojske zbog monopola feudalne gospode u trgovlllI polJopnvredmm pro-
izvodima. Oni su optuživali hrvatske feu~al,:e d,,; od kr:>etova, n~~on
što su podmirili rentu, otkupljuju po 7'Je~~ kOJU samI. odre.de zIta-
rice i vino. Kmetovima zbog toga ne ostaje n.,s~a za pr~daJu. OSIm..toga,
o svo 'im posjedima oglašavaju i zabranjUju da mtko bez nJIhove
d~zvole Jne smije nikome ~ilo što d~~i i~i pI:o~ati«. D.ogađalo se da
su plemići i građani unapnJed otku.plJlvah s~IJ.acke prOIzvod
Traovinu koju su vodili feudaleI opskrbmcI su okaraktenz.lrah kao
7·. .
najgor; lihvarenje. Gospoda su cijene proizvodima. sama o.d~e~Ivala "ne
samo dvostruko i trostruko yiše nego što su ~,;h podlozmclma, nego
čak četiri, pet i šest I?uta vis~«. Ako se n~ trzlstu u da.toJ? trenu.tku.
nije mogla ostvariti vls,?ka cliena, fe~?aleI su obustavljah prodajU l
time izazivali nestašicu l nagh skok Cljena.
Opskrbnici su za nasilno oduziJ?anje vi~kova poljopri:v.rednih p;-,o:
izvoda od seljaka ilihvarsku trgovlllu s VOjskom I?OImemcno. optuzlh
otovo sve bogatije velikaše i ~lemiće ~ HrvatskoJ:. zagrebackog bIS-
~upa, Zagrebački ~aptol, Imeza. ,NIkolu Zrlll~ko~, vlasn:~(e susJedgradsko-
-stubičkog vlastellllstva Andnju BathoryJa ' .. ~dnJu Teuffer;bacha,
Petra Ratkaja, Petra Keglevića, bana Petra ErdodYJa, Luku Se~elp, I:v a-
na Alapyja, knezove Frankopane Tržačke, Krstu Grubara ,l vlasmke
vlastelinstva Vinice.
Na kraju svoje predstavke tražili su da v~.adar nare~i "tim gro-
fovima, plemićima i staležima« da dopust~. SVOJIm ~(r:neto.",ma ."pr?da-
vati vojsci sav živež koji im '?~taje p,?shJe ~odm,r.,:,.a'iJla daca, l to
po onoj cijeni po kojoj ga od nJIh kupUJU samI plerrncl«. . •
Još neki izvori poka7JUju da su vojne vlasti sre?lJ:,om ?ZVI. stolJ,:ca
smatrale da je monopol hrv.~tske gospod~ ~ trgovlllI. p.oIJopnvredm~
proizvodima glavni uzrok njIhove skupoce l poremecaja u opskrblJI-
'" Isto, IV, 59.
m Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/l, 196. ..' ..
m Stajerslti zemaljski arhiv u Grazu, Militaria ,1560, ~m:lJe »Antlqua uber Gr7~~~
und Militarangelegenheiten«, sv. 8, br. 10. KratkI sadr.laJ tog dokumenta v. ŠlSlC,
HSS III, 83-84.
303
 vanju vojske. Nema sumnje da su plemići i velikaši u toj trgovini po-
st,:pali lihvarski i krajnje sebično. Ali vojni su krugovi ipak polazili od
knve pretpostavke da bi seljaci na slobodnom tržištu viškove svojih
proizvoda prodavali po cijeni po kojoj su ih morali prodavati svojim
feudalcima.
Na poticaj oficira iz Vojne krajine pitanje feudalnog monopola u
!rgov!ni i pitanje .ograničavanja (limitacije) cijena poljoprivrednim pro-
Izvodima postalo Je predmetom sporova vladara i hrvatskih staleža.
Sabor je 15. III 1562. raspravljao o kraljevu zahtjevu da se zabrani
posrednička trgovina (praeemptio) plemstva. Vladar je optuživao plem-
stvo »da mnogi otkupljuju živež po niskoj cijeni j zatim njime vode
trgovinu«. Tražio je da sabor pronađe način »da se zabrani t<... kva
prekupa i trgovina, da kmetovi mogu dovoziti i prodavati živež vojsci«.
S!~leži su se ~n,:rgično usp~otivili uki.danju svog prava prvokupa. Tvr-
dih su da seljacI zapravo msu u stanju trgovati s vojskom. Oni su to-
liko siromašni i opterećeni javnim teretima da svoje žitarice moraju
prodati prije nego što ih požanju, a vino prije nego što ga oberbaju. U
Hrvatskoj nema velikih trgovaca. Otkupljujući proizvode od seljaka, tvr-
dio je licemjerno sabor, feudalci im čine uslugu jer da im oni ne daju
akontacije prije žetve, ne bi imaH od čega živjeti. Plemstvo je zatražilo od
vladara da se ne miješa u poslove trgovine »jer je u cijelom svijetu
svakome slobodno da kupuje što hoće i prodaje ono što ima«. Vojnici
sye namirnice mogu kupiti na tjednim sajmovima (»in faris ebdomada.
/tbus«) u Varaždinu, Vinici, Ludbregu, Križevcima, Koprivnici, Rakovcu,
Moravču, Vugrovcu, Zagrebu, Cičama, Steničnjaku i Klanjcu. Nema,
dakle, potrebe da kupuju direktno od kmetova.J<J2
Ugarski sabor u Bratislavi iz 1563. protumačio je kraljev zahtjev
o zabr::mi posrc:dničke trgovine potpuno u korist plemstva. Sabor je
zabr.amo trgovc!ma da se bave prekupničkom trgovinom, ali je po-
tvrdio da zemaljska gospoda i dalje mogu otkupljivati robu od svojih
kmetova.J<l3
.. ~rvats~~ ~u staleži tek 1567. dopustili da i kmetovi koji žive u
bllZlm granlcmh tvrđava mogu slobodno prodavati vojsci svoje proiz.
vode.3ll4 Ali seljačka trgovina s tih polupustih vlastelinstava sigurno nije
mogla ugrožavati njihov monopol.
Vladar je 1581. ponovo zatražio od sabora da »pronađe neki na-
cm g!ede prekupljivanja i prodaje žitarica«. Sabor je odgovorio da je
trgovma u Hrvatskoj slobodna i da bi svako ograničavanje te slobode
svima nanijelo velike štete.'''
Hrvatsko je plemstvo svoj stav prema prekupničkoj trgovini s voj-
skom 1584. ipak izmijenilo. Nadvojvoda Karlo se 10. XII 1584. potužio
saboru da se vojnicima u Karlovcu živež prodaje po nesnosno viso.
kim cijenama. Staleži su odgovorili da je glavni uzrok visokih cijena
trgovina koju vode njemački posadni vojnici (praesidiarii Germani).
Ti su vojnici dobro plaćeni i obilaze sela, kupuju namirnice i odvoze ih
,"' Šišić, HSS III, 93-94.
301 Monumenta comitialia regni Hungariae IV, 533, 546.
'" Šišić, HSS III, 171.
30S Isto, IV, 59.
304
u Karlovac. To posebno pogađa slabo plaćene lake konjanike (milites
hwzarones levis armaturae). Prema tome, ako se njemačkim posadnici-
ma zabrani da sami kupuju i preprodaju namirnice, cijene će odmah
past!.30',
Goa. 1588' . Izas l amcI
" nad vOJvo
. d e K arl a JOS
. , .Jed nom su zatrazlI
"l' d a
sabor »zabrani štetne običaje prekupljivanja, koji su uzrok nmogostru-
kaO' poskupljivanja namirnica«. Nadvojvoda je smatrao da će ta zabra-
naeomogućiti da vojnici i vojni opskrbnici mogu kupovati namirnice
po normalnim cijenama. Staleži su i ovaj put zaobišli svoju posredničku
trgovinu koja se temeljila na pravu prvokupa. Ponovo su za posrednič­
ku trgovinu optužili njemačke posadne vojnike koji imaju dobru plaću.
Ti vojnici dočekuju i kupuju robu koja se vozi u Krajinu, a zatim je
sami preprodaju po »dvostrukoj, katkada i trostrukoj cijeni«.30)
Gotovo kroz čitavo XVI stoljeće vodio se između vladara i hrvat-
skog sabora spor o cijenama poljoprivrednih proizvoda. Vladar i vojne
vlasti tražili su da 'se u Hrvats'koj cijene tim proizvodima maksimiraju,
a staleži su branili slobodu trgovačke razmjene.
Sabor je u XVI st. propisao cijene samo u dva navrata - 1529.
i 1538. godine. Limitirane se cijene iz 1538. nisu bitno razlikovale od
cijena na slobodnom tržištu.JOS
Na zasjedanju sabora 15. III 1562. staleži su odbili kraljev zahtjev'
da se namirnice vojsci prodaju po cijeni koja će se utvrditi procjenom
stanja na tržištu.30' Na zasjedanju 26. IX 1567. sabor je pristao da se
cijene limitiraju, ali ne po jedinstvenoj skali. U svakom gradu o cije-
nama su se trebali »juxta conditianes temporis« dogovoriti gradski suci
i kapetani krajiških jedinica.JIO
U većini slučajeva plemstvo je odbacivalo bilo kakvu intervenciju
u cijene žitarica i vina. Sabor je' 1571. zaključio da se vino i namir-
nice vojsci prodaju po istim cijenama kao i u slobodnim kraljevskim
gradovima.
Staleži su 1584. i 1588. odbili intervenirati da se snize cijene u
Karlovcu. Za skupoću su, kao što je već rečeno, optužili njemačku
posadnu vojsku. Tvrdili su da u Karlovac otpremaju dovoljno namir-
nica i da se vojska može opskrbiti po snošljivim cijenama. Barun Aka-
cije Thurn je, međutim, 1586. tvrdio da su hrvatski feudalci proizvodima
dopremljenim u Karlovac nametali pretjerano visoke cijene. Kad je
karlovački zapovjednik propisao niže cijene, svi su obustavili prodaju.
Thurn je tvrdio da plemići svoje žitarice spaljuju, jer ih neće prodavati
po cijenama koje je propisao karlovački komandant.m
U vrijeme borbi oko Siska vojne su vlasti ponovo vršile pritisak
da se u Hrvatskoj cijene namirnicama limitiraju. Sabor je, međutim,
1592. taj zahtjev odbacio. Slična je traženja odbio i na zasjedanjima
1593. i 1594.'12
>oo Isto, 117, 151.
'" Isto, 218, 223, 231-232.
• , Isto, I, 153-154; II, 147-149.
'" Isto, III, 93-94.
310 Isto, III, 171.
m Isto, IV, 175; Lopašić, Spomenici hrvatske krajine I, 133-135.
'" Šišić, HSS IV, 276, 298, 301.
20 Agrarni odnosi II Hrvatskoj
305
 »Nema sumnje da su cijene živežu vrlo visoke« - pisao je 1596.
:sabor nadvojvodi - »i kad bi to bilo moguće, staleži ne bi oklijevali
da ih ograniče.« Sabor je upozoravao nadvojvodu da se cijene formi-
raju po ekonomskim zakonima: »cijena je na tržištu niska kad je umo-
go žitarica, a visoka kad je žitarica malo«.313
Na zasjedanju 1600. sabor je još jednom odbacio prijedloge da se
,cijene namirnica za vojsku limitiraju.JI'
Podaci o politici sabora u opskrbi Vojne krajine pokazuju da je
.prodaja namirnica vojsci odigrala važnu ulogu u uključivanju feudalne
gospode u trgovinu. Hrvatski su feudalci iz trgovine s vojskom uspje-
li istisnuti seljake i pretvoriti je u važan izvor svojih prihoda. Sabor je
u toj trgovini uspio obraniti monopol plemstva. Uspio je također spri-
ječiti sve pokušaje da se cijene poljoprivrednih proizvoda ograniče i
.stave pod kontrolu.
-4. Izvoz li slovenske pokrajine i primorje
Zahvaljujući svojim povlasticama i primjeni prava prvokupa hrvatsko
je plemstvo u XVI stoljeću zauzelo vodeći položaj i u izvoznoj trgovini.
Prema istraživanjima slovenskih historičara u XVI stoljeću je po-
jačan trgovački promet između slovenskih pokrajina i Hrvatske. Slo-
vensld su građani u više navrata izjavljivali da najveći dio svojih pri-
hoda dobivaju iz posredničke trgovine s Ugarskom, Slavonijom i Hr-
vatskom. U toj su trgovini sudjelovali i seljaci. Slovenski su seljaci
.ll Brežicama, Kostanjevici i Krškom' preuzimali od hrvatskih žitarice
i stoku, koju su zatim tjerali na zapad, u Italiju.3!S
Prema podacima koje donosi O. Pickl preko slavonske tI'idesetnice je
najviše izvožena krupna stoka. Ukupni promet preko slavonskih tride-
setnica 1545-47. iznosio je oko 423.000 forinti (u oba pravca).JI' Cini
.se da je veći dio tog prometa otpadao na Slavoniju.
O udjelu feudalne gospode u izvozu u slovenske pokrajine nema
kvantitativnih podataka. Plemići za robu koju su izvozili i uvozili obično
nisu plaćali tridesetinu. Ali sačuvani izvori ipak upućuju na zaklju-
čak da je izvozna trgovina plemstva sredinom XVI stoljeća jačala. Feu-
dalna su gospoda sredinom XVI st. veoma energično poticala borbu
.seljaka protiv tridesetnica na Sutli.'" Seljaci su onemogućavali rad svih
tridesetnica na Sutli.JI '
Sabor je 1587. pisao nadvojvodi da 'trgovci iz Stajerske, Kranjske
oi Koruške u Hrvatskoj kupuju velike količine žitarica,'!' O živom inte-
3ll Isto, 334.
m Isto, 401.
315 Grafenauer, Kmečki upori, 201; Gestrin, Trgovina, 43.
316 0.. P i e k l, Der »Dreissigst im Windischland«. Organisation und Ertrag des
unganschen Aussenhandeln in Oberslawonien im 16. Jahrhundert, Festschrift Fritz
Posch, Graz, 1971, 169, 170.
m Hofkammerarchiv II Beču, Hoffinanz in Ungarn, Rote 6, fal. 6-8, 4.
318 Isto, Rote 6, fol. 4.
m šišić, HSS IV, 208-209.
306
resu hrvatskog plemstva za trgovinu sa Stajerskom svjedoče također
tužbe sabora iz 1596. i 1599. protiv grada Ptuja i Ambrozija Thurna
koji su odlučili »da ne .r:i plemenitom ~Ioveku ni go.spode prez m~lte
i trgovine nete prep~~tItl l od onoga .sto svoga. ma]erst.va o.d-~~aJ~«.
Hrvatski je sabor trazlO da se kod PtuJa obustaVI UbIranje mItmcanne
od plemića i njihove robe.~~ . . . . •..
Biskup Simun Bratuhc Je. 1602. pIsa~ da »mn~gl vehkasI. l pie:
mići« iz Slavonije izvoze u PtuJ, Radgonu l ostala mjesta uStaJerskoJ
velike količine meda i stoke kao proizvode svojih aloda, iako su tu
robu pokupovali od kmetova.m
Iako su turska osvajanja poremetila trgovačke putove Slavonije s
jadransko,,: obalo,:" direktne. trgovačke ve,:e. unutrašn)ost~ s ,primor-
jem nisu bIle pr.e~mute. S:~~mom X,vI sto.l.Jeca kneZ?VI ZrmskI. su o,r-
"anizirali trgovackI put kOJI Je povezIvao njIhove posjede u Međlmu9u
~ Vinodolom. Nikola Zrinski je 1550-1552. u više navrata opskrbIO
palatina Tomu Nadasdyja morskom ribom koja je u Cakovec stizala
iz Vinodola.3u
U dru"oj polovici XVI st. Zrinski su u kupovinu robe (»marhe«)
»pri moru i v Benetcih« ulaga~i sv7 prih.~de vinodolskih l?osje~a, ~ kad
se »primorskim dohodkom pnhodltI« ilIJe. mOli;!o, ulagah su l. pril;rode
ozalj skog vlastelinstva. U tom su razdob!Ju.vmodolsku trgovmu. Izd.a-
vali u zakup. Iz 1592-93. sačuvani su raCUilI o opsegu uvoza Zrmsklh
iz Primorja.Jl3
Trgovinu s Primorjem vodila su i druga vlastelinstva. Prema po-
dacima iz sačuvanih računa, vlastelinstvo Steničnjak je sredinom XVI
st. u Hrvatsko primorje, Rijeku i Kopar prodavalo pšenicu.i. druge ži-
tarice. God. 1550-1551. otpremljeno je npr. »ad partes mantlmas« ~10
kvarti pšenice (208 natovarenih konja). Troškovi otpreme te pš.emce
bili su "otovo jednaki njenoj kupovnoj cijeni, ali vlastelinstvo Je na
toj trgo;ini ipak dobro zarađivalo. Kvartu pšenice je kupovalo za 33:-
-44 denara a otprema je u prosjeku stajala oko 34 denara (nošnja
do mora, I";itničarina, troškovi puta i us.kladišt~nja). Upravitelj vla-
stelinstva istodobno je razvio i uvoz »pnmorskIh stvan« (res man-
timas).JI'
Važno mjesto u prometu s Primorjem imala je trgovina solju o
kojoj će biti posebno govora.
Plemstvo je ti uvoznoj i izvoznoj trgovini Hrvatske uživalo povlaš-
ten položaj. Prema povlasticama kraljevine Slavonije, koje je 1492.
potvrdio kralj Vladislav II, plemići su bez plaćanja carine (trides~tnice)
mogli izvoziti proizvode sa svojih aloda i uvoziti robu za vlas~lte po-
trebe. Sabor je u XVI st. energično branio tu povlasticu. Ona Je mno-
,m Isto, 387, 389.
m Isto 429.
Jn Bar~bas} Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio I, 141,
135-136, 146, 199, 201.
32J )JPopisano ili poznamenovano što ima knez Marko Oršić lc moru; do~adš~ oprav-
ljati i dokonjati«( (Sermage, kut. 81); Instrukcija za Ludovika CIkuima IZ 1599.
(L a s z o w s k i, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VZA XVII, 1915,
79-83).
m !vlOL Nadasdy CS., 57 CS., Fasc. 18; MOL, Varosi es kama-rai iratok, Fal.
Lat. 1390.'
20* 307
gim feudalcima omogućavala da bez plaćanja carine vode opsežnu O izvozu krupne stoke iz Hrvatske nema sigurnih podataka. Po-
trgovinu u slovenske pokrajine i primorje. znato je da su seljaci iz Zagorja krijumčarili dosta stoke preko Sutle.
Staleži su 1533. tražili da se zabrani pobiranje tridesetine od robe Zbog tog krijumčarenja tridesetnički je ured sredinom XVI st. posta-
koja se izvozi na tržnice u zemlji. God. 1560. protestirali su protiv vio u Kumrovec tri činovnika na konjima da kontroliraju putove izme-
uvođenja novih tridesetničkih postaja i naplaćivanja »nezakonite i neuo- đu Klanjca i Krapine. Na veliko krijumčarenje stoke žalile su se i
bičajene« tridesetine od plemića i drugih podanika.'" tridesetničke filijale u Cvetlinu i Bratikovcu. Pokušaji tridesetničara
Sa zasjedanja od 22. II 1568. sabor je kralju uputio predstavku da mu stanu na kraj dovodili su do oštrih sukoba sa seljacima.JJ!
kojom je ponovo tražio da se od plemića ne pobire tridesetina. Ugar- Zagrebački su trgovci 1545-58. preko slavonskih tridesetnica iz·
ska dvorska komora je 22. IV 1568. podržala taj zahtjev, iako je bilo vezli 2.381 komad goveda.JJ2 Čini se ipak da je najveći dio izvezene
jasno da se ne može razlučiti što plemići uvoze i izvoze za vlastite krupne stoke potjecao iz Ugarske. Iz Hrvatske su kroz čitavo XVI,
potrebe (in domesticum usum) a što radi trgovine.'" st. izvožena velika krda svinja. Prije navedeni podaci pokazali su da su
Saborski su izaslanici 1569. dobili naputak da ponovo protestiraju u trgovini svinjama masovno sudjelovali seljaci. Ali i zagrebački su
protiv pokušaja da se tridesetina naplaćuje od plemića. Na zasjeda- kanonici svake godine dobivali velik broj svinja koje su također pro-
nju sabora 4. I 1570. zagrebački biskup i drugi feudalci protestirali su
protiv pokušaja tridesetničara da od njih naplaćuju carinske daće. Sa-
bor je odlučio zamoliti kralja da intervenira protiv tih pokušaja. Ujed- Sačuvani vlastelinski računi omogućavaju da se na više mjesta
no je o svojim povlasticama pisao i svim tridesetničarima. Sa sabor- utvrdi značenje pojedinih proizvoda u feudalnoj trgovini.
skog zasjedanja 20. XII 1574. plemstvo je još jednom tražilo da se Vlastelinstva P e t r i n j a, D o n j i G r a d e c i G o r n j i G r a-
ne krši njegova povlastica u trgovini.J27 os1:varivala su početkom XVI stoljeća od pojedinih proizvoda ove
S jednakom upornošću plemstvo se suprotstavljalo svim pokuša-
jima ograničavanja izvoza. Vladar je, naime, u više navrata tražio da
se iz Hrvatske zabrani izvoz poljoprivrednih proizvoda prije nego što
se opskrbi vojska. Time se željelo utjecati na snižavanje njihovih ci- 15 OO. 1504. 1 S ll.
jena. Plemstvo je bilo zainteresirano i za visoke cijene i za izvoz. Sa· % ukup' % ukup- % ukup·
bor je 1559. tvrdio da stanovnici Hrvatske jedino izvozom žitarica mogu nih priho- nih priho- nih priho-
nabavljati sol. Početkom 1560. staleži su protestirali protiv zabrane iz· for. da u for. da u for. da u
voza u prekomorske zemlje. God. 1566. sami su na kratko vrijeme novcu novcu novcu
zabranili izvoz žitarica i vina.'" Ali ta je zabrana vrijedila samo dva-tri
mjeseca. Vino 20 5,48 9,65 3,62
Sabor je 1567. i 1573. odbacio nove kraljeve prijedloge o zabrani Žitarice 92,5 25,32 45 16,89
izvoza. Plemstvo je opet tvrdilo da izvozi samo radi podmirivanja sva- Svinje 16 4,38
kodnevnih potreba i nabave soli."9 U obrani svoje trgovine feudalci su Krupna stoka 1,8 0,49 1,20 0,45 3,06 3,40
se pozivali na opće slobode (»u cijelom svijetu svatko slobodno kupuje Med 0,58 0,21 3 3,30
što hoće i prodaje što ima«). Pritom su, dakako, mislili samo na svoje
slobode. Jer upravo su oni svojim kmetovima zabranjivali da prodaju
bilo što bez njihova odobrenja. God. 1514. i 1515. petrinjsko-gradečka vlastelinstva prodala su ove
proizvode:

5. Predmeti feudalne trgovine Vino Proso Stoka

% ukup· % ukup- % ukup·
Prema istraživanjima O. Pickla najvažniji izvozni artikl iz Ugarske bila God. nog pri- nog pri- nog pri-
for. hoda u for. hoda u for. hoda u
je u XVI st. stoka. Od 1520. do 1530. u Italiju je iz Ugarske izvezeno
novcu novcu novcu
oko 27.000 grla goveda i 70.000 komada teladi. Sredinom XVI st. eks-
portiralo se iz Ugarske čak 150.000 do 200.000 komada stoke.JJO 1514. 14,70 4,30 2,16 1,22
1515. 32,92 15,64 11 4,56 2,5 1,03
'" Sišić, HSS II, 309; III, 70-71.
". Isto, III, 198, 211.
'" Isto, 257, 277, 431. 3JI Isto, 165.
". Isto, 55, 69-70, 138.
329Isto, 171, 397. '" 1. K a f i p U Š, Prilog poznavanju tridesetine u XVI st., HZ XIX-XX,
'" Pick!, n. dj., 169. 1966-67, 222.

308 309
 -----
Najvažniji trgovački artikli na petrinjsko-gradečkim posjedima u % ukupnog pri-
tom su periodu postale žitarice i vino. Sredinom XVI stoljeća struk- Prodano vino Prihod II novcu hoda od prodaje
God. vedara od prodaje vina,
tura prodaje bila je ova: forinti
poljoprivrednih
proizvoda

Vino Pšenica Stoka Ostalo 1561. 844 308 91,0

% ukup· % ukup- % ukup· % ukup- 1562. 635 274 91,8
God. nog pri- nog pri- nog pri- nog pri· 1563. 816,5 308,11 92,4
for. for. for. for. 314,5 135,40 88,8
hoda u hoda u hoda u hoda II 1564.
novcu novcu novcu novcu 1565. 258 128,40 85,8
1566. 675 292,12 93,1
1534. 65,11 83,35 13 4,31 1567. 584 252 92,3
1540. 6 2,88 10,30 7,83 1568. 230 130 91,1
1555. 301,18 49,13 111,46 18,18 1569. 73 58,30 61,7
1557. 404 48,63 95 11,44 9,34 1,12 1,05 0,12 1572. 855 258,60 94,1
1558. 448,66 66,20 20,25 2,99 10 1,47 1573. 521,5 173,54 84,2

Prema tome, najvažniji artikl u trgovini petrinjsko-gradečkih po- V istom su razdoblju s tog vlastelinstva prodane ove količine ži-
sjeda postalo je sredinom XVI stoljeća vino. Ta su vlastelinstva pro- tarica:
dajom vina ostvarivala najveći dio svojih prihoda u novcu (50-80%).'''
Vlastelinstvo Zagrebačkog kaptola u Var a ž d i n s k i m T o p l i-
c a m a također je najveći dio prihoda ostvarivalo prodajom vina. God. Ukupni prihod
Pšenica Proso i raž Zob od prodaje
1542-49. prihodi od prodaje vina bili su ovi: žitarica
God.
%
Prihod od prodaje koreca for. koreca for. koreca for. forinti Ul\:upne
God. Prodano vina vedara prodaje
vina forinti

1542. 737 148,92 1561. 17,37 17,73 16,5 10 5,65 2,56 30,29 9,0
1543. 667 236,97 1562. 14,63 15,64 7,5 6,51 5,5 2,56 24,71 8,2
1545. 592 141 1563. 17,63 18,30 8,37 6,12 2,63 1,32 25,74 7,6
1549. 155 41,33 1564. 10,5 11,32 4,37 4,4 3,5 1,84 17,20 11,2
1565. 11,5 13,63 5,5 4,80 5,5 2,80 21,23 14,2
1566. 10,15 20,50 O 2,5 1,25 21,75 6,9
God. 1549. otpremljena su kanonicima u Zagreb 392 vedra vina_ 1567. 8,13 14,83 2,63 2,10 5,5 4,40 21,33 7,7
To se vino također može uvrstiti u rubriku prodaje, tako da se nL 1568. 5,15 12,81 O O 12,81 8,9
te godine vrijednost prodanog vina nije smanjila. 1569. O 60 36,26 O 36,26 38,3
1572. 11 11 O 13 5,20 16,20 5,9
V razdoblju 1542-49. topličko je vlastelinstvo žitarice prodavalo 32,40 15,8
1573. 14,75 19,60 12,37 9,80 6 3
san:o .u dva navrata. God. 1544. prodalo je 20 koreca pšenice za 20
f';H-I,;tl, a 1548. 6,5 koreca za 6 forinti.''' God. 1551. toplički je upra-
VitelJ prodao 646,5 vedara vina za 206 forinti. Naredne je godine prihod
od prodaje vina iznosio također 206 forinti. Prodajom žitarica vlaste- God. 1591. vlastelinstvo je od prodaje vina primilo 300, a od pro-
linstvo je te godine ostvarilo tek 84,6 forinti. Vino je, dakle, i dalje daje žitarica (prosa) samo 7,2 forinti.'35
glavni artikl vlastelinske trgovine. Prema tome, vlastelinstvo Varaždinske Toplice ostvarivalo je oko
V razdoblju 1561-73. topličko je vlastelinstvo prodavalo ove ko- 90% svojih trgovačkih prihoda prodajom vina.
ličine vina: V drugoj polovici XVI stoljeća Zagrebački kaptol je prodavao vino
u Z a g r e b u. Prema dekanatskim računima dekan je 1587. od pro-
m KAZ, ACA, 81/1, 81/7, 81/14, 81/15, 81/29, 82/1.
m Isto, 60/83, 63/3, 63/4, 63/5, 63/6; Monumenta Habsburgica III, 309-316. '" KAZ. ACA, 63/8, 63/9, 63/31, 63/30, 63/35, 63/36, 63/37.

310 311
<danog vina ("de vino divendito«) primio 450,9 forinti. Naredne godine s Nadasdyjevih posjeda u Mađarskoj. Vlastelinski upravitelj je, osim
prodaja vina donijela je 200, a 1589. čak 536 forinti i 80 denara.336 prodaje, pšenicu mijenjao za vino, svinje i sol. Prodane su i zamijenjene
Među proizvodima koje je Zagrebački kaptol prodavao na vlaste- slijedeće količine pšenice:
linstvu S i s k u također je najvažniju stavku činilo vino. Od prodaje
vina na tom vlastelinstvu ·kanonici su ·dobili u novcu: 1555. g. 118,65
forinti, 1561. g. 305,25 forinti i 1577. g. 427 forinti. Vino je dopremano Prodano Zamj ena
s drugih posjeda.'" Najvažniji proizvod tog vlastelinstva bile su inače God. kvarti forinti % rashoda kvarti % rashoda
.svinje, koje su se prodavale nakon podjele među kanonike.
U radu o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu uoči seljačke bune 1549. O O 235 13.64
1573. već sam ustvrdio da je glavni proizvod koji su posjednici tog 1551. 835 740 29,68 96 3,41
vlastelinstva prodavali bilo vino. Iako o prihodima iz te trgovine nema 1552. 126 63 7,27 120 6,93
kvantitativnih podataka, o njenom se značenju može stvoriti prilično 1553. 60 17,60 68 4,66
siguran zaključak na temelju korespondencije komorskog provizora 1555. 797 26,94 40,5 1,36
Stjepana Grdaka. On je 1567. u više navrata pisao Ugarskoj komori 1557. 947,5 34,66 41 1,49
da se prodajom vina mogu ostvariti veliki prihodi. Predlagao je da
.se boljom organizacijom prodaje u Vojnoj krajini vlastelinstvo riješi
'velikih zaliha.33' Prodaja pšenice davala je, dakle, veće prihode u novcu nego pro-
Prema sačuvanim računima suvlasnici Franjo Tahy i Ugarska ko- daja vina. God. 1557. vlastelinstvo je prodalo 3286 kvarti prosa (71 %
mora imali su na s u s j e d g r a d s k o m dijelu vlastelinstva ove pri- godišnjeg rashoda). Ali proso se inače nije prodavalo. Manje su koli-
hode vina: 1566. g. 4.745,5 vedara, 1567. g. 5.823,5 vedara i 1568. g. čine 1553-1557. jedino mijenjane za sol.34ll
4.511,5 vedara. Vlastelinski prihodi vina na stubičkom dijelu posjeda Vlastelinstvo je prodajom svinja i meda ostvarivalo ove prihode:
iznosili su 1567. oko 2.180 vedara.33' Najveći se dio tog vina prodavao.
Vlastelinska potrošnja, kako pokazuju podaci sa sličnih vlastelinstava,
nije mogla iznositi više od 20 do 30% prihoda. Količina Brutto Prodano
Brutto
God. prodanog prihod prihod
Struktura trgovine vlastelinstva S t e n i č n j a k a znatno se razli- meda forinti komada forinti
kovala od strukture na vinogradarskim vlastelinstvima. To je vlaste-
linstvo sredinom XVI stoljeća prodajom poljoprivrednih proizvoda do- 48 vedara 64 70 124
bivalo 30-40% novčanih prihoda. Prodavalo je 1549-53. ove količine 1549.
1551. 158 82 209
·vina:
1552. 41 teret 260 56
1553. 18 143 264
Prodano vina % od ukupnog
Prihod od % od ukupnog
·God. prodaje
vedara rashoda vina forinti prihoda II novcu Prema računu 1592-93. v i n o d o l s k a su vlastelinstva prodavala
najviše pšenice i proizvode stočarstva. Na svih šest posjeda prodano je
1549. 328,5 13,05 98,99 9,85 poljoprivrednih proizvoda za oko 4350 libri. Od toga je pšenice pro-
1550. 590 17,58 127 dano za 1625, a vina za 854 libre. Živina i živinska koža donijela je vla-
1551. 685 19,05 167 9,29 stelinstvu 940, a sir, vuna i skuta 760 libri. Knez Juraj Zrinski ras-
1552. 995,5 25,85 214 13,32 polagao je 1599. ipak informacijama da je vinodolsko ovčarstvo neren-
1553. 606 19,97 121,28 9,06 tabilno, da se za ovce "večje troši na nje nego im se koristi uzimlje«.'4l
Analiza podataka O strukturi feudalne trgovine u XVI stoljeću po-
Vino se, dakle, prodavalo u relativno malim količinama. Prihodi kazuje da je na vlastelinstvima u Hrvatskom zagorju i u drugim kra-
'od njegove prodaje činili su u prosjeku samo oko 10% novčanih pri- jevima s razvijenim vinogradarstvom glavni artikl te trgovine bilo vino.
hoda. To je vlastelinstvo mnogo veće prihode ostvarivalo prodajom pše- U Vinodolu se 1592/93. prodalo više žitarica, ali računi iz XVII st.
nice. God. 1549. prodalo je za 76 forinti 148 vedara pšenice dopremljene pokazuju da je i na tim posjedima vino glavni artikl vlastelinske,
trgovine.
BO KAZ, Protokol 701, str. 126, 155, 161.

'" KAZ, ACA, 51/53. '" Laszowski Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VZA XVII, 1915,
'" Adamček, HZ XIX-XX, 1966-67, 166-167. 94-97, 99-100:
m MOL, Nadasdy cs., 65 cs., fase. 35; Ur. et Con., 52/1. 341 Isto, 80; Arhiv ob. Sermage, K·Sl.

312 311
<6. Vinotočje
Vino je od starine važan artikl na svim lokalnim tržištima. Ugra,
dovima, vlastelinskim trgovištima i na mnogim drugim mjestima pro-
·davale su se velike količine vina.
Na temelju feudalnog prava vinotočja (jus educillandi) zemaljska
su gospoda ostvarila monopol i na lokalnom tržištu vina. Pravo vino-
točja omogućavalo je feudalcima da vode privilegiranu trgovinu vi-
nom na malo.
Prema odredbama Zagrebačkog kaptola (oko 1440), u Varaždinskim
se Toplicama u ožujku i srpnju moglo prodavati jedino vlastelinsko
vino. U tim mjesecima održavali su se u Toplicama veliki sajmovi, kad
'se vina moglo dosta prodati. Na traženje podložnika Kaptol je dopustio
?a i oni za vrijeme sajma u srpnju tri dana prodaju svoje vino, ali
Je zauzvrat šest dana u kolovozu rezervirao za vlastelinsko vinotočje.
Vlastelinstvo je inače vino prodavalo tijekom čitave godine. Vlastelin-
'ska povlastica u vinotočju sastojala se, dakle, u tome da je određeni
dio g~dine, obično oni mjeseci kad je vino imalo najbolju cijenu, bio
rezerVIran samo za vlastelinsku prodaju vina. Na posjedu Petrovini
Kaptol je 1482. seljacima točenje vina zabranjivao samo mjesec dana.'"
Sačuvani računi pokazuju da je zagrebački biskup u XV st. velike
količine vina dopremao sa svojih vinorodnih vlastelinstava Ugre (Vu-
grovec) i Hrastovice u provincije Ivanić, Cazmu i Dubravu i ondje ga
prodavao. Stalna radna obveza podložnika iz Vugrovca i Cučerja bila
je početkom XV st. dužnost prijevoza vina u Cazmu, Dubravu i Ivanić.
Na tim je vlastelinstvima 1481. razdijeljeno »u trgovišta, sela i slobod-
na naselja« 1070 vedara vlastelinskog vina radi vinotočja. Prodajom tog
vina biskup je dobio 342,4 forinte.'"
Prodajom vina na malo bavili su se u drugoj polovici XV st. i
·zagrebački kanonici koji su u svojim kurijama otvorili gostionice. Kap-
tol je..npr. 1.484. zaključio da .gospoda kanonici ko~~ imaju g?~tion~ce
l i SVOJIm kucama (»tabernam tn domo sua«) ne smIJU dOPUstItI lakIm
i sumnjivim ženama da u njima noće i piju vino.'"
Na modruškom vlastelinstvu nalazilo se 1486. osam vlastelinskih
gostionica (taverni) u kojima se prodavalo vlastelinsko vino. Cini se
da su te gostionice zajedno s povlasticom vinotočja izdavane u zakup.'''
. S,:~uvani izvori poka~u)u da je u XVI st. značenje vlastelinskog
vmotocJa poraslo. UgarskI Je sabor 1550. donio nove propise o vlaste-
li,;,skom vinotočju (modus educil1andi vini) kojima su proširene povla-
stIce feudalaca u prodaji vina na malo. Sabor je zabranio vlasteli da
syoje vi~o k:čmare tako da kmetovima razdijele vino i zatim od njili
~II~m u~Je:uJu novac, bez obzira da li su ga prodali ili ne. Vlastelin
Je l d~IJe Imao pravo da za educilaciju odredi svoje kmetove, ali ih je
u. perIodu d?k toče vino trebao osloboditi tlake. Kmet koji prodaje
vmo trebao Je također od svakog prodanog vedra (od 32 pinte) dobiti
4 denara. Te odredbe ipak nisu u praksi dokinule prisiljavanje kme-
Tkalčić, Starine XI, 24, 58.
.342
m JA, D-VIII-81; KAZ, ACA, 30/1, 31/1.
W Tkalčić, Starine XI, 62.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 34, 38, 49, 58, 65, 67, 69, 71.
314
toy.a da prod~ju vlasteli?sl:o vin~. Ugarski je sabor znatno ogramcIO
VrIjeme u kOjem su SeljaCI moglI prodavati svoje vino. Na vlastelin-
stvima. n~ kojima ~Iij~ bilo razvijeno. seljačko vinogradarstvo kmetovi
su smjelI J?rodavatI :vmo. samo od. Miliolja do Nove godine, a na vi-
nogradarskIm vlaste.lmstvlma moglI su točiti od Miholja do Jurjeva."6
T;, odredbe pok~,uJu da su feu:Ialci zabranjivali seljacima prodavati
vmo uprav? u vrIjeme kad su njegove cijene postajale najviše.
Vlastelmstva su u XVI st. prodajom vina na malo ostvarivala ve-
lik;, prili,?de., Računi prodanog v!na u Varaždinskim Toplicama poka-
zUJU ~a Je v;no proda,:~no na pI.n.te bilo ~kup.lje .':ld vina prodavanog
na bac.ve. OSIm t.oga!. Cljena educIlIranog vma Je tIjekom godine rasla.
Na pocetku educII,:cIJe za ve~ro se npr. 1543. dobivalo 16, a na kraju,
pre.d novu berbu, cak 36 krajcara. God. 1552. vlastelinstvo je vino na
velIko prodalo. po 24 de~~ra z';' vedro. Istočeno (educilirano) vino na
samom vlastelmstvu domjelo Je, međutim, prihod od 31 denara po
vedru, iako je na rastur otišlo oko 7% tog vina."7
Na vl~stelinstvu Steničnjaku vlastelinsko vino morali su prodavati
seo~kI .SUCI. 90d. 15~9. za 3,3 vedra prodana u seoskim općinama vla-
stelm Je dobIO 1 formtu. Istodobno je za 1 forintu kupovao od seljaka
8-11 vedara.'"
Zagrebački je kapt~l di~ svo& vi';'~ ~ petrinjsko:gradečkih posjeda
u XVI st. otpremao u SIsak l ondje dIjelIo među seljake (educil1atores)
koji su ga prodavali na pinte.'"
Sve to objašnjava zašto su feudalci u XVI st. nastojali nametnuti
~voje pravo .vinotočja u gradovima i gradskim naseljima. Ivan Ungnad
Je ~pr. ~.re.~~om XVI st. ~astojao u Varaždinu preoteti to pravo grad-
s~oJ opcmI. Ivan Gyulay Je 1532. nametnuo stanovnicima trgovišta Vi-
mce ob~ezu .da svake godine istoče 18 bačava njegova vina (maiori pretio,
quam vtn.a lpsorum vend~rentur).'S1.Jastrebarskivlastelin Petar Erdody
obvezao J.e 1563. st.anovmke trgovIsta Jastrebarsko da u mjestu drže
za vlastelmstvo »prIkladne gostionice i svratišta« (commoda diversaria
~t ~ospi:ia) u k?jima će se prodavati njegovo vino. Zauzvrat oslobodio
Ih Je SVIh ostalIh vlastelinskih daća.'"
F.eudalni ~ospodari .T~akošćana vodili su koncem XVI stoljeća du-
gotraJnu parmcu s pavlImrna zbog prava vinotočja kod samostana Le-
pog,lave. Na s~jmovima i proštenjima kod tog samostana moglo se pro-
d';'!I mnogo vm,;,. Draškovići su nastojali čak i oružjem nametnuti svoj
:>]us. edu~illandl« .na, tim skupovima, i~ko su fratri pokraj samostana
ImalI velIku gostIOmcu (»taberna Zapldea prope monasterium«).'''
. Svi navedeni pr~mjeri potvrđuju da je vinotočje doista bilo važan
oblIk feudalne trgovme.
146 Fraknoi, Monumenta comitialia regni Hungariae III, 308-309.
'" KAZ, ACA, 63/3, 63/8, 63/9.
,," MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18.
", KAZ, ACA, 63/14.
". KAZ, ALC I, Litt. V!226.
JSl E. Laszowski, Dvije listine za povijest Vinice kod Varaždina VDA III 1928,
190--192, ' ,
m Arhiv trgovišta Jastrebarsko, 1/8.
m KAZ, ALC I, D/47.
315
7. Trgovina solju Navedeni podaci pokazuju da je potrošnja soli na vlastelinstvima
relativno velika."7 Vlastite su potrebe vjerojatno bile glavni razlog što
su se u trgovinu solju uključili i feudalci. Nije, međutim, isključeno da
U obrani svoje trgovine hrvatski su staleži često tv:dili da je ~tanoy­ su neki sol zamijenjenu za žitarice dalje preprodavali.
ništvo Slavonije životno zainteresirano da svoje proIzvode u pnmorJu
mijenja za sol i ulje.'" Trgovina solju doista je imala važnu ulogu, Zaključak hrvatsko~ sabora ~d ~3. VII 1583. J??kaz~je da je plem-
iako su staleži njeno značenje katkada i preuveličavali. stvo općenito zai':"teresIran~ za. Jef~~nu sol. .Stal~zI ko)! su s.e nepre-
kidno suprotstavljali određIvanju CIjena polJopnvredmm prOizvodIma
Zagrebački Gradec je još u XIV st. postao važno središte trgovine propisali su da ~e z~. kvartu soli ne sI';Ii}e uzimati :,~še od kvarte pš~;
morskom solju. Poveljom kralja Vladislava iz 1492. slavonskom je plem- nice ili 1,5 kvartI raZI, 2 kvarte prosa III u novcu VIse od 50 denara.
stvu potvrđeno pravo da može uvoziti i mijenjati žitarice za morsku Sol se uvozila i preko slovenskih pokrajina. Sabor je 1587. npr.
soL'" pisao nadvojvodi d~. mnogi svt.ano."nici Štajersk~, Kr~.njsk,:. i ~oruš~e
Velike količine soli uvozile su se u Slavoniju preko zrinsko-fran- mijenjaju u SlavomJI sol za zItanc~. Te su godme. CIjene zIt~~~ca bIle
kopanskih posjeda u Hrvatskom primorju. U trgovini solju sudjelovali tako visoke i ponuda soli tako velIka da su mnogI u SlavomJI naku-
su dosta masovno vinodolski seljaci. Važno središte solne trgovine bio povali više soli nego što imaju žitarica.'"
je u XVI st. Dubovac. Vinodolski su seljaci dolazili u Dubovac s tova-
rima soli. Vlastelinstva i seljaci iz unutrašnjosti dovozili su u Dubovac
žitarice, koje su ondje mijenjane za dopremljenu sol.
8. Seljačka trgovina
Petrinjsko-gradečka vlastelinstva zamijenila su 1511. za sol 30 kvarti
pšenice i 24 kvarte prosa. God. 1515. zamijenjeno je u Dubovcu za sol
čak 145,5 kvarti pšenice. Ta se zamjena i sredinom XVI st. redovito
Prije smo utvrdili da i u XVI stoljeću među seljacima postoje pojedi~­
obavljala: 1552. zamijenjeno je za sol 14, a 1553. g. 50 kvarti pšenice. Ci i čitave grupe koje proizvode velike količine vina. Iako ne;na ~I:
U Dubovcu je 1555. prodano 166 kvarti pšenice, a 1557. je zamijenjeno rektnih podataka o njihovoj trgovini, zaključili smo da su prOIzvod~~~
114 kvarti prosa za 38 kvarti soli."6
za tržište. O tome indirektno svjedoče i različite odredbe o regulaCIjI
/anetskog vinotočja. Analiza podataka o seljačkom svinjogojstvu tako-
Vlastelinstvo Sisak također je nabavljalo sol u Dubovcu. Prema sa- đer je pokazala da su seljaci i u XVI st. trgovali svinjama. Na sisačkom
čuvanim vlastelinskim računima za sol je zamijenjeno: 1557. g. 102 je vlastelinstvu 1545. oko 110, a 1572. oko 140 kmetova držalo više
kvarte pšenice 1558. g. 8 kvarti prosa, 1577. g. 66 kvarti pšenice i 10 od 20 svinja. Petnaestak najbogatijih seljaka je 1550. u svojim krdima
kvarti prosa, 1587. g. 20 kvarti prosa. imalo oko 300 kupljenih svinja (parci empticii). God. 1565. desetak
Vlastelinstvo Steničnjak je sredinom XVI st. sol dopremalo nepo- kmetova držalo je oko 160 takvih svinja.'60
sredno iz primorja. Dio soli zamijenjene za pšenicu i dopremljene to- Istraga protiv zagrebačkog tridesetničara Krištofa Kordata iz 1550.
varnim konjima vlastelinski upravitelj je katkada i prodavao. Struk- pokazuje da su iz Slavonije velika krda stoke izvozili seljaci s vlaste-
tura rashoda soli na tom vlastelinstvu bila je ova: linstava Kravarskog (Želina), Vukovine, Brezovice i nekih drugih po-
sjeda.'6l
1549. 1551. 1552. Svinjama su također trgovali seljaci s posjeda oko Zagreba. To po-
quartalia quartalia quartalia kazuje struktura proizvodnje u kaptolskim selima uz Savu. Kaptolski
kmet Stjepan šajković tjerao je npr. u jednom navratu 17 debelih svinja
Potrošnja vlastelinske kuhinje u Ptuj. On je kupovao svinje i od stubičkih seljaka. Brat Ilije Grego-
(ad necessitatem mense) 61 56 48 rića Šimun bio je u doba seljačke bune poznati trgovac svinjama.'"
Za stoku 11 12 13 Kmetovi su sudjelovali i u izvoznoj trgovini preko slovenskih po-
Soljenje mesa 9,5 16 12 krajina. U Brežicama, Kostanjevici i Krškom prodavali su žitarice i
Prodaja 60
81,5 144 93 '" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18.
,,, Sišić, HSS IV, 107.
'" Isto, 208-209.
'" Sišić, HSS Ill, 55, 69-70.
'" KAZ, ACA, 43/43, 43/34.
;ssZ. H e r k o VI Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere
j solnu Irgovinu, Rijeka 1971, 116-118. '" KAZ, ALC Il, br. 665.
no KAZ, ACA, 81/7, 81/16, 82/1. '" KAZ, ACA, 20/9, 20/20, 20/23, 23/32; Adamček, HZ XIX-XX, 1966-67, 167-168.

316 317
stoku slovenskim seljacima koji su zatim kupljene žitarice i stoku
otpremali u Italiju.'63
O opsegu seljačke trgovine zasad nema sigurnih podataka.36' Seljač­
ki uvoz iz unutrašnjosti Hrvatske gotovo se i ne spominje u računima
tridesetnice u Rijeci. Trgovački promet Rijeke s tim područjem na
kraju XVI st. trebalo bi posebno proučiti, napose račune iz 1594.
godine.365 Iako su podaci o opsegu seljačke trgovine općenito nesigurni,
ipak se na temelju posrednih izvora može zaključiti da se seljačka trgo-
vina tijekom XVI st. smanjuje. Na sisačkom je vlastelinstvu npr. u dru-
goj polovici XVI st. velike čopore svinja držalo manje seljaka nego na
početku tog stoljeća, iako se u istom razdoblju broj podložnika na vla-
stelinstvu povećao oko 2,5 puta.
Među činiocima koji su utjecali na smanjivanje opsega seljačke tr-
govine najvažnije mjesto imala je pojava trgovine koju su počeli vo-
diti feudalei. Magnati i plemići osigurali su za svoju trgovinu povlastice
koje nije uživala trgovina građana i seljaka. Stoviše, uvođenjem mo-
nopola u trgovinu oni su trgovinu koju su vodili seljaci direktno ogra-
ničavali i potiskivali.
Zapreka seljačkoj izvoznoj trgovini postao je također strogi ca-
rinski (tridesetnički) sistem zaveden sredinom XVI stoljeća. Uspostav-
ljanje feudalnog monopola u trgovini poljoprivrednim proizvodima i za-
vođenje novog carinskog sistema postalo je u doba seljačke bune 1573.
jedan od najvažnijih izvora seljačkog nezadovoljstva. Uhvaćeni su usta-
nici na prvom saslušanju izjavili da će se boriti, ako bude trebalo i
sedam godina, sve dok »sebi ne otvore putove i prolaze« da mogu
slobodno trgovati svojim dobrima. Među pobunjenim seljacima 1573.
širili su se glasovi da se ustanici bore za otvaranje putova, da na-
mjeravaju »doći do Ljubljane i na obalu mora i sve podvrgnuti pod
svoju vlast«. Ustanici su za vrijeme bune doista svagdje najčešće na-
padali mitničare i mitnice. Ograničavanje seljačke trgovine pogoršalo
je položaj širokom krugu seljaka i bilo važan uzrok seljačke bune
1573.366
3~ Grafenauer, Kmečki upori na Slovenskem, 201; Gestrin, Trgovina, 43.
364 F. Gestrin je npr. zaključio da »0 opsegu seljačke trgovine možemo za sada
samo približno govoriti«, ali ipak upozorava da je II Sloveniji bila jednaka, a
možda čak i veća nego trgovina koju su vodili građani (Gestrin, Trgovina i se-
ljačke bune u Sloveniji i Hrvatskoj u 16. stolječu, RIHP V, 1973, 197).
365 F. G e s t r i n, Mitninske knjige 16. in 17. stoletja na Slovenskem, Ljubljana
1972, v. posebno str. 53.
'M Adamček, Uzroci i program seljačke bune 1573. godine, RIHP V, 1973, 58-59.
N. K l a i Ć, Neld novi pogledi na uzroke hrvatsko-slovenske seljačke bune 1572-
-1573. god., ZC XXVII, 1973, 230-231, smatra da sam u svojim radovima o se-
ljačlwj trgovini došao do istih rezultata kao i R. Bićanić, ali da njegove tvrdnje
nisam prihvatio, jer ga nisam razumio. Između Bićanićevih i mojih pogleda na
taj problem postoje, međutim, bitne razlike. Bićanić je seljake koji su sudjelovali
u trgovini označio kao »građansko·kapitalističke elernente« (Počeci kapitalizma u
hrvatskoj ekonomici i politici, Zagreb 1952, 11), a u mojim se prikazima seoski
trgovci i seoska trgovina uopće ne tretiraju kao elementi kapitalizma, jer kapi-
talizam smatram načinom proizvodnje u kojem osim kapitala postoje i najamni
radnici. Prodor robno·novčanih odnosa na selo samo je pretpostavka za razvoj
318
9. Feudalno pravo prvokupa
Glavna kočnica razvoja seljačke trgovine i dopunski oblik izrabljivanja>
zavisnih seljaka postalo je u XVI stoljeću vlastelinsko pravo prvo-
kupa. Hrvatski i ugarski staleži tvrdili su d.a zemaljska gospoda od
svojih kmetova mogu prva kupovati sve prOIzvode, odnosno da lane-o
tovi te proizvode ne smiju nikome prodavati ako ih prethodno n.isu
ponudili svojoj gospodi. "Pravo« prvokupa pretvar,:,lo se u p:akSl u
najobičniju otimačinu. Nakon podmirivanja n~turalmh l??davan~,:, ~e:
tovi su svojoj vlasteli morali prodati sve prolZvode kOJI su oCIJenjem
kao višak. Vlastelin je te proizvode otkupljivao po cijeni koju je sam.
određivao. U više se izvora navodi da su te cijene bile smiješno niske.
Feudalno pravo prvokupa ozakonjeno je 1550. na ugarskom saboru..
Staleži su člankom 35 zaključili da zemaljska gospoda imaju pravo.·
prvenstva pri otkupu vina od kmetova koji vino prodaju drugima. Od'
ostalih kmetova zabranjen je otkup ako se oni ne suglase.367
Prije su prikazani sukobi oko opskrbe Vojne kraj.ine. Iz tog. se'
prikaza vidi da su vojne vlasti smatrale da J~. glavm uzro~ vehke,
skupoće namirnica primjena prava prvokupa k~Jlm su feudalel .m~mo­
polizirali sve viškove seljačke proizvodnje. VOjne su :,lastl pnmJenu.
tog prava nazivale posredničkom trgovinom (praeemptlO).
Hrvatski je sabor 15. III 1562. odbio zahtjev vladara da se u ..?p-
skrbi vojske dokine feudalno pravo prvokupa, odno.sno pos:.edm~ka
trgovina plemstva. Sabor je čak ustvrdio da feuda!cl o~kupIJlvanJ~~
oroizvoda izlaze u susret seljacima, jer im prije žetve daJU akontaCIJU.
II novcu.3G8
Prije je citirana predstavka vojnih opskrbnika Franje Teuffenbacha.
i Franje Poppendorfa vladaru (21. IX 1560) koja pokazuje da su feu-
dalei iskorištavanjem prava prvokupa praktički zagušili seljačku trgo-
vinu vinom i žitaricama. Nakon vlastelinova »otkupa« kmetovima više-
nije ostajalo ništa za prodaju. Opskrbnici su tvrdili. da feudalei ~ono:
poliziranjem seljačkih viškova ostvaruju goleme pnhode. Naveh su l
konkretne primjere: »Od siromašnih podložnika uzi,?,aju 4-5 :ve~ara
vina za dukat, što znači za 75 krajcara. To vedro Ima 16,5 pmtl; 5
vedara ima, dakle, 82,5 pinti (...) onda svaku pintu toče za 1(,:t, š~st
a neki - npr. gospoda kanonici - i za 7 krajcara ... Tako crne l. s.
ostalim živežom.« Prema tom računu feudalna su gospoda na 1 formt.
kapitalističkih odnosa. ~ićanić je na~a~je problem seljačke t.x:govine r~zmatrao'·
samo kao pojavu seoskIh trgovaca. Ćllli ~l se da ~am tl. SVOJIm ~~..d ovIma upo-
y
zorio da je to prvenstveno problem selJacke pr01z~odn]e. za trz.l.ste, odn?sno.
da se sudbina seljačke trgovine nije ticala s.amo om~~ s~l]ak~ kO]I. su akt!y,no
trgovali, već i veoma širokog sloja seljaka kOjI su ra~vI~ah prOlzvodnJ~ Z~ t~l~te.
I na kraju, Bićanić je smatrao da je buna 1573. IzbIla Jer su k~:pItahstlC~lm
elementima na selu postali preuski okviri feudalnog pore;tka. U mOJIm se. pnka-·
zima govori, međutim, o sukobu seljačke i feudalne trgovme samo kao O Jednom.
od uzroka seljačke bune.
~67 Fra lc n o i, Monumenta comitialia regni Hungariae III, 308.
'" Sišić, HSS III, 93-94.
319
uložen u otkup vina od seljaka zarađivala 3,4-6,6 forinti. Teuffenbach
i Poppendorf su poimenično naveli 14 feudalnih posjednika koje vla-
dar treba opomenuti zbog nasilnog otkupljivanja seljačkih proizvoda,
sprečavanja seljačke trgovine i lihvarenja.'" Ti su posjednici držali više
·od 40 vlastelinstava i posjeda, što pokazuje da je primjena prava prvo-
kupa sredinom XVI st. u Hrvatskoj doista raširena pojava. Podaci o
masovnoj primjeni tog »prava« nalaze se i u drugim izvorima.
U istrazi iz 1567. kmetovi susjedgradsko-stubičkogvlastelinstva tu-
žili su se da ih Tahy i njegovi službenici prisiljavaju da im prodaju
vino po niskim cijenama. Kmetovi iz seoske općine Podgorje izjavili
su »da je gospodin Franjo Tahy otimao od njih siromaha vino po
tako niskoj cijeni da su gotovo potpuno osiromašili«. Kmetovi iz Ste-
njevca također su tvrdili da im »čine velike nepravde, jer im odu-
zimaju vino i jer im to vino plaćaju po veoma niskoj cijeni«. Kmetovi
iz općina Oroslavja i Golubovca iznosili su da im vlastelin uzima vino
povrh onoga koje moraju davati kao redovitu daću (gornicu).'''
U ugovoru braće Ladislava i Benedikta Peth6 de Gerse s kmeto-
vima vlastelinstva Bele i Ivanca 1569. utvrđeno je vlastelinsko pravo
prvokupa vina i meda. Kmetovi su te proizvode najprije trebali ponu-
diti vlastelinu. Ako bi ih neki kmet prodavao potajno bez njegova
.odobrenja, on ih je mogao zaplijeniti.'7l
Udovica bana Petra Erd6dyja »otkupila« je 1572. od kmetova na
vlastelinstvima Okiću i Jastrebarskom gotovo sve vino, tako da nisu
mogli dati crkvenu desetinu, koju je Zagrebački kaptol htio sakupiti
li naturi. 372 .
Vlastelinstvo je, dakle, na 175 forinti uloženih u trgovinu ostvarilo
272 forinte brutto ili 97 forinti čistog prihoda (lucrum). Iste su go-
dine od seljaka otkupljena 392 vedra vina (24,96% vlastelinskog pri-
hoda vina). Ali vino nije prodavano. Na svaku forintu uloženu u trgo-
vinu robom otkupljenom od seljaka vlastelinstvo je 1549. ostvarilo 55
denara dobiti. Trgovina tom robom dala je 22,62% novčanih brutto
prihoda.
God. 1550-51. vlastelinstvo Steničnjak je od kmetova otkupilo po-
ljoprivredne proizvode za 745 forinti. Za 160 forinti kupljena su 134
kom. svinja. Prodane su samo 84 za 209 forinti, jer su 32 uginule a
20 je preuzeto za vlastelinske potrebe. Ako se kao prihod računaju
i svinje koje su potrošene na vlastelinstvu, stvarni brutto prihod pro-
daje svinja mogao je iznositi 259 forinti.
Vlastelinstvo je iste godine od seljaka kupilo 861 kvartu pšenice
po cijeni 34-40 denara za kvartu. Od te je pšenice u Primorje, Kopar
i Rijeku prodalo 810 kvarti po cijeni 64--100 den. za kvartu. Brutto
prihod iznosio je 723,80 forinti, ali je vlastelinstvo prilikom prodaje
im".lo 263,55 fo~iIlti transportnih i drugih troškova. Također je kuplje-
Il()1}15'2/v,:da~avina (40,85% vlastelinskih prihoda u vinu). Za svako
y,:q~()/j':l?laćenolldenara, a prodano je 685 vedara po cijeni 18-20
dena~~il??"edrll.
U kupovinu meda je 1550-51. uloženo 105,18 forinti, a prodan
JEO/za. 158,50 for. uz reŽijske troškove od 12,72 for. Efektivnost trgo-
vine seljačkim proizvodima bila je 1550-51. ova:

Računi vlastelinstva Steničnjaka pokazuju da se znatan dio trgo- Brutto Mogući

Uloženo II prihod Režije pri Netto
vine tog vlastelinstva vodio proizvodima otkupljenim od seljaka putem kupovinu prodaji prihod
prihod
prava prvokupa. U računima su redovito iskazivani izdaci za »kupovine prodaje brutto
forinti forinti forinti forinti forinti
radi trgovine« (emptitio ad quaestum, emptitio ad vendendum). Vla-
stelinski upravitelj je obračunavao i efekte trgovine tim proizvodima. Sv,inje 160 209 49 259
Iako 1549. još u potpunosti nije bila organizirana uprava vlastelin- Pšenica 333,66 723,8 263,55 127,69 760
stvom, upravitelj je kupio i preprodao ove proizvode: Vino 146,16 127 19,16 263
Med 105,18 158,50 12,72 40,60 158,5
Kupovna Prodajna Cisti Ukupno: 745 1218,30 276,27 197,93 1440,5
Proizvod Količina vrijednost vrijednost prihod
forinti forinti forinti
Prema tome, vlastelinstvo je 1550-51. prodajom proizvoda »kup-
Med 45 vedara 24 64 40 ljenih radi trgovine« zaradilo 197,97 forinti u novcu i u proizvodima
'Svinje 70 komada 81 124 43 potrošenim na vlastelinstvu oko 220 forinti.
Ulje 12 tunella 70 84 14 God. 1551-52. vlastelinstvo Steničnjak je preprodavalo svinje, vi-
no, pšenicu i med. Te su godine kupljena 1452 vedra vina za 132 fo-
Ukupno 175 272 97 rinte (11 vedara za 1 forintu). Od tog je vina prodano 840,5 vedara
za 183 forinte. Preprodajom vina zaradilo se, dakle, 93 forinte i 611,5
vedara vina.
369 Stajerski zemaljski arhiv II Grazu, Militaria 1560.

'" AV VII-VIII, 233-235. »Prodaja svinja kupljenih radi trgovine« donijela je brutto pri-
37l MOL, Arhiv ob. Festetić, Spisi obitelji Pethč de Gerse, Comitatus Varasdiensis,
hod 56 forinti (ili oko 15 for. čiste zarade). Pšenice je preprodano
broj 68. samo 129 kvarti (čisti prihod 20 forinti).
m KAZ, ACA, 14/44. Struktura vlastelinske preprodaje bila je 1551-52. ova:
320 21 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 321
 Podaci u dekanatskim računima pokazuju da je Zagrebački kaptol
Kupovna Prodajna Režije Cisti prihod u drugoj polovici XVI st. na svojim posjedima oko Zagreba razvio
vrijednost vrijednost forinti forinti posredničku trgovinu vinom. Kaptol je 1588. izabrao dva kanonika da
forinti forinti Kaptol kupuju vino« (winum pro Capitulo comparabunt pecuniis«).
j)e:ka:n je naredne godine u račun unio 95,72 forinte kao zaradu na
Vino 90 183 93 pr,oaaJ' kupljenog vina. "Praecium vini empticii« postaje od tada stalna
Pšenica 43 63 20
15 s13lvk:a dekanatskih računa, jednako su i kanonici svake godine između
Svinje 41 56 izabirali »emptores vini«. God. 1592. izabrali su čak trojicu.'"
Med 110 260 53,12 96,88
Na temelju svega što je rečeno može se još jednom podvući da
Ukupno: 284 562 53,12 224,88 XVI stoljeću primjena feudalnog prava prvokupa postala glavni
monopoliziranja seljačke proizvodnje za tržište. Primjenom tog
feudalci su seljake potisli iz trgovine najvažnijim poljoprivrednim
Prodaja poljoprivrednih proizvoda kupljenih radi trgovine doni; IJroiz:vodilna. Pravo prvokupa bilo je ujedno i specifičan oblik eksploa-
jela je te godine vlastelinstvu 224,88 forinti čistog prihoda. Na svakOj seljaka, jer su feudalci sve proizvode otkupljivali po
forinti uloženoj u trgovinu zaradilo je 79 denara. Si111b<>Hc'l1o niskirn cijenama.
Za računsku godinu 1552-53. sačuvani su .o
~rgov~ni samo frag-
mentarni podaci. Vlastelinstvo je npr. za 55 fo.rH~tl kup~lo 606 vedara
vina i zatim ga prodalo za 121 fonntu (66 formtI dobItI). Nema s~rr:­
nje da je i te godine posredničkom trgovinom zarađeno oko 200 fonntl.
God. 1553-54. kupljena su radi trgovine 1452 vedr~ vina za .132
forinte. Od tog je vina istočeno 606 vedara za 121 formtu .. ~a vmu seljačke trgovine imale su također pro-
je čista dobit iznosila 66 forinti, iak0.ie veći ~io .potr,?š~n Ih se po-

~
kvario. Iste je računske godine prodajom kuplJemh svmJa (93 kom.) ~g(~!~]~t~~~~':!
XVI st. usavršavaIstraživanje tog sistema
kontrola izvoza i uvozapokazalo je
u Hrvatsku
zarađeno 64 i prodajom meda 18 forinti. Zl1:atulo tridesetničke pristojbe. Prema istraživanju O. Pickla
Računi 1554--55. sadržavaju jedino podatke o ulaganju u trgo- šlayo:nslca tridesetnica u prvoj polovici XVI st. imala 12 filijala
vinu. Vlastelinstvo je te godine u kupovinu uložilo 906 ~or!nti. Vi:ra @·til1skih uredla), a 1578. dvostruko više - 24. Od toga su se u Hrvat-
je kupljeno za 381, pšenice za 352, meda za 65, voloyskl?- l g,?veđlh

koža za 27 i ulja za 81 forintu. Cisti prihod od prodaje tilt prOIzvoda
sigurno je iznosio 400-500 forinti.
Prema obračunu rashoda žitarica upravitelj Steničnjaka je nare~­
ne godine prodao 797,5 kvarti pšenice i 40 kvarti prosa, a za sol Je
zamijenio 40,5 kvarti pšenice i 60 kvarti prosa. Go.d. 1556-?~. prod.ao
je 947,5 kvarti pšenice i 3286 kvarti prosa. Podac.1 o trgovml ?r~.glm
proizvodima nisu sačuvani. Ali i .navedeni dop~št~Ju da se. zaklJucI d~
je to vlastelinstvo prodajom J?rOIzvoda ot~';lpIJemh ?d ~eljak.a ,?stvan-
valo velike prihode. Brutto pnhod posredmc~e trgovme Izn<;>slO Je 30-
-45 % vlastelinskih novčanih prihoda. Trgovma tog vlastelmstva ~oto­
vo se u potpunosti temeljila na proizvodima otkupljenim od seljaka
(70-90%). Na drugim mjestima ipak nije bilo tako. Veći dio proiz-
voda kojima se trgovalo dobivan je putem naturalne rente.
D računima vlastelinstva Steničnjaka nigdje se ne navodi da su
proizvodi od seljaka otkupljivani na tem~lju. vlasteli.n~kog.'prava prvo-
kupa. Ali goleme razlike između kupovm~ l pro<;laJmh .CIJena na .sa-
mom vlastelinstvu pokazuju da se »kupovma radI trgovme« obavljala
pod uvjetima u kojima su seljaci svoje proizvode morali davati upola
jeftinije od njihove stvarne vrijednosti.373
m MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fasc. 18; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fol. Lat.
1390, MOL, Lymbus, cs. 115.
322
~
~~i~~~;"~~~~ ured u Varaždinu, nalazile filijale u Vinici, eve-
Donjoj Stubici, Klanjcu (od 1552), Bratikovcu i Dubra-
Područni
ured u Zagrebu (kasnije u Samoboru) imao
tfide:šetni.čk:estanice u Turopolju, Krašiću, Jamnici, Steničnjaku i
Prijelaze preko Sutle i Kupe kontrolirali su službenici na
1578. u Hrvatskoj je bilo uposleno čak 46 konjanika koji
granicu i hvatali krijumčare.'"
svom radu o zagrebačkoj tridesetini I. Kampuš je naveo podat-
tridesetničkih taksi. Prema limitaciji tridesetničke
1539. za izvoz vola trebalo je platiti 50, za kravu 32, a za 100
yblo'vslcih koža 250 denara. Novim tarifama iz 1545. carina je pove-
za vola na 100, za kravu na 60, a za 100 volovskih koža na 300
Za utovljenu svinju trebalo je platiti 10, a za mršavu 5 de-
Uredbom iz 1546. tridesetina za stoku je čak udvostručena. God.
l::>"~--::>j. tridesetina je svedena na nivo iz 1539, ali je 1571. ponovo
povećaloa.'"
'" KAZ, Protokol 701, br. 140, 199 itd.
J7S O. Pickl, Der »Dreissigst im Windischland«, Festschrift Fritz Posch Graz 1971
158-159, 169. ' ,
116 I. Kampuš, Prilog poznavanju tridesetine II XVI stoljeću, HZ XIX-XX
1966-67, 198-201, 203. '
21*
323
 Pooštravanje tridesetničke kontrole pogodilo je mnoge seljake ko-
ji su preko Sutle krijumčarili stoku i druge proizvode. Seljačku je
trgovinu, dakako, pogađalo i povećavanje tridesetničkih pristojbi.
Seljačko nezadovoljstvo zbog promjena u tridesetničkom sistemu
počelo se sredinom XVI st. očitovati u vrlo oštrim oblicima. Karakte-
ristično je da su to nezadovoljstvo podupirali i poticali feudalci koji
su i sami bili nezadovoljni strogom kontrolom izvoza i nastojanjem
tridesetničkih službenika da i njihovu trgovinu podvrgnu plaćanju ea-
rine.377
God. 1552. premještena je tridesetnička filijala iz Donje Stubice u
Klanjec. Službenici te filijale tužili su se 1556. da ih oficijali cesar-
gradskog vlastelinstva neprekidno ometaju u pobiranju tridesetine. Do-
pustili su im jedino da je pobiru »od bijednih kmetova«. Potjerali su
ih kad su htjeli popisivati robu na sajmu. Erdodyjevi su službenici
1555. objavili da se nedjeljom tridesetina ne mora plaćati. Kad su kra-
pinski tridesetničari zaplijenili kola krijumčarene robe, cesargradski
kaštelan ih je dao uhapsiti i izbatinati.
Protiv tridesetničara su ustajali i seljaci. God. 1555. klanječki je
tridesetničar Pedinić vodio trosatnu bitku s kmetovima velikotaborskog
vlastelinstva koji su ga opsjeli u jednoj kući. Tridesetničari su se tu-
žili da feudalna gospoda protiv njih huškaju seljake.
God. 1556. vlastelinski službenici na cesargradskom i kunšperškom
vlastelinstvu objavili su ponovo na sajmovima da tridesetničare treba
pobiti ako budu tražili tridesetinu. Sredinom te godine vlastelin Petar
Erdody naredio je tridesetničarima da se sele s njegovih posjeda.37'
Glavni tddesetničari iz NedeHšća Ivan Tattenpach i Mihovil Miha-
lič dodali su 12. VIn 1556. uz tužbu tridesetničara iz Klanjca: »Takve
se stvari ne zbivaju samo na dobru Klanjcu, već također u Krapini,
Cvetlinu, Brdovcu i na čitavoj granici uz Sutlu. Nemiri onemogućavaju
svaku kontrolu trgovine i prometa na okolnim cestama icesargradskom TRIDESETNICE l MITNICE
vlastelinstvu, tako da Njegovu Veličanstvu ne pritječu nikakvi prihodi U SLAVONIJI SREDINOM XVI STOLJEĆA

od Varaždina pa sve tamo do Samobora.«'" TUMAČ ZNAKOVA:

""".....
Nezadovoljstvo i otvorene pobune protiv tridesetnice izbijali su i
na drugim mjestima. Početkom svibnja 1566. službenici tridesetničke
filijale u Novigradu »vodili su teške borbe« s građanima Dubovca (»cum
civibus Dobovacz Zriniensibus graves habuisse pugnas«). Tridesetniča­
--
rima su došli u pomoć službenici tridesetničkih filijala iz Cvetlina i
Brdovca. U sukobima je nekoliko građana čak ubijeno. Građani su od-
bijali platiti tridesetinu tvrdeći da im je to zabranio grof Zrinski.'80
Protiv tridesetničara u Novigradu izbila je 1578. ponovo pobuna.
Kad su pokušali zaplijeniti krijumčarenu robu, seljaci su ih toliko iz-
batinali da nisu mogli doći pred komisiju u Samobor. U srpnju 1573.
izbila je protiv krapinskih tridesetničara pobuna na velikotaborskom
vlastelinstvu. Tridesetničari su kmetu Bezganu zaplijenili uRogatecu

m Šišić, HSS III, 70-71.

m Hofkammerarchiv II Beču, Hoffinanz in Ungarn, Rote nr. 6, fol. 6-8.
m Isto, foI. 4.
Mn Isto, Pismo samoborskih tridesetničara od 17. V 1566, Rote 13, foI. 17.

324
5 prokrijumčarenih volova. Kad su poslije toga pokušali provesti istra-
gu o krijumčarenju na vlastelinstvu, na njih je napalo oko 200 se-
Ijaka.381
Prije su prikazane seljačke izjave i istupi protiv tridesetnica i mit-
nica za vrijeme seljačke bune 1573. Podaci koji su ovdje navedeni po-
kazuju da je seljačko nezadovoljstvo zbog zapreka trgovini trajalo u
kontinuitetu od sredine XVI stoljeća.
ll. Mitnice
Razvoj građanske i seljačke trgovine otežavale su također mitnice (te-
lo;zia, t~ibuta) po feudalnim posjedima. Mitničarina je na mnogim mje-
stIma bila važna stavka vlastelinskih prihoda.
Još na. P?četku XIV st. feudalci su na svojim posjedima samovolj-
no postavljali nove mitnice. Knezovi Babonići su 1314. na svojim po-
sjedima imali 26 mitnica. Sedam od njih bile su »nepravedne mitnice«
(tributa iniusta) koje je trebalo dokinuti. Istragom iz 1349. otkriveno
je u Slavoniji oko 50 novouvedenih i nelegalnih mitnica. Na vlastelin-
stvu Međuriću mitnice su bile postavljene na 6 mjesta, na Bršljanici
(Borsonoucz) čak na 7 mjesta. Na vlastelinstvu Gariću ranije se nala-
zila jedna, a 1349. je bilo 5 mitnica itd.38'
U drugoj polovici XV st. kraljevska je vlast nastojala ograničiti
broj mitnica i visinu mitničarine. Na kraljevskom sudu u Zagrebu 1481.
zagrebački su građani optužili veliku grupu velikaša i plemića koji su
ih prisiljavali plaćati mitničarinu, iako su oni kraljevskim privilegijem
te daće oslobođeni. Mitnice nabrojene u toj tužbi poslužile su L Tkal-
čiću za rekonstrukciju trgovačkih veza zagrebačkih građana (»putnih
pruga«).383
Mitnice se, dakle, u XVI stoljeću ne pojavljuju kao nova zapreka
seljačkoj i građanskoj trgovini. Pitanje se može jedino postaviti o tome
da li se taj faktor ograničavanja seljačke trgovine povećavao otvara-
njem novih mitnica i porastom mitničarine.
Prema nepotpunim podacima na vlastelinstvima u Varaždinskoj
županiji bilo je u XVI st. 20-30 mitnica. Sačuvani izvori pokazuju da
su na nekima nove mitnice podizane upravo u XVI stoljeću. God. 1487.
na t l' a k o š ć a n s k o m su vlastelinstvu bile dvije mitnice - kod Tra-
košćana i Kamenice. God. 1568. na njemu su se nalazile već četiri -
u selima Cvetlinu, Zlogonji, Trgovišću i Dragovancima. Trakošćanski
vlastelin pobirao je istodobno mitnicu i u selima Hočuri i Sestruncima
koja su pripadala lepoglavskim pavlinima. Na istom se vlastelinstvu
1584. spominju još tri nove mitnice (kod Kamenice, Novaka i Vrhova-
'" Piekl, n. dj., 165.
'" CD VIII, 351; XI, 528-529.
~' !: Tkalčić, O ~taroj zagrebačkoj trgovini, Rad 176, Zagreb 1909, 193-196;
Mitmcarma Je propIsana na saboru II Križevcima 12. V 1481.
326
ca). Prema tome, na trakošćanskim je posjedima od 1487. do 1584. broj
mitnica povećan s dvije na sedam.384
Veći broj mitnica imala su i druga vlastelinstva uz Sutlu. Na ce-
s a r g l' a d s k o m se npr. spominju kod Kumrovca i Klanjca, a na
velikotaborskom u selima Praputnom, Desiniću i na Sutli (Nazotle).385
Na k l' a p i n s k i m se posjedima u XV st. spominje samo jedna
mitnica. Vlastelinstvo je na njoj 1480. dobilo 123 marke denara i 100
sireva. Posjednici tog vlastelinstva postavili su u XVI st. novu mitnicu
na brdu Očuri preko kojeg je vodio trgovački put. Lepoglavski su se
pavlini 1555. tužili da se na njoj naplaćuje mitničarina od njihovih kme-
tova kad prevoze urod sa svojih polja.38' Mitnice su držali i neki mali
posjedi. God. 1458. dobio je npr. Grgur od Fodrovca pravo pobiranja
mitničarine na svom posjedu Zlataru.
387
Mnoga su vlastelinstva u Zagrebačkoj županiji u XVI st. držala
više mitnica. Na s u s j e d g r a d s k O - s t u b i č k o m vlastelinstvu
spominju se četiri mitnice: u Podsusedu, Brdovcu, na Sutli i kod Donje
Stubice. Mitnica u Donjoj Stubici imala je od 21. IX do 2. XII 1554.
prihod 4,36 forinti. Prema sačuvanom obračunu Tahy je od susjedgrad-
skih mitnica i brodova 1566-68. dobio 277,27 forinti. Oba su suvlas-
nika iz tih izvora svake godine primala 184,84 forinte. Mitnice i bro-
dovi davali su prihod koji je bio jednak gotovo trećini novčane rente
susjedgradskih kmetova.388
Zagrebački je kaptol 1458. dobio kraljevski privilegij da postavi
mitnicu u S e s vet a m a. Kanonici su već držali mitnicu u Z a g l' e-
b u (tribu tum Zagrabiense). U XV stoljeću zagrebačka je mitnica do-
nosila visoke prihode. Kaptol ju je iznajmljivao za ove iznose: 1442.
kapetanu Sebaidu za 90, 1447. sucu zagrebačkog Gradeca za 80 forinti,
1475. za 100, 1478. za 84 i 1490. za 113 forinti. Zakupnici su, dakako,
na mitnici dobivali veće prihode. Bez njih sigurno ne bi pristajali na
zakup.
God. 1478. među prihodima Zagrebačkog kaptola pojavljuju se i
prihodi od zakupnika mitnice u Cer j u. Ta je mitnica podignuta umje-
sto mitnice u Sesvetama za koju je Kaptol 1458. dobio povlasticu. Mit-
nica u Cerju arendirana je 1478. za 17, a 1490. za 10 forinti.
Zagrebački je kaptol svoje mitnice u Zagrebu i štibri tijekom XVI
st. iznajmljivao pojedinim kanonicima. Sačuvani podaci o iznosu za-
kupnine važni su ne samo za ocjenu prihoda tih mitnica, već i za ocje-
nu intenziteta seljačke trgovine u okolici Zagreba. Na početku XVI st.
arendirane su za ove iznose:
". Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 1/42, 1/43; NRA, 58/4; Sišić, HSS IV,
138-139.
,,, AH, DMV, series B; Armv ob. Ratkaj, TT/4.
'" MOL, Dl 94.040; Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 3/28.
m »thelonium seu tributum inpossessione Zlathar prope castrum Lobor« (JA,
D-XI-86).
3SS KAZ, ALe II, br. 766. »Hiis tribus transactis annis proventus teloniarum et
vadorum ad partem magnifici domini Tahy facit fl. 277 den. 27« (MOL, Nadasdy
cs., fase. 34, pag, 62-70).
327
 u Samoboru, u selima Slanom Dolu i Hmanjoj Vesi, te na Savi kod
Iznosi zakupa Iznosi zakupa 'k
Mokrica I od m l n"j"e 1
... . ... .
God. Zagrebačke Mitnice God. Zagrebačke Mitnice Vlastelinstvo Ž e II n Je 1559. Imalo tn mltmce (Staro CIče, Novo
mitnice, II Cerju mItnice, IICerju Ciče Dernek). Na vlastelinstvu Vukovini spominju se u drugoj polovici
forinti forinti forinti forinti XVI' st. četiri.,n Na posjedima -između Save i Kupe nalazilo se u XVI st.
25-30 mitnica.
1507. 101 30 1535. 52 23 Na j a s t r e b a r s k o m se vlastelinstvu mitnice 1583. spominju
1508. 91 31 1536. 51 40 u traovištu Goljaku, Volavju i Sv. Ani u Podgorju. Vlastelinstvo je
1537. 35 12 te g;dine dobilo 55,08 forinti mitničarine (oko 8% svojih novčanih pri-
1509. 94 34 hoda). God. 1605. mitnice su donijele 63,86 forinti ili oko 20% ukup-
1538. 36 30
1510. 85 31 1539. 11 nih novčanih prihoda vlastelinstva.'''
1511. 86,5 35 Na vlastelinstvima Zagrebačkog kaptola P e t r i n j i, G o r n j e m i
1512. 115 39 Iznosi zakupa D o n j e m G r a d e c u bil:,. su .u XVI s!. tri m.itnice.. Pr~hodi. ~ih n:ri~­
1513. 72 38 lJica vjerojatno zbog SmanjIVanja trgovacke aktIvnostI, msu bIh vehkI.
Mitnice
1514. 62 35 Zagrebačke IICerju i God: 1500. vlastelinstvo je od mitnica dobilo 13,40 for. (3,81 % novča­
God. mitnice, Ivanjoj nih prihoda) 1504. g. 10,36 for. (3,88% prihoda), 1511. g. 4,70 for.
1515. 102 36 (5,23% prihoda), 1515. g. 7,81 for. (2,36% prihoda) itd. Sredinom XVI
forinti Rijeci
1516. 50 50 forinti st. ti su prihodi još više smanjeni.'''
1517. 103 40 Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u nalazile su se sredinom XVI
1519. 106 40 1545. 12 2 st. četiri mitnice. Njihovi su prihodi iznosili 1549. g. 38,02 fo.;. \3,209-!'
1520. 101 50 1546. 6 2 vlastelinskilr prihoda u novcu), 1551. g. 71,78 for. (3,93% novcanilr pn-
1521. 54 1547. 7 2 hoda), 1552. g. 62,96 for. (3,92% prihoda) i 1553. g. 60,85 for. (4,25%
95 1548. 12 2,5 novčanih prihoda).'''
1522. 95 52 1549. 21 4 Prema procjeni iz 1558. mitnice na frankopanskim posjedima nisu
1523. 141 1550. 20 imale velike prihode. Zbog turske opasnosti malo se put~valo. pre~o
1524. 150 53 1551. 20 Lipe, koja je nekoć imala na mi~n~ci. velike. prihode.. Jedm,? J:' mIt-
1552. 12 3 nica u N o v i g r a d u n a D o b r l l tIh godma donOSIla godisnje oko
1525. 145 50 1553. 6 2
1526. 132 50 1554. 25 forinti.'''
18 2 U. V i n o d o l u su mitnice predstavljale važan izvor vlastelinskilr
~rilroda. Prema Jurju Zrinskom oko 1590. davale su ~.odišnje 200 f?-
rinti. »Tarifa bakarska« iz 1524. i »Tarifa grada HrelJma« također IZ
Iznos zakupa za mitnice počeo se 30-ih godina smanjivati. U štibri XVI st. (»po zakonu starom«) pokazuju da su Frankopani od sve robe
se .154Q. uz mitnicu u Cerju pojavila i mitnica u I van j o j R i j e c i. koja se izvozila i uvozila preko Vino.dola.'pobir",:li. visoke .takse. Jedna
PnhodI, odnosno zakupi, svih triju mitnica i dalje su se smanjivali. se mitnica nalazila u Brodu na KupI. PnJevozmcI trgovacke robe po-
Od 1~69. Zagrebački je kaptol sve tri mitnice zajedno iznajmljivao. Za· čeli su tu mitnicu zaobilaziti putujući preko Gerova pa je knez Juraj
kup. Je 156~:-1692. u prosjeku iznosio 20-30 forinti.'" Nema sumnje Zrinski 1599. naredio da se mitnica postavi i u Gerovu.'''
da ~e sIIl;anJlvanJe zakupa kaptolskih mitnica značilo i smanjivanje nji- U ovom prikazu navedene su samo one mitnice u Varaždinskoj i
hovIh pnhoda. Prihodi (iznosi zakupa) kaptolskih mitnica potvrđuju za- Zagrebačkoj županiji o kojima postoji više izvora. Iz tog se prikaza vidi
ključke o smanjivanju seljačke trgovine od sredine XVI stoljeća. Na da su vlastelinstva preko kojih su prolazili glavni putovi i u XVI st.
smanjivanje tih prihoda vjerojatno je utjecala i izmjena trgovačkih dobivala dio svojih prihoda pobiranjem mitničarine. Ta se daća napla-
putova.
Dvije mitnice na vlastelinstvu G r e b e n u imale su 1509-1514. m DMV, series B; KAZ, ACA, 121/115.
prihod samo 3-4 forinte. Na tom se vlastelinstvu do sredine XVI ,O>NRA, 536/11, 592/12.
st. broj mitnica ipak povećao. God. 1543. nalazile su se na 4 mjesta."· '" MOL, Erdody cs., 1/38, I141.
Na s a m o b o r s k o m vlastelinstvu spominje se 1492. samo mit- '" KAZ, ACA, 81/1, 81/7, 81/11, 81/13, 81/14, 81/25, 82/1.
nica u trgovištu. U XVI st. tom je vlastelinstvu pripadalo pet mitnica: 395 MOL, Nadasdy cs., 57 CS., Fasc. 18; MOL, Varosi es kamarai iratak, Fol. Lat.
1390; MOL, Lymbus, 115 cs.
'" Slarine XXX, 182, 195, 202.
'" JA, II-e-49; KAZ, Prol. 701; KAZ, ACA, 104/5. ,,, E. L a s z o w s k i, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VZA XVII, 1915,
,~ MOL, Dl 104.216, 104.633; NRA, 20/96. Sl, 99, 95-96; Arhiv ob. Sermage, kut. 81.
328 329
ćivala od roba koje su prevozili seljaci i građani. Na mnogim se vla-
stelinstvima broj mitnica povećao. Iz toga se može zaključiti da su
u XVI st. i mitnice činilac koji je seljačku trgovinu otežavao više nego
ranije. Ali o kretanju mitničkih pristojbi nema podataka. Sigurno je,
međutim, da je smanjivanje prihoda od mitnica na više vlastelinstava
bilo rezultat smanjivanja trgovačkog prometa, a ne tih taksi
R(:'Zultati razmatranja problema feudalne i seljačke trgovine u XVI
stoljeću mogu se rezimirati u slijedećim zaključcima:
1. Sačuvani izvori pokazuju da su se feudalna gospoda u Hrvatskoj
u XVI st. uključila u trgovinu poljoprivrednim proizvodima. To se,
dakako, ne misli u doslovnom smislu. Trgovinu su za njih vodila nji-
hova vlastelinstva, vlastelinski službenici i sl. Mnogi primjeri pokazuju
da je feudalna klasa u cjelini pokazivala živ interes za trgovinu. Feu-
dalei su se počeli baviti trgovinom jer je to bio put kojim su mogli
najlakše doći do novčanih prihoda koji su se počeli smanjivati zbog
obezvređivanja novčane rente. Na njihovo uključivanje u trgovinu utje-
cali su porast cijena poljoprivrednih proizvoda i stvaranje konjunkture
na tržištu.
2. Feudalna su gospoda V("Ć sredinom XVI st. uspjela monopolizirati
trgovinu s vojskom i Vojnom krajinom koja je u tom periodu postala
glavni potrošač poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj. Feudalci su
osigurali povlašteni položaj za svoju izvoznu trgovinu u slovenske po-
krajine i primorje.
3. U feudalnoj trgovini najvažniji trgovački artikli bili su vino i ži-
tarice. Iz Hrvatske se u XVI st. nije JZVQzilo mnogo stoke. Seljaci su
i u XVI st. držali u svojim rukama veći dio trgovine svinjama i solju,
ali opseg se njihove trgovine sredinom XVI st. počinje smanjivati. Svoj
utjecaj u trgovini vinom feudalci su proširili donošenjem novog zakona
o vinotočju 1550. godine.
4. Feudalci su u XVI st. najveći dio proizvoda za trgovinu pribavljali
putem feudalne rente i nasilnog otkupa od seljaka. To se prvenstveno
odnosi na vino - glavni artikl feudalne trgovine. Renta i nasilni otkup
bili su također važni izvori vlastelinskih prihoda žitarica, iako je njihova
alodij alna proizvodnja bila veća od alodijalne proizvodnje vina.
5. Razdoblje uključivanja feudalne gospode u trgovinu poljoprivrednim
proizvodima bilo je istodobno i razdoblje potiskivanja seljaka iz te tr-
govine, doba ograničavanja seljačke trgovine. Najvažniji oblik tog ogra-
ničavanja postalo je feudalno pravo prvokupa. Gospoda su prisiljavala
seljake da im po niskim cijenama prodaju svoje proizvode, koje su
zatim pr("jJrodavali uz visoku zaradu. Razvoj seljačke trgovine oteža-
valo je također povećavanje tridesetničkih taksi i porast broja vlaste-
linskih mitnica. Svi su ti činioci sužavali prostor za razvoj robno-nov-
čanih odnosa na selu.
Primjena feudalnog prava prvokupa predstavljala je uvođenje po-
sebnog oblika feudalnog izrabljivanja.
6. Uključivanje feudalne gospode u trgovinu poljoprivrednim proizvo-
dima izazvalo je velike promjene u strukturi feudalne rente. O tim
promjenama bit će govora u narednom poglavlju.
330
Peto poglavlje
FEUDALNA RENTA
Novija je historiografija posvetila dosta paznJe problemu promjena u
strukturi feudalne rente u Hrvatskoj u XVI stoljeću. Sovjetski histori-
čar J. V. Bromlej je smatrao da je proučavanje razvoja feudalne rente
jedini pravilan put za »otkrivanje stvarnih materijalnih preduvjeta se-
ljačke bune 1573«. Zbog toga je analizi njene strukture i evolucije i
posvetio velik prostor. Analizirao je sve objavljene izvore i zaključio
da se povećavanje feudalnog izrabljivanja »provodilo u hrvatskom selu
u XVI st. uglavnom na račun povećavanja obveza seljaka u tlaci«.'"
U svom radu o feudalnoj renti u XV i XVI st. N. Klaić je odbacila
Bromlejeve zaključke o povećavanju tlake u XVI stoljeću. Sama, me-
đutim, o razvoju rente nije htjela stvoriti nikakav sud, jer je smatrala
da za bilo kakve generalizacije nema dovoljno izvornih podataka.'"
U odgovoru na njezine kritike, Bromlej je naveo neke nove izvore
ostajući i dalje kod svog prvobitnog zaključka »da je povećanje feu-
dalne eksploatacije na imanjima svjetovne vlastele, a prije svega u
obliku tlake, bilo jedan od glavnih uzroka seljačke bune 1573«.""
Mišljenje N. Klaić da se na temelju poznatih izvora o ulozi tlake
ne mogu donijeti konačni zaključci bilo je opravdano. Ali ona je oti-
šla dalje od toga. Iako izvori jasno pokazuju da su se seljaci blmili
zbog pogoršavanja svog položaja, ona je postavila pitanje treba li uopće
uzroke bune tražiti u povećavanju feudalnog izrabljivanja.
U svom radu o susjedgradska-stubičkom vlastelinstvu uoči seljač­
ke bune 1573. došao sam do zaključka da se na njemu feudalni pri-
tisak povećavao na području naturalne rente. Smatrao sam također da
se povećavala i novčana renta uvođenjem izvanrednih daća.'Ol
398 J. V. B r o ID I e j, Krestjanskoe vosstallie 1573 goda v Horvatii, Moskva 1959,
147-172.
m N. K I a i Ć, O razvitku feudalne rente II Hrvatskoj i Slavoniji II XV. i XVI.
stoljeću, Radovi FF u Zagrebu. Odsjek za povijest III, Zagreb 1960, 51-60.
~OO J. V. Bromlej, Još jednom o pitanju razvoja feudalne rente II Hrvatskoj
potkraj XV i u XVI st., HZ XVI, Zagreb 1963, 269-289.
~OI J. A ct a ID Č e k, Susjedgradsko9stubičko vlastelinstvo uoči seljačke bune 1573,
HZ XIX-XX, Zagreb 1966-67, 179-192.
331
 Na temelju analize izvora za veći broj posjeda zaključio sam u radu
o uzrocima i programu seljačke bune 1573. da je težište povećavanja
rente doista bilo na području naturainih podavanja.4O'
Na rezultate mojih istraživanja o feudalnoj renti osvrnuo se B.
Grafenauer u svojoj najnovijoj knjizi o seljačkim bunama. Grafenauer
priznaje da sam »sporna pitanja pribliŽio rješenju«, ali ipak smatra
da sam značenje tlake potcijenio. Smatra da se ona morala povećavati
zbog proširivanja aloda, rada na vlastelinskim krčevinama i napose
zbog nametanja seljacima dužnosti da prevoze vlastelinsku robu.'"
Neka pitanja u vezi s feudalnom rentom razmatrala je i N. Klaić
u svojim novim radovima o seljačkoj buni 1573. U opširnoj ocjeni
najnovije historiografije o buni uz manje ograde priznala je rezultate
moje analize feudalne rente. Ali nije prihvatila zaključak da je pogor-
šavanje položaja seljaka zbog povećavanja naturalne rente jedan od
uzroka seljačke bune 1573.404 U radu o prilikama u XVI stoljeću ona
se osvrnula na pitanje rekomutacije crkvene desetine.4O;
Najnovije diskusije o evoluciji feudalne rente u XVI st. pokazuju
da o tom problemu još postoje različita mišljenja. To se također može
smatrati jednim od poticaja da se u ovom radu struktura rente prouči
šire nego što je to učinjeno prilikom razmatranja uzroka seljačke
bune 1573.
Zaključke o značenju i karakteru promjena u strukturi rente po-
kušat ćemo izvesti tek nakon analize svih triju oblika rente.
A. Radna renta
Sačuvani izvori pokazuju da su radne dužnosti zavisnih se.!.E'k":._po
pOjedinim vlastelinstvima bile različite. Prema visini i načinu davanja
tlake vlastelinstva se mogu svrstati u više grupa. U urbarima i urba-
rijalnim ispravama nekih vlastelinstava nema odredbi o radnoj renti
ili su te odredbe posve uopćene.
Prema ispraVi gubernatora zagrebačke biskupije iz 1543. kmetovi
T l' n a v e i želiri iz N o v a k a morali su davati potrebnu tlaku (ne-
cessarias labores). Koliko ta tlaka iznosi u ispravi nije rečeno.406
U urbarima S u s j e d g l' a d a i D o n j e S t u b i e e iz 1566. tla-
ka se uopće ne spominje. Podatke o tlaci u ispravi iz 1567. već smo
analizirali. Upororili smo <da je Bromlejev zaključak da oni govore
o povećavanju tlake neispravan. U istrazi se govorilo samo o tome da
je Tahy upotrijebio za sebe (in commodum suum) i onu tlaku koja
.~ J. A d a m č e k, Uzroci i program seljačke bune 1573, RIHP V, 1973, 60-63.
<403B. G raf e n a II e T, Boj za staro praVdo na Slovenskem, Ljubljana 1974,
165-166.
4M N. K l a i Ć, Neki novi pogledi na uzroke hrvatsko·slovenske seljačke bune
1572-1573. god., ze XXVII, 1973, 233-234.
405 N. K l a i Ć, >lOstaci ostataka« Hrvatske i Slavonije II XVI st., AV XVI, Za·
greb 1973, 254, 316-320.
400 Ndb. a'
J Oeconomica, 4/6.
332
je pripadala njegovu suvlasniku (Ugarskoj komori).'" Da tlaka na su-
sjedgradska-stubičkim posjedima doista nije bila glavni teret kmetova,
potvrđuju podaci o strukturi vlastelinskih prihoda iz 1567. i 1568. Ako
se vrijednost svih žitarica, vina i drugih naturainih podavanja 1567.
na susjedgradskom dijelu vlastelinstva preračuna u novac prema naj-
nižim i najvišim cijenama, vrijednost novčane i naturalne rente izno-
sila je 4018--4949 forinti (bez vrijednosti desetine svinja). Ukupna vri-
jednost alodijalne proizvodnje prema istim cijenama bila je te go-
dine 1085-1360 forinti. Vrijednost te alodijalne proizvodnje iznosila
je samo 21 % ukupne vrijednosti vlastelinskih prihoda iz agrara. Na-
vedeni podaci daju i približan odnos između vrijednosti tlake i osta-
lih podavanja. Naime, može se računati <da je vrijednost tlake činila
oko 80% vrijednosti alodijalne proizvodnje. Vlastelinstvo je prema tom
računu oko 16 % svojih prihoda realiziralo upotrebom tlake.
Alodijalna proizvodnja vina i žitarica je 1568. vrijedila 1160-1470
forinti. Te se godine desetina žitarica i vina nije pobirala u naturi,
te je ukupna vrijednost naturalne i noVČane rente iznosila 3185-3935
forinti. Vrijednost tlake je te godine izražena u oko 27% ukupne vri-
jednosti vlastelinskih prihoda.'"
Prema tome, tlaka doista nije mogla biti osnovni teret susjedgrad-
ska-stubičkih kmetova. Vlastelinstvo je, doduše, njen dio trošilo i u
neproizvodne svrhe (gradnja aloda, prijevoz vlastelinske robe i sl.),
ali to nije moglo izmijeniti značenje tog dijela rente.
U urbarima i popisima posjeda obitelji Batthyany 1555-1560. rad-
na renta je navedena samo za posjed T u l' n i š ć e u Međimurju. Pre-
ma dokumentu »Proventus computati legitimi . .. « radne su obveze bile
ove: »od svake volovske zaprege (aratrum) daju četiri oranja: jedno
oranje za zob, drugo za pšenicu, a treće i četvrto za sijanje pšenice ili
raži. Zatim moraju dva puta ići s branom na sijanje: jednom za vri-
jeme sijanja zobi i jednom za vrijeme sijanja pšenice.
Zatim moraju dati jednog kosea od svakog posjeda (unus falcatar
de uno funda).
Zatim moraju sakupiti sijeno i dovesti ga kući, te požeći (poko-
siti) i sakupiti sve plodine koje mi budemo zasijali.«
Svaka volavska zaprega trebala je na vlastelinskim poljima raditi
godišnje samo 6 dana. Radne obveze za vrijeme žetve nisu definirane,
ali ni one nisu mogle biti velike. Ono što su kmetovi u 6 dana posi-
jali, sigurno se za desetak dana moglo požnjeti i spremiti u vlastelinska
skladišta. Vlastelin je uz to nešto tlake dobivao i izdavanjem na obradu
desertnih selišta.
Na Batthyanyjevu vlastelinstvu G r e b e n u i posjedima Z a m l a-
ć u i S vet o m I l i j i radne obveze kmetova bile su oko 1560. naj-
vjerojatnije iste ili slične obvezama kmetova u Turnišću. Na njima je
~,
HZ XIX-XX, 1966--Đ7, 180-182.
Vrijednost prihoda susjedgradskog dijela susjedgradska-stubičkog vlastelinstva
• .fill
Izračunata je prema Tahyjevim i komorskim računima 1566-68. (MOL, Nadasdy
cs., 65 cs., fase. 34). Vrijednost tlake je manja od vrijednosti alodijalne proiz-
vodnje, jer se u vrijednosti alodijalne proizvodnje nalazi i vrijednost sjemenat
a katkada i dio potpuno ili djelomično plaćenog rada.
333
 dio radnih obveza doista određivan prema broju volovskih zaprega. Sa- radna se renta na petrinjsko-gradečkim vlastelinstvima sredinom XVI
čuvani su iz 1558. popisi volova i konja s kojima se tlaka mora vršiti st. povećala, ali se još uvijek ne može govoriti da je postala veći
u seoskim općinama Hrašćini, Mađarevu, Zamlaću i Sv. Iliji.'" teret od novčanih i naturainih podavanja.
Kmetovi iz Zamlaća tužili su se 25. III 1544. da ih vlastelinski slu- U računima vlastelinstva S t e n i č n j a k a naveden je približan
žbenici opterećuju »kako najtežim taksama tako isto i svim drugim broj dana tlake upotrijebljene za obradu alodijala. Kmetovi su obrađi­
radov~ma«. (... e~ .etiam omn~bu:. aliis laboribus). Ali iz obrazloženja vali vlastelinske vinograde (laboratores in vineis), vlastelinska polja (la-
se tuzbe Ipak vIdI da su najtezIrn teretom smatrali novčane daće.'1O boratares in agricultura allodiorum) i vlastelinske livade (falcatores et
Druge seljačke tužbe s grebenskih posjeda u XVI st. tlaku uopće ne cumulatores feni). Na tim je poslovima utrošen ovaj broj radnih dana:
spominju kao težak teret.
Na temelju svega što je rečeno može se zaključiti da radna renta Rad u Ukupno
na Batthyanyjevim posjedima u Slavoniji u XVI st. nije predstavljala vinogra- Rad u Košnja Ostali radnih
glavni i najteži feudalni teret. God. dima poljima
livada radovi dana
. N~ vl'::~tel~nstvu y~ r a ž d i ~ s k i ~ T o p I i c a m a alodijalna pro- dana dana
dana dana (oko)
~zvodnJa zItanca pOJavIla se 40-ih godma XVI stoljeća. Vlastelinstvo
Je od 1543. do 1573. često u vlastitoj režiji proizvodilo više pšenice i 1549. 382 528 200 1100
raži nego što je tih žitarica dobivalo feudalnom rentom. O radnim 1551. 581 424 500 270 1775
obveza~a. kmetova na tom vlastelinstvu ipak nema konkretnih poda- 1553. 674 1460 500 2560
taka. e,m se da su vlastelinska polja obrađivali kmetovi samo iz ne- 1557. 1000 1300 570 2870
koliko sela. Ali usporedba vrijednosti naturalne rente i vrijednosti alo-
dijalne proizvodnje pokazuje da je i na tim posjedima tlaka bila spo-
redni teret. Od cjelokJupne vrijednosti naturainih prihoda (u tekućim Prema približnim procjenama na Steničnjaku je sredinom XVI st.
cijenama) vlastelinstvo je na svojim alodima ostvarilo ovaj postotak: bilo oko 1500 kmetova. Ukoliko je navedena tlaka među te kmetove
1543. g. 22%, 1544. g. 15%, 1545. g. 22%, 1546. g. 12%, 1548. g. bila ravnomjerno raspoređena, Ona nije mogla predstavljati neko teško
5,8%, 1550. g. 7,3%, 1551. g. 8,2%, 1552. g. 10%, 1572. g. 2,3%, 1573. breme. Uz to nije bila potpuno besplatna. Seljaci su za vrijeme njena
g. 7,5% .. Na kraju XVI st. alodijalna je proizvodnja ponovo potpuno obavljanja dobivali hranu. Prema sačuvanim računima vlastelinstvo
obustavIJena.'" Prema tome, daka je u Varaždinskim Toplicama u rea- im je za hranu davalo:
lizaciji vlastelinskih prihoda imala sporednu ulogu.
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r- Pšenice Raži Prosa Vina
n j e m G r a d e c u tlaku je na početku XVI st. davao samo dio kme- God.
tova. Sredinom XVI st. nju su, međutim, morali vršiti svi podložnici. % % % %
kvarti rashoda kvarti rashoda kvarti rashoda vedara rashoda
Ali u urbarima iz 1551. radne su obveze na sva tri vlastelinstva formu-
I~~ane uopćeno: »Također su dužni pokositi livade, sakupiti i uvesti
SIJeno, obrađivati vinograde, opravljati burad vlastitim dužicama, ober- 1549. 35 25,3 78 8,2 81 3,2
1551. 46 13,7 113 10,2 91 2,5
b~ti vinograde i uvesti mošt u podrume, zatim obrađivati i ograđivati
vmograde. Općenito su još dužni i obavezni obavljati sve potrebne po- 1552. 53 15,6 119 10,7 84 2,2
prav'ke spomenutih tvrđava.« 1553. 34,5 2,4 55 16,9 107 8,8 99 3,3
,1555. 97 3,3 68 21,0 136 11,0
. Na p~trinjs~o-grad~čkim posjedima je 40-ih i SO-ih godina alodi- 1557. 137 5,0 40 16,3 130 3,1
Jalna prOIzvodnja relatIvno dobro razvijena. Vlastelinstva su u vlasti-
t'?,j ~ežij! proizvodi.la. 20-30% vina, a često i do 50% svojih prihoda
psemce l prosa. Ah Ipak se sa sigurnošću ne može tvrditi da je tlaka Podaci o udjelu alodijalne proizvodnje u vlastelinskim prihodima
n~ njima p,?stala najteži teret zavisnih seljaka. U sveukupnim priho- u naturi također potvrđuju da tlaka nije mogla biti velika. Vlastelin-
dIma vlastelmstva (po vrijednosti) alodij alna je proizvodnja ipak imala stvo je 1549-1552. u vlastitoj režiji proizvelo 17-25% svojih prihoda
sporednu važnost. Dio alodijalne proizvodnje činio je prirod napuštenih pšenice i samo 3,5-8,5% prihoda vina, tako da vrijednost tlake nije
seljačkih vinograda koji se nisu sistematski obrađivali. Prema tome, iznosila više od 8 do 10% ukupne vrijednosti naturainih prihoda.'12
Prema popisu i procjeni iz 1558. kmetovi Stjepana Frankopana
4'» MOL, ~atthyany cs., Urbari, Filmtar 4328: »Regesta bovum juga tra1zencium Ozaljskog davali su od svakog selišta dva dana tlake tjedno. Dvodnev-
atque equallaru/n«. na je tlaka zabilježena na vlastelinstvima S k r a d u, B r o d u n a
'" MOL, Batthyany cs., Missiles, br. 52.826.
'" Izračunato prema podacima iz godišnjih računa (KAZ ACA 63/3 63/4 '" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fol.
63/5, 63/12, 63/9, 63/37, 63/39). ' , , , Lat. 1390.
334 335
 K u p i i Z več a j u. Na vlastelinstvu N o v i g l' a d u n a D o b l' i
.kmetovi su uz dva dana tlake u tjednu morali još obaviti »oranje;
podvoz i sve druge servicije koliko god su potrebne«. Tlake su bili
oslobođeni jedino podložnici iz seoske općine Stativa.'" Alodijalna pro-
izvodnja na tom vlastelinstvu nije bila velika, tako da obveze oranja
i vožnje nisu mogle predstavljati veliki dodatak na dvodnevnu tlaku.
Jednake su radne obveze vjerojatno imali i .kmetovi na vlastelinstvu
Ri b n i k u.
Na nekim pograničnim vlastelinstvima tlaka je u XVI st. potpuno
dokinuta ili osjetno smanjena. Biskup Juraj Drašković je 1568. zbog
opasnosti od Turaka smanjio obvezu oranja kmetovima u O p a t i č i n-
e u na vlastelinstvu Ivaniću s deset na pet dana godišnje.'"
A. B. Krčelić je zapisao da je Zagrebački kaptol 1550. oslobodio
oranja svoje s i s a č k e .kmetove i s njima ugovorio nove feudalne
terete.4IS Kanonici su doista sredinom XVI st. unijeli neke promjene u
rentu svojih podložnika. God. 1552. izjavili su kraljevskim komesarima
da su 80 podložnika oslobodili tlake i novčanih daća (laboribus nostris
et contributionibus) i pretvorili ih u strijelce (pixidarii) koji trebaju
braniti novoizgrađenu sisačku tvrđavu.'!6 Poljoprivredna tlaka na sisač­
kom vlastelinstvu ni ranije nije bila velik teret. Kmetovi tog vlastelin-
stva bili su 40.ih godina dosta opterećeni radovima na gradnji sisačke
tvrđave. Zbog tih su se radova 1544. pobunili kmetovi iz Donje DU4
žice. Otpor davanju radova bio je općenito raširen među kaptolskim
kmetovima, tako da su kanonici 1554. ovlastili lektora da sve seljake
koji uskraćuju rad na utvrđivanju Siska kažnjava po kratkom po-
stupku.417 Ali ti su radovi seljacima bili nametnuti u izvanrednim okol-
nostima i nisu bili rezultat promjena u strukturi rente. Vlastelinski
računi iz druge polovice XVI st. pokazuju da su zagrebački kanonici
na sisačkim posjedima doista dokinuli poljoprivrednu tlaku. Vlastelin-
stvo u vlastitoj režiji nije ništa proizvodilo.
Male radne obveze imali su kmetovi i drugih pograničnih vlaste-
linstava. God. 1576. svaki kmetski jaram volova na vlastelinstvu L e-
t o van i ć u morao je npr. godišnje orati samo tri dana.4l8
Zagrebački kaptol je 1592. oslobodio davanja tlake svoje podložnike
u Kraljevcu, Cerju i Dumovcu. To je oslobađanje obrazložio
kao nagradu seljacima zato što se 1573. nisu pridružili seljačkoj buni
\ što su pomogli u borbama s Turcima kod Siska. Iz drugih se izvora
m )Jgozpochynas dant per duas dies in ebdomada« (Zvečaj), »Qmnes incolae Zkra~
denses thlakas sew gozpochynas singula ebdomada per duas dies serviunt«(
»gozpochynas sew thlakas omnes serviunt, videlicet quilibet in hebdomada de dua:
b~s diebus« (Brod na Kupi), »thlakas sew gozpochynas tenentur et exercere in
szngula ebdomada per duos dies et araturas et conducturas et omnia servitia«
(Novigrad na Dobri) (Starine XXX, 199-200, 203, 206, 211).
u, JA, D-XXXVII-39.
41s »subditos SUOS, qui antea praestabant araturas, ab his eliberat nova cum
illis pacta inuendo« (HCEZ, 231). ' m JA, D-XXXI-69.
416 Monumenta Habsburgica III, 446-448.
m J. Adamček, Prilozi povijesti seljačke bune 1573, Radovi FF. Odsjek za po-
vijest VI, Zagreb 1968, 66.
'" Ur. et Con., 56/32.
336
vidi da su kanonici tlaku dokinuli kako bi zadržali seljake koji su se
htjeli s njihovih posjeda odseliti.4l9
Svi navedeni primjeri pokazuju da tlaka u XVI stoljeću na mnogim
vlastelinstvima nije bila osnovni feudalni teret. Na nekim posjedima
ona je čak dokinuta ili smanjena. Ali usporedo s tim na nekoliko se'
vlastelinstava u drugoj polovici XVI st. očituje tendencija povećava­
nja radne rente. Kmetov.i iz M e đ u l' i ć a tužili su se još 1529. zbog
povećavanja tlake. Seljaci su se žalili da su po starom zakonu moraH
raditi samo dva dana tjedno, a vlastelinski ih službenici u novije doba-
tjeraju da rade svaki dan (od Ivanja do Miholja). Glavni razlog poveo.
ćavanja tlake na tom vlastelinstvu bilo je, prema seljačkoj tužbi. sma-
njivanje broja kmetova. Kmetovi su tvrdili da je kvantum poslova na
vlastelinstvu jednak kao i ranije, iako se broj ktndova smanjio.'20 Prema
tome, tlaka se na posjedima Međurića nije povećala zbog proširivanja
alodijalne proizvodnje, već zbog nastojanja vlastelinske uprave da se·
proizvodnja održi na istoj razini iako se broj kmetova smanjio.
God. 1549. kmetovi iz D e s i n e a na jastrebarskom vlastelinstvu
tužili su se da ih vlastelinski službenici tjeraju na oranje vlastelinskih
polja, iako su od davnine oslobođ<'"Ili tlake. Vlastelin Petar Erdody je
na njihovu tužbu novouvedenu tlaku dokinuo i potvrdio njihovu staru
povlastieu.421
Braća Ladislav i Benedikt PethO de Gerse pokušali su 1568. svojim
pobunjenim kmetovima na vlastelinstvima B e I i i I van e u namet-
nuti dosta veliku tlaku. U nacrtu ugovora o feudalnim teretima PethOi
su tražili da svako selište od proljeća do jeseni daje 4, a u zimi tjedno.
tri dana tlake. Vlastelin bi, prema tom prijedlogu, mogao tražiti u
ljeto tri dana rada sa zapregom. Pobunjeni seljaci nisu pristali na'
prijedloge vlastele, pa je u ugovoru o feudalnoj renti iz 1569. tlaka
smanjena. Svako je selište od Miholja do žetve trebalo raditi tjedno
samo 1, a od žetve do Miholja 2 dana. Vlastelin je jedino za vrijeme
svoje žetve mogao tražiti svakodnevnu tlaku. Vlastelin je, dakle, morao
odustati od prvobitnih namjera da tlaku pretvori u osnovni feudalni
teret.'"
Prema izvještajima s kraja 1573. .kmetovi vlastelinstva K l' a var-
s k o tužili su se da ih vlastelin (Barbara Alapy) tjera da po pet tje-
dana neprekidno rade na udaljenim alodima. Okićki su kmetovi među
novim teretima također spominjali tlaku, ali su naglasak ipak stavljali
na nasilno oduzimanje naturalnih proizvoda.'"
Prema urbaru iz 1579. tlaka je bila osnovni feudalni teret kmetova
na vlastelinstvu D u b o v e u. Kmetovi iz sela Gaze i Jelse morali su
od svakog selišta davati »vsaki dan tlačnika jednoga«. Kmetovi s pola
-119 Kmetovi su oslobođeni »a cultura quarumlibet vinearum, item ab aratura
vel fossione terrarum, nec non falcatura foenilis« (KAZ, ACA, 2/48, 28/2; AV XVII-
-XVIII, 1974-75, 80).
'" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 20.
m MOL, Arhiv obitelji Festetić. Spisi ob. Pethi5 de Gerse, Comitatus Varasdiensis,
br. 68, 69.
m F. R a č k i, Građa za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune god. 1573,
Starine VII, Zagreb 1875, 317.
22 Agrarni odnosi II Hrvatskoj
337
 tlačili su
selišta tjedno tri dana. Tlaka želira i gornjaka nije bila točno je vrijednost novca opadala. Na tim su vlastelinstvima seljaci veći dio
određena. Želiri su morali »nigda i nigda tlakom na vertih pomoći, desetine i u XVI stoljeću plaćali u novcu, tako da su u strukturi nov-
žeti i seno spravljati kada je tomu vrime«, a gornjaci su morali po- čanih prihoda sve do SO-ih godina prevladavali prihodi od kmetskih daća.
nekad »pojti na vertal na delo«. Dubovački su purgari morali raditi Struktura seljačkih novčanih daća bila je ova:
četiri dana za vrijeme žetve. Povrh toga trebali su prevoziti vlastelinsko
vino i žitarice.''' Svakodnevnu tlaku davali su, dakle, samo kmetovi koji
'su posjedovali čitavo selište. Redovita daća Taxa exercitualis Desetina II novcu
Kmetovi pavlinskog samostana S vet i c a iz Senkovca pobunili % novča- % novča- % novča-
su se 1584. protiv tlake koju im je samostan povećao. Smirio ih je ozalj- God. forinti nib pri- forinti nih pri- forinti nih pri-
ski prefekt Gašpar Barilović i prisilio da se obvežu da »nakakovo koli hoda hoda hoda
.delo oće biti pokorni i služiti oće gospodi milostivoj«. Ali nešto prije
1598. ti su kmetovi zbog tlake ponovo »v nepokoršćinu i v zerditost 1513. 65,25 19,75 137,20 41,55 112,95 34,20
upali«. General pavlinskog reda Simun Bratulić ih je zbog toga »v 1515. 43,15 17,68 51,47 21,34 81,81 33,91
tamnicu učinil pozatvarati«. Ponovo su se morali obvezati da će »domaći 1534. 127 42,14 95,55 31,70
.gospocki vinograd težati verno« i prodavati samostansko vino.''' J553. 252,87 33,09 205,50 26,79
Cini Se da je porast tlake na kraju XVI st. bio najizrazitiji na
manjim feudalnim posjedima koji su upravo tada nastajali. Na po-
sjedima kurije M a r č a n svaki je kmet i želir npr. 1587. morao davati Po računima
iz 1555, 1557. i 1558. ta su vlastelinstva veći dio svojih
tlaku 2 dana tjedno. Povrh toga svaki je poluselišnjak trebao još uzo- novčaIlih prihoda dobivala prodajom poljoprivrednih proizvoda. God.
rati 2 jutra vlastelinskih oranica."6 1555; novčane su daće činile oko 30%, 1557. g. oko 28% i 1558. g. oko
28%/novčanih prihoda.
U prvim decenijima XVI st. na petrinjsko-gradečkim je posjedima,
Iako će se konačni sud o ulozi tlake u feudalnom izrabljivanju moći do- uz redovite daće i novčanu desetinu, pobirana vojščina, a povremeno
nijeti nakon analize svih oblika feudalne rente, na temelju iznesenih i kraljevski porez koji su kanonici kao vlastela zadržavali za sebe. Kra-
podataka može se zaključiti da na većem broju vlastelinstava taj dio jem 40-ih godina te se daće više nisu pobirale. Prihod redovitih seliš-
rente sve do kraja XVI st. ne pokazuje tendenciju porasta. Stoviše, nih daća povećao se zbog porasta broja selišta (1512. oko 60, 1553.:
na pograničnim vlastelinstvima tlaka je u XVI st. smanjena ili potpuno oko 250 selišta). Ali ukidanjem vojščine i dike individualna opterećenost.
dokinuta. Istodobno su na nekim vlastelinstvima u unutrašnjosti feu- petrinjsko-gradečkih kmetova novčanom rentom osjetno je smanjena.
.dalci pokušavali tlaku povećati. Njeno stvarno povećavanje započelo je Ta su podavanja, dakako, realno smanjena i opadanjem vrijednosti
tek u posljednjim decenijima XVI stoljeća, i to, kako se čini, najizra- novca.427
.zitije na manjim i srednjim feudalnim posjedima. Novčane su daće na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a-
m a u XV i na početku XVI st. bile najvažniji izvor vlastelinskih pri-
hoda. Podložnici su plaćali u novcu redovite daće, izvanredne daće i
novčanu desetinu. Uloga novčanih daća u prihodima topličkog vlaste-

B. Novčana renta linstva počela se još 30-ih godina XVI stoljeća smanjivati. Vlastelinstvo
je prestalo nametati izvanredne daće, a desetinu je u cjelini pretvorilo
u naturalno podavanje.
Već je istaknuto da se zbog naglog porasta cijena u XVI st. realna Toplički su podložnici i u XVI st. plaćali dvije redovite novčane
vrijednost novčane rente smanjivala. Novčana renta u XVI stoljeću daće: selišni činž i marturinu. Redovita selišna novčana daća (činž)
više nije bila osnovni izvor vlastelinskih prihoda. plaćala se u dva termina - kao jurjevščina o Jurjevu i kao martinš-
čina o Martinju. U trgovištu i više sela svako je selište do 40-ih godina
1. plaćalo pola forinte jurjevščine i pola forinte martinščine. U selima
Redovite i izvanredne novčane daće Ortlinovcu, Trgovišću, Jalševcu i Tohovcu selište je plaćalo 200 bečkih
denara. Predij i su također plaćali martinščinu i jurjevščinu.
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r n j e m Nakon velikih turskih pustošenja oko 1550. Zagrebački kaptol je
G r a d e c u kmetovi su i 1512. i 1551. plaćali redoviti zemljišni činž u gotovo u svim selima redovitu novčanu daću snizio. Stanovnicima trgo-
iznosu od 1 forinte za selište. Visina se te daće nije mijenjala, iako višta je npr. oko 1560. snižena za lO, a 1579. za 30 denara po selištu.
Kmetovima iz Tohovca redovita daća je smanjena sa 200 na 35 bečkih
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 101, 104, 105, 106, 108, 121, 122, 119, 120. denara, u Domkovcu sa 100 na 50 denara itd.
m Acta paulinorum de Svetice, II/9, II/16.
m Relationes commissariorum Regiorum, 2/24. '" KAZ, ACA, 81/1, 81/7, 81/11-25, 82/1, 81/32.
338 22" 339
 Marturina je na topličkim posjedima i u XVI st. bila naturalno- je još manji. Novčana je renta činila 1548. g. 21,7%, 1550. g. 12,7%,
-novčana daća. Za svaku se marturinu moralo dati pola koreca zobi, 1552. g. 13%, 1572. g. 5,4%, 1591. g. 13,4% i 1597. g. 12% ukupne vri-
kokoš ili pile, svežanj lana i platiti 6 denara. Svako je selište u pravilu jednosti vlastelinskih prihoda.'"
davalo jednu marturinu. Broj marturina za pojedine predije utvrđen Redovita selišna novčana daća na vlastelinstvu S i s a k pobirala
je još u prvoj polovici XV stoljeća. Zagrebački je kaptol u XVI st. u više se oko Jurjeva i oko blagdana sv. Nikole. God. 1539. iznosila je oko
opustošenih sela kmetovima oprostio plaćanje marturine. Prema saču­ 120, a 1550-1570. oko 160 forinti. Ta je daća nastala u XV stoljeću
vanim računima vlastelinstvo je na ime redovitih novčanih daća primalo komutacijom desetine žitarica i starih selišnih daća u jedinstvenu daću.
slijedeće iznose:
Cini se, međutim, da se u XVI stoljeću nije uvijek redovito pobirala.
Važan izvor novčanih prihoda sisačkog vlastelinstva bile su izvanredne
novčane daće. Zagrebački kaptol je takve daće često nametao. God.
Redovite novčane daće 1542. sisački su kmetovi npr. morali platiti 585 forinti izvanredne daće
(martinščina, jurjev- % ukupnih novčanih za kaptolski rat protiv Nikole Zrinskog. Kanonici su 1551. nametnuli
God. ščina, marturina), prihoda kmetovima daću od jedne forinte. God. 1552. svako je selište moralo
forinti platiti prvo taksu od 1 forinte, a zatim od 50 denara.
Kaptol je za sebe na sisačkom vlastelinstvu pobirao i kraljevski po-
1548. 77,96 62,39 rez (diku). Sredinom XVI st. sisački su kmetovi različite novčane daće
J551. 55,66 21,23 plaćali 4-6 puta godišnje. God. 1554. platili su npr. u dva navrata
1552. 55,66 15,52 redovitu selišnu daću (ukupno oko 160 forinti), daću od 50 denara
1561. 59,00 14,83 po selištu (u siječnju), taksu od 8 denara, drugu daću od 50 denara
1562. 50,36 14,42 i kraljevski porez s banskom kontribucijom od 1 forinte. Sveukupna
1563. 50,36 13,10 novčana podavanja iznosila su te godine oko 1000 forinti (oko 2,5 forinti
1564. 50,36 24,81 po selištu).
1565. 50,36 25,18 Zagrebački su kanonici od 70-ih godina redovito pobirali izvanrednu
1566. 50,36 13,83 daću za uzdržavanje vojne posade u Sisku (taxa pro intertentione fini-
1567. 39,75 12,69 timi castri Zyzak).
1568. 39,75 21,77 Iako su na sisačkom vlastelinstvu u XVI st. pobirane dosta visoke
1569. 39,75 29,59 novčane daće, vrijednost naturainih podavanja bila je ipak veća. Naj-
1572. 50,00 15,39 važniji vlastelinski prihod u naturi na tim posjedima bila je desetina
svinja. Zagrebački kaptol je 1556. na vlastelinstvu dobio 636 forinti u
novcu, te vina i žitarica u vrijednosti oko 180 forinti. Ali iste su godine
Prihodi od redovitih daća, kako pokazuju navedeni podaci, u na- svinje dobivene desetinom vrijedile oko 600 forinti. Prema računima
vedenom razdoblju su osjetno smanjeni. Smanjio se i njihov udio u iz 1558-59, 1561. i 1587. vrijednost vlastelinskih prihoda bila je:
novčanim prihodima vlastelinstva.
Na kraju XVI st. udio novčanih daća u vlastelinskim novčanim
prihodima bio je sličan: Vrijednost na- Približna vrijed-
Novčani prihodi turaIne rente nost desetine
God. forinti (žitarice i vino) svinja
Redovite novčane daće forinti forinti
(martinščina, jurjev-
God. % novčanih prihoda
ščina, marturina), 1558-59. 1198 1830 1000
forinti ,1561. 841 1032 1000
1587. 537 1145 1000
1591. 88,50 22,36
1594. 73,75 25,08
1595. 76,24 17,89 Novčana je renta na sisačkom vlastelinstvu imala veći udio u
1597. 74,18 17,67 prihodima u prvoj polovici XVI stoljeća, dok se nije pobirala desetina
žitarica i vina. Od tada je, čini se, bila manja od vrijednosti desetine
žitarica.
Prema tome, redovite novčane daće bile su od SO-ih godina XVI
st. sporedni izvor prihoda vlastelinstva Varaždinske Toplice. A~o s:, m Podaci o novčanoj renti uzeti su iz registara novčanih daća (KAZ, ACA, 66/5,
uzme u obzir vrijednost svih prihoda tog vlastelinstva (natmalm pn- 66/4, 70/27, 63/32, 63/38, 63/42, 63/39) i vlastelinskih računa (KAZ, ACA, 63/5,
hodi prema tekućim cijenama), udio novčane rente u tim prihodima bio 63/12, 63/13, 63/30, 63/31, 63/37, 63/39, 63/41, 63/42, 63/43).

340 341
 Redovite novčane daće na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kap- Marturina i
tola o k o Z a g l' e b a nisu bile velike. Prema sačuvanim računima one Jurjevščina Miholjščina
Dio desetine otkup desetine
su iznosile: II novcu
svinja
God. % nov~ %- nov- %. nov- % nov-
1542. 1550. 1559. forinti čanih forinti čanih forinti čanih forinti čanih
forinti forinti forinti prihoda prihoda prihoda prihoda

Daća predijalaca u Oporovcu, 1549. 199,75 16,84 195,17 16,45 182,70 15,40 67,45 5,68
Novoselcu iDobrodolu 2,70 2,75 6,75 1551. 202,93 11,23 210,75 11,66 261,05 14,45 71 3,93
,seoska općina Kraljevec 45 42,5 57,55 1552. 208,01 12,95 215,04 13,41 399,46 24,86 69 4,29
Seoska općina Dumovec 9 9 16,02 1553. 211,70 15,82 211,68 16,58 278,80 20,83 80 5,98
Selo Popovec 11 11 8,23 1555. 241,75 25,61 241,49 25,61 252,10 26,73 86 9,11
Selo Resnik 1 O 5
Gornja Selnica 13 12 12
Novčane su daće činile više od 50% vlastelinskih novčanih prihoda:
Kojenik 2 2 2
Topolovec 1,06 1,06 1,33 1549. g. 54,34%, 1551. g. 41,27%, 1552. g. 55,51%, 1553. g. 59,21% i
Daća za krčevine u Ivanjoj Rijeci 2 2 4,58 1555. g. 87,06%. Među njima je najveća bila novčana desetina (15-26%
novčanih prihoda). Ali novčane daće nisu bile najvažniji dio feudalne
Ukupno: 86,76 82,31 113,46 rente. Vlastelinstvo Steničnjak je svake godine dobivalo velike količine
žitarica i vina. Ti su proizvodi vrijedili nekoliko puta više nego što
su iznosile novčane daće.430
Kmetsko selište je u prosjeku plaćalo 1 forintu redovitih daća Prema računu redovitih prihoda iz 1564. vlastelinstvo je putem re-
Gurjevščine i martinščine). U španatu Kosnici (sela Kosnica Selnica dovitih daća dobilo 1271,5 kvarti pšenice, 1324,5 kvarti zobi i 708 kvarti
Obrezina) redovita je daća također iznosila 1 forintu od selišta. ' prosa. Vrijednost tih žitarica (kvarta pšenice oko 100 den., a kvarta
Z~~r,?bački j~. ~aptol kako na svojim vlastitim posjedima tako i na
zobi i prosa oko 50 den.) iznosilo je oko 2300 forinti. Redovite novčane
daće (census ordinarius, pecuniae mardurinales) iznosile su iste godine
kanomekIm predIJ Ima oko Zagreba u XVI stoljeću često pobirao iz-
v.anredne daće (taxae extraordinariae). Te su daće u pravilu bile neko- samo 445 forinti. Vrijednost redovitih daća žitarica u naturi bila je,
hk? puta ve~e od redovitih. God. 1560. prikupio je npr. izvanredne dakle, pet puta veća od novčanih daća. Vrijednost naturainih podavanja
dace 424 fonnte, 1563. g. 392 forinte, 1564. g. 277 forinti. God. 1565. bila bi još veća da je u njih uračunata vrijednost gornice igradovine,
ton; j~ daćom (taxa ordinaria imposita) dobio 808, a 1567. čak 1590 te vrijednost desetine u naturi.431
formt!. Izvanred,:a daća je .u drugoj polovici XVI st. postala gotovo
Prema jednoj procjeni (oko 1570) svako selište na vlastelinstvu
Steničnjaku plaćalo je u novcu oko 2 forinte i davalo pšenice i zobi
re~ov~t? podavanje kaptolskIh kmetova, pa se ponekad i nazivala samo u vrijednosti oko 4,5 forinti. Ta je procjena inače vrlo nepouzdana, jer
daea Ih nametnuta daća (taxa, taxa imposita).429 je izrađena na temelju izjava nekog starog službenika.'32 Ali bez obzira
Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u podložnici su početkom XVI st na podatke iz te procjene, svi ostali ,izvori jasno pokazuju da na vla-
plać~li nekoliko novčanill daća (grivne, vojšćina, jurjevščina, marturina): stelinstvu Steničnjaku novčana renta više nije bila osnovno podavanje
Sred1l2om XVI st. plaćanje je tih daća pojednostavljeno. God. 1549- zavisnih seljaka.
-155:>. plaćali su samo dvije daće u tri obroka. Osnovnu selišnu nov- Na s u s j e d g l' a d s k o - s t u b i č k Om vlastelinstvu kmetovi su u
čanu daću od tada s~ či,:ile jurje~ščina i miholjščina. Relikt nekadašnjeg XVI st. plaćali četiri redovite novčane daće. Osnovni zemljišni činž
slavonskog P?re~a bIla Je :vlastehnska daća marturina koja se pobirala sastojao se od jurjevščine (census sancti Georgii) i martinščine (census
samo na pOSjedIma vazalmh plemića. Vlastelinstvo je u novcu pobirala sancti Martini). Svako je četvrtselište na stubičkim posjedima plaćalo
i dio desetine. 10 krajcara jurjevščine i 10 krajcara martinščine. Na susjedgradskim
posjedima četvrtselište je iste daće plaćalo 20-22 krajcara. Jedino je
No:"čanu rentu na vlastelinstvu Steničnjaku činile su 1549-1555. u Stupniku četvrtselište plaćalo samo 7,5 krajcara o Margaretinju (ceH-
ove dace: sus divae MaTgaretae).
m Prikaz novčane ren!e izrađen je prema registrima novčanih daća (KAZ ACA ~30 Izračunato prema vlastelinskim računima (MOL, Nadasdy CS,} 57 CS., Pase.
49/3-24,50/1-5, 51/33U l?rema l?odacima iz vlastelinskih računa (KAZ, ACA:51/33i 18; Varosi es kamarai iratok, Fal. Lat. 1390; Lymbus, 115 cs.).
!A, II-c-49). ~a z~Jedmcklm pOSjedIma pregled rente je izrađen prema podacima
»5ummaria conscriptio proventuum ordinariorwn castri Ztenychnyak secun-
IZ .dekanatslClh raeuna (KAZ, ACA, 42/3-1~, 28/3), registara daća za španat u Ko- Hl

smel (KAZ, ACA, 42/26, 42/29, 53/4, 42/27) l regIstara Izvanrednih daća za posjede dum judžcalus« (Ur. et Con., 192/41).
oko Zagreba (KAZ, ACA, 20/1, 57/1-32, 58/1-18). '" NRA, 979/54.
342 343-
 Osim inkvilina, svi su susjedgradsko-stubički kmetovi plaćali daću
'kunovinu (census kwnae). Svaki je kmet plaćao 5 krajcara te daće. Na
-vlastelinstvu je živjela dosta brojna grupa seljaka kojima je kuno1(ina
(marturina) bila jedina novčana daća i koji su se po njoj i nazivali
kunovnjaci.
Stubički su kmetovi plaćali i četvrtu novčanu daću »kravje«. »Cen-
:sus krawye« je predstavljao neku rudimentarnu daću, koja se potkraj
XVI stoljeća prestala pobirati. Svako četvrtselište plaćalo je 10 bečkih
·denara te daće.
Citavo je selište na susjedgradsko-stubičkim posjedima plaćalo
1OD-150 ugarskih denara redovitih daća. Svi kmetovi koji su posjedo-
vali krčevine plaćali su 2 krajcare za svako jutro (dieta) krčevina.
Prema urbaru i Tahyjevu računu prihodi redovitih novčanih daća
na susjedgradskom dijelu vlastelinstva iznosili su:

Census
Jurjevščina Martinščina Kunovina caponum
forinti forinti forinti forinti

·Prema »Extractusu({
wbara 1567. 64,65 56,48 52,54 23,57
Prema Tahyjevu
računu (1566-68) 187,07 113,40 150,86 83,80
Godišnji prosjek
prema Tahyjevu
računu 62,35 37,80 50,28 27,93

Ukupna je vrijednost naturalnih prihoda susjedgradsko-stubičkog

-vlastelinstva 1567. iznosila 5250-6450 forinti (naturalna renta i alodi-
jalni prihod), te je novčana renta te godine iznosila samo oko 3,3%
ukupne vrijednosti vlastelinskih prihoda. Na stubičkim posjedima re-
dovite novčane daće iznosile su oko 70 forinti. I ondje su činile samo
neznatan dio vlastelinskih prihoda.'"
U radu o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu uoči seljačke bune
1573. prikazali smo izvanredne novčane daće koje je na tim posjedima
).lvodio Franjo Tahy_ Stubički su se kmetovi 1567. tužili da im je Tahy
nametnuo 7 izvanrednih daća. Ne poznavajući cjelovitu strukturu vla-
stelinskih prihoda pridali smo uvođenju tih daća preveliko značenje.
Ali 300-400 forinti, koje je Tahy vjerojatno godišnje pobirao na ime
tih daća, nije bitno mijenjalo strukturu feudalne rente.'"
Susjedgradsko-stubički su kmetovi sve do seljačke bune 1573.
desetinu također plaćali u novcu_
Na vlastelinstvu G r e b e n u svako je selište 1558. plaćalo 1 fo-
rintu redovite daće - 24 denara jurjevščine i 76 denara martinščine.
.Istodobno je selište na Batthyanyjevu posjedu Turnišćli te daće plaćalo Registar desetine vina na vlaste·
linstvu Trakošćanu iz 1577. godi·
." Ur. et Con., 51/2; AV VII-VIII, 1964-65, 31-90; HZ XIX-XX, 1966-67, ne (Arhiv Hrvatske, Acta Capituli
183-187; MOL, Nadasdy cs., 65 cs., Fase. 34. Antiqua, sv. 26, br. 3)
". HZ XIX-XX, 1966-67, 189-190_

344
samo 47 bečkih denara. Vrijednost naturaInih podavanja jednog selišta
na grebenskom vlastelinstvu bila je 1558. sedam do osam puta veća od
njegovih novčanih daća.'"
Na frankopanskim vlastelinstvima Z več a j u i R i b n i k u re·
dovita novčana daća je 1558. iznosila oko 1 forintu po selištu.'" U ve-
ćini sela na Ribniku selišta su plaćala 72 krajcare godišnje (80 kr =
1 forinta). Stanovnici ribničkog trgovišta plaćali su od selišta samo
47 ugarskih denara.m
Na vlastelinstvu N o v i g r a d u n a D o b r i u nekim su seoskim
općinama seljaci plaćali redovite daće 80, a u drugima 46 ili 66 kraj·
'cara po selištu, Redovita je daća, dakle, na dijelu vlastelinstva manja
od 1 forinte po selištu. Na vlastelinstvu S k r a d u iznosila je 1558. po
selištu samo 30-50 denara. Jedino su kmetovi iz sela Orehovca plaćali
'od selišta 9 libri (oko 120 denara).'"
Prema urbaru iz 1579. kmetovi iz sela Gaze na d u b o v a č k o m
vlastelinstvu plaćali su po selištu 100, a kmetovi iz Jelse 50 denara
miholjščine. Purgari su od svake kuće morali platiti 32 krajcare redo-
vite daće, a želiri i gornjaci u novcu nisu ništa plaćali. Redovite nov-
,čane daće davale su godišnje samo 47,32 forinte. Uz njih je još pri-
kupljeno 8,44 forinW »dižme o mesopustu«, otkupa »častnoga kruha«
i otkupa desetine svinja. Prema procjeni iz 1581. redovite novčane daće
donosile su vlastelinstvu Dubovcu godišnje oko 70 forinti. Ali u oba
slučaja, i 1579. i 1581, te su daće činile samo neznatan dio vlastelinskih
prihoda. Dubovačko vlastelinstvo je gotovo redovito pobiralo izvan-
rednu novčanu daću (»rovaš dačia«) koja je prema procjeni donosila
godišnje oko 140 forinti, a dobivalo je još 200 forinti od žirovine i 55
forinti regalija (»merčija« i »brodovina«). Redovite su daće činile samo
10,5% ukupnih prihoda u novcu.'"
Na mnogim vlastelinstvima i plemićkim posjedima redovite nov-
'čane daće postale su u XVI stoljeću gotovo simbolično podavanje. Bis-
kupski kmetovi iz Trnave kod Zagreba plaćali su npr. 1543. samo 12
,denara martinščine po selištu. Svako selište na posjedu kurije Marčan
moralo je 1587. platiti samo 10 krajcara martinščine i 6,5 krajcara
jurjevščine.~10
e Porezi
U ovom prikazu pokušat ćemo odrediti mjesto poreza u okviru nov-
čane rente u XVI stoljeću. Neće se, dakle, razmatrati porezni sistem,
'sukobi oko načina ubiranja poreza i slična pitanja. Sva su ta pitanja
inače važna i za cjelovitu ocjenu poreznih tereta, ali zasad nisu do·
m MOL, Batthyany CS., Urbari, Filmtar 4328.
~l6 Ndh. a., Oeconomica, 4/6.
'" Starine XXX, 182-195, 202-203.
". Isto, 195-201, 204-205.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 97-108, 112-118.
~40 Ndb., a., Oeconomica, 4/6; Relationes commissariorum regiorum, 2/24.
346
voljno istražena. U okviru ovog razmatranja osnovno je pitanje koliko
je u XVI st. bilo opterećenje hrvatskih seljaka porezima i napose je li
se to opterećenje povećavalo.
U literaturi, pa čak i u školskim udžbenicima, često se daju ocjene
o velikom povećavanju poreznih tereta u XVI stoljeću. J. V. Bromlej je
ppr. tvrdio da su hrvatski kmetovi u XVI st. bili opterećeni čitavim
nizom poreza i nameta koji su se povećavali.'41 .
Neki su autori u ocjeni poreznih tereta ipak suzdržani. B. Grafe-
nauer se ograničio na konstataciju da je od 1527. do 90-ih godina kra-
ljevski porez iznosio u pravilu 1 forintu po dimu, a samo katkada više
od forinte.'" U svom radu o javnim teretima u doba seljačke bune I.
Kampuš pitanje o porastu dike nije ni postavio. Utvrdio je jedino
da je od 1568. do 1571. dimnica povećana oko 4 puta.'" N. Klaić je
svoj prikaz dike u XVI stoljeću pretežno ograničila na sukobe vladara
i plemstva oko načina njena pobiranja i njene visine.'"
K r a l j e v s k i P o r e z (dica, taxa regiae Maiestatis, subsidium) po-
birana je od 1533. do 1540. samo tri puta. Svaki dim je u tih 8 go·
dina platio 4 forinte. Prosječno godišnje opterećenje seljačkog dima
tim porezom iznosilo je u tom razdoblju 50 denara.'"
Od 1541. do 1549. kraljevski je porez također pobiran samo 3 puta.
Svaki dim je platio 450 denara, što u prosjeku za 9 godina čini također
50 denara po dimu.'"
U narednih deset godina (1550-1559) dika je pobirana 6 puta.
Nije pobirana 1550, 1552, 1556. i 1558. godine. U tom desetljeću svaki
je dim u prosjeku godišnje platio 61 denar.'" God. 1560-1569. dika je
pobirana 7 puta. Svaki je dim u tom desetljeću platio 835 denara dike.
Godišnji je prosjek iznosio 83,5 denara.'"
U razdoblju od 1570. do 1579. kraljevski se porez nije pobirao samo
1570. godine. God. 1571. od svakog dima je ubrano 125, a svih ostalih
~l J. V. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573 goda v Horvatu, Moskva 1959,
165, 187.
m B. Grafenauer, Kmečki upori na Slovenskem, 192.
m I. Kampuš, Javni tereti hrvatskih seljaka II razdoblju seljačke bune, RIHP
V,79-86.
4-ll N. Klaić, »Ostaci ostataka« Hnratske i Slavonije II XVI st., AV XVI, 1973,
294-305.
~S Popisi i obračuni poreza, 132; N. Klaić, AV XVI, 295.
'" Sabor je u siječnju 1543. odobrio 2 forinte dike po dimu (Kampuš, RIHP
V, 83). God. 1546. pobirana je dika u dva termina, svaki put 75 denara (Popisi
i obračuni poreza, 144, 147). God. 1549. dika je iznosila 1 forintu po dimu (KAZ,
ACA, 51/53).
. '" God. 1551, 1553, 1554, 1555. i 1557. kraljevski je porez iznosio 1, a 1559. g.
1,10 forinti po dimu (KAZ; ACA, 57/5, 49/20, 57/4, 51/53, 57/6; Popisi i obračuni
poreza, 153, 164, 175, 180-183).
.. Dika nije pobirana 1561, 1562. i 1563. Sabor je 1562. odobrio porez od 1
forinte, ali nema podataka o njegovu pobiranju (Popisi i obračuni poreza, 185,
186, 188, 193, 200, 209, 210, 218, 222, 224, 325, 326). U sumarnim obračunima se
navodi. da 1568. dika nije pobirana, ali iz te godine postoje porezni registri za
s~e tn županije. God. 1564. i 1565. dika je iznosila 1,5 a 1569. g. 1,25 forinti po
dImu.
347
godina po 100 denara. Godišnji prosjek u ovom desetljeću iznosio je
92,5 denara.'"
U desetljeću od 1580. do 1589. dika je pobirana samo četiri puta
- 1582, 1583, 1584. i 1588. godine. Svaki put je po dimu naplaćivano
100 denara. Godišnji je prosjek (za čitav decenij) iznosio 40 denara
po dimu."·
U razdoblju od 1590. do 1599. kraljevski je porez pobiran samo
1596. i 1598. God. 1596. porez je raspisan s 9 forinti i 10 denara :Od
porte. Od svakog je dima ubrano 4,55 forinti. God. 1598. kraljevski je
porez ubiran po podložničkim kućama. Svaka je kuća morala platiti
50 denara."1
Navedeni podaci pokazuju da je opterećenost seljaka kraljevskim
porezom bila najveća 70-ih godina. U deceniju 1570-79. svaki je se-
ljački dim u prosjeku godišnje opterećen s 92,5 denara tog poreza. Taj
je porez, međutim, 80-ih i 90-ih godina ponovo osjetno smanjen. Od
1533. do 1589. svaki je porezni dim godišnje u prosjeku opterećen sa
63,5 denara dike.
Iz svega što je rečeno proizlazi zaključak da kraljevski porez u
XVI stoljeću nije bio niti izuzetno velik niti izuzetno težak teret. Na
mnogim su vlastelinstvima kmetovi plaćali veću redovitu novčanu daću.
Ali kraljevski se porez nije plaćao svake godine. Od 1533. do 1589.
g. (57 godina) pobiran je 32 puta. Porez je zapravo bio koncentriran
na neke godine. Seljački je dim ponekad morao platiti godišnje i 150
denara.
Hrvatski je sabor za podmirivanje svojih vlastitih potreba raspi-
sivao i pobirao zemaljski pon..-z - d i m n i c u (pecuniae fumales).
Vj. Klaić je smatrao da je dimnica uvedena na saboru u Križevcima
1523. i da predstavlja potpuno novi porez.''' Ali taj se porez spominje
i u drugoj polovici XV stoljeća. God. 1481. biskupski kmetovi u Iva-
niću i Cazmi plaćali su »fumales« po 2 i 1 bečki denar od dima. Na
vlastelinstvu Grebenu dimnica je 1509-1514. pobirana svake godine
u različitim iznosima (od 4 do 11 denara).'" Dimnica, dakle, nije novi
porez, koji je seljacima nametnut tek u XVI stoljeću.
Na ime dimnice pobirani su relativno mali iznosi. God. 1538. ras-
pisano je npr. lOden. po dimu za plaćanje saborskih nuncija. Za
razna saborska izaslanstva dimnica (»fumales pro oratoribus«) raspi-
sivana: je 1553. g. 8 den., 1554. g. 8. den., 1555. g. 10 den., 1556. g. 10
den., 1557. g. 8 den., 1558. g. 8 den. po poreznom dimu. Ponekad je
dimnica ubirana za plaćanje protonotara, sudskih prisežnika, različite
poklone i sl. God. 1569. seljacima je npr. nametnuta dimnica od 50
den. po dimu za utvrđivanje Hrastovice.
Uzeto u cjelini dimnica nije bila velik porez, iako je ponekad po-
birana 2-3 puta godišnje. God. 1555. raspisivana je npr. tri puta
~, Popisi i obračuni poreza, 243, 245, 246, 262, 263, 276, 278, 295, 298, 308, 309,
310, 326, 328.
'ID Isto, 310, 321, 583, 328, 320, 584, 586, 338, 339, 587, 354, 355, 340, 348.
m U obračunima se izričito navodi da dika nije pobirana 1593, 1594 1595 1597
1599 (Popisi i obračuni poreza, 362, 367, 356, 361, 585, 587). ,,'
'" Vj. Klaić, Povjest Hrvata, III/I, 35.
'" KAZ, ACA, 31/1; MOL, Dl 104.633.
348
(ukupno 26 den. po dimu). Svaki je dim 50-ih i 60-ih godina plaćao
godišnje 10-25 denara dimnice. Najveći iznos tog poreza kmetovi su
morali platiti 1569. g. 60 den. i 1571. g. 65-69 den. po dimu.
Mnogo veći teret predstavljao je zemaljski p o r e z z a u z d r ž a-
van j e h a r a m i j a (pecuniae haramiales).'''
Sabor je još 1539. za uzdržavanje zemaljske vojske raspisao porez
od 1 forinte. God. 1574. staleži su ponovo odlučili da na trošak kralje-
vine uzdržavaju vojnu jedinicu - 200 haramija. - Za plaćanje te jedi-
nice raspisan je porez od 1 forinte po dimu, koji se zatim 80-ih godina
spominje u više navrata. Uvođenju tog poreza protivili su se velikaši
(Zrinski, Drašković, Istvanffy i drugi), ali sabor ga je 1587. raspisao
čak s 2 forinte po dimu.'" U okviru njega sabor je krajem XVI sto-
ljeća podmirivao i svoje vlastite troškove, za koje je ranije raspi-
sivao dimnicu. »Pecuniae haramiales« nisu pobirane svake godine.
Na temelju iznesenih podataka o redovitim i izvanrednim novčanim da-
ćama i porezima može se općenito zaključiti da je uloga novčanih daća
u strukturi feudalne rente u XVI st. znatno smanjena. Na smanjivanje
udjela novčane rente utjecalo je više činilaca:
1. U XVI stoljeću osnovne selišne daće (redovite novčane daće) nisu
se povećavale, iako je u odnosu na prethodno stoljeće realna vrijednost
novca smanjena nekoliko puta. To smanjenje nisu mogle nadoknaditi
izvanredne novčane daće koje su feudalci i u XVI st. na nekim mjestima
nametali.
2. Na nekim mjestima feudalna su gospoda u XVI stoljeću novčane
daće smanjila.
3. Opterećenost kmetova porezima u XVI st. nije bila veća od opte-
rećenosti u XV i na početku XVI stoljeća. Porezni su tereti hrvatskih
seljaka povećani tek 80-ih godina uvođenjem poreza za uzdržavanje
haramija.
4. Prevođenje desetine iz novčanog oblika u naturalni također je pred-
stavljalo smanjivanje novčane rente. O desetini i njenoj rekomutaciji
bit će, međutim, govora u narednom poglavlju.
D. Naturalna renta
O promjenama pojedinih naturainih daća l i XVI stoljeću ukratko sam
pisao u radu o uzrocima i programu seljačke bune 1573. Napose sam
prikazao rekornutaciju crkvene desetine.''' Ovdje se prikaz naturalne
rente proširuje. Najprije su obrađene promjene koje se u XVI st.
". Popisi i obračuni poreza, 149, 171, 172; KAZ, ACA, 51/53, 49/22; Sišić,
HSS II, 146; III, 216, 255; Kampuš, RIHP V, 86; N. Klaić, AV XVI, 311-312.
'" Sišić, HSS III, 413; IV, 104-105, 122-123, 199-201.
'" J. Adamček, Uzroci i program seljačke bune 1573, RIHP V, 1973, 60-63.
349
događaju s desetinom, a nakon toga ispituje se stanje redovitih natu-
ralnih daća. Sve to treba omogućiti donošenje što potpunije ocjene
o ulozi naturalne rente u sistemu feudalne eksploatacije.
a. DESETINA
U nekoliko radova već sam na konkretnim primjerima utvrdio da je
pretvaranje desetine iz novčanog oblika rente u naturalni u XVI sto-
ljeću bilo glavno područje povećavanja naturalne rente, a ujedno i
feudalnog izrabljivanja. Pisao sam također o rekornutaciji desetine kao
općoj pojavi. Prikazao sam i seljačke bune i nemire protiv povećavanja
desetinskih daća.'"
U svojim najnovijim radovima o seljačkoj buni i prilikama u XVI
stoljeću N. Klaić je pokušala odreći svako značenje promjenama koje
se u XVI st. događaju s desetinom. Iako sam u više navrata pisao da je
rekornutacija desetine opća pojava, ona smatra da sam Tahyja prika.
zao kao vlastelina koji po svojoj volji mijenja način plaćanja desetine.
Ona smatra da se s desetinom od XIII do XVI st. nije ništa događalo.
Po njezinu mišljenju crkva je još u XIII st. pravo ubiranja desetine
prenijela na vlastelu.'" U novijim radovima nastoji umanjiti i značenje
susjedgradsko-stubičke bune iz 1567. protiv rekornutacije desetine.'"
1.
Početkom XVI stoljeća propao je sistem pobiranja desetine, koji je
izgradio biskup Osvald Tuz. Kralj Vladislav II je odmah nakon Tu-
zove smrti (1499) zatražio od velikaša i plemstva da se desetina i dalje
plaća prema ugovoru iz 1490. godine. Ali je novi biskup Luka već
na početku imao poteškoće s njenom naplatom, pa je kralj svoj nalog
1500. morao ponoviti.'"
'" J. Adamček, Seljačka buna 1573, 54--55; HZ XIX-XX 1966-67 185-187
Seljačku bupu.na st~bič~im 'posjedima 1567-68. zbog rekom~tacije prikazao sa~
II T':l.du »)PnlOZl povIJestl seljačke bune 1573.«( (Radovi FF II Zagrebu. Odsjek za
pOVIJest VI, 1968, 71-75). O nemirima na posjedima topuske opatije koji su tako·
đer izbili zbog povećanja desetine v. HZ XIX-XX, 1968-69, 283-308.
m AV XVI, 1973, 254: »Zbog nesigurnosti tog prihoda crkva nalazi već II
XIII st. - a možda i prije - izlaz II zakupu [... J. Posebnim ugovorima crkva
:pren~si. pravo ubiranja desetine na vlastelu uz uvjet da joj ona svake godine
lsplacuJu dogovorenu svotu. Ne smijemo očekivati da će XVI st. donijeti II
tom pogledu neku promjenu.« (Isto, 317).
'" ze XXVII, 1973. 269-271; AV XVI, 320. »To što su neki stubički podložnici
oru~jem p!:ijetili pred vratima stubičkog kaštela i što su Tahovi vojnici zatim
~amh . dVOJICU st~raca, pe možemo još nazvati bunom« - tvrdi N. Klaić. U
Ispra~I. s~,. meC!1;1tIm, k~ze da s'! naoružani kmetovi opsjedali stubički kaštel, a
ne prIJe.tIli oruzJem. ~h bez obZIra na to, postavlja se pitanje što se uopće smije
smatratI b~nom? K?hko treba biti ranjenih ili ubijenih da se seljačka oružana
pobuna moze nazvatI bunom?
'ro JA, Priv., br. 84. br. 96.
350
U doba ratova između pristaša Zapolje i Ferdinanda Habsburškog
sistem pobiranja desetine je još više uzdrman. Centralna vlast nije bila
u stanju prisiliti velikaše i plemiće da dozvole crkvi pobirati i napla-
ćivati desetinu. Ferdinand je 30-ih godina nekoliko puta naređivao da
se desetina uredno plaća Zagrebačkom kaptolu. God. 1528. je tražio
da banovi poduzmu korake kako bi Stjepan Blagajski, Ivan Ungnad,
Juraj Slunjski i mnogi drugi počeli Kaptolu davati desetinu, koju već
mnogo godina zadržavaju za sebe.'" Hrvatsld sabor u Topuskom 1530.
također je tražio da se feudalni posjednici (passessianati homines) pri-
sile na davanje desetine Zagrebačkom kaptolu.
Kralj Ferdinand je u pitanju plaćanja kaptolske desetine ponovo
intervenirao 1533. i 1535.'" Vladar se u to vrijeme nije brinuo za bis-
kupsku desetinu, jer je biskup bio vođa Zapoljinih pristaša u Sla-
voniji.
Ponavljanje kraljevih mandata o desetini pokazuje da se oni nisu
provodili u život. Kralj je 1540. opomenuo plemiće u Zagorju zbog
zadržavanja desetine. God. 1544. ponovo je naložio banu da poduzme'
Il1je;re. kako. bi »gospoda i regnikole« počeli plaćati Kaptolu desetinu, a
l1.jeg()vi sp izaslanici trebali 1547. zatražiti od sabora da se izjasni protiv
otimača crkvene desetine.'"
Ban Nikola Zrinski je 1543. zbog uzurpiranja desetine optužio,
jedino vlastelina u Zlataru Jurja Poličanina, koji je od svojih kmetova
za sebe utjerao deset i više forinti desetine (in parata pecunia flarenas
decem et ultra). Ali predstavnik zagrebačkog biskupa je 1544. kao uzur-
patore desetine na prvom mjestu optužio bana, a uz njega i velikaše
Stjepana Blagajskog, Petra Keglevića i Petra Erdodyja.'"
Pritužbe Zagrebačkog kaptola i zagrebačkog biskupa zbog uskra-
ćivanja desetine često su dolazile i na zasjedanja sabora. Na zasje-
danju u Vinici početkom 1555. sabor je naredio županijskim sucima
da se pobrinu za uplatu desetine. Ta je naredba ponovljena i na za-
sjedanju u ožujku 1557. Staleži su 1559. zaključili da se pismeno
opomenu svi velikaši i plemići koji uzurpiraju desetinu.'" U siječnju
i veljači 1566. ponovljeni su zaključci kojima se svim plemićima nare-
đUje da moraju plaćati desetinu. Slični su zaključci usvojeni na za-
sjedanjima 1567, 1578, 1580, 1581. i 1584. godine.'"
Prema usvojenim zaključcima na prvi se pogled čini da je sabor
tijekom čitavog XVI stoljeća podržavao zagrebačkog biskupa i Zagre-
bački kaptol II borbi za crkvenu desetinu. Ali pobliža analiza pokazuje
da je ta podrška bila manje-više deklarativna. Staleži su zaldjučivali da
se desetina treba plaćati, ali nisu određivali kako. Kao plaćanje desetine
mogao se shvatiti i njen zakup.
... KAZ, ACA, 13/4.
'" Šišić, HSS I, 209; KAZ, ACA, 13/5, 13/6; Monumenta Habsburgica II, 242-243.
~63 Monumenta Habsburgica III, 16; Šišić, HSS II, 331; Fraknoi, Monumenta
comitialia regni Hungariae III, 124.
'" K.o\.Z. ACA, 13/66; Monumenta Habsburgica III, 499.
'" Šišić, HSS II, 423-424; III, 9, 60; KAZ, ACA, 13/9.
'" Isto, III, 132-133, 146--147, 163; 111, 6, 54, 68, 71, 144.
351
 tola kralj mu je 1542. naredio da plati zaostatke i dopusti kanonicima da
desetinu sami pobiru.'"
God. 1545. zakup ozaljske desetine počeo je plaćati ban Nikola
;Uključivanje feudalne gospode u trgovinu poljoprivrednim proizvodima Zrinski. Ali i on ga je plaćao neredovito. Kad se Zagrebački kaptol
:povećalo je njihov interes za naturalnu rentu. Pokazalo se da se do zbog toga 1549. potužio, ban je odgovorio da nema novaca, ali da je
:novih naturainih prihoda najlakše može doći pretvaranjem desetine spreman zakupljenu desetinu »platiti onim stvarima koje ima«.'69 Ka-
jz novčanog u njen. prirodni, naturalni oblik. nonici i ban Nikola Zrinski postigli su 20. Vl 1550. »poslije dugih pre-
Rekornutacija desetine u naturalne daće predstavljala je istodobno govora« sporazum da Će Zrinski desetinu Ozlja držati u trajnom za-
:; veliko povećavanje feudalne rente. Desetina se u novcu i u XVI kupu (»arendatio perpetua«) za 50 forinti godišnje.'70
:stoljeću plaćala prema utanačenjima iz XV stoljeća. Novčani ekvivalent Taj je zakup »patronus dominus banus« nakon 1550. redovito pla-
za sve proizvode bio je već kod ugovaranja manji od tržišne vrijed- ćao. Njegovi su nasljednici isti zakup plaćali i tijekom XVII stoljeća
·nosti. Nagli porast cijena poljoprivrednih proizvoda pretvorio je nov- (zajedno smeđimurskom desetinom).47!
,čanu desetinu u simbolično podavanje. Kmetovi su npr. još i sredi- Crkvenu desetinu vlastelinstva J a s t r e b a r s k o vlastelin Petar
nom XVI st. za desetinsku kvartu pšenice plaćali 8-10 denara, iako
'se na tržištu kvarta pšenice prodavala po 50--60 denara. Ali da bi dese- ~~'?i~~{,V~počeo je pobirati 1542. godine. ErdOdy je za desetinu tog vla-
s i okolnih plemićkih posjeda (ostaci nekadašnjeg desetinskog
tinu mogli pobirati u naturi, feudalci su je prije toga morali preuzeti kotara podgorja) platio 70 forinti aren de. Naredne godine desetinu je
,od crkve. Feudalna su gospoda 40-ih godina različitim sredstvima počela sam Kaptol, ali već 1544. njen je zakupnik ponovo bio vla-
prisiljavati crkvu da im desetinu izda u zakup. odnosno njegova supruga Margareta Tahy (domina patrona).
lako su neki velikaši i plemići povremeno uzurpirali desetinu, KaLpt,)1 je za desetinu tražio 90, ali »patroni" nisu davali više od 60
'nju su 30-ih godina po desetinskim kotarevima još uvijek pobirali ka- forinti. Kanonici su ponovo pokušali desetinu sami pobirati, ali
nonici. Prema sačuvanim podacima u kaptolskim desetinskim kotare- im je vlastelin to onemogućavao, pa ga je kralj 1549. opomenuo što
-vima nju su pobirali: je na jastrebarskim posjedima »crkvenu desetinu nasilno posvojio, što
je nije htio kanonicima platiti i što ne dopušta njeno popisivanje i po-
biranje«.472
1535. 1536. 1537.
Desetinski
iznos iznos »Patronus Petrus Erdody« plaćao je 1550--57. za jastrebarsku de-
kotar zakupnik
for. zakupnik iznos
for. zakupnik for. setinu (Podgoria sive Jaztrebarzlca) 75 forinti. Ugovor o tom zakupu
sastavljen je 1557. za pet narednih godina.'" Taj je zakup 1560. povećan
Turopolje lektor 170 lektor 235 90 forinti. Od 1563. do 1571. svi Erdodyjevi posjedi južno od Save
-Gorica kanonik 125 kanonik 100 kanonik 121 p",~all su arendu 350 forinti. 47'
Podgorje kanonik 120 kanonik 136 kanonik 82 Zagrebački je kaptol 1572. na jastrebarskim i drugim Erdodyje-
-Glavnica lektor 100 lektor 186 kanonik 150 vlastelinstvima ponovo pokušao sam pobirati desetinu. Ali udo-
vica bana Petra Barbara Alapy to nije dopustila. Otjerala je decima-
Zagorje kanonik U(} kanonik 120 lektor 122 tore čim su počeli popisivati seljački urod. Kanonici su se 1574. morali
pomiriti da desetinu tih posjeda i dalje zakupljuje vlastelin. God. 1576.
Ali već 1538. u tim se kotarevima kao zakupnici desetine pojavljuju zakup je povećan na 400 forinti.47'
j svjetovni feudalci.'69 Zakupljivanje desetine po vlastelinstvima postalo
je ubrzo raširena pojava, put kojim su svjetovni feudalci dolazili u po- <U KAZ, ACA, 9/21, 9/23; Monumenta Habsburgica III, 111; JA, II-c49, 106.
~69
Desetina Ozlja je 1545. zajedno s međimurskom desetinom »arendata domino
sjed tog važnog dijela feudalne. rente. Icomitis Nicolao Zryni({ za 400 forinti. Ban je taj zakup platio i 1546. a zatim
Feudalni gospodari vlastelinstava O z l j a j R i b n i k a zakupili su je prestao plaćati (KAZ, ACA, 9/6).
desetinu u nekoliko navrata još na početku XVI stoljeća. Vladar je 410 Baraba.s, Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai de Zrinio II,
1519. naredio Zagrebačkom kaptolu da desetinu tih posjeda smije da- 270-272; KAZ, ACA, 9/24.
m KAZ, ACA, 112/23, 94/62, 112/10, 112/3; II-c49, str. 156, 161; KAZ, Prot. 701,
vati u zakup samo vlastelinu Nikoli Frankopanu. Desetina kotara Pod- str. 25, 41, 66, 100, 171, 218, 229, 233, 239, 250, 273, 281; KAZ, ACA, 104/5.
gorja pobirana je 1521. »absque Ozel«, jer je na tom vlastelinstvu vjero- <n JA, II-c49, llst 124, 128, 130, 134, 137, 140, 143, 145; KAZ, ACA, 112/23; Monu-
jatno još uvijek ,bila u zakupu. menta Habsburgica III, 317; KAZ, ACA, 28/117
Ozaljsku je desetinu vlastelin 1538. zakupio za svega 28 forinti m KAZ, ACA, 112/23, 94/62, 13/40.

