Lara Batarilović, 1.

Prijan Lovro
August Šenoa

O autoru:
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa rođen je 14. Studenoga 1838. u Zagrebu. Bio je hrvatski
romanopisac, pripovjedač, pjesnik, dramaturg, kritičar i pisac podlistaka. Najutjecajniji je i
najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti. Napisao je prvi
moderni hrvatski roman, Zlatarovo zlato, 1871. Godine. Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao
u hrvatskoj književnosti, razdoblje u kojemu je aktivno djelovao (između 1865. i 1881. godine)
naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je u 43. godini života, 13. Prosinca 1881. U Zagrebu, od
posljedica upale pluća. Pučku školu je pohađao u Zagrebu. Prvi razred gimnazije je pohađao Pečuhu,
ali se godinu kasnije vratio u Zagreb gdje je završio Klasičnu gimnaziju 1857. Godine. Studirao je
pravo u Zagrebu i Pragu. Upisao se je 1857. godine na zagrebačku Pravoslovnu akademiju. Godine
1858. godinu dana studirao je medicinu u Beču. Potom je, dobivši stipendiju od biskupa Josipa Jurja
Strossmayera, nastavio studij prava u Pragu, apsolviravši 1861. godine. No, studