Lara Batarilović, 2.

Camao i cvijet sa raskršća

Antun Gustav Matoš

O autoru:

Antun Gustav Matoš je rođen u Srijemu, u Tovarniku, na petak trinaesti, 1873. godine. Odmah nakon
njegovog rođenja, babica je rekla Matoševoj majci: ,,Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će se
ime mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti." August Matoš bio je učitelj i orguljaš. August je kao
učitelj bio premješten u Tovarnik gdje su im se rodila prva dva sina: Feliks (preminuo 1877. godine) i
Antun; zatim je 1875. godine premješten na učiteljsku školu u Zagrebu gdje se seli s obitelji. S njima
se seli i djed Grgur s dvogodišnjim Antunom. Stoga je Matoš za sebe znao reći: ,,Ja sam dakle
Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem." Godine 1879. krenuo je u prvi razred
zagrebačke opće pučke škole, a 1883. godine završio je četvrti razred i krenuo u prvi razred
gimnazije. Do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik Klasične gimnazije u Zagrebu. Sedmi razred
polazio je dva puta. Ocjenu nedovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz hrvatskoga jezika
kod profesora Ivana Broza. Pjevao je u dječjem zboru u crkvi sv. Katarine te je polazio Školu
Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda gdje je naučio svirati violončelo. Pokušaj studiranja na
Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beču svršio je neuspjehom. Izgubio je stipendiju zbog
nepoloženog kolokvija. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali sljedeće 1894. godine dezertira nakon osam
mjeseci službe u Kutjevu, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju. Najprije u Šabac, a zatim u Beograd.
Mladi Antun ljeta je provodio kod rođaka u Brezovici (što je opisao u pripovijetci Nekad bilo - sad se
spominjalo). Kako sam navodi, u Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci radio kao
"čelist pa novinar, literat". Prvo je zarađivao držeći instrukcije u obitelji Sarajevčić gdje je u to doba i
stanovao. Kasnije je preživljavao na razne načine, svirajući violončelo i pišući članke prvo za Pobratim
Janka Veselinovića, potom za sarajevsku Nadu koju je uređivao Silvije Strahimir Kranjčević, pisao je
osvrte na kazališni i glazbeni život Beograda. Također je pisao kritike priča i romana koji su tada
izlazili. Iako je bio prijatelj s Veselinovićem koji ga je objavljivao u Pobratimu, Matoš je bio
beskompromisan kritičar. Bez dlake na jeziku udarao je desno i lijevo, po živim ljudima, prijateljima i
neprijateljima, pa kad je izašao Veselinovićev Hajduk Stanko, roman s tematikom I. srpskog ustanka,
Matoš ga je "pokopao": ,,Žali sebe što je morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati
tih 456 strana." U siječnju 1898. godine odlazi preko Beča i Münchena u Ženevu, a odatle početkom
kolovoza 1899. godine u Pariz, u kojemu će ostati punih pet godina, sve do 1904. godine. Za vrijeme
boravka u Parizu, koji je tada bio središte europskoga kulturnoga života, napisao je najznačajniji dio
svoje proze. Konačno, 1908. godine, poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske vraća se u
Zagreb. Godine 1911. i 1913. putuje u Italiju - prvi put u Firencu, a drugi put u Rim, gdje piše svoje
posljednje djelo, Rimske feljtone. Umro je u Zagrebu 17. ožujka 1914. godine od karcinoma grla,
uslijed pogrješnog liječenja (tretiran je za tumor umjesto za rak), ostavivši iza sebe dvadesetak
svezaka sabranih djela tiskanih tek 1973. godine: pripovijedaka, feljtona, putopisa, pjesama, kritika,
političkih članaka, polemika, humoreski, satira, epigrama, pisama i bilježnica. Smatra ga se prvim
modernim hrvatskim likovnim, glazbenim, književnim, ali i plesnim kritičarem.

(Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Antun_Gustav_Mato%C5%A1)
I. Pročitajte Matoševe novele Cvijet sa raskršća i Camao i odgovorite na postavljena pitanja.

LIKOVI

1.Kako je pripovjedač opisao prvi susret s Izabelom? Izdvojite dva motiva na kojima gradi prizor
njihova prvog susreta. Odredite njihovu simboličnu ulogu u noveli.