(»Ozel arendatum domino patrono fl. 28«). Ali vlastelin Stjepan Ozalj- ... Isto, 13/42, 112/23; JA, II·c49, llst 156. God. 1569. Erdodyjeva je udovica
platila samo 250 forinti.
ski nije redovito plaćao ni taj mali iznos. Na tužbu Zagrebačkog kap-
415 Isto, 14/25. Prema pregledu arendacija za 1573. desetina tih posjeda pobirala
se »pro CapUulo« (KAZ, Prot. 701, str. 25, 41).
'" JA, II-c49, llst 97, 100, 102, 106.
23 Agrarni odnosi II Hrvatskoj
353
352
 Od 1581. do 1593. zakup jastrebarske desetine iznosio je 100 forinti.
Zbog turskih pustošenja 1593. je smanjen na 80 forinti."~ l! prvoj po:
lovici XVII st. Erdody su za to vlastelinstvo također placah 80 fonntI
desetinskog zakupa.m . . '
U bivšem desetinskom kotaru Podgorju desetmu su sredmom XVI
stoljeća počeli zakupljivati i vlasnici manji~. posje.da. Za desetinu s,;og
posjeda u K I i n č a s e I u Ambroz Gregonjanec Je 1~5D-155~~ p.lacao
2 forinte. God. 1560. taj je zakup povećan na 3 fonnte godISnje. U
tom iznosu desetina tog posjeda je zakupljivana još i na početku XVII
stoljeća.'" .. . samoborski feudalci pobiranjem desetine koriste i za njihovo podvrga-
God. 1562. Gregorijanec je desetinu na svojim drugim pOSjedIma IZ-
među Save i Kupe (Bobovica, Brezovica i dr.) dobio u zakup za 6-
forinti godišnje.'"
Krsto Oršić je 1569. uspi~ za 4 forinte .g?dišnj-: do~iti u za~up
crkvenu desetinu na svom posjedu S I a vet l c u. NJegovI su naslJed-
nici sve do početka XVII stoljeća za desetinu plaćali isti iznos. God.
1617. zakup je povećan na 15 forinti.""
Na s a m o b o r s k o m vlastelinstvu zemaljski je gospodar dese-
tinu počeo pobirati 1538. godine. Sve do 1550. plaćao je 4D-60 fo-
rinti zakupa.'81
God. 1550. Zagrebački je kaptol na sam~bo.rski~ r:osjedima dese-
tinu pokušao sam pobirati, r:a.iu je za .50 f,;mntI UnajmIO katedra~no,?
arhiđakonu. Tome se usprotIvIo vlas~elm NIkola. Frank<;,pa~. TvrdIO Je
da je pravednije da desetinu on pobIre za s~be l upotnJebI za obr':Ilu
svojih graničnih tvrđava, nego da se daje kaptolskom gospodmu
prepoštu.'"
Vlasnici samoborskih posjeda platili su 1551. za desetinu 10~~ 155~.
g. 90, a 1557. g. 80 forinti. Ali Zagrebački se•.kaptol dugo mje htIO
pomiriti s nametnutim zakupom. God. 1557. tUZIO se da su mu samo-
borski feudalci uzurpacijom desetine i nasilnim zakupom u osam go-
dina oteli oko 15.000 vedara vina, odnosno vrijednost od o~o 30.00
forinti.'" Prema toj procjeni godišnji je prihod sa~o d~~e~me vma
iznosio oko 380 forinti. Samoborski feudalm gospodan pOVISlh su 1560.
arendu desetine na 180, a 1563. na 200 forinti. Taj su iznos plaćali sve
do kraja XVI stoljeća, a potvrđen je i ugovori~~ o zakupu ~z 1578.
i 1589.'" Na kraju XVI i na početku XVII st. VlSlna zakupa cesto se
'" KAZ, Prot. 701, str. 66, 100, 171, 233, 297.
m Ugovori iz 1617. i 1626. (KAZ, ACA, 13/49, 13/50).
'" KAZ, ACA, 94/62, 112/23, 112/10; JA, II-c49, list 161; KAZ, Prot. 701, 15, 19,
25, 41, 66, 100, 171, 233, 297.
'" KAZ, ACA, 17/1.
'oo Isto, 9/39, 112/23; JA, II-c49, list 161; KAZ, Protokol 701, 15, 19, 25, 41, 66,
171, 233, 257, 297.
'" Zakup je plaćen ovim iznosima: 1538. g. 50 forinti, 1539. g. 55, 1540. g. 60,
1542. g. 40, 1543. g. 40, 1544. g. 40, 1547. g. 40, 1548. g. 40 i 1549. g. 40 forinti (JA,
II-c49, list. 106, 115, 124, 128, 130, 140, 143, 145).
m KAZ, ACA, 14/2, 112/23; Monumenta Habsburgica III, 370-371.
m KAZ, ACA, 94/62, 14/3.
<M Isto, 14/4, 94/62, 112/10, 112/23, 14/5, 14/6; JA, II-c49, list 156, 161; KAZ,
Prot. 701, 15, 16, 25, 41, 66, 100, 171.
354
mijenjala. Posjednici vlastelinstva platili su: 1594. g. 150, 1595. i 1597.
g. 100, 1598. g. 120, 1602. g. 120 forinti. Ugovorima iz 1617. i 1630.
zakup je ponovo podignut na 200 forint~ godišnje.'"
Pretvaranje desetine u vlastelinsku daću za stanovnike trgovišta
S a m o b o r predstavljalo je ne samo povećavanje tereta već i po-
goršavanje položaja njene općine. Dok je desetina pripadala Kaptolu,
nju je u trgovšitu pobirao gradski sudac koji je zato dobivao šesnaes-
tinu njene vrijednosti. Grofovi Erdody su kao zakupnici desetinu počeli
pobirati neposredno od svakog građanina. Građani su shvatili da se
vanje vlastelinstvu. Neprekidno su molili Zagrebački kaptol da desetinu
na gradskom području izda u zakup njihovoj općini, a ne vlastelinu.
Kad je 1625. Zagrebački kaptol desetinu samoborskih građana poku-
šao konačno dati u zakup gradskoj općini, tome se energično uspro-
tivio vlastelin Sigismund Erdody.'"
Petar Erdody je 1538. počeo zakupljivati desetinu na svom vlaste-
linstvu O k i ć u, a 1540. i na vlastelinstvu Ž e I i n u (Kravarsko). Za
okićku je desetinu 1538. platio 80, a 1539. g. 90 forinti. Desetina tih vIa-
stelinstava odvojena je od desetinskog kotara Turopolja. Prema pri-
tužbi Zagrebačkog kaptola iz 1550. Erdody je na oba vlastelinstva de-
setinu posvojio »djelomice protiv volje Kaptola, a djelomice po uobi-
čajenom zakupu«.'" Zakup okićke desetine povećan je od 1540. do
1550. s 90 na 100 forinti, a želinske sa 135 na 150 forinti. God. 1543.
i 1549. desetinu su na oba vlastelinstva pobirali kanonici.'"
Ugovorima između Zagrebačkog kaptola i vlastelina iz 1552. i 1557.
zakup okićke desetine utvrđen je na 100, a 1560. povećan na 180 fo-
rinti. Otkup desetine na želinskom vlastelinstvu povećan je SO-ih godina
sa 150 na 200 forinti.'"
Kad je Zagrebački kaptol 1572. pokušao na okićkom vlastelinstvu
sam pobirati desetinu, vlastelinka Barbara Alapy učinila je sve da
ga onemogući. Od mnogih je seljaka prije desetinjanja nasilno otkupila
sve vino, a druge je nagovorila da vino koje trebaju dati kanonicima
pomiješaju s vodom. Njezin je službenik na kraju kaptolske decimatore
otjerao s vlastelinstva."" Kaptol je stoga 1574. okićku desetinu počeo
ponovo iznajmljivati vlastelinu za 100 forinti. Zbog turskih pustošenja
ta je arenda na kraju XVI stoljeća smanjena.
Kravarsko (Želin) je 1593. toliko »desolata per Turcas« da je pobi-
ranje desetine nekoliko godina bilo obustavljeno.'"
,.. KAZ, Prot. 701, 216; KAZ, ACA, 14/19, 14/12, 13/19, 14/15.
Wi KAZ, ACA, 14/1. »Da bi desetinu naši podložniki za se pobirali, toga njim
engedovati nećemo« - pisao je Kaptolu grof Sigismund Erdody (KAZ, ACA, 14/14).
,.. JA, II-c49, list 106, 111; Monumenta Habsburgica III, 363-364.
,.. JA, II-c49, list 115, 120, 124, 128, 130, 134, 137, 140, 143, 145; KAZ, ACA, 112/23.
m KAZ, ACA, 13/40, 13/41, 112/10, 112/23, 94/60.
,~ Isto, 13/44; Sišić, HSS III, 364.
m Okićka je desetina arendirana 1595. za 40, 1597. za 60 i 1598. za 80 forinti
(KAZ, Prot. 701, 233, 253, 257, 253). God. 1614. i 1630. Erdody su desetinu Kra-
varskog zakupljivali za 80 forinti.
355
 Posjednici vlastelinstva B r e z o v i c e unajmili su 1569. crkvenu
desetinu za svega 6 forinti. Prilikom diobe 1581. desetina je smatrana
vlastelinskom daćom.'"
Desetinu u T u r o p o l j u (Planicies Campi) držao je 1544-60.
u zakupu Ambroz Gregorijanec. Gregorijanec je Kaptolu plaćao 35-40
forinti godišnje, ali zakupljenu desetinu nije pretvar,:,o u naturalno po-
davanje. Od kraja 60-ih godina turopoljsku su desetmu pon~vo. zakup-
ljivali sami kanonici. Godišnji zakupi izn~sili ~u 55-~0 formtI, a de-
setina se i dalje plaćala u novcu. Turopoljska Je desetma 1593. »deso-
Iata per Turcas«, pa se nekoliko godina nije pobirala.'"
U desetinskom kotaru Gorici sekularizacija crkvene desetine zapo-
čela je, kao i na drugim mjestim.a, 4q-ih go~na XYI sto!jeća. God.
1540. desetina vlastelinstva S t e n l Č n J a k a l drugIh posjeda u tom
kotaru pobirana je »pro dominio cum provisione cal;toris«. Vlast.eli~
Steničnjaka je 1541. veći dio desetine tog kotara zakupIO za 120 formtl.
Desetinu tog vlastelinstva i okolnih plemićkihposjeda pobirao,je 154~­
-48. Juraj Frankopan Slunjski, ah Zagrebackom. kal?tolu UlJ.e placa,:,
ništa. Vladar mu je 1548. naredio da pravo pObIranja desetme vratI
Kaptolu.'94
Novi vlastelin Steničnjaka palatin Tomo Nadasdy dobio je 1549.
desetinu u zakup za 160 forinti, koji je 1571. smanjen na 140, a.1574.
na 100 forinti. Ali već od 1578. Zagrebački kaptol s tog vlastelmstva
nije dobivao ništa. Steničnjak se u kaJ:tolskim evidencijama od 1585.
vodio kao potpuno pusto vlastelinstvo."
Prema tužbi Zagrebačkog kaptola iz 1552. Vu~ i Nikola Frank~pm:
Tržački za sebe su već mnogo godina (»ab anms plurzbus«) pobl1~ah
desetinu na vlastelinstvu B o s i l j e v u. Vjerojatno su zbog te tuzbe
Tržački 1552. počeli za desetinu plaćati ~O forinti are,:,d~. Taj je zakup
70-ih godina smanjen prvo na IS, a zatIm ~a 10 f~m,:tI. Od 1585. do
1600. bosiljevačko je vlastelinstvo u katolslClm reglstnma vođeno kao
potpuno pusto. Ugovor o arendi obnovljen je 1602. godine.'"
Na vlastelinstvu N o v l g r a d u n a D o b r i Frankopani su de-
setinu također zakupljivali. U procjeni posjeda i:: 1558. z.abilježe,:o je
da seljaci desetinu moraju davati u naturi ako Je zakupI vlastelm, a
kad je pobire Zagrebački kaptol, onda u novcu.'"
Oko 1540. počeo je Stjepan Blagajski pobirati desetinu na svom
vlastelinstvu B l a g a j s k o m T u r n j u. Kralj je 1542. ,:,aredio. d~
se desetina tog vlastelinstva vrati Zagrebačkom kaptolu, ah BlagajskI
se nije osvrtao na taj nalog. God. 155.0. počeli s':' za tu ~eset~nu plaćati
25 forinti zakupa. Stjepanova udovIca Doroteja sklopIla Je 22. VII
'" KAZ, ACA, 112/23; KAZ, ALC I, B/38.
~, KAZ, Prot. 701, IS, 25, 41, 66, 100, 130, 134, 137, 140, 143, 145, 471; KAZ, ACA,
112/23, 94/62, 112/10.
'" JA, II·c-49, 115, 129; Monumenta Habsburgica III, 269; KAZ, ACA, 5/39.
'" KAZ, Prot. 701, 100, 171, 233, 297; JA, II-c-49, list 147, 163; KAZ, ACA, 5/40,
112/10, 94/62, 112/23.
•~ Ndb., a., Decimalia, 111; KAZ, ACA, 112/23, 94/22, 9/31, 9/36, 112/10, 112/23;
JA, II-c-49, list 156, 161; KAZ, Prot. 701, 15, 19, 25, 41, 66, 234, 247, 271, 285.
• 97 Starine XXX, 200.
356
1552. sa Zagrebačkim kaptolom i ugovor o zakupu. Plaćali su ga samo
do početka 70-ih godina. Vlastelinstvo je tada toliko opustošeno da se
s njega desetina više nije mogla pobirati.'9S
U bivšem desetinskom kotaru Gorici u nekoliko su navrata sredi-
nom XVI st. desetinu na svojim posjedima zakupljivale plemićke općine
u tK 1.0 k o č u i G o rl ci (nobiles de Gorycza). Klokočki \su plemići
plaćali 4, a gorički ID-IS forinti arende.""
Juraj Frankopan Slunjski posvojio je oko 1540. crkvenu desetinu
na svojim vlastelinstvima e e t i n u, V e li k o j K l a d u š i, M a l o j
K l a d u š i i K r s t i n j i. On je Zagrebačkom kaptolu za desetinu
plaćao arendu, ali kanonici su se ipal~ tužili da .veći. dio vrijedno.sti
desetine zadržava za sebe. God. 1550. Ipak su pnstah da za desetmu
s tih vlastelinstava plaća samo 40 forinti godišnje. Slunjski su taj
iznos uplaćivali sve do 1569. godine. Od početka 70-ih godina ta su
se vlastelinstva u kaptolskim registrima vodila kao potpuno desertna.soo
Krsto Subić Peranski dobio je još 1523. u zakup »universas deci-
mas« na svom posjedu P e r n i. God. 1527. ugovoreno je da taj zakup
iznosi 32 forinte godišnje. Zbog opustošenosti posjeda zakup je 1565.
smanjen na 12, a 1571. na 4 forinte. Posjedi Peme bili su 1578. već
potpuno pusti.SOI
Vlasnik posjeda P e ć i Mihajlo Terek plaćao je 1544-48. za arendu
desetine 4 forinte. Njegov nasljednik Franjo Pezery (1549-1560) davao
je godišnje 12 forinti. Početkom 60-ih godina posjed Peći opustošili su
Turci.so,
Na velikim posjedima topuske opatije desetinu je pobirao topuski
opat. O promjenama koje su se s tom desetinom dogodile pisao sam
u radu o topuskim nemirima sredinom XVI stoljeća.s03 Topuski je opat
nekoliko stoljeća pobirao i desetinu s posjeda oko B i h a ć a. Guber-
natori opatije počeli su početkom XVI st. tu desetinu davati u zakup.
Na nagovor bihaćkog kapetana Erazma Thuma kralj Ferdinand je
1531. naredio topuskom opatu da desetinu tih posjeda preda u zakup
vojnim vlastima. Sačuvani popis iz 1548. pokazuje da su vojne vlasti
zakupljenu desetinu pobirale u naturi.S04
U kaptolskom desetinskom kotaru Z a g o r j u uzurpacije desetine
bile su uobičajena pojava. God. 1534. desetinu tog kotara i drugih
uzurpirao je npr. kraljevski komesar Petar Keglević. Kaptol
i 1540. žalio da u Zagorju mnogi velikaši i plemići »zadržavaju
" 1~onlurrlenlta Habsburgica III, 111, 419-420; KAZ, ACA, 2/19, 2/20, 2/29, 112/23,
II-c-49, fal. 156, 161; KAZ, Prot. 701, IS, 19, 66, 100, 171, 297.
'ooIran,)C d,isel'ine na Blagajskom Turnju obnovljeno je 1602. godine.
m KAZ, ACA, 94/62, 112/10, 112/23.
'oo Monumenta Habsburgica III, 296; KAZ, ACA, 5/39, 5/42, 112/23, 94/62, 112/10;
JA, II-c-49, list 156, 161; KAZ, Prot. 701, 41, 66, 100, 171, 233, 297.
,.. KAZ, ACA, 5/15, 112/23, 94/62, 112/10; KAZ, Prot. 701, 25, 41, lOD, 171, 233, 297.
w, JA, II-c-49, list 132; KAZ, ACA, 112/43, 94/62.
W' HZ XXI-XXII, 1968-69, 295-297.
»I Monumenta Habsburgica II, 44, 46. God. 1548. popisana je desetina vlaste-
linstva Sokola i Cazina, te nekoliko sela kod Bihaća (Hofkammerarchiv II Beču,
Hoffinanz in Ungarn, Rote nr. 2, fal. 126-135).
357
za sebe desetinske prihode crkve« i »ne dozvoljavaju kaptolskim lju-
dima popisivati desetinu« .50'
.. .vlasteli? ~ e} i k? g i. M a log T a b o r a Pavao Ratkaj posvo-
JIO)e desetrnu JOS 30-lh godrna XVI stoljeća. Kralj Ferdinand je 1533.
trazIO od b.ana da ga prisili_ da desetin,;,- tih posjeda vrati Zagrebačkom
kaptolu. ~1I do t?}ia. llIJe dos~o. Kaptol Je 1567. desetinu morao iznajmiti
za 22 talIra godisnje vlasteIrnu Petru Ratkaju. Zakup je 1575. ponovo
ugovoren na 20, a 1594. povećan na 32 forinte. Od 1631. velikotaborski
su feudalci za desetinu plaćali 75 forinti.""
God. 1550. Petar Erdody je počeo zakupljivati desetinu vlastelin-
stva e e s a r g r a d a. Zakup je već 1551. smanjen s SO na 35 forinti.'"
Kaptol je 1569. desetinu T r a k o š ć a n a poklonio zagrebačkom bis-
kupu Draškoviću i njegovu bratu.'"
. Sim';'-;ll K~.glević je 70-ih g?din~ za 10 forinti dobio u zakup dese-
trnu SVOJIh dIJelova na vlastelrnstvIma K r a p i n i, K o s t e I u i L o-
b oru. Des.etrn.u _u t~govištu K r a p i n i dobio je još u XV stoljeću
u zakup mjeSllI zupllIk. God. 1494. on je platio 7,62 forinte zakupa.
U XVI st. zakup je iznosio 8 forinti.'"
Na vlastelinstvima B e I i i I van c u crkvena je desetina još u
XIV st. postala vlastelinska daća. Desetinu je pobirao red ivanovaca
koji su držali ta vlastelinstva. U XV i XVI st. te su daće ostale u ru:
kama svjetovnih feudalaca, koji su stekli oba vlastelinstva. Prema spo-
razumu Između kmetova i vlastelina Ladislava Pethoa iz 1569. kmetovi
su desetinu žitarica plaćali u novcu, a desetinu vina davali u naravi.'1O
Dio desetine u zagorskom desetinskom kotaru pobirali su u XVI
st. sami kanonici. Taj je dio pobiran od seljaka u novcu. Direktni ka-
nonički prihodi od zagorske desetine iznosili su jedva oko 40% od
prihoda iz XV stoljeća, iako je na svim zagorskim posjedima u XVI
st. uvelike porastao broj kmetova.,n
U desetinskom kotaru Glavnici nalazila su se vlastelinstva S u-
s j e d g r a d, D o n j a S t u b i c a i B i s t ric a, te posjedi g o r n j o-
s t u b i č k i h p I e m i ć a. Desetinu cijelog tog kotara držao je 1548-
'" Monumenta Habsburgica II, 211-212; III 16; KAZ, ACA, 13(63, 13(64, 14(36.
'" Monumenta Habsburgica II, 161; KAZ, ACA, 14(57, 14(54.
'w KAZ, ACA, 14(63, 14(64.
5Đ! Isto, 112/23. Draškovići su 1569. postali vlastela trakošćanskog vlastelinstva.
~. l?esetin~ II trgov~štu Krapi~ t;1zurpirao j~ početk0!U Xly. st.. mjesni župnik
kOJI Je tvrdio da mu Je ona dodIjeljena posebmm papslaffi pnvI1egljem. Presudom
zagreba?kog b.isk~pa d€?setjna j~ 1311. vrać~:r:a Zagrebačkom kar-tolu (CD VIII,
286). All kral?msk~ su Je zupmcl prvom prIlIkom ponovo posvoJIli. Na početku
~V st. des.e:tmu Je. oku:pir~o žup~i~ Johan J~germeister. kojeg je Kaptol optu~
zIvao. da nIJe praVI svecernk (»qm zn ecceleszam parochzalem sancti Nicolai de
'!,(rapzna sacrilega et laycali abusione intrusus est«(). Nakon dUQ"ih parnica Kaptol
Je 1451. pravo pobiranja desetine II krapinskom trgovištu preda'% župniku u zakup
~a 10 ~araka bečkih .denara. (JA, D-VIII-96; KAZ, ACA, 14(42). U XVI st. župnik
Je placao 8-10 formtI zakupa. Zakup je početkom XVII st. povećan na 16 a sre-
dinom na 25 forinti (KAZ, ACA, 14(51, 14(34,' KAZ Prot. 701 25 41 66 lOD 171
243, 297). ' ,J J J , J
SlO MOLJ Festetich cs., Spisi obitelji Petho de Gerse, Comitatus Varasdiensis,
br. 68, 69.
sl! Iznosi arende za desetinski kotar Zagorje nalaze se II popisima kaptolskih
arendi (JA, II-c-49; KAZ, Prot. 701).
358
-1552. u zakupu susjedgradsko-stubički vlastelin Luka Sekelj za 150
forinti. Pobiranje desetine na posjedima Susjedgrada, Donje i Gornje
Stubice, Bistrice i Jakovlja zakupio je 1553. susjedgradski vlastelin
barun Helfrik od Khaynacha za 200 forinti. Za taj su iznos desetinu
zakupljivali i njegovi nasljednici, ali nije jasno da li su ikada desetinu
iz novčane pretvarali u naturalnu daću.
Susjedgradsko-stubičkudesetinu pokušao je 1567. rekomutirati vla-
stelin Franjo Tahy, koji je istodobno povećao iznos zakupa s 200 na
300 forinti godišnje.'12 Susjedgradsko-stubička vlastela 1567. nisu uspje-
la trajno pretvoriti desetinu u naturalnu daću. Vjerojatno je to bio
razlog što su odustali i od njenog zakupljivanja. Od 1569. do početka
XVII st. desetinu u Glavnici ponovo su pobirali kanonici (za 150-180
forinti), a seljaci su je plaćali kao novčanu daću. Nekoliko je godina
iznajmljivana svjetovnoj gospodi jedino desetina Rugvice (Horogvica).513
O desetini na vlastelinstvu M e d v e d g r a d u u XVI st. nema
podataka. Čini se da je, slično kao i na drugim vlastelinstvima, zakup-
ljivana. Podaci o zakupu sačuvarn su samo za XVII stoljeće. Grof
Juraj Zrinski je 1615. za zakup medvedgradske i šestinske desetine pla-
tio 70 forinti. Tomo i Aleksandar Mikulić plaćali su 1630. i 1655.
godišnje 40 forinti zakupa.'l'
Zagrebački je kaptol još u XV st. bio prinuđen izdavati u zakup
desetinu u desetinskom kotaru Bekšin (cultellus Bexin).
~ Desetinu u M e đ i m u r j u zakupljivali su na kraju XV i na po-
četku XVI st. Ernušti. Nakon osvajanja Međimurja 1546. ban Nikola
Zrinski je obustavio plaćanje zakupa. Zagrebački kaptol je u 1547. i
1549. tražio od kralja da mu se vrati pravo pobiranja međimurske dese-
tine.''' Ali između bana Nikole Zrinskog i Kaptola sklopljen je 20. VI
1550. ugovor kojim je Zrinskima za 300 forinti godišnje predana u
vječiti zakup (arendatio perpetua) desetina Čakovca, Strigove i posjeda
između Drave i Mure (pertinentiis castrorU1n Chaktornya et Strygo vo-
catorU1n ac aliorum inter flumina Drava et Mura). Ugovor o vječnom
zakupu potvrdio je još iste godine kapetan Ugarske Tomo Nadasdy.'l6
Zbog uskraćivanja desetine ekskomunicirani su 1532. posjednici
vlastelinstava D o n j e i G o r n j e L e n d a v e i L e t e n j a u bekšin-
skom kotaru. Zagrebački je kaptol nakon toga 2-3 godine uspio
na njihovim posjedima pobirati desetinu. Ali Banffyji su već 1536.
na donjolendavskim posjedima ponovo zauzeli desetinu. God. 1546-
-48. desetinu su uzurpirali Nikola Salm za posjede Gornje Lendave,
Nikola i Stjepan Banffy na posjedima Donje Lendave. Poslije dugih
pregovora i kraljeva posredovanja ti su feudalci desetinu dobili 1.Ii
»vječiti zakup«. Banffy su od 1550. za desetinu Gornje i Donje Len-
dave plaćali 300 forinti, dok su posjednici Letenja plaćali 32 forinte. m
'" KAZ, ACA, 13(68, 112(23, 94(62, 13(65, 13(67, 13(68; HZ XIX-XX, 1966-67,
185-186; Radovi Odsjeka za povijest FF u Zagrebu VI, 1968, 71-75.
'" KAZ, ACA, 94(62, 112(10, 112(23; JA, II-c-49, 156, 161; KAZ, Prot. 701, 15, 19,
25, 66, 100, 171, 233, 297; KAZ, ACA, 104(5.
'" KAZ, ACA, 5(13, 71(33, 104(5.
'" Monumenta Habsburgica III, 282, 325; KAZ, ACA, 9(3, 9(4.
'" KAZ, ACA, 9(7; Monumenta Habsburgica III, 372.
'" NRA, 68(52; KAZ, ACA, 17(24, 17(27, 17(12, 17(29, 17(30. Monumenta Habs-
burglca III, 297, 299, 295; KAZ, Prot. 701, 180, 214, 227, 229, 237, 250, 273, 260, 281.
359
 Područje na kojem je crkvenu desetinu pobirao zagrebački biskup
(biskupski desetinski kotarevi) u prvoj polovici XVI st. zauzeli su ili
opustošili Turci. Biskup je u XVI st. dobivao desetinu jedino s posje-
da oko Varaždina i Koprivnice i s nekoliko posjeda oko Križevaca.
Cini se da su i na tim posjedima feudalei u XVI st. sekularizirali
crkvenu desetinu. Kmetovi vlastelinstva G r e b e n a tužili su se 1558.
da je njihov vlastelin desetinu počeo pobirati u naravi.'"
Na početku XVII st. najveći dio biskupske desetine držali su u
zakupu svjetovni feudalci. U varaždinskom i podravskom desetinskom
kotaru biskup je 1630. primio 58 forinti. Od toga je 42 forinte primio
kao zakup desetine, a 16 forinti su uplatili neposredno kmetovi. Vla-
stela su zakupljivala desetinu na posjedima Križovljanu, Martijancu,
Maruševcu, Vidovcu i još nekim posjedima. Prema registru desetine
iz 1643. desetinu su držali u zakupu posjednici vlastelinstava Vinice,
-.re- .'h Grebena, Velikog Kalnika i mnogih manjih posjeda.
Građani Var a ž d i n a desetinu su plaćali godišnje 50, a K o-
- ':,:;f--'f': p r i v n i c e 40 forinti. Stanovnici K r i ž e vac a plaćali su desetinu
prema decimaciji koju su obavljali biskupski ljudi (7 den. za svako
desetinsko vedro vina i 6 den. za mjeru pšenice).'!'
Na temelju svega što je rečeno može se zaključiti da su feudalei u
Slavoniji i Hrvatskoj u XVI stoljeću crkvenu desetinu masovno iznaj-
mljivali. Na najviše mjesta feudalci su od crkve zakup silom iznudili.
Zakupljivanje desetine bilo je zapravo njeno pretvaranje iz crkvene u
vlastelinsku daću, svojevrsna sekularizacija tog dijela feudalne rente.
Crkva je zakupom, naime, dobivala samo neznatan dio stvarne vri-
jednosti desetine. Zakup crkvene desetine omogućio je feudalnoj go-
spodi da crkvenu desetinu pretvore iz novčanog u naturalno podavanje.

3.
Pretvaranje desetine iz novčane u naturalne daće značilo je istodobno
i njeno višestruko povećavanje. Zbog tržišne konjunkture vlastelinstva
su sve poljoprivredne proizvode koje su dobila desetinom mogla lako
i uz visoku zaradu prodavati. Rekomutacija je, dakle, desetinu kao feu-
dalni teret višestruko povećala. Seljaci su to osjetili i na više mjesta
jasno izrazili.
Kmetovi na posjedima opatije T o p u s k o tužili su se 1555. da
su ranije za desetinu žitarica plaćali 10 denara po kupu (»cum cape-
ciis. " denarios decem«), a sad ih tjeraju da je daju u naturi. Ranije
su od svake svinje na ime desetine trebali platiti samo krajcaru. Vla-
stelin ih je u novije doba počeo prisiljavati da plaćaju po 8 denara.
Prema tim navodima opterećenost seljaka desetinom žitarica povećala
se 4-6, a desetinom svinja oko 4 puta. SlO
Kmetovi iz seoske općine H r a š ć i n e na grebenskom vlastelinstvu
tužili su se 13. I 1558. svom vlastelinu Baltazaru Batthyanyju da su
Registar desetine vina na vlaste·
!instvu Dubovu iz 1576. godine
(Arhiv Hrvatske, Urbaria et Con- ". MOL, Batthyany cs., Missiles, br. 20.542.
scriptiones, sv. 166, br. 2) '" Ndb. a., Deeimalia, br. 155, 606, 1162.
'" HZ XXI-XXII, 1968-69, 296.

361
njegovi službenici uvođenjem desetine u naravi započeli nepodnošljivo
ugnjetavanje. Dok se desetina pobirala za zagrebačkog biskupa, za svako
desetinsko vedro vina morali su platiti samo 6 denara, a vlastelinski ih
službenici od 1556. tjeraju da umjesto tih šest denara daju čitavo vedro
(»tamen indigne quoniam nos propter sex denarios dedimus per urnam
sive per cubulum«}.'2l
U predstavci od 2. IV 1570. g r e b e n s k i su se kmetovi ponovno
tužili zbog uvođenja desetine u naturi. Vlastelinski su službenici do-
kinuli stari način (»more antiquus«) plaćanja desetine. Nemilosrdno
im oduzimaju svako deseto vedro vina za koje su ranije plaćali samo
6 denara (»pro illis denarios 6 a nobis inmisercorditer extorquent per
cubulum unum«). Osim desetine vina, tužili su se i zbog nametanja
daće u svinjama - vjerojatno također desetine (»porcos vulgo kernyak
quos predecessores nostri non dabant«). Vlastelinski su službenici na-
silno počeli pobirati u naravi i desetinu pčela. Kmetovi su, dakako,
plaćanje desetine »na stari način« smatrali pravom desetinom. Pre-
tvaranje te desetine u njen izvorni oblik nazvali su nezakonitim na-
siljem vlastelinskih službenika.52'
Sačuvani vlastelinski računi pokazuju da je zakupljivanje desetine
i njeno pretvaranje u naturalne daće feudalcima donosilo goleme pri-
hode. Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u dio je desetine plaćan u novcu,
a dio pobiran u naturi. Vlastelin je Zagrebačkom kaptolu plaćao za
zakup desetine 160 forinti. Na ime desetine ostvarivao je u novcu
ove prihode:
Ako se vrijednost tih žitarica preračuna u .novac, od zakupljen~ j~
desetine 1549. imalo oko 100, 1551. oko 520 I 1552. oko 770 formtI
čistog pn'ho da.'"
Na susjedgradskom dijelu susjedgradsko-stubičkogvlastelinstva de-
setina je u naturi pobirana samo. 1567. godine. .vl,:ste~a su na i,me.
desetine prikupila 1106,5 vedara v~na, 73~..'! kvartl pse~llce, 11.1 kvartI
raži i 221 kvartu zobi. Putem desetme dobih su 19% pnhoda vma, 35%
pšenice, oko 50% ~~ži i 9% zobi. O?im .toga,. n~ tim )e posjedi~a ~vak~
godine pobirana vIse od 120 desetmskih svmJa. SVI ?u. desetms~1 pn-
hodi prema tržnim cijenama vrijedili 11?5-1470 formtl. YI~stelmstvo
je iste godine Zagreba~k0n:'- ka~tolu platilo zakup ~OO formt~, ta~o da
je čista dobit iz desetme IznOSIla 8.~5-117? formtl: a .deset~na Je 52~a
Susjedgradu činila 22% ukupne vnJednostl vlastelmskih prihoda.
Financijski efekt pobiranja desetine u naravi potvrđuju i podaci
s vlastelinstava P e t r i n j e, D o n j e g i G o r n j e g G r a d e e a.. Na
tim je posjedima Zagrebački kaptol dio desetine dobivao u natun, a
dio pobirao u noVCU. God. 1549. Kaptol je odredio da se novčana de-
setina pšenice, ječma, raži i zobi naplaćuje 12 denara od svake dese:
tinske kvarte. Za svaku desetinsku kvartu prosa kmetovi su prema tOJ
odredbi trebali platiti 6, a za svako desetinsko vedro vina 6,5 denara:52'
God. 1554. novčana je desetina (decima pecuniaria) naplaćena u OVIm
iznosima:
Količina II Novčani iznos
kvartama II forintima

God.
Desetina II Iznos zakupa Cisti prihod
novcu forinti forinti Desetina pšenice 413 51,33
Desetina raži, zobi i ječma 56,13 4,54
1549. 182,70 160 22,70 Desetina vina 1847 120,05
1551. 216,05 160 56,05 Desetina prosa 1030 62,48
1552. 399,46 160 239,46 Desetina svinja 11,09
1553. 278,80 160 118,80
1555. 252,10 160 90,10 Ukupno: 249,69

Prema tome, vlastelinstvo Steničnjak je već iz novčane desetine os- Prema tome, za cjelokupnu novčanu desetinu (1847 vedara vina i
tvarivalo čisti prihod. Ali osim toga, ono je dobivalo još i desetinom 1499 kvarti žitarica) vlastelinstvo je primilo 249,69 forinti. Naredne je
u naturi ove proizvode: godine prodajom 1437 vedara vina i samo 288 kvarti pšenice dobilo
412,64 forinte. Kaptol je za novčanu desetinu vina dobivao za vve~ro
6,5 denara, a za prodano vedro više od 20 denara. Kvarta psemce
God.
Pšenica Proso Raž Vino otkupljivala se s 12 denara, a prodavana je za 38 denara. Prema tome,
kvarti kvarti kvarti vedara
sl! Podaci su izračunati prema vlastelinskim računima (MOL, Nadasdy CS., 57
1549. 30 72 16 O cs., Fase. 18; MOL, Lymbus, 211).
1551. 128 106 82 691 m Izračunato prema Tahyjevu računu prihoda za 1567. godinu (MOL, Nadasdy
1552. cs., 65 cs., Fase. 34).
O 116 48 1.794,5 525 »populi seu incolae praefatorum castrorum nostrorum Inferioris et Superioris
Gradecz de singulis decimalibus quartis tritici, hordei, siliginis et avenae singulos
denarios hungaricales 12, de singulis autem quartis decimalibus millii singulos
Q' MOL, Batthyany esalad, Missiles, br. 20542. denarios 6, et pro singulo decimali cubulo vini singulos denarios hungaricos 6,5
= Isto, br. 16.712. (...J tel1el1tur solvere« (JA, II-e-49, list. 175).
362 363
 Desertni
desetina žitarica sakupljena u naravi davala je po jedinici mjere preko Desetina Gornica vinogradi
3 puta veći prihod nego desetina u novcu.'" Ukupno
God. % pri- % pri- % pri~ vedara
Kao još jedan primjer velikog financijskog efekta zakupljivanja i vedara vedara hoda vedara hoda
rekomutacije desetine može se navesti obračun desetine na Nadasdyjevu hoda
vlastelinstvu Sarvar (Sarwar) u Mađarskoj iz 1572. Vlastelinski je upra- 1,45 22,98
vitelj desetinu zakupio za 900 forinti, a čisti prihod je bio 6200- 1542. 1000 72,25 46 318 1364
-7000 forinti, oko 7 puta veći od uplaćene arende.527 1543. 811 75,44 114 10,60 150 13,95 1075
1544. 1119 93,33 30 2,50 50 4,17 1199
1546. 1186 96,11 48 3,89 1234
4. 1548. 967 95,55 45 4,45 1012
1549. Prihoda nije bilo »propter nimiam et inauditam caristiam
Sačuvani vlastelinski računi pokazuju da je desetina vina, žitarica i vini«
1550. 916 95,71 41 4,28 957
svinja na mnogim vlastelinstvima u XVI st. bila među važnim izvo- 1020,5
rima feudalnih prihoda. 1551. 985 96,52 35,5 3,48
1552. 2404,5 100 O 2404,5
Iako je na vlastelinstvima P e t ri n j i, G o r n j e m G r a d e e u
i D o n j e m G r a d e e u dio desetine pobiran u novcu, desetina vina
u naturi davala je ove prihode: Sačuvani popisi desetine vina i vlastelinski računi pokazuju da je
desetina u čitavom XVI st. davala 80-90% vlastelinskih prihoda vina.
% vlastelinskih Vrijednost desetine vina iznosila je 211-264 forinte godišnje. Udio de-
Desetina vina
God. vedara prihoda vina setine u ukupnim prihodima vlastelinskog vina bio je u drugoj polo-
vici XVI st. ovaj: .
1534. 843 43,22
1542. 675,5 Desetina Ukupni prihod
1543. 980 God. vedara
% prihoda vedara
1550. 2971
1553. 466 15,56 1562. 920,5 89,8 1024,5
1554. 927 26,71 1563. 1046 93,0 1125
1557. 478 16,16 1566. 960 100 960
1558. 277 11,54 1569. 173 79,3 218
1559. 43 3,61 1579. 594,5 94,1 631,5
1560. 38,5 4,48 1591. 501,5 93,7 535
1594. 403 100 403
1595. 460,5 90,8 507
Prihodi desetine 1559. i 1560. smanjeni su zbog postepenog odla- 1597. 469 91,4 513
ženja podložnika s vlastelinstava.'"
Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama desetina vina je još u
XV st. postala jedina vinska daća. Na tom crkvenom vlastelinstvu de- Gornica je, prema tome, i dalje imala sporednu ulogu u vlaste-
setina je uvijek bila vlastelinska daća, pa je njeno značenje i u XV linskim prihodima. Topličko je vlastelinstvo najvažniji proizvod u svo-
st. bilo veliko. jim prihodima dobivalo putem desetine.52o
Početkom XVI st. Zagrebački je kaptol t o p l i č k o m vlastelin- Na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kaptola o k o Z a g r e b a
stvu priključio stečeni posjed Jemrikovec. U goricama tog posjeda desetina vina je pobirana u desetak manjih gorica, a bila je jedina
pobirana je uz desetinu i gornica (terragium). Ali gornica je činila samo vinska daća koju su davali posjednici vinograda u tim goricama. Prema
2-5 % vlastelinskog prihoda vina. Desetina je i nadalje ostala osnovna sačuvanim registrima Kaptol je iz njih primio ove količine desetine
vinska daća. Prihodi vina topličkog vlastelinstva bili su sredinom XVI
st. slijedeći: SH Desetina je izračunata prema vlastelinskim računima i registrima desetine
vina. Računi iz druge polovice XVI st. sadržavaju samo ukupni prihod, a desetin-
no KAZ, ACA, 82/1. ski prihod je iskazan II posebnim registrima (KAZ, ACA, 63/3, 63/4, 63/5, 63/7,
63/8, 63/9, 63/35, 73/4, 73/5, 63/31, 73/6, 73/7, 63/38, 73/13, 63/39, 73/25, 63/41,
m MOL, Nadasdy cs., Fase. 62. 73/29, 63/42, 73/32, 63/43, 73/33).
'" KAZ, ACA, 81/1, 81/7, 81/28, 82/1, 94/62; JA, II-e-49, list. 24, 25.
365
364
vina: 1541. g. 328 vedara, 1544. g. 251,5, 1545. g. 223,5, 1546. g. 265. Proso Zob
Pšenica
1550. g. 110, 1552. g. 322,5, 1554. g. 247,5, 1555. g. 417, 1558. g. 360 % vlaste- % vlaste~ % vlaste-
1568. g. 115,5 vedara. . , God. koreca linskih koreca !inskih koreca linskih
Pri~odi desetine i~ tih gor~ca osjetno su smanjeni 70-ih godina. prihoda prihoda prihoda
Kaptol Je tada u prosjeku dobIvao samo oko 100 vedara desetinskog
vina.S30 1543. 13,25 43,30 25,25 66,0
· .Desetina vina bila je, međutim, najvažnija daća na biskupskim po- 8,75 64,64 17,17 57,5
sJedI;rIa ok,? V u g r o v c a. Zagrebački kaptol i biskup pobirali su u 1544.
P:V0J polovIci XVI st. s 9 vugrovečkih gorica više od 1000 vedara vina. 1545. 7,75 23,66 38,50 55,0 1,5
Tl su se prihodi 70-ih godina također počeli smanjivati.'" 1546. 21,13 40,52 17 58,6 10
· Na s l s a č k o m je vlastelinstvu desetina vina pobirana od sre- 1548. 11,13 68,18 14,50
dme XVI st. Budući da je na tom vlastelinstvu vinogradarstvo bilo ~550. 18,25 56,15 21,75 46,39 4,5
slabo razvijeno, desetina vina u strukturi vlastelinskih prihoda nije 14,75 61,5 25,64
imala veliku ulogu.Sl2 1551. 16 51,61
Prema registru iz 1576. d u b o v a č k o je vlastelinstvo desetinu )552. 27,75 61,32 18,50 38,0 12
vina pobiralo od vlastitih kmetova i kmetova vazaInih plemića. Vla- 1560. 15,50 45,99 22,75 54,2
stiti su kmetovi dali 350, a "kmeti plemenitih ljudi« 158 vedara dese- 1561. 16 58,69 29,75 59,6 17,50 43,70
tine.'33 Desetina je te godine činila 63,65% vlastelinskog prihoda vina. 1572. 14,75 46,87 12,50 12 48
Pr~ma pr~cjeni iz 1579. iznosila je 400 vedara ili 64,52% vlastelinskog
1573. 14 42,42 21,75 12,5 67,50
pnhoda .'Y!na. God..1581.. prih<;>d ~esetine procijenjen je na približno
IStu ko!Icmu. Desetma vma bIla Je na dubovačkom vlastelinstvu je-
dina vinska daća. Vrijednost desetine činila je 1579. oko 21,7% vrijed- Prema tome, desetina pšenice davala je 40-5()%, a desetina prosa
nosti vlastelinskih prihoda.'" 50-60% vlastelinskih prihoda. Vlastelinstvo je osim desetine zobi po-
J a s t r e b a r s k o je vlastelinstvo 1605. prikupilo 1221,5 vedara biralo još i stalnu daću zobi - marturinsku zob.'37
desetine vina. Desetina je te godine dala 56,38% prihoda vina."s Na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kaptola o k o Z a g r e b a
· ":leć sn:o sp.omenuli da je Tahy 1567. na s u s j e d g r a d s k i m po- desetina žitarica je u XVI st. također bila osnovna naturalna daća.
sJedIma pnkupIO 1106,5 vedara vinske desetine i da je desetina činila Prema sačuvanim registrima Kaptol je s tih posjeda 1541-1569. u
19% prihoda vina. Vrijednost desetinskog vina iznosila je 440-550 prosjeku godišnje dobivao za desetinu: 413,3 kvarte pšenice, 164 kvarte
forinti.'" raži, 62,2 kvarte ječma, 738 kvarti prosa, 96 kvarU hajdine i 54,8
kvarti sirka. Vrijednost žitarica dobivenih desetinom iznosila je godiš-
5. nje 560-820 forinti. U razdoblju od 1571. do 1598. prosječni prihodi
desetine žitarica iznosili su 493,5 kvarti pšenice, 226 kvarti zobi, 100
kvarti ječma, 673,8 kvarti prosa, 202 kvarte hajdine i 52 kvarte sirka.
De~etina žitari:a postala j~ u XVI st. na mnogim svjetovnim vlastelin- Vrijednost se desetinskih žitarica tada povećala na 1140-1300 forinti
stvIma. sastavm dIO vlastelInske rente, a u prethodnom je razdoblju bila godišnje.slS
vlasteImska daća samo na crkvenim posjedima. Podaci o desetini žita-
rica nekih crkvenih posjeda navedeni su prilikom analize strukture Na s i s a č k o m se vlastelinstvu desetina žitarica u prvoj polo-
seljačke proizvodnje. Ti podaci ujedno pokazuju da je desetina bila
vici XVI st. nije pobirala. Prve manje količine desetinske pšenice i
glavni izvor vlastelinskih prihoda nekih vrsta žitarica. prosa Zagrebački je kaptol počeo pobirati 1556. godine. Čini se da je
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a desetina žita- tuda desetina nametnuta samo manjoj grupi kmetova.'"
rica sudjelovala je u vlastelinskim prihodima s ovim postocima: God. 1564. Zagrebački kaptol je odlučio da se na sisačkom vlaste-
linstvu uvede "desetina svih vrsta žitarica«."o
SJ(\' Podaci iz registara za >lCultellus decim.ae vini solius Capituli« (KAZ, ACA, Sačuvani registri pokazuju da je Kaptol uvođenjem desetine žita-
4/29-53). rica počeo ostvarivati dosta velike prihode:
'" KAZ, ACA, 45/26-40, 3/5-17.
'" Isto, 51/33.
.m »Legistar gore Dwbowachke od ke yde dezelyna v grad Dwbowacz letta 1576«. m KAZ, ACA, 63/3-36.
(Ur. et Con., 166/2). .m Prosječni iznosi desetine za razdoblje 1541-69. izračunati su na temelju po-
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 110, 111-112, 123-124. dataka za 11, a za razdoblje 1571-98. na temelju podataka za 10 godina (KAZ
'" MOL, Erdody cs., C-I, 1/40. God. 1582. desetinu nije pobiralo vlastelinstvo, ACA, 20/36-42, 21/23-25, 19/59-61, 25/10-12, 38/26, 38/34). '
odnosno nije iskazana II vlastelinskom računu. '" KAZ, ACA, 51/33.
3J6 MOL, Nadasdy cs., 65 CS., Fasc. 34. '" JA, II-c-49, list. 165.
366 367
 Pšenica Raž Ječam Zob Proso
samo desetinu vina. Purgari dubovačkog trgovišta izričito su 1581. tvrdili!
God. kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti da tu desetinu ne moraju davati.s4S
Na mnogim je vlastelinstvima važan izvor prihoda u XVI st. po-·
1573. 356,5 11 2300 stala desetina svinja. Feudalni je gospodar u naravi uzimao od seljaka
svaku desetu svinju, a za svaku koja nije ulazila u desetinski broj
1577. 738,5 53 14 40 1203,5 naplaćivao je 2--4 denara.
1578. 682,5 29,5 16,5 16 700 Već smo naveli podatke o desetini svinja na sisačkom vlastelinstvu.
Zagrebački je kaptol na tom vlastelinstvu 1545-1561. u prosjeku go-
Prema tržišnim cijenama desetina žitarica je svake godine vrijedila dišnje primao 486 komada desetinskih svinja. Njihova je vrijednost
500-650 forinti. s41 Kaptol je još i 1591, iako su Turci već počeli napa- iznosila 730-970 forinti. Od 1562. do 1589. Kaptol je na tom vlaste-
dati Sisak, prikupio 1221 kvartu desetine prosa.S42 linstvu na ime desetine primio ovaj broj svinja:
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, G o r n j e m G r a d e e u i D o-
n j e m G r a d e e u desetina žitarica je u XVI st. bila važan izvor Tržna cijena Vrijednost
prihoda u naturi, premda je njen dio pobiran u noveu.s" Prema saču­ God. Komada svinja denara/komad forinti
vanim računima desetina pšenice i prosa pobirana je u ovim koli-
činama: 1562. 588 200 1176
1563. 248 200 496
1564. 179 200 358
Pšenica Proso 1565. 588 200 1176
% ukupnih % ukupnih
God. prihoda kvarti prihoda ~566. 354 200 708
kvarti
pšenice prosa 1567. 249 200 498
1570. 307 200 614
1515. 226 211 1572. 556 220 1223
1574. 273 220 600
1534. 70 16,24 156 31,76 1575. 233 220 512
1542. 115 196 1578. 773 220 1700
1550. 170,5 31,54 403,5 46,03 ~581. 332 220 730
1584. 389 220 855
1553. 81,5 19,20 211 37,91 1588. 247 220 543
1554. 134,2 23,97 284 35,53 1589. 382 220 840
1555. 200 37,66 407,5 52,37
1557. 47 17,90 196 44,09 Osim desetine u naturi, kanonici su svake godine još dobivali
1558. 33,5 10,46 80 22,11 25-30 forinti otkupa desetine svinja (redemptio porcorum).'"
1559. 24 32,11 24,5 17,01 Prema računima Franje Tahyja desetina svinja je na s u s j e dO.
1560. 40 31,43 57,5 25,69 g r a d s k i m posjedima iznosila:

Ukupna
Osim pšenice i prosa vlastelinstva su JOS dobivala manje količine God. Svinja Tržna vrij ednost Otkup desetine vrijednost
desetine raži i zobi. Desetina u novcu davala je ove prihode: 1534. komada forinti forinti forinti
g. 95,55 for., 1542. g. 105,17, 1543. g. 129,13, 1553. g. 205,5, 1554. g.
249,69, 1557. g. 181,01, 1558. g. 103 forinte.'" 1566. 117 234 25,05 259,05
Desetina žitarica na S t e n i č n j a k u nije imala veći udio u vla- ,1567. 119 238 25,48 263,48
stelinskim prihodima. Na vlastelinstvu Dubovcu podložnici su davali
1568. 130 260 24,28 284,28
... KAZ, ACA, 43/24, 43/25, 43/22, 43/18, 43/16, 43/57.
~, Isto, 43/6. 51S Lopašić, Hrvatski urbari, 119: »Negant eliam frugum nullius generis decimas
~, JA, D-XI-36. aut aliquem alium proventum ab ipsis persolvi debere.({
~. KAZ, ACA, 81/16, 81/28, 94/62, 82/1, 63/14; JA, II-c-49, list. 124, 125. '" KAZ, ACA, 43/1-51, 46/33, 50/3.

368 24 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 369

 Vrijednost desetine SVInja bila je veća od iznosa polovice redo- o prihodima od novouvedenih daća ne može se stvoriti jasna slika. U
vite novčane daće na tom vlastelinstvu.'" Sličnu je vrijednost desetina računima su te daće iskazivane zajedno s desetinom ili kao izvanredna
svinja imala i na drugim vlastelinstvima. podavanja (»milium noviter dicatum«, »triticum noviter dicatum«).'"
No, nema sumnje da su poslije 1564. na sisačkim posjedima prihodi
vlastelinstva u naturi povećani, iako se odluka o uvođenju naturainih
daća nije u potpunosti provela u život.
b. REDOVITE NATURALNE DAĆE
Prema uTbarima vlastelinstava P e t Ti n j e, G o r n j e g G r a d e-
c a i D o n j e g G r a d e c a iz 1551. svako je selište (od 17 jutara)
U prvom dijelu ovog rada već je objašnjeno da se pod redovitim natu-
ralnim podavanjima razumijevaju daće koje su se određivale prema moralo dati tri kvarte (»četvrtinice«) čiste pšenice i tri kvarte prosa.
veličini seljačkih
posjeda ili nekim drugim stalnim kriterijima. U tu Kmet koji je imao volove morao je povrh toga dati i kvartu zobi. Te
smo skupinu naturainih podavanja uvrstili redovite selišne daće, gor- su se daće nazivale redovitima (proventus ordinarius). Prema urbaru
nicu i darove. iz 1512. nisu se pobirale. Redovite su naturalne daće, dakle, bile novo-
uvedeni teret.'" Sredinom XVI st. uvedena je i naturalna daća vratar-
1. Redovite selišne daće žitarica ščina (Wratharschyna, proventus ad portarios). Ta se daća pobirala
u pšenici i prosu za uzdržavanje vlastelinskih posada (ad portarios),
U sačuvanim urbarima u pravilu je određeno koliko i koje žitarice a iznosila je 15 kvarti pšenice i 15 kvarti prosa. Od pustih zemalja,
kmet mora svake godine dati od svog posjeda. koje su davane na obradu, vlastelinstva su također pobirala posebnu
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a jedina je re- daću. Redovite su daće donosile ove prihode:
·dovita naturalna daća u žitaricama bila marturinska zob. Ta je daća
potjecala iz XIV stoljeća. Svako kmetsko selište činilo je u XVI st. Pšenica Proso Zob
jednu marturinu. Ali je na predij ima u sastav marturine ulazilo i više God. % prihoda % prihoda % prihoda
selišta. Svaka je marturina davala jednu polonku zobi, kokoš, svežanj kvarti pšenice kvarti prosa kvarti zobi
lana i plaćala 6 denara.'" Toplička se polonka sastojala od četiri kvarte.
Zagrebački je kaptol na topličkim posjedima marturinom dobio 1551. 1534. 63 14,61 43 8,81
g. 74,35%, 1552. g. 51,96%, 1561. g. 28,72%, 1591. g. 80,70% i 1597. 1553. 268 63,13 268 48,16 107,5 84,31
g. 63,43% prihoda zobi. Marturinska je zob u prosjeku davala više 1554. 257,2 45,98 257,2 32,19
prihoda nego desetina zobi.'" 1555. 331 62,33 301 38,68
Na s i s a č k o m vlastelinstvu u prvoj polovici XVI st. nisu pobi- 1557. 171,5 65,33 171,5 38,58
rane naturalne daće u žitaricama. Manje količine desetinske iselišne 1558. 96,2 30,05 96,2 26,60
pšenice (tritici sessionalis et decimalis) i prosa (milii sessionalis et 1559. 36,2 48,49 61,2 42,71
fumalis) pobirane su 1556-1561. Te je daće davala samo manja grupa 1560. 22,6 17,78 3,4 1,45
kmetova. Kaptol je 1538. od svih podložnika utjerao izvanrednu daću
:prosa (impositio milii).'"
Veoma krupnu promjenu Kaptol je u naturalna podavanja sisačkih Redovite daće u žitaricama (pšenici i prosu) postale su na pe.
kmetova unio 1564. godine. Kanonici su te godine "post longam dispu- trinjsko-gradečkim posjedima osnovni izvor vlastelinskih prihoda žita-
tationem« odlučili da svi sisački podložnici moraju davati redovitu rica. Uvođenje tih daća pokazuje da se i na tim vlastelinstvima u XVI
daću pšenice i prosa - od svakog selišta kvartu pšenice ,i od svako!! st. povećala naturalna renta.'"
dima kvartu prosa. Ta je odluka značila povratak na naturalnu rentu.' 1 Naturalne su daće na g r e b e n s k o m vlastelinstvu već 20-ih go-
dina XVI stoljeća bile dosta velike. Prema urbaru iz 1522. svako je
.s.I7 Nadasdy CS., 65 CS., Fasc. 34. U Tahyjevu računu nije navedena tržna vri-
jednost desetinskih svinja. Ta je vrijednost izračunata prema prosječnim cije-
nama II to doba (2 forinte za komad). quam in provinlia Ziziensi omnes incole, tam de terris mardurinalibus sive ses~
,S~! »una marturina facit unam polonicham avenae, hoc est medium nostrum sionalibus, quam eliam de extirpaticiis iustas decimas persolvant, eo ordine prout
carum, unum pullun1., sex solždos et unam kittam lini - pro pullo et kitta lini antea, tritici et mUii de singula sessione singulam quartam tritici et de singulo
cum sex solidis solvunt denarios 14« (1591) (KAZ, ACA, 63/39; KAZ, ACA, 66/5, fumo similiter unam quartam milU. Decimas vero de omni genere frumenti.( (JA,
63/38 itd.). II-c-49, list 165). Kanonici su redovite daće nazvali ,>justas decimas« ali iz načina
"' KAZ, ACA, 63/12, 63/30, 63/36, 63/43, 63/39. njihova davanja vidi se da su to fiksirane daće (de sessiane, de fuma). Ali povrh
toga je još desetina l>de omni genere frumenti(.
~. Isto, 51/33, 43/47.
m )>1564. teria quarta in festo S. Margarethae virginis et martiris domini capitu-
'" KAZ, ACA, 51/33.
lariter in sacristiam congregati, post longam disputationem, adducti certis et ratio~ '" Isto, 81/32, 81/10, 81/12.
nabilibus callsis, unanimiter concluserunt et determinaverunt, quod tam in oppido '" Isto, 81/16, 81/28, 94/62, 82/1, 63/14.

370 24* 371

 selište moralo dati 5 koreca (corcones castrenses) pšenice, 4 koreca
prosa ilOkoreca zobi. Cini se da su se do sredine XVI st. nešto sma- Brdovcu, Podgorju i Stenjevcu četvrtselište je davalo vedro pšenice,
njile. Prema urbaru iz 1558. svako je selište davalo 6 kvarti pšenice i 2 vedra zobi i pola vedra prosa. U seoskoj općini Novakima od četvrt­
20 kvarti zobi. Iako se točno ne može utvrditi koliko su se redovita selišta je pobirana kvarta zobi i pola plasta sijena. Isto je selište u
podavanja pšenice i zobi smanjila prilikom uvođenja nove mjere (corus općini Stupnik kao redovitu daću davalo 4 vedra zobi (1 vedro =1
je na više mjesta imao oko 8 kvarti), među tim se podavanjima više 2 kvarte).56o Prema Tahyjevim računima susjedgradski dio vlastelinstva
nije nalazilo proso. Unatoč smanjenju, redovite su naturalne daće na dobio je 1566-67. putem redovitih naturaInih daća ove količine Žitarica:
grebenskim posjedima, i prema najnižim cijenama pšenice i prosa,
ipak po selištu vrijedile više od 6 forinti.
Na Batthyanyjevu posjedu T u r n i š ć u u Međimurju svako je Pšenica Proso Zob
God. kvarti % prihoda kvarti %. prihoda kvarti % prihoda
selište 1555. kao redovitu daću žitarica davalo 2 koreca pšenice i 3
koreca zobi (vrijednost 3-4 forinte).555
Prema procjeni iz 1558. kmetsko je selište na vlastelinstvu R i b- 1566. 412 37,70 215 32,87 1824 82,57
o i k u davalo kao redovitu naturalnu daću vedro pšenice, vedro prosa 1567. 412 19,75 215 32,87 1824 75,03
i 1,5 vedara zobi. Vrijednost tih podavanja bila je najmanje dvostruko 1568. 412 58,06 215 22,83 1824 66,67
veća od novčane daće. Na vlastelinstvu N o v i g r a d u n a D o b r i
redovite naturalne daće davao je 1558. samo dio kmetova. Kmetovi u
seoskoj općini Stative Tlačne od svakog su selišta davali 2 kvarte Prema tome, redovite su daće žitarica činile znatan dio vlastelin-
pšenice, 2 kvarte prosa i 2 kvarte zobi. U općinama Stative Plemenite skih prihoda u pšenici, prosu i napose zobi. Ukupna vrijednost tih
i Dubrava selište je davalo samo kvartu zobi, a u općini »Kwska daća iznosila je godišnje 870-1120 forinti.'Ol Na stubičkom dijelu vla-
Zocchya« redovita se naturalna daća nije davala. Druga frankopanska stelinstva redovitim je daćama 1567. prikupljeno 156 koreca pšenice
vlastelinstva južno od Kupe bila su 1558. toliko opustošena da se i 536 koreca zobi.56'
feudalna renta više nije imala od koga pobirati. Podložnici vlastelin- Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u redovite naturalne daće žitarica
stva S k r a d a davali su u naturi samo gornicu. Na vlastelinstvu Z v e- pobirane su u pšenici, prosu i zobi. U vlastelinskim prihodima žitarica
č a j u redovite naturalne daće nisu postojale, dok je na posjedima
B r o d a n a K u p i kao jedina naturalna daća pobirana osmina zobi.'" sudjelovale su u ovim postocima i količinama:
Podložnici vlastelinstva D u b o v c a prema urbaru i procjenama
1579-1581. nisu davali redovite daće u žitaricama. Sva su se njihova Pšenica Proso Zob
podavanja u naturi sastojala od desetine vina i darova.557 Prema izvo- God. % prihoda % prihoda
kvarti
% prihoda
kvarti kvarti
rima iz XVI st. ni kmetovi na posjedima zagrebačke biskupije nisu pšenice prosa zobi
davali redovite daće u žitaricama. Na posjedu B i š k u p c u kod Va-
raždina pobirale su se 1545-1560. samo desetinske daće i darovi. U 1549. 1229 41,45 668 58,3
selima T r n a v i i N o v a k i m a kod Zagreba redovita naturalna daća a551. 1254,5 46,19 622 35,9 1264,5 63,97
sastojala se 1543. također samo od darova. Daća »vuet« koja se po- 1552. 1280 66,04 743 42,3 1271 66,00
birala na posjedima U g r e sastojala se od peradi.ss,
Na stubičkom dijelu s u s j e d g r a d s k o - s t u b.j č k o g vlastelin-
stva kmetovi su kao redovite daće u žitaricama davali pšenicu i zob. Redovite su daće (proventus ordinarius) i na Steničnjaku bile mno-
Svako kvartalističko selište davalo je 1567. korec pšenice i dva ko- go važnije od desetine žitarica. Prema sumarnom računu iz 1564. vla-
reca zobi. Kunovnjačka selišta davali su kao redovitu daću kvartu stelinstvo je redovitim daćama dobilo 1271,5 kvarti pšenice, 1324,5
zobi.'S9 Na susjedgradskom dijelu tog vlastelinstva redovite su se daće kvarti zobi i 708 kvarti prosa. Vrijednost redovitih naturaInih daća
razlikovale po seoskim općinama. U općini Zaprešiću selište je davalo tada je bila 2-3 puta veća od novčanih daća.'"
samo 2 vedra zobi. Tahy je 1568. kmetovima te općine nametnuo. .j
redovitu daću u pšenici (1 vedro na četvrtselište). U seoskim općinama Na vlastelinstvima B e I i i I van c u vlastelin je 1569. s kme-
tovima ugovorio da kao redovite daće u naturi od svakog selišta daju
'" MOL, Dl 104.111, 104.657; MOL, Batthyany cs., Filmtar 4328. 1,5 varaždinskih kvarti pšenice, 1 kvartu prosa i 1,5 koreca zobi. Ta
'" Starine XXX, 182-195, 195-201, 204-207, 202-203, 210-211.
sn Lopašić, Hrvatski urbari, 97-128. Dubovački građani su izričito tvrdili da "" MOL, Ur. et Con., 51/2.
»frugum. nullius generis decimas aut aliquem alium proventum ab ipsis persolvi '" Izračunato prema Tahyjevim računima 1566-68. (MOL, Nadasdy cs., 65 cs.,
debere{(. Fase. 34).
m Ndb. a" Decimalia, 115; Oeconomica, 4/6, 1162. '" Ur. et Con., 1/11.
"' AV VII-VIII, 1964-65, 31-90. S6J MOL, Nadasdy CS., 57 CS., Fase. 18; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fol.

Lat. 1390; Ur. et Con. 192/41.

372
373
su podavanja po vrijednosti također bila nekoliko puta veća od nov- su od 2148 kopača vinograda trebali dati samo 107 vedara gornice.
čane rente.S64 Vinogradarstvo je na sisačkom vlastelinstvu u XVI st. slabo razvijeno.
Svako selište na posjedu kurije M a r č a n 1587. moralo je godišnje Zbog toga su daće u vinu u vlastelinskim prihodima imale sporedno
dati 3 kvarte pšenice i 3 kvarte zobi. I te su daće po vrijednosti bile značenje, pa su bile i manje nego na drugim vlastelinstvima.'"
nekoliko puta veće od novčanih.'" Na vlastelinstvima P e t r i n j i, G o r n j e m G r a d e c u i D o-
Prikaz redovitih daća u žitaricama pokazao je da je taj dio rente n j e m G r a d e c u gornica je, međutim, veoma važan izvor vlastelin-
imao veću vrijednost nego što su iznosila redovita novčana podavanja. skih prihoda vina. Vlastelinstva su putem te daće primila ove količine
Redovite daće u žitaricama sastojale su se u pravilu od podavanja vina:
pšenice, prosa i zobi. Na mnogo su mjesta davale veći prihod li žita-
ricama nego što je bio pobiran desetinom.
Gornice % vlastelinskog
Na nekoliko vlastelinstava redovite su naturalne daće u XVI sto- God. vedara prihoda vina
ljeću povećane ili ponovo uvedene. Vrijednost se tih daća, međutim,
zbog porasta cijena povećala i na onim vlastelinstvima na kojima se
1511. 1276,5 81,80
nisu mijenjale.
1534. 898 44,45
1552. 1506,5 41,62
2. Gornica
1553. 1821 60,81
o gornici kao redovitoj daći u vinu bilo je opsIrnije govora u prvom 1557. 1480 50,03
dijelu ovog rada. U ovom odjeljku prikazat će se mjesto te daće u 1558. 1114 46,40
okviru feudalne rente u XVI stoljeću. 1559. 630 52,90
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p l i c a m a veći dio pod. 1560. 252 40,95
ložnika u XV st. nije davao gornicu. Na tom je vlastelinstvu, jednako
kao i na mnogim drugim crkvenim posjedima, osnovna vinska daća
bila desetina. Gornicu (terragium) su davali jedino vinogradi l i selu
Jemrihovcu, koji su topličkom vlastelinstvu priključeni početkom XVI Gornice je u prosjeku pobirano vise nego desetine vina.s70
stoljeća. Gornica iz tih gorica sudjelovala je u prihodima vina ovim Podložnici vlastelinstva S t e n i č n j a k a davali su u XVI st. dvije
postocima: 1542. g. 1,45%, 1543. g. 10,6%, 1544. g. 2,5%, 1546. g. 3,9%, redovite vinske daće - gornicu i gradovinu. Po urbaru iz 1519. grado-
1548. g. 4,5%. U XVII st. pobirana je s još desetak novih vinograda, vina je bila kolektivna daća trgovišta Steničnjaka. Stanovnici tog trgo-
ali je i tada bila sporedna daća.'" višta morali su, bez obzira na broj i veličinu svojih vinograda, svake
Na zajedničkim posjedima Zagrebačkog kaptola o k o Z a g r e b a godine zajednički dati 400 vedara vina.s71 Sredinom XVI st. gradovina
gornica se nije pobirala. »Regestum super jus montanum ad predia« je smanjena na oko 365 vedara, ali je i dalje ostala paušalno poda-
iz 1571. pokazuje, međutim, da se na kanoničkim predijima oko Za- vanje stanovnika trgovišta. Prema računima 1549-52. vlastelinstvo je
greba pobirala.'" primilo ove količine gornice igradovine:
Na s i s a č k o m je vlastelinstvu desetina vina u drugoj polovici
XV stoljeća plaćana u novcu. U drugoj polovici XVI st. Zagrebački je Gornica Građovina Ukupno
kaptol na tom vlastelinstvu vinske daće ponovo počeo sakupljati u God. % prihoda %. prihoda % prihoda
naturi. Prema sumarnim računima na vlastelinstvu su pobirane gornica vedara vina vedara
vina vedara vina
(vinum metale) i desetina vina. Kaptol je tim daćama sakupio 1556.
g. 681,5 vedara, 1557. g. 532,5, 1558. g. 712, 1561. g. 571, 1576. g. 964, 1549.
1577. g. 944, 1589. g. 660 vedara vina.'" God. 1583. Kaptol je donio 733,5 46,70 364 23,18 1097,5 69,88
odredbe o načinu pobiranja gornice. Odredio je da se od svakih 10 asso. 872 22,59 372 12,13 1244 34,72
kopača vinograda daje pola vedra vina. Prema tim odredbama seljaci 1552. 744 15,61 365 7,66 1109 23,27
sM MOL, Arhiv obitelji Festetić, Spisi obitelji Petha de Gerse, Comitatus Varas-
diensis, Br. 68, 69. 569 J)Regestwn terragii sive jurismontani seu, ut Sisci dicunt, zwho widro« (KAZ,
S6S Relatianes commissariorum regiorum, 2/24. ACA, 51/30).
'u KAZ, ACA, 60/83, 63/3, 63/4, 63/5, 63/7. ~. KAZ, ACA, 81/7, 81/28, 81/2, 82/1.
'" Isto, 99/100. S7I »Item oppidum predictum communiter salvit ad castrum predictum annuatim

'" Isto, 51/33. cubulos vini 400" (MOL, Dl 37007).

374 375
 Udio se redovitih daća u prihodima vina 1550. i 1552. smanjio
.zbog uvođenja desetine u naturi i otkupljivanja velikih količina vina od
.s<:ljaka.s72
Na vlastelinstvu B r e z o v i c i gornica je, čini se, imala mnogo
veći udio u vlastelinskim prihodima vina. Na dijelu tog vlastelinstva,
koji je 1566. naslijedila Doroteja Mrnjavčić, 13 kmetova je davalo kao
,gornicu 63 vedra vina, 12 kopuna i 12 pogača. S73
Na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k o m vlastelinstvu gornica je
u XVI st. bila najvažnija naturalna daća. Vlastelinstvo je putem gor-
.nice dobivalo goleme količine vina i gotovo 50% vrijednosti rente.
Prema Tahyjevim računima susjedgradski dio vlastelinstva je
1566-68. primio ove količine gornice:
God. Gornica vedara % prihoda vina Vrijednost forinti
1566. 3350 70,59 1675
.R567. 3350 57,53 1675
1568. 3414 75,67 1707
Gornica je 1567. dala 35-42% vrijednosti naturalne rente, a njena
je vrijednost 1568. bila još i veća (42-45% naturalne rente). Na stu-
bičkom dijelu vlastelinstva je 1567. iznosila 1264 vedra vina i vrije-
'!lila 45-52 % vrijednosti feudalne rente. Na oba dijela vlastelinstva
gornica je donosila gotovo 5000 vedara vina ili oko 45% vrijednosti
feudalne rente.
U Tahyjevo doba (oko 1565) na susjedgradsko-stubičkimposjedima
'uvedena je pod nazivom "herg« dodatna redovita daća u vinu. Na su-
.-sjedgradskom dijelu ta je daća iznosila: 1566. g. 1177 vedara (24,80%
vlastelinskog prihoda vina), 1567. g. 1100 vedara ili 18,92% prihoda
-vina.574
Prema sačuvanom registru iz 1573. podložnici vlastelinstva B e I e
i I van c a davali su 770 vedara gorničkog vina. Dio je kmetova uz
.gornicu davao i gorničke kopune (capones montanistici). Ti su posjedi
išli u red većih proizvođača vina.s75
Na j a s t r e b a r s k o m vlastelinstvu gornica je 1582. bila jedina
vinska daća. Vlastelin je te godine putem gornice dobio 1823 vedra
vina (96,40% prihoda u vinu). God. 1605. pobirana je i gornica i de-
setina. Gornice je tada ubrano samo 830 vedara (38,31 % prihoda vina),
.ali nije jasno je li se ta daća smanjila ili se smanjio broj vinograda.s76
U drugoj polovici XVI st. gornica se na posjedima t o p u s k (1
·0 p a t i j e pobirala samo na predijima. Vlastelin (opat) prikupljao je
,,, MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fasc. 18; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fal.
Lat. 1390.
,m Ur. et Con., K-33, neoaquisita.
574 Izračunato prema Tahyjevim obračunima i urbarima (Ur. et Con., 1/11, 51/2;
MOL, Nadasdy cs., 65 cs., Fase. 34).
'" NRA, 205/22, 208/4.
'" MOL, Erdody cs., e-I, 1/38, 1/40.
376
desetinu na cijelom vlastelinstvu, a gornica je na predijima pripadala
njegovim vazalima. Na prediju Vratca (Wratcza) predijalac je npr,
1583. dobio 145,5 vedara gorničkog vina.m Bilo je, međ.t:tim, i nekol~ko.
svjetovnih vlastelinstava, kao što je Dubovac, na kOJima se gornica
nije pobirala.
Na temelju iznesenih podataka može se zaključiti da je na ve--
ćini vlastelinstava u XVI st. gornica bila najvažnija vinska daća. Feu-
dalei su putem nje dobivali i najveći dio s.voji~ pri.hoda u .vin';!. N,:
nekim vinogradarskim vlastelinstvin;a gormca Je uJe.dno bila I .:J.aj--
važnija naturalna daća. Izuzetak su bila crkvena vlastelmst,:,a. Na nJI~a
je osnovna vinska da~.a bila.•~esetin,:.. Gornica se n~.. tlm vlasteIm-
stvima pobirala u manJim kohcmama ili samo na prediJ Ima.
3. "Darovi" (munera)
Na gotovo svim vlastelinstvima zadržala su se i u. XVI st. prig<;>dna pO.-
davanja peradi i namirnica. Kmetovi su t~ prOlzvo~e..,?ora~1 davati
o pojedinim blagdanima. Ta su se podavanja po tradiCIJI naZivala da--
rovi (munera), iako su ih podložnici morali davati.
Već smo spomenuli da su se na vlastelinstvu v:
a r a ž d i n.s k i m
T o p I i c a m a "darovi« davali u okviru daće marturme. Svaka Je mar-
turina morala dati kokoš ili pile i povjesmo lana. Ti su se »darovi«
mogli platiti i u novcu.S78
Kmetovi iz T r n a v e i N o v a k a kod Zagreba davali su svom
vlastelinu tradicionalna "tri dara" o Božiću, Uskrsu i blagdanu sv_
Stjepana. Svako je selište moralo dati 9) aj a, 2 pi\eta i 3.0 denar!,_
Otkup darova je bio preko dva puta vecI o~. redOVite novc,:ne dac~.
Povrh toga, svako je selo o Uskrsu davalo dVIJ~ ovce. !'la pOSjedu B I~
Š k u p c u, koji je također pripadao zagrebackom biskupu, kmetOVI
su sve "darove« plaćali u novcu.S79
Podložnici g r e b e n s k o g vlastelinstva davali su u XVI st. "da-
rove" u četiri navrata. Svako je selište o Božiću moralo dati 4 kopuna,
2 svinjske plećke i 4 svežnja lana. Za Mesopust je davalo 4 jaja, a o
Uskrsu 24 jaja, 1 sir i za vrijeme žetve 8 pilića.
Na posjedu T u r n i š ć u u Međimurju svako j~ selište da.",:lo 1
kopuna, 3 pileta, 5 povjesma lana i s.tarnicu ~ono'pIJe. St~novmcl tog
sela morali su povrh toga svake godme davati tn kolektIVna "~ar,:«,
koji su se sastojali od vola, teleta, svinje i 12 kopuna. Vlastelm Je
seljacima za te darove plaćao 1 forintu. s80
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r-
n j e m G r a d e c u »od svakog dima, osim od želira koji žive pod ne-
čijim krovom« morali su svake godine dati "0 pentekostama jedan sir
577Ndb. a" Oeconomica, 4/8.
s18l> ••• gallinam unam, si non habet gallinam extune den. 2, linum UI'lUm wlgo
dezethych, si linum non habel debet den. 4 ..." (KAZ, ACA, 66/5).
m Ndb. a" Oeconomica, 4/6; Decimalia, 115.
'" MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar 4328.
377
 koji vrijedi 2 denara i jedno pile koje vrijedi dvije krajcare. Isto
moraju dati i o Miholju.«'"
Cetvrtselište na s t u b i č k i m posjedima davalo je kao darovl<
svake godine 6 jaja i svake druge godine 5 pilića i 5 ,sireva. Na.
s u s j e d g r a d s k i m posjedima četvrtselište je davalo 6 jaja, 2 pi-
leta, kokoš, 1 sir i 1 kopuna. U nekim seoskim općinama »darovi«
su bili manji. Prema urbarima iz 1567. i podacima koje je Ugarskoj
komori dao Tahy susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo dobivalo je
.darovima:
rednu ulogu. Na većini vlastelinstava ta podayanja nisu ni :'lklju~ya~a
u račune vlastelinskih prihoda. Jednako kao l u XV st., najVaZnIJI dlO
darova činili su proizvodi peradarstva.
U prvom dijelu ovog rada objašnjeno je zašto se pribavljanje drva
za vlastelina i nekih proizvoda može nazvati n a t u r a I n o - r a d n o
p o d a van j e. U urbarima iz XVI st: v~esto se susreće o.b,;eza kmet?-
va da pribave vlastelinu određenu kol~cmu drva. t'!a petrmJs~o:gr~dec­
kim posjedima je npr. prema urbaru IZ 1551. svakI kmet kOJI Je l~ao
dva i više volova morao dovesti vlastelinu tri voza drva. Na pOSjedu
Turnišću svaka su dva selišta morala dati jedan voz drva itd.ss'

Susjedgrad Donja Stubica

prema prema Tahyjevu
urbaru računu prema urbaru E. Povećavanje naturalne rente 'll XVI stoljeću

Pilići 852 195 230 Na temelju analize podataka o .radnoj renti. z,aklj,:,~ili smo. da se tlaka
Sirevi 616 616 208 na većini vlastelinstava do kraja XVI stoljeca nIJe povecavala. Neko-
Kopuni božićni 464 465 liko primjera pokazalo je da se taj dio rente na pograničnim vla~te­
Kokoši 329 330 116 linstvima čak smanjivao. Nešto veća tlaka primjećuje se tek u poslJed-
Jaja 2937 2093 642 njim decenijima XVI stoljeća na manjim i srednjim feudalnim po-
sjedima.
Od sredine XVI st. hrvatski su kmetovi redovito opterećivani j::v-
Vlastelinstvo je povrh toga dobivalo »krčevinske kopune« (capones nim radovima za građenje i popravljanje krajiških tvrđava. P~ema ,!cJ;:
extirpaticii). Svako jutro krčevine moralo je dati kopuna i platiti 2--4 ni L Kampuša javna je tlaka u doba seljačke bune 15.7~. bIla najtezI
krajcare. Vlastelinstvo je 1567. na Sujedgradu dobilo oko 560, a na javni teret.SS6 O javnim radovima bit će u ?vom r::du Jos..zaseb:r'! go-
Stubici oko 280 krčevinskih kopuna. U nekoliko gorica na susjedgrad- vora. Zasad se može reći .samo ·to da taj teret lpak nIJ~ t?hkl da
skim posjedima pobirani su »gornički kopuni« (capones juris montani). bi se zbog njega trebala u cjelini promijeniti ocjena znacenJa radne
Njih je 1567. prikupljeno 295. Svako selo na susjedgradskim posjedima rente.
moralo je o Uskrsu vlastelinu dati kao kolektivni dar jare i 12 jaja. Prije je nadalje utvrđeno da je u. XVI stoljeć,:,. znatno smanjena
God. 1567. vlastelinstvo je prikupilo 44 jareta.'" novčana renta. Njena uloga u struktun rente smanjIvala se. zbog opa-
Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko K o s n i c e (južno od Save) danja vrijednosti novca, dokidanja nekih daća i pretvaranja desetme
selište je u XVI st. godišnje davalo ove »darove«: 4 pileta (pul/os iz novčanih u naturalne daće.
regis), božićnog kopuna, mesopusnu kokoš, sir i 10 jaja. Nekadašnje Uvid u strukturu cjelokupne .feudalne rente omogućava izvođenje
podavanje kruha i pogača otkupljivalo se s 4--8 denara.'" zaključka da je u XVI stoljeću težište feudalnog izrabljivanja preneseno
Na vlastelinstvu D u b o v c u svi su purgari i kmetovi 1579. davali na područje naturalne rente. Zn~če~je je .natura~ne rente poraslo već
»tri dara« (časti). Svaki je podložnik davao 1 kopuna, 12 jaja, 1 pile samim povećavanjem cijen'.' poIJop~!vrednI~vopro~zv,!da. VnJ~dnost re-
i u novcu oko 8 denara za kruh. Vlastelinstvo je godišnje dobivalo dovitih naturaInih daća kOJe se oblcno kohcmskr nISU povecavale, po-
936 jaja, 83 pileta i 83 kopuna. Vrijednost svih »darova« iznosila je stala je u XVI st. nek~liko puta veća od nj,ihove ,;rijednosti u pre.t-
samo 5-6 forinti. ss4 hodnom stoljeću. Ali naturalna je renta povecavana l uvođenjem novIh
Slični se podaci o »darovima« mogu navesti za još nekoliko vla- daća.
stelinstava i posjeda. Ali svi oni ne unose ništa novo u sliku o tim NajvažnijlidbHk povećavanja naturalne rente predstavljala je ;re-
podavanjima. »Darovi« su dio feudalne rente koji se u XVI stoljeću komutacija desetine iz novčanih daća u naturalne daće. Prisvajanjem
nije mijenjao. U okviru feudalne rente »darovi« su imali posve spo- desetine i njenim prevođenjem unaturu feudalci su na mnogo mjesta
gotovo udvostručili naturalna podavanja. Rekornutacija desetine zna-
'" KAZ, ACA, 81/32. čila je stoga istodobno povećavanje feudalniIr tereta.
'" MOL, Ur. et Con., 52/1; AH, Ur. et Con., 11/1; MOL, Nadasdy cs., 65 cs.,
Fase. 34. '" KAZ, ACA, 81/32; MOL, Battbyany cs., Urbari, Filmtar 4328.
'" KAZ, ACA, 42/26, 42/28. 586 1. Kampuš, Javni tereti hrvatskih seljaka II razdoblju seljačke bune, RIHP
S5-l Lopašić, Hrvatski urhari, 98-108. V, 1973, 89.

378 379
 Na nekim su mjestima u XVI stoljeću povećane i druge naturalne tome najvredniji dio rente bila su naturalna podavanja. Struktura pri·
daće. Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu povećana je npr. vinska hoda na tim posjedima je slijedeća:
daća gornica dodavanjem daće koja se zvala »herg« (16-22 pinte po
vinogradu). Na sisačkom su vlastelinstvu u drugoj polovici XVI sto- Vrijednost alo-
ljeća obnovljene naturalne daće koje su u XV st. dokinute (redovite Vrijednost na~ dijaine proiz-
Novčana renta
daće, desetina). turaine rente vodnje Ukupno
God. forinti
Poseban oblik povećavanja naturaInih podavanja zavisnih seljaka % %
forinti prihoda
%
forinti prihoda
predstavljalo je uvođenje prava prvokupa. Primjenom tog prava feu- forinti prihoda
dalei su mimo utvrđenih daća jednostavno otimali sve viškove poljo-
privrednih proizvoda. 1553. 464 33,0 800 56,9 142 10,1 1406
Zavisni su seljaci u različitim prilikama pružali otpor povećava­ 220 15,5 1414
nju naturalne rente rekornutacijom desetine. God. 1558. i 1571. gre- 1555. 400 28,2 797 56,3
benski su kmetovi podnosili tužbe vlastelinu zbog pretvaranja desetine 1557. 312 24,7 702 62,7 250 12,6 1264
u naturalno podavanje. Osnovni uzrok nemira na posjedima topuske
opatije 1550--1555. bila je desetina koju je novi vlastelin počeo po- 1558. 225 16,8 865 65,4 238 17,8 1328
birati u naravi. U sporovima kmetova Bele i Ivanca s vlastelinom
1568-69. pitanje desetine također je imalo važno mjesto. Pokušaj Fra-
nje Tahyja i komorske uprave da se na susjedgradsko-stubičkomvla- Vrijednost naturaInih podavanja izračunata je prema najnižim cije-
stelinstvu desetina pobire u naturi izazvao je 1567. pobunu stubičkih nama po kojima su vlastelinstva prodavala poljoprivredne proizvode.
kmetova i pasivan otpor davanju desetine na čitavom vlastelinstvu. Vrijednost je tih podavanja, kako se vidi iz tablice, veća od novčane
Podaci o strukturi i vrijednosti vlastelinskih prihoda potvrđuju za- vrijednosti i vrijednosti tlake uložene u alodij alnu proizvodnju.s"
ključak da je u XVI stoljeću težište feudalnog izrabljivanja preneseno Na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u prihodi su 1549-1552. imali
na područje naturalne rente. Ako se prema tekućim cijenama izra- ovu vrijednost:
čuna vrijednost naturalne rente, vlastelinstvo Var a ž d i n s k e T o-
p l i e e ostvarivalo je ove prihode:
Vrijednost alo-
Vrijednost na· dijaine proiz-
Novčana renta turalne rente vodnje Ukupno
Vrijednost alo- God. forinti
Novčana renta Vrijednost na- dijaine proiz-
turalne rente % % %
vodnje Ukupno forinti prihoda forinti prihoda forinti prihoda
God.
% % % forinti
forinti prihoda forinti prihoda forinti prihoda
1549. 759 18,4 2835 68,9 526 12,7 4120
1548. 78 21,7 274,5 72,5 16,5 5,8 369 1551. 848 18,8 2524 56,0 1135 25,2 4507
1550. 57 16,1 266 75,4 30 8,5 353
1551. 55 15,7 285,5 77,2 25,5 7,1 356 1552. 994 20,5 2817 58,3 1027 21,2 4838
1552. 55 13,0 338 78,2 38 8,8 431
1572. 50 5,4 840 92,4 20 2,2 910
1573. 50 7,5 569 85,8 45 6,7 664 Prema tome, naturalna su podavanja i na vlastelinstvu Steničnjaku
1591. 88,5 13,4 571 86,6 659,5 predstavljala osnovni oblik izrabljivanja zavisnih seljaka.ss,
1597. 74 12,7 578 87,3 652 Podatke o strukturi rente na s u s j e d g r a d s k i m posjedima sa-
državaju Tahyjevi računi 1566-1568. Vrijednost naturaInih prihoda iz
tih računa izračunali smo prema najnižoj i najviŠOj cijeni. I u ovom
Vrijednost alodijalne proizvodnje je približna vrijednost tlake koju se slučaju može uzeti da je vrijednost alodijalne proizvodnje približno
su kmetovi uložili u obradu vlastelinskih polja. Vrijednost naturaInih odgovarala vrijednosti tlake. Struktura vlastelinskih prihoda bila je
podavanja iznosila je, dakle, 72-92 % vrijednosti cjelokupne rente.S87 na Susjedgradu ova:
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r-
n j e m G r a d e c u u naturi je pobiran samo dio desetine. Ali unatoč ". Isto, 82/1.
S~9 Izračunato prema podacima iz vlastelinskih računa (MOL, Nadasdy CS., 57 CS., .
,~ KAZ, ACA, 66/4, 63/4, 63/12, 63/7, 63/9, 63/37, 63/39, 63/43. Fasc. 18; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fal. Lat. 1390).

380 381
 Novčana renta Vrijednost na·
Vrijednost alo-
dijalne proiz·
Šesto poglavlje
turalne rente vodnje
God.
najniža najviša najniža najviša
forinti forinti forinti forinti forinti

1566. 314 2945 3656 934 1205

1567. 314 3940 4872 1185 1460
1568. 313 2920 4791 1222 1531
Naturalna podavanja činila su na Susjedgradu 1566. g. 70%, 1567.
g. 72% i 1568. g. 67-72% ukupne vrijednosti feudalne rente. Najvaž-
niji dio tih podavanja bila je gornica. Naturalnu su rentu 1566. i 1568.
sačinjavale samo redovite daće, dok je 1567. pobirana i desetina pše-
nice, raži i vina.590
Prema tome, podaci o strukturi vlastelinskih prihoda potvrđuju da
je u XVI st. težište feudalnog izrabljivanja preneseno na naturalnu
rentu. Naturalna su podavanja na razmatranim vlastelinstvima bila naj-
vredniji dio feudalne rente.
Već su objašnjeni razlozi zbog kojih su feudalci u XVI stoljeću
težište izrabljivanja prenijeli na područje naturainih podavanja. Feu-
dalei su putem naturainih podavanja pribavljali poljoprivredne proiz-
vode radi prodaje. Ali oni su te proizvode mogli dobiti i organizira.
njem proizvodnje u vlastitoj režiji. Koncentracija rente na naturalna
podavanja pojavila se zapravo u međurazdoblju, u doba u kojem pro·
pada vlastelinska privreda zasnovana na novčanoj renti, a još se uvijek
nije organizirala privreda s razvijenom alodijalnom proizvodnjom. Pre.
nošenje težišta rente na naturalne daće predstavljalo je stoga prvu
etapu u regresivnom razvoju feudalne rente. U drugom razdoblju os.
novni oblik izrabljivanja zavisnih seljaka postat će radna renta, koja
se počela povećavati već na kraju XVI stoljeća.
ALODIJAL I ALODIJALNA PROIZVODNJA
Evolucija feudalne rente ovisila je u stanovitoj mjeri o stanju i razvoju
alodijalnog gospodarstva. Svako je proširivanje alodij alnih poljopri·
vrednih površina u pravilu značilo povećavanje kvantuma rada koji
je feudalac uzimao svojim podložnicima. Porast ukupne sume radne
rente na vlastelinstvu nije, međutim, morao istodobno predstavljati i
povećavanje individualnog opterećivanja kmetova radnom rentom. Koli·
čina kmetskog rada kojim je raspolagao vlastelin mogla se povećavati
i proširivanjem rustikala, povećavanjem broja podložnika koji tlaku
moraju davati. Prema tome, porast alodijala izazivao je povećavanje
radne rente samo u slučajevima kad je broj kmetova ostajao konstantan
ili kad se smanjivao.
U historiografiji je već razmatrano pitanje stanja i razvoja alodi-
jalne privrede u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. J. V. Bromlej je
došao do zaključka da se alodijal na posjedima svjetovnih feudalaca
na kraju XV st. smanjivao, a u XVI st. povećavao. Podaci o povećavanju
alodij ala u XVI stoljeću poslužili su Bromleju kao jedan od dokaza o
povećavanju radne rente.'" N. Klaić nije prihvatila Bromlejeve analize
o stanju alodijala.s92
U radu o susjedgradsko·stubičkom vlastelinstvu uoči seljačke bune
1573. obradio sam i stanje alodijala na tom vlastelinstvu u XVI sto·
ljeću. Analiza nove izvorne građe navela me na zaključak da se alodij~l
na tim posjedima povećavao i da je »bio jedan od uzroka raspadanjU
i prestrukturiranju susjedgradska-stubičkog vlastelinstva«. Zaključio
sam također da je u XVI stoljeću proširivanje alodij ala tek započelo,
ali da proces proširivanja alodij alnog gospodarstva dolazi do punog

sn J. v. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie V HorvatH 1573 goda, Moskva 1959

'" MOL, Nadasdy cs., 65 cs., Fasc. 34.
146, 156-164. "
S92 N. Klaić, O razvitku feudalne rente II Hrvatskoj i Slavoniji u xv. i XVI.
stoljeću, Radovi FF u Zagrebu. Odsjek za povijest III, 1960, 42, SS.
m HZ XIX-XX, 1966-1967, 152-158. U navedenom radu vlastito vlastelinsko
gospodarstvo nazvao sam a lod (allodium). Kako se alodom naziva i kompleks
gospodarskih zgrada na vlastelinstvu (majuri), čini mi se da je za pojam dorni-
nikala prikladnije upotrebljavati naziv alo d i j al.

382 383
"izražaja tek u XVII stoljeću.sOJ Tim je zaključcima u najnovijem radu
·0 historiografiji seljačke bune N. Klaić stavila više primjedbi.s94
U ovom poglavlju prikazat ćemo stanje i razvoj alodijala u XV i
XVI stoljeću.
1.
,Sigurniji podaci o stanju i razvoju alodijalnog gospodarstva u XV sto·
Ijeću postoje samo za nekoliko vlastelinstava i posjeda. Već smo govo·
rili o nastanku pavlinskih posjeda u S t r e z i. Upozorili smo da pa·
vlinima nije pripao veliki kraljevski posjed u Strezi i Plavnici koji je
opisan 1367. prilikom zamjene za posjede Otnu, Orbonu i Mošnju.s95
Veći dio tog posjeda držali su u XV st. velikaši Držanići Sredički. Pa·
vlinski se posjed u tom razdoblju postepeno povećavao.
Prema opisu u 4. i 5. dijelu urbara iz 1477. pavlinski se alodij al
sastojao od oranica, livada, vinograda i šuma. Samostan je držao ora·
nice na 8 mjesta. Na 8 mjesta nalazile su se i samostanske livade, a
za fratre su košene i livade desertnih selišta uBukovinji, Ilineu i
Mikčevščini. Najvažniji dio alodijala bila su 4 vinograda - 3 u Re·
metskim goricama i jedan kod sela Kamenog. Vinogradi uRemetskim
goricama bili su tako veliki da ih je jedva moglo okopati 250 radnika.
.sastavljač urbara upozoravao je da o obradi tako velikih vinograda
treba voditi naročitu brigu.
Samostanu su pripadale sve oranice i livade napuštenih selišta.
Ali praktične mogućnosti njihovog uključivanja u sastav alodij ala bile
su ograničene. Granice razvoja alodij ala postavljala je u drugoj polo·
vici XV stoljeća ograničena količina tlake kojom je samostan raspo·
lagao. Napuštena selišta ležala su pusta ili su bila razdijeljena kmeto·
vima ako su ih htjeli obrađivati.
U naknadnom pripisu uz 5. dio strezanskog urbara naglašeno je
·da je alodijalna proizvodnja vina i žitarica (vinew'um cultura et agro·
rum seminatura) za samostan napose važna, jer prodaja tih proizvoda
predstavlja najvažniji izvor prihoda. Ali naglašavanj~ pote.škoća ?~O
obrade velikih vinograda i važnosti vlastelinske proizvodnje upueuJe
zapravo na zaključak da je veliki alodij al na strezanskim posjedima
izuzetna pojava, rezultat posebne brige da se on održi.so,
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p I i e a m a obrađivane su
u XIV st. vlastelinske oranice i vlastelinski vinograd (vinea nostre
communitatis). Registar rashoda kaštelana Martina iz 1435. pokazuje da
su ondje i u prvoj polovici XV st, postojali vlastelinski vinogradi i
'" N. Klaić, ze XXVII, 1973, 229-230. N. Klaić smatra da se ne može govoriti
o povećavanju alodijala.
'" CD XIV, 15-19.
'" VZA V, 1903, 214-215,
384
livade. Ali već sredinom XV st. kao kaptolski prih?di. u vinu spomi~ju
se samo kmetske daće. Kaptol je prestao uzdrza,:atl. vmograd~. U OpiSU
vlastelinstva iz 1494. godine govori se npr. "de vmelS ad dommos devo·
lutis« o vinogradima koje su kanonici stekli odlaskom nekih kmetova,
ali se, odmah dodaje . da te vmogra
. de treb a pro da t'I.S07
I na s i s a č k o m se vlastelinstvu alodijal u XIV st. sastojao od
oranica i vinograda.'" U drugoj polovici :xy
st. Zagreb.ački je. k~pt?~
na tom vlastelinstvu držao samo livade kOJe su !a;;eto':l morah ČI~tlti
i kositi.so, Napuštanje oranica i vinograda nesumnjiVO Je predstavljalo
smanjivanje alodij ala. . . •
Zagrebački je kaptol na svom posjedu P e t r o v I n? 1458. drz~o
vinograd (vinea tlakalis). U sastavu alodijala n~ ~om p~sJedu ta.da mJ~
bilo oranica. God. 1482. spominje se u Petrovim uz vmograd I alodl·
jalna livada uz potok Volavje.600
Alodijalni posjedi na vlastelinstvu D o b r o j K u ć i popisani su
1474. u posebnom registru. Vlastelinstvo je imalo 24 ora.nice "que V?:
cantur in wlgo yzgon«. Vlastelinski vinogradi (vinee capItales) nalazlh
su se na 12 mjesta. Među njima je bilo oj novi~ zasad:, (»in. Mykw~yn~
zaad«). Na desetak mjesta nalazile su se vlasteimske hvade I travnJacI.
Alodijalu su još pripadala 4 voćnjaka (!'.omaria), vrtovi .3.
šume: Na
žalost, ni za jednu alodijalnu parcelu mje navedena vel.lem~. DIO .~e
opisanog alodij ala zbog opustošenosti vlastelin~~va 1474~ vJ~roja~no n~Je
obrađivao."'1 Cini se, međutim, da sve te alodijalne drzavme msu bile
velike.
Na temelju propisanih radnih obveza kmetova na :,Ia?t.elinstvu !-: i·
P o v e u može se s nešto više sigurnosti također za~IJučltl da alodiJ al
nije bio velik. Svaki je volovski jar~m iz se?sk~ op.eme. Novaka morao
orati godišnje dva dana za vlastelmsku ps~meu I tn. da?a za ~ob.
Kmetovi iz općina Podgorje i Novaki trebab su obrađ1Vatl dva vmo·
grada.602
Još nekoliko izvora iz XV i poč. XVI st. upućuje na zaključak
da se alodij al u tom periodu smanjivao. U sporazun; između slavon·
skog plemstva i zagrebačkog biskupa iz 1471. unesena. Je odredb.a da se
sve alodijalne državine (kurije) razdijeljene kmetOVima moraJu. pod·
vrći plaćanju desetine. Stavljanje te odredbe u u!>ovor.o des:',tlm upu·
ćuje da je dijeljenje alodijainih posjeda kn;~tov~ma bIl? rasIrena• po·
java,'03 Dosta konkretnih podataka o smanjivanjU alodijala sadrzava
'" MHEZ II, 61; Tkalčić, Starine XI, 24; KAZ, ACA, 60/83, .
YJ5 »... nostri mardurinarii ibidem pro nobis ita colunt v l n e a s et a g r o s
sicut Zagrabie« (MHEZ II, 59).
59'.1 »f e n i l i a nostra similiter communia ... « (Tkalčić, Starine XI, 1879, 42--43).
"" Tkalčić, Starine XI, 57-59.
6Cll Registrum factum super mensurationem terrarum . .. (MOL, Dl 94.515).
W' MOL, Dl 35,005, 35,014.
60J »Item curiae nobilium quae sunt ad servitia jobagionalia distributae et dissi~
patae 11011 S,,"t liberae« (a decimis) (JA, D·XV·96).
25 Agrami odnosi II Hrvatskoj 385
m o d r u Š k i urbar iz 1486. Na frankopanskom alodijalu u Bužama Prema tome, alodijalni je urod davao u pojedinim godinama i više
("knež dvor«) nalazila su se dva želira (podvorca). »Na kneza dvori« od 50% vlastelinskih prihoda pšenice, a alodijalna je proizvodnja bila
bilo je naseljeno 5-6 četvrtinjaka (kmetova koji su davali četvrtinu
priroda). Na oko 60 dana zemlje nekog plemića Ivana živjela su dva jedini izvor vlastelinskih prihoda raži. Ali na kraju XVI st. toplička
kmeta. Posjed plemića Januša Horvata bio je razdijeljen podvarcima vlastelinstvo u vlastitoj režiji više nije proizvodilo žitarice. Vlastelinstvo
i barilarima (bačvarima). Vlastelinski alad u Vitunju također je bio u XVI st. nije proizvodilo ni vino, koje je inače najvažniji proizvod
razdijeljen među podvorce i kmetove. Alodijal koji je držao vlastelin tih posjed~. VI.astelinstvo ~e, d~duše, 1542::-44. sa.kupljalo vino s d~.sert­
nije bio veći od 5 do 6 seljačkih posjeda (250-300 dana oranja)."" nih seljačkIh vmograda, ah te vmograde mje zadrzalo u svom vlasmstvu.
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, D o n j e m G r a d e c u i G o r- Iako je toplička vlastelinstvo vlastitom proizvodnjom dobivalo više
n j e m G r a d e c u alodijalne su oranice 1511. dale 69,32% vlastelin- od 50% pšenice, 30-40% prihoda prosa i svu raž, alodij alna je proiz-
skog prihoda pšenice i 75,87% prihoda prosa. Alodijalni vinogradi dali vodnja u vlastelinskim prihodima ipak imala sporedno značenje. Naj-
su 284 vedra ili 18,20% vlastelinskog prihoda vina. Urbar iz 1512. po- važniji proizvod, vino, dobivalo se jedino putem rente. Vrijednost alo-
kazuje da su ta vlastelinstva raspolagala velikim alodijalom, ali i to dijalne proizvodnje iznosila je 1548. g. 5,8%, 1550. g. 8,5%, 1551. g.
da je dio tog alodijala podijeljen novonaseljenim kmetovima. Prema 7,1 %, 1552. g. 8,8%, 1572. g. 2,2% i 1573. g. 6,7% vrijednosti ukupnih
tom urbaru, 30·ak je kmetova sagradilo kuće na vlastelinskim zemlja- vlastelinskih prihoda.""
ma ili dobilo parcele tih zemalja na obradu.'"
Prema sačuvanim računima vlastelinstva Zagrebačkog kaptola P e-
t r ,i n j a, D o n j i G r a d e c i G o r n j i G r a d e c dobivala su od
2. 30"ih godina vlastitom proizvodnjom ove količine proizvoda:
o stanju alodijala i alodijalne proizvodnje u XVI stoljeću sačuvani
su podaci za više vlastelinstava i posjeda. Pšenice Prosa Vina
. Pre~.a >:lastelinskim ;-ač:mima. važnu stavku u vlastelinskim pri- God. % prihoda % prihoda % prihoda
hodIma zItanca u Var a z d l n s k l m T o p Ii c a m a činila je od sre- kvarti pšenice kvarti prosa vedara vina
dine XVI st. alodij alna proizvodnja. Udio alodijalne proizvodnje u pri-
hodima pojedinih žitarica bio je slijedeći: 1534. 230 53,36 290 59,43 249 12,33
1553. 648 21,64
Pšenica Raž Proso
God. kupne. % prihoda kupne- % prihoda kupne- 1554. 26 4,64 14 1,75 1031 29,72
% prihoda
nika pšenice nika raži nika prosa 1558. 170,5 53,20 628 26,16
1543. 16 35,35 9 100 13 34,0 1559. 2,5 3,36 30 20,68 229 19,23
1544. 16 54,70 12 100 24 42,5
1545. 25 76,34 14 100 31 45,0 1560. 47 37,15 141 63,02 287 33,45
1546. 31 59,48 15 100 12 41,4
1548. 5 31,81 13 32,6
1550. 11 33,85 12 100 11,5 34,8
1551. 12 38,70 8 100 9,2 38,5 Prema tome, na petrinjsko-gradečkim posjedima udio alodijalne
1552. 14 30,94 12 100 20 40,6 proizvodnje žitarica bio je, kao i ranije, dosta velik. Ali cjelokupna alo-
1560. 20 52,35 19 45,8 dijaina proizvodnja davala je po vrijednosti samo 10-17% vrijednosti
1561. 16 34,78 8 100 16 32,3 vlastelinskih prihoda. Ti su posjedi sredinom XVI st. raspolagali veli-
1572. 15 46,87 12 42,6 kim poljoprivrednim površinama, jer su alodu priključivane zemlje koje
1573. 17 51,51 3 22,2 su napuštali kmetovi. God. 1551. sastavljen je popis »Numerus terrarum
desertarum condescedentium ad rationem dominorum«. Vlastelinstva su
... Lopašić,
Hrvatski urbari, 29, 31, 57, 62, 63, 68, 70. prema tom popisu imala oko 900 jutara desertnih seljačkih zemalja.
60S »moratus apud vineam et colit terras desertas dominorum«,' »non habe! do-
mum, sed colit terras dominorum«; »habet in oppido duas damas cum orta et 606 Alodija1ni prihodi izračunati su prema vlastelinskim računima, a njihova
terciam domum in fortalicio in terra dominorum«; »cmzdescendit ad ferram cas~ vrijednost prema tekućoj cijeni (KAZ, ACA, 63/3-12, 63(30, 63/31, 63(36, 63(39,
trensem« itd. (KAZ, ACA, 81/12, 81(7). 63(37, 63/40-42).
386 25* 387
 God. 1555. skrbnik Franje i Gašpara Mrnjavčića tvrdio je da su
Stare alodijalne oranice na lokalitetima Dolac, Grabrovščak i Rakito- njegovim nastojanjem na. brez5>vi~kom•.vlastelinstv~ osjetn<;> povećane
vec sastojale su se od većih kompleksa (40, 50, 140, 250 jutara). Ali alodijalne površine. 0J.l Je. krcer;Jem s~~ar~ povecao oranIce na 2?0
sredinom XVI st. i od njih se obrađivao samo manji dio. Vlastelinski jutara, a 22 jutra o:~mca J<; kUpIO. Ul03:IO.J.e .d?sta.~~e~stava u meho-
se alodijal smanjivao usporedo sa smanjivanjem broja kmetova.607 raciju postojećih 10sIh or.amca 1 ~ao. OCIStItI 1 Iskr~ItI•.c.ak 400 k?saca
Prema registru iz 1559. na Batthyanyjevu posjedu Z a m l a ć u alo- livada.m Predstavci skrbmka Franje ·1 Gašpara MrnjaVCICa ne .m.oze s:"
dijalne su se oranice nalazile na 10 mjesta. Najveći kompleksi imali .u
doduše, potpuno vjerovati. O,:. se o~ra'.'davao povodu OptuzbI ~3' Je
loše upravljao imovinom svoJIh štIcemka. Ah o porastu. brezov~ckog
su po 30 jutara (oranice pokraj kurije i »Poredyje na Gorychyczy«). Vla- alodij ala svjedoče i drugi izvori. Na dijelu Gašpara M~javčlća popIsano
stelin je na tom malom posjedu držao čak 183 jutra oranica, tako da je 1565. oko 140 jutaTa oranica. Tri suvlasnika BrezovI,:,e (Krsto, l?oro;
je na svako jutro dolazilo samo oko 3 jutra seljačkih oranica. Ali sve teja i Barbara Mrnjavčić) držali su 1581. više od 430 Jutara oramca 1
te oranice nije bio u stanju obrađivati. Dio je razdijelio nekim plemi- 430 jutara livada.'" .., ., ..•
ćima, a dio je ležao neobrađen. Alodijal se i na drugim Batthyanyjevim Vlastelinstvo S t e nIC n J a k Je sredmom XVI stoljeća Imalo ce-
vlastelinstvima u Slavoniji sredinom XVI stoljeća mogao povećavati tiri velika aloda (marofa): »iznad tvrđave« (allodium super castrum),
priključivanjem pustih seljačkih posjeda.'" Ali ona su bila toliko ugro- u Lipi (allodium Lyppense), LU~i (allodium Loka~ i Butini (allodiu.m
žena od turskih napada da vlastelin nije ni pomišljao na proširivanje Buthyna). Oko tih aloda, na kOJIma su stalno radIle 32 sluge, nalaZIle
alodijalne proizvodnje. su se vlastelinske livade, oranice i vinogradi. Vlastelinstvo je 1549-52.
u vlastitoj režiji proizvodilo ove količine žitarica:
Prema popisu iz 1558. alodijal je na vlastelinstvima Stjepana Fran-
kopana Ozaljskog N ovigra d u n a D o b ri, S kra d u, Zvečaj u
i L i p i bio opustošen za vrijeme turskih naleta. U nešto boljem polo- Pšenica Raž Zob
% prihoda % prihoda % prihoda
žaju bili su jedino vlastelinski vinogradi, koji su se još uvijek obra- God. kvarti kvarti kvarti zobi
pšenice raži
đivali."" Vlastelinstvo Ribnik je npr. držalo tri alodijalna vinograda, koji
su davali prihod od 200 vedara vinaY' 1549. 523 17,64 45 11,75
1551. 472 17,38 127 60,70 707 36,8
Navedeni podaci pokazuju da je na većini vlastelinstava koja su u 78,50 656 34,0
XVI st. ugrožavali i pustošili Turci alodijal bio smanjen. Vlastelinstva 1552. 511 26,37 179
nisu raspolagala radnom snagom za njegovu obradu. Ali usporedo su
u zaštićenim dijelovima Hrvatske postojala vlastelinstva na kojima se Sirak
Proso Haj dina
alodijal povećavao. . % prihoda % prihoda
God. · % prihoda
kvarti sirka
Na vlastelinstvu B r e z o v i ci alodijal se povećao prilikom diobe k var t l prosa kvartI haj dine
1551. godine. Svaki novi suvlasnik dobio je mjesto za gradnju nove
plemićke 1<urije ipripadni alodij al. Franjo Mrnjavčić trebao je podići 1549. 371 33,8 71,5 100 127 100
kuriju i alod »in eo loco ubi nunc resident sex coloni«, Doroteja Mrnjav- 900 52,1 73 100 156 100
1551.
čić »in loco ubi nunc resident coloni duo«, a Gašpar Mrnjavčić na po- 1552. 832 47,3 146 100
sjedu triju kmetova. Oduzimanjem zemalja od kmetova alodijal se tom
prilikom povećao najmanje za 60-80 jutara. Kmetovi od kojih su odu- Navedena proizvodnja činila je v.a~nu ~ta'.'ku u vl~stelins~im pri-
zete zemlje pretvoreni su uželire. Alodijal se na Brezovici istodobno hodima raži i prosa. CJelokupn~ h~Jdllla. 1 sIra.k d?blva?a Je samo
povećavao i krčenjem šikara i šuma. U opisu iz 1551. spominju se npr. vlastitom proizvodnjom. Ali vlastIta Je prOIzvo~nJa vma bIla neznatna.
»nove krčevine« (novae extirpaturae) kod stare kurije, kod gornjeg Vlastelinstvo je iz svojm vi?og,~ad~ 155~: dob.,lo samo. 3,5%, ~ 155~.
ribnjaka, 22 jutra krčevine kod nove kurije Doroteje Mrnjavčić i krče­ samo 8,5% prihoda vina. NajVeCI dIO svoJIh pnho~~ u vmu .doblv~lo Je
vine oko Brezovice. Sve su te krčevine nedavno nastale.'" naturalnom rentom. Unatoč tome, vrijednost alodIjalne prOIzvodnje na
Steničnjaku bila je nešto veća nego na drugim vlastelinstvima. God.
'" KAZ, ACA, 81/7, 81/2, 81/28, 82/1, 94/62, 81/32. 1549. sačinjavala je 12,7%, 1551. g. 25,2% i 1552. g. 21,2% ukupne
~ MOL, Batthyany cs., Urbari. Filmtar 4328. vrijednosti vlastelinskih prihoda.'14
(O~ S k r a d: ),Habet allodium l tanzen omnina desertw-n l nuper per Tureas destruc~
tume(; N o v i g r a ct n a D o b r i: »Habet et allodium non admodum bonum veZuti '" KAZ, ALC II, br. 791.
desertum«; Z v e č a j: »Habel allodill11Z lamen pro maiari parte desertum« '" KAZ, ALC l, Litt. M/374, Litt. B/B8.
(Starine XXX, 195-201, 203, 204).
'61~ ,MOL, Nadasdy CS., 57 cs., Fasc. 18; MOL, Varo?i es kamarai,. irat~k, Fol.
610 Starine XXX, 185.
Lat. 1390. Vrijednost alodijalne proizvodnje izračunata Je prema tekuCIID CIJenama.
•u KAZ, ALC l, Litt. M/31O.
389
388
 što sam pretpostavljao. Samo uz susjedgradski alod nalazilo se 18
parcela oranica sa 173 jutra oranja i »velikim poljem pod tvrđavom
koje se ne može procijeniti« (campus magnus sub castro qui estimare
non potuit). Uz te se oranice nalazilo šest vlastelinskih livada.'" Alodi-
jalni su posjedi postojali i na drugim mjestima - u Brdovcu, Jakov-
lju, Psarnom, Stubici itd.
Kvantitativne podatke o alodijalnoj proizvodnji sadržava pregled
prihoda susjedgradskog dijela vlastelinstva koji je na zahtjev komorskih
izaslanika 31. VII 1569. sastavio Franjo Tahy. Prema tom pregledu
na alodima koji su zajednički pripadali Tahyju i kraljevskom fisku
proizvedeno je:

Pšenice Prosa Raži

God. % prihoda % prihoda % prihoda
kvarti kvarti prosa kvarti raži
pšenice

1566. 964 70,0 442 67,2 108 100

1567. 964 45,6 442 67,2 108 49,3
Petrinjska tvrđava 1595. godine (Grafička zbirka Arhiva Hrvatske) 1568. 709,5 63,2 731 77,0 202 100

Na temelju dokumenta »Consignatio proventuum arcis Steny-

chnyak« R. Lopašić je zaključio da je Steničnjak sredinom XVI st. Zobi Hajdine Vina
im~o .velik al?dijal i. prihode u žitaricama koje su prodavane krajiškoj God. % prihoda % prihoda % prihoda
kvarti kvarti vedara
VOJSCI. Carski su of,ciri doista još i 70-ih godina izvještavali da Ste- zobi hajdine vina
ni~:,ja~ ~:na velike alode i prihode i da se tim prihodima može opskr-
1566. 385 17,4 333 100 218,5 4,6
blJIvatI cItava Hrvatska krajina.'"
Prikaz vlastelinske privrede Steničnjaka prema iskazu »nekog sta- 1567. 385 17,4 333 100 265 4,5
rog sluge" napisan je najvjerojatnije oko 1570. Prema tom iskazu uz 1568. 911 33,3 208 100 150,5 3,3
vlaste!~n~ku su t,;rđavu bila dva aloda (»apud arcem duo allodia sunt,,)
s odhcmm. OJ:anlCam~. »Stari sluga" je nabrojio i osam kurija »ad
quas colom Stve seSSlOnes pertinent«. Na temelju njegovih opisa može Tahy je urod alodijalnih polja za 1566. i 1567. iskazao zajednički,
se zaključiti da je alodijal na Steničnjaku oko 1570. bio veći nego sredi- pa je ovdje izračunata srednja vrijednost za svaku godinu. Susjedgrad-
nom XVI stoljeća.'" Ali već krajem tog decenija čitavo su vlastelinstvo ski dio vlastelinstva proizvodio je, dakle, u vlastitoj režiji najveći dio
Turci temeljito opustošili. svojih prihoda žitarica i samo neznatne količine vina. Prema tekućim
O povećavanju alodij ala na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k o m cijenama vrijednost alodijalne proizvodnje iznosila je:
vlastelins~vu pisao sam u radu o tim posjedima uoči seljačke bune 1573.
Na t~m~IJu podataka o strukturi vlastelinskih oranica, vinograda i livada Udio u vrijednosti
zaklJUČIO sam da se u drugoj polovici XVI st. alodijal na tim posJ'edima God. Najniža vrijednost Najviša vrijednost vlastelinskih
v , "617N forinti forinti prihoda
poceo povecavatl. »umerus terrarum quae coluntur pro dominis" u
nov?pronađenom ~:,sjedgradskom urbaru iz 1566. pokazuje da su na
susjedgradskom dIjelu vlastelinstva alodijalne oranice bile veće nego 1566. 934 1205 29%-23%
1567. 1185 1406 21,8%-21,8%
m Lopašić, Oko Kupe i Korane, 284--285; Hofkammerarchiv II Beču Hoffinanz in 1568. 1222 1531 27,4%-23%
Ungarn, Fasc. 19, list 20-24; Fasc. 25, list. 13. '
". NRA, 979/54.
'" HZ XIX-XX, 1966-67, 152-158. ." MOL, Ur. et Con., 51/2.
390 391
 Uzeto u cjelini, susjedgradski su posjedi alodijalnom proizvodnjom
ostvarivali 22-29% vrijednosti svojih prihoda.'I' Vrijednost % ukupne
Prirod Cijena priroda vrijednosti
Prema sačuvanim računima iz 1582. i 1605. na alodijalnim posje- kvarti denara forinti priroda
dima dijela j a s t r e b a r s k o g vlastelinstva proizvedene su ove koli-
čine poljoprivrednih proizvoda:
Pšenica 350 220 770 51,09
Ječam 55 140 77 5,10
1582. 16 O5. 150 80 120 7,96
kvarti % prihoda kvarti % prihoda Zob
Proso 250-300 140 420 27,87
Pšenica 665 63,51 225 78,12 Sirak 150 80 120 7,96
Raž 79 100 70 87,50
Zob 450 71,54 125 68,87 Ukupno: 1507 99,98
Proso 705 68,44 120 89,89
Ječam 60 100 93,20 92,20
Hajdina 170 100 216 78,25
Na vlastelinstvu su bile tri velike alodijalne sjenokoše: »zenokossa
gradczka welyka pod gradom poleg warosa«, »zenokossa gradczka malo
manya« i »travnik«. Te su livade davale godišnje oko 140 vozova sijena
I jastrebarsko je vlastelinstvo, dakle, najveći dio svojih prihoda u (vrijednost oko 112 ugarskih forinti).
žitaricama dobivalo vlastitom proizvodnjom. Na njemu je, jednako kao Dubovačko je vlastelinstvo 1579. držalo dva alodijalna vinograda
i na mnogim drugima, alodijalna proizvodnja vina bila slabo razvijena. (»gradczki vin?gradi«)..Prema procjeni Ivana Perans~.o~ vi:lOgrad »pri
Vlastelinstvo je od vlastitih vinograda (de vineis domesticis) 1582. dobilo Ztrasy« imao Je 50, a vmograd u »Twztom chelw« kOJI Je blO polupust,
68 vedara ili 3,6%, a 1605. g. 115 vedara ili 5,3% prihoda vina."· također 50 kopača. Prirod vlastelinskih vinograda iznosio je:
Prema procjeni iz 1579. d u b o v a č k o je vlastelinstvo držalo
»gradczkih zemall« 86 dana ili oranja. Tim je zemljama dodano pusto
kmetsko selište u Gazi (»na Gazi kmecko selo ko se za grad teži«). Prirod % prihoda
Cijena po Vrijednost
Prema procjeni Ivana Peranskog iz 1581. dubovački je alodijal imao vedara vin~
vedru forinti
denara
94 jutra oranice. U procjenu iz 1579. uneseni su i prosječni prirodi alo-
dijainih poljoprivrednih površina. Prema tim podacima na vlastelinskim
je alodima u prosjeku rodilo žitarica (»nygdar wysse, nygdar manye«): Prema registru
iz 1576. 290 36,35 150 435
Prema popisu
Urod Vrijednost % ukupne iz 1579. 220 35,48
Vrsta žitarice Cijena
uroda vrijednosti 150 330
kvarti den./kvarta forinti uroda Prema procjeni
1.Peranskog
Pšenica 320 140 448 37,25 1581. 240 36,36 80 192
Pšenična primka 20 100 20 1,65
Ječam 50 100 50 4,16
Raž (aržulja) 50 100 50 4,16 Vrijednost je cjelokupne alodijalne proizvodnje prema gornjim
Zob 220 50 110 9,98 podacima iznosila:
Proso 465 100 465 38,64
Sirak 150 33,3 50 4,16
1579. 158!.
Ukupno: 1193 100,00 forinti forinti

Prema procjeni Ivana Peranskog iz 1581. alodijalna proizvodnja A10dijalni urod žitarica 1193 1507
žitarica imala je nešto drugačiju strukturu i vrijednost: Vrijednost alodijalnog sijena 112 112
Urod alodijalnih vinograda 330 192
619 MOL, Nadasdy cs., 65 CS., Fasc. 34.
." MOL, ErdOdy cs., C-I, 1/38, 1/40. Ukupno: 1635 1811
392
393
 Ukupna vrijednost prihoda dubovačkog vlastelinstva procijenjena
je 1579. na 2752 forinte, te je prema navedenim podacima alodijalna
proizvodnja činila čak 59,4% vrijednosti tih prihoda. Dubovac je jedino
poznato vlastelinstvo u XVI stoljeću s tako visokim udjelom alodijalne
proizvodnje u ukupnoj vrijednosti prihoda. Podaci o feudalnoj renti
pokazuju da je alodijalna proizvodnja na tom vlastelinstvu doista imala
veliku važnost. Kmetovi su tlaku morali davati 6 dana u tjednu, a
jedina naturalna daća dubovačkih podložnika bila je desetina vina."!
Stanje i razvoj alodij ala na malim plemićkim posjedima na kraju
XVI stoljeća predstavlja poseban problem. O prestrukturiranju vlaste-
linske privrede na kraju XVI st. pisao sam ukratko u radu o susjed-
gradska-stubičkim posjedima.'" Na većini velikih vlastelinstava stvaraju
se u posljednjim decenijima XVI st. brojni plemićki posjedi i nove vla-
stelinske kurije. O promjenama koje se tada događaju u strukturi
feudalnih posjeda bit će zasebno govora. Ovdje, međutim, treba istaći
da je te promjene pratilo povećavanje alodijalnih poljoprivrednih
površina.
Kurije su po vlastelinstvima u pravilu nastajale tako da je vlastelin
svojim službenicima i drugim plemićima davao ili prodavao desetak
selišta. Jedno ili više od tih selišta plemić je pretvarao u svoje »dvorno
mjesto« na kojem je sagradio kuriju i organizirao svoju alodijalnu
proizvodnju.
U popisima poreza u drugoj polovici XVI st. sve s~ češće pojav-
ljuju pribilješke o pretvaranju seljačkih posjeda u plemićke kurije.
God. 1566. na gornjostubičkim je posjedima npr. među plemiće podije-
ljen rustikal posjeda Ladislava Pezeryja ci udovice Arky.623 Na o z a I j-
s k o m je vlastelinstvu 1570. plemićima koji su dobjegli pred Turcima
i drugim plemićima za izgradnju plemićkih kurija podijeljen 31 dim
(12% dimova), a od 1570. do 1573. još 37 dimova.o24 God. 1570-73. u
plemićke je kurije pretvoreno više kmetskih posjeda u T u r o p o I j u.
Plemići Ajtići podijelili su u P o k u p I j u 1573. za svoje kurijaine
posjede čak 7 seljačkih dimova. Na vlastelinstvu B r e z o v i c i je 1576.
za plemićke kurije razdijeljeno 3, a 1578. čak 10 kmetskih dimova. Na
posjedima Vukovine naseljeni plemići i vojvode haramija dobili su 1576.
za plemićke kurije 18 dimova.'" God. 1582. »pro curiis nobilitaribus«
razdijeljeno je na Susjedgradu 23, Stubici 8 i Želinu 13 dimova."·
U posljednjem deceniju XVI st. broj se plemićkih kurija povećao
gotovo na svim vlastelinstvima u Zagorju. Na c e s a r g r a d s k o m
vlastelinstvu je npr. 1598. plemićke kurije držalo 36 plemića. Kurije
ou Lopašić, Hrvatski urbari, 97-112, 118-128; Ur. et Con., 166/2.
ill HZ XIX-XX, 1966-67, 149-150.
623 Popisi i obračuni poreza, 189.
624 »Ibide11l nobilibus militaribus profugis et aliis servitoribus pro curiis nabili·
taribus praedialibusque dati et distributi tumi 31" (1570). »lbidem post anni 1570.
connmnerationem factam pro curiis nobilibus servitoribus suis per eosdem distri·
buti tumi integraliter 37" (1573). (Popisi i obračuni poreza, 231, 255).
ill Popisi i obračuni poreza, 214, 253, 255, 268, 279, 313.
626 Isto, 278, 298.
394
sa svojim alodij alnim posjedima nalazile su se u Peteloslavcu, Oratju,
Klokovcu, Malom Trgovišću, Nadini, Kraljevcu, Valentinovu, Lipnici,
Crešnjevcu, Trstenom i drugim selima. Plemićkim kurijama pripadalo
je na vlastelinstvu oko 43% kmetova."7 Na k r a p i n s k o - k o s t e I-
s k i m posjedima je 1598. bilo 12 novih plemićkih kurija (Stara Ves, Ra-
kitovec, Svodraž, Sašinec i dr.) s oko 14% kmetova.'"
Na d u b o v a č k o m su vlastelinstvu 1579. vazaine posjede držala
4 plemića. Njihovi su posjedi imali ukupno 10 naseljenih selišta: 5
selišta držalo je 7 kmetova, a 5 selišta su činila plemićka »dvorna mjesta«
i alodija!.'29 Alodijalni posjedi plemićkih kurija u pravilu su gotovo
svagdje bili relativno veliki. Plemić Andrija Tadiolović držao je na
svojoj kuriji u Š var č i 1579. »zemal dvornih« 100 oranja, više nego
što ih je imalo dubovačko vlastelinstvo. Vrijednost prihoda tih oranica
procijenjena je na oko 780 forinti. Kurija Baltazara Babonožića na
Švarči bila je 1579. potpuno pusta. Prije nego što je opustošena njen
se alodijal sastojao od 1,5 selišta, velikog vinograda i mlina na rijeci
Mrežnici. Prema procjeni taj je alodijal mogao davati godišnji urod
u vrijednosti oko 300 forinti.·JO Alodijal kurije M a r č a n na vlastelin-
stvu Vinici je 1584. imao 50 jutara oranice i 250 jutara pašnjaka i
livada."!
Na temelju svega što je rečeno mogu se o razvoju alodijala u XV i
XVI stoljeću stvoriti ovi zaključci:
1. Na većini vlastelinstava alodij al u XV i na početku XVI stoljeća
nije bio velik. Na nekima se i smanjivao.
2. Na vlastelinstvima koja su u XVI stoljeću pustošili Turci alodijal
se također smanjio ili je bio potpuno dokinut (Sisak, Gora, Letovanić,
Varaždinske Toplice i dr.).
3. Na zaštićenim vlastelinstvima u unutrašnjosti alodijalne poljoprivred-
ne površine su u XVI stoljeću povećane. Kako se na tim posjedima
istodobno povećavao i broj podložnika, porastom alodijala nije se po-
većavala tiaka. Alodijalna je proizvodnja na mnogim vlastelinstvima
postala glavni izvor vlastelinskih prihoda žitarica. Iako je vino bilo
proizvod koji su vlastelinstva najviše prodavala, na alodima su se pro-
izvodile vrlo malene količine vina. Najveći dio svojih prihoda u vinu
vlastelinstva su dobivala putem feudalne rente. Upravo zbog toga udio
vrijednosti alodijalne proizvodnje u vlastelinskim prihodima na mnogim
vlastelinstvima nije bio velik.
4. Povećavanje alodijalnih poljoprivrednih površina povezano je sa stva-
ranjem vazainih plemićkih posjeda na vlastelinstvima na kraju XVI
stoljeća. Na posjedima novih plemićkih kurija stvarane su od kmetskih
selišta relativno velike alodijalne poljoprivredne površine.
~, Isto, 479-493.
ou Isto, 493-502.
'" Lopašić, Hrvatski urbari, 97-108.
., Isto, 115-116.
6Jl Relationes commissariomm regiorum, 2/24.
395
 Sedmo poglavlje
KRIZA GRADOVA I GRADSKIH NASELJA
Gradovi i gradska naselja u Hrvatskoj proživjela su u XVI st. duboku
krizu i zastoj u svom razvoju. Uzroci te stagnacije bili su višestruki.
Turska su osvajanja unijela velike poremećaje u trgovački promet. Pre-
sječen je stari trgovački put dolinom rijeke Une i ojačala je trgovina
prek~ slovenskih zemalja. Te su promjene oslabile mnoga stara gradska
nasel~a. Na ~nol?im .su vlastelinstvima gradska naselja propala u doba
turskIh pustosenja, Jer se stanovništvo raselilo ili je bilo odvedeno u
roblje.
Veliki udarac razvoju gradova nanijelo je uključivanje feudalne
gospode u trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Gradovi nisu bili do-
voljno snažni da tu trgovinu zadrže. Porast interesa feudalaca za natu-
ralnu r~ntu izmijenio je i njihov odnos prema gradovima i trgovištima.
FeudalcI su počeli dokidati njihove povlastice i nametati im nove feu-
dalne terete. Sesnaesto stoljeće je zbog svega toga doba ogorčenih su-
koba građana s feudalcima.
S~obi između građana Var a ž d i n a i posjednika varaždinskog
vlastelmstva započeli su još 20-ili godina XVI stoljeća. Varaždinski su
građani oko 1520. pružili otpor službenicima markgrofa Jurja Branden-
burškog koji su počeli zahtijevati gornicu.'''
Vara~?i,:,sko vlastelinstvo držao je 1526-1531. palatin Stjepan Ba-
thory, kOJI Je građane smatrao svojim podložnicima i od njih pobirao
novčane daće.'" Građani su se 1538. usprotivili uvođenju u grad vojne
posade, a 1541. tražili su od vladara da varaždinsko vlastelinstvo više
niko~e .ne zalaže. U~edno su se žalili da su raniji feudalni gospodari
zapOSjelI gra~sku kuc~ (»domum nostram lapideam«), okupirali mnoge
gradske zemlje i uvelI pobiranje mitničarine.'''
_ !<ralj se ni~e obazirao na tužbe građana. God. 1543. založio je va-
razdmskI grad l vlastelinstvo (»castrum et civitatem«) Ivanu Ungnadu,
632Arhiv Jurja Brandenburškog II Miinchenu, Brandenburger Literalien, 1119.
"'.P~V I, 301. Kaštelan Pavao Kerekeš potvrdio je 1527. da je od građana primio
uobIčajenu novčanu taksu (NRA, 413/25).
." ~10numenta Habsburgica II, 389-390' Sišić HSS II 259' Monumenta Habs-
burg1Ca III, 83-84. ' , "
396
koji je istodobno dobio čast velikog župana Varaždinske županije.'"
Između novog vlastelina i građana ubrzo su započeli sukobi i sporovi.
Prema tužbi građana iz 1551, Ungnadovi su službenici zabranjivali gra-
đanima slobodnu prodaju vina i žitarica, zauzeli gradsku mitnicu i na
njoj počeli od građana pobirati mitničarinu, iako »civitas Varasdiensis
libera fUisset a solutione telonek"6 Ungnad je 1552. nametnuo građa­
nima Varaždina svoje pravo vinotočja. Svaki treći mjesec u gradu se
moglo prodavati samo njegovo vino. Građani su se u više navrata
žalili protiv »nasilnog uvođenja vinotočja«, koje je protivno svim nji-
hovim pravima i povlasticama. Ali Ungnad i njegovi nasljednici nisu
htjeli napustiti u gradu monopolnu trgovinu vinom, koja im je donosila
velike p rihode.'37
Varaždinski vlastelinski službenici tretirali su u raznim prilikama
građane kao podložnike. Počeli su se miješati u jurisdikciju njihove
općine, hapsiti ih i plijeniti njihovu imovinu. Građanima su oduzeli
više oranica, šume i vinorodne gorice. Ungnadovi su ih oficijali natje-
rali da za uživanje gradskih pašnjaka daju svakog stotog vola.'"
Feudalni gospodari varaždinskog vlastelinstva nastojali su prikupiti
što više dokaza o tome da su građani njihovi podložnici. Na njihovo
je traženje nekadašnji Bathoryjev kaštelan u Varaždinu izjavio da su
»građani rečenoga grada UVijek imali svoju gospodu i da su svojoj
gospodi bili vjerni i pokorni«. On ih je 1526. »zauzeo kao podložnike
i za vrijeme svog službovanja iste je građane tretirao kao podložnike,
a ne k"o gospodu«. Varaždinci su, prema njegovim tvrdnjama, svoje
sloboštine izgubili 1527, jer su pristali uz Krstu Frankopana. Zbog toga
su im oduzeti kmetovi, nametnuta gornica, redovita daća od 100 fo-
rinti i izvanredne daće u novcu. Neki drugi svjedoci tvrdili su da su
građani morali pratiti vlastelina u lovu, čistiti grabe oko tvrđave i
prevoziti vlastelinsku robu.'''
U borbi s varaždinskim feudalcima građani su u drugoj polovici
XVI st. pobijedili. Uspjeli su obnoviti samostalnost svoje općine i naj-
važnije povlastice.
Na vlastelinstvu Vinici postojala su u XVI st. dva trgovišta: trgo-
vište V i n i c a (oppidum Wynnycze) i trgovište P e t e r i j a n e c (oppi-
dum Petheryancz). Na tom su vlastelinstvu građani 1477. činili 10%,
1568. oko 23%, a 1598. oko 21 % podložnika.""
Vinička vlastela Stjepan i Wolffgang Gyulay propisali su 1532. gra-
đanima i stanovnicima Vinice (»Gives et inhabitatores oppidi«) feudalne
terete. Prema toj ispravi osnovno podavanje stanovnika trgovišta bila
je novčana daća. Svako je selište moralo godišnje platiti 3 forinte.
Tlaka koju su »purgari« trebali davati bila je manja od kmetske: svaki
volovski jaram (aratrum) morao je uzorati 4 jutra oranice, a svaka kuća
~, Sišić, HSS II, 313-314, 315-316; DRS, Tomus I, pag. 373 (64).
'" KAZ, ALC I, Litt. V/l.
m KAZ. ALC I, Litt. V/226: KAZ, ALC, Prot. 1, 283-284.
~. KAZ, ALC I, Litt. V/8.
~, Isto, Litt. V/l.
"' Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 1/39; NRA, 31/4; Popisi obračuni
poreza, 531-540.
397

Osmo poglavlje
RUSTIKAL. KATEGORIJE ZAVISNIH SELJAKA
~U ovom poglavlju razmatraju se neka pitanja vezana u~ ~ta~je i raz~oj
posjeda zavisnih seljaka u XVI stoljeću. Prvo se anallZl~aj~ podac; o
veličini i strukturi pojedinačnih seljač~ih ~osje~a, a. z~tlm l .pOd~CI o
.strukturi rustikala na pojedinim vlastelmstvIma l pOSjedIma. Tm:re ce S?
.dobiti osnovni elementi za razmatranje problema imovinske dIferencI-
jacije među seljacima. Uz imovinske razlike djelomično je povezano
i postojanje različitih kategorija zavisnih seljaka.
1. Selište
Selište (sessio, selo) bilo je osnovna je~in!ca r.us~ikal~. ~j,:lokupni ze-
mljišni fond, koji su na vlastelinstvu drza!, zav;sm. seljacI~}skaZIVao se
u selištima ili dijelovima selišta. Na mnogIm mjestIma sehsten;r se. smao
trao seljački posjed određene veli.čine. prema. kojeI1l; .~u odr,:đlv~m feu-
dalni tereti. Ali u sastavu su selista cesto bIle razhclte poljopnvredne
površine i površine različitog boniteta. U praksi je selišt.e npr..na račun
smanjenih oranica moglo imati više liva~a..Na ne~o~Iko.. mje~t~ sas-
tavnim su dijelom selišta smatrani manjI vmogradI l dIjelOVI suma.
Ako se svi ti elementi uzmu u obzir, selište se mora definirati kao
seljački posjed određene vrijednosti ili određene ekonomske snage.
Takvo je selište bilo jedinica za određivanje feudalnih tereta.
Na posjedima Zagrebačkog kaptola I1l;jera za veličinu ~eljačl~o~ I?o-
sjeda bila je u XIV stoljeću m a r t u r l n a. Standardmm seljackrm
posjedom smatrao se onaj koji je plaćao cijeli iznos marturine. Prema
marturinama kmetovi su se nazivali kunovnjaci (marturinarii}.698 U pro-
vincijama zagrebačke biskupije Ivaniću, Cazmi i Dubravi seljački su
posjedi još i u drugoj polovici XV st. računati u marturinama. Poje-
dini kmetovi držali su samo trećinu ili četvrtinu marturine.'" Na po-
sjedima Zagrebačkog kaptola mjera seljačkog posjeda postalo je u XV
". MHEZ II, 61.
'" KAZ, ACA, 30j1.
408
st. selište (sessio, fundus), iako su u Varaždinskim Toplicama neke daće'
i dalje određivane prema marturinama.
Prema registn:! iz 1472. selište (fundus) na vlastelinstvu Kristalovcu~
sastojalo se od 5 do 14 funiculusa oranica i 1~ metha livada. Oko
67% posjeda koji su se računali kao čitavo selište držalo je 8-10
funiculusa oranica i 2-3 metha livada, a 33 % čitavih selišta držalo
je posjede od 5 do 7, odnosno od 11 do 14 funiculusa.7oo Na vlastelinstvu
Dobroj Kući seljački su posjedi 1474. popisani u astim jedinicama (funes).
Veličini jednog selišta odgovarali su posjedi s 11-15,5 »funesa«.7D1 Na
posjedu Bojnikovcu selištem je smatran seljački posjed koji je imao~
10 funiculusa zemlje. Ali selište je bilo istodobno i posjed predijaica
Emerika s 35,5 funiculusa.'02
Na vlastelinstvima Međuriću i Velikoj u Križevačkoj županiji se-
ljački su posjedi 1519. računati u k e t e l i m a (mensura sive ligatura
terrae wlgo Kethel appelata, funiculus wlgo Kethel). Veličini seHšta
odgovarali su posjedi s 1-2 ketela.70J
Na nekim mjestima veličina selišta je u XV stoljeću određena bro-
jem dana oranja (jutara). Posjednici vlastelinstva Rakovca odredili su
1435. da svako selište u Rakovcu i Kalinovici ima 12 jutara oranice
(dietas terrae arabilis},'04 a vlastelin Bisaga je 1478. propisao da selište
u Novom Mjestu ima 17 jutara oranica.'"
Svako je selište u selima Jakopovcu i Torincima na posjedima
strezanskih pavlina držalo 14 jutara oranica. Neka su selišta mogla
imati i više jutara. Uz selište je pripadala livada (pratum), aselištima
u Torincima još i šuma. Cini se da su istu veličinu imala selišta i u
drugim selima strezanskih posjeda. Jedino je selište u udaljenom selu
Kamenom (kod Koprivnice) imalo samo 5-10 jutara oranica (u pro-
sjeku 7,7 jutara) i livadu s urodom od 4 stoga sijena.'"
U selu Saborskom na modruškom vlastelinstvu selište je 1486.
imalo 12 dana oranica (»ka vsakomu selu štima dni 12«) i sjenokoše
s prirodom od 4 stoga sijena. Ali veličina seljačkih posjeda na tom
vlastelinstvu razlikovala se od sela do sela. U seoskoj općini Jesenici
seljački su posjedi imali od 6 do 30 dana, a u selu Zavrhu 8-64 dana
oranja. Seljački posjedi u Grabarku držali su 4-16 oranja, a svi su
davali jednake daće. U Lukovdolu selište je držalo 9-10 dana oranja.7I"
700 »Registrum sessionum in oppido Cristalowcz et pertine~ttiis eiusdem. Regis-
trum super portianes fenilium egregii Ladisiai Hermani de Kristallocz« (MOL,
Batthyany cs., Acta antiqua, br. 80 A).
"" MOL, Dl 94.515.
,~ Isto, 102.333.
"" Isto, 37.007.
7M NRA, 1522/17: »ad quamlibet sessionem ipsorum tam jobagionalium quan!
desertarum [...] duodecim dietas terrae arabilis ipsorum per torrnam equalis divi-
sionis et seqllestrationis amplicuisent et annexissent«.
70S JA, Lopašićeva ostavština, XV-2S, D-II-14.
<1.16 »quelibet sessio in predicta villa Jakopovez habet adminus de teTris arabilibus
XIII ;ugera aut plus«(,' II Torineima: »quelibet sessio habet pratum et 14 dietas de
terra arabili et urzam silva1n(. U selu Kamenom navedena je posebno veličina.
svakog selišta (VZA V, 208-212).
701 Lopašić, Hrvatski urbari, 27-81.
 Na grebenskom je vlastelinstvu cijelo selište (sessio integral sredi· Kmetsko selište na dubovačkom vlastelinstvu imalo je u drugoj
nom XVI st. držalo 12-15 jutara oranica. Na selište je zapravo u pro· polovici XVI stoljeća 8 i više jutara oranica. Purgari su držali u pro-
.sjeku dolazilo oko 14 jutara oranica. Iste su veličine bila selišta i u sjeku samo oko 2 jutra oranica.713
Zfu'1llaću (12-14 jutara). Na Batthyanyjevu posjedu Turnišću u Međi­ Prema tome, selišta su na nekim posjedima već u XV stoljeću
murju selišta su 1559. bila veća od 16 do 24 jutra oranice. Svakom imala 12-17 jutara oranica. Na većini mjesta standardna je veličina
su selištu na Batthyanyjevim posjedima pripadale i određene livade. selišta u XVI stoljeću iznosila 10-14 jutara oranica. Sličnu su veli-
Prema regulaciji iz 1560. selišta u Turnišću dobila su livade s oko 10 činu imala i kvartalistička selišta. Samo na nekim vlastelinstvima se-
stogova sijena. Ali pojedinci su držali livade i s 30 stogova sijena: lišta su bila i veća, od 16 do 20 jutara oranica. Ali sve su te veličine
Vlastelin je prilikom regulacije veličinu livada doveo u sklad s veh- zapravo prosječne. Vrijednost selišta određivala se prema veličini i bo-
,činom selišta.7GS nitetu oranice, livada i drugih poljoprivrednih površina.
Na vlastelinstvima Gornjem i Donjem Gradecu, Sokolu i Koroni
selište je 1551. imalo 18, a na posjedima Petrinje 17 jutara.'" Selište
je i na sisačkom vlastelinstvu sredinom XVI st. imalo oko 17 jutara 2. Struktura selišnih posjeda
>oranica.710
Prema popisu iz 1607. na posjedima Zagrebačkog kaptola kod Za- Prije smo zaključili da je u drugoj polovici XV i na početku XVI sto-
greba selištu je u prosjeku pripadalo 12-14 jutara oranica i 4-5 ko· ljeća oko 80-90% seljaka na vlastelinstvima držalo posjede srednje
saca livada. Ali to su samo prosječne veličine. Bilo je selišta i s 8 veličine. Nešto veća posjedovna diferencijacija bila je razvijena samo
jutara oranice. Poluselište u Cerju držalo je npr. 10,5 jutara oranice i na sisačkom i grebenskom vlastelinstvu. Istakli smo da se imovinska di-
2,5 kosaca livada, ali se čitavim selištem smatrao i posjed Petra Drag- ferencijacija prvenstveno izražavala povećavanjem broja inkvilina, gor-
.čića u Dumovečkom Novaku koji je imao 8,5 jutara oranica i 4 kosca njaka i bezemljaša i na drugoj strani bogaćenjem dijela seljaka koji su
livada. se bavili vinogradarstvom i svinjogojstvom.
Zagrebački je kaptol 1607. seljačke posjede popisivao s namjerom Porast broja podložnika doveo je u XVI st. do daljih promjena u
da izjednači gospodarski potencijal kmetova istih posjedovnih grupa. strukturi rustikala na vlastelinstvu S i s k u. God. 1499. na 174 selišta
Mnogim su kmetovima tada oduzete zemlje i livade, koje su držali nalazila su se 334, a 1543. na 170,5 selišta nalazilo se 597 seljačkih
;preko veličine selišta, i dodane posjedima drugih kako bi se njihov posjeda. Povećavanje broja kmetova na rustikalu gotovo jednake veli·
zemljišni fond povećao do cijelog selišta. Ali i pokraj toga ostale su čine izazvalo je dijeljenje seljačkih posjeda na sitne parcele. Prema
:znatne razlike. Kanonici su npr. Luki Mesecu iz Kraljevačkog Kobi- popisu dijela sisačkog vlastelinstva iz 1539, u selima Odri, Pračnom,
ljaka kao selište ostavili 26,25 jutara oranice i 7,5 kosaca livada "eo Gornjoj, Dužici i Petrovcima prevladavali su sitni seljački posjedi od
.quod fidelis Capi/ula extitil«. Popisivači tih zemalja posebno su nagla- četvrtine, petine, šestine i osmine selišta.'l4 Prema popisu iz 1543. struk-
sili da je u seoskoj općini Dumovec zemlja manje plodna, što je tako- tura je rustikala na vlastelinstvu bila ova:
đer utjecalo na odmjeravanje veličine pojedinih selišta.7l1
Standardni seljački posjed na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu Broj % posjednika Ukupno
činilo je kvartalističko selište (sessio quartalistica, sessio quartalis). To je Grupa posjeda posjednika od ukupnog selišta % selišta
II grupi
selište sadržavalo 1D-12 jutara oranica i 4-10 kosaca livada. Veličina II grupi broja II grupi
selišta razlikovala se ponešto i po seoskim općinama. Dok je npr. naj-
više kvartalističkih selišta u brdovečkoj seoskoj općini držalo oko 10 Sessio 1-2 17 3,07 18,5 10,82
jutara oranica, u seoskim općinama Novakima i Stupniku većina je Sessio 'j, 126 22,74 63 36,84
imala 16-20 jutara oranica. Sessio 'j, 5 0,90 3,33 1,95
Posebnu kategoriju seljačkih posjeda na susjedgradsko-stubičkom Sessio 'j, 44 7,94 14,33 8,37
Sessio 3/, 11 1,98 8,25 4,82
vlastelinstvu činile su kune. To su bili mali posjedi s 4-6 jutara oranica Sessio 5/8 20 3,61 7,50 4,38
i obično bez livada.7l2 Sessio '/, 115 20,76 28,75 16,78
Od 'Is do '/10
,oo MOL, Batthyany CS., Urbari, Filmtar 4328, 4329. selišta 189 34,11 25,50 14,91
709 »Registrum super reambulatione terrarum utriusque Gradecz, Zokolwara et Od '/" do 'j,o
Corona in quibus sessio integra ex dietis octodecim et Petrynya ubi sessio integra selišta 27 4,87 1,43 0,87
.cO/lticitur ex die tis sedecim ...« (KAZ, ACA, 81/32).
no KAZ, ACA, 31/67.
1ll KAZ, Decimalia, 453. m Lopašić, Hrvatski urbari, 117-119, 120.
m Ur. et Con., 51/2; HZ XIX-XX, 1966-67, 172-174. 114 Connumeratio sessionum et colonorum provintiae Scitiensis (KAZ, ACA, 31/66).