Pripovjedač prvi susret s Izabelom opisuje kao nešto magično, posebno nježno i ugodno. Nije se htio
pomaknuti jer se bojao da će preplašiti i otjerati ljupku slijepu djevojku koja mu je slatko mirisala.
Kad je konačno svratio pogled na djevojku koja ga je milovala, ostao je zatečen njenom bjelinom i
nježnošću. Solus je čitavo vrijeme razmišljao odakle se pojavila ova tajnovita, nježna i prekrasna
djevojka, a dok je bio u njenoj prisutnosti, imao je osjećaj da više nema nikakvih briga i nemira.

“Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da
modeluju...”

“Da: neko mi nad glavom, i taj neko mora da je žena, jer samo žene umiju ovako buditi. Srce
zakucalo, grlo se osušilo, usne se trzaju. Da promucam, da prozborim — ali šta? Bojao sam se da nju
da moju Samaritanku ne zaplašim, ne otjeram.”

“...ova iza mene što tako slatko diše i miriše, što miriše i diše kao večernja ruža, što ima prste dobre i
milosrdne ko što su samo na ruci majčinoj.”

“Ostavila me svaka briga i nemir.”

2.Koje se asocijacije javljaju u pripovjedaču pri pogledu na Izabelu? Komentirajte način na koji se u
liku Izabele spajaju ljepota i umjetnost.

U pripovjedaču se javljaju brojne asocijacije pri pogledu na Izabelu kao npr.:

 Izabelin miris asocirao ga jena večernju ružu

  Izabelini prsti asocirali su ga na majčine ruke (“...ova iza mene što tako slatko diše i miriše,
što miriše i diše kao večernja ruža, što ima prste dobre i milosrdne ko što su samo na ruci
majčinoj.”)
 Izabelina nježna i plaha pojava asocirala ga je na Samaritanku (“Bojao sam se da nju da moju
Samaritanku ne zaplašim, ne otjeram.”)
 Izabelina bijela marama koja mu je pala na lice asocirala ga je na čisti, bijeli krevet (“Na lice
mi padne marama bijela i providna, tako čista i tako namirisana da se sasvim probudih. Bilo
mi je kao božjaku koji se probudio u čistom, bijelom krevetu.”)
 Izabelino spokojno disanje asociralo ga je na san (“Za glavom mi neko diše tako voljko i
spokojno kao da spava...”)
 Izabelina nježnost i bijelo lice asocirali su ga na bijelu mjesečinu (“... djevojče tako bijelo i
nježno kao da vidje samo bijelu mjesečinu …”)

U liku Izabele spajaju se ljepota i umjetnost jer je ona u Solusovim očima oličenje savršenstva te ju
uspoređuje sa najdivnijom, savršenom stvari koju je Bog stvorio – s prirodom, čime njezina ljepota
još više postaje umjetnost.

3.Povežite Matošev životni put s načinom na koji živi Solus. Potkrijepite svoja zapažanja navodima
iz teksta.

Kao što se da primijetiti iz priložene fotografije Antun Gustav Matoš imao je poprilično zanimljiv i
ispunjen život, živio je na mnogo raznih mjesta (Zagreb, Beograd, Pariz i dr.) te u mnogo različitih
država (Hrvatska, Srbija, Francuska i dr.). Također je pričao Francuski te je svirao violončelo. Uz sve
to moglo bi se reći da je živio boemskim načinom života upravo kao i pripovjedač novele “Cvijet sa
raskršća”, Solus. Solus nije imao stalno mjesto prebivališta, nego je živio u pokretu, putovao je i
fotografirao, činio je stvari koje ga čine sretnim i mislim da je to najbitnije od sveg ostalog u životu -
biti sretan.
(Izvor: https://images.app.goo.gl/jmwD4rid5axrptMV7)

STILSKI POSTUPCI

1.Iz čije je perspektive ispričana priča? Kako takav način odabira pripovjedača utječe na čitatelja?

Priča je ispričana iz perspektive, Solusa, mladog pustolova za kojeg ne znamo ni zove li se stvarno
kako tvrdi. Solus u prijevodu s latinskog jezika znači sam, samotnjak, osamljenik; tom simbolikom
ističe se boemski način života, potreba za lutanjem i nemogućnost sjedilačkog načina života glavnog
lika. (“Ko nauči na oblak mjesto na krov, na gore mjesto na stube, na šume mjesto na sobe, ko ču glas
Gospodnji nad vodama, taj ne može živjeti u kućama.”) Ovakav način odabira pripovjedača na
čitatelja, po mom mišljenju, utječe pozitivno; Solusov način života vrlo je zanimljiv i nama u toplini i
udobnosti svog doma vrlo, vrlo neobičan i nezamisliv. Priča ima mnogo više detalja opisivanja
prirode nego što bi bilo kada bi Izabela bila pripovjedač iz dva razloga: Izabela je slijepa te bi prirodu
mogla opažati putem drugih osjetila, no problem je što nije mogla koristiti svoja osjetila njuha, opipa
i zvuka jer je bila ‘zarobljena’ pod očevom kontrolom u dvorcu te nije bila u mogućnosti

2.Novela započinje opisom pejzaža u kojemu pripovjedač tone u san. Možete li sebi predočiti taj
prizor? Koje vizualne i akustične slike smatrate najsnažnijima? Obrazložite svoj odgovor i
potkrijepite ga navodima iz teksta.

Naravno da si mogu predočiti taj prizor jer sam ogroman ljubitelj boravka u prirodi. Vesele me male
stvari te uživam u nježnom dodiru trave, mirisnom proljetnom povjetarcu, zvuku lišća i cvrkutu ptica,
topotu konju, vodi koja se pruža u nedogled i slično.

Vizualne i akustične slike koje smatram najsnažnijima:

  Ptičje pjevanje i šaptanje lišća - “Put se penje uz brdo kroz ptičije pjevanje i kroz šaptanje
lišća na vjekovskom, sapletenom kao prsti granju, isčezavajući u zelenim sjenama planinske
šume.”
 “...pružim se preko zelenog mekanog puta, naslađujući se poljima, zaseocima i salašima,
gradićem N-om sa sivom bazilikom i jezerom koje sniva zelenim, sjajnim, podnevnim snom.”

“...iščezavam među granje, među cvijeće, a žubor vrutka me ljulja i uspavljuje. Sunce grije, gori tako
zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao bilje. Zemlja,
šuma, modre planine dršću, trepere kao da će se probuditi, uskrsnuti.”

3.Što u ovoj noveli simbolizira raskršće, a što cvijet?

 Raskršće simbolizira Solusovo životno raskršće na kojem mora odabrati između dva puta;
jedan od tih putova sjedinio bi ga s Izabelom, no morao bi se odreći svoje istinske naravi i
boemskog načina života, a to je jedino kako on i zna živjeti. Stoga, Solus odlučuje nastaviti
živjeti bez ikakvog vezanja za ljude i mjesta, putovati i fotografirati.
 Cvijet simbolizira Izabelu, simbol savršenstva, nevinosti i čistoće, što je posebno naglašeno
njenom bijelom odjećom i mirisnim, mekim prstima.

FABULA

1.Smatrate li da je fabula u ovoj noveli u prvome planu? Obrazložite svoje odgovore.

Smatram da je jasna kronološka fabula u prvom planu; isprepletena je s bogatim opisima prirode
(“pružim se preko zelenog mekanog puta, naslađujući se poljima, zaseocima i salašima,…", “Sunce
grije, gori tako zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao
bilje.”), Izabeline ljepote (“... djevojče tako bijelo i nježno kao da vidje samo bijelu mjesečinu, kao da
disaše večernje cvijeće,…", “Kosa se raskošljala u rumenozlatnim pramovima niz nježni, snježni,
goluždravi vrat, tresući se u dugačkim, teškim zavojcima na pupoljastim, mladim i slabačkim
grudima.”) i Solusovim unutarnjim osjećajima (“Zato bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao
soko. Ovo je teško, ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima, sa lašcima, bilo bi mi još gorče. Znate li
basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk, mršavi, slobodni vuk.”).

2.Dokažite da se u noveli miješaju dvije »stvarnosti«: objektivna (ono što se uistinu događa) i
subjektivna (ono što je plod mašte, ali lik to u svojoj svijesti doživljava kao stvarno).

Objektivna stvarnost: Subjektivna stvarnost:

Solus leži na travi Solus zamišlja kako leži u čistom, bijelom krevetu
Izabela Solusa prstima dira po licu Solus zamišlja kako osoba koja ga dira po licu
modelira

3.Izdvojite motive koji pridonose stvaranju mističnoga ugođaja.