410 411
 Prt..-ma tome, najveću su grupu podložnika na sis::čkom yJastelinstvu držalo je 497 ili 56,8% podložnika. Veće P?sjede od kvar.t.alističkog ~e­
činili 1543. seljaci koji. su drž~li o~ p:,tine do desetm<; s~hs.ta (34,.11 % lišta držalo je samo 11,2% seljaka. Na susJedgradsko~ d;Jelu vl~st:,lm­
podložnika). Na vlastelmstvu Je opcemto porastao broJ SItnIh pO~J~da. stva seljaci su držali nešto veće posjede nego na stubIčkim pOSJedIma.
Posjede od jednog selišta i veće drž~~ je još ~~mo 3,07% podlozmka. Ali i ovdje su ipak prevladavala sitna seljačka imanja, manja od kvar-
Udio seljaka s posjedima od pola sehsta sm~:'J~o s': ~~ 1499. ~o 1543. talističkog selišta.717 •
sa 50% na 22,74%. Na vlastelinstvu su 1543. zIvJela JOs l 43 seljaka bez Na posjedima Zagrebačkog kaptola o k o Z a g r e b a rustikal se u
zemlje - novih doseljenika i želira. XVI st. povećavao krčenjem novih zemalja. Prema popisu ,iz 1587. u
Struktura selišnih posjeda na sisačkom vlastelinstvu odražavala je seoskim općinama štibre seljaci su držali pret~žno sitne posje~e. Ve!ika
samo približno stvarnu strukturu seljač~og ze~ljišnog fond::. U.spore~o grupa seljaka držala )e samo _1-~ jut,;a ?ran':.~a. U ~o!ovo SVIm sehma
s porastom broja stanovnika na vlastelmstvu Je ~e~o osvajanje .novih seljaci su svoje oramce povecavah krcenJem slkara l suma.
zemalja krčenjem šikara i šuma. God. 1543. ~elJacI tog vlastelm~.~v:: U seoskoj općini Dumovec fond se seljačkih oranica od 1587. do
držali su oko 1500 jutara krčevina i oko 1400 Jutara »laza«. ZemlJlsm 1607. povećao za 198 jutara, iako se broj kmetova smanjio s 51 na
se fond sisačkih podložnika dodatkom izvanseli~nih zemalja (~rčevina 46 domaćinstava. U istom razdoblju veličina se seljačkih livada pove-
i laza) udvostručavao. Rustikal se zapravo sastojao od dva podjednaka ćala za 63 kosca. Povećanje zemljišnog fonda bilo je glavni razlog
dijela: starih selišnih zemalja (njihova je ukupna veličina 1499. i 15.43. što su svi seljački posjedi u štibri 1607. regulirani kao poluselišta i či­
gotovo jednaka) i novoosvojenih 7e:n~lja. K.rčevinsk.e zemlj~, međutIm, tava selišta.7I '
nisu bitno mijenjale strukturu selJackIh posJeda. Istrna, s nJIma se pro- U španatu K o s n i c i (sela oko Kosnice, ispod Save) seljački su
sječni posjed povećavao s 0,31 na 0,57 selišta. Ali. više <;>~ 5~% ..~rče­ posjedi popisivani u selištima. Prema popisinIa iz 1569. i 1583. struk-
vina držali su bogatiji seljaci, s posjedima od polovIce sehsta l veclm.7I ' tura posjeda u tim selima bila je ova:
Strukturu seljačkih posjeda na stubičkom dijelu s u s j e d g r a.d-
s k o - s t u b i č k o g vlastelinstva prikaz~,? sam u radt;t o tom vlas~el!:,­ 1569. 1583.
stvu. Na temelju analize podataka stubickog urbara IZ 1566. zakljucIo Broj Broj
sam da je ondje prevladavao sitni zemljišni posje~. Oko 80% ~m:'5ova Glupa posjeda posjednika Selišta posjednika Selišta
na tom dijelu vlastelinstva držalo je posjede manje od kvartahstlCkog II grupi u grupi II grupi
II grupi
selišta. Povrh toga, bilo je još i 116 inkvilina, koji su držali vrlo sitne
zemljišne parcele (1-2 jutra oranica).7I6 Sessio 1,5-2 8 14 8 12,5
Prema urbaru iz 1566. na susjedgradskom dijelu vlastelinstva struk- Sessio 1 39 39 30 30
tura seljačkih posjeda bila je ova: Sessio '/, do '/, 38 20,25 37 23,6
Sessio Ih 36 18 75 37,5
Sessio 1/, 9 2,75 8 2
% posjednika Ukupno kvarta- Sessio Ih 3 1 3 1
Grupa posjeda Broj posjednika grupi lističkih selišta
II
Sessio 'h 3 2
Quartale l l h i veći Sessio 1/, 1 0,22
posjedi 98 11,2 150 Ukupno: 136 97 162 106,8
Quartale 1 238 27,2 238
Quartale Ih 119 13,6 59,5 717 Podaci su izračunati prema susjedgradskom urbaru iz 1566. Prema sumar-

Kuna 97 11,09 nim podacima, koji se II urbaru navode za svaku seosku općinu, struktura je
seljačkih posjeda bila ova:
želiri 281 32,1
Predijalci 18 2,09 Seoska Kmetovi Kunovnjaci želiri Predijalci
općina
Građani (oppidani) 23 2,6
Brdovec 169 17 107 13
Ukupno: 874 Zaprešić 26 17 19 2
Pušća 94 16 37 3
Podgorje 47 10 15 O
I na susjedgradskom dijelu vlastelinstva n::jbrojniju gr~p~ podlož- Novak 49 1 46 O
Stenjevec 39 21 28 O
nika činili su 1566. želiri (32,1 %). Posjede manje od kvarta~Istlčkog .~':­ Stupnik: 41 7 20 O
lišta držali su još polukvartalisti i kunoynjaci. Prema t<;>;ne, SItne ze.mIJls- Ukupno: 465 89 275 18
ne posjede, manje od selišta, na susjedgradskom dIjelu vlastelmstva Ako se tom broju dodaju purgari, prema našem su računu bila samo 4 podlož-
nika više. (MOL, Ur. et Con., 51/2).
115 Izračunato prema l)SUmma dietarum extirpatiarwn in Zyzek novarum et 71& »Conscriptio terrarum totius Stibrae [o oo] anno domini 15870« (KAZ, ACA,
veterum« 1543. (KAZ, ACA, 31/67). 2/45); »Conscriptio terrarum totius Stibrae et proventuum ex eis provenire deben-
'" HZ XIX-XX, 1966----<S7, 171-174. tium [... J facta in anno domini 1607.« (KAZ, Acta decimalia, 453).
412 413
 Najbrojniju grupu posjednika činili su, dakle, 1569. držaoci čitavog 1537. 1549. 1567. 1595.
selišta, a 1583. poluselišnjaei. Ukupan broj selišta povećao se uključiva­
njem u sastav kosničkog posjeda novog sela.719 Grupa Broj Selišta Broj Broj Broj
posjeda posjed- II grupi posjed. Selišta posjed- IISelišta
grupi
posjed- Selišta
Navedeni podaci o strukturi rustikala pokazuju da je na vlastelin- nika nika II grupi
nika nika II grupi
stvima u unutrašnjosti, na kojima se povećavao broj kmetova, u XVI
st. došlo do usitnjavanja seljačkih posjeda.
Na vlastelinstvima i posjedima u blizini granice prema Turskoj u Sessio 3 O O O O 1 3 O O
rustikalu su i dalje prevladavali veći seljački posjedi. Naseljeni dio Sessio 2 10 20 8 16 3 6 1 2
rustikala u seoskoj općini Hrašćini na g r e b e n s k o m vlastelinstvu Sessio ll;' 9 13,5 3 4,5 O O O O
imao je 1558. ovu strukturu seljačkih posjeda: Sessio 1 1/ , O O O O O O O O
Sessio 1 77 77 54 54 41 41 51 51
Sessio '/, O O O O O O O O
Sessio lj, 30 15 7 3,5 6 3 6 3
Veličina posjeda Broj posjednika Selišta II grupi Sessio lj, O O O O 2 0,66 3 1

3 Ukupno: 126 125,5 72 78 53 53,66 61 57

Sessio 1,5 2
Sessio 1 2 2
Sessio '/, 3 2,25 Posjede od čitavog selišta i veće od selišta držalo je 1537. g. 76%,.
1549. g. 90%, 1567. g. 84% i 1595. g. 85% topličkih podložnika.m
Sessio lj, 30 15
Sessio 1/, 32 8
3. Krčevine

Najbrojniju grupu posjednika činili su držaoci četvrtine selišta. Na
tom je dijelu grebenskog vlastelinstva struktura seljačkih posjeda slična
onoj na dobro naseljenim vlastelinstvima. Ali grebenskom je vlastelin-
stvu pripadao posjed Z a m I a ć e kod Varaždina. Na njemu je 1505.
svih 48 seljaka držalo cijela selišta (fundus). God. 1559. seljaci su u
Zamlaću također držali pretežno čitava selišta: od 51 posjeda čitava
su selišta imala 44.720
Na vlastelinstvima P e t r i n j i, G o r n j e m G r a d e e u i D o-
n j e m G r a d e e u prevladavao je početkom XVI st. sitni seljački po-
sjed (želiri, bezemljaši, kvartalisti). Kad se sredinom XVI st. stanovniš-
tvo tih vlastelinstava počelo iseljavati, znatno se povećao broj seljaka
koji su držali posjede veće od pola selišta.72l
Var a ž d i n s k e T o p I i e e su u XVI st. pripadale u grupu opu-
stošenih vlastelinstava. Na tom je vlastelinstvu tijekom čitavog XVI
st. dio rustikala bio pust. Cini se da su ondje seljaci mogli dobiti ono-
liko zemalja koliko su bili u stanju obrađivati. Popisi redovitih nov-
čanih daća sadržavaju podatke o strukturi seljačkih posjeda samo u
selima OrtIinovcu, Tohoveu, Velikom Jalševeu, Domkovcu, Trgovišću i
trgovištu Toplicama. U svim tim selima prevladavali su posjedi od čita­
vog selišta i veći. Posjedovna struktura bila je u njima ova:
'" KAZ, ACA, 42/26, 42/28.
,~ MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar 4328.
m KAZ, ACA, 81/32.
Dosad je u VIse navrata već naglašeno da se gospodarsko stanje na
vlastelinstvima u unutrašnjosti u XVI st. razlikuje od stanja na opu-
stošenim vlastelinstvima uz tursku granicu. Dok su na njima mnogi
seljački posjedi ležali pusti i postepeno obrastali šikarama, na vla-
stelinstvima u unutrašnjosti krčenjem šikara i šuma stvarane su nove
poljoprivredne površine. Jedna od važnih značajki zaštićenih vlastelin-
stava u unutrašnjosti bila je upravo pojava velikog broja krčevina.
Krčevine (terrae extirpatiae, extirpaturae) obično su popisivane kao
posebna kategorija zemalja. Krčenje je obavljano bez neposredne kon-
trole zemaljske gospode. Feudalci su samO povremeno obavljali revi-
zije seljačkog zemljišnog fonda i u fond selišnih zemalja uključivali nove
zemlje ili im nametali posebne daće. U diobi susjedgradsko-stubičkog
vlastelinstva 1574. bilo je određeno da će zemaljska gospoda svake sedme
godine odrediti sposobne ljude (»huius rei expertos,,) koji će na via·
s~elinstvu popi~ati nove vinograde i iskrčene zemlje (»novas plantaturas
vznearum et ettam novas extirpaturas terrarum,,) i nametnuti im uobi-
čajena poda1'anja.72'
Zagrebački je kaptol još 1470. odredio da svaki kmet na sisačkom
vlast.elinstvu t;Uože iskrčiti šikare i oranice u veličini čitavog selišta.
Iskrcene zemlje mogao je 8 godina uživati bez feudalnih tereta. Nakon
'" Isto, 70/12, 66/4--5, 70/27, 63/32, 63/38, 63/39, 63/42, 63/47.
m AV VII-VIII, 1964--65, 139.

414 415
 tih osam godina od krčevina su se morali davati isti feudalni tereti
kao i od selišnih zemalja.'"
Na sisačkom su vlastelinstvu 1543. popisane sve nove i stare krče­
vine (»Summa dietarum extirpatitiarum in Zyzek novarum et veterum«).
Prema tom registru podložnici su držali oko 2900 jutara krčevina i
»Iaza«, gotovo jednako koliko i selišnih zemalja. Krčevine je imao go-
tovo svaki kmet. Veće su imali držaoci većih selišnih. posjeda. Ali na
krčevinama su živjeli i mnogi inkvilini i novi naseljenici.
775
• Na susjedgradskom dijelu vlastelinstva krčevine su se također na-
Zagrebački je kaptol 1544. zaključio da se ubuduće na sisačkom vla-
.stelinstvu od svakog jutra krčevine naplaćuje godišnje 5 denara.77' Prema
toj odluci vlastelinstvo je od krčevina trebalo dobivati 145-150 forinti
.činža. Sredinom XVI st. Kaptol je zabranio da se nove oranice stva-
raju krčenjem hrastovih šuma. Ali kmetovi se nisu pridržavali te za-
brane. Kaptol je stoga 1554. odredio posebnu komisiju koja je na sisač­
kom vlastelinstvu istraživala krčevine stvorene sječom hrastova. Ona
je seljake koji su uništavali hrastove oglobila visokim iznosima. Desetak
kmetova je i uhapšeno. Mlinar Mihajlo iz Hrastilnice je npr. u šumi
iskrčio dva jutra oranice. Na tom je mjestu posjekao 36 vrijednih hra-
stova, od kojih je 16 spalio. Mirko Kliec je posjekao 10 hrastova da
bi načinio livadu. Seljaci iz Stupnog oglobljeni su s 50 forinti jer su
posjekli dio šume Zalovi.'"
Krčenje je bilo osnovni oblik p!'oširivanja rustikala na sisačkom vla-
stelinstvu sve do turskih napada 80-ih i 90-ih godina. Obnovljeno je
ponovo tek 20-ih godina XVII stoljeća, a 1627. je regulirano posebnom
uredbom.77s
Prema popisu zemalja iz 1587. krčevine su držali mnogi kmetovi Za-
:grebačkog kaptola u Stibri. Krčevine su npr. u seoskoj općini Dumovcu
,činile oko 9% seljačkih zemalja. U općini Sesvetama petnaestak kme-
tova živjelo je na novim krčevinama (extirpaturae novae, oko 25 jutara).
Krčevinske livade i oranice držali su također mnogi seljaci.779
Popis zemalja Stibre iz 1607. pokazuje da su mnogi seljaci i tada
krčenjem povećali svoje posjede. Svi seljaci iz Otoka u seoskoj općini
:Sesvete držali su oranice u »novim krčevinama« (»in Novi Kerch«). Kme-
·tovi u Hruščici i Sopu također su većinu svojih posjeda stvorili na krče­
-vinama. Kmetovi u Ivanjoj Rijeci iskrčili su >>ilove krčevine pokraj
'šume Resnik«. Gotovo je svaki kmet u tom selu držao parcelu krčevina.
.stvaranjem krčevina kod Resničke šume oni su povećali svoj zemljišni
fond za oko 35%. Zagrebački je kaptol 1607. oduzeo oko 9 kosaca livada
koje su kmetovi iz Narta iskrčili na rubu šume. Manje parcele krčevin­
:skih zemalja posjedovali su 1607. kmetovi po svim selima Stibre.7JO
m Tkalčić, Starine XI, 1879, 42.
"' KAZ, ACA, 31/67.
", JA, II-c-49, list 206.
m »AHna domini 1554. Regestum super inquisicione novarum extirpationum ex
:succisione quercuum in ipsis extirpationibus naviler factis ... « (KAZ, ACA, 31/75).
no KAZ, ACA, 39/18.
729 Isto, 2/45.
730 KAZ, Acta decimalia. 453.
-416
Velik broj krčevina držali su u drugoj polovici XVI stoljeća kme-
t~)Vi susjedg~ads~o-s.tubičkog vlastelinstva. Na stubičkom dijelu vlaste-
lms~va krčevma Je bllo go.tovo u svakom selu (oko 210 parcela na cijelom
posJedu). U selu OroslaVjU su npr. 32 seljačke obitelji živjele na krče­
vinama, a 35 na selištima. Najveći dio krčevinskih zemalja držali su
želiri (145 parcela). U više sela oni su popisani kao »krčevnjaci« (extir-
paturas tenelttes).731
lazile II n;nogim seHma. Prema mčunu Franje Tahyja vlastelinstvo je
svake godme dobivalo 27,93 forinte krčevinskog činža i 567 krčevinskih
kopuna. Kmetovi su za jutro krčevina plaćali 4--5 krajcara i davali
jednog k~puna. Na.su~jedgradskimje posjedima bilo prema tom računu
oko 560 Jutara krcevma, a povrh toga su i strani kmetovi držali 135
jutara iskrčenih oranica i 39 krčevinskih livada.'"
Ve~ j,,: spomenut<? da se na vlastelinstvu Brezovici alodijal poveća­
va? k~cenJen;. Skrbn~k Franj,:. i Gašpara. Mrnjavčića je do 1555. »is-
krc~o l po,:ecao. ?ran!ce na ~llSe <?d 250 Jutara, kako ovdje tako i u
brdln;a, kOJe pnJe mkada msu b,le orane«. Nove alodijalne krčevine
nastajale su na tom vlastelinstvu sve do kraja XVI stoljeća.7J'
Na posjedima lepoglavskih pavlina kmetovi su sredinom XVI st.
iskrčili nove zemlje na brdu Travniku. Samostan je za alodijal dao
iskrčiti jednu veliku livadu.'" Kmetovi u Mirkovcu kod Zaboka iskr-
čili su oko 1559. dio šume na jednom brdu.'" Među melioracijama
koje su nećaci kanonika Jurja Heressynczyja izvršili na posjedu kurije
Kerestinec posebno se 1560. navode »nove krčevine oranica i livada« .'36
Oko 1573. kmetovi vlastelinstva Bele iskrčili su oko 20 jutara ora-
nica u šumi Cerje.'" Na krapinsko-kostelskom vlastelinstvu krčevine su
u većem broju popisane nakon 1572. Na početku XVII st. njih je na
tom vlastelinstvu držao gotovo svaki drugi kmet. Veliki kompleks krče­
vina i novih vinograda nalazio se na Brdu kod trgovišta (stirpaturae et
plantattIrae in monte Berdo noviter factae).'38
Na posjedu Komoru šume su intenzivno krčene u drugoj polovici
XVI stoljeća. Između suvlasnika tog posjeda izbio je 1591. zbog krče­
vina spor. Oni su 1582. podijelili sve državine osim šuma. Od 1582.
~o 1591. neki su suvlasnici svoje posjedovne dijelove znatno povećali,
Jer su u zajedničkim šumama iskrčili nove oranice i livade. Suvlasnici
?u se na kraju 1591. sporazumjeli da se ponovo procijene svi posjedi
l da oni koji imaju manje krčevina dobiju dio šume »za jednake krče­
vine oranica i livada« (pro similibus terris vel foenilibus extirpaticiis).7J9
. Seljačke krčevine na posjedu Slavetiću spominju se 1595. prilikom
dIObe članova obitelji Oršić. Matija Oršić je stavio primjedbu na pro-
m HZ XIX-XX, 1966-67, 163-164.
'" Ur. et Con., 51/2.
:" KAZ, ALC I, M/31O, B/B8.
,H Acta claustri paulinorum de Lepoglava, III/l, III/S.
'" KAZ, ALC I, Litt. M/265.
", KAZ, Prot. I, 165-173.
'" KAZ, ALC I, Litt. P/320.
no Arhiv ob. Sermage, III, br. 206, 9.
m KAZ, ALC II, br. 2053.
27 Agrumi odnosi II Hrvatskoj
417
 \
vedenu diobu, jer u njoj nisu »kerči popisane nego samo selske zemlje,
da zato vsaki kmet, ki je kerče imal, kamo je dopal svojom naselnom
zemljom vsakomu je slobodan kerč ostak On je zatražio da se po-
dijele i krčevine, jer Lukša Oršić je načinio »velike kerče, tuliko da
si je tri željare naseli! bik Diobni sud je, međutim, odredio »da se
ima knezu Matijašu od ostale općine treti dil onoliko pokazati i dati
kuliko je po dilu Lukša izkerčil ili njegovi želiari«."o
Navedeni podaci potvrđuju da je u privrednom životu zavisnih se-
ljaka na vlastelinstvima i feudalnim posjedima iza graničnog pojasa
važnu ulogu imalo osvajanje novih poljoprivrednih površina putem krče­
nja šikara i šuma. Na posjedima u Zagorju, oko Zagreba, Siska i na
posjedima između Save i Kupe zavisni su seljaci ulagali velike koli-
čine rada u kultiviranje tla, u pretvaranje prirodnih tala u obradive
poljoprivredne površine. Proširivanje rustikala tim putem bilo je naro-
čito intenzivno u drugoj polovici XVI stoljeća.
4. Kategorije zavisnih seljaka
Na vlastelinstvima i feudalnim posjedima u Hrvatskoj živjelo je u XVI
stoljeću nekoliko grupa podložnika (subditi). Te su se grupe međusobno
razlikovale prema veličini posjeda, strukturi feudalnih podavanja i po-
ložaju na vlastelinstvu.
a) Kmetovi (coloni, jobagiones)
Osnovnu grupu zavisnih seljaka činili su k m e t o v i (coloni, jobagio-
nes). Oni su neprekidno u središtu našeg prikaza i stoga o njima ovdje
napose ne govorimo. Podaci o strukturi rustikala, koji su prije nave-
deni, pokazuju da se na mnogim posjedima među kmetovima razvila
dosta duboka imovinska diferencijacija. Na sisačkom je vlastelinstvu
npr. posjede standardne veličine od pola selišta 1543. držalo samo 22,74%
kmetova. Oko 21 % kmetova posjedovalo je četvrt selišta, a gotovo
40% sitne posjede, manje od četvrt selišta.141 Kmetski posjedi u špa-
natu Kosnici dijelili su se u drugoj polovici XVI st. prema veličini u
desetak grupa.
Na stubičkom je posjedu 1566. čitavo kvartalističko selište držalo
samo 37 kmetova. Preko 100 seljaka držalo je tek polovicu takvog se-
lišta (quartalicium medium), a 58 je živjelo na još manjim selišnim
posjedima - kunama.''' Na susjedgradskom dijelu vlastelinstva kmeto-
vima su smatrani držaoci kvartalističkog selišta i kunovnjaci (coloni
kunae, in kunis residentes). Kvartalisti su 1566. činili 54,6%, a kunov-
njaci 10,5% podložnika. Ali i među kvartalistima su postojale imovinske
razlike. Posjede veće od čitavog selišta držalo je 21 %, posjede od čita­
vog selišta 52%, a posjede od pola selišta 26% seljaka u toj grupi.
,oo Arhiv ob. aršić, 51/8.
'" Prema podacima iz popisa posjeda (KAZ, ACA, 31/67).
'" HZ XIX-XX, 1966-1967, 173-174.
418
b) želiri ili inkvilini (inquilini)
Na gotovo svim naseljenim posjedima porastao je u XVI st. broj ž e-
I i r a ili i n k v i I i n a (inquilini). Bromlej je upozorio da imovinsku
diferencijaciju u XV i XVI st. najjasnije pokazuje porast te grupe
zavisnih seljaka. Smatrao je, međutim, da je osnovna masa inkvilina
nastala propadanjem kmetova, a dio po porijeklu vezan za seljake
koji su se naseljavali na pridvornom gospodarstvu vlastelina (podvor-
ci). Bromlej je zaključio da su inkvilini sloj feudalnog društva, i to
sloj s jasno definiranim statusom.'"
Analizirajući podatke iz stubičkog urbara već sam upozorio da se
postanak inkvilina ne može vezivati uz siromašenje kmetova i pridvor-
no gospodarstvo vlastelina. Stubički urbar iz 1567. pokazuje da je ve-
ćina inkvilinskih posjeda nastajala krčenjem. Najveći broj krčevina na
tim posjedima činile su državine inkvilina, koji su se i nazivali krčev­
njaci (extirpaturas tenentes, extirpaturisti). Analiza prezimena tih inkvi-
lina-krčevnjaka pokazala je da ih je oko 50'10 bilo u nekoj rodbinskoj
vezi s posjednicima selišta (ista prezimena). Iz toga je proizašao za-
ključak da su mnogi inkvilinski posjedi nastali putem izdvajanja poje-
dinih obitelji sa starih selišta.'"
Na susjedgradskim je posjedima 1566. popisana 281 obitelj inkvi-
lina (32,1 % podložnika). I na njima su inkvilini pretežno živjeli na
krčevinama. Oko 35% susjedgradskih inkvilina imalo je ista prezimena
kao selišni kmetovi. Ta je grupa inkvilina najvjerojatnije nastala tako-
đer izdvajanjem pojedinih obitelji sa starih selišta. Na susjedgradsko-
-stubičkom vlastelinstvu oni nisu živjeli, kako je mislio Bromlej, oko
vlastelinske tvrđave. Njihovi su se posjedi nalazili u svakom selu, a
posebno još i na mjestima intenzivnog krčenja. Bili su to obično po-
sjedi s 0,5-2 jutra oranica.'"
Sačuvani izvori pokazuju da su inkvilini bili dosta nepostojana gru-
pa podložnika. Na mnogim je mjestima njihov broj ovisio o kriterijima
po kojim su seljaci prilikom popisa svrstavani u tu grupu podložnika.
U pravnom pogledu status se inkvilina nije razlikovao od statusa kme-
tova. Inkvilini su zapravo predstavljali samo podvrstu kmetova.
Na donjostubičkim posjedima inkvilini su 1598. činili 19,9%, a na
susjedgradskim posjedima 15,9% podložnika. Udio se te grupe seljaka
među podložnicima od 1566. do 1598. smanjio gotovo za polovicu.'"
Ali na dijelovima susjedgradskih posjeda broj se inkvilina u XVII st.
ponovo povećao. Tako su npr. 1609. na dijelu koji je držala obitelj
Gregorijanec inkvilini činili oko 40% podložnika.
Dosta veliku grupu inkvilina činili su i novi naseljenici. Na više
zagorskih vlastelinstava inkvilini se u XVI i XVII st. javljaju pod
nazivom fra j m a n i. »Frajmani« su bili novi naseljenici, naseljeni
7.0 J. V. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie v HorvatU 1573 goda, Moskva 1959,
118-122.
". HZ XIX-XX, 1966-67, 164, 174-176.
'" MOL, Ur. et Con., 51/2.
146 Popisi i obračuni poreza, 374--387, 464-466.
27* 419
 činili 22%, 1590. g. 19%, 1598. g. 14% i 1630. g. 14,6% podložnika.""
Na dubovačkom vlastelinstvuinkvilini su prema procjeni iz 1579.
bili najbrojnija grupa podložnika. Stanovali su u Dragi, oko grada i
u Eržićima (66 obitelji - 41 % podložnika). God. 1581. popisano je 47
inkvilina, 19 manje nego 1579."1
U popis domaćinstava iz 1598. upisan je na zagorskim vlastelinstvi-
ma ovaj broj inkvilina:

% od ukupnog
Vlastelinstvo Broj inkvilina broja pod!ožnika
Cesargrad 225 36,5
Krapina-Kostel 278 39,1
Trakošćan 64 19,5
Bela-Ivanec 52 20,8
Veliki i Mali Tabor 160 30,3
Oštrc 53 30,7
Lobor 19 11,3

Prema tome, na pojedinim vlastelinstvima inkvilini su činili VIse

od 30% podložnika."2 Bili su dosta brojna grupa podložnika i na ma-
Ugarski plemić (bakrorez njim posjedima. Na posjedu kurije Marijaševec inkvHini su npr. 1598.
Petra Bartelit/sa iz 1589) činili 27,2 %, na posjedima pavlina u Lepoglavi 27,7%, a na posjedu
kurije Marčan čak 73% zavisnih seljaka.?53
na području koje je zemaljski gospodar posebno odredio i koje se Na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba želiri su 1598. činili
nazivalo »frajmanščina«. 13,7% podložnika (66 obitelji). Na tim su posjedima inače kao selišta
računate i malene zemljišne parcele (petina, šestina selišta). Na vla-
Na vlastelinstvu Vinici inkvilini i fraj mani su 1567. činili oko 6%
podložnika. »Fraymany« su stanovali u grupi nedaleko od vlastelinske stelinstvu Bistrici među želirima se nalazilo čak 41,1 % podložnika."4
tvrđave.'" »Frajmanščine« su početkom XVII st. postojale i na krapin- Na velikim vlastelinstvima između Save i Kupe inkvilini su u ukup.
sko-kostelskom vlastelinstvu. Prema popisu seljačkih posjeda iz 1615. in- nom broju podložnika 1598. sudjelovali ovim postotkom:
kvilini su postojali gotovo u svim selima tog vlastelinstva. Ali pokraj
toga, i na krapinskom i na kostelskom posjedu postojali su inkvilini % od ukupnog
naseljeni na posebnim mjestima izvan sela. Oni su popisani u posebnom Vlastelinstvo Broj inkvilina broja pod!ožnika
dijelu registra kao »Series inquilinorum«, a plaćali su dvije novčane
daće: frajmanščinu (3 krajcare po posjedu) i daću za radnike (census Okić 46 15,5
mercenariorum) po 5 krajcara od posjeda. Od svake frajmanščine da- Samobor 97 22,3
vali su i kopuna.'" Na trakošćanskom vlastelinstvu posjedi inkvilina Ozalj (posjedi iznad Kupe) 324 37,1
također su se nazivali frajmanščine, a u pravilu su bili novi posjedi
stvoreni krčenjem.'"
Na početku XVI stoljeća inkvilini su na grebenskom vlastelinstvu '" MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar 4330, br. 22, 24; 4332, br. 49. Popisi i
stanovali u nekoliko naselja. Na tom su vlastelinstvu inkvilini 1579. obračuni poreza, 435--437, 450.
m Lopašić, Hrvatski urbari, 97-108, 117-123.

m NRA, 31/4.
'" Popisi i obračuni poreza, 479--487, 488--493, 493-502, 511-512, 512-517, 517-
-520, 523-526.
,. Arhiv ob. Sermage, sv. III, br. 206, Litt. 9. '" Isto, 510-520, 545, 541-542.
1~~ Arhiv ob. Drašković, K-2, 8/10, 8/11. '" Isto, 387-394, 469, 472, 476--477, 438--440.
420 421
 I u tom je kraju dosta velik postotak inkvilina živio na malim
posjedima. Na posjedu Dvoranima Ladislava Zempcheja činili su npr.
31,2%, na posjedu Slavetić 37,1 % i na posjedu Turanj Gabrijela Bu-
kovačkog 60% podložnika.75s
U rijetko naseljenoj Križevačkoj županiji želiri su 1598. činili samo
1.3,2% .~tanovništva.756 Na posjedima u toj županiji bilo je mnogo pus-
tih sehsta, tako da su seljaci lako mogli dobiti posjede koje su bili
u stanju obraditi.
Na temelju iznesenih podataka može se zaključiti da se gotovo
na svim naseljenim posjedima u unutrašnjosti u XVI stoljeću broj že-
lira povećao. Želiri se na tim posjedima najčešće susreću kao držaoci
kr~evina ili ~tanovnici tzv. "frajmanščina«. Ta je kategorija zavisnih
seljaka nastajala naseljavanjem novih podložnika i raslojavanjem velikih
seljačkih porodica na vlastelinstvima.
c) Gornjaci (montanistae)
Posebna kategorija .zavisnih seljaka bili su g o l' n j a c i (montanistae,
montales, gorschakt) - siromašni seljaci koji su se bavili isključivo
vinogradarstvom i živjeli u vinogradima gdje su sagradili svoje kuće.
Gornjaci se zapravo mogu smatrati posebnom grupom želira.
Na temelju podataka iz desetinskih registara prije smo utvrdili
da su gornjaci u drugoj polovici XV st. činili dosta brojnu grupu pod-
ložnika na vlastelinstvima u Zagorju. Na nekima su držali čak 15-30%
vinogr~da ~ proizvodili oko 20% vina. Gornjaci su u XVI stoljeću po
vlastelmstvrma malobrojni. U seoskoj općini Mađarevo na vlastelinstvu
~r~benu činili su npr. 13-14% podložnika, a u općini Hrašćini bilo
Ih Je samo 6,4%.757 Na stubičkim su posjedima 1567. popisana samo 33
gornjaka. Sedam godina kasnije (1574) bilo ih je više od 50. Ali na
tim je posjedima bila dosta brojna grupa seljaka koji su držali samo
vinograde, a ipak se nisu smatrali gornjacima. Prema urbaru iz 1566.
utvrdili smo da je na susjedgradskom dijelu vlastelinstva vinograde
držalo oko 640 seljaka koji nisu imali selišne posjede (oranice i livade).
":eći dio. tih vinograda pripadao je, čini se, stranim kmetovima, selja-
clI?a kOJi su svoje selišne posjede imali na drugim vlastelinstvima.
Ah oko 240 ili 35% tih držalaca vinograda imalo je prezimena ista
kao i ~elišni kmet~)Vi u seoskim općinama u kojima su se nalazili vi-
nogradi. Na temeijU toga može se s dosta sigurnosti pretpostaviti da
j~ ~io selj~ka koji su ddali samo v~nograde bio u srodstvu s posjed-
mctma sehsta. Vmogradl su na susJedgradsko-stubičkom vlastelinstvu
bili onaj dio seljačkih posjeda koji se najviše izdvajao u zasebne drža-
~.in.e .. Posjed~~ci ti!, vinograda nisu popisivani kao gornjaci, jer nisu
zlvJeh u SVOJlffi vmogradima. Ali i oni su zasebno posjedovali samo
vinograde.7Sff
'" Isto, 403-408, 467, 411-421, 421-424, 408, 409, 410.
'" Isto, 441-464.
on MOL, Dl 104.253, 104.657; MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar 4330, br. 22.
". HZ XIX-XX, 1566-67, 176; MOL, Ur. et Con., 51/2.
422
d) "Purgari« (oppidani, cives oppidorum)
Razvoj gradskih naselja u XVI stoljeću prikazali smo u VII poglavlju.
U njemu je također obrađen položaj stanovnika tih naselja. Na temelju
tog prikaza mogli smo zaključiti da se položaj purgara u XVI st.
općenito pogoršao. Propadanjem vlastelinskih trgovišta broj se purgara
također smanjio.
e) Slobodnjaci (libertini)
U izvorima iz druge polovice XV i početka XVI stoljeća slobodnjacima
su nazivani podložnici koji su zbog obavljanja različitih poslova na
vlastelinstvima bili djelomično ili u cjelini oslobođeni davanja feudalne
rente. U registrima prihoda zagrebačke biskupije iz 1480. u biskupskim
provincijama Ivaniću, Cazmi i Dubravi kao slobodnjaci popisani su funk-
cionari seoskih općina (seoski suci, vojvode, tekliči), seljaci koji su
služili kao stražari (vigiles, portarii) , vlastelinski službenici (spanus) ,
radnici na alodima (mercenarii) i različiti obrtnici. Svi su oni bili oslo-
bođeni plaćanja redovitih daća. U provinciji Ivaniću slobodnjaci su
1480. držali oko 7%, a u provincijama Cazmi i Dubravi oko 4% selišta
(marturina).7S9
Iste su grupe seljaka kao libertini i početkom XVI stoljeća na
svim vlastelinstvima bile oslobođene plaćanja poreza."· U urbarima za
vlastelinstva Gornji Gradec i Donji Gradec iz 1512. slobodnjaci su ta-
kođer podložnici koji na vlastelinstvima obavljaju različite poslove. Tako
su kao libertini popisani vratari (12 osoba), stražari (2 osobe), pastiri
(9 osoba), mlinari, kuhari, kovači, kolari itd. Na ta dva vlastelinstva
status slobodnjaka uživalo je oko 20% podložnika. Novonaseljeni pod-
ložnici na tim posjedima smatrani su prve tri godine također liber-
tinima.761
U provincijama vlastelinstva Međurića status slobodnjaka uživalo
je 1519. oko 23%, a 1524. čak 38% podložnika. I ovdje su kao slo-
bodnjaci popisivani seljaci koji su obavljali različite službe i poslove
na vlastelinstvu, novi naseljenici, obrtnici i slično.'''
Na vlastelinstvu Velikoj u Križevačkoj županiji libertini su 1519.
u seoskim općinama (bez trgovišta) činili 19% podložnika. U tu grupu
podložnika uvršteni su, jednako kao i na drugim vlastelinstvima, seljaci
koji su obavljali specijalne poslove i službe na vlastelinstvu.'''
Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu slobodnjaci su u XVI st.
također seljaci koji su radili na alodima. U doba Tahyjeve uprave (1564-
-74) njihov se broj povećao. Na Donjoj Stubici je 1567. bilo 29 slo-
bodnjaka, a on je na Susjedgradu do 1573. oslobodio još 27 kmetova.
Suvlasnici tog vlastelinstva pružali su otpor Tahyjevim jednostranim
'" KAZ, ACA, 32/1.
,ro Popisi i obračuni poreza, 19-23, 38-42, 82-89, 108-113.
oo, KAZ, ACA, 81/10, 81/12.
ou MOL, Dl 26.324, 37.007.
'" MOL, Dl 37.007.
423
 eliberacijama kmetova koji su radili na njegovim alodima. Komorska
uprava je 1567. čak izračunala štete koje je Tahy tim eliberacijama
nanio prihodima komorskog dijela vlastelinstva.'"
Na navedenim vlastelinstvima libertini su bili oslobođeni feudalnih
tereta tako dugo dok su obavljali službe i poslove za svog vlastelina.
Nisu, dakle, uživali nasljedan status. Oslobađanje određenih feudalnih
tereta oni su morali kompenzirati obavljanjem posebnih poslova. U XVI
stoljeću počinje se javljati i druga grupa slobodnjaka. To su bili slo-
bodnjaci s nasljednim povlasticama. Tu su grupu slobodnjaka činili u
najviše slučajeva novi doseljenici na vlastelinstva.
Oko 1540. naselilo se 25 vlaha u selima Prilišću i Rosopajniku na
ribničkom vlastelinstvu. Ban Nikola Zrinski dao je tim naseljenicima
1544. ispravu kojom im je priznao status nasljednih slobodnjaka. Je-
dina njihova dužnost bila je obveza da služe kao vojnici u vlastelinskom
banderiju.765 Povlasticu nasljednih slobodnjaka dobili su 1560. također
"tri dobro oborusni, plemeniti i pošteni mussi« koje je kao bjegunce
pred Turcima knez Stjepan Frankopan Ozaljski naselio u Prekrižju
na ozalj skom vlastelinstvu. Ti su bjegunci dobili mjesto koje su trebali
raskrčiti i na njemu sagraditi svoje kuće. I oni su u slučaju potrebe
morali poći u vlastelinski banderij i povrh toga prenositi vlastelinsku
poštu. Tek na početku XVII st. tim je slobodnjacima nametnuta visoka
novčana daća (12 forinti po selištu).'"
Pod sličnim se uvjetima na kraju XVI st. naselilo na opustošena
vlastelinstva još nekoliko grupa seljaka. Naseljenici u Moravicama tre-
bali su prema ugovoru s vlastelinom iz 1590. plaćati »od svake zemlje
libar šest«, davati desetinu, a druge službe kao stanovnici Broda na
Kupi. Seljaci koji su se 1599. naselili na posjedu Zagrebačkog Gradeca
u Hrašću trebali su davati desetinu i, kad to zatreba, oružjem bra-
niti grad.767
Navedeni primjeri pokazuju da se u XVI stoljeću počeo stvarati
sloj podložnika koji su uživali nasljedne slobodnjačke povlastice. U
doba naseljavanja opustošenih krajeva u prvoj polovici XVII st. slo-
bodnjaci te vrste postat će na mnogim vlastelinstvima veoma brojna
grupa podložnika. Stupanj njihovog »oslobođenja« od kmetskih tereta
bio je različit, ali svagdje su ostajali podložnici svoje vlastele.
f) Predijalci (praediales)
Predijalci kao vazaini plemići na crkvenim posjedima predstavljali su
posebnu grupu feudalnih posjednika. Bili su zapravo svojevrsni vazali.
Na nekoliko vlastelinstava postojali su, međutim, II XVI stoljeću pre-
dijalci i kao manje grupe privilegiranih seljaka neplemića. Ti su pre-
dijalci uživali posjede koji su bili oslobođeni feudalnih tereta. Za svoje
privilegije bili su dužni kao vojnici sudjelovati u vlastelinskim bande-
'M HZ XIX-XX, 178-179.
76S Lopašić,
Hrvatski urbari, 381.
'M Isto, 232-233.
,O' Isto, 386-387, 387-388.
424
rijima. Predij alci-seljaci bili su inače neposredni proizvođači, dok je
najveći dio predijalaca.plemića držao feudalne posjede i živio od rada
kmetova.
Na vlastelinstvu Vinici je 1568. bilo lO-ak seljaka-predijalaca. Svi
su držali posjede od 1 do 2 selišta. Neki su povlastice predijalaca
dobili kao lokatori novih kmetova.76S
Na vlastelinstvima Zagrebačkog kaptola Petrinji, Gornjem Gradecu
i Donjem Gradecu neki su predij alci također bili seljaci. Prema jednom
popisu s kraja XV st. na tim je vlastelinstvima oko 30 predijalaca držalo
seljačke posjede.'"
Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu je 1567. bilo 18 predija-
laca (13 u brdovečkoj seoskoj općini, 2 u općini Zaprešiću i 3 u općini
Pušći). Cini se da je na početku XVI st. tih seljaka na vlastelinstvu
bilo više. Tada su posjedi predijalaca (villae praedialium) postojali i
na stubičkim posjedima. God. 1565. spominje se u Gornjem Laduću
poseban kapetan predijalaca (capitaneus). Predijalci su u pra~i!u držali
posjede srednje veličine. Prije dolaska Franje Tahyja prenosIh su vla-
stelinsku poštu, čuvali zamkove, održavali red pri pobiranju daća i sl.
Možda su ponekad slani i u akcije na granici. TalIy je susjedgradske
predijalce tjerao da kao vojnici služe u posadi u Kaniži, koj~m i,e
zapovijedao kao kraljevski kapetan. U seljačkoj buni 1573. nekohk~ Je
predijalaca obavljalo dužnost ustaničkih ~apetan~. ~~amnae~t .s,:,sJe~:
gradskih predijalaca bili su na tom vlastelmstvu Jedll1l pod!OZl1lCI ko}'
su snosili vojnu dužnost. Oni su 1567. činili samo 2,1 % susJedgradskIh
podložnika, odnosno 1,4% podložnika na čitavom vlastelinstvu.770
Prema popisu iz 1598. na krapinsko-kostelskim posjedima bilo je
14 predijalaca. Nekoliko seljaka-predijalaca nalazilo se još na velikota-
borskim posjedima i na vlastelinstvu Kostelu.'"
5. Seljački vinogradi
Sastavni dio rustikala bili su seljački vinogradi, koji se inače nisu
računali II fond selišnih zemalja. Vinogradi su predstavljali seljačke
državine posebne vrste.
O značenju seljačkog vinogradarstva bilo je već riječi u III po-
glavlju. Na brojnim vlastelinstvima vinogradi su imali veću gospodar-
sim važnost nego ratarske poljoprivredne površine.
Feudalna podavanja za vinograde bila su regulirana registrima gor-
nice. Ali na posjedima Zagrebačkog kaptola ta su se podavanja već u
XVI st. počela određivati individualno za svaki vinograd gornim listo-
vima (litterae montanisticae).
;o, NRA, 31/4.
;o, KAZ, ACA, 81/2.
no MOL, Ur. et Con., 52/1; HZ XIX-XX, 1966-67, 177-178. Broj predijalaca
isključuje mogućnost da se na susjedgradska-stubičkom vlastelinstvu govori Q
sloju seljakaMvojnika, čiji bi interesi mogli biti uzrok seljačke bWle.
m PopIsi i obračuni poreza, 488--493, 493-502, 511-512.
425
 U prikazu seljačkog zemljišnog posjeda na susjedgradsko-stubičkom
vlastelinstvu već sam upozorio da se prilikom ocjene imovinskog stanja
seljaka moraju uzimati u obzir i njihovi izvanselišni posjedi, tj. vino-
gradi. Analizom podataka o seljačkim vinogradima na Stubici utvrdio
sam npr. da je dio inkvilina, koji su posjedovali malene zemljišne par-
cele, držao dosta velike vinograde. To je bio slučaj i s drugim katego-
rijama podložnika. Sitni zemljišni posjed bio je kod dijela seljaka na
tim posjedima izraz orijentacije na vinogradarstvo, a ne izraz siro-
maštva. Na susjedgradskom dijelu vlastelinstva dio seljaka sa sitnim
zemljišnim posjedima također je svoje imovno stanje popravljao vi-
nogradima. Vinograde je na tom dijelu vlastelinstva držalo 46% polu-
selišnjaka, 48% kunovnjaka i oko 25% inkvilina.712 Slične su korekcije
vinogradi unosili u imovinsko stanje seljaka i na drugim vinogradar-
skim vlastelinstvima.
Razmatranje podataka o stanju rustikala pokazalo je da je u XVI st.
došlo do usitnjavanja seljačkih posjeda. U drugoj polovici XVI st. se-
ljački su posjedi bili disperzirani u više grupa, tako da su se rijetko
mogla susresti vlastelinstva na kojima je pretežni dio seljaka držao
posjede jednake veličine. Izuzetak su činila jedino polupusta vlastelin-
stva uz tursku granicu na kojima je veći dio seljaka držao čitava se-
lišta. Na većini vlastelinstava u unutrašnjosti povećao se u XVI sto-
ljeću broj želira (inkvilina). Na tim se vlastelinstvima u XVI stoljeću
seljački zemljišni fond povećavao krčenjem šikara i šuma.
m HZ XIX-XX, 1966-67, 174; MOL, Ur. et Con., 52/1.
426
Deveto poglavlje
VLASTELINSTVO
Svi naši dosadašnji prikazi ekonomskog života u XV i XVI stoljeću
temeljili su se na pregledu stanja po vlastelinstvima i plemićkim po-
sjedima. Vlastelinstva i plemićki posjedi pojavljivali su se u njima
kao teritorijalne jedinice na kojima se taj život odvijao sa svim kon-
kretnim specifičnostima. Iako su neke karakteristike feudalnog posjeda
već obrađene (naseljenost, alodijal , rustikal) , u ovom se poglavlju vla-
stelinstvo razmatra kao cjelovita organizacija. U tom pokušaju neke
će se karakteristike vlastelinstva ponovo prikazati u sažetom obliku, ali
će se ujedno i nadopuniti prikazom konkretne organizacije vlastelinstva
kao feudalnog gospodarstva.
1. Vlasništvo feudalnog posjeda
Feudalni zemljišni posjedi bili su organizirani kao vlastelinstva i raz-
ličiti tipovi plemićkih posjeda.
V l a s t e l i n s t v o (d o m i n i u m, gospoštija) može se smatrati
feudalnom poljoprivrednom organizacijom. Njegova je osnovna funk-
cija bila organiziranje i provođenje feudalnog izrabljivanja. Sve ostale
privredne aktivnosti vlastelinstva, kao što su organiziranje vlastite pro-
izvodnje, proširivanje poljoprivrednih površina, trgovina poljoprivred-
nim proizvodima i sl., temeljile su se na izrabljivanju rada zavisnih se-
ljaka. Djelatnost se vlastelinstva, međutim, nije iscrpljivala samo na
području privrede. Stjecanjem imuniteta i regainih prava vlastelinstva
su postala osnovne upravne i sudske jedinice feudalnog društva. Vla-
stelinstvo je za svoje podložnike u pravilu bilo jedina sudska i upravna
vlast.
Prema tome, vlastelinstvo je istodobno bilo i feudalna privredna or-
ganizacija i organ feudalne vlasti.
Vlastelinstvo se može smatrati tipičnom organizacijom feudalnog
zemljišnog posjeda. Na njemu su se ekonomske i upravne-sudske funk-
cije feudalnog posjeda u potpunosti realizirale.
Mnoga su vlastelinstva nastala prelaženjem u privatni posjed sta-
rih županija ili njihovih dijelova. Posjednik novog vlastelinstva zadr-
žavao je obično i sve upravne funkcije nekadašnjeg župana. U okviru
427
 starih županija nastajali su istodobno i mnogobrojni p l e m i ć k i p o-
s j e d i (possessiones nobilitares). Kraljevi su u XIII st. na mnogo
mjesta plemenitim jobagionima potvrđivali posjede njihovih nasljednih
zemalja, koje su kraljevskim reambulacijama odvajane od zemalja koje
su držali kraljevski župani, odnosno novi posjednici županija.
Na području podgorske županije nastala su do sredine XIII st.
npr. velika vlastelinstva Okić (castrum de Ochinch) i Lipovec (»montem
quendam Lipovch ... pro castro«). Reambulacijom zemalja podgorske
tvrđave iz 1249. omeđeni su i nasljedni posjedi podgorskih plemićkih
rodova: »generatio Pryba« (Pribići), posjedi Reka, Stupnik, Grabrovnica
itd.m Sredinom XIII st. razmeđene su u garićkoj županiji zemlje ple-
menitih jobagiona od zemalja župana Herrica, odnosno kraljevskog vla-
stelinstva Garića (castrum Garig). To je vlastelinstvo 1277. dobio za-
grebački biskup Timotej.774
Na sličan su način 1257. omeđeni i potvrđeni plemićki posjedi u
garešničkoj županiji (comitatus de Gersencze). Ali posjedi tih plemića
ostali su ovisni o garešničkoj županiji i nakon 1277, kad je kralj čitavu
županiju darovao zagrebačkom biskupu. Plemići i drugi stanovnici te
županije morali su privatnom vlasniku županije plaćati sve one daće
koje su ranije plaćali hercegu.775
Upravo činjenica da su plemićki posjedi i dalje ostali ovisni o
starim županijama, odnosno o novoosnovanim vlastelinstvima u župa-
nijama, čini jednu od njihovih najvažnijih karakteristika. Plemićki po-
sjedi u pravilu nisu uspjeli realizirati sve upravne i sudske funkcije
koje su imala vlastelinstva. Dio tih funkcija na plemićkim su posjedima
vršila vlastelinstva od kojih su se odvojili. Stupanj ovisnosti tih malih
posjeda o velikim vlastelinstvima bio je, dakako, različit. U biskup-
skim provincijama Ivaniću, Cazmi i Dubravi plemićki su posjedi bili
predij i. Vlastelin je na njima pobirao i dio feudalne rente. Na nekim
mjestima ta je ovisnost bila samo formalna. Mnogi su se plemićki po-
sjedi potpuno osamostalili i organizirali kao samostalna vlastelinstva.
Manji feudalni i plemićki posjedi nastajali su i na druge načine.
Od XIV stoljeća njih je najčešće stvarao vlastelin svojim darovnicama.
Većina samostanskih posjeda nastala je npr. fundacionainim darovni-
cama feudalne gospode (Streza, Remete, Lepoglava itd.). Ti su posjedi
zatim povećavani pobožnim legatima okolnih feudalaca. Na nekim vla-
stelinstvima počeli su se u XV st. stvarati novi vazaini plemićki posjedi.
Ti su posjedi najintenzivnije nastajali na kraju XVI stoljeća, kad SlJ
se mnoga vlastelinstva zapravo počela raspadati.
Iako je većina vlastelinstava sve do kraja XVI stoljeća zadržala
svoju cjelovitost, mnogi su se plemićki posjedi u XIV i XV st. sastojali
od p o s j e d o v n i h d i j e lova (portiones possessionarias). Suvlas-
nici su na tim posjedima razdijelili kmetove i poljoprivredne površine.
Kupoprodaja feudalnih posjeda i njihovih dijelova uvelike se povećala
još u XV stoljeću. Medvedgradski kaštelani Stjepan Berislavić od Vrh-
rike i Nikola Mladinčić stvorili su npr. na kraju XV i početku XVI
m CD IV, 403-411, 441-442.
'" CD V, 26-30, 32-33, 35-37, 37-40, 40-42, 348-351, 193.
m CD V, 61-62, 53-55, 62-63, 71-73, 73-75, 75-77; VI, 226-227, 266, 534-535.
428
st. dosta velike posjede u Maloj Mlaki, Cehima, Novakima, Buševcu i
Bapčoj kupovanjem posjedovnih dijelova od turopoljskih plemića. Be-
rislavić i Mladinčić su istodobno postigli da se njihovi posjedi izuzmu
ispod vlasti medvedgradskog vlastelinstva i da ih potvrdi kralj.770
Teritorij vlastelinstva je prvobitno u pravilu činio cjelovito i zatvo-
reno područje. To pokazuju mnogobrojne ophodnje međa (reambulatio
metarum). Ophodnja međa biskupskog vlastelinstva Dubrave iz 1201. za-
počela je i završila na mostu biskupa Prodana, na vlastelinstvu Gori
početna i završna točka reambulacije bio je utok potoka Leskovca u
potok Petrinju, itd.m Okićko je vlastelinstvo 1406. također reambulirano
kao teritorijalna cjelina. Jedino se posjedi topuske opatije 1211. nisu
mogli reambulirati, jer su bili izmiješani s drugima.77' Teritorijalnu cje-
lovitost feudalnih posjeda počele su narušavati diobe. To se naročito
odnosi na plemićke posjede. Suvlasnici su na njima često dijelili svako
selo čime su se stvarale izmiješane i sitne posjedovne parcele.
Feudalno vlasništvo je u pravilu bilo vlasništvo zemljišnog posjeda
(vlastelinstva, plemićkog posjeda, njihovih dijelova). U vlasništvu nad
zemljišnim posjedom sjedinjavale su se osnovne značajke feudalnog
vlasništva: vlasništvo zemlje i teritorija i ograničeno vlasništvo nad
neposrednim proizvođačima.
Ugarski protonotar Stjepan Werboczy je 1514. u djelu »Tripartitum
opus juris consuetudinarii inclyti regni Hungariae« sistematizirao pro-
pise ugarsko-hrvatskog feudalnog prava o ostvarivanju i iskorištavanju
vlasništva nad zemljišnim posjedima. To je djelo ubrzo dobilo karak-
ter službenog pravnog zbornika.
Prema werboczyjanskom pravu vlasnikom čitavog državnog teritorija
smatrao se kralj, odnosno »sveta kruna« (sacra corona). Posjednici feu-
dalnih dobara stjecali su ta dobra putem kraljevskih darovnica. Kralj
je darovnicom (lit/erae donationales) određene posjede mogao davati
svjetovnim i crkvenim osobama, koje su stekle različite zasluge. Stariji
pravni historičari smatrali su da je stjecanje dobara putem kraljevskih
darovnica predstavljalo poseban d o n a c i o n a l n i s u s t a v, koji se
razlikovao od zapadnoevropskog, lenskog sustava.
Shvaćajući feudalizam isključivo kao sistem odnosa među pripad-
nicima feudalne klase ti su pravnici tvrdili da donacionaini sustav nije
pravi feudalizam. Za razliku od privatnopravnog odnosa u lenskom su-
stavu on se temeljio na javnopravnom dokumentu, u njemu nije pos-
tojao vazalitet. Svaki držalac donacionainog dobra stjecao je nad njim
trajno pravo (ius perennale) uživanja i raspolaganja, dok je u lenskom
sustavu vazal stjecao samo pravo korištenja (usus fructus) lenskim
dobrom.7so
n, NRA, 136/34, 137/20--28, 138/5-33, 201/24.
717 L. D O b r O n i Ć, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkih biskupa prema
ispravi kralja Emerika iz god. 1201, Rad JAZU 283, Zagreb 1951, 245-316.
no NRA, 61/4.
no CD XIII, 103-106.
7to M. L a n o v i Ć. Zapadno-evropski feudalizam i ugarSko-hrvatski donacionaIni
suslav, Zagreb 1928, 98-104.
429
 Donacionalna teorija je preuveličala značenje donacija u stvara-
nju feudalnih posjeda. Nema sumnje da su mnogi veliki posjedi u doba
Arpadovića stečeni donacijama. Ali feudalni su posjedi stvarani i drugim
putem: od nasljednih zemalja, kupovinom, adopcijom itd. Kraljevske
su donacije u mnogo slučajeva predstavljale samo pravnu sankciju pro-
mjena koje su se u posjedovnim odnosima već desile. U doba Sigis-
mundadonacija je obično značila potvrdu prava nad posjedima koje
je kralj založio ili prodao (tzv. donatio mixta). U donacionaInoj teoriji
zaobiđeno je nadalje postojanje velikog broja plemićkih posjeda (pre-
dija i kurija) koji su nastali na crkvenim i svjetovnim vlastelinstvima.
Ti posjedi nisu imali kraljevske darovnice, a ipak su bili feudalna
imanja. Sve u svemu, donacionalna se teorija ne može održati ni kao
teorija feudalnog vlasništva.
U okviru ugarsko-hrvatskog feudalnog prava trajno pravo vlasništva
nad feudalnim posjedom bilo je ograničeno samo u dva slučaja. Daro-
vani posjed vraćao se kraljevskom fisku u slučaju izumrća roda nje-
gova posjednika (defectus seminis) i u slučaju teških prekršaja prema
vladaru (nota infidelitatis). Feudalni je vlasnik inače imao neograničeno
pravo da uživa i iskol1ištava svoj posjed. Mogao ga je dijeliti, prodavati,
zalagati itd. Samoborski vlastelinski grad 1776, crtež M. Senoe
Devolucije posjeda u kraljevski Hsk rzbog »notae infidelitatis« doga-
đale su se najčešće u doba političkih previranja i sukoba. Tako je npr.
Do polovice XV st. susjedgradsko-stubičke ~u posjede nasljeđiva!!
mnogo posjeda u Slavoniji početkom XV st. konfiscirao kralj Sigis- muški potomci Arlandija iz plemena Ača (A:rlan.~! de.g~nr:re Acha),.koE
mund. Konfiskacije su obavljane u doba Matijaša Korvina i Ferdinanda je u XIII stoljeću stekao te posjede. PosljednjI muskr ela:, t~ obItelJ!
Habsburškog. U XVII st. najznačajnija je bila konfiskacija zrinsko-fran- bio je Ivan Tot Susjedgradski (Toth de Zomzedwara), ozenJen Jere-
kopanskih posjeda 1670. godine. Sve su se te konfiskacije obavljale zbog mijom od Dubrave. Ivan i Jeremija imali su sa::ro kćer ~o~oteju. ~ot
političkih delikata (nevjera kralju).
Konfiskaoije zbog raznih krivičnih prekršaja tkoje je također obu- je 29. VIII 1439. uspio od kralja Albrechta Austn!skog ~ob~tI~a~OV~!cU
hvaćala »nota infidelitatis« bile su rijetke. God. 1483. vlasnik kaštela kojom se susjedgradsko-stubičkovlastelinstvo moze nasljeđIvatI l u .zen
Komogovine Ivan Frajlihović je npr. zbog ubojstva plemića Jurja Deš- skoj lozi. Prenošenje nasljednog prava i na žensku ~ozu dovelo Je u
kovića osuđen na gubitak svih posjeda. Njegove je posjede zatim dobio XVI st. do krupnih sporova i sukoba oko tog vlastelmstva.
raški despot Vuk. Vuk je, međutim, dio tih posjeda ostavio Frajliho- Dorotejom Susjedgradskom oženio se Ivan Hennyngh Cernin, koji
viću kao predij.781 Najveća konfiskacija te vrste dogodila se 1652, kad su je i sam uzeo atribut Susjedgradski. Doroteja i. Iva~ im~li su četve.~o
zbog desetak teških krivičnih prekršaja oduzeti posjedi Aleksandru djece: sina Andriju i ,kćeri Margaretu, Katan.nu [ Ursulu: An~nJa
Mikuliću. Hennyngh se oženio Sofijom Tuz de Lak. Umro Je oko 1505. bez djece.
Vraćanje feudalnih posjeda kraljevskom fisku zbog izumrća roda Njegove su se sestre poudavale. Margareta Hennyngh .se udala za ,Jva:,~
postalo je također dosta rijetka pojava. Stvoren je pravni mehanizam Banffyja od Bolandoša. Susjedgradom je 1.528. uSPJela. zag<:spod~nt~
koji je to svodio samo na izuzetne slučajeve. Za sva kupljena i stečena
dobra feudalni su posjednici tražili i dobivali k I' a I j e v u s ug l a s- njena kći Ana, udana za Stjepana DeeshazYJa. DeeshazYJev,,: Je ~bI~elJ
n o s t (consensus regius). Tim su aktom na novog posjednika preno- 1534. izumrla bez potomaka, pa je vlastelinstvo zauzeo kralJevskr fIsk,
šena sva feudalna prava nad dobrom, koja su inače podjeljivana da- iako su na njega pretendirali brojni nasljednici po ženskoj liniji.
rovnicoll1. Katarina Hennyngh, kći Doroteje Susjedgradske, udavala se dva
Darovnica je prvobitno davala pravo nasljedstva posjeda samo u puta. Njen unuk iz prvog braka - Helfr!k S~briak od Kain~:ha bio
muškoj lozi (haeredibus et posteritatibus sexus masculini). Feudalci su je među nasljednicima koji su 1551. dobih susJ~dgradsko-stubIelco,,:,la-
zatim postigli da se u darovnice unosi klauzula o nasljedstvu i muške stelinstvo. Katarina se drugi put udala za Jurja Teuffenbacha. Njen
i ženske loze (haeredibus et posteritatibus utriusque sexus). Time se pravo sin iz tog braka, Andrija Hennyngh Teuffenbach, postao je 1551.. ~u­
nasljedstva prenosilo na mnogo širi krug feudalaca, odnosno osjetno se vlasnikom vlastelinstva. Sa svojom suprugom Uršulom Meknyczer l ce-
smanjivala mogućnost devolucije posjeda u fisk. Kao primjer može se tiri kćeri on je i doselio u Susjedgrad.
navesti historija nasljeđivanja susjedgradsko-stubičkogvlastelinstva.
Treća kći Doroteje Susjedgradske, Uršula, udala se za ma~arskog
magnata Stjepana Rozgona. Njezina kći, udana za kneza Andnju Ba-
'" NRA, 649/12, 571/21.
431
430
thoryja, prenijela je pretenzije prema susjedgradskim posjedima na
svoju djecu Andriju, Đuru i Nikolu. Poslije dugih parnica potomci Dore
Susjedgradske po ženskoj liniji uspjeli su 1551. dobiti susjedgradsko-
-stubičke posjede.'''
God. 1585. umro je Nikola Alapy, posljednji muški član obitelji koja
je držala vlastelinstva Veliki Kalnik i Vukovinu, te posjede Greguro-
vec i Kupčinu. Iako pitanje nasljeđivanja po ženskoj liniji nije bilo
jasno fiksirano, te su posjede odmah zauzeli ženski članovi obitelji -
Barbara Alapy - udovica Petra Erdodyja, Marija Alapy - supruga
Petra Draškovića, i Margareta Alapy - supruga Franje Orehoczyja. Par-
nica zbog nasljeđa obitelji Alapić (»causa Alapyana«) okončana je tek
početkom XVII stoljeća, kad je i de jure priznato nasljeđe ženske
10ze.7S) Sličnih primjera o nasljeđivanju feudalnih posjeda od strane
ženske loze moglo bi se navesti desetak.
Kraljevski je fisk u XVI st. jedinu relativno uspješnu devolucijsku
parnicu vodio oko nasljeđa obitelji Gyulay. God. 1567. umro je Ivan
Gyulay, posjednik vlastelinstava Trakošćana i Vinice i posljednji muški
član obitelji. K:raljevski fisk je uspio dobiti trakošćansko vlastelinstvo,
ali vlastelinstvo Vinica je dosuđeno Gyulayevim nasljednicima po žen-
skoj lozi (Nikola Istvanffy, Bernard i Gabrijel Thwroczy i Pavao Pethew
de Gerse).'''
Važnu ulogu u nasljeđivanju feudalnih posjeda imali su ugovori
između pojedinih feudalnih obitelji O zajednici dobara i međusobnom
pravu nasljeđivanja. Ti su se ugovori obično sklapali kad je jedna stra-
na bila bez nasljednika i kad se znalo da bi njeni posjedi mogli biti
devoluirani fisku. Stjepan Berislavić od Vrhrike i Nikola Mladinčić
ugovorili su npr. 1491. međusobno nasljeđivanje dobara, odnosno jedan
su drugog adoptirali za braću (»in fratres adoptivos et condivisionales«).'"
Berislavić je tim ugovorom osigurao da mu ostanu posjedi starog Mla-
dinčića, koji nije imao direktne nasljednike.
Ugovori o adopcijama omogućili su Zrinskima u XVI st. da steknu
posjede svojih daljih rođaka. God. 1509. i 1522. ugovorili su među­
sobno nasljeđivanje dobara s Ivanom Karlovićem Krbavskim koji nije
imao nasljednika. Na temelju tog ugovora oni su naslijedili vlastelin-
stva Mutnicu, Novigrad na Uni, Krupu, Medvedgrad, Rakovec i Luka-
vec.7" God. 1544. Nikola Zrinski je ugovorio međusobno nasljeđivanje
posjeda sa svojim šurjakom Stjepanom Ozaljskim Frankopanom. Ni-
kola i Stjepan su utvrdili da se uzimaju »in fratres adoptivos et con-
divisionales«. Knez Nikola je uspio da njegov slaboumni šurjak i drugim
dokumentima (ugovor o nasljeđu) prenese svoje posjede na svoju
sestru.787 Tim aktima Zrinski su postali vlasnici golemih imanja Ozalj-
skih Frankopana (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Vinodol i dr.).
"' N~, 641/19, 592/4, 592/5, 592/21, 400/38, 61/3, 410/20, 641/22.
'" Isto, sv. 38, 59/61.
'" Isto, 58/3, 58/4, 12/9.
'" Isto, 136/36.
"' Isto, 316/22, 316/23; M. Mesić, život Nikole Zrinjskoga, 16, 32-33.
m Baraba.s, Codex diplomaticus et epistolaris comitis Nicolai a Zrinio II, 152-
-156, 272-276; N~, 6/40, 612/11, 444/30.
432
U razvoju feudalnih posjeda kao zatvorenih i izdvojenih teritorija!
važnu su ulogu odigrali imuniteti koje su ti posjedi stekli i uživali.
Stjecanje imuniteta predstavljalo je izuzimanje pojedinih posjeda ispod'
kraljevske i banske vlasti, odnosno prenošenje na vlastelu funkcija i
prihoda koji su na posjedima pripadali kraljevskim i zemaljskim orga--
nima vlasti. Postizanjem imuniteta na vlastelinstvu se u jednim rukama
sjedinjavala gotovo sva vlast nad podložnicima.
Herccg Andrija je 1198. prenio na zagrebačkog biskupa pravo su--
đenja svim podložnicima biskupskih posjeda. Kralj Emerik je 1199. po-
tvrdio da su svi posjedi zagrebačke biskupije izuzeti od plaćanja mar-
turine i davanja zalaznine. Podložnioi biskupskih posjeda trebali su ta·
podavanja davati biskupu, a ne banu.788 Vladari su u XIII stoljeću u
više navrata potvrdili imunitet biskupskih posjeda od banskog sudstva,
banske zalaznine, plaćanja marturine i drugih poreza. Prema tim is-
pravama biskupu je na njegovim posjedima pripadala marturina, banski
porez od 7 denara, porez od 17 denara i banska zalaznina. Biskup je-
na svojim posjedima imao i sudsku vlast nad svim stanovnicima.7S'
Zagrebački biskup je 1277. stekao garešničku župu. Istodobno mu
je kralj Ladislav dao i svu vlast nad tom župom koju je ranije imao
herceg Bela. Podložnici i plemići te župe morali su novom vlastelinu uz:
ostalo plaćati marturinu i kolektu od 7 denara, te davati zalazninu
koju je ranije pobirao ban.'"
Prilikom osnivanja cistercitske opatije u Topuskom kralj Andrija-
je na opata prenio i sva kraljevska i banska podavanja njenih podlož-
nika. Opat je dobio bansku zalazninu, marturinu i sve ostale ,poreze..
Kralj je 1213. odredio da opatu na opatijskim posjedima pripada i sva
sudska vlast. Na tim posjedima nisu mogli suditi niti ban niti bilo
koji drugi sudac, osim samog kralja.791 Na temelju tih imunitetnih
povlastica na opatijskim je posjedima još i u XVI stoljeću djelovao
poseban sud koji je sudio vazalnim plemićima. Slični sudski organi
postojali su do druge polovice XV stoljeća u biskupskim provincijama
Ivaniću, Cazmi i Dubravi.
Posjedi Zagrebačkog kaptola bili su još u XV stoljeću izuzeti od:
»podložnosti, vlasti i jurisdikcije banova«. Na tužbu Kaptola kralj Ma--
tija je 1463. zabranio banu Ivanu Vitovcu da ih podvrgava svojoj juris--
dikciji. Zagrebački kanonici su najenergičnije branili svoje porezne eg-
zempcije. Kad je slavonski sabor u Križevcima 1397. zaključio da i
njihovi kmetovi moraju plaćati zemaljski porez (pecuniae fumales),
kanonici su se požalili kralju. Iako je vladar u nekoliko navrata potvr-
đivao da su kaptolski posjedi izuzeti plaćanja »pecuniarum fumalium«,.
staleži nisu odustajali od svoje odluke da moraju plaćati taj zemaIj-
ski porez. 792
Od 40-ih godina XVI st. posjedi Zagrebačkog kaptola redovito su
oslobađani plaćanja kraljevskog poreza. Prvo su nekoliko godina oslo--
bađani zbog opustošenosti, a zatim zbog troškova koje je Kaptol imao
"' CD II, 297, 339, 354-355.
'" CD V, 503-504, 584-585; VI, 71-72, 123-124, 158-159, 382-384, VII, 294,.
XI, 24-25.
'" CD VI, 226-227, 266, 534-535.
'" CD III, 123, 116-118; XIII, 83-85.
m KAZ, ACA, 1/8, 1/9, 1/16, 1/17, 1/19.
28 Agrumi odnosi II Hrvatskoj 433'·
oko izgradnje tvrđave u Sisku. Vladar je te egzempcije obično davao
na određeni broj godina. »Oslobođenje plaćanja poreza« značilo je,
'dakako, samo prenošenje poreznih prihoda na vlastelina. Kmetovi su
te poreze i dalje morali plaćati. 793
Zagrebački kaptol je 1471. od kralja Matije Korvina dobio povla-
sticu da su kanoničke kurije i kaptolski posjedi oslobođeni davanja
smještaja i hrane vojsci (descensus exercituantium). Kanonici su tu
ispravu još i krajem XVI st. tumačili kao svoje oslobođenje od in-
kvarteriranja vojske.'"
Kralj Matija Korvin je 1465. oslobodio plaćanja poreza posjede
:svih pavlinskih samostana u Slavoniji (Lepoglava, Garić, Dobra Kuća,
Remete, Bukovica, Dubica i Cakovec). Pavlinski su samostani u drugoj
polovici XVI stoljeća u više navrata potvrđivali svoje povlastice o po-
reznoj egzempciji.795
Različita imunitetna prava i egzempcije uživali su i brojni svjetovni
posjedi. Svi posjedi knezova Babonića izuzeti su za vrijeme kralja Eme-
rika od banske vlasti, oslobođeni plaćanja marturine i davanja banske
zalaznine.796 God. 1355. izuzeti su plaćanja poreza i banske zalaznine
posjedi Lovre Pakračkog.797
Posjedi Grebena i Hrašćine oslobođeni su još 1291. plaćanja mar-
turine. Ispravu o poreznoj egzempciji za te posjede potvrdili su 1360.
kralj Ludovik i 1409. kralj Sigismund. Herman Grebenski uspio je 1435.
da se plaćanja marturine oslobode i njegovi posjedi Berivoj Sv. Ivan
i Mečenica. 798
Ispravom kralja Matije Korvina iz 1478. vlastelinstvo Međurić je
izuzeto od banskog sudstva (»a judicatu banorum regni Sclavoniae«).70'J
Različite imunitetne povlastice uživali su i mnogi drugi feudalni
posjedi. Gotovo sva vlastelinstva uživala su npr. pravo sudstva nad
kmetovima kao svoje regaino pravo.
2. Alodijalni posjedi na vlastelinstvu
Iako su alodijal i rustikal kao najvažniji elementi strukture vlaste-
linstva zasebno obrađeni u VI i VIn poglavlju, ovdje će se još jednom
prikazati gospodarska struktura vlastelinstva.
'" Sišić, HSS II, 280, 326, 338-339, 399-400; III, 45-46, 50, 106-107, 124, 135,
155-156. Staleži nisu imali ništa protiv toga što je vladar posjede Zagrebačkog
kaptola izuzeo od plaćanja svog poreza (dike), ali se nikad nisu suglasili da ti
posjedi budu izuzeti od zemaljskog poreza (pecuniae fumales). Sabor je II više
navrata zaključivao »Capitulum Zagrabiense a fumalibus ne sit exemptum«1 iako
je vladar 1565. potvrdio povlasticu kojom je izuzet i od toga poreza (Sišić, HSS
III, 45-46; DRE, Tomus I, pag. 10; KAZ, ACA, 1/23; Sišić, HSS III, 131, 199).
"' KAZ, ACA, 13/100, 13/101.
'" Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 3/8, 3/35; DRE, Tomus I, pag. 11;
Sišić, HSS III, 155, 286-287, 466-467; IV, 71, 84.
n, CD IV, 135-136.
'" CD XII, 313-314.
". CD XIII, 15-16; MOL, Dl 100.378, 100.507.
'" NRA, 12/32.
434
Najvrednij" poljoprivredne površine u sastavu a l o d i j a l a bili su
v l a s t e l i n s k i v i n o g r a d i (vineae allodiales, vineae curiales, grad-
ski vinogradi). Ali analiza sačuvanih izvora pokazala je da je u XVI
stoljeću alodijalno vinogradarstvo bilo slabo razvijeno. Vlastelinstva su
držala samo po nekoliko manjih vinograda.
V l a s t e l i n s k e o r a n i c e (terrae allodiales, terrae tlakales,
dvorne ili gradske zemlje) imale su u strukturi alodijalnih poljoprivred-
nih površina najveću ulogu i vrijednost. Vlastelinstva su u vlastitoj re-
žiji proizvodila značajne količine žitarica. Vlastelinske su zemlje bile dis-
perzirane po čitavom vlastelinstvu. Nalazile su se gotovo u svakoj seo-
skoj općini. Obrađujući vlastelinske oranice kmetovi su rijetko morali
odlaziti na udaljena polja. Te su se oranice nalazile zapravo izmije-
šane sa selišnim zemljama. Na vlastelinstvima se u XVI st. rijetko su-
sreću veliki komplekSi vlastelinskih oranica (od 30 do 50 jutara). One
su se najčešće sastojale od mnogo malih parcela (od nekoliko jutara).
Vlastelin još uvijek nije bio zainteresiran da ukrupnjava svoje oranice,
koje su se obrađivale istom tehnologijom kao i sitna seljačka imanja.
Veće površine zauzimale su, međutim, v l a s t e l i n s k e l i v a d e
(joeneta allodialia).
Vlastelinski v r t o v i (horli) i v o ć n j a c i (pomaria) nalazili su
se u pravilu samo uz središta vlastelinstva. Najveći voćnjaci i vrtovi
imali su samo 1-2 jutra.
Najveći dio površine gotovo svih vlastelinstava prekrivale su u XVI
stoljeću goleme š u m e. Na posjedima pavlinskog samostana u S t r e-
z j bilo je u drugoj polovici XV st. deset šuma. Samo je za jednu od
njih zapisano »est silva parva«. Samostan je sve šume smatrao svojim
alodij alnim posjedom, ali nekima su se mogli koristiti i kmetovi. Svake
godine samostan je određivao šumu u kojoj su se mogle žiriti jedino
vlastelJinske svinje, a postojale su i ;šume »omnibus modis prohibite«,
u kojima kmetovi nisu smjeli sjeći drva.soo
Na vlastelinstvu Đ -o b r.o j K u ć i popi!sani su 1474. nazivi 14 šuma.
Popisivači su konstatirali da na vlastelinstvu postoji još dosta šuma
i šikara koje nisu popisali.S<ll
I u drugim izvorima o šumama su obično dani samo najopćenitiji
podaci. Prema opisu šuma na s u s j e d g r a d s k o- s t u b i č k o m vla-
stelinstvu iz 1585. može se zaključiti da je 60-70% površine tog vla-
stelinstva bilo prekriveno šumama i šikarama. Na njemu je bilo oko 20
velikih šuma, koje su se protezale između pojedinih sela. Močvarno ušće
rijeke Krapine u Savu prekrivale su goleme šikare (nemus). Velike
šume na Medvednici protezale su se preko čitavog vlastelinstva. Prema
urbaru iz 1566. u brdima su se nalazile i šume za žirenje, koje su, kad
rodi žir, davale vlastelinstvu i »neki prihod«.80'
Posjednici vlastelinstva B e l e i posjeda M a r i j a š e v c a parni-
čili su se u XV i XVI st. oko pripadnosti šume Cerje.8OJ Na posjedu
... VZA V, 1903, 206-207, 214-215.
tal )Silve aUe et demeti que sunt et existunt in eadem possessione Dobrakucha
de quibus non ignoramus.«
.0> HZ XIX-XX, 1966-67, 153; MOL, Ur. et Con., 51/2.
M' NRA, 205/12, 207/22, 207/23, 208/4, 206/19, 206/27-30.
28" 435
Komoru šume su u drugoj polovici XVI st. pretvorene u alodijalni po-
sjed, a kmetovima su ostavljene manje šume uz njihova selišta.""
Velike hrastove i bukove šume bile su u Turopolju, Posavini i na
mnogim vlastelinstvima baza veoma razvijenog svinjogojstva. Na sisač­
kom su vlastelinstvu npr. od početka do sredine XVI st. obradive po-
ljoprivredne površine krčenjem šuma udvostručene. Na vlastelinstvu je,
međutim, još uvijek bilo toliko šuma da su seljaci mogli uzgajati do
10.000 svinja.
Popis i procjena dobara kneza Stjepana Ozalj skog iz 1558. pokazuje
da su na vlastelinstvima općenito postojale velike površine koje nisu
bile privredno aktivirane. Na vlastelinstvu R i b n i k u, koje nije bilo
opustošeno, u svakoj seoskoj općini nalazile su se "terrae communes«
- površine prekrivene šumama, šikarama, pašnjacima i sl. Čini se
da su te površine smatrane općinskim.'os
Na vlastelinstvu N o v i g l' a d u n a D o b l' i šwne, šikare, općinski
pašnjaci i općinske zemlje procijenjene su 1558. na oko 800 kraljevskih
jutara. I na vlastelinstvu S k r a d u su postojale goleme općinske zem·
Ije, pašnjaci, šume, šikare i brda.'"
U životu vlastelina i njegovih podložnika iskorištavanje šuma imalo
je veliku važnost. Hrastove i bukove šume služile su za žirenje (gIan-
dinatio) svinja. Ekstenzivno svinjogojstvo u šumama bilo je u više krao
jeva čak osnovna grana poljoprivrede. Drvo se iskorištavalo za ogrjev,
kao građevni materijal, za izradu sredstava za rad, mnogih predmeta
dnevne upotrebe itd. Neki vlastelinski gradovi trošili su npr. godišnje
200-250 vozova drva za ogrjev. Unatoč svestranoj primjeni drveta uži·
votu, šume su se na vlastelinstvima smatrale državinama najmanje vri-
jednosti. One su u većini slučajeva bile svojevrsno prirodno dobro,
poput vode. Na mnogim mjestima pripadnost šuma alodijalnim drža·
vinama nije bila jasno definirana, a i tamo gdje su šume smatrane
dijelom alodijala seljaci su ih u prav.iJu mogli slobodno iskorištavati.
Gotovo na svim vlastelinstvima i većim feudalnim posjedima posto-
jali su u XV i XVI stoljeću vlastelinski r i b n j a c i (piscinae). Na mo-
druškom vlastelinstvu bila su npr. 1486. tri vlastelinska ribnjaka.Sl" Na
posjedu Ci r k ven o m popisano je sredinom XVI st. čak 5 alodi-
jalnih ribnjaka: "Veliki u Cirkvenom«, u selima Jertovcu i Orehovcu, te
još dva u Cirkvenom.811' Na vlastelinstvu Lovrečini nalazila su se 1559.
dva ribnjaka.'" I na posjedima Brezovice spominju se 60-ih godina
dva ribnjaka.'"
Na s u s j e d g l' a d s k i m posjedima vlastelinstvo je 1566. držalo
tri alodijalna ribnjaka. Tahy im je priključio i četvrti, koji je oteo
oo< KAZ, ALC II, br. 2053.
'M Starine XXX, 182-195.
006 Isto, 201, 204-207. Kod popisa vlastelinstva Novigrada izričito je rečeno da
sve )terrae communes« pripadaju seoskim općinama i selima.
WI R. Lopašić je 1894. upozorio da je >lsvako veće ili manje dobro« još i II
XVIII st. drlalo jedan ili više ribnjaka i da je ribnjačarstvQ i II srednjem vijeku
bilo dobro razvijeno (Lopašić, Hrvatski urbari, 31).
ElIS Arhiv ob. Fodroczy, K-S.
oo, KAZ, ALC II, br. 914.
". Ur. et Con., K-33; KAZ, ALC l, br. 138.
436
od nekog kmeta.'" D u b o v a č k o je vlastelinstvo 1579. držalo dva
ribnjaka, a ribnjak se nalazio i na posjedu kurije Andrije Tadiolovića
u Švarči. 812 U opisu velikotaborskog vlastelinstva također iz 1579. spo-
minju se tri vlastelinska ribnjaka.'" Prema jednoj procjeni iz 1573.
na posjedima vlastelinstva Steničnjaka nalazilo se čak 12 ribnjaka, koji
su davali godišnji prihod od oko 1000 forinti. Čini se da su u tu pro·
cjenu uvršteni i ribnjaci na vazalnim plemićkim posjedima.'l4
Gospodarsko i upravno središte vlastelinstva (caput dominii) bio
je v l a s t e l i n s k i g l' a d, u kojem je živio vlastelin, odnosno nje-
gov upravitelj. Vlastelinski grad ili tvrđava javlja se pod imenima
castrum, arx, grad. Manje vlastelinske utvrde nazivale SU se k a š t e l i
(castella). Središta plemićkih posjeda bile su u pravilu k u l' i j e ili
plemićki dvorovi (curiae nobilitares).
Vlastelinstva su se nazivala prema nazivima svojih središta. U iz-
vorima XIII-XVI stoljeća feudalni se posjed rijetko naziva vlaste-
linstvo (dominium). Vlastelinstvo je u tim izvorima vlastelinska tvrđava
sa svojiln pripadnostima: »castrum ... cum suis pertinentiis«.
Historija vlastelinskih gradova kao građevinskih objekata obrađena
je u više radova.. U prvoj fazi feudalizma vlastelinski gradovi su snažne
tvrđave (burgovi) na teško pristupačnim mjestima (obroncima brda i
sl.). U tom su razdoblju nastale npr. stare tvrđave Krapine, Cesar-
grada, Samobora, Lipovca itd. "Castra« su izgrađena i na manjim vla-
stelinstvima. Na početku XIV st. tvrđave su npr. postojale na vlaste-
linstvu Bršljanici i posjedu Pološnici u Garićkoj županiji.
Zbog turskih provala kralj Matija Korvin je 1471. posebnom ispra-
vom dopustio slavonskom plemstvu da na svim svojim posjedima može
graditi kaštele.'15 Ratovi s Turcima općenito su utjecali na gradnju
novih kaštela i utvrđivanje starih tvrđava. Početkom XVI st. pojavila
su se npr. u distriktu Totuševini uz Savu "castella seu fortal'itia« To-
tuševina, Razohatac, Udvorišće, Majkovec, Komorica i Bokolja.'l6 Za-
grebački je kaptol na petrinjsko-gradečkim posjedima početkom XVI
st. imao kaštele u Petrinji, Donjem Gradecu i Gornjem Gradecu. Oko
1540. na tim su posjedima sagrađeni još tvrdi grad S o k o l (castrum
ZokoIwara) i kaštel u Č u l t i ću (castellum Corona). Na tim je vla-
stelinstvima, dakle, bilo 5 utvrda. Zagrebački su kanonici ta svoja vla-
stelinstva počeli nazivati "Kašteli« ("in Castellis«). U utvrdama su držali
i dosta velike vojničke posade. Ali kad su petrinjsko-gradečke posjede
počeli masovno napuštati kmetovi, zagrebački su kanonici izgubili inte-
res za kaštele. God. 1563. počeli su ih sami rušiti."l
U prvoj polovici XVI st. mnoge plemićke kurije na malim posje-
dima u Križevačkoj županiji pretvorene su u utvrde (fortaIitia) u koje
se sklanjalo stanovništvo pred turskim naletima. Utvrde su izgrađene
'" MOL, Ur. et Con., 51/1.
m Lopašić, Hrvatski urbari, llI, 115.
ou KAZ, ALC II, br. 1376.
814 )Item sunt 12 piscinae ex quibus cum piscantur mille tlor. pisces vendentur«
(NRA, 979/54).
'" NRA, 592/32.
•" NRA, 648/11.
'" KAZ, ACA, 81/32.
437
i na vrlo malim posjedima. U Sv. P e t r u Č v r s t e e u bio je npr.
1543. »fortalicium in confiniis noviter erectum miserorum nobilium«.
U selu Đ e l ~ k o v e u vlastelin je podigao kaštel »pro tuicione miserae
plebis«. God. 1543-1554. utvrde se spominju na malim posjedima kao
što su bili Sveti Pavao, Čudo,vec, Svibovec, Praščovec,
R e p i n e e, M i k o vec itd.'lS
Unutrašnji izgled nekih vlastelinskih gradova i kaštela opisan je
u diobama i inventarima. Gradovi su u pravilu imali veliku centralnu
prostoriju - palaču (palatium), više stambenih prostorija, kuhinje, pro-
storije za služinčad, spremišta za namirnice itd. U svim je gradovima
obično bilo nekoliko podruma za spremanje vina (cellaria). U Susjed-
gradu su npr. 1564. bila četiri podruma.
Na kraju XV st. Matija Gereb je pokraj trgovišta Jastrebarsko sa-
gradio novi kaštel. Prema sačuvanom opisu taj je kaštel imao tri pro-
storije na katu (domos superiores) i dvije u prizemlju. U prizemlju se
nalazila kuhinja i spremišta za žitarice i vino. Oko kaštela je iskopan
dubok jarak, koji je napunjen vodom. U kaštel se ulazilo preko mosta,
a nad ulaznim vratima sagrađena je kamena branič-kula.'I'
Na kraju XVI i početku XVII stoljeća utvrđeni vlastelinski gra-
dovi na nepristupačnim brdima počeli su postepeno propadati. Kao
nova središta vlastelinstava u tom se razdoblju pojavljuju d vor e i
(curiae), koji su se obično gradili u ravnicama, odnosno na komuni-
kativnim mjestima. Na tu je promjenu utjecalo više činilaea. Zbog
pojave artiljerije stari su gradovi izgubili vojničko značenje. Uključi­
vanje feudalne gospode u modernije tokove života učinilo je mnoga
od tih zdanja neprikladnima za viši standard stanovanja. U tom raz-
doblju gotovo su prestali međusobni oružani sukobi feudalaea. Pove-
ćavanje alodijalne proizvodnje, raspadanje vlastelinstava i njihovo pove-
zivanje s tržištem također je utjecalo na pojavu novih gospodarskih
centara. Građenje plemićkih i vlastelinskih kurija bilo je tako masovno
da se može govoriti o općenitoj pojavi.
Prilikom diobe vlastelinstva B r e z o v i e e 1551. svaki je suvlasnik
dobio područje za gradnju plemićke kurije, iako je na vlastelinstvu
postojao stari kaštel. U drugoj polovici XVI st. na tom su se vlaste-
linstvu pojavile tri nove plemićke kurije.'''
Vlastelinska kurija u R a d a k o v u na cesargradskom vlastelin-
stvu spominje se još sredinom XVI stoljeća. Na kraju tog stoljeća
spominju se i vlastelinske kurije u Erpenji i Tomaševcu. God. 1598.
na cesargradskom je vlastelinstvu bilo još i preko 30 plemićkih kurija
koje su podigli vlastelinski službenici i drugi plemići (Petelozlavci,
Oratje, Selno, Smrdeče Toplice, Pljuska, Nadina, Vižovlje, Domahovo,
Valentino, Toma~eyec it.d.). U selu Krajevcima bilo je čak pet kurija.
God. 1619. spommJe se Ispod cesargradskog brda prvi put dvorac N o-
v i D vor i (Curia Nova). Stari vlastelinski grad napušten je početkom
XVII stoljeća. 82I
'" Popisi i obračuni poreza, 136-138, 160-161; KAZ, ALC II, 914.
•" MOL, Dl 26.235; MOL, Ur. et Con., 51/1, 100/39.
•" Ur. et Con., K-33; KAZ, ALC I, B/138; ALC I, 10.1/310.
Sll Popisi i obračuni poreza, 488-493.
438
Na vel i k o t a b o r s k o m vlastelinstvu sredinom XVI st. posto-
jale su kurije u Jurketincu i Miljani. Mali Tabor je 1579. zapisan kao
»castrum dirutum«. God. 1598. na posjedu Malog Tabora postojale su
već tri kurije: vlastelinska kurija i dvije plemićke (curia dominae Annae
in Kys Taborzka, curia M. Svirčića). Nove vlastelinske kurije sagrađene
su još i u Horvatskoj (curia Horwatzka) i Druškovcu.'''
Na k r a p i n s k o - k o s t e l s k i m posjedima nastale su krajem
XVI st. plemićke kurije u Bedeškovcu, Kebelu, Trebincu, Sašinovcu, Pe-
truševcu, Rakitovcu, Radoviću i Staroj Vesi. U drugoj polovici XVI
st. Matija Keglević je nedaleko od krapinskog grada sagradio kuriju
Sabac. Vlastelinske se kurije 1583. spominju još i uMihovljanu, Trnov-
cu i Erpenji. Stari vlastelinski gradovi bili su već početkom XVII st.
zapušteni i u ruševnom stanju. Krapinski se grad 1610. spominje kao
ruševina, a u boljem stanju nije bio ni Kostel.'"
O kurijalizaciji s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k i h posjeda već
sam pisao. Na tom je vlastelinstvu na kraju XVI st. bilo više od 20 ple-
mićkih i vlastelinskih kurija (Oroslavje, Novi Dvori kod Zaprešića, Ogled,
Laduč, Hrastina, Golubovec, Marčinkovo itd.). Susjedgrad je prvi put
napušten potkraj XVI stoljeća. Tada je vjerojatno napušten i stubički
kaštel.'''
Sredinom XVI st. podignuta je vlastelinska kurija u S e s t i n a-
m a na medvedgradskom vlastelinstvu. Nakon potresa 1590. vlastelin je
iz Medvedgrada definitivno preselio u Sestine. Napušteni grad postepeno
se pretvarao II ruševine.s25
Do sredine XVII st. napuštene su vlastelinske tvrđave Grebena, Lo-
bora i mnoge druge. Središte okićkog vlastelinstva preneseno je u dru-
goj polovici XVI st. u K e r e s t i n e e, ali na tom su se vlastelinstvu
istodobno pojavila i nova središta. Na nekim su vlastelinstvima stari
gradovi pregradnjama prilagođeni novim uvjetima života. Ali i na njima
su građene i nove kurije.
Različite gospodarske zgrade, staje i skladišta nalazili su se na
a lod i m a (allodium) ili marofima. Na velikim je vlastelinstvima bilo
više aloda. Na posjedima Steničnjaka spominju se npr. sredinom XVI
st. četiri. Na susjedgradsko-stubičkomvlastelinstvu alodi su se 1564-
-1566. nalazili pod Susjedgradom, u Brdovcu, Jakovlju i kod Donje
Stubice. Tahy je novi alod sagradio u selu Psarnom. Na mnogim vla-
stelinstvima u unutrašnjosti u drugoj polovici XVI st. također su sa-
građeni novi alodi.
3. Sela i seoske općine
U VIII poglavlju r u s t i k a l je prikazan kao ukupnost seljačkog zem-
Ijišnog fonda na vlastelinstvu. Iz tog se prikaza moglo vidjeti da se
on Isto, 488--493; KAZ, ALC II, br. 1376.
'" E. Laszowski, Hrvatske povjesne građevine I, Zagreb 1902, 24, 217-218; Po-
pisi i obračuni poreza, 493-502.
." HZ XIX-XX, 1966-67, 149-150.
m I. Kukuljević, Dogadjaji Medvedgrada, Arhiv za povjesnicu jugoslavensku III.
Zagreb 1854, 71-72.
439
'fond seljačkih zemalja u većem dijelu Varaždinske i Zagrebačke župa-
nije povećao krčenjem. Bilo je također riječi o selištu kao mjeri seljač­
kog posjeda. Taj ćemo prikaz ovdje pokušati upotpuniti nekim poda-
·cima o organizaciji rustikainog dijela vlastelinstva.
Na mnogim vlastelinstvima čitavo selište je u XVI stoljeću bilo
;samo idealna mjera seljačkog posjeda. Posjede takve veličine obično
je držao manji dio zavisnih seljaka. Seljački su se posjedi inače sasto-
jali od sitnih parcela oranica i livada razbacanih po čitavom području
'sela i seoskih općina. Na nekim mjestima čitavo selište imalo je 8-12
.sitnih parcela oranica i livada.
U darovnicama i različitim posjedovno-pravnim dokumentima kao
najvažniji dio vlastelinskih pripadnosti navođena su s e I a (villae, pos-
sessiones). Seljaci su u pravilu živjeli u malim selima i zaseocima. Na
vlastelinstvu Do b ro j K u ć·i je npr. 1474..bilo 45 sela i zaselaka i
jedno naselje inkvilina. Samo 8 sela imalo je više od 10 kuća (zajedno
s desertnima).'" Slično je bilo i na drugim vlastelinstvima. Na posje-
dima S t u P č a n i c e nalazilo se 1491-1500. oko 50 sela. Na vlaste-
linstvu Međuriću su 1519. od 44 sela Samo 4 imala više od 10 kuća,
a 1524. više od 10 kuća imalo je tek jedno selo.'" Na vlastelinstvu Ve-
'1 i ko j u Križevačkoj županiji popisano je 1476. i 1519. god. 37 sela i
predija. God. 1519. u 12 sela je živjelo više od 10 seljačkih obitelji
-.(u selu Peker čak 93, u Benetkama 53 i u Velikoj Slobočini 32 obitelji).'"
Broj se sela na pojedinim vlastelinstvima tijekom XVI st. mije-
njao. Na posjedima uz tursku granicu mnoga su sela potpuno opusto-
šena i raseljena. Na vlastelinstvima u unutrašnjosti (Sisak, Susjedgrad,
'Vukovina itd.) stvoreno je, međutim, dosta novih sela i naselja.