Kao što je karakteristično za bizarno-mistični krug Matoševih novela, u noveli Cvijet sa raskršća
prevladavaju motivi ljubavi (“Ljubav! Tu je, dakle, ovdje preda mnom, ljubav bjelja od lijera, čišća od
glečerskog snijega, pjanija od vina! Na cesti, između dvije noći bez konaka! Ljubav — lijepa kao
boginja, slijepa kao slučaj!...”), mistike i simbolike (“Ne mogu, ne mogu, davor-djevojko! Ko nauči na
oblak mjesto na krov, na gore mjesto na stube, na šume mjesto na sobe, ko ču glas Gospodnji nad
vodama, taj ne može živjeti u kućama.”) te su likovi su snažno psihološki karakterizirani što još više
pridonosi mističnosti u noveli.

SIMBOLIKA

1.Dokažite da je Kamenski prema svojemu doživljaju svijeta simbol modernoga umjetnika.

Shvaćamo da je Kamenski simbol modernog umjetnika jer: izražava ljubav prema svojoj domovini (),
živi boemskim načinom života (“...Kamenskoga to tako potrese da iza polugodišnjeg lutanja sa
ženskim orkestrom dođe u Berlin gdje se smiri, postane pravi “Fatzke” (vrkoč) i ciganski kapelnik.”,
“Živi se od čaja sa malo hljeba”, “...Kamenski se ponovo nađe na ulici usred zime. Na kraju završi
opet u bolnici, a na proljeće otputuje u Švicarsku.”), ulazi u vezu u kojoj je on ljubavnik (“Kamenski je
upita ima li muža, na što mu ona odgovori da ga je imala do danas.”), odlučuje pobjeći sa svojom
ljubavi (“- Oh, vi ste Hrvati kao Poljaci; ti si Poljak kao i ja! Sutra idemo, je li, dragane moj?”) i dr.

2.Uočite simboliku glazbe, imena ljubavnika, labuda, oblaka, papige…

 Glazba – glazba je ono najbitnije, ono što je povezalo Fanny i Alfreda Kamenskog. Glazba je
vrlo romantičan, ali također može biti i vrlo mističan simbol. (“- Samac sam, u mene ćete
živjeti dobro, platit ću vam koliko želite. Vi niste za koncerte, vi niste za nikakovu vrst
praktičnog života. Vas će ubiti takozvana publika i moda. Vi niste da svirate na daskama!”)
 Imena ljubavnika - Njih dvoje se uspoređuje s likovima opere Tannhäuder, Richarda
Wagnera. Kamenski je opisan poput Adonisa i u njemu se krije simbol Hrvata, a Fanny poput
Venere sa simbolom Poljaka. “Balada o vitezu Tannhäuseru, njemačka epska pjesma iz 16.
stoljeća, koja govori o Papinu odbijanju oprosta grijeha vitezu koji se predavao tjelesnim
zadovoljstvima u zagrljaju Venere - koja je, po legendi, živjela na nekom brdu u Tiringiji” -
izvor: https://www.jutarnji.hr/kultura/glazba/tannh%C3%A4user-veliko-djelo-koje-je-
pariska-publika-docekala-prosvjedom-1525914 (“- Zar sam ja odista Alfred?
– Ne. Ti nisi Alfred, barem noćas nisi. Ja sam gospođa Venus, a ti si moj slađani vitez
Tannhäuser…”)
 Papiga - U središtu priče je papiga Camao po kojoj je novela i dobila ime. Papiga je ključna u
razotkrivanju ljubavnika i preokreta cijele priče. Ova mistična ptica u samo nekoliko rečenica
mijenja tijek radnje i uzrokuje pravu tragediju. Ona je simbol ironije i izdaje te je na kraju i
jedina preživjela od aktera priče. (“- Dragi… slatki… Alfrede… Tan… Tannhäuseru… nov
život… dušo…”, “- Srce… moje… dušo… misterijo života… moga… hahaha… putujmo… brzo,
Fanny… draga Fanny…”.)

3.Što spaja Fanny i Kamenskoga? Analizirajte način na koji se u noveli povezuju teme ljubavi i
smrti.

Najveća poveznica izmeću Fanny i Alfreda Kamenskog je glazba i ljubav prema istoj.

U noveli se teme ljubavi i smrti povezuju na vrlo “romantičan” način; oni su umrli zbog svoje ljubavi.
Ljubav koja se rodila između Fanny i Alfreda Kamenskog još se bolje može dočarati činjenicom da su
oni oboje znali koje su posljedice, znali su što će se dogoditi ako Fannyin suprug otkrije što se događa
između njih dvoje, no svjesno su ušli u rizik jer su vjerovali u jačinu svoje ljubavi.

“...Sutra idemo, je li, dragane moj?”

“- Dragi… slatki… Alfrede… Tan… Tannhäuseru… nov život… dušo…”

“- Srce… moje… dušo… misterijo života… moga… hahaha… putujmo… brzo, Fanny… draga Fanny…”

INTERVJU S LIKOM

1.Napište iz pozicije novinara pitanja za intervju sa (1.) Solusom i (2.) Alfredom Kamenskim. Uz
pitanja napišite i pretpostavljene odgovore.

Cvijet sa raskršća - Solus:

1. Kakav ste život živjeli prije nego što ste počeli živjeti svoj san – putovati i fotografirati?
2. Što Vas je potaknulo da napustite svoj dom i početi živjeti tako riskantnim životom?
3. Imate li često uspone i padove?
4. Jeste li ikada razmišljali o odustajanju?
5. Kako ste donijeli odluku želite li živjeti svoj boemski život ili uživati Izabelinu ljubav?
6. Zašto ste odabrali napustiti Izabelu?
7. Kajete li se zbog toga?
8. Da možete vratiti vrijeme biste li opet postupili isto?

Camao – Alfred Kamenski:

1. Je li teško živjeti sa spoznajom da ne znate kako ćete preživjeti sutrašnji dan?

2. Jeste li zahvalni ljudima koji su Vam pomogli i osigurali Vam krov nad glavom kada ste bili u
najtežim trenutcima?
3. Što mislite kako biste živjeli, bolje ili lošije, da ste umjesto učenja klavira odabrali neku drugu
profesiju?
4. Kako ste reagirali na činjenicu da vaša ljubav, Fanny, ima supruga?
5. Jeste li osjetili istinsku ljubav prema Fanny?
6. Mislite li da je Fanny u Vama pronašla srodnu dušu ili samo priliku za bijegom od supruga?
7. Kajete li se što ste ostali sa Fanny u ljubavnoj vezi nakon što ste saznali da ima i kakav joj je
odnos sa suprugom?
8. Biste li opet pristali pobjeći s Fanny?

DVIJE VIJESTI

1.Napišite za dnevni list dvije vijesti: vijest o pronalasku nestale Izabele i vijest o tragičnome
događaju u vili bankara Foresta.

Cvijet sa raskršća:

Bijeg slijepe ljepotice!

Nakon što nas je sve uplašila svojim nedopuštenim odlaskom sa dvora, slijepa princeza Izabela živa
je i zdrava vraćena na dvor u pratnji oca i stražara, no tvrdi da je na svom kratkom izletu upoznala
ljubav svoga života koji je odbio biti njen muž i živjeti s njom na dvoru jer je odabrao putovati bez
određenog cilja i svrhe jer je to ono što ga čini sretnim. Njezin otac još nije potpuno siguran u priču
koju mu tužna kćerka priča, no zasigurno će se pobrinuti da se lijepa Izabela više nikada ne izloži
ovakvoj opasnosti.

Camao:

Krvavi scenarij u vili poznatog Poljskog bankara!

U vili poznatog Poljskog bankara Foresta, u kasnim sinoćnjim satima odvio se strašan scenarij; naime
pronađena su mrtva tijela bankara Foresta, njegove supruge Fanny, sluge koji je radio u vili te dva
psa. Obdukcijom je utvrđeno da je Forest izvršio samoubojstvo, a ostale žrtve ubijene su hitcima iz
revolvera što aludira da je bankar Forest počinitelj zločina. Također mještani uz ovaj tragičan događaj
povezuju i smrt pijanista Alfreda Kamenskog koji je pronađen mrtav, nedaleko od vile sa slomljenim
rukama i još mnogim tragovima fizičkog mučenja.

II. Pročitajte de La Fontaineovu basnu Vuk i pas (Književni vremeplov 2, str. 82.), a zatim
odgovorite na pitanja.

1.Usporedite način života vuka i psa.

Život psa je, može se reći, ‘osiguran’; ima osiguranu hranu, krov nad glavom i vlasnika (“...gazdi sluga
biti, pa ćeš onda imati i ti kao plaću pune ostataka zube, i pileće i golube...”), no nije slobodan; ne
može sam ići gdje i kada želi. (“Trag od lanca bit će, uz koji sam vezan sred dvorišta.”)

Život vuka nije osiguran što se tiče hrane i krova nad glavom (“...skitnice i čeljad gladna; svi u bijedi
tamo spavate; bez brige za hranu nikad ne mo’š leći, i sve borbom moraš steći.”), no za razliku od
pasa, oni su slobodni, mogu sami ići gdje i kada oni to žele. (“Sve te lijepe stvari što mi vrijede, kad ih
ropstvo kvari.”)

2.Služeći se tekstom de La Fontaineove basne, prikažite autorov odnos prema slobodi.

Autorov odnos prema slobodi je vrlo iskreno i surovo opisan; naime autor kaže da ako smo slobodni
kao vuk, onda ne možemo leći spavati bez da se brinemo o hrani te da sve moramo steći borbom,
odnosno ako želimo živjeti slobodno da ćemo sve morati steći teškim radom te u većini slučajeva
opet nećemo imati dovoljno. No, ako se predamo nekome, budemo nečije vlasništvo, kao pas, imat
ćemo osiguranu hranu i krov nad glavom, ali nećemo biti slobodni.

3.Povežite Solusov način života s načinom života vuka u basni. Izdvojite citate kojima ćete
potkrijepiti svoj odgovor.

Solus je odbio živjeti u dvoru i biti Izabelin suprug, ne jer ju nije volio, nego jer nije mogao prihvatiti
sjedilački način života. Nije sebe vidio kao osobu koja sjedi na dvoru i živi ‘dosadnim’, uvijek istim
životom. Solus je poput vuka, više se brine o svojoj slobodi, bitnije mu je da je slobodan, sretan te da
živi život kako on to želi, nego o osiguranoj hrani i životu na dvoru.

“Ne mogu, ne mogu, davor-djevojko! Ko nauči na oblak mjesto na krov, na gore mjesto na stube, na
šume mjesto na sobe, ko ču glas Gospodnji nad vodama, taj ne može živjeti u kućama. More i vjetar
je moje gudalo i moj glasovir, cvijeće i zvijezde su slova u mojoj knjizi, tišina je moja čitateljica. Kao
lišće što pada i povene na putovima, tako ću i ja klonuti i požutjeti, i tuđi će točak preko mene prijeći
na nepoznatoj cesti. Kiša će me oplakati mjesto suza, vjetar će me okukati mjesto glasne naricaljke.”

“Sve te lijepe stvari što mi vrijede, kad ih ropstvo kvari. Nema li slobode, vuk će radije da strada.”

4.Komentirajte iz perspektive suvremenoga čitatelja dva načina života prikazana u basni.

Za mene, način na koji živi vuk nije za svakoga, vrlo je hrabar korak odlučiti živjeti slobodan život,
manje brinući za hranu i krov nad glavom, živjeti boemskim načinom života, životom kakav živi Solus.
No, ne mora se uopće raditi o tako velikom koraku, dovoljno je da se osoba kada navrši 18 godina
iseli iz roditeljske kuće i započne samostalan život; to je vrlo hrabar korak na koji se ne odlučuje
mnogo ljudi. Mnogo je lakše živjeti pod roditeljskim krovom, imati osiguranu hranu i novac, no
definitivno je bolje što ranije se osamostaliti i moći stajati na vlastitim nogama.

III. Usporedite Matoševu novelu Camao s Poeovom novelom Crni mačak.

U usporedbi promislite o realnome događaju/doživljaju (ključnim motivima), neobičnome,

iracionalnom i mističnom te o odabiru žanra.

Camao: Sličnosti: Crni mačak:

Tragičan svršetak
Suprug je počinitelj zločina
Supruga je žrtva
Psi U priču su upleteni ljubimci Mačak
Psi također ubijeni Mačak preživio
Neobično i mistično
Supruzi ovisni o alkoholu

IV. Služeći se Vennovim dijagramom, usporedite Matoševe novele Cvijet sa raskršća i Camao na
sadržajnoj i stilskoj razini - uočite po čemu su slične, a po čemu se razlikuju.

Cvijet sa raskršća: Sličnosti: Camao:

Boemski način života glavnih
likova (Cvijet sa raskršća -
Solus, Camao – Alfred
Kamenski)
Solus živi boemskim načinom Alfred Kamenski živi boemskim
života jer mu je to želja načinom života jer je prisiljen
zbog nedostatka prihoda
Ljubavna tematika
Nesreća u ljubavi
Žena nije imala nikoga, nego je Žena je imala supruga
ostavljena sama
Mali broj likova
Radnja traje jedan dan Radnja traje veći broj godina
Postoji krivac za nesreću u
ljubavi (Cvijet sa raskršća -
Izabelin otac, Camao – papiga
Camao)
Žena potencira započinjanje
ljubavne veze