:Svojevrsne organizacijske jedinice vlastelinstava i većih plemićkih po-

.sjeda bile su s e o s k e o p ć i n e ili s u č i j e (judicatus). .
Prema sačuvanim poreznim popisima mnoga su se vlastelinstva na
početku XVI st. dijelila na trgovište i provinciju. U Zagrebačkoj se
'županiji prOVincija kao zasebni teritorij vlastelinstva pojavljuje na vla-
stelinstvima Sisku, Jastrebarskom i Samoboru. U Varaždinskoj župa-
niji upisivane su na vlastelinstvima Loboru, Oštrcu, Krapini i Varaž-
.dinskim Toplicama. Provincije su se sastojale od seoskih općina, ali
na nekim su mjestima i same bile organizirane kao upravne jedinice
vlastelinstva.
Prema ispravi Zagrebačkog kaptola iz 1470. najviši funkcionar s i-
:s a č k e provincije bio je voj vod a (waywoda) izabran od seljaka.
Svake jeseni sastajala se u Selima kod Siska čitava kmetska općina
{tota communitas) koja je izabirala šest prisežnika (jurati). Prisežnici
su zatim izabirali novog vojvodu. Vojvoda je morao biti predstavljen
vlasteli, vjerojatno radi potvrde. Bio je, dakle, izabiran svake godine
Popis desetine žitarica na vlastelil'l~
od biračkog tijela koje su činili prisežnici i vjerojatno potvrđivan od
stvu Trakošćanu 1577. godine (Arhiv
vlastele. Hrvatske, Acta Capituli Antiqua, sv.
26, br. 3)
." MOL, Dl 94.512.
0' NRA. 586/48, 589/47; MOL, Dl 37.007, 26.324.
'" NRA, 1556/50; MOL, Dl 37.007.

.440
 Vojvoda je na području provincije bio sudac svih civilnih parnica
:među seljacima. S njim su te parnice sudili i izabrani prisežnici. Sudac
.za kriminalne parnice bio je vlastelinski župan (comes). Druga važna
.dužnost sisačkog vojvode bila je briga o pobiranju redovitih daća. U
trgovištu se o pobiranju tih daća brinuo sudac (villicus). Ako se nisu
predale u određenim rokovima, ti su funkcionari morali vlastelinstvu
platiti globe.
Vojvoda je u provinciji rješavao i mnoga druga pitanja. Sudjelovao
je kod desetinjanja svinja, regulirao način iskorištavanja pašnjaka, red
.pri žirenju svinja. Vodio je također brigu o javnim radovima i redo.-
slijedu davanja tlake. U obavljanju tih poslova pomagala su mu tn
t e k I i č a (precones) koje je sam odabirao među kmetovima. Kaptol
je jedino zahtijevao da to budu kmetovi srednjeg imovnog stanja (me-
.dioeris conditionis). Vojvoda i njegovi tekliči bili su oslobođeni svih feu-
dalnih tereta, pa su se kanonici brinuli da se njihovi prihodi ne bi
previše umanjivali izborom najbogatijih kmetova.81'
Vojvode su početkom XVI st. izabirane i na mnogim drugim vla-
stelinstvima u području između Save i Kupe. Prema popisu poreza iz
1507. u tom je kraju na 19 posjeda i vlastelinstava bilo 50 vojvoda.
U istom poreznom kotaru dužnost vojvoda obavljala su 1517. 43 se-
ljaka. Ali, čini se, oni nisu obavljali iste dužnosti kao na sisačkom
vlastelinstvu. Sva vlastelinstva i plemićki posjedi u kotaru između Save
i Kupe imali su i seoske suce. Na većim su vlastelinstvima plaćanja po-
reza oslobađana obično 3-4 seoska suca (želin 3, Okić 5, Jastrebarsko
'5, Kravarsko 2). Uz njih su poreza oslobađani i tekliči (precones, ehewz,
byryeh). God. 1517. u spomenutom kotaru dužnost seoskih sudaca obav-
Ijala su 52 seljaka.
Prema fragmentarnom računu feudalnih podavanja iz druge po-
"lovice XV st. na j a s t r e b a r s k o m su vlastelinstvu postojale 3 se-
.oske općine (Novak, Sveti Ivan, Volavje) i 2 provincije (provincia in
Podgradya, provineia in Podgorya). Na čelu općina i provincija bili su
suci. U istom se računu spominje i 9 općina ozalj skog vlastelinstva.
'Čini se da je razlika između općine i provincije bila u tome što je'
općina činila samo jedno selo, dok je u provinciji bilo više sela. Prema
spomenutom računu svaka je seoska općina imala posebnu strukturu
feudalne rente. Čini se da je u XV st. ta činjenica jedna od njihovih
važnih karakteristika.
Na o k i ć k o m je vlastelinstvu početkom XVI st. postojalo 6 se-
·askih općina: Tržić (Thersych, Trg), Stankovo, Molvice, Cvetkovići, Dra-
ganići i Kupčina. Svaka je imala svog suca i glasnika. Nije jasna funk-
cija desetak vojvoda koji se na tom vlastelinstvu također javljaju.slO
Na vlastelinstvima i plemićkim posjedima u Zagorju seljak koji je
"obavljao funkciju sličnu funkciji vojvode nazivao se u XV i na početku
XVI st. val p o t (valpothus). Prema registrima iz 1483. i 1500-1510.
plaćanja desetine bili su na svim zagorskim vlastelinstvima oslobođeni
valpoti, banovci i glasnici (precones). Na vlastelinstvu Oštrcu je npr.
•" Starine IX, 1879, 38-43.
". Popisi i obračuni poreza, 19-23, 82-89, 119; MOL, Dl 35.005.
-442
1483. zabilježeno da se gradsko područje nalazi pod richtardom, a pro·
vincija »sub walpotho de Osterez«. »Valpothus« je postojao i na posjedu
Nikole Ruka u Zajezdi, koji je imao samo 60-ak kmetova. Na svim vla-
stelinstvima valpoti su pobirali crkvenu desetinu prema popisu kap-
tolskih decimatora. O drugim njihovim dužnostima nema podataka. Nema
također podataka o načinu njihova ,izbora. Nesumnjivo je, međutim,
da su bili zavisni seljaci, posjednici selišta na vlastelinstvima.83!
Čini se da su valpoti na zagorskim posjedima 1507. popisani pod
imenom ves n i k a ili v i I i k a (villicus). U osobi vilika sjedinjavala
se u XVI st. funkcija najnižeg vlastelinskog službenika i seoskog suca.
Na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k i m posjedima seoski su se suci
1567. i nazivali »judex seu villicus«, a seoska općina »judicatus seu villi-
eatus«. God. 1507. na krapinskom je vlastelinstvu bilo 6 glasnika i 4
vilika, na vlastelinstvu Oštrcu 1 vilik i 3 glasnika. Po dva vilika imali
su posjedi i vlastelinstva Kuzminec, Ivanec, Bela, Vinica i Lobor. Na
krapinskom su vlastelinstvu postojale četiri seoske općine (judicati), pa
su 4 vilika u njima nesumnjivo vršila dužnost seoskih sudaca.'32
Područje vlastelinstava K o p or i v n i c e, P r o d a v i ć a i Đ u r-
đ e v c a bilo je početkom XVI st. podijeljeno na vilikate. Jedino se
šire područje oko Koprivnice nazivalo vojvodat (woyewodatus). Osim
vojvodata, na tim su posjedima postojali vilikati Zdenčec, Ovar i Sveti
Petar. Na vlastelinstvima Prodaviću i Đurđevcu bilo je 13 vilikata (Be-
ljudovec, Prikraj, Središće, Struga, Novak, Županec, Sveti Pavao, Molva,
Sušica, Gorbonokfeu, Rotovo, Javorovac, Luka).'33 R o v i š ć a n s k o se
vlastelinstvo početkom XVI st. sastojalo od područja trgovišta, roviš-
ćanskog županata (suppanatus) i 3 vilikata (Sela, Bešenovec i Konjska).834
Vilikati su u tom razdoblju postojali na vlastelinstvima O r a h o v i-
c i (Rakoweza) i B r e z o v i c i (Berzeveze). Na orahovičkom vlastelin-
stvu upravna područja bila su trgovište, provincija i 3 vilikata (Čelići,
Remete i Nešetino). Brezovički su se posjedi dijelili na područje trgo-
višta, donju provinciju i vilikate Ivanec, Obrež i Veršinovec.'J5 P a k r a-
č k o se vlastelinstvo 1495. dijelilo na tri vojvodata (donji, gornji i sred-
nji). Vlastelinstvo Silag sastojalo se od dva velika vojvodata.83'
Na mnogim većim vlastelinstvima u Križevačkoj županiji postojala
je na početku XVI st. provincija i područje trgovišta (Međurić, Središće
Velike, Čaldovec, Rasošja, Glogovnica, Sv. Ladislav, Ludbreg, Voćin, Dar-
novac, Viljevo, Stupčanica, Slatina, Sv. Elizabeta i druga).837
Provincije i vojvodati dijelili su se i u Križevačkoj županiji na
seoske općine ili vilikate. Provincija vlastelinstva Vel i k e sastojala
se npr. 1496. i 1519. od četiri vilikata: Pakračko Središte (villicatus
Peker), Rogozno (villicatus Rogozno), Sava (VilIicatus Zawe) iGračanec
"' KAZ, ACA, 21/21, 22/5, 22/1.
632 Popisi i obračuni poreza, 38-42.
'" Isto, 27, 28, 60, 61, 95, 127-128.
'" Isto, 27, 59, 94, 127.
"' Isto, 33, 102-103.
'" Isto, 10, 33.
'" Isto, 8, 9, 10, 12, 26, 27, 33-35, 30-33, 57-60, 92, 95, 98, 100-103, 128.
443
(villicatus Grachancz). Izvan vilikata bilo je trgovište, dva predija i
dva manja župnička posjeda. U svima su postojali seoski suci (judices
campi) i vilici."8 Na vlastelinstvu M e đ u r i ć u provincija se 1519-
-1527. sastojala od gornjeg i donjeg vojvodata. Sudac, prisežnici (ju-
rati), glasnik (preco) i dva vojvode bili su oslobođeni redovitih nov-
čanih daća.'"
Seosko područje na g r e b e n s k o m vlastelinstvu dijelilo se na
gornju i donju provinciju. U donjoj se provinciji spominju dvije seoske
općine (primus judicatus, alter judicatus). Ulogu seoskih sudaca u po-
biranju feudalnih daća na grebenskim posjedima obavljali su valpoti,
izabrani predstavnici provincija.
Svaki izdvojen Batthyanyjev posjed u Slavoniji <imao je svoju seo-
sku općinu. U izvorima se spominju takvi judicati uJakopovcu, Zamlaću
i Turnišću. Na čelu općina bili su seoski suci, koji se katkada nazivaju
i valpoti. Prilikom izbora novog suca (judex) u Turnišću seljaci su mo-
rali vlastelinu davati poseban dar. U drugoj polovici XVI st. seoske su
se općine na grebenskim posjedima nazivale walpotšagi«. Sačuvane pred-
stavke grebenskih kmetova svjedoče da su te općine doista istupale i
djelovale kao organi seljačke samouprave. God. 1558. seljaci Donje (hraš-
ćinske) provincije nazvali su se zajednicom kmetova igornjaka -
»communitas colonorum ac jus montanorum site montis in Hraschyna
subditorum«. Okupljeni kmetovi nazvali su se 1570. »communitas dis-
trictus Greben«, a 1571. »universitas districtus Hraschinensium«.84<l
Seoske općine (judicati) na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u zahva-
ćale su u XVI st. područja nekadašnjih plemićkih općina (generationes).
Stanovništvo tih općina još i tada se sastojalo od nekoliko katego-
rija podložnika. U njima su zajedno živjeli plemići sa svojim kmeto-
vima, plemići bez kmetova i vlastelinski kmetovi. U prvoj polovici XVI
st. na vlastelinstvu se spominje 17 seoskih općina, 3 vilikata i općina
trgovišta Steničnjaka. U urbaru iz 1519. i računima 1552-1555. nave-
dene su ove općine: Lipje, Stojmerići, Hutina, Kupišinci, Kirinići, Slat,
Javorovac, Strelča i Trebinja, Rečica, Otok, Radonja, Koranjani, Vele-
merići, Koranica, Husići i Otročići. Vilikati Kastelišće, Kostanjek i Ro-
~enica smatrali su se širim područjem trgovišta Steničnjaka, koje je
Imalo svoju vlastitu općinu (judicatus oppidi).
U desetak općina vlastelin nije imao svoje kmetove. U njima su se
nalazili s"!-mo posjedi plemića s kmetovima (ordo sessionum jobagio-
num noblllum prefatorum mardurinas solvi solitorum) i posjedi ple-
mića bez kmetova (ordo sessionum nobilium hactenus woyschyna solvi
debentium). Te su općine (Lipje, Stojmerići, Hutina, Kupišinci Kora-
nica, Kirinići, Koranjani, Velemerići, Husići i Otročići) zaprav; pred-
stavljale plemićke općine, iako ih je vlastelinstvo tretiralo jednako kao
općine u kojima j~ imalo svoje kmetove. Funkcionari tih općina (judex,
preco, pryzthaw, Juratus) bili su plemići.
Seoske su općine na vlastelinstvu Steničnjaku bile jedinice od ko-
jih su pobirane kolektivne daće. Svi posjednici selišta zvanih »vojščine«
". MOL, Dl 26.067, 37.007.
no MOL, Dl 37.007; JA D-XXVII43.
M' MOL, Batthyany cs., Urbari, Filmtar 4328, 4329, 4330; Missiles, br. 16.712,
16.785, 20.542; MOL, Dl 104.253, 104.216.
444
morali su u svakoj općini zajednički platiti određeni broj grivni. Po-
sjednici marturina također su u svakoj općini zajednički plaćali odre-
đeni broj grivni, davali određenu količinu zobi i darova.'''
Sličnu su strukturu u prvoj polovici XVI st. imale seoske općine
na posjedima t o p u s k e o p a t i j e. U njima su živjeli opatovi kme-
tovi, plemićki rodovi, kmetovi nižih plemića i predijalci. Raznolikost
sloboda i prava koje su uživale pojedine kategorije podložnika oteža-
vala je topuskom vlastelinu učvršćivanje vlasti nad seoskim općinama.
Općine u Boviću, Brkiševini, Svračicama, Rovišnom i Dolcu prvobitno
su bile plemićke općine (ge1teratio). U XVI st. često su se nazivale
općine plemića i kmetova (judicatus nobilium ac jobagionum, judicatus
nobilium ac ignobilium). U seoskim općinama Bratetiću, Kučkovcu,
Strmcu, Preseci, Zaloj u i Klimanu živjeli su pretežno kmetovi. U općini
Zalužju (oko Pokupskog) spominju se uz kmetove i građani (civitaten-
ses), kao i brojni posjedi predijalaca. Sredinom XVI st. nekadašnje
trgovište u Topuskom također je postalo vlastelinska sučija (judicatus
de Purga, judicatus civitatensium). Uza sam topuski samostan spominje
se posebno naselje želira - »universitas inquilinorum abbacie de Tho·
pozka prope monasterium«. Seoske općine i vlastelinske skupštine ple-
mića i predstavnika seoskih općina predstavljale su i u XVI st. svo·
jevrsne samoupravne organe podložnika te opatije.'''
Na vlastelinstvu R i b n i k u je 1558. popisano 10 seoskih općina:
Grychy, Golivrh, Ža!kanje, Bukovac, Kuhani vrh, Breznik, Zaluka, Prau-
tina, Paka i Mušanci i Kunići. Zasebnu strukturu feudalne rente imali
su samo podložnici u općini Golivrh. (Nešto veću novčanu daću koja se
plaćala u jednom terminu, dok su druge općine tu daću plaćale u tri
termina.)
U popisu posjeda Stjepana Frankopana Ozaljskog iz 1558. nalaze
se podaci o općinskim zemljama, pašnjacima, šikarama i šumama (com-
munia, terrae communes, terras videlicet et foenilia ac rubeta commu-
nia). »Communia« su se na r i b n i č k o m vlastelinstvu nalazila gotovo
u svakoj seoskoj općini.''' Zajedničke zemlje, pašnjaci i šume činile su
važnu ekonomsku podlogu seoskih općina. Općine su regulirale iskori-
štavanje tih nepodijeljenih poljoprivrednih površina.
Na vlastelinstvu S k r a d u postojale su 1558. seoske općine Ce-
vići, Janač i Donja Purgarija. Stanovnici Donje Purgarije plaćali su
redovitu novčanu daću upola manju nego podložnici drugih dviju općina.
Vlastelinstvo je također imalo velike površine općinskih zemalja (terrae
communes).'" Zajedničke zemlje, livade, šikare i šume na vlastelinstvu
N o v i g r a d u n a D o b r i ocijenjene su u procjeni 1558. kao povr-
šine bez kojih kmetovi ne mogu opstati i na kojima se ne mogu nase-
ljavati novi podložnici. Sve su zajedničke državine pripadale seoskim
općinama ili selima.'''
.., MOL, Dl 37.007; Lymbus, cs. 115, Ur. et Con., 192/41; Nadasdy esalad, 57
CS., sv. lB.
,tl HZ XXI-XXII, 1968-69, 289-292.
.u Starine XXX, 1902, 182-195.
sn Isto, 204-207.
..., Isto, 195-201.
445
 Posjedi Zagrebačkog kaptola o k o Z a ~ r e b a (Distri~tus Z~gr,:­
biel1sis) nisu predstavljali jedinstver;o vla~~elinstvo. Uprava tIm pOSjedI-
ma bila je organizirana preko seoskIh opcI.na. U XVI. XYI st. u kaptol-
skom su distriktu postojale ove seoske općme (sedes, ]UdIcatus): Sesvete
(Myndzenth) sa 13-15 sela, Oporovec <]-7-18 se~a i .zasel~a), Dumovec
(5 sela), Kraljevec (6-11 sela), Markusevec (przgo:tae alz!er Ma~l<usse­
wecz Prigoriae aliter Davidowecz) s 9-10 sela 1 naselja, Kašma (2
sela): Novak kod Otoka (Nowak ad Otok), Vr~pče s ID-B sela, Bukovec
i Kosnica. Kosnica (s desetak sela) postala je u XVI st.. poseban »spa:
natus«. Između pojedinih općina postojal~.sl;' znatne r.~zlIke u struktur~
i visini feudalne rente. Posebnu grupu clmle su opcme u kaptolskoJ
Štibri (Sesvete, Kraljevec, Dumovec ! ~ovak!. Taj su ~i,? ~agr~bačkog
distrikta kanonici držali kao zajednIčkI pOSjed. ~odlozmcI u spanatl;'
Kosnici, južno od Save, davali su u XVI st. vecu naturaln~ rentu 1
tlaku nego seljaci u Štibri. Seoske općine Oporovec, Markusevec, Ka-
šina i Vrapče bile su razdijeljene na kanoničke predije.'"
Na s u s j e d g r a d s k o - s t u b i č k o m je vl~.stelinstvu l;' XVI s~o.
ljeću bilo 11 seoskih općina. Na susjedgradskom dIjelu vl~stelmstva bIle
su ove općine: Brdovec (19 sela), PušćaJp sela), ~tenjev,:c (9 sela),
Podgorje (4 sela), Novaki (3 sela), .Zal?reslc (2 sel.a) 1 Stupm~. (~ sela).
Donja seoska općina (preconatus, ]UdIcatus Infe.rwr) na stub~ckIm po-
sjedima, sa sjedišten~ u. Oroslavju, ~buhvaćal~ j~ 17, a Gornja seoska
općina (preconatus, ]lldIcatus Sllperwr), sa Sj~dlšte~ u .Golubo.vcu, 9
sela i zaselaka. Nekoliko susjedgradskih seoskih općm~ Imalo. je sl?e-
cifičnu strukturu feudalne rente. U općinama Novaku 1 Stupmku bIla
su i selišta veća nego II ostalim općinama.M7
Na više su mjesta u prednjem prikazu navedeni pojedinačni podaci o
ulozi i djelatnosti seoskih općina.
U radu o susjedgradsko.stubičkom vlastelins~vu ve~ sam. upoz01:io
na dvojnost uloge seoskih općina. Seoski ~uci, ~ojvo~e '. drugI funk~IO­
nari svagdje su bili izborne osobe. BIralI. su Ih s':~jacI. svake !'f0dme
na svojim općinskim skupštinama. Ali na IZbo.r opcmskIh ~u'.'kclOnara
utjecao je i vlastelin. Seljaci su na mnogo m.Jesta za polozaj .se,?skog
suca izabirali tri kandidata od kojih je vlastelm P?tvrđlv~o najpn.klad-
nijega za svoje interese. Na posjedima strezansk~h 'pa~l.ma vesmk. s~
na sličan način izabirao svake godine. Ako su SeljaCI bIlI nezadovoljm
postojećim vesnikom, mogli su za novoga kand!?irati ::ekoliko os~?a:
Prior i redovnici odabirali su »jednoga od njih, kOJI bude boljI 1
vjerniji«.'"
Po načinu izbora svojih funkcionara i nizu funkcija seoska je op-
ćina bila dijelom samoupravni organ samih kmetova. Ali vlastelin je
funkcionarima seoske općine nametnuo i neke poslove svoje uprave.
Da bi se ti poslovi mogli odvijati sa što manje prisile, on je bio zain-
... KAZ, ACA, 20/7, 20/5, 20/1, 20/23, 57/1, 53/1, 20/4, 57/8, 57/9, 57/15, 57/32,
61/2, 4511, 42/26, 42/28; Popisi i obračuni poreza, 387-388, 390-394, 772, 476, 477.
.., AV VII-VIII, 1964-65, 31-90; Ur. et Con., 51/2.
m Sidak, Historijska čitanka, Zagreb 1952, 95-96.
446
teresiran da seoski suci uživaju povjerenje seljaka. Funkcionari seoskih
općina bili su na jed,,:oj stra;n! organi k<:ji sl;' ~~stupali. interese seoski?
zajednica, a na drugOJ stram Isto.~obno 1 n~jmZI ?rg~m f~udaln~ vlast~ ..
Utjecaj vlastelina na seosku opcmu na SVIm mjestIma 1 u SVIm pn-
likama nije bio jednak, tako da se zapravo može govoriti o različitim
stupnjevima feudalizacije seoskih općina.
Izabrani funkcionari općina regulirali su iskorištavanje zajedničkih
pašniaka, šuma, šikara i sl. Sela pojedinih općina povezivale su upravo
te zajedničke državine. Često su seljaci iz više sela imali zajedničke
vinograde, što ih je također povezivalo.
O sudskim ovlaštenjima seoskih sudaca u XVI st. nema mnogo·
podataka. Čini se da je njihova sudska vlast u tom stoljeću nešto
ograničena. Ali oni su nesumnjivo i nadalje sudili sitne prekršaje i
presuđivali različite sporove između seljaka. Na nekim su mjestima
uz seoske suce izabirani i prisežnici (jurati).
Funkcionari seoskih općina bili su u pravilu neposredni pobirači
feudalne rente. Valpoti, seoski suci i suci trgovišta na grebenskom vla-
stelinstvu, kako pokazuju sačuvani računi, uplaćivali su 1509-1515..
vlastelinskom upravitelju iz svojih općina prikupljene redovite daće,.
vojščinu i kraljevski porez. Na Batthyanyjevim posjedima Tomaševcu,
Mogoru, Kristalovcu, Dimičkovini i Vamhidi izvanrednu novčanu daću
prikupile su 1519. vojvode, a na vlastelinstvu Dišniku i posjedu Torčecu
seoski SUci. 849
Slične su poslove seoski suci obavljali i na drugim vlastelinstvima..
Prema inventaru Batthoryjeva dijela susjedgradsko·stubičkogvlastelin-o
stva iz 1564. seoski su suci pobirali redovite naturalne daće. U tre-
nutku sastavljanja tog inventara kod seoskih sudaca nalazilo se još
dosta prikupljenih žitarica koje nisu predali vlastelinskim službenici-
ma. sso Obračun komorskog provizora Mihajla Hrlenovića iz 1569. tako-
đer potvrđuje da su seoski suci pobirali novčane i naturalne daće.85l
Još jednom treba naglasiti da su seoske općine bile područja u
kojima se na mnogim vlastelinstvima strukturirala feudalna renta. Često,
su pojedine općine na istom vlastelinstvu davale različite daće. One su
u najviše slučajeva bile nosioci različitih kolektivnih podavanja.
U određenim okolnostima, u situacijama kad je oslabio utjecaj vla-
stelina, seoske su općine postajale nosioci autentičnih klasnih interesa
zavisnih seljaka i bile faktor njihovog organiziranja u različitim oblicima
klasne borbe. Ta je uloga seljačkih općina dolazila naročito do izražaja
u seljačkim bunama (susjedgradsko-stubička buna 1571-72, seljačka
buna 1573, nemiri na posjedima topuske opatije, bune štibrenaca itd.).
Ali događalo se da su seoske općine i inače istupale u zaštitu interesa
svojih članova (Međurić, Greben, Grižani itd.).
... MOL, Dl 104.216, 104.231, 104.633, 102.328.
". AV VI-VII, 28.
m »Ratio posila cum judicibus et villicis pertinentiaru;n castri Zomzedwara
de restantiis diverso1"wn proventuum ordinarium videlicet pecuniarum, sessiona-
lis, tritici, milii, avenae, caponum, gallinarum, pullorum, ovorwn et caseorum ad
partem Sacrae et Caesareae Maiestatis provenire debentium de anno 1568.« (MOL,
Nadasdy cs., 65 cs., fase. 34, fo!' 71-77).
447
4. Regaina prava Kmetovi nisu imali svojstvo parmeenja s plemićima. Protiv njih
ni zbog jednog predmeta nisu mogli pokretati parnicu. Ako je neki
Prije smo već naglasili da je vlasništvo nad feudalnim posjedom uklju- plemić pretukao i ranio kmeta, parnicu zbog tog delikta mogao je po-
čivalo sudsku i upravnu vlast na njegovu teritoriju. U feudalnom vlas- krenuti samo njegov vlastelin (Tit. 34).'"
ništvu sjedinjavala se zapravo ekonomska, upravna i sudska vlast. Pra- Najjednostavnije sporove među seljacima presuđivali su seoski suci.
vo iskorištavanja vlastelinstva nije bilo ograničeno samo na pobiranje Sve krupnije prekršaje rješavali su vlastelinski sudovi. Vlastelinski sud
feudalne rente. To se pravo realiziralo u skupini prava koja su se na- je presuđivao i većinu sporova između vlastelina i kmetova zbog neiz-
'zivala mala regaIna prava (iura regalia minora). vršavanja feudalnih obveza, neposluha i sl. O radu vlastelinskih sudova
Najvažnija su regaIna prava smatrana sastavnim dijelom vla- od XV do XVII st. sačuvalo se malo dokumenata. No, nema sumnje da
,sništva, pravom posjeda (regalia sive beneficia dominalia), dok su neka su oni bili važan instrument u održavanju feudalne vlasti nad zavis-
.dobivana posebnim kraljevskim povlasticama (beneficia privilegalia). nim seljacima. Sastavni dio vlastelinskih tvrđava bile su mračne podrum-
Feudalci su regalnim pravima ponegdje ostvarivali dosta visoke pri- ske tamnice sa spravama za mučenje, Na nekim su vlastelinstvima pos-
hode u novcu. tojala i stalna mjesta za dizanje vješala na koja su vješani osuđenici
na smrt. Računi vlastelinstva Steničnjaka pokazuju da su zatvorenici
(captivi) sredinom XVI st. bili stalni stanovnici vlastelinskog zatvora.
,a) Sudsko pravo (judicium dominale) Za njihovu su prehranu potrošene ove količine žitarica:
Među temeljnim regaInim pravima najvažnije je svakako bilo pravo
vlastelina da sudi svojim kmetovima. To je pravo bilo sadržano već Raži Prosa
God. % rashoda % rashoda
u vlasništvu nad zemljišnim posjedom. Prije smo naveli više primjera kvarti raži kvarti prosa
·0 prenošenju u XIII stoljeću cjelokupne sudske vlasti na vlasnike zem-
ljišnih posjeda. Tim sudskim imunitetima, zapravo egzempcijama ispod
:sudske vlasti županija i banova, zemljišni su posjedi stjecali širu sud- 1549. 9 6,50 18 1,89
sku vlast nego što je pravo suđenja kmetovima. Vlastelinstva su tim 1551- 10 2,99 21 1,90
'egzempcijama dobivala pravo suđenja svim počiniteljima krivičnih 1552, 11 3,24 70 6,28
,djela na svojem teritoriju (npr. sudstvo u biskupskim provincijama Iva-
niću, Čazmi i Dubravi, sudstvo topuske opatije, zagorskih župana i sl.).
1553. 10,5 3,23 21 1,72
Sudsku vlast feudalne gospode nad kmetovima definirao je po- 1555. 10 3,09 20 1,62
·.četkom XVI st. ugarski vicepalatin Stjepan Werboczy u nekolikO čla­ 1557. 9,5 3,88 57 1,23
naka svog djela »Tripartitum«.
Kmetovi se, prema Werboczyju, po običajima i zakonima ugarske
'kraljevine nisu mogli direktno parničiti pred redovitim sucima kra- U vlastelinskom zatvoru nalazila se, dakle, stalno grupa uhapšeni-
OJjevine i plemićkim sucima županija. Sve njihove parnice morao je ka, za koje se godišnje trošilo 2500-3100 kg žitarica.'''
rješavati vlastelin (dominus terrestris). U određenim slučajevima kmet- Sudsko »P l' a v o m a č a« (jus gladii) vlastelinstva su dobivala
cska parnica koju je riješio vlastelin mogla je ići na reviziju pred viši posebnim kraljevskim privilegijem. Taj je privilegij proširivao sudsku
plemićki ili crkveni sud. Ali ona se s pravnom uputom vraćala vla- vlast feudalnog gospodara i na sve počinioce krivičnih djela koji se
'stelinu da je ponovo presudi u prisutnosti županijskog suca (Tripar- uhvate na njegovu posjedu. Prema »Tripartitu« svi plemići i druge ju-
·titum, tit. 25, čl. 4-6).'" risdikcije koje nisu imale povlastice o kažnjavanju zločinaca (»litteras
regias super malefactorum et pravorum hominum punitione«) morale
Svaki je vlastelin imao pravo suditi svojim kmetovima. Njihove spo- su uhapšene strane zločince u roku od tri dana predati plemićkim
rove bez privole vlastelina plemićki sudac nije mogao rješavati. Vlaste- sucima u županiji. Mogli su ih sami kazniti jedino ako su ih uhvatili
"lin je svoje kmetove morao dostaviti pred viši sud ako se protiv njih pri podmetanju požara ili pri preljubu. Samo su plemići s posebnim
vodila parnica »ratione facti maioris potentiae«. Ako ih je taj sud osu- privilegijima mogli kazniti i pogubiti sve zlikovce koji se uhvate na
dio na gubitak posjeda i dobara, dvije trećine vrijednosti njihovih po- teritoriju njihovih posjeda (»omnes malefacIores per eas et in terri-
:sjeda pripadale su vlastelinu, a trećina tužitelju. Vlastelin je bio dužan torio ipsorum depraehensos atque captos«}.""
,predati svoje kmetove radi izvršavanja presude zbog tih prekršaja (Tit.
'25, čl. 2_11).'''
'" Isto, 416,
sss Izračunato prema podacima iz vlastelinskih računa (MOL, Nadasdy cs., 57 cs,
!slWerboczy Istvan Harmaskonyve, Budapest 1897, 406. F. 18; Varosi es kamarai iratok, Fal. Lat. 1390; Lymbus. 115 cs.).
'" Isto, 406-408, ., Werboezy. n. dj. 416.
-448 29 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 449
 Povelje o podjeljivanju »jus gladiZ« sačuvane su za veći broj posjeda
u Slavoniji. Herceg Stjepan je npr. 1353. voćinskim plemićima dao
povlasticu da na svojim posjedima mogu »kažnjavati smrću zločince za
počinjene prekršaje«.'" Slične su povlastice dobivali i drugi posjedi.
V XV st. povelje o »jus gladii« počeli su dobivati i manji feudalni
posjedi. Kralj Ladislav je npr. 1453. to regaino pravo podijelio Pavlu
Mikčecu od Cirkvene za njegove posjede.'lS Početkom XVI st. taj su
privilegij dobili kanonik Ilija de Buča i njegov brat Bartol, koji su
posjedovali samo predij na topuskim posjedima.'" Andrija Dudić dobio
je 1508. »jus gladii« za svoj posjed Orehovicu u Varaždinskoj županiji.""
V nekim ispravama »pravo mača« nazivalo se »p r a vo p o d i z a-
n j a v j e š a I a« (jus patibulorum erigendi). Petar Vragović je npr.
1514. dobio pravo da na svim svojim posjedima podiže vješala i kaž-
njava uhvaćene prijestupnike.'" Luka Sekelj od Kevenda obdaren je
1550. povlasticom da na svim svojim posjedima i posjedima svoje su-
pruge kažnjava različite kategorije zločinaca. Suvlasnici krapinskog vla-
stelinstva, koje je u XVI st. pripadalo Sekeljima, sporazumjeli su se
1607. »da se pravde kmecke po obeih stran i častnikeh rečenoga imanja
pitaju«. Apelacije na vlastelinske presude mogle su ići samo pred župa-
nijski sud (sedes Comitatus), jer su se suvlasnici sporazumjeli da neće
priznavati »druge orsaške suce«.862
»Pravom mača« uvijek se podrazumijevalo pravo osude na smrt
i osoba koje nisu vlastelinski podložnici. Na kraju XVI st. Draškovići
su npr. tvrdili da to pravo na posjedima lepoglavskih pavlina pripada
trakošćanskom vlastelinstvu. Njihov je predstavnik tužio pavline žu-
panijskom sudu, kad su redovnici na smrt osudili jednog čovjeka. »Moja
gospoda, nemaju fratri te oblasti da bi oni gubili Ijudi« - tvrdio je
njihov predstavnik. Ali »tada frater Christoff sta napervo i reče 'Ja
hoću donesti list'. Tada donese .list i naj doše da je takav list da ga
mogu pogubiti fratri.« Plemićki je sud, dakle, uvidom utvrdio da i
pavlini u Lepoglavi raspolažu pravom mača. 863
Pojedini feudalni posjednici dobivali su još i u XVII st. povlastice
za tu regaliju. Nikola Malenić je npr. 1617. dobio povelju da na svim
svojim posjedima može dizati vješala i sprave za mučenje (patibulum,
rotas, palos et alia tormentorum genera) i kažnjavati prijestupnike.'"
Istu su povlasticu 1646. dobili plemići od Praščovca za svoj posjed
865
Praščovec. »Pravo mača« imao je vjerojatno i vlastelin posjeda Gornje
i Donje Velike koji je 1626. u urbar unio odredbu: »Lothori i kurve i
thathi da ze imaju polegh vrednozthy kastighathy.«'"
'" CD XII, 176-177.
." JA, D-XI-37.
M' JA, D-XXII-38.
.~ DMV, br. 676.
u, NRA, 191/2.
'Q Monumenta Habsburgica III, 382-382; Arhiv ob. Drašković, K-60.
Ul Arhiv ob. Drašković, Archivurn Maius, 36/3.
... Sišić, HSS V, 153.
u, Ndb. a., Politica, 2/166.
u6 Arhiv ob. Drašković, K~26.
450
b) Pravo pobiranja mitničarine (jus telonii)
Feudalni su posjedi pravo podizanja mitnica i pobiranja mitničarine
dobivali posebnim privilegijima, ali su pojedini feudalci na svojim vla-
stelinstvima često podizali i »nepravedne« mitnice, za koje nisu imali
kraljevske privilegije. Stanje mitnica u Hrvatskoj u XVI st. prikazano
je u IV poglavlju (odjeljak 11). Tamo smo utvrdili da se broj mitnica
u XVI st. povećao i da je na više vlastelinstava mitničarina činila važnu
stavku vlastelinskih prihoda.
c) Pravo krčmarenja (jus educillandi)
U četvrtom je poglavlju prikazano i feudalno pravo krčmarenja, od-
nosno pravo vinotočja (jus educillandi). Tim je regainim pravom regu-
lirana vlastelinska trgovina vina na malo. Vlastelinsko pravo vinotočja
odigralo je u XVI st. dosta veliku ulogu u potiskivanju seljačke trgo-
vine vinom.
d) Pravo prijevoza (ius nauli)
Feudalni su posjednici uživali regaino pravo da na rijekama, koje pro-
tječu njihovom posjedima, podižu skele (vada, traiectus) za prijevoz
putnika i robe i naplaćuju brodarinu. Pravo pobiranja brodarine podje-
Ijivano je kraljevskim privilegijima.
Zagrebački je kaptol u XIV st. posjedovao trajekt (portus) Jeleno-
vac, koji je kasnije prozvan Jelenbrod. Taj je brod tada neko vrijeme
držao ban Nikola, ali ga je kralj Ludovik 1356. vratio Zagrebačkom
kaptolu.'" Zagrebački je kaptol u XV stoljeću savski trajekt Jelenbrod
svake godine iznajmljivao zakupnicima. V prvoj polovici XV st. tim je
zakupom dobivao ove iznose u novcu: 1442. g. 32 forinte, 1445. g. 34
forinte, 1447. g. 24 i 1449. g. 100 forinti. U drugoj polovici XV i sve
do druge polovice XVI st. Jelenbrod je iznajmljivan za manje od 10
forinti. Prihodi od zakupa povećali su se tek 70-ih godina XVI st. na
oko 20 forinti.'"
Vlastelinski su brodovi obično potvrđivani u darovnicama za vla-
stelinstva. Kralj Sigismund je npr. 1427. darovao Ivanu od Morovića
vlastelinstvo Veliku s »ostalim pripadnostima, napose pak rijekama Sa-
vom i Pakrom, s brodom na spomenutoj Savi« (cum aliis pertinentiis,
signanter autem fluviis Zawo et Pwkwr, vadoque sive naulo in attaeto
Zawo).869 Prema darovnici iz 1476, na vlastelinstvu Velikoj postojala su
dva broda na Savi - Hrast i Zelečkev. God. 1512. na istom su se
vlastelinstvu već nalazila četiri broda, u selima Hrastu, Zelečevju, Usti-
0' CD XII, 342-343.
'" JA, II-c-49, fal. 6, 12, 25, 26, 27, 28, 30, 33, 35, 82, 84, 55, 59, 62, 65, 67, 69,
71, 72, 100, 102, 106; KAZ, ACA, 112/23, 112/10, 94/62; KAZ, Prot. 701, str. 15, 19,
25, 41, 66, 100, 171; KAZ, ACA, 104/5.
•.. NRA, 1549/103.
29* 451

lonji i Ustipekeru.'70 Vlastelinstvo Bijela Stijena držalo je 1508. na Savi
također četiri trajekta ('ll Jablancu, Imenskom, Crncu ,i Ustilonji).'71
Gotovo sva vlastelinstva uz Dravu imala su svoje trajekte na toj
rijeci. Međimurska su vlastela npr. držala nekoliko brodova na Dravi
i Muri. Međimurski je vlastelin 1537. dobio povlasticu da na Muri,
između Legrada i Dubravice, podigne novi brod kojim će prevoziti
iseljenike iz Hrvatske.'72 Vlasnik posjeda Turnišća u Međimurju Franjo
Batthyany imao je još od 1516. godine povlasticu za brod na Muri.873
Na vlastelinstvu Đurđevcu spominju se 1439. dravski brodovi u Luki
i Strugi,'74 a na Ludbregu brod se 1461. nalazio nedaleko od trgovišta.87S
Sredinom XVI st. spominju se dravski brodovi na vlastelinstvu Rasinji
i posjedu Đelekovcu (u Torčecu, nasuprot Žakanju i u Selnici).'76
Brodovi na rijekama koje su presijecale trgovačke putove donosili
su dosta velike pr.ihode. God. 1565. Franjo Tahy je preoteo Ambrozu
Gregorijancu skelu Jesenice nedaleko od Mokrica i prenio je nizvodno
po Savi u blizinu Susjedgrada. Komorski su se tridesetničari tužili da je
time nanesena šteta tridesetničkim prihodima, jer je promet usmjeren
mirno tridesetničke postaje u Brdovcu. Tahy je izjavio da će brod
premjestiti na staro mjesto ako mu se osigura polovica njegovih
prihoda.'''
Sisačko je vlastelinstvo sredinom XVI st. držalo tri broda na Savi
i Kupi (vadum de Odra, vadum oppidi, vadum de Ztrelechko). God..
1547-1550. brodovi su godišnje donosili 30-37 forinti prihoda.'''
Općina Zagrebačkog Gradeca posjedovala je na Savi trajekt pro-
zvan Kraljev brod (vadum regis, Kyralrew). Kralj Matijaš je 1472. odu-
zeo Kraljev brod medvedgradskom vlastelinu, koji ga je držao neko
vrijeme, i vratio ga Gradecu. Ali gospodari Medvedgrada su taj trajekt
i u XVI st. u više navrata prisvajali. Medvedgradskom je vlastelinstvu
na Savi inače pripadao Gregurićev brod.'''
Na dubovačkom se vlastelinstvu u drugoj polovici XVI stoljeća
spominju dva trajekta: purgarski brod (prema Baniji) i Grguretićev brod
na Gazi. »Dohodak od brodovine« iznosio je više od 30 for. godišnje
i činio važnu stavku u vlastelinskim prihodima.'''
Iako je trgovina dolinom Kupe u XVI st. oslabila, neki su trajekti
preko te rijeke ipak ostvarivali dosta velike prihode. Prihodi trajekta
u selu Brodu nasuprot Metlici na ribničkom vlastelinstvu procijenjeni
su 1558. na 100 forinti. Drugi trajekt na istom vlastelinstvu davao je
". NRA, 1556/60, 1562/37.
.. NRA, 630/9.
an Monumenta Habsburgica II, 320.
,n MOL, Dl 101.490.
m Teleki, Hunyadiak kora X, 55-60.
'" MOL, Batthyany cs., Maioratus, 17/21.
'" NRA, 629/9; KAZ, ALC II, br. 914.
ln Hofkammerarchiv II Beču, Hoffinanz in Ungarn, Rote nro 13, fol. 12-19.
'" KAZ, ACA, 51/33, 51/53.
'" 1. T k a l č i Ć, Zagreb u XV vieku, PSZ II, Zagreb 1894, XLIII; KAZ,
ALC I, G/7.
SEO Lopašić, Hrvatski uTbari, 102.
452
godišnje tek forintu prihoda.''' Trajekt u Brodu na Kupi donosio je
1558. oko 10 forinti prihoda.'"
Ovaj nepotpuni prikaz skela (brodova) na najvažnijim rijekama po-
kazuje da je na mnogim vlastelinstvima »ius nauli« važno regaino pravo.
Torne treba dodati da su brodovi imali i prvorazrednu ulogu u pro-
metu.. Oni su zamjenjivali mostove, kojih nije bilo ni na najvažnijim
putOVIma.
e) Sajamsko pravo (ius nundinarum)
P:avo o~ržav~nja s~jmo,:a bil~ je l?:ivilegirani regal. Feudalni posjed-
mk dobIvao ~e kraljevskIm pnvIlegIJem (lUterae nundinales) pravo da
na svom pOSjedu u određeno vrijeme održava sajam i pobire sajamske
p~istojb~: !.akvi,? privilegijir~Ia podjeljivana su obično prava održava-
nJa godIsnJIh s~Jmm,:a (nundznae annuae) i tjednih trgova (forum heb-
domadale). KraljevskI gradovi i trgovišta dobivali su u pravilu sajamsko
pravo svojim fundacionainim poveljama.
Za n.ekoliko feudalnih posjeda sačuvani su sajamski privilegiji iz
XIV stoIJeć~..Ban. Mikac ~rodavić potvrdio je 1336. Zagrebačkom kap-
tolu u VarazdmskIm ToplIcama trg (forum), koji se ondje i ranije odr-
žavao. Kralj Ladislav je 1456. dopustio zagrebačkim kanonicima da
ondje održavaju dva godišnja sajma (nundina seu fora annualia). Pri-
vilegijen:- kralja Vladislava iz 1502. potvrđeno je održavanje tjednog trga
(»smgulzs diebus dominicis« i godišnjih sajmova, kojima nisu određeni
dam: Na moll:>u. Ka:ptola kr~lj Ferdinand II je 1627. odredio da se saj-
mOVI u. VarazdmskIm. ToplIcama mogu održavati 4 puta godišnje: o
blagdamma sv. BenedIkta, sv. Filipa i Jakova, na Martinje i Tjelovo.'83
P.oveljon:- k:-alja Sigismunda iz 1384. vlastelin posjeda Cehi u Tu-
ropolJ~j dobI? Je pravo od~žavanj~ g?dišnjeg sajma na blagdan sv.
Kl~re. Iste Je godme vlastelm Totusevme (Tewthewschyna), koji je vje-
r?Jatno ve~ imao pravo godišnjeg sajma, dobio povlasticu za održavanja
tJedn?g sajma. Pravo održavanja tjednog sajma podijeljeno je 1388. i
smOVIma svetodušnog kaštelana za posjed Sobočinu.8S5
Cini se da je. ~roj sajmova .na feudalnim posjedima naročito po-
rast.ao u XV stoljecu. Na vlastelmstvu Velikoj u Križevačkoj županiji
odrz~valo se početkom XV st. više sajmova.S86 Grof Herman Celjski do-
PUS~I.o Je 1~18 .. Krapini održavanje godišnjeg sajma. Poveljom kralja
MatIJ:' K0r:'";,a. IZ 14~9. K:-aI,'ina je dobila dva godišnja sajma, a 1627.
dopusteno JOJ Je odrzavanje I tjednog trga. 8S7 Trgovište u Ivaniću održa-
on Starine XXX, 191-192.
m Isto, 210.
m CD X, 290; KAZ, ACA, 56/3, 56/4.
0" PST I, 109-110.
OM E. Laszowski, Tri sajamska privilegija XIV vieka VZA I Zagreb 1899, 194-
-197; MOL, Dl 100.241. ' ,
'" NRA, 1549/103.
.., St. O r t n e r, Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb 1890, 68-70, 77.
453
valo je privilegirani sajam od kraja XIV stoljeća. Pravo održavanja tog
sajma potvrdio je 1405. kralj Sigismund.'"
Sajamske privilegije dobivali su i manji feudalni posjedi. Mihajlo
od Ravena dobio je npr. 1429. sajamski privilegij za posjed Zabnicu,
a Juraj Golec 1488. tri godišnja sajma i tjedni trg za svoj mali posjed
Sutesku (Sutinsko).''' Na kraju XV st. održavao se npr. tjedni sajam
na relativno malom vlastelinstvu Novim Dvorima u Križevačkoj žu-
paniji."o Vlastelin Sredički dobio je 1465. privilegij za održavanje go-
dišnjeg sajma i tjednog trga u Strezi, iako je bio vlasnik samo dijela
tog posjeda."l
Zagrebački je kaptol od 1475. imao povelju za održavanje triju go-
dišnjih sajmova i tjednog trga u Sesvetama. God. 1507. dobio je povla-
sticu za održavanje godišnjeg sajma i tjednog trga i u trgovištu Pe-
trinji.''' Na posjedima Zagrebačkog kaptola održavalo se u XVI st.
čak desetak godišnjih sajmova i 3-4 tjedna trga.
Feudalci su od održavanja sajmova na svojim posjedima uživali više-
struke koristi. Prije svega, naplaćivali su sajamsku daću od robe koja
se na sajmovima kupovala i prodavala. Sajmovi su, međutim, bili i
mjesta na kojima su mogli okupljenom narodu prodati velike količine
vina i drugih proizvoda. Za vrijeme održavanja sajmova u pravilu se
prodavalo samo vlastelinsko vino. O važnosti sajamskih prihoda svje-
doči npr. sukob između trakošćanske vlastele ilepoglavskih pavlina
zbog »rihte i frange« na sajmovima kod Lepoglave.
Kod samostana u Lepoglavi održavala su se tri godišnja sajma.
Ti su sajmovi bili povezani s crkvenim svečanostima u samostanu i na
njima se okupljalo mnoštvo naroda. Samostanski su službenici svaki
put objavljivali početak slobodnog sajma. Ta se proklamacija nazivala
franga - »frangam seu liberationem foris«. Okupljeni ljudi mogli su
nakon toga prodavati svoju robu bez plaćanja sajamske daće. Trgovci
su samostanu ipak davali darove od onoga što su prodavali i kupovali.
Samostan je nad sajmom vršio i »rihtu«, tj. rješavao sporove koji su
izbili, održavao red i kažnjavao prijestupnike. Najveće prihode za vri-
jeme održavanja sajmova samostanu je donosilo vinotočje. Pavlini su
pokraj samostana sagradili veliku kamenu gostionicu u kojoj se pro-
davalo njihovo vino. Događalo se da je samostan za vrijeme trajanja
sajmova istočio sve svoje vino. Tada su redovnici dopuštali i svojim
kmetovima da uz određeni činž toče vino.
Na sva tri lepoglavska sajma došli su 1592. trakošćanski feudalci
Ivan i Petar Drašković s naoružanim ljudima i objavili »frangu«, tj.
početak slobodnog sajma. Draškovići su tvrdili da »franga i rihta« na
tim sajmovima pripada trakošćanskom vlastelinstvu, a ne samostanu.
Njihovi su ljudi tvrdili da se narod u samostanu okuplja radi crkvenih
obreda, a ne radi trgovine. Istraga koja je zatim povedena zbog lepo-
U! E. L a s z o w s k i, Prilog za povjest sajmova li Hrvatskoj i Slavoniji, VZA
IV, 1902, 70-71.
"' JA, D-IX-64; D-XVII-66.
'm MOL, Dl 101.224.
", NRA, 562/5.
'" KAZ, ACA, 23/81, 72/6.
454
glavske »frange i rihte« pokazuje da su Draškovići najVIse željeli tim
sajmovima nametnuti svoje pravo vinotočja, koje je i donosilo naj-
veće prihode.'"
Na kraju XVI st. sajamske su povlasti~e dobila vlastelinstva. Vini~a
i Veliki Tabor. Velikotaborska vlastela dobIla su 1590. pravo odrzavanja
godišnjih sajmova u selima Desiniću, Sopotu i Malom Taboru.'''
Sajamske su p~ivilegije u XVI! st., ~eđu ostalima, primila. i ova
mjesta: Velika GOrIca (1602), Kraljevec I Luka na cesargradskIm po-
sjedima (1628), vlastelinstvo Jastrebarsko (1649), Donja S~ubica (1638),
Reka na posjedu Malog Kalnika (1682) i mnoga druga.'"
f) Pravo mlinarenja (ius molae)
Pravo mlinarenja je vlastelinski regal, koji se stjecao zajedno s feu-
dalnim posjedom. Prema tom prayu jedino je .,:,lastelin .mogao p,?diza~i
vf,~~~j: na rijekama. Vlastelm Je zapravo uZlvao opce pravo IskorI-
š svih voda na području svog vlastelinstva. Na vlastelinstvima su
XVI st. ipak postojale dvije vrste mlinova: vlastelinski i seljački.
'1JI~~~~li~~~~ su mlinovi bili alodijalne državine, a seljački cenzualističke.
J tome, obje su se vrste mlinova temeljile na vlastelinskom pravu
rnlinarenja.
~.~'Ja'~. koji su 1453. imali mlinove (malin) na vlastelinstvu Brubnom
ITH1ra.II su mljeti vlastelinske žitarice »prez vaganca«, tj. besplatno.'''
Na modruškom su vlastelinstvu 1486. mnogi kmetovi držali »malinišća«,
mlinove ili mjesta za podizanje mlinova. »Malinišća« su se na tom vla-
stelinstvu smatrala selišnim državinama.''' Na rijekama Stupčanici, Pakri
i Velikoj na vlastelinstvu Velikoj seljaci su 1519. držali 19 vodenica.
Vlastelinstvo je od svakog mlina uzimalo godišnje 1 forintu činža (»pro
zabasio«).'98
Na ribničkom je vlastelinstvu 1558. postojao vlastelinski mlin i 8
seljačkih mlinova na potocima Obrhu i rijeci Kupi. Na vlastelinstvu
Novigradu na Dobri popisano je iste godine 17 seljačkih mlinova, dok
jc vlastelinstvo držalo samo jedan. Na Skradu postojala su, međutim,
tri alodijalna mlina.'" Na stubičkim su posjedima kmetovi držali 19
mlinova na rijeci Krapini i potocima Bistri, Vidaku, Toplici i Reki.
Za te su mlinove plaćali oko 3 forinte činža i davali 19 ko~una. Vla-
stelinstvo je za svoje potrebe držalo 6 alodij alnih mlinova.
.., KAZ, ALC I, D/47, L/Bl; Acta claustri paulinorum de Lepoglava, 4/52;
Arhiv ob. Drašković, Archivum Maius, 36/2.
39+ Laszowski, Prilog za povjest sajmova li Hrvatskoj i Slavoniji, VZA IV, 1902,
69, 74, 78.
m Isto, 70-77.
au Lopašić, Hrvatski urbari, 19.
on Isto, 30, 32, 36-38, 43-45, 47, 48, 51, 53, 54, 56, 57, 63, 68, 70, 71, 73-79, 81.
'" MOL, Dl 37.007.
'" Starine XXX, 181, 186, 191, 193, 195-201, 204-207.
900 »Numerus molendinorum in pertinentiis castelli Also Zthobycza et eorum
proventus« (AV VII-VIII, 1965-66, 88-89); MOL, Ur. et Con., 51/1.
455
 Na nekim vlastelinstvima alodijalni su mlinovi ostvarivali prihode h) Pravo ribolova (jus piscationis)
u žitaricama. Čini se da su ponegdje kmetovi svoje žitarice morali
mljeti isključivo u alodijalnim mlinovima i tu meljavu plaćati žitari- Vlastelin je na svojim posjedima uživao i isključivo pravo ribolova. To
cama. Sisačko je vlastelinstvo npr. od mlinova dobilo 1556. g. 17,5 se pravo ostvarivalo rezerviranjem pojedinih rijeka za vlastelinski ri-
kvarti (16,82% prihoda), a 1558. g. 67,5 kvarti (4,32% prihoda) pšenice. bolov (fZuvii interdicti, clausurae piscium) i pobiranjem daća od se-
Mlinovi su iste godine donijeli 13,47% prihoda prosa (43 kvarte).'" ljaka koji su uz dozvolu lovili izvan tih zabrana.
Vlastelinstvo Varaždinske Toplice ostvarivalo je na alodijalnim mlino· Na susjedgradskom vlastelinstvu je npr. 1566. postojala vlastelin-
vima ove prihode u pšenici i prosu: ska "clausura piscium« na rijeci Savi.'" U XVII st. na ozalj skom se
vlastelinstvu spominje vlastelinski rezervat za ribolov na potoku Kup-
čini. God. 1686. određen je za rezervat i "čret Boldečevica« u seoskoj
Pšenica Proso općini Trg "za lov piškoroV«.906 Međimursko je vlastelinstvo u XVII st.
God. %. prihoda % prihoda
korec korec prosa također držalo nekoliko riječnih zabrana (fZuvii interdicti) za vlastelin-
pšenice
ski ribolov. Rezervati su 1672. bili potoci Rakovnica i Bistrica i jezero
1550. 3 10,00 pokraj Vrbuije. Na ostalim rijekama mogli su uz novčanu nalmadu
1551. 3 9,68 10,5 21,3 loviti i seljaci. Oko 1692. lov i ribolov donosili su tom vlastelinstvu
1552- 3,5 7,73 godišnje 310 r. for. prihoda.'" U svim vodama na medvedgradsko-šestin-
1553. 4,68 21,34 15 41,9 skim posjedima vlastelin je u drugoj polovici XVII st. uživao isklju-
8,0 čivo pravo ribolova."B
1561. 3 6,50 4
1572. 2 6,00 Kmetovi su, međutim, u XVI i na početku XVII st. mogli loviti
1573. 4 13,90 ribe u Lonjskom polju.'" Ali su svaku sedmu ulovljenu ribu morali
davati službenicima vlastelinstva Hrastilnice. Daću u ribama pobirali su
i Keglevići na vlastelinstvu Totuševini.910
Ti su mlinovi 1618. donijeli 2,5 koreca pšenice ili 3,140/0 prihoda te
kulture. U mlinovima se mljelo i proso. Vlastelinstvo je na svojim vo-
denicama ostvarilo 1603. g. 18,37%, 1607. g. 10,71%, 1616. g. 14,18% i) Patronatsko pravo (jus patronatus ecclesiarum)
svojih prihoda prosa."2
Svoje dvije vodenice na potoku Medveščaku Zagrebački je kaptol Među važnijim regainim pravima bilo je i patronatsko pravo .vlastelina
u XVI st. izdavao u zakup. Od 1549. do 1576. za svaki je mlin dobivao nad svim crkvama i crkvenim ustanovama, koje su se nalazIle na po-
godišnje 20 forinti, a zatim su se iznosi zakupa smanjili na 16-18 dručju njegovih posjeda. Tim je pravom vlastelin ostvarivao utjecaj
forinti."3 na postavljanje župnika na svom vlastelinstvu i kontrolirao njihovu dje-
latnost. Seoski su župnici bili i materijalno ovisni o svojim patronima.
Svi su župnički posjedi (pZebanati) zapravo bili vazalni posjedi vla-
g) Pravo lova (jus venandi) stelinstva na kojem su nastali. God. 1507. na vlastelinstvima i plemić­
kim posjedima u Slavoniji bilo je npr. 145 župničkih posjeda sa 748
Regaino pravo lova bilo je vlastelinski beneficij, koji je pripadao svim
feudalnim posjednicima. Feudalni je gospodar po tom pravu uživao
poreznih dimova. Niži je kler, dakle, na vlastelinstvima uživao a1ar:r
feudalna imanja. Materijalna ovisnost i patronatsko. pravo pov.ezah su
isključivo pravo lova divljači na svom posjedu. O primjeni tog prava najniže crkvene institucije - župne crkve (eccleswe parochwZes), s
postoje podaci tek iz XVII stoljeća. Međimurski su podložnici 1678. interesima vlastelinstva. Crkva je inače bila važna idejna poluga u
tražili da im se na vlastelinstvu dopusti slobodan lov. Na taj zahtjev održavanju vlasti nad zavisnim seljacima.
kraljevska je komisija odgovorila: »Budući da lov nije zanimanje kme- Patronatsko se pravo u izvorima pojavljuje kao dio feudalnog vla-
tova, niti može pridonijeti neku korist vašem gospodarstvu, i jer je sništva. Ivan od Morovića dobio je 1427. zajedno s vlastelinstvom Velika
pravo lOva neposredni regal zemaljskog gospodara, odustanite od te
svoje fantazije«, tj. zahtjeva da se dopusti slobodan lov.""
'" MOL, Ur. et Con., 51/2.
~, KAZ, ACA. 51/33, 51/53. "" Lopašić, Hrvatski Ul'bari, 222, 225; Ur. et Con., 96/55.
~, Isto, 63/37, 63/7, 63/9, 63/39, 63/30, 63/36, 63/60, 63/62, 64/1. W' Ur. et Con., 3/5, 9/3.
om JA, I!·c49, fa!. 145, 149, 156, 161; KAZ, ACA, 112/10, 112/23; KAZ, Prot. 701, m »/n universo Sestinensi territorio, quot quot tam in fluvia Savo, quam eliam
15, 19, 25, 66, 171, 297. ab eodem fluvia sequestratis aquis inveniunturl prohibite habebuntur« (Popisi i
procjene posjedal 68).
9Il. »cum haec non esse! professio colonorum, neque utilitati oeconomiae vestrae
obveniret essetque domini terrestris immediate proprium regale venatio, ideo de m KAZ, ALC l, Litt. E/219.
hac phantasia vestra vos ab~tineatis«. (NRA, Zriniana. Fasc. l, p. 204-212). ". KAZ, ALC l, E/141, K/20.

456 457
 u Kr.iževačkoj županiji i »jus patronatus ecclesiarum«.911 Krčki knez
Stjepan Frankopan darovao je 1457. plemiću Martinu Oštrihariću za-
jedno s plemićkom kurijom Bucitin i crkvu sv. Ivana Krstitelja. Martin
je preuzeo brigu oko uzdržavanja te kapele, ali je u njoj mogao po-
stavljati kapelana.m
Udovica kneza Dujma Frankopana Barbara prodala je 1492. Ivanu
Hennynghu vlastelinstvo Samobor zajedno s »jure patronatus ecclesia-
rum«. Patronatsko pravo u samoborskom trgovištu pripadalo je grad-
skoj općini, ali samoborski je vlastelin 1528. posebnom kraljevskom po-
vlasticom dobio patronatsko pravo i nad tom crkvom.9I3 Sukobi vla-
stelina i gradske općine oko patronatskog prava nad crkvom u trgo-
vištu završili su tek sredinom XVII stoljeća.
Vlasnici trakošćanskog vlastelinstva (Gyulay, Draškovići) nastojali
su u XVI st. uspostaviti patronatsko pravo nad pavlinskim samostanom
u Lepoglavi, koji je bio osnovan na trakošćanskim posjedima.'''
U procjeni posjeda kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog iz 1538.
crkve su na svim vlastelinstvima popisane kao vlasništvo zemaljskog
gospodara, zapravo kao sastavni dio alodijalnih državina.9!5
O stanju župničkih posjeda na susjedgradsko-stubičkom vlastelin-
stvu posebno sam pisao u radu o tom vlastelinstvu uoči seljačke bune.
Pokazao sam da je seoski kler došao s Tahyjem u sukob zbog nje-
gove sekularizacije crkvenih posjeda.'!' Cini se da je sekularizacija po-
sjeda župnih crkvi u drugoj polovici XVI st. bila dosta raširena po-
java. Na zasjedanjima sabora 1567. i 1568. zagrebački biskup Drašković
žalio se na >>neku gospodu i plemiće«, koji na svojim vlastelinstvima
oduzimaju posjede župnim crkvama. m . Andrija Bathory posjedovao je 1552-1564. npr. dio susjedgradsko-stu-
Feudalna su gospoda na temelju patronatskog prava i u XVII sto-
ljeću tretirala župne crkve kao svoje alodijalne posjede. Braća Nikola
i Petar Zrinski podijelila su npr. 1638. župne crkve na svojim posje-
dima jednako kao i sve ostale državine. U Međimurju je svaki dobio
6 župa s njihovim filijalnim crkvama. Na ozaljskom je vlastelinstvu
svakom pripalo 5 župa, a jedanaesta, župa u Vivodini s filijalnim crkva-
ma, ostala je u zajedničkom posjedu.'!'
U gornjem prikazu nisu obuhvaćena sva regaIna prava. Prije smo već
govorili o feudalnom p r a v u p r v o k u p a koje se u XVI st. široko
primjenjivalo gotovo na svim vlastelinstvima. Među regainim je pra-
vima također bilo p r a vom e s a r e n j a (jus macelli). To se pravo u
'" NRA, 1549/103.
912 šurmin, Acta Croatica, 206-209.
ou DMV, series B (1492); DRS, Tomus I, pag. 119.
'14 Arhiv ob. Drašković, Archivum Maius 35128 (regest II elenehu); KAZ, ALe I,
D/47, L/Bl.
.u Starine XXX, 184-185, 196, 202, 204.
." HZ XIX-XX, 1966-67, 145-146; Adamček, Prilozi povijesti seljačke bune
1573, Radovi FF. Odsjek za povijest VI, Zagreb 1968, 85-87.
ou Šišić, HSS III, 165-166, 198-199.
'" NRA, 1445/7.
458
XVI st. spoml11Je samo na dubrovačkom vlastelinstvu 1579. i 1581. kao
obveza mesara u trgovištima da »od wzake felle sywyne, cha rasayw
na meznyczy. glaW\v jednu s yezykom« dadu vlastelinstvu.'!' Pojedina su
vlastelinstva posebnim privilegijem dobIvala 'p r a v o o t var a n j a
r u d n i k a (ius minerarum).
Na kraju još jednom treba naglasiti da su regaina prava bila bitan
element opstanka vlastelinstava kao feudalnill organizacija. Dio je tih
prava, doduše, predstavljao samO konkretizaciju feudalnog prava isko-
rištavanja vlastelinstva kao teritorija. Ali pravom sudstva i patronat-
skim pravom feudalno se vlasništvo proširivalo na izvanekonomsku
sferu, u vlast nad ljudima koji su živjeli na vlastelinstvu.
5. Vlastelinske sluge i službenici
U djelatnosti vlastelinstava kao feudalnih organizacija važnu su ulogu
imali vlastelinski službenici i sluge. Na vlastelinstvima se razvio čitav
aparat službenika koji su upravljali gospodarskim, sudskim i drugim
poslovima. Vlastelinstva su u XV i XVI st. držala i vojne posade, koje
su čuvale tvrđave i kaštele i djelovale kao organi prinude u ostvari-
vanju feudalne vlasti. Posebnu grupu vlastelinske čeljadi činili su sluge
i unajmljeni radnici koji su radili na alodima.
Feudalni su vlasnici u XV i XVI st. svojim posjedima rijetko ne-
posredno upravljali. Krupni feudalni posjednici živjeli su na jednom
od njih, a druge su samo ponekad posjećivali. Sudac kraljevske kurije
bičkog vlastelinstva, a da ga nikad nije posjetio. Palatin Tomo Na-
dasdy je samo nekoliko puta posjetio svoje vlastelinstvo Steničnjak.
Batthyany su u XVI st. također živjeli u Ugarskoj (vl. Kormend), a
njihovim su posjedima u Slavoniji upravljali provizori i kaštelani. Kne-
zovi Zrinski su u drugoj polovici XVI i na početku XVII st. stalno
živjeli u Cakovcu i svoje posjede u Primorju rijetko posjećivali. Poslije
smrti kneza Jurja, knez Nikola je 1603. krenuo u Vinodol »hoteći po-
hoditi grade i imanja naša, sluge takaj še i podložnike naše, kako je
tomu zakon i običaj«. Ali stigao je samo do Ozlja. Hitno se morao
vratiti u Cakovec, jer su stigle vijesti da Turci spremaju provalu.'20
I njegovim su vlastelinstvima neposredno upravljali službenici.
Posjedima pavlina u S t r e z i upravljao je prior samostana. Pre-
ma sačuvanim popisima iz 1457, 1459, 1466. i 1487. na njima je bilo
10--14 slugu. Samostan je držao 2 kuhara (coquinarii, cocus), kočijaša
(atl1'iga, vector), svinjara (custos porcorum), govedara (custos vaccarum)
i 5-6 radnika za različite poslove (mercenarii). Prior je s unajmljenim
slugama sklapao ugovor koji se uvodio u poseban registar (Registrum
jamlllorllm). Sluge su u samostanu dobivale stan, hranu, »uobičajenu
odjeću« (vestitura consueta) i godišnje 40-120 denara u novcu. »Ves-
titura conslleta« sastojala se 1487. od jednostavne kabanice (tunica sim-
plex), dvije košulje, šubare ili pustene kape (iappa, pilium), obuće (cin-
." Lopašić, Hrvatski urbari, 102, 118-119.
'" Arhiv ob. Sermage, II, br. 98, Litt. 5 B.
459
gulas, cippelas) i još nekih odjevnih predmeta. Najbolje plaćeni samo- Vlastelinski su službenici povrh toga dobivali odjeću i dio plaće
stanski sluga dobio je godišnje u novcu samo 120 denara, iako su u novCU. Upravitelj je godišnje primao 60-112 forinti. Za odjeću i
jednodnevne nadnice inače iznosile 3--4 denara.''' plaćanje plemića trošilo se 150-170 forinti godišnje. Za prehranu vla-
.Neke posebne poslove na posjedima strezanskih pavlina obavljali stelinskih službenika svake je godine kupovano ulje, goveđe meso, ribe
su i kmetovi. Tako je npr. lugar samostanskih šuma (custos silvarum) i različiti začini. Izdaci za te proizvode iznosili su:
bio kmet, koji za vrijeme obavljanja te dužnosti nije morao davati
redovite daće.'"
Podaci o slugama na posjedima pavlina u Strezi upućuju na pro- God. Ukupno forinti % novčanih rashoda
blem, koji će u ovom odjeljku trebati šire razmotriti. Prihodi koje je
taj samostan dobivao nisu potjecali samo od feudalne rente i rada 1549. 71,13 6,58
samostanskih kmetova. U njihovu stvaranju sudjelovali su i unajmljeni 1551. 60,16 3,22
radnici, vlastelinske sluge. Postavlja se, dakle, pitanje kakva je uloga 1552. 19,17 1,58
unajmljene radne snage u proizvodnji na feudalnim posjedima. Na to 1553. 55,94 7,66
pitanje pokušat ćemo odgovoriti na kraju ovog prikaza.
Vlastelinstva i feudalni posjedi između Save i Kupe najveći su dio
svojih slugu regrutirali među podložnicima. Na 11 vlastelinstava i 35 Drugu grupu stalno zaposlenih osoba na vlastelinstvu Steničnjaku
činilisu »vratari, konjanici i ostala družina tvrđave« (»portarii et aga-
plemićkih posjeda u tom su kraju 1507. različite službe obavljala 173
podložnika. Podložnici su radili kao radnici na alodima (al1odiatores), zones ac reliqua familia castri«). U toj <se grupi vodio ovaj broj slu-
svinjari (pastores porcorum), stražari i vratari (vigilatores, portarii), žbenika i slugu:
vrtlari (hortulani), mlinari (molendinatores) itd. God. 1517. na istim je
posjedima u službama bio 171 podložnik.''' Svi su oni za vrijeme tih Broj slugu
službi uživali povlastice slobodnjaka. Ali na vlastelinstvima su istodobno Godine Godine Godine Godine
radili i stalno zaposleni službenici i sluge. 1549. 1553. 1555. 1557.
Stalno zaposleno osoblje na vlastelinstvu S t e n i č n j a k u sasto-
jalo se sredinom XVI st. od tri kategorije službenika. Prvu su grupu Konjanici (agazones) 25 15 16 14
činili »gospoda službenici velernožnog gospodina« (domini servitores Vratari (portarii) 10 15 15 15
domini magnifici, officiales): upravitelj Stjepan Zychy, provizor, ka- Stražari (vigilatores) 4 4 4 4
štelan, računovođa i dr. Na vlastelinstvu je bilo zaposleno 7-10 »go- Ključari (clavigeres) 1 2 2 2
spode plemića«. Prema računima 1549-1557. »gospoda službenici« su Kuhari (coci) 1 1 2 1
se hranili za posebnim stolom. »Ad mensam propriam et domino rum Pekari (pistores) 1 2 2 2
servitorum« trošio se »bijeli kruh«. Plemići su dobivali velike koli- Kolari (carpentharii) 2 4 4 4
čine vina, mesa i drugih prehrambenih proizvoda. Dobivali su također Kovač (faber) 1 1 1 1
zob za svoje konje i dio plaće u novcu. Za svoju prehranu i konje do- Postolar (sutor) 1 1
bivali su ove proizvode: Vrtlar (hortulanus) 1 1 1 1
Goniči teretnih konja
Pšenica Zob Vino (agazones onerariorum equorum) O 2 2 2
God. % rashoda % rashoda % rashoda Rudari u rudniku
kvarti pšenice kvarti zobi vedara vina (carbonarii in fodina) O. 4 3 2
Ciglari (tegulatores) O 4 4 O
1549. 169,5 9,84 783,5 50,40 312 12,40 Klesar (1apicida) O O O 1
1551. 144 4,70 783 46,28 268 7,45 Nadzornik svih aloda
1552. 144 8,32 715,5 51,10 266 6,91 (procurator allodiorum, spanus) O 1 1 1
1553. 254 17,45 722 41,47 214 7,07
1555. 154 5,19 766 35,74 ? Ukupno: 49 57 57 50
1557. 130 4,75 ? ?
U drugu grupu zaposlenih bili su, dakle, svrstani vlastelinski voj-
921 Registra mercenarioruJn et famulorwn (Acta Varia, Noviji prijepisi). nici, niži službenici i obrtnici. Vlastelinstvo je držalo dosta veliku vojnu
on "De eustode silve« (VZA V, 1903, 206-207). posadu (vratari, stražari i konjanici). God. 1549. imalo je 39, 1553. g.
m Popisi i obračuni poreza, 19-23, 82-89. 34, 1555. g. 35 i 1557. g. 33 naoružana vojnika. Tako brojna grupa

460 461
vojnika držana je radi obrane tvrđave od eventualnih turskih napada, I sluge po alodima dobivale su hranu, odjeću i naknadu u novcu.
a ne radi održavanja vlasti i reda na vlastelinstvu. Vlastelinski su ko- Njihova je prehrana, međutim, bila najlošija. Vlastelinski su pekari
njanici bili raspoređeni među »gospodu službenike«, tako da je svaki za njih pekli kruh u kojem su bile dvije trećine prosa i trećina raži.
viši oficijal imao svoju naoružanu konjaničku pratnju. Svaki je ipak dnevno dobivao i trećinu pinte vina (oko 0,66 litara).
Sve sluge iz ove grupe dobivale su od vlastelinstva hranu, odjeću i Za prehranu te grupe slugu vlastelinstvo je trošilo ove količine pro-
dio naknade u novcu. Sluge su se hranile slabije od viših činovnika. izvoda:
God. 1549. svaki je ipak dnevno dobivao pintu vina (oko 2 litre). Ali
od 1551. taj je normativ smanjen: tri su osobe dnevno dobivale dvije Pšenice Raži Prosa Vina
pinte. Kruh je za njih spravljan od mješavine: tri četvrtine pšenice i % ras~ % ras~ % ras- % ras-
četvrtine prosa (»quibus pistantur panes mixturae: tres partes tritici, God. kvarti hoda kvarti hoda kvarti hoda vedara hoda
quarta vero pars milii pro mixtura«). Za prehranu druge grupe vlaste- pšenice raži prosa vina
linske čeljadi utrošene su ove količine proizvoda:
1549. 15,5 0,90 10 7,22 200 21,03 161,5 6,42
1551. 125,5 4,46 175 52,32 350 31,76 282 7,85
Pšenice Prosa Vina
God. % rashoda 1552. 112,5 6,50 175 51,54 350 31,40 283 7,35
% rashoda % rashoda
kvarti
pšenice kvarti prosa vedara vina 1553. 51 3,50 160 49,30 320 26,28 260 8,57
1555. 7 0,23 160 49,46 320 26,04 ?
1549. 560 32,50 184,5 19,40 1011,5 40,19 1557. 2,5 0,D9 ? 240 5,19 ?
1551. 615 21,86 205 18,60 890,5 24,77
1552. 587,5 33,94 201,5 18,07 874 22,69 Vlastelinstvo je za odjeću tih slugu trošilo godišnje još i 20-30
1553. 457,5 31,37 205 16,84 961 31,70
1555. 605 20,38 205 16,68 ?
forinti.
1557. 421,5 15,42 148 3,19 ? Vlastelinstvo Steničnjak je držalo dosta veliku družinu službenika,
vojnika i slugu (1549. g. 83, 1553. g. 96, 1555. g. 94, 1557. g. 87 osoba).
Ukupni izdaci za uzdržavanje i plaćanje te družine iznosili su:
Godišnje je vojnoj posadi dano u novcu i potrošeno za kupovinu
odjeće 120-190 forinti.
Pšenice Raži Prosa
Treća grupa stalno zaposlenih na vlastelinstvu Steničnjaku bili su God. % rashoda % rashoda % rashoda
obični radnici i sluge po alodima (servitores et mercenarii allodiorum). kvarti pšenice kvarti raži kvarti prosa
Oni su bili raspoređeni na 4 aloda (pod tvrđavom, Lipa, Luka i Butina).
U tu su grupu svrstavane ove sluge: 1548. 745 42,24 10 7,22 384,5 30,43
1551. 916 42,16 207 61,89 555 50,36
1552. 876 50,60 207 61,74 551,5 49,47
Broj osoba 1553. 795 54,51 192 61,74 525 43,12
Godine Godine Godine Godine 1555. 682 55,51 192 59,16 525 42,72
1549. 1553. 1555. 1557.

Domaćice i služavke na
alodima (allodiatrices et Zobi Vina Novca
ancillae) 8 8 God. %' rashoda %. rashoda % rashoda
8 8 kvarti vedara vina forinti II novcu
Radnici ili volari zobi
(mercenarii sive pastores
boum) 6 1549. 783,5 50,40 1205 59,01 487,25 45,05
12 12 12 21,12
Svinjari (pastores porcorum) 2 1551. 783 46,28 1520,5 42,29 394,96
6 6 6 1552. 332,84 27,51
Govedari (pastores pecorum) 2 3 715 51,10 1503 39,02
3 3 1553. 49,98 337,54 46,40
Ovčari i kozari (pastores
722 41,47 1515
ovium et caprarum) 2 1555. 766 35,74 ? ?
3 3 3
Span u Luki 1
Vlastelinstvo je, dakle, za uzdržavanje svoje družine trošilo 42-
Ukupno: 21 32 32 32 -55% rashoda pšenice, oko 60% rashoda raži, 30-50% rashoda prosa,

462 463
 Na početku XVI st. kanonici su svake godine između sebe izabirali
jednoga koji je obavljao dužnost špana na vlastelinstvima Petrinji, Gor-
njem Gradecu i Donjem Gradecu (spanus in Gradec, spanus castrorum).
Špan je u ime Kaptola upravljao tim vlastelinstvima i na kraju godine-
podnosio račun o njihovim prihodima, koji su se zatim dijelili među ka-
nonike. Kaptol je na gradečko-petrinjskimposjedima ipak i dalje davao
pojedinim kanonicima u zakup novčanu desetinu. Na početku XVI st.
izabirao se »stibrarius«, kanonik koji je upravljao zajedničkim posje-
dima u 4 seoske općine istočno od Zagreba. Od sredine XVI st. tim
je posjedima upravljao dekan.
God. 1538. Zagrebački je kaptol počeo neposredno upravljati sisač­
kim vlastelinstvom i vlastelinstvom u Varaždinskim Toplicama. Kano-
nici su 1543. usvojili i statutarnu odluku da se vlastelinstva Sisak, Pe-
trinja, Gornj.i Gradec, Donji Gradec, Varaždinske Toplice i posjed Pe·
trovina više nikome ne mogu davati u zakup. Usvajanje te odluke, od-
nosno preuzimanje uprave vlastelinstvima, nesumnjivo odražava porast
interesa Kaptola za naturalnu rentu, koja je ranije ostajala zakupnicima.
Od 1538. Zagrebački je kaptol svake godine izabirao dva kanonika,
koji su kao španovi upravljali sisačkim vlastelinstvom, dok je Varaž-
dinskim Toplicama upravljao plaćeni službenik-kaštelan.
Kanonici su u drugoj polovici XVI st. obavljali i druge poslove
na zajedničkim posjedima. Uz sisačke španove, svake je godine npr.
izabiran špan u Petmvini, upravitelj zajedničkih vinograda (praefectus
vinearum communium) i nakupac vina (emptor vini).'" Svako kaptol-
sko vlastelinstvo imalo je uz to i svoje plaćene oficijale i sluge.
Na p e t r i n j s k o - g r a d e č k i m posjedima Zagrebački kaptol je-
1515. držao ove zaposlene službenike i sluge:
· Različiti oblici torture, drvorez Hansa Weiditza, XVI stoZje6e

35-50% zobi, 39-59% vina i 20---46% rashoda u novcu. Za prehranu Gornji Donji
Petrinja
vlastelinske posade i gostiju koji su dolazili u Steničnjak utrošeno je Gradec Gradec
1549. g. 99, 1551. g. 132 i 1552. g. 148 komada svinja. U odnosu na;
druga vlastelinstva ti su troškovi bili relativno veliki.'" Kaštelani 1 1 1
Kanonici Zagrebačkog kaptola počeli su neposredno upravljati svo- Provizori O O 1
Ključari O 1 O
jim najvažnijim zajedničkim posjedima 30-ih godina XVI stoljeća. U
XIII i XIV st. topličkim i sisačkim vlastelinstvom upravljali su »župani« Strijelci (pixidarii) 3 2 1
(comites), koji su za svoju opskrbu pobirali dio redovitih daća. U XV
i na početku XVI st. ti su posjedi izdavani u jednogodišnje zakupe po- Na vlastelinstvima je pokraj toga služilo i 19 domaćih strijelaca
jedinim kanonicima, a katkada i svjetovnim osobama. Zakupnik je Kap- (pixidarii domestici), koji nisu primali plaću, već su najvjerojatnije uži·
tolu trebao platiti određenu svotu u novcu, a sam se morao brinuti da vali povlastice slobodnjaka.'" Broj službenika i slugu na tim posjedima
na posjedima prikupi feudalnu rentu i druge prihode. U Varaždinskim počeo se povećavati 30-ih godina. Već 1535. bilo je zaposleno 45 stalnih
Toplicama u zakup su izdavani svi vlastelinski prihodi, a na sisačkom službenika i slugu. Svaki je kaštel imao kaštelana, ključara, puškara
vlastelinstvu samo prihodi redovitih daća i službi - »demptis porcis (pulcšar, pixidarius), nekoliko strijelaca i vratara. Na vlastelinskim alo-
et proventibus corporalibus«. Kaptol je na sisačkom vlastelinstvu, dakle, dima radilo je 8 volara, 2 svinjara i vrtlar. »Službenici i sluge« (servitores
neposredno pobirao desetinu svinja i još neke desetinske daće. et famuli) primili su 1540. u novcu ovu plaću:

m Troškovi za vlastelinsku družinu izračunati su prema podacima u vlaste- oo Prikaz prema podacima u knjigama statuta XV-XVI st. (JA, II-c-49; KAZ,
linskim računima (MOL, Lymbus, 115 cs., Nadasdy cs., 57 cs., sv. 18; Varosi es ACA, 112/23, 94/62, 112/10).
kamarai iratok, Fal. Lat. 1390). '" KAZ, ACA, 81/15.
464 30 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 465
 Donji Gradec Gornji Gradec Petrinja 1540. 1553. 1555. 1557. 1558.
Plaća Plaća Plaća forinti forinti forinti forinti forinti
osoba forinti osoba forinti osoba forinti
Kaštelan 3-4 5 5 5 5
Kaštelani 1 3 1 4 1 3 Ključar 2 3 3 3 4,25
Ključari 1 2 1 2 1 2 Topnik 4-8 4,5 4 4,5 4,5
Puškari 1 4 1 8 1 4,5 Vratar, stražar i
Stražari (vigiles) 2 vojnik 1 2 2 2 2
2 2 2 2 2
Sluge (famuli) 6 6 6 6 6 6 Sluga, svinjar,
služavka 1 2 2 2 2
Vrtlari 1 1 O O 1 1
Volari (bubulci) 2 2 2 2 2 2
Govedari 1 1 1 1 1 1 Do povećanja plaća svih kategorija zaposlenih došlo je najvjerojat-
Svinjari 1 1 1 1 1 1 nije zbog nagle inflacij-:, koj~ se već .30-i? godi~.a oSjećaJa. Ali .Zawe-
bački je kaptol za uzdrzavanJe vlasteimskih druzma na tlm posjedima
Ukupno: 16 22 15 26 16 24,5 ipak trošio samo 20--25% svojih novčanih rashoda. Mnogo veće izdatke
kanonici su imali za prehranu vlastelinskih »familia« u naturi. Vlaste-
linske su družine na petrinjsko-gradečkim posjedima 1511. npr. potro-
Zagrebački je kaptol, dakle, 1540. službenicima i slugama platio šile 41,86% prihoda pšenice i 93,46% prihoda prosa. C?od. 1534. ~~
72,5 forinti. Plaća u novcu činila je, međutim, samo manji dio sredstava vlastelinstvima je potrošeno 518 kvarti ili 72,04% ukupmh rashoda Zl-
utrošenih za uzdržavanje vlastelinske družine. Osim plaće u novcu, svi tarica. Za prehranu stalno zaposlenih osoba utrošene su 1554, 1557. i
su zaposleni od vlastelinstva dobivali hranu i odjeću. 1558. ove količine pšenice i prosa:
Zbog izgradnje novih kaštela (Sokol i Korona) i povećavanja voj-
ničkih posada u tvrđavama broj se vlastelinskih službenika i slugu Proso
Pšenica
na petrinjsko-gradečkim posjedima ponovo povećao početkom SO-ih % rashoda % rashoda
godina XVI stoljeća. U računima je zabilježen ovaj broj stalno zapo- God. kvarti kvarti
pšenice prosa
slenih osoba:
1554. 160 32 277 63
Godine Godine Godine Godine 1557. 140 51 332 40
1553. 1555. 1557. 1558. 1558. 121 50 286 43

Kaštelani 4 5
Ključari 3 4
Topnici (bombardarii) 5 4
Vratari i vojnici 25 27
Stražari (vigiles) 8 8
Volari (bubulci) 2 2
Služavke na alodima 2 1
Kuhari O O
Svinjari (porcarii) 1 1
Mlinari 1 2
Pekari O O
Ukupno: 51 54
Godišnja plaća u novcu povećala se u XVI st. svim službenicima i
slugama. Prema sačuvanim podacima ona je iznosila:
5 5
4 4 Vlastelinska je družina trošila i velike količine vina, jer se vino
4 3 nalazilo u svakodnevnom obroku i najnižih slugu.'"
29 27 Zbog turske opasnosti Zagrebački je kaptol 40-ih godina XVI st.
8 8 povećao vojničku posadu i na s i s a č k o m vlastelinstvu. To je vlaste-
3 1 linstvo npr. 1547. vratarima i vojnicima isplatilo 113,49 forinti plaće.
O O Na sisačkim je posjedima 1561. bilo 36 službenika, unajmljenih vojnika
i slugu. Broj vlastelinskih vojnika (janitores) povećan je 1561. s 15 na
1 1 22. Kaptol je istodobno za obranu tvrđave naoružao ~ dio .kmetova~
O 4 koji su bili oslobođeni dijela feudalne rente. Kad su zatim VOjne vlasti
3 O u Sisak počele stavljati zemaljske haramije i krajišnike, kanonici su
2 1 svoju posadu opet smanjili.
Vlastelinska družina u Sisku sastojala se 1574. od 25 službenika i
59 54 slugu (kaštelana, vicekaštelana, 15 vratara u Sisku, 2 vratara u Dren-
čini, kaštelana u Drenčini, 2 pekara, kuhara, mlinara igrabanta) . Iste
je godine vlastelinstvo u tvrđavi uzdržavalo manju jedinicU haramija,
9!7 Podaci su izračunati iz vlastelinskih računa (KAZ, ACA, 82/1).

466 30* 467

kojoj je isplaćeno više od 100 forinti. Za uzdržavanje vlastelinske dru- Vino Pšenica Raž Proso
žine i vojničke posade u Sisku Zagrebački je kaptol imao ove [zdatke God. %. ras- % ras~ % ras- % ras-
il novcu: vedara koreca hoda koreca koreca
hoda hoda hoda

Plaćaslužbenika, posade Troškovi za prehranu 1543. 360 33,12 10 62,5 8 100 30 80

i slugu II novcu 1544. 360 30,50 10 26,3 9 75 40 100
.. % rashoda 1545. 360 31,20 10 33,3 O O
fonntI II novcu forinti % rashoda
1546. 360 80,00 10 54,0 O O
1556. 335,07 74,66 65,70 14,64
1557-58. 431,78 43,25 100,83 10,10 Najvažnija naturalna stavka u izdacima za uzdržavanje vlastelinske
1587. 339,65 53,33 družine bilo je vino. Kaptol je 1547. odredio da se za družinu može
1589. 259,00 56,64 godišnje potrošiti 200 vedara vina (6 pinti dnevno, oko 12 litara). Norma
potrošnje vina smanjena je 1579. na 80, a na kraju XVI st. samo na
25 vedara. Za prehranu i druge potrebe na vlastelinstvu se u tom
razdoblju trošilo:
Kaptol je, dakle, za uzdržavanje družine i posade trošio u prosjeku
više od 50% novčanih rashoda tog vlastelinstva. Sva je ta družina
istodobno dobivala na vlastelinstvu prehranu i odjeću. Potrošila je npr. Vina Pšenice Raži i prosa
ove količine vina: 1576. g. 415 vedara (46,21 % vlastelinskih rashoda God. vedara %. rashoda koreca % rashoda koreca % rashoda
vina), 1577. g. 418 vedara (43,40% rashoda), 1589. g. 568 vedara (46,28%
rashoda) .91' 1551. 165 16,3
Na vlastelinstvu Var a ž d i n s k i m T o p I i e a m a Zagrebački je 1552. 300 12,3 13,5 25,4 53 76,1
kaptol vlastitu upravu uveo 1538. godine. Tim je posjedima prema in- 27,2 31,7
strukcijama i naredbama kanonika upravljao kaštelan (eastellanus, 1561. 167 13,3 10 26
porkulab). Kaptol je 40·ih godina XVI st. uz njega držao 2--4 naoru- 1572. 182 15,2 17,5 61,5 25,5 100
žane osobe (janitores, portarii), nekoliko radnika, kuhara i pastira. God. 1573. 198 24,4 15 46,8 26,3 64,7
1549. na vlastelinstvu su bila zaposlena 2 radnika, 4 vratara, pastir i 1595. 25 5,2 3,7 52,1 72 73,8
kaštelan.'29 Prema odredbama iz 1556, kaštelan je mogao unajmiti 2 vra-
tara, 2 radnika i 2 pastira. 1597. 25 4,8 5 32,7
Kaštelan je godišnje primao 10 forinti u novcu. Novčani izdaci za
uzdržavanje vlastelinskih slugu i kaštelana iznosili su (plaća, odjeća, Zagrebački je kaptol inače u VIse navrata intervenirao da se po-
kupovina namirnica): trošnja na topličkim posjedima smanji i racionalizira. Kanonici su npr.
oko 1547. napisali »Admonitio eastellani de Toply7ca« zahtijevajući da
Vratari
kaštelan smanji izdatke za obradu alodij alnih polja, za poštanske troš-
Kaštelan Kupljene kove i sol.930
Sluge
i vojnici namirnice
forinti forinti
forinti forinti Na većini vlastelinstava u Slavoniji glavne su osobe u vlastelinskoj
upravi bili provizori i kaštelani. Svi posjedi zagrebačke biskupije imali
1543. 10 43,20 11,82 10,16 su u drugoj polovici XV st. svoje provizore. U prvoj polovici XVI
1544. 10 43,20 5,76 10,08 st. na tim je .posjedima porasla uloga ,kaštelana, koji su zacpov[jedali
1561. 10 40,50 13,70 vojnim posadama. Prema ugovoru iz 1542. kaštelan u H or a S t o v i e i
mogao je držati 10 konjanika, 8 vratara i 2 stražara. Kaštelan u G r a-
d e e u držao je 4 konjanika, 6 strijelaca i 2 stražara, a kaštelan u
Službenici i sluge dobivali su za prehranu pšenicu, proso i vino Čazmi samo 4 konjanika. Konjanici su dobivali plaću 12-17 forinti
u ovim količinama: godišnje i potpunu opskrbu. Zagrebački biskup je 1542. odobrio da
se za uzdržavanje vojnih posada godišnje može potrošiti:
'" KAZ, ACA, 51/33.
929 .Monumenta Habsburgica III, 309-316. ''" KAZ, ACA, 63/3, 59/7, 63/7, 63/30--43, 64/4.

468 469
 Hrastovica Gradec Cazma
vedara vedara vedara
Vina 386 400 200
Pšenice 82,5 800 60
Prosa 82,5 112 60
Raži 82,5 O 60
Zobi O 40 50
Svinja 13 kom. 8 kom. 9 kom.

Vojna posada na Hrastovici dobila je povrh toga svu desetinu

koja se ubere i oko 170 forinti za kupovinu namirnica.'"
Vojna posada je 40-ih godina XVI st. povećana i na vlastelinstvima
V i n i e i i T r a ko š ć a n u. Prema uputi Franje Bathyanyja, skrb-
nika malodobnog Ivana Gyulaya, u Vinici je trebalo držati dva kaštelana,
12 vratara i 4 stražara. U Trakošćanu je bio kaštelan sa 6 vratara, 4
stražara i potkaštelanom (vicecastellanus). Batthyany je tražio da se
na oba vlastelinstva postave provizori »koji trebaju voditi ispravne
račune o svim daćama, prihodima i rashodima i da se marljivo i vjerno
brinu o agrikulturi«. Trakošćanski provizor trebao je dobiti i svog
pisara.932
Na nekim vlastelinstvima zapovjednici vojnih posada nazivali su se
kapetani. Na medvedgradskom vlastelinstvu upravitelji se vlastelinstva
npr. u XV stoljeću nazivaju katkada kaštelani, a katkada kapetani. Oni
su u tom razdoblju obavljali i dužnost turopoljskih župana.'"
Neki su velikaši imali vrhovne upravitelje svih dobara, koji su
kontrolirali rad službenika po vlastelinstvima i obavljali sve opće po-
slove oko njihove uprave. Tako je npr. neki Antun Bakšić 40-ih godina
XVI st. bio »principa/is servitor, capitaneus, camerarius, castellanus in
Osztrosacz, decimator et gubernator omnium bonorum« knezova Bla-
gajskih.934
Posjedima knezova Zrinskih u Primorju upravljao je od polovice
XVI st. gubernator ili kapetan. Od 1599. do 1612. »gubernator i kapetan
primorskih gradov i svega Vinodola« bio je Julije Čikulin. Prema nje- Različite naprave za kažnjavanje osuđenika, drvorez iz 1532. godine
govoj pismenoj zakletvi gubernator je morao »poufane grade i Vinodol
i vse k njim pristojeće imanje i kotare« držati, čuvati i braniti i »vse od tada mogao godišnje potrošiti 100 spudi vina, 100 vedara pšenice,
dohotke male i velike pravo i verno nasluševat, priernati i van davati 111 ovaca (»bravi, ki bravi zovu se permania«), te »ribe, meso, ulje,
i š njih pravi račun deržati i dati«. Gubernatorove račune vodio je slanine i vsaki drugi potrošak ld se k stolu potribuje«.935 Svaki vino-
zapravo posebni »računi dijak«. Poslovi Čikulina kao gubernatora toliko dolski grad imao je svog porkulaba (kaštelana), nekoliko stražara (gra-
su se razgranali da je knez Nikola Zrinski 1610. dopustio da se postavi banti) i radnike.'''
i njegov »namisnik«, tj. zamjenik. Gubernator je 11 novcu dobivao 100 . Navedeni podaci pokazuju da se na svim većim feudalnim posje-
forinti plaće i 18 forinti za odjeću (»na halje i šubu«). Za svoju pre- dima vlastelinska družina sastojala od službenika, vojnika, obrtnika i
hranu i reprezentaciju, tj. »na stol gubernatora i na vsakojake gosti«, radnika.
Čikulin je u početku mogao trošiti »što je spodobno«. Tek je 1606. Viši službenici na vlastelinstvima (servitores, familiares, officia/es)
knez Nikola Zrinski specificirao te naturalne izdatke. Gubernator je bili su gubernatori, provizori, kapetani, kaštelani, njihovi zamjenici, raču­
novođe (rationistae), pomoćnici provizora, pisari (scribae) i slično. Ti
9Jl Ndb a" Oeconomica 1542. su se službenici u pravilu regrutirali među siromašnim plemićima. Po-
9J1 }}Modus asservandi castra Wynycze et Trakostyan« (Arhiv ob. Drašković, K~59). jec:ini velikaši davali su u XV i XVI st. nekim svojim plemenitim slu-
m Adamček, Borba turopoljskih plemića protiv medvedgradske vlastele, Kaj
VII, 1974, br. 5-6, 24-25. m VZA XVII, 71, 82, 83; Arhiv ob. Sermage, sv. II, br. 101, Litt. 5D.
'" KAZ, ALe I, B/n. 9]6 Arhiv ob. Serrnage, K~81.

470 471
-žbenicima i manje posjede na svojim vlastelinstvima. Na kraju XVI
st. to je postalo općenita pojava. Cini se da su neki velikaši oficijalima
umjesto plaće davali posjede s kmetovima. God. 1598. »nobiles servito-
res« ili ,mobiles familiares« držali su oko 170 malih posjeda na vlaste-
linstvima Cesargradu, Krapini, Kostelu, Susjedgradu, Stubici, Želinu,
Samoboru, Ozlju (iznad Kupe), Novigradu i Jastrebarskom. Najviše je
tih službenika imalo posjede na vlastelinstvima Tome ErdOdyja i kne-
zova Zrinskih;" Svi su se ti posjedi pojavili prilično naglo, 80-ih i
90-ih godina.
Vlastelinstva su i u najstarije doba držala vojničke posade, jer
su svi vlastelinski gradovi bili izgrađeni kao tvrđave. Te su posade
vlastelinu trebale za vođenje malih ratova protiv drugih feudalaea, ali
i za održavanje njegove vlasti nad kmetovima. Privatne se vojske (ho-
mines, familim'es et homines) u bezbroj tužbi pojavljuju kao počinitelj
različitih nasilja i razbojstava. Zapovjednik vlastelinske posade bio je
kaštelan ili kapetan.
Zbog turske opasnosti vojničke su posade u prvoj polovici XVI
st. gotovo na svim vlastelinstvima pojačane. Feudalci su počeli unaj-
mljivati vojnike (pixidarii, janitores) koji su zajedno sa starom posadom
trebali braniti njihove tvrđave i odbijati upade manjih turskih odreda
na vlastelinstva. Te su posade sve do 40-ih godina XVI st. bile jedina
organizirana vojna sila koja se suprotstavljala turskom nadiranju u
unutrašnjost Slavonije. Na nekoliko mjesta (Valpovo, Krupa, Gvozdan-
sko) vlastelinske su posade izginule u junačkoj obrani tvrđava, ali u
većini slučajeva nisu bile pripremljene za borbu s dobro organiziranim
turskim vojskama.
Vlastelinske vojne posade činile su drugu grupu stalno zaposlenih
osoba na vlastelinstvu. Tim su posadama zapovijedali plemići, a u nji-
ma su služili ljudi različitog društvenog statusa. U istu su grupu obično
svrstavani vlastelinski službenici nižeg ranga (ključari, nadzornici aloda,
španovi) i različiti obrtnici (kolad, kovači, pekari, kuhari itd.).
Treću grupu stalno zaposlenih na vlastelinstvima činile su sluge koje
su neposredno sudjelovale u agrarnoj proizvodnji. To su bili volari, go-
vedari, svinjari, služavke i sluge po alodima i poljoprivredni radnici
(mercenarii). Sluge su u pravilu unajmljivane za specijalne poslove koji
se nisu mogli na zadovoljavajući način obavljati kmetskom tlakom.
Iz navedenih se primjera vidi da su svi službenici, vojnici i sluge
dobivali plaću dijelom u naturi (stan, hrana, odjeća), a dijelom u novcu.
Na vlastelinstvima se, dakle, usporedo s kmetskim radom primjenjivala
i unajmljena radna snaga. Troškovi za njeno uzdržavanje činili su na
većini vlastelinstava najveću stavku u rashodima.
Unajmljeni službenici i sluge imali su važnu ulogu u realizaciji
vlastelinskih prihoda, ali je u neposrednoj proizvodnji ipak sudjelovao
samo njihov mali broj. Zbog svega se toga unajmljena radna snaga na
vlastelinstvima ne može smatrati elementom kapitalističkih odnosa u
poljoprivredi. Najvažnija funkcija stalno zaposlenih osoba na vlastelin-
stvu bila je organizacija feudalne proizvodnje i provođenja izvanekonom-
ske prinude.
'" Popisi i obračuni poreza, 374--375, 377, 381, 384--386, 403-410, 467, 412-421,
424-428, 450, 474-475, 477-478, 479-485, 500-501.
472
6. Vlastelinska ekonomika
U ovom odjeljku pokušat ćemo prikazati neke karakteristike vlastelin--
ske ekonomike u XVI stoljeću, o kojima se nije govorilo u prethodnim
poglavljima.
Na mnogim je vlastelinstvima u Hrvatskoj u XVI st. vođena pis-
mena evidencija privrednog poslovanja. Ostaci tih evidencija sačuvani
su u raznim arhivima za više vlastelinstava.
Zagrebački kaptol je još u XIV st. izabirao dva kanonika koji su
se nazivali »registratores«, a bili su »čuvari računa«( (conservatores ra~
cionum) i čuvari kaptolskih zajedničkih prihoda i dohodaka (custodes
reddituum et proventuum). Ti su kanonici morali voditi registre o pri-
hodima u Zagrebačkom distriktu i o svim prihodima koji su stizali sa
zajedničkih posjeda.'" Kanonici su te registre d -druge dokumente čuvali
u sakristiji stolne crkve. Zahvaljujući toj administraciji i sistemu čuva­
nja dokumenata za posjede Zagrebačkog kaptola je sačuvano najviše ar-
hivske građe. Popisi pojedinih daća, prihoda i izdataka sačuvani su iz
XV stoljeća. Sistematska evidencija poslovanja vlastelinstava Petrinje,
Donjeg i Gornjeg Gradeca vodila se već na početku XVI stoljeća, a od
kraja 30-ih godina i na vlastelinstvima Sisku i Varaždinskim Toplicama.
Računi iz doba biskupa Osvalda Tuza pokazuju da je i zagrebačka
biskupija po svojim posjedima imala razvijenu administraciju, ali građa
o poslovanju biskupskih posjeda u XVI st. nije se sačuvala.'"
U arhivu Jurja Brandenburškog (danas u SR Njemačkoj) sačuvani
su brojni računi, registri daća i spisi o poslovanju nekih zagorskih vla-
stelinstava (Krapina, Varaždin) i vlastelinstava Medvedgrada, Lukavca
i Rakovca na početku XVI stoljeća.
Sačuvani su također računi o poslovanju vlastelinstva Steničnjaka
1547-1555, računi vlastelinstva Jastrebarsko iz 1582. i 1605, popisi pri-
hoda posjeda Vidovca, Biškupca i drugih. Na susjedgradska-stubičkom
vlastelinstvu također se vodila evidencija prihoda i rashoda. U instruk-
cijama za vlastelinske provizore uvijek je određivano da o prihodima
i rashodima trebaju voditi ispravne račune.
Prihodi (introitus) i rashodi (exitus) vlastelinstava iskazivani su
u godišnjim računima (rationes), koji su bili najvažniji dokumenti o
poslovanju.
Prihode vlastelinstva činili su svi bruto dohoci u naturi i novcu.
Vlastelinski p r i h o d i ž i t a r i e a (introitus frumenti) bili su
prihodi feudalne rente, vlastelinske proizvodnje i prihodi od vlastelin-
skih mlinova. Na mnogim su mjestima feudalci žitarice kupovali od
seljaka (pravom prvokupa).
Na više mjesta vlastelinstva su vlastitom proizvodnjom (agricultura
domestica) u XVI st. dobivala 30-50% prihoda pšenice i prosa. U
mnogo većem su postotku vlastitom proizvodnjom ostvarivala prihode
m MHEZ II, 30-31 (»De officio et salario registratorum Capituli«).
'" KAZ. ACA, 31/1, 31/2.
473
'raži. Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama cjelokupni prihod raZI Vlastelinstvo Steničnjak je npr. od vlastelinske stoke dobivalo ove
·ostvarivan je alodijalnom proizvodnjom sve do 70-ih godina XVI st., proizvode:
kad je ta proizvodnja obustavljena. Alodijalna proizvodnja davala je u
pravilu 60-100% prihoda raži, haj dine, sirka i ječma. Postojala su, God. 1549. 1551. 1552.
međutim, vlastelinstva bez alodijalne proizvodnje žitarica (Sisak, po- komada komada komada
:sjedi Zagrebačkog kaptola oko Zagreba). Na dubovačkom vlastelinstvu
cjelokupni prihodi žitarica ostvarivani su isključivo proizvodnjom na Sir kravlji 229 332 338
.alodima. Sir ovčji 45 179 O
Prije je opširno prikazana struktura naturalne rente i njeno pove- Kože volovske 5 3 4
'ćavanje u XVI stoljeću. Redovite naturalne daće i desetina (pšenice,
Kože goveđe 7 O 9
prosa, zobi) također su bile vaŽan izvor vlastelinskih prihoda žitarica. Kože teleće 4 7 9
Kože ovčje i kozje 13 93 14
Pl'ihodi žitarica od vlastelinskih mlinova pojavljuju se samo povre- Maslac 13 mjera 10 mjera 10 mjera
meno. Oni su ostvarivani na temelju regainog prava mlinarenja, a sa-
stojali su se od pšenice i prosa koje su seljaci morali davati za meljavu
.svojih žitarica u vlastelinskim mlinovima Varaždinske Toplice su npr. Gotovo svi su ti proizvodi potrošeni na vlastelinstvu.'"
1550-1573. u vlastelinskim mlinovima dobivale oko 10% svojih pri- Na grobničkom su vlastelinstvu na kraju XVI i početku XVII st.
hoda pšenice i prosa. Slični su priliodi iz tog izvora povremeno ostva- ostvarivani dosta veliki prihodi od vlastelinskog ovčarstva. Vlastelin-
rivani i na sisačkom vlastelinstvu. Vlastelinski mlinovi na jastrebarskom stvo je npr. 1609. dobilo 2424 libre osušena sira. Prodajom stočarskili
vlastelinstvu davali su samo 1-3 % prihoda prosa i pšenice. proizvoda ostvarilo je u novcu:
Već smo ustvrdili da je alodijalna proizvodnja u XVI st. imala spo-
God. 1592/93. 1608/9. 1609/10.
rednu ulogu u vlastelinskim p l' i h o d i m a v i n a (introitus vini). Na Libri sol. Libri sol. Libri sol.
vlastelinstvima Sisku i Varaždinskim Toplicama npr. alodijalni vinogradi
nisu postojali, a na posjedima Zagrebačkog kaptola oko Zagreba poja- Prodaja vune 195 16 245 108
vili su se tek na kraju XVI stoljeća. Na vlastelinstvu Steničnjaku alo- Prodaja sira 151 15 403 602
dijaina je proizvodnja vina sredinom XVI st. davala 4--8%, na Su- Ovaca i kože 941 17 940 497
sjedgradu 3,34-4,60%, na jastrebarskom vlastelinstvu 1582. g. 3,60%, Prodaja skute 151 15 114 100 10
a 1605. g. 5,31 % vlastelinskih prihoda vina. Nešto veće prihode iz tog
izvora ostvarivala su u prvoj polovici XVI st. petrinjsko-gradečkavlaste- Ukupno: 1441 63 1702 1307 10
linstva i u drugoj polovici tog stoljeća vlastelinstvo Dubovac. Na pe-
trinjsko-gradečkim posjedima alodij alni su vinogradi davali u prosjeku
20-30% prihoda vina. Prema registru iz 1576. dubovačko je vlaste- Na tom su se vlastelinstvu proizvodi stočarstva najviše prodavali."2
linstvo »od domaćih vinograda« dobilo 36,35%, a prema procjeni iz Gotovo sva su vlastelinstva putem darova dobivala perad (piliće,
1579. g. 35,48% prihoda vina."o kokoši, kopune). Sačuvani inventari pokazuju da se dosta peradi uzga-
Na svim je vlastelinstvima u XVI st. glavni izvor prihoda vina bila jalo i na vlastelinskim alodima. Perad se obično trošila za prehranu
feudalna renta. Važnu ulogu u povećavanju tih prihoda imao je također vlastelinskih ljudi i nije se obračunavala kao prihod.
nasilan otkup vina od kmetova. U vlastelinskim vrtovima uzgajalo se povrće za prehranu vlastelin-
Sitnu stoku vlastelinstva su u XVI st. dobivala desetinom i vlasti- ske družine. Za potrebe prehrane na vlastelinstvu Steničnjaku uzga-
tim uzgojem. Na nekim vlastelinstvima (Sisak, Želin, posjedi u Turo- jane su npr. ove količine boba, graha, leće i graška:
polju i Posavini) desetina svinja je bila najvažniji naturalni prihod. 1549. 1551. 1552.
Na posjedima južno od Kupe pobirane su desetinske i druge daće ovaca kvarti kvarti kvarti
i koza. Vlastelinstva su l i vlastitoj režiji proizvodila malo svinja, ali
su redovito držala stada ovaca i koza. Prihod od tih stada sastojao se Bob 9 5 9
od priploda (procreatio) i proizvoda stočarstva (meso, vuna, koža, sir, Grah 7 4 7
mlijeko). Krupna stoka uzgajala se na vlastelinstvima II vlastitoj režiji, Leća 9 4 10,5
ali su ponegdje kmetovi kao kolektivne darove davali vlastelinstvima Grašak 2,5 3,5
telad ili goveda.

•, KAZ, ACA, sv. 63, sv. 81, sv. 82, sv. 51; MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fasc. 18; 9u MOL, Nadasdy CS., 57 CS., 18 fase.; MOL, Varosi es kamarai iratok, Fal.
Varosi es kamarai iratok, Fol. Lat. 1390; MOL, Erdody cs., c-I/38; Ur. et Con. 166/2; Lat. 1390.
Lopašić, Hrvatski urbari, 110, 123-124. 941 Arhiv ob. Sermage, K~81.

474 475
 U vrtovima dubovačkog vlastelinstva moglo je prema procjem IZ Kao rashodi obračunavani su i proizvodi koje je vlastelinstvo proda-
1579. priroditi »obilno boba, graha, zelya, luka chernoga i beloga, lana valo. Vrijednost tih proizvoda se zatim iskazivala kao novčani prihod.
izimena lanenoga i drugoga wzakoyaka povertalya« .'" Rashodi pšenice na vlastelinstvu Steničnjaku razvrstavani su u ra-
N o v č a n i p r i h o d i (introitus pecuniarum) dobivani su na ve- čunima u ove grupe:
ćini vlastelinstava iz tri izvora: novčane rente, vlastelinske trgovine i
primjene regainih prava.
Vlastelinstvo Varaždinske Toplice dobivalo je novčanom rentom 15- God. God. God. God. God. God.
-25% prihoda u novcu, a sve je ostalo ostvarivalo prodajom vina i žita- 1549. 1551. 1552. 1553. 1555. 1557.
rica. Novčana je renta na vlastelinstvu Steničnjaku davala u prosjeku kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti
oko 50% prihoda u novcu. Na petrinjsko-gradečkimposjedima udio se
novčane rente u vlastelinskim prihodima novca smanjio s 80-90% na Prehrana službenika i
početku XVI st. na 40-50% u SO-im godinama. Jastrebarsko vlastelin- slugu 745 916 876 795 862 618,5
stvo je 1582. redovitim daćama dobilo 10,69%, a 1605. g. 12,13% nov- % rashoda 42,24 42,16 50,60 54,51 39,01 22,62
čanih prihoda. Redovite novčane daće su na susjedgradskim posjedima Prehrana gostiju i
također bile sporedan izvor novčanih prihoda. različiti darovi 307,5 208,5 145 77 147 120
Prije smo već podvukli da je prodaja poljoprivrednih proizvoda % rashoda 17,85 7,41 8,37 5,27 4,59 4,39
bila glavni izvor novčanih prihoda vlastelinstva Varaždinskih Toplica 179 123 50 16,5
u XVI stoljeću (75-85% prihoda). Na petrinjsko-gradečkim posjedima Prehrana zidara O 6
% rashoda O 6,36 7,10 0,41 1,68 0,60
prihodi od vlastelinske trgovine osjetno su se povećali SO-ih godina.
Na vlastelinstvu Steničnjaku trgovina je sredinom XVI st. donosila 30- Dano seljacima koji
-50% novčanih prihoda. su obavljali tlaku O O O 34,5 97 137
Izvor novčanih prihoda bila su na mnogim vlastelinstvima regaina % rashoda O O O 2,36 3,27 5,01
prava. Vlastelinstva su pobirala mitničarinu, brodarinu i naplaćivala Poklon siromasima i
različite globe (birsagia). Vlastelinstvo Steničnjak je sredinom XVI st. redovnicima 44,5 26 14 20 26 34
iz tog izvora godišnje ostvarivalo oko 8,2% novčanih prihoda. Na jastre- % rashoda 2,58 0,96 0,80 1,37 0,87 1,24
barskom vlastelinstvu mitničarina je 1582. donijela 8,37%, a 1605. g.
20,27% novčanih prihoda. Manje novčane prihode ostvarivala su putem Posijano 203 277 266 271 365 389
regalija i petrinjsko-gradečka vlastelinstva. Vlastelinstvo Sisak je dobi- % rashoda 11,78 9,85 15,36 18,58 12,34 14,23
valo novčane prihode od vlastelinskih brodova i skela.'''' Zamjena za druge
Sisačko je vlastelinstvo u XVI st. ostvarivalo prihode i iz ratne proizvode 235 96 120 68 40,8 41
djelatnosti svoje posade i podložnika. Ti prihodi, istina, nisu bili ve- % rashoda 13,64 3,41 6,93 4,66 1,36 1,49
liki, ali ilustriraju prilike na pograničnim vlastelinstvima. Kaptol je od Prodaja O 835 126 O 797 947,5
podložnika uzimao trećinu vrijednosti svih stvari koje su opljačkali za % rashoda O 29,68 7,27 O 26,94 34,66
vrijeme upada na turski teritorij. God. 1551. »tercia praede« nekog
upada u područje Velike donijela je vlastelinstvu 8 forinti. Trećina ot- Režijski rashodi 188 275 61 187 584 430,5
kupa četiriju zarobljenih turskih vojnika i pljačke kod Velike donijeli % rashoda 10,91 9,78 3,52 12,82 19,76 15,75
su 1558. vlastelinstvu 8,95 forinti. God. 1555-56. sisački su španovi od
podložnika kupili za 50 forinti tri zarobljena Turčina. Istodobno su Ukupni rashodi: 1723 2813 1731 1458,5 2968,5 2734
kao trećinu vrijednosti plijena za zarobljene Turke primili 14,46 forinti.
Jednog su zarobljenika odmah prodali. Kanonici su se, dakle, uključili . Naj.važnij: st~vka rashoda pšenice 1;Jili su izdaci za prehranu vla-
u trgovinu turskim zarobljenicima. Vlastelinstvo je 1561. od trećine rat- stelmskIh sluzbemka (ad mensam propnam et dominorum servitorum
nog plijena svojih podložnika (de tercia diversis temporibus) primilo c:d portarios et agazones). Izdaci za goste i darovi predstavljali su svo:
124,60 forinti ili 14,81 % svojih novčanih prihoda. Manji prihodi od Jevrsnu reprezentaciju. U tu su grupu uvršteni i troškovi boravka vla-
plijena pojavljuju se i u računima iz druge polovice XVI stoljeća.''' ste.Ji~a u Steničnjaku (in praesentiam domini magnifici et dominae ma-
Vlastelinski r a s h o d i (exitus) u naturi i novcu sastojali su se od gmfzcae). Prehrana zidara bila je izvanredan izdatak. Zidari su tih go-
različitih izdataka za uzdržavanje, reprodukciju, režiju poslovanja i sl. dina radili na popravljanju tvrđave.
.. U grupu režijskih rashoda uvršteni su rashodi koji su nastali za
'" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., 18 fase.; Varosi es kamarai iratok, Fol. Lat. 1390. ynJeme uskladištenja žitarica (sušenje, uništavanje od kukaca, miševa
'" V. bilj. 940. I sl.). Drugu stavku rashoda po količini činila je prodaja pšenice. Ras-
"' KAZ, ACA, 51/33. hodi te stavke pretvarali su se u novčani prihod.
476 477
 Vlastelinske rashode prosa činili su na Steničnjaku ovi izdaci: (nastavak)
1549. 1551. 1552. 1553. 1555.
kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti
1549. 1551. 1552. 1553. 1555.
kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti Prehrana uhapšenika 9 10 11 10,5 10
0/0 rashoda 6,50 2,99 3,24 3,23 3,09
Prehrana vlastelinskih Plaća provizora O 32 32 32 32
slugu 384,5 555 551,5 525 682 % rashoda O 9,57 9,42 9,86 9,89
0/0 rashoda 30,43 50,36 49,47 43,12 55,51 5 5,5 4,5 8
Poklonjeno siromasima 6
Prehrana kmetova za 0/0 rashoda 3,61 1,64 1,32 2,46 1,85
vrijeme tlake 78 113 132,5 107 167 Hrana pasa 7,5 9 10 13 32,5
0/0 rashoda 8,20 10,25 12,60 8,78 13,58 % rashoda 5,41 2,69 2,94 4,00 10,05
Prehrana uhapšenih Zasijano 36 45 42 46 15
osoba 18 21 70 21 20 0/0 rashoda 25,99 13,45 12,37 14,17 4,64
% rashoda 1,89 1,90 6,28 1,72 1 Režijski troškovi
Prehrana pasa, svinja (rastur, čišćenje) 28 12 12 O O
i peradi 122 165 140,5 161 170 0/0 rashoda 20,22 3,59 3,53 O O
0/0 rashoda 12,82 14,90 12,60 13,22 13,88 Ukupno rashoda: 138,5 334,5 339 324,5 323,5
Pokloni redovnicima
i siromasima 30 23 23,5 21,5 22
1,79 Rashodi zobi na vlastelinstvu Steničnjaku imali su ovu strukturu:.
0/0 rashoda 3,15 2,00 2,10 1,76
Posijano 80 90 70 104 1549. 1551. 1552. 1553. 1555.
0/0 rashoda 8,41 8,16 6,28 8,54 kvarli kvarli kvarti kvarti kvarti

Prodano 114 O O 64 60 Za konje vlastelinskih

% rashoda 12,04 O O 5,25 4,88 715,5 722
službenika 783 783 766
Režijski rashodi 0/0 rashoda 50,40 46,28 51,10 41,47 35,74·
(rastur, osuha i sl.) 124 135 149 214 108 Za konje gostiju i
% rashoda 13,04 12,25 13,37 17,58 8,71> vlastelina 420,5 366 173 160 292
0/0 rashoda 27,07 21,63 12,35 9,16 13,62
Ukupni rashodi: 951 1102 1114,5 1217,5 1229
Za teretne konje 16 32 26 28
% rashoda 1,03 1,89 1,89 1,60
Proso se, dakle, gotovo u cjelini trošilo na vlastelinstvu. Proda-
vane su samo neznatne količine. Vlastelinstvo je jedino 1557. prodalo Za vlastelinsku stoku 17 27 38 37 106
0/0 rashoda 1,80 1,59 2,71 4,71 4,95
3326,5 kvarti ili 71,030/0 rashoda prosa.
Vlastelinske rashode raži činile su ove stavke: Posijano 289 402 376 652 796
0/0 rashoda 18,60 23,76 26,85 37,45 37,14
1549. 1551. 1552. 1553. 1555. Prodaja O O O O 40
kvarti kvarti kvarti kvarti kvarti 0/0 rashoda O O O O 1,86
Režijski rashodi 28 82 72 82 143
Za prehranu slugu 18 175 175 160 160 % rashoda 1,80 4,85 5,14 4,71 6,67
0/0 rashoda 13,00 52,32 51,54 49,30 49,46
Za hranu raznim Najviše se zobi, dakle, trošilo za konje vlastelinske posade i konje
radnicima 35 46 53 55 68 vlastelina i gostiju, kad su posjećivali Steničnjak. Vlastelinstvo je zobi
0/0 rashoda 25,27 13,75 15,61 16,94 21,02 najviše i sijalo. To je bila kultura koja je u vlastelinskom gospodarstvu

478 479
 'imala mnogo veću važnost nego u gospodarstvu seljaka. Svi prihodi
'hajdine, boba, graha, leće i sl. redovito su u cjelini trošeni za prehranu
i sijanje.'"
Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama potrošnja žitarica bila je
mnogo više racionalizirana nego na Steničnjaku, tako da su redovito
,dosta velike količine ostajale i za prodaju. Rashode pšenice činili su
,ovi izdaci:

Plaća pro- Potrošnja

vizora i kanonika Zasijano Prodano Ukupni
[God. rashodi
ostalih i gostiju koreca koreca
koreca
koreca koreca

1543. 10 O 6 O 16
1544. 10 2 6 20 38
1545. 10 O 10 10 30
1546. 10 O 8,5 O 18,5
1548. 4 0,75 6 10,75
1561. 10 2 7 17,75 36,75
1573. 14,5 3 O 14,5 32

U najVISe slučajeva rashodi su žitarica na tom vlastelinstvu iska-

zivani samo u dvije stavke: potrošnja i prodaja. Vlastelinstvo je u
prosjeku prodavalo više pšenice nego što se na vlastelinstvu trošilo.
Proso se prodavalo u mnogo manjim količinama, a raž se gotovo
u cjelini trošila za potrebe vlastelinstva. Od prihoda zobi trećina se
prodavala, a dvije su trećine trošene na vlastelinstvu (za konje kašte-
lana, gostiju i sijanje).'"'
Rashodi žitarica na jastrebarskom vlastelinstvu sastojali su se
1582-1583. od ovih izdataka:

Pšenica Proso Zob Raž

kvarti kvarti kvarti kvarti

Potrošnja vlastelina,
.službenika i slugu 714 861,5 480 19
Zamjena za sol 20,5 4,75 O O
Pokloni 12 4 63,75 O
Zasijano O 160 79,5 60
Rastur 87,5 O O O
Ukupni rashodi: 834 1030,25 623,25 79
Višak: 215 O O 100

\46 Izračunato prema vlastelinskim računima (MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fasc.
18; Lymbus, 115 cs.; Var. es kamo iratok, Fal. Lat. 1390).
m Podaci iz vlastelinskih računa (KAZ, ACA, sV. 63).

480
 Najveći dio prihoda žitarica bio je, dakle, potrošen za prehranu
vlastelina, njegove družine i slugu. Višak prihoda postojao je samo u
pšenici i raži.948
Slični podaci o rashodima žitarica mogli bi se navesti za još neko-
liko vlastelinstava. Struktura tih rashoda na posjedima Zagrebačkog
kaptola odražavala je nastojanje da se što manje proizvoda troši na
vlastelinstvu i što više prodaje. Ta je tendencija najviše došla do izra-
žaja u rashodima vina, koje je bilo najvažniji proizvod vlastelinske
trgovine.
Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama prodavalo se 40-ih godina
XVI st. 50---60% vlastelinskog vina. Do kraja XVI st. svi su oblici po-
trošnje toliko smanjeni da se moglo prodavati 80--90% vina. Topličko
je vlastelinstvo 40-ih godina imalo ovu strukturu rashoda vina:

God. God. God. God.

1542. 1544. 1545. 1548.
vedara vedara vedara vedara

Potrošnja kaštelana
i slugu 360 360 360 200
% rashoda 26,5 30,5 31,2 24,4
Pokloni po nalogu
vlastelina 65 49,5 97 28
% rashoda 4,8 3,8 8,3 3,4
Potrošnja za goste i tlaku 28 46 56 O
% rashoda 2,2 3,7 4,5 O
Razni izdaci 46 40 O O
% rashoda 3,9 3,3 O O
Režijski rashodi (osuha,
prelijevanje i sl.) 103,5 89,5 64,5 72
% rashoda 7,6 7,5 5,1 8,8
Prodaja 735 595 575 518
% rashoda 54,5 50,4 51,7 63,3
Ukupni rashodi: 1339,5 1180 1153 813

Na kraju XVI st. struktura rashoda vlastelinskog vina bila je

slijedeća:

God. God. God. God.

1591. 1594. 1595. 1597.
vedara vedara vedara vedara

Potrošnja kaštelana i
družine 80 33 25 25
% rashoda 17,3 8,1 5,2 4,8

., MOL, Erdody CS., series e, 1/38.

31 Agrumi odnosi II Hrvatskoj 481
(nastavak) (nastavak)
God. God. God. God. God. God. God. God.
1591. 1594. 1595. 1597. 1549. 1551. 1552. 1553.
vedara vedara vedara vedara vedara vedara vedara vedara
Potrošnja kanonika i potrošnja zidara 14,5 160,5 205,5 23
gostiju 29 6,5 3 17 % rashoda 0,58 4,46 5,10 0,75
% rashoda 6,3 1,6 0,6 3,3
Razni izdaci 3,5 O O O
Dano kmetovima za
% rashoda 0,6 O O O
vrijeme tlake 81 91 84 99
% rashoda 6,42 2,53 2,18 3,26
Režijski rashodi 18 9 15 20
% rashoda 3,9 2,3 3,0 3,9 Poklon redovnicima
i siromasima 12,5 25,5 23,5 17
Prodaja 330 355 455 451 % rashoda 0,50 0,60 0,61 0,56
% rashoda 71,8 87,9 91,3 87,9
Ukupni rashodi: 460,5 403,5 498 513 Režijski rashodi 243 552 238 656
% rashoda 9,66 15,35 19,86 21,62
Zagrebački je kaptol unutrašnje rashode, dakle, na svim područ­ Prodaja 328,5 685 995,5 606
jima smanjio. Bili su propisani čak normativi dopuštenih režijskih ras- % rashoda 13,05 19,05 25,85 19,97
hoda (osuha, isparavanje, dopuna bačava)."" Ukupni rashodi: 2516,5 3356,5 3851 3033,5
Na vlastelinstvima Petrinji, Gornjem i Donjem Gradecu vlastelinska
je potrošnja vina bila mnogo veća zbog velike vojne posade, ali i na Najvažnije stavke rashoda vina činila je, dakle, potrošnja vlastelin-
njima se vino ipak prodavalo: ske čeljadi,
gostiju i vlastelina. Prodavano je oko 20% vina.'''
Dio n o v č a n i h r a s h o d a (exitus pecuniarum) na vlastelin-
Prodaja Vlastelinska Režijski rashodi Ukupni stvima sastojao se od nekoliko vrsta stalnih izdataka.
potrošnja
God. % ras- % ras- % ras- rashodi Na vlastelinstvu Varaždinskim Toplicama novac se trošio za pla-
vedara
hoda vedara hoda vedara hoda vedara ćanje kaštelana i posade i kupovinu nekih namirnica i obrtničkih pro-
izvoda za potrebe vlastelinstva. Dio novčanih prihoda kaštelan je pre-
151l. 130 6,63 1830,5 93,37 O 1960,5 davao Zagrebačkom kaptolu kao čisti prihod.'''
1553. 1421 52,84 1097 40,79 171 6,36 2689 Na vlastelinstvu Sisku novčani su se lzdacidijelili na redovite (ex-
1555. 1040 34,65 1523 45,79 366 11,00 '2962 pensae ordinariae, hoc est ad solutionem familiae eastri) i izvanredne
1557. 1544 55,20 1038 37,11 215 7,68 2797 za kupovinu raznih predmeta, tj. slučajne i povremene izdatke. Prema
1558. 439,5 18,83 1734,5 74,31 160 6,86 2333,5 vlastelinskim računima struktura tih izdataka bila je slijedeća:
1556. 1557-8. 1587. 1589.
Unatoč
relativno velikoj potrošnji, vino je bilo najvažniji proizvod forinti forinti forinti forinti
koji se prodavao."o
Vlastelinstvo Steničnjak je sredinom XVI st. imalo ovu strukturu Prehrana vlastelinske
rashoda vina: posade (za meso, ribe,
ulje, začine itd.) 65,70 100,83
God. God. God. God. % rashoda 14,64 10,10
1549. 1551. 1552. 1553. Razni izdaci (expensae
vedara vedara vedara vedara extraordinariae) 48,00 81,76 131,29 198,23
% rashoda 10,69 8,19 20,63 43,35
Potrošnja vlastelinskih Plaća vlastelinskih slugu
službenika i slugu 1205 1520 1503 1515 i službenika (expensae
"'%:e..,::r.::aso:h:.;o:.::d=a,-----,---;-;--;-_..,.,.,._--,;.:;5;.9"',0.::1_--;;-;42,"-;,2"'9_--,''3"'9'--,0-2---,,.4.9,98 _. ordinariae) 335,07 431,78 339,65 259
Potrošnja vlastelina i gostiju 352 559,5 230 117,5 % rashoda 74,66 43,25 53,33 56,64
% rashoda 13,99 16,56 7,11 3,86
951 Izračunato prema vlastelinskim računima (MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase.
'" KAZ, ACA, sv. 63. 18; Var. es kamo iratok, Fal. Lat. 1390; Lymbus, 115 cs.).
". KAZ, ACA, sv. 81. m KAZ, ACA, 63/3, 63/5, 63/7, 63/30, 63/36.

482 31* 483

 Najvažnija stavka izdataka bile su, dakle, plaće za sluge i slu-
žbenike.'"
Jastrebarsko vlastelinstvo je 1582. za plaće i prehranu službenika
i slugu potrošilo 32,83% svojih prihoda u novcu.'"
Novčani rashodi na vlastelinstvu Steničnjaku sredinom XVI st.
mogu se razvrstati u desetak grupa:

God. God. God. God.

1549. 1551. 1552. 1553.
forinti forinti forinti forinti

Kupovina namirnica za
vlastelinstvo 71,13 60,16 27,67 55,94
% rashoda 6,58 3,22 2,28 7,66
Kupovina predmeta i
robe za vlastelinstvo 17,47 17,07 48,13 26,82
% rashoda 1,62 0,91 3,98 3,70
Spaljivanje vještica, drvorez iz 1555. godine
Plaćeslužbenika i slugu 416,12 334,80 313,67 281,60
% rashoda 38,50 17,90 25,93 38,74 tekući troškovi za održavanje vlastelinstva, tj. kupovine željeza, željezne
robe, papira, mlinskog kamenja i sl.
Zakup crkvene desetine 200 160 160
% rashoda 18,51 8,55 13,23 Upravitelj Steničnjaka kupovao je za vlastelina »primorsku robu«
(,-es mari/imas), krzna i raznu uvoznu robu. God. 1551. započeli su ra-
Zidarski radovi na dovi na dogradnji vlastelinske tvrđave, koji su povećali sve vrste ras-
vlastelinstvu 14,37 459,10 82,69 27,50 hoda na vlastelinstvu.'"
% rashoda 1,32 24,54 6,39 3,78 Naturalni prihodi i rashodi vlastelinstava nisu se uvijek podudarali.
Vlastelinstva su u pravilu ddala određene količine z a l i h a žitarica i
Kupovina robe za vina. Te su zalihe omogućavale da nekih godina rashodi budu veći od
vlastelina 113,27 66,57 140,32 25,10 stvarnih prihoda.
% rashoda 10,48 3,56 11,60 3,45 e i s t i p r i h o d (lucrum) vlastelinstava je dosta teško odrediti.
Na vlastelinstvima na kojima je živio vlastelin taj je prihod činila
Kupovina poljoprivrednih njegova potrošnja, potrošnja njegova dvora i prihodi u gotovu novcu.
proizvoda radi trgovine i Na vlastelinstvima na kojima vlastelin nije živio čisti se prihod prven-
svinja za alode 227 785,4 332 306,65 stveno izražavao u novčanom dohotku. Ali kako pokazuju prikazani
% rashoda 21,00 40,06 35,72 42,19 računi rashoda i na njima je dio naturaInih rashoda činila njegova po-
trošnja, odnosno potrošnja njegovih gostiju.
Troškovi za tekUče
(dnevnice) 21,32 23,47 4,02 Za vlastelinstva i posjede Zagrebačkog kaptola veći je dio čistog
% rashoda 2,90 1,25 0,55 prihoda u XV i na početku XVI st. iskazivan u iznosima zakupa. Ali
dio je prihoda za sebe ostvarivao i zakupnik. Na sisačkom vlastelinstvu
u zakup su izdavane samo redovite daće, a desetinske, koje su donosile
Vlastelinstvo je za prehranu vlastelinske družine kupovalo ribe, prihod 500--1000 forinti, kanonici su sami pobirali. Iznosi zakupa za
goveđe meso, sol, ulje i različite začine. U drugu grupu svrstani su vlastelinstva Varaždinske Toplice, Sisak (bez desetinskih daća) i španat
Kosnicu bili su ovi:
'" KAZ, ACA, 51/33.
'" MOL, Erdody cs., series C, 1/38 '" V. bilj. 951.
484 485
 je višak ostajao na vlastelinstvu »ad futuram rationem«. Vlastelin je
God. Varaždinske Toplice Sisak Kosnica dobivao s vlastelinstva robu koja se kupovala u primorju. U tu je
forinti forinti forinti kupovinu ulagano oko 10% novčanih prihoda. Vlastelin i njegovi gosti
potrošili su na vlastelinstvu dosta velike količine pšenice (1549. g.
1442. 280 66 17,85%, 1551. g. 7,41 %, 1552. g. 8,37% rashoda), zobi (1549. g. 27,07%,
1551. g. 21,63%, 1552. g. 12,35% rashoda) i vina (1549. g. 13,99%, 1551.
1474. 420 22 g. 16,56%, 1552. g. 7,11 %). Vlastelin Steničnjaka je u različitim oblicima
1475. 420 28 ipak realizirao kao čisti prihod najmanje oko 30% vrijednosti brutto
1478. 38 prihoda. Tih su godina njegove direktne prihode znatno umanjivali
veliki građevinski radovi u tvrđavi Steničnjaku, na koje se trošilo 15-
1507. 390 102 28 -20% godišnjih prihoda.''' Svi navedeni primjeri pokazuju da se čisti
1508. 400 91 28,5 prihodi vlastelinstava mogu zapravo samo približno odrediti.
1509. 390 94 33
1510. 391 96 24
1511. 420 110 31
1512. 455 105 34
1519. 550 132 34
1520. 590 127 37
1521. 550 127 35
1522. 555 132 33
1523. 658 126 36
1524. 659 124 28
1525. 663 106 30
1526. 640 116 39
1535. 240 133 38
1536. 395 130 39
1537. 360 120 22

Iznosi zakupa potvrđuju naše zaključke o gospodarskom jačanju

kaptolskih posjeda na početku XVI stoljeća.'"
Nakon turskih pustošenja 40-ih godina prihodi Zagrebačkog kap-
tola iz Varaždinskih Toplica iznosili su u prosjeku manje od 100 fo-
rinti.'" Prihodi španata Kosnice davani su i dalje u zakup. U drugoj
polovici XVI st. Zagrebački je kaptol za te posjede dobivao više od 200
forinti, oko 7 puta više nego na početku tog stoljeća.'"
Višak novčanih prihoda nad rashodima na vlastelinstvu Steničnjaku
iznosio je 1549. g. 115,67, 1551. g. 141,57 i 1552. g. 430,11 forinti. Ali taj

95~ Podaci iz »Arendationes« II protokolu »Rubrum Capitulare« Zagrebačkog kap-

tola (JA, I!·e-49).
on KAZ, ACA, sv. 63.
'" KAZ, ACA, 112/10, 112/23; KAZ, Prot. 701, list. 25, 41, 66, 100, 171, 233, 297; '" MOL, Nadasdy cs., 57 cs., Fase. 18; Var. et kamo iratok, Fal. Lat. 1390;
KAZ, ACA, 104/5. Lymbus, 115 cs.

486 487

Deseto poglavlje
POGORŠAVANJE POLOŽAJA SELJAKA
1.
U petom poglavlju utvrdili smo da je u XVI st. ,težište feudalnog izrab-
ljivanja preneseno na područje naturalnih podavanja. Ujedno smo po-
kazali da su te promjene dovele do povećavanja naturalnih tereta koje
su zavisni seljaci snosili.
Najvažniji oblik povećavanja feudalnih tereta bila je rekomutacija
crkvene desetine iz novčanih u naturalne daće. Na nekim su mjestima
u XVI st. uvedena i nova podavanja u naturi ili su obnovljene daće
koje su u XV st. bile dokinute. Poseban oblik povećavanja naturainih
podavanja predstavljala je primjena vlastelinskog prava prvokupa.
Faktor pogoršavanja ekonomskog položaja podložnika predstavljalo
je i potiskivanje seljačke trgovine. Seljaci se nisu mogli koristiti konjunk-
turom na tržištu poljoprivrednih proizvoda i zarađivati trgovinom.
Pogoršavanje položaja zavisnog stanovništva očitovalo se također
u propadanju gradskih naselja na vlastelinstvima i nametanju kmetskih
tereta bivšim purgarima.
Pogoršavanje položaja zavisnih seljaka i drugih kategorija zavisnog
stanovništva bilo je uzrok zaoštravanja klasnih sukoba, koji su se naj-
oštrije izražavali u seljačkim bunama, ali seljaci su i u drugim oblicima
izražavali svoje nezadovoljstvo povećavanjem naturalne rente i ogra-
ničavanjem slobodne trgovine (predstavke, borba protiv tridesetnica, pa-
sivan otpor naturalnoj desetini itd.).
Pogoršavanje položaja seljaka odvijalo se postepeno, kao dugotra-
jan proces koji će se završiti u XVII st. prenošenjem težišta feudalne
rente na tlaku. Šesnaesto je stoljeće u tim promjenama prijelazno raz-
doblje. Potiskivanje robno-novčanih odnosa na selu započelo je još 30-ih
godina, ali su oni dosta živi još i u doba seljačke bune 1573.
U ovom poglavlju pokušat ćemo prikazati još neke momente koji
su utjecali na pogoršavanje položaja seljaka.
2.
Na pogoršavanje položaja hrvatskih seljaka u XVI st. utjecali su tako-
đer neprekidni ratovi s Turcima. Turski su odredi sistematski pljačkali
pogranično područje i iz njega odvodilistanovništvo u roblje. Različite
488
štete nanosile su seljacima i domaće vojske..Rato~i i četov~ja 17 p~.
raničnom području uništavali su im<:vinu .selJ~ka l. one~oguca~ah nJI'
~ovu privrednu aktivnost. Opće pogorsava;rJe ,zlvot;rlh uVjeta u tlm kra-
jevima bilo je osnovni razlog ma~ovnog.lseIJa~~Ja. .,
Zbog turskih ratova nametnutI su SVIm s~IJaclm~ u. Hrv~t_~koJ n~.kr
specifični tereti: Seljaci ~u pov~eIIl;eno.m~)l:ah .obavIJa~l razhclte prrJe-
voze za vojsku, mkvarterrratl pOJedme Jedlmc~ l sl.. U vl~e navrata kn,re-
tovi su prisiljeni da daju namirnice za uzdrzavanJe ~,?J~ke. Međ~ tl:O
teretima nesumnjivo su najteži biH radovi na. gradnjI l p.ol?ravIJanJu
tvrđava (labores ad fortificationem et reparatwnem praes!dwrum)
javni radovi. .
Na temelju podataka o tim radovima za ~a~dobIJe 1563--:1~?3. L
Kampuš je u prikazu javnih tereta u doba selJac~e bune. z~~IJUCIO da
je »među javnim teretima javna tlaka predstavljala najteZI teret za
hrvatske seljake«."·
Turska je opasnost još u drugoj polovici XV. st.. potakl~ mno?~
velikaše da po svojim vlastelinstvima počnu ut~~đlvatl stare l gradItI
nove tvrđave. Veći dio poslova oko toga pr~b,:clh su, ~akako, na le~a
svojih podložnika. Kmetovi krrezova BlagaJskih morah su ':lpr..80-lh
godina XV st. utvrđivati č!~av lanac blagajsk!h gradov~ ':la Um. Stjepan
Blagajski se 1487. čak tuzIO da nema dovoljno .podlozmka za .rad d
castra nostra finitima qua possidemus in vadIs Turcharum ln fluvw
"a.
Wn vocato et quid pl~ra castra in decursu praefati fluvii habemus«.~~
U prvoj polovici XVI st. mn,?gi su ve~ika~i seljač~iIIl; radom sagradIh
nove vlastelinske tvrđave (SIsak, Ustllonp, Totusevma, Korona, So-
kol itd.).
Hrvatski je sabor javnu tlaku za utvrđivanje i g~,:dnj~ tvrđav.a po-
čeo raspisivati sredinom XVI stoljeća, nako~ ~~ablhzaclJe gr~mce u
međuriječju Save i Drave. Tako je 1553. zakljucIO d.a kme!O~I Zag~e­
bačke županije rade na utvrđivanju Siska, a km.etovl. V:o:razdmske zu-
panije na utvrđivanju Ivanića. Krajem 1554. prr~v~tlo Je plan Iv.a~a
Ungnada o gradnji i utvrđivanju desetak pogranlcmh tvrđava. Taj j~
plan predviđao da u različitim radovima na fortifikacijama hrvatski
kmetovi besplatno sudjeluju.'"
Na zasjedanju sabora 7. IV 1557. stale~i su donijeli konkretne o.~:
redbe o sudjelovanju kmetova na utvrđi,:,;nju 20:ak t~rđava u S~a~OmjI
i Hrvatskoj. Zatražili su da Gašpar AlapiC . u~vrdi sY~j grad :Veh~ ~al­
nik, a Franjo Tahy Božjakovinu. Kn.'~tOVl l ple;InCI. s pOSjeda j,;zno
od Kupe morali su 1558. i 1559. radItI na utvrđIVanjU Krupe, Trzaca,
Slunja, Otoke i Buševića.""
Radovi na fortifikaciji granice povećani su 60-ih godina. U ožujku
1560. sabor je donio odred~e -? utvrđi:vanjl7 prijelaza r.ijek:;r Kupe, :Sli?je
i Korane. Istodobno su selpCI morah radIti na utvrđIVanjU K,?prrvnlce!
Cirkvene, Siska, Hrastovice i još nekih gradova u HrvatskOJ. RadOVI
'" 1. K a f i p U Š, Javni tereti hrvatskih seljaka u razdoblju seljačke bune,
RIHP V, Zagreb 1973, 87-89.
%. KAZ, ACA, 31/77.
'" Šišić, HSS II, 385; Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 201.
'" Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 215-217; Šišić, HSS III, 25, 58-59.
489
su u svibnju prošireni na Ivanić, Božjakovinu, Bužim, Topusko i
Ogulin.OO'
U odlukama sabora od 15. III 1562. radne su obveze kmetova po-
bliže precizirane. Seljački dim morao je dati 10 dana rada i 2 hrastova
trupca. Svaka četiri dima trebala su dati još i voz drva. Kmetovi s
vlastelinstava južno od Kupe trebali su dati oko 560 radnika i 60 kola
za utvrđivanje Bihaća i Hrastovice.'" Nametnute obveze nisu bile ve-
like, ali je poteškoću predstavljalo to što su seljaci morali ići raditi
daleko od svojih kuća. Vjerojatno su slične radne obveze nametnute
seljacima i 1565, kad je odlučeno da se radi na tvrđavama Gradeca,
Ivanića, Križevaca, Koprivnice, Đurđevca i nekoliko manjih utvrda.'"
God. 1567. svaki je porezni dim trebao za rad na tvrđavama dati
6 dana rada, 4 hrastova debla, a svaka dva dima 1 kola šiblja. L Kam-
puš je izračunao da je te godine svaki donjostubički kmet trebao dati
oko 3 dana javne tlake. Kmetovi s prekokupskih posjeda morali su na
6 dana dati 766 radnika i 106 kola za radove na tvrđavama Tržaca,
Cetina i gradnju utvrde Preseke na Glini.
Ali svi radovi koje je sabor određivao nisu se realizirali. Na tvr-
đavama su 1568. i 1569. morali raditi samo oni kmetovi koji na radove
nisu izašli 1567. Sabor je naredio plemićkim sucima da ih »svim pri-
kladnim sredstvima« natjeraju.OO7
Na zasjedanju 12. IV 1570. staleži su zaključili da se zbog gladi
kmetovima te godine ne mogu nametati novi javni radovi. Čini se da
su 1570. i 1571. radili samo oni seljaci koji nisu izvršili svoje obveze
prethodnih godina.
God. 1572. trebala su raditi samo dva kotara Zagrebačke županije na
građenju popaljene tvrđave u Ivaniću i prekokupski kmetovi na posta-
vljanju zapreka na rijeci Glini. Svaki dim iz tih kotareva Zagrebačke
županije morao je dati 3 radnika.'" Mnogo teže radne obveze na tvr-
đavama sabor je raspisao za 1573. godinu. Svaki porezni dim trebao
je dati 12 radnih dana, 6 hrastovih trupaca i 4 kola šiblja.OO'
Zaključkom sabora od 30. XII 1573. svaki kmetski dim morao
je 1574. na fortifikacije dati 6 dana rada. Tim su zaključkom ujedno
znatno povećani tvrđavni radovi prekokupskih kmetova. Na zasjedanjU
16. V 1574. staleži su ponovo precizirali radove, koje treba obavljati
svaki plemićki kotar.971l Zaključcima od 20. XII 1574. svaki je dim u
narednoj godini trebao raditi na tvrđavama 6 dana. Prekokupskl po-
sjedi trebali su dati 8 dana prema limitaciji iz 1573. God. 1576. dio
je podložnika morao raditi prema istoj limitaciji. Jedino su seljaci
Varaždinske županije i seljaci jednog kotara Križevačke županije bili
zaduženi da svaki dim iskopa »dva klaštra grabe« kod Koprivnice.971
Sabor je 1578. raspisao 7 dana fortifikacijsklh radnika po dimu.
Ti radovi nisu bili realizirani, pa su pridruženi radovima raspisanim
... Sišić, HSS III, 65, 67-68, 69; Vj. Klaić, Povjest Hrvata III/I, 226-228.
'" Sišić, HSS II, 87, 90-93.
... Isto, 117, 122-123.
M' Isto, 160-162, 169; Kampuš, RIHP V, 87; Sišić, HSS III, 197-198, 217, 245-246.
M' Isto, 277-278, 290-291, 310, 319, 334, 345-347.
... Isto, 361-362.
'" Isto, 410-412; Kampuš, RIHP V, 88-89 i tabela IV.
no Sišić, HSS III, 428-430, 444, 471-472.
490
1579. g. (6 dana po dimu). Na zasjedanju 4. V 1579. staleži su ras-
pisali 6 dana rada i 3 podV'Oza od dima za gradnju Karlovca. Te su
radove morali dati kmetovi Jastrebarskog, Petrovine, Ozlja i prekokup-
skih posjeda. Kmetovi sa svih ostalih posjeda trebali su raditi 3 dana
po dimu na raznim utvrdama u Slavoniji.972
Od 1581. do 1589. javni su radovi raspisivani svake godine. Sredinom
1581. staleži su zaključili da se svi raspisani radovi koncentriraju na
gradnju utvrda Sredičkog i Bresta. Na tim utvrdama i popravcima
drugih tvrđava kmetovi su 1582. morali ponovo raditi 12 dana.'"
God. 1583. svaki je dim na tvrđavama morao raditi 12, a 1584. g.
6 dana. Svaki dim južno od Kupe trebao je 1584. raditi 15 dana na
utvrđivanju Karlovca. Veći dio svih radnika staleži su ponovo kon-
centrirali na građenje utvrda u Pokuplju.97' God. 1585-1589. svaki je
dim na utvrdama d raznim poslovima u Krajini godišnje morao raditi
po 12 dana. U istom razdoblju staleži su gotovo redovito određivali da
se utjeraju i zaostale radne obveze. Sve to pokazuje da se obično rea-
lizirao samo dio raspisanih radova.'''
Nakon bitke kod Siska 1593. nekoliko su godina radovi na utvrdama
još više povećavani. Već 1594. seljaci su morali raditi na podizanjU po-
paljene tvrđave u Petrinji. Na zasjedanju 8. IV 1596. sabor je odredio
da svaka porta za radove u Petrinji da 30, a 25. IX 1596. da da još
15 dana.976
Pregled svih podataka koje sadržavaju saborski zapisnici o javnoj
tlaci ne omogućava stvaranje sigurnih zaključaka o mjestu tog tereta
među drugim feudalnim teretima. Javna tlaka na utvrđivanju granič.
nih tvrđava uvedena je 50·ih godina XVI stoljeća. Od tada se poste-
peno povećavala. Već 70-ih godina kmetovi su javnu tlaku morali da-
vati svake godine. Na početku je svaki dim morao davati 6-10, a od
80-ih godina 12-15 dana rada godišnje. Ti su radovi vjerojatno bili
teško opterećenje kmetovima zbog toga što su neprekidno, 1-2 tjedna,
morali raditi daleko od svojih kuća. Ali staleži su 1571. nesumnjivo
pretjerivali kad su tvrdili da zbog javnih radova kmetovi jedva mogu
obavljati svoje radove i radove svoje zemaljske gospode.on Javna tlaka
je ipak bila novi teret, koji je zajedno s drugima utjecao na pogor-
šavanje položaja zavisnih seljaka.
3.
Usporedo s pogoršavanjem ekonomskog započeo se pogoršavati i pravni
položaj zavisnih seljaka. Promjene u pravnom statusu seljaka vodile
su postepenom ograničavanju njihovih osobnih sloboda i njihovom veo
zivanju uz zemlju koju obrađuju.
no Sišić, HSS IV, 4, 11, 16-17, 19-23, 23-24, 28-29, 30-31.
no Isto, 52-53, 60, 63-64, 66-67, 70, 77-80, 87-88, 93.
." Isto, 99-101, 117, 124, 140, 145-146, 147, 150-151.
"' Isto, 167-168, 169-170, 175-177, 186, 203-205, 207-208, 209-210, 240-242,
246-248.
n. Isto, 316, 343, 352.
'" Sišić, HSS III, 332.
491
 Prije smo već istakli da su na mnogo mjesta u XV st. seljaci uži-
vali pravo seljenja i relativno slobodnog raspolaganja vlastitom imo-
vinom. Ugarski je sabor u XV st. u više navrata potvrđivao pravo
liberomigracije kmetova. Sloboda seljenja potvrđena je npr. na sabo-
rima 1403. i 1405. Pošto su isplatili daće i sve dugove, vlastelin je kme-
tovima koji su prijavili odlazak davao otpusnicu.'" Ugarski je sabor
u drugoj polovici XV st. u više navrata na godinu dana zabranjivao
slobodno seljenje kmetova (1452, 1454, 1459, 1462, 1463, 1474). Izvjesna
ograničenja u slobodu seljenja unesena su na ugarskim saborima 1492.
i 1495. godine.'"
Na zasjedanju ugarskog sabora nakon Dožine bune 1514. liberomi-
gracija kmetova je potpuno dokinuta. Kao kaznu za tu bunu feudalci
su kmetovima oduzeli »slobodu da se sele od mjesta do mjesta« i
osudili ih na »vječno podložništvo« zemaljskoj gospodi."" Ta je odluka
značila potpuno vezivanje seljaka za zemlju. Ali ona se u potpunosti nije
mogla održati. Zbog turskog nadiranja kmetovi su se već 20-ih godina
počeli masovno preseljavati na sigurnija vlastelinstva bez obzira na
»vječno podložništvo«. Za preseljavanje kmetova bili su zainteresirani
i velikaši, koji su raspolagali sredstvima da ih na svoje posjede pri-
vuku raznim olakšicama.
Odredbe iz 1514. O zabrani seobe kmetova vrijedile su i u Slavoniji.
Ali ipak je »na više mjesta bilo katkad uobičajeno« da se kmetovi pre-
vode s jednoga na drugi feudalni posjed. Odredbu o zabrani seljenja
dokinuo je 1538. slavonski sabor, ali nije uveo liberomigraciju. Sabor
je propisao odredbe o načinu prevođenja (traductio) kmetova s jednog.
na drugi feudalni posjed. Nije se, dakle, radilo o pravu kmeta da pod
određenim uvjetima odseli kamo god želi. Naoružani seljak iz doba njemačkog seljačkog rata
Inicijativu za njegovo preseljavanje mogao je dati samo feudalac
na čiji je posjed želio preseliti. Prelazak kmeta na novi posjed bio Na sličan je način seljenje kmetova regulirano i na ugarskim sa-
je zapravo pravni posao između njegova starog i novog vlastelina, u borima 1547. i 1556. Sloboda napuštanja vlastelinstva pretvorena je u
kojem je on većim dijelom sudjelovao kao objekt. slobodu prelaženja na drugo vlastelinstvo.
Feudalni posjednik· koji se sporazumio s kmetom o prijelazu dola- Sudska procedura omogućavala je feudalcima da spriječe odlazak
zio je s plemićkim sucem njegovu vlastelinu, platio 4 denara zemlja- kmetova čak i u slučajevima kad ih je htio primiti neki novi vlastelin.
rine i zatražio za tog kmeta otpusnicu. Nakon primanja otpusnice, kmet Realizacija njihovog prijelaza ovisila je zapravo o snazi i utjecaju no-
je morao na starom posjedu ostati još 15 dana. U tom je roku trebao vog vlastelina. . . . . ..
dati sve zaostatke daća i platiti sve dugove. Kad je taj rok istekao, . Ugarski je sabor 1608. konstatIrao da su se kod ablIcencljaclJe
plemićki je sudac prevodio kmeta novom vlastelinu. Kmet je na novi kmetova događale mnoge zl,?upotrebe. Ali pro.~iv .njili nije .ništ~ ~odu­
posjed mogao odseliti i svoju pokretnu imovinu. Imao je također pravo zeo. U interesu nižeg i srednjeg plemstva odlucIo Je da to pItanje zupa-
požnjeti svoje žitarice.''' nije re!mliraju prema svojim uvjetima. Time je zapravo feudalnim po-
Sve u svemu, odlukama sabora u Križevcima ustanovljena je »trans- sjednicima omogućeno da još čvršće vežu seljake uz zemlju.'''
migratio«, a ne »liberomigratio« kmetova. Napuštanjem jednog vlaste- Da su županije doista pogoršavale uvjete seobe, svjedoči parnica
lina kmet je morao prijeći drugome. Njegova ablicencijacija nije mogla iz 1608. o ablicencijaciji kmetova Zagrebačkog kaptola iz kraljevečke i
značiti oslobađanje od kmetskog statusa. Križevački sabor nije ukinuo dumovečke sučije. Županijski je sud odlučio da k!Uetovi koj.i žele sel~~i
»vekivečno podaništvo« kmetova. moraju platiti Zagrebačkom kaptolu sve dugove [ globe kOJe ~m. t~azl.
A kanonici su tih dugova i globa naračunali čak 232.935 formtI I 12
"' Werb6czy Istvan Harmask6nyve, Budapest 1897, 405, bilješka. denara.9S3
~9 J. V. Bromlej, Krestjanskoe vosstanie 1573 goda v Horvatii, Moskva 1959,
174-175; J. B 6 s e n d orf e r, Agrami odnosi u Slavoniji, Zagreb 1950, 51. '" B6sendorfer, n. dj., 53; Bromlej, n. dj., 181-182.
980 Werboczy I., n. dj., 406. m Adamček _ Hrg - Kolanović -Pandžić, Prva buna štibrenaca
'" J. šidak, Historijska čitanka, Zagreb 1952, 109-111. (1608-1610), AV XVII-XVIII, Zagreb 1974-75, 81-83.

492 493
 Treći dio

DOBA REFEUDALIZACIJE
(AGRARNI ODNOSI U XVII STOLJEĆU)
U trećem dijelu ovog rada bit će obrađeni agrarni odnosi u XVII sto-
ljeću. Već i naslov koji smo odabrali upućuje da u XVII st. počinje
novo razdoblje II njihovu razvoju. Ispravnost naše periodizacije moći
će se, dakako, ocijeniti tek na kraju, nakon razmatranja cjelokupnog pri-
vrednog razvoja u XVII stoljeću. Ponovo, međutim, treba naglasiti da
se ni za ovo razdoblje periodizacija ne može strogo provesti. Neki se
elementi tzv. drugog kmetstva počinju primjećivati već nakon seljačke
bune 1573. godine. Drugo se kmetstvo također ne završava u XVII
stoljeću. Kompleks pojava u agrarnim odnosima koje nazivamo tim
imenom može se pratiti sve do urbarijainih regulacija u XVIII stoljeću.
No, nema sumnje da su se upravo u XVII st. u najvećem dijelu Hrvatske
u agrarnim odnosima realizirale one pojave koje se u historiografiji
svrstavaju pod pojam drugog kmetstva ili refeudalizacije.
Najvažnija karakteristika drugog kmetstva jest porast radne rente
i njeno pretvaranje u osnovni feudalni teret. Uz tu se promjenu vezuju
i sve ostale karakteristike tog razdoblja. Podlogu prenošenja težišta feu-
dalne rente na tlaku u pravilu je činio porast alodijalnog gospodarstva
feudalne gospode. Ni u zemljama s najrazvijenijom refeudalizacijom
nije došlo do kvantitativne prevlasti alodijalnih poljoprivrednih površina
nad rustikalnima.' Refeudalizacija se u vlastelinskoj privredi iskazivala.
u izmjeni strukture prihoda, u prevlađivanju prihoda od vlastite (vla-
stelinske) proizvodnje nad prihodima dobivenim naturalnom i novča­
nom rentom.
J oš u prethodnom razdoblju feudalna su se gospoda uključila u
trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Najvažniji predmeti njihove trgo-
vine postali su u XVII st. vlastiti proizvodi. Tu je trgovinu karakte-
riziralo produbljivanje feudalnog monopola koji je uspostavljen još II
prethodnom stoljeću.
U ovom dijelu rada istražuju se u osnovi isti problemi koji su
obrađivani i u oba prethodna razdoblja. Središnje mjesto i dalje zauzima

I Omjeri između alodijalnih i urbarijainih oranica bili su sredinom XVII st.

u Estoniji l : 4, a u Meck1enburgu l : 2 (L. M a k k a i, Najnovšie vYs1edky badania
a obdobi, neskoreho feudalizmu v Madarska, Historicke študie XVII, Bratislava
1972, 73).

32 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 497

problem evolucije feudalne rente. Uz njega su povezana pitanja stanja
i razvoja alodijalne proizvodnje, feudalne trgovine, stanja gradske pri- Prvo poglavlje
vrede, položaja zavisnih seljaka itd.
Privredni život XVII stoljeća karakterizirale su neke nove pojave
koje su znatno utjecale i na agrarne odnose. Završetkom »dugog rata«
1606. stvoreni su uvjeti za stabilniji razvoj u Hrvatskoj. Postepeno su
naseljavana i privredno oživljavana pusta vlastelinstva.
Na kraju XVI st. započelo je masovno preseljavanje stanovništva iz
krajeva pod turskom vlašću. To je stanovništvo naseljavanjem u Voj-
noj krajini stvorilo uvjete za njenu teritorijalizaciju i izmijenilo ulogu
Krajine u privrednom životu Hrvatske. Naseljavanjem novih stanovnika POLITIČKE PRILIKE U XVII STOLJECU
na vlastelinstvima znatno je izmijenjena socijalna struktura zavisnog sta-
novništva.

Porazom bosanskog paše Hasana Predojevića kod Siska 2. VI 1593. zavr-

šila je epoha turskih osvajanja u Hrvatskoj. Za vrijeme »dugog rata«
(1593-1606) ispod turske su vlasti čak oslobođeni krajevi oko Petrinje,
Moslavine i Cazme. Završetkom tog rata na hrvatsko-turskoj granici
uspostavljen je relativan mir. Rat s Turcima obnovljen je tek nakon
66 godina. Ali i za vrijeme tog dugog mira, koji je nesumnjivo povoljno
utjecao na privredni razvoj, »ostaci ostataka« Hrvatske izgubili su dio
svojeg teritorija. Na početku XVII st. od Hrvatske je odvojeno područje
Vojne krajine, a na kraju tog stoljeća odvojena su i bivša zrinsko-
-frankopanska primorska dobra.
Politički razvoj u XVII st. produbio je i zaoštrio sukob hrvatskog
plemstva s Habsburgovcima i njihovom politikom. Taj se sukob oči­
tovao na različitim područjima, a kulminirao je u zrinsko-frankopanskoj
zavjeri (1664-1670).

1.

Već na početku XVII stoljeća odnose Hrvatskog sabora i dvora optere-

tilo je izdvajanje Vojne krajine u zasebni teritorij, zapravo pitanje ju-
risdikcije nad graničnim područjem koje su za vrijeme »dugog« rata
masovno naselili prebjezi iz Turske - Vlasi (pravoslavni Vlasi, Sla-
vonci, Predavci).
Vojna krajina je u XVI st. nastala kao sistem utvrda na pustim po-
sjedima hrvatskih feudalaca. Naseljavanjem tih posjeda novim stanov-
ništvom izmijenila se njihova vrijednost. Hrvatski su feudalci stoga
pokušali na posjedima u Krajini obnoviti svoju vlast. Tome su se su-
protstavili kako novi naseljenici tako i carske vojne vlasti, koje su u
Krajini počele stvarati vojno-feudalni sistem.
»Vlaško« je pitanje, dakle, iskrslo kao pitanje uspostavljanja feudalne
vlasti pojedinih velikaša i plemića u području slavonske i hrvatske
Krajine. Hrvatski je sabor u najviše slučajeva to pitanje i tumačio kao
pitanje podvrgavanja Vlaha feudalnoj gospodi, iako je uz njega kasnije
povezan i problem teritorijalne cjelovitosti Hrvatske.
32* 499
 Zagrebački biskup je već 1599. pokušao pod svoju vlast podvrći
Vlahe koji su se 1598. naselili na posjede ivanićke provincije. Biskup
je tražio da se zabrani posredovanje generala Herbersteina u pregovo-
rima koje on vodi s Vlasima o desetini i drugim feudalnim daćama. Za-
htijevao je da se tim doseljenicima ne daju vojničke povlastice, već da
se njemu podvrgnu kao podložnici. Nadvojvoda Ferdinand je te zah-
tjeve odbio.'
Sabor je u početku smatrao da je podvrgavanje Vlaha stvar feu-
dalne gospode na čije su se posjede naselili. God. 1600. staleži su npr.
protestirali što vojne vlasti onemogućavaju pregovore gospode s Vla-
sima naseljenim u Ivaniću i Rovišću.' Na poticaj hrvatskih nuncija
ugarski je sabor l. V 1604. usvojio zaključak kojim se tražilo da se
svi Vlasi u Slavoniji i Hrvatskoj podvrgnu onim feudalnim posjedni-
cima na čije su se posjede naselili, da se prisile na davanje zemljarine
ili devetine (terragium sive nona) i desetine zagrebačkom biskupu.' Taj
je zahtjev u istom obliku obnovljen 13. I 1605. Staleži su tražili da
vojne vlasti dopuste sporazumijevanje feudalaca i Vlaha o zemlj arini i
drugim daćama.'
Za vrijeme dinastičkih borbi i u kriznim situacijama vladari su obič­
no obećavali da će izvršiti restituciju Vlaha, ali od tih su obećanja od-
stupali čim bi se ukazala prva prilika.
U predstavci od 13. II 1613. hrvatski je sabor svoje stanovište o
podvrgavanju Vlaha prvi put izmijenio. Staleži su i dalje zahtijevali
da se oni podvrgnu pod vlast zemaljske gospode (iurisdictioni domi-
norum terrestrium), ali su prihvatili da zemljarinu koju trebaju da-
vati odrede ban i sabor i da vojnu vlast nad njima i dalje imaju kra-
jiški oficiri.' Ali podvrgavanju Vlaha pod vlast feudalaca i dalje su
se suprotstavljali krajiški oficiri, a i sami Vlasi. General Trautmansdorf
je 13. VIII 1613. savjetovao nadvojvodi Ferdinandu da se suprotstavi
zahtjevima zagrebačkog biskupa i ostale gospode.' Na glasove da ih je
vladar predao zagrebačkom biskupu, Vlasi Ivanićke krajine ozjavili su:
»Ako nas je cesarova i kraljeva svetlost odurila (. ..) i ako nas da
pod oblast biškupu (...), hoćemo ov naš dom ostaviti i po kršćan­
skoj zemlji raziti se.«' Ali hrvatsko plemstvo još uvijek nije prihva-
ćalo da i sami Vlasi predstavljaju faktor u rješavanju pitanja vlasti
u Vojnoj krajini.
God. 1615. za kompleksno razmatranje »vlaškog« pitanja osnovana
je kraljevska komisija. Ona, međutim, nije mogla ništa učiniti. Kralj je
rješavanje tog problema prenio u nadležnost nadvojvode Ferdinanda.'
, Lopašić, Spomenici hrvatske krajine I, 269-270; 271-272, 272-273.
, Sišić, HSS IV, 400.
• Isto, V, 632.
, Isto, 637.
, Isto, 70, 72-73, 77.
, Isto, 91-93.
• Isto, 97-98.
, Isto, 127-128, 142-143.
500
Zbog sukoba s protestantima u Ceškoj i Ugarskoj kralj je u lipnju
1618. sankcionirao 32. članak ugarskog sabora kojim je osnovana nova
"Vlaška komisija« (Commissio Valachica) za izuzimanje Vlaha ispod
»vlasti i jurisdikcije kapetana« i njihovo podvrgavanje pod »punu vlast
i jurisdikciju zemaljske gospode«. Komisija je trebala također odrediti
daće koje će Vlasi davati feudalnoj gospodi. O zadacima te komisije
obaviješteni su krajiški kapetani. I vlaške su poglavice obaviještene da
će biti izuzeti ispod vlasti kapetana i predani feudalnoj gospodi na
čije su se posjede naselili. Ban Nikola Frankopan pisao je da će komi-
sija raditi »da bi se rečeni Vlasi iz oblasti capitaneorum externorum
oslobodili, ter pod oblast bili i reštitovali se regno et dominis terres-
tribus«. Ali rad te komisije odgođen je 20. X 1618. na neodređeno vri-
jeme, prije nego što se i sastala.lo
Zahtijevajući 24. II 1619. obnovu rada Vlaške komisije hrvatski su
staleži tvrdili da su netočne informacije krajiških oficira da će Vlasi,
ako ih podvrgnu feudalnoj gospodi, pobjeći natrag u Tursku. Staleži
su obećavali da će u upravi Vlasima upotrijebiti takve metode da će
oni biti vjerni i korisni branitelji Krajine. Daća koju bi im oni na-
metnuli ne bi bila teška.u Tvrdili su 7. IV 1620. da su krajiški kape-
tani otuđili Vlahe ispod vlasti Kraljevine i pretvorili ih u svoje pod-
ložnike. 12 Ali u drugim predstavkama plemstvo je ipak tražilo pretva-
ranje Vlaha u podložnike feudalne gospode.I'
Diploma Ferdinanda II od 15. XI 1627. predstavljala je odlučnu
prekretnicu u rješavanju »vlaškog« pitanja. Kralj je tom diplomom »Vla-
ški narod« u Slavoniji i Hrvatskoj stavio pod svoju zaštitu i upravu."
Rad »vlaške« komisije iz 1628. pretvorio se u diskusiju predstav-
nika hrvatskih staleža i predstavnika kralja. Kraljevski su komesari
tvrdili da hrvatski feudalci nemaju više prava na posjede koji su oko
80 godina bili pusti i obrasli šumom. Vlasi su te šume iskrčili i podigli
nova naselja. Bilo je prijedloga da se nad Vlasima uspostavi neki kon-
dominij između vojnih vlasti i hrvatskog plemstva. Komesari su do-
kazivali da Vlasi ni to ne prihvaćaju, jer ne mogu služiti dva gospo-
dara - cara i hrvatsku gospodu. Predstavnici hrvatskih staleža odgo-
vorili su 7. VII 1628. da se o tome i ne radi. Oni traže da se Vlasi
»restituiraju staležima i redovima kao zemaljskoj gospodi s punom vlaš-
ću kako u civilnim tako i u sudskim i vojničkim pitanjima«. Ali na
velikoj skupštini u Rovišću ll. VII 1628. Vlasi su ponovo izjavili da
ni na koji način ne žele doći pod njihovu vlast. lS Nastojanje feudalne
gospode da se Vlasi integriraju kao feudalni podložnici najpotpunije
" Isto, 178, 185-187, 189-19!.
H Isto, 203-204.
11 Isto, 250.
" Isto, 355, 671, 678.
" J. Sidak, Hrvatsko društvo u Križanićeva doba, u knj. život i djelo Jurja Kri-
žanića, Zagreb 1974, 17.
" Sišić, HSS V, 425-428, 428--430, 430-435.
501
je došlo do izražaja u presudi palatina Nikole Esterhazyja od 19. XII
1628. Palatin je presudio kojim feudalcima trebaju biti vraćena kra-
jiška vlastelinstva i posjedi s njihovim stanovnicima."
Neuspjesi pregovora o restituciji naveli su hrvatski sabor da se
1629. obrati neposredno Vlasima. Sabor je ponudio»Vlaškim sinovima«
da će ih, ako se dobrovoljno podvrgnu hrvatskoj državi, prihvatiti kao
članove države (»orsaški kotrigi«), da neće morati davati tlaku i da
ih neće pretvarati u kmetove. U vojničkom pogledu njima bi zapovije-
dao ban. Ali Vlasi bi istodobno trebali biti podložni i zemaljskoj go-
spodi na čijim se posjedima nalaze. Njima bi trebali davati iste daće
koje daju kapetanima i generalu ili one koje s tom gospodom ugovore.
Od svih prijedloga, koje su hrvatski staleži izrađivali za rješavanje
»vlaškog« pitanja, »Vlaški zakon« iz 1629. bio je najrealističniji. U nje-
mu je prvi put jasno definirano da se Vlasi u sastav Hrvatske mogu
uključiti kao organizirana cjelina. Sabor je bio spreman da im prizna
svojevrstan slobodnjački status, kojim se neće pogoršavati njihov po-
ložaj." Ali taj je dokument ponuđen prekasno.
Vladar je 5. X 1630. donio »Statuta Valachorum« kojima je reguli-
ran položaj »zajednice Vlaha između Save i Drave«." Statuti su osi-
gurali krajišnicima osobnu slobodu i prešutno ih izuzeli ispod vlasti
hrvatskog sabora i bana."
Iako je pitanje Vlaha »Vlaškim statutima« zapravo riješeno, hrvatsko
plemstvo nije odustajalo od svojih zahtjeva da se oni podvrgnu. Sabor
je 6. XI 1634. pitanje »restitucije« Vlaha postavio kao najvažniju tužbu
(gravamen) Hrvatske. Nunciji su trebali tražiti da ugarski sabor usvoji
poseban članak kojim se poništavaju »Statuta Valachorum«, jer su
izdana na štetu hrvatske zemaljske gospode i sloboda Kraljevine.lO
God. 1635. ponovo je radila »Vlaška komisija«, koja jednako kao
i sve dotadašnje, nije ništa riješila.'j Sabor je, međutim, u svim instruk-
cijama svojim nuncijima na ugarskom saboru i dalje zahtijevao da se
Vlasi podlože pod vlast Hrvatske." Od 1635. staleži su napose tražili
da se prema odluci komisije zemaljskoj gospodi podvrgnu Slavonci,
Predavci i kmetovi koji su dobjegli u Vojnu krajinu."
Separacija »pravih Vlaha« od Predavaca, Slavonaca i priva:tnih Vlaha
(Privat Wallachen), koji su nakon naseljavanja prvo priznavali vlastelu
a zatim se priključili ostalim krajišnicima, započela je 1643. Obustav-
ljena je već naredne godine po kraljevu nalogu. Pukovnik Galler je
1647. pisao da se ta separacija ne može izvršiti, jer će se Vlasi pobu-
niti ako se Predavci i Slavonci izdvoje i isele iz Krajine."
" Isto, 452-456.
" Isto, 461-462.
u Isto, 479-489.
" Sidak, n. dj., 19.
" ZHS I, 38.
" Lopašić, Spomenici hrvatske krajine II, 163-175, 175-181; Ndb. a., Epistolae
ad episcopos (Ergelius), i/21, 2/36.
" ZHS I, 54, 92, 93.
" Isto, 73-74.
" Lopašić, Spomenici hrvatske krajine II, 279-282, 265-266, 277-279.
502
Najcjelovitije prijedloge o vlaškom pitanju hrvatski su staleži izra-
dili 3. VII 1651. za svoju delegaciju koja je trebala ići u Beč na za-
sjedanje »generalne komisije« o Vlasima. Delegati su trebali prvenstveno
insistirati na potpunoj »restituciji« Vlaha, Slavonaca i Predavaca pod
vlast Hrvatske. Staleži su predlagali da svaka vlaška obitelj »u znak
priznavanja vlasti« (in signum jurisdictionis) plaća samo pola forinte
saboru, a pola forinte vlastelinu. Odbili su mogućnost da se posjedovna
prava u Krajini obeštete u novcu, »jer nedostojno bi bilo da se dije-
lovi Kraljevine otuđuju za bilo kakav novac«. Pr.ihvatili su, međutim,
da se može raspravljati o zamjeni dobara u Krajini za dobra u Šta·
jerskoj." Ali »generalna komisija« se nijednom nije sastala.
Borba hrvatskog plemstva za vlast u Vojnoj krajini završila je ne-
uspjehom. Iako je to plemstvo bilo svjesno da se bori za teritorijalnu
cjelovitost Hrvatske, ono je tu cjelovitost nastojalo gotovo uvijek ostva-
riti podvrgavanjem novonaseljenog stanovništva pod vlast pojedinih feu--
dalaca, što je izazivalo razumljiv otpor novih naseljenika."
2.
Pitanje podvrgavanja Vlaha zauzimalo je središnje mjesto u borbi hrvat-
skog plemstva za vlast u Vojnoj krajini. Ali plemstvo svoju političku
borbu nije ograničilo samo na to pitanje. Sabor je istodobno postav-
ljao zahtjeve o isključivanju stranaca s oficirskih položaja u Hrvat-
skoj, zahtjeve za podvrgavanje Krajine pod vlast bana, za dokidanje'
vojne uprave u pojedinim gradovima i sl.
Hrvatski su staleži već na početku XVII st. počeli tražiti da se
na oficirske položaje u Krajini postavljaju zaslužni domaći velikaši i
plemići. Tužili su se da te položaje drže isključivo njemački oficiri iz
nutarnjoaustrijskih pokrajina. Kralj je 1608. čak sankcionirao zaklju-
čak da će iz Vojne krajine opozvati sve njemačke oficire." Hrvatski sa-
borski izaslanici su 14. I 1609. pismeno zatražili i od štajerskih, kranj-
skih i koruških staleža da iz Krajine povuku svoje oficire."
Kralj Matija II se 1618. obvezao da će polovicu oficirskih položaja
u Krajini davati hrvatskom plemstvu, a polovicu plemstvu nutarnjoaus-
trijskih provincija. Ali ni ta obveza nije bila ispunjena. Sabor je 24.
II 1619. ponovo zahtijevao »da se prikladni domaći ljudi (indigenae)
ne isključuju od nižih i viših službi u krajinama, da se generalati kao
i kapetanski položaji dodjeljuju našim regnikolama jednako kao i lju-
dima iz pokrajina Njegova Veličanstva«." Slične je zahtjeve podnosio
" ZHS I, 175-177.
Iako se na temelju izvora ne može tvrditi da su hrvatski staleži nastojali no-
16
v0I!aseljene Vlahe pretvoriti II kmetove ($idak, n. dj., 17), ipak se mora konstati-
rat! da su im nastojali nametnuti neke feudalne terete (zemljarinu, devetinu, de·-
se~mu). Na temelju saborskih prijedloga iz 1613. i predstavke iz 1619. može se za-
klJu~iti da su Vlasi II Hrvatskoj trebali postati posebna vrsta slobodnjaka. Prvi
put lm je, međutim, rečeno da »za kmete ne budu držani« 1629. godine.
" R. Horvat, Povijest Hrvatske I, Zagreb 1924, 301, 305, 306.
" Sišić, HSS V, 657-659.
" Isto, 205.
503.

Plemić, crtež iz Valvasorove zbirke
"l narednih godina. U instrukciji ablegatima od 5. IV 1646. staleži su
konstatirali da se u Slavonskoj krajini svi bolji oficirski položaji (offi-
cia militaria pinguiora) - generalat Slavonije, kapetanije u Križevcima,
Koprivnici i Ivaniću, jednako kao i položaji potkapetana dodjeljuju is-
ključivo Nijemcima iz Stajerske. Tvrdili su da oficiri na tim položajima
.ostvaruju velike prihode putem regalija i izrabljivanja krajišnika.JO
Sabor je 3. VII 1651. tražio da se od 6 kapetanija tri daju hrvat-
skim plemićima. God. 1655. tužio se da su u cijeloj Slavonskoj kra-
jini samo jedan kapetan i jedan potkapetan >>našega naroda« (nostrae
,gentis). Sve ostale položaje ·držali su Nijemci. Slične su se tužbe po-
navljale i u drugim prilikama.'!
Zahtjevi hrvatskog sabora da se vojničke službe u Krajini dodje-'
ljuju domaćim ljudima ne mogu ,se svoditi samo na egoističnu borbu
plemstva za unosne položaje. Staleži su dobro znali kakvu politiku pro-
vode njemački oficiri u Krajini.
Među stalnim »gravaminama« hrvatskog sabora u XVII st. nalazio
.se zahtjev da se u Hrvatskoj obnovi puna banska vlast. Sabor je tražio
da se ona protegne na čitavo područje Hrvatske od Drave do Jadran-
,skog mora. Zahtjev za obnovom pune banske jurisdikcije ponavljao se
gotovo u svim instrukcijama saborskim nuncijima. Sabor je npr. 23.
VII 1624. zatražio od vladara da obnovi bansku službu s prijašnjom
vlašću i dostojanstvom." U instrukciji od 6. XI 1634. postavio je zada-
" ZHS I, 134.
" Isto, 172, 199,239.
" Sišić, HSS V, 671.
.504
tak svojim nuncIJlIlla da traže obnovu banske vlasti od Jadranskog
mora do rijeke Drave. Pod tim zahtjevom staleži su razumijevali da
se »banska vlast i jurisdikcija treba proširiti na sva mjesta i tvrđave'
ove kraljevine, nad sve stanovnike i tvrđavne vojnike (praesidiarios)«
u vojnom i sudskom pogledu. Na sličan su način zahtjevi za obnovom
pune banske vlasti formulirani 1642. i 1646. godine." Njima se zapra-
vo tražilo podvrgavanje Vojne krajine pod bansku vlast.
Hrvatski se sabor još u XVI st. počeo tužiti na koprivničke kape-
tane, koji su koprivničko vlastelinstvo izuzeli ispod svih javnih tereta.
Koprivnički kapetan Globyczer držao je oko 1580. na tom vlastelinstvu
dosta velik broj kmetova, ali nije dopuštao da se od njih naplaćuje
porez. Povrh toga, on je okupirao neke posjede oko Rasinje i Marti-
janca.34 I kapetan Albin Graisswein je početkom XVII stoljeća zabra-
njivao dikaciju koprivničkih posjeda. Ti postupci značili su zapravo iz-
dvajanje koprivničkog vlastelinstva ispod vlasti Hrvatske. Sabor je stoga
u XVII st. neprekidno ponavljao zahtjev da se koprivničko vlastelinstvo
podvrgne pod njegovu jurisdikciju."
Na početku XVII st. počeo je tražiti da se njemački vojnici izve-
du iz Varaždina. I taj se zahtjev ponavljao iz godine u godinu. U
predstavkama sabora i instrukcijama saborskim izaslanicima ponavljalo
se kao neki refren: »ut miles Germanicus ex arce et civitate Varas-
diensi educeretur« (npr. 1619, 1624, 1630, 1634, 1635, 1642, 1651, 1655,
1662, 1672, 1687). Zahtjev da se »njemački vojnik« izvede iz Varaždina
podupirao je svojim zaključcima i ugarski sabor (čl. 12/1608, 27/1609,
34/1635, 74/1655, 99/1659), Ali »miles Germanus« je i dalje ostajao u
gradu."
U svojim tužbama protiv carske vojske sabor je često postavljao
pitanje položaja grada Senja. Tražio je da se u Senju obnovi gradska
samouprava i ograniči vlast krajiškili kapetana (1608, 1635, 1647, 1649,
1655, 1662).37
Nakon propasti zl'insko-frankopanske urote borba hrvatskog plem-
stva za očuvanje teritorijalne cjelovitosti zemlje morala se proširiti i
na druga područja. Sabor je već 7. VII 1670. ocijenio da priključivanje
nekih zaplijenjenih zrinsko-frankopanskih dobara Vojnoj krajini pred-
stavlja novo komadanje Hrvatske. Istu je opasnost vidio i u težnji Gra-
dačke komore da kupi luku Bakar. God. 1681. ponovo je tražio da se
pod vlast kraljevine vrati vlastelinstvo Novigrad i posjedi Svarča, Zve-
čaj i Žrnovnica, koje je 1670. zauzeo karlovački general.
Sabor se s pravom suprotstavljao prodaji bivših zrinsko-frankopan-
skih dobara Nutarnjoaustrijskoj komori smatrajući da će ta dobra time
biti izuzeta ispod njegove jurisdikcije. Ali to nije mogao spriječiti.
" ZHS 1,39,74,104,117.
" Sišić, HSS IV, 53-54.
35 Zahtjevi za vraćanje koprivničkog vlastelinstva pod jurisdikciju Hrvatske pod-
neseni su 1604, 1613, 1624, 1634, 1637, 1642, 1649. i 1681. (Sišić, HSS V, 85, 632--633,
671; ZHS I, 45, 106, 309).
" Sišić, HSS V, 239, 671, 469; ZHS I, 39--40, 54, 106, 145, 172, 262, 374, 400, 500.
" ZHS l, 144, 200, 262.
505
Dvorska je komora 1692. sva primorska dobra s Ozljem i Ribnikom pro-
<dala za 500.000 forinti Nutarnjoaustrijskoj (Gradačkoj) komori."
Djelatnost hrvatskog sabora u XVII stoljeću pokazala je nemoć
hrvatskog plemstva da bilo koji krupniji problem riješi političkim sred-
stvima. Dvor je u Vojnoj krajini dobio snažno uporište, koje mu je
·omogućavalo da izigrava i ignorira sve političke zahtjeve hrvatskih sta-
leža. Neriješena pitanja postala su, međutim, podloga širokog nezado-
voljstva politikom dvora. Ona su također bila uzrok rasplamsavanja
mržnje protiv njemačkih oficira i općenito Nijemaca (Germani, Pro-
vinciales, »ne viruj Nimcu ...«, miles Germanicus). Tu su mržnju pove-
,ćavala i svakodnevna nasilja i pljačke carske vojske.
3.
Iako je Hrvatska u XVII st. bila okljaštrena i pritisnuta carskom voj-
nom silom, ona je i dalje zadržala obilježja svoje posebne državnosti sa
svojim teritorijem, državljanstvom, banom i županijskim aparatom kao
izvršnom vlašću i saborom kao zakonodavnom vlašću."
Analiza djelatnosti sabora pokazuje da je njegova uloga u zemlji,
iako nije uspio riješiti pitanje položaja Hrvatske, znatno porasla. Po-
rast njegove uloge povezan je s ekonomskim i političkim jačanjem sred-
:njeg i nižeg plemstva, koje je mnogo više nego feudalni magnati svoje
interese povezalo uz tu instituciju.
Svoju političku snagu plemstvo je manifestiralo 20-ih godina u su-
kobu s banom Nikolom Frankopanom Tržačkim (1617-1622). Pod pri-
tiskom plemstva kralj je 1622. morao maknuti bana, koji nije htio sura-
,đivati sa saborom."
Promjene u poreznom sistemu uvedene početkom XVII st. pojačale
:su materijalnu podlogu djelatnosti sabora i njegovih organa. U Hrvat-
skoj su u XVI st. pobirana dva poreza: kraljevska dika, koju je preko
svojih dikatora uz odobrenje sabora, pobirala Ugarska komora, i ze-
maljski porez (dimnica), koji je raspisivao i pobirao za svoje potrebe
sabor. U drugoj polovici XVI st. sabor je počeo pobirati poseban zemalj-
:slci porez za uzdržavanje haramija. Vladar je na početku XVII st. kra-
ljevsku diku predao hrvatskom saboru za uzdržavanje pokupskih hara-
mija. Sabor je 13. II 1613. tražio od svojih nuncija da isposluju kako
'bi se dika, ako bude raspisana, i dalje iskorištavala za uzdržavanje po-
kupskih haramija.
Kraljevska dika i zemaljska dimnica brzo su objedinjene u jedin-
stveni porez »kraljevicu<' (dica regni, contributio, contributio ad inter-
tentionem haramiarum regni et aliae necessitates regni). Sabor je taj
porez samostalno raspisivao, pobirao i trošio. StaleŽli su već 1622. tvrdili
.da se »porez ove Kraljevine po starom zakonu i običaju ne upotreblja-
-va ni za što drugo nego za uzdržavanje pokupskih haramija«.4! U čita-
" Isto, 399; NRA,59/6.
" Sidak, n. dj., 19-20.
.. Sišić, HSS V, 299-301, 307-313.
" Isto, 322.
:506
vom XVII st. oni su raspolagali porezima koji su se u Hrvatskoj
pobirali.
Ti se poreZI,. d a k ao,kmsu
' tro š'l'
I I samo za h ' . S ab or Je
aramIJe. . njIma
..
financirao svoje ablegate, razne službenike, stalnog predstavnika u Beču
(agens Regni) i »aliae necessitates«. Znatno se povećao broj zemaljskih
funkcionara, koji su iz porezne blagajne primali plaće. Kritičke primjed-
be Tome Erdodyja iz 1601. o trošenju poreza mogu se primijeniti i na
kasnije razdoblje. Erdody je pisao banu: »Cujem da orsaški pinezi
na vnoge strane prohode i na vnoge strane troše ( ) ov nevoljni orsag
vsako lito veliku sumu pinez mora davati zalud ( ) nismo dužni da
bi smo naše pineze i naših ubogih kmetov kervavi pot i žulje na čiju
godi domaću potribšćinu dali.«"
Drugi izvor novčanih prihoda hrvatskog sabora postale su carine.
U XVI i na početku XVII st. kao carina pobirala se tridesetina. Njeni
su prihodi pripadali kralju. Hrvatski je sabor 16. VIII 1618. za svoje
potrebe uveo novu carinsku daću (dacium sive proventus publicus, »da-
čija orsaška«, vectigal). Kad su tridesetničari odbili da tu daću pobiru
zajedno s kraljevskom tridesetinom, staleži su za njenog vrhovnog po-
birača postavili Luku Cernkocija s nekoliko činovnika."
»Novum vectigal« ukinut je odlukom sabora 10. II 1627, ali je 1633.
ponovo uveden."
Na prijedlog ugarskog sabora kralj je 1638. za uzdržavanje zemalj-
skih haramija dodijelio polovicu svojih tridesetničkih prihoda u Sla-
voniji i Hrvatskoj. Od tada je »Polovica tridesetine« (Media tricesimae)
jedan od stalnih izvora zemaljskih prihoda. Sabor se redovito brinuo
da se taj prihod obračunava i isplaćuje." Participiranje sabora u priho-
dima kraljevske tridesetine obustavljeno je 1670, ali je po nalogu vla-
dara 1676. ponovo obnovljeno."
U drugoj polovici XVI st. hrvatski je sabor počeo uzdržavati vla-
stitu vojnu jedinicu - zemaljske haramije (haramiae regni). Ta je
saborska vojska u početku raspoređivana po planinskim prijelazima i
putovima, kojima su u unutrašnjost Hrvatske provaljivali turski pljač­
kaši. Na kraju XVI st. haramije su zajedno s banskom vojskom (mili-
tia banalis) raspoređene u Pokupsku krajinu.
God. 1619. u Krajini je bilo 300, a 1626. g. 415 saborskih haramija.
Njima su zapovijedali kapetan kraljevine, potkapetani i vojvode. Zaključ­
kom sabora od 17. XI 1616. na svakih 50 haramija trebalo je zadržati
samo jednog vojvodu, a sve ostale otpustiti." Staleži su kroz čitavo
XVII st. uzdržavali haramije kao stalnu zemaljsku vojsku. Bansku voj-
sku (militium banale, banderium banale) plaćao je po starom običaju
vladar.
U nadležnosti sabora bila je i opća insurekcija - neregularna ze-
maljska vojska, koja se organizirala samo u izuzetnim situacijama. Sa-
bor je 7. I 1592. donio opširne odredbe o općoj insurekciji (insurrectio
42 Arhiv ob. Drašković, K-56.
" Sišić, HSS V, 183-184, 192, 198-199.
.. Isto, 396; ZHS I, 23.
" ZHS 1,79, 121, 125, 145-146, 199,202,261.
46 Isto, 371, 375.
" Sišić, HSS V, 147, 181,245,246.
507
generalis). Prema tim odredbama svi su velikaši i plemići morali u
slučaju potrebe osobno sudjelovati u banskoj vojsci (personalis insur-
rectio). Kmetovi su od svakog dima morali opremiti 2 pješaka i od
svakih 10 dimova jednog konjanika."
Insurekcija je u XVII st. podizana u nekoliko navrata. Za obranu
granice na Dravi od napada Bethlenovih pobunjenika sabor je 16. X
1619. odredio da 'svi plemići moraju osobno insurgirati, a seljaci od
svakog dima naoružati jednog pješaka i od svaka 4 dima jednog ko-
njanika. Na nešto izmijenjen način insurekcija je podizana 1620. i 1621.
godine."
God. 1653. i 1654. zemaljska insurekcija je podizana za ugušivanje
seljačke bune u Posavini.50
Za vrijeme rata 1663-64. organizirana je tri puta. Prema zaključ­
cima sabora od 26. VI 1663. svaki je vlastelin od jednog dima trebao
dati jednog, a kmetovi od svakog dima 3 pješaka. Plemstvo se slabo
odazvalo pozivu na insurekciju, pa je odlučeno da se svi koji nisu
došli u banski tabor oglobe. Nove odredbe o insurekciji usvojene su
12. XII 1663. Feudalci su od svakog dima trebali naoružati konjanika,
a kmetovi pješaka. U travnju 1664. vojna obveza seljaka je smanjena:
svaka 3 dima trebala su postaviti jednog pješaka. Ujedno su insurekcio-
nainoj vojsci postavljeni plaćeni oficiri (pukovnik, kapetani, vojvode)."

4.
Zrinsko-frankopanska urota je po svom značenju i posljedicama najvaž-
niji politički događaj u Hrvatskoj u XVII stoljeću.
Postanak te zavjere uklapa se u široke okvire borbe protiv apso- Sisačka tvrđava u XVII stoljeću

lutizma Habsburgovaca.
Prije su već prikazani neki uzroci nezadovoljstva hrvatskog plem-
stva politikom bečkog dvora (teritorijalizacija Vojne krajine, pitanje
vojnih položaja, ignoriranje staleških zahtjeva itd.). Nezadovoljstvo plem-
stva i velikaša izazivala je također nezainteresiranost bečkog dvora za
oslobađanje hrvatskih i ugarskih zemalja ispod turske vlasti. Konkretan
povod stvaranju zavjere bio je ishod rata s Turcima 1663-1664.
Glavna turska vojska doživjela je u tom ratu u bici kod sv. Got-
harda (1. VIII 1664) poraz, ali carska vojska nije iskoristila povoljne
okolnosti i započela ofanzivu. Bečki je dvor s Turcima već 11. VIII
1664. u Vašvaru potajno utanačio dvadesetogodišnji mir kojim su, uz
neke manje promjene u prilog Turaka, priznate postojeće granice.
Neslavni završetak tog rata ponovo je pokazao još otprije neza-
dovoljnim hrvatskim i ugarskim velikašima da je dvor nezainteresiran
za povratak izgubljenih zemalja na istoku. Ta je spoznaja potakla ve-
~ikaše. da započnu stvarati planove o zbacivanju Habsburgovaca s pri-
JestolJa.
" Sišić, HSS IV, 278-279.
" Isto, V, 235-237, 283, 297,
'" ZHS I, 187-i88, 190.
" Isto, 264-265, 266-267, 269, 277-278,
Slomom zrinsko-frankopanske urote 1670. propale su dvije najmoć­
nije velikaške obitelji u Hrvatskoj.
Zrinski su u XVII st. držali golema vlastelinstva od rijeke Mure do
Jadranskog mora. Raspored tih posjeda utjecao je na povezivanje unu-
trašnjosti Hrvatske s jadranskom obalom. Posjedi Zrinskih i Franko-
pana bili su u XVII stoljeću jedini izlaz Hrvatske na more. Koncentra-
cija golemih imanja u rukama Zrinskih i Frankopana stvarala je ma-
terijalne uvjete za njihovu samostalnu politiku. Ta se politika u najviše
slučajeva podudarala s objektivnim interesima Hrvatske. Propašću Zrin-
skih i Frankopana propali su i materijalni uvjeti plemstva da vodi borbu
za punu samostalnost Hrvatske.
Konfiskacijom zrinsko-frankopanskih posjeda 1670. stvorena su go-
lema fiskalna imanja. !<Gralj je postao najbogatiji vlastelin u Hrvatskoj.
Preko fiskalnih imanja Ugarska je komora počela neposredno utjecati
na privredni razvoj Hrvatske i s njenog područja izvlačiti velika sred-
stva. Prema računima administratora Grgura Pavešića Komora je od
1673. do 1679, samo tijekom šest godina, sa zaplijenjenih posjeda do-
bila oko 135.000 forinti čistog prihoda. U prvih deset godina (1670-
-1680) ostvareno je još i 90,000 forinti prodajom i zalaganjem dijela
tih dobara.

508 509
SADRŽAJ

Predgovor 7
Kratice 13
Uvod 17
Izvori 22
Vrste izvora za povijest agrarnih odnosa od sredine XV do kraja
XVII stoljeća . . . . . . . . . . . . . . 22
Objavljeni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Arhivski fondovi s građom o agrarnim odnosima II Hrvatskoj .za
razdoblje od XV do kraja XVII stoljeća 31
Uteratura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

PRVI DIO
AGRARNI ODNOSI U SLAVONIJI I HRVATSKOJ U DRUGOJ POLOVICI
XV I NA POCETKU XVI STOLJECA . . . . . . . . . . . . . . . 51

Prvo poglavlje
OSNOVNE KARAKTERISTIKE POLITICKOG RAZVOJA . . . . . . . 53

Drugo poglavlje
NASELJENOST VLASTELINSTAVA 5S
Treće poglavlje
BORBA OKO DESETINE. DESETINSKI KOTAREVI . . . . . . . . . 70 ,;1 '~)

Cetvrto poglavlje
FEUDALNA RENTA 90
A. Radna renta 91
B. Naturalna renta 98
l. Redovite daće II naturi 99
2. »Darovi« 103
3. Desetina žitarica kao naturalno podavanje 107
4. Gornica . 110
5. Desetina vina kao naturalna daća 113
6. Desetina svinja . . . . . . . . 116
54 Agrarni odnosi II Hrvatskoj 849
 7. Naturalno-radna podavanja. . . . . . . . . . . . . . . . 120 4. Izvoz u slovenske pokrajine i primorje 306

i
C. Novčana renta . . . . . . . . . . . . . 121 5. Predmeti feudalne trgovine 308
1. Redovite i dzvanredne novčane daće . . . 122 6. Vinotočje •..... 314
7. Trgovina solju .... 316
2. Crkvena desetina kao novčano podavanje 141 8. Seljačka trgovina 317
D. Porezi . . . . . . . . . . . . . . . . 151 9. FeudalnO pravo prvokupa 319
E. Novčana renta - glavni oblik feudalne rente u drugoj polovici XV i 10. Tridesetnice 323 I
na početku XVI stoljeća. . . . . . . .. . . . . . . . . . . 158 ll. Mitnice 326
Peto poglavlje
Peto poglavlje
FEUDALNA RENTA 331
GRADOVI I GRADSKA NASELJA 162
A. Radna renta 332
B. Novčana renta 338
Sesto poglavlje C. Porezi . . . . 346
POCECI SPECIJALIZACIJE U POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI 190 D. Naturalna renta 349
A. Vinogradarstvo 191 a) Desetine ..... 350
B. Svinjogojstvo 207 b) Redovite naturalne daće 370
1. Redovite selišne daće žitarica 370
Sedmo poglavlje 2. Gornica . 374
3. »Darovi« . 377
POLOŽAJ SELJAKA U DRUGOJ POLOVICI XV I NA POCETKU E. Povećanje naturalne rente u XVI stoljeću 379
XVI STOLJECA . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . 216
Sesto poglavlje

DRUGI DIO ALODIJAL I ALODIJALNA PROIZVODNJA 383

Sedmo poglavlje
PRIJELAZNO DOBA 227
KRIZA GRADOVA I GRADSKIH NASELJA 396
Prvo poglavlje
Osmo poglavlje
OSNOVNE KARAKTERISTIKE POLITICKOG RAZVOJA 232
RUSTIKAL. KATEGORIJE ZAVISNIH SELJAKA 408
Drugo poglavlje l. Selište ....•.. 408
STANOVNISTVO ........................ 242 2. Struktura selišnih posjeda 411
3. Krčevine 415
Treće poglavlje 4. Kategorije zavisnih seljaka 418
OSNOVNE GRANE POLJOPRIVREDE I STRUKTURA POLJOPRIVREDNE a) Kmetovi 418
PROIZVODNJE . . . . . . . . . 263 b) želiri ili inquilini 419
A. Vinogradarstvo . . . . . . 263 e) Gornjaci 422
272 ct) »Purgari« 423
B. Struktura proizvodnje žitarica
e) Slobodnjaci 423
C. Stočarstvo 280
fl Predijalci 424
D. Pčelarstvo 289
5. Seljački vinogradi 425
Cetvrto poglavlje
Deveto poglavlje
FEUDALNA I SELJACKA TRGOVINA 290
VLASTELINSTVO 427
1. Uključivanje feudalne gospode II trgovinu l. Vlasništvo feudalnog posjeda 427
poljoprivrednim proizvodima . 291 2. Alodijalni posjedi na vlastelinstvu 434
2. Revolucija cijena . 296 3. Sela i seoske općine 439
3. Trgovina s vojskom i Vojnom krajinom 300 4. Regaina prava 448

850 54* 851

 a) Sudsko pravo ...•. 448 4. Struktura alodijalnih poljoprivrednih površina 666
b) Pravo pobiranja mitničarine 451 5. Vlastelinske zgrade 674
e) Pravo krčmarenja 451 678
B. Rustikal .
d) Pravo prijevoza 451 678
e) Sajamsko pravo 453 lo Selišta i seljački posjedi
f) Pravo mlinarenja 455 2. Struktura seljačkih posjeda 680
g) Pravo lova 456 3. Krčevine . 688
h) Pravo ribolova 457 4. Seljačka obitelj . 692
i) Patronatsko pravo 457 C. Odnos između veličine aloctijalnih i rustikainih površina 693
5. Vlastelinske sluge i službenici 459
6. Vlastelinska ekonomika . . . 473 Peto poglavlje
KATEGORIJE ZAVISNIH SELJAKA 697
Deseto poglavlje
lo Slobodnjaci 697
POGORSAVANJE POLOŽAJA SELJAKA . . . . . . . . . . . . . . . 488 2. Vlasi 701
3. Predij alci 703
4. Kmetovi 704
TREĆI DIO
S. ZeIiri igornjaci 706
DOBA REFEUDALIZACIJE
Sesto poglavlje
(AGRARNI ODNOSI U XVII STOLJEćU) 497
VLASTELINSKA UPRAVA. SEOSKE OPćINE 709
Prvo poglavlje lo Stvaranje novih posjeda 709
POLITICKE PRILIKE U XVII STOLJEćU 499 2. Regalna prava 713
3. Vlastelinska uprava 715
Drugo poglavlje ,4. Seoske općine 723
NASELJAVANJE. STANOVNISTVO 519 Sedmo poglavije
Treće poglavlje GRADSKA NASELJA I GRADOVI 726
FEUDALNA RENTA 542
Osmo poglavlje
A. Novčana renta 542
559 TRGOVINA 742
B. Porezi . . .
C. Naturalna renta . . . . . . 563 1. Izvoz meda i stoke 742
1. Redovite daće žitarica i »darovi« 564 2. Vinotočje 745
2. Selišne svinje . 581 3. Vinodolska trgovina. Uvoz 750
3. Gornica. . . . 583 4. Cijena poljoprivrednih proizvoda 758
4. Desetina žitarica 588 5. Seljačka trgovina i feudalni monopol 761
5. Desetina vina . 597
603 Deveto poglavlje
6. Desetina svinja i sitne stoke
7. Desetina pčela . . . . . 607 POLOŽAJ SELJAKA U XVII STOLJEćU 761
D. Radna renta 609
E. Tlaka - osnovni feudalni teret 637
Cetvrto poglavlje
CETVRTI DIO
ALODIJAL I RUSTIKAL •••...... 645 OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVOJA AGRARNIH ODNOSA I
A. AJodijal . . . . . . . . . 645 KLASNE BORBE U HRVATSKOJ OD DRUGE POLOVICE XV DO
KRAJA XVII STOLJEćA 773
1. Povećavanje alodijala. Alodijalne oranice,
vinogradi, livade i vrtovi 645 Zusammenfassung 797
2. Vlastelinski ribnjaci 661 Kazalo osobnih 'imena 811
3. Vlastelinske šume 663 Kazalo zemljopisnih naziva 823

852 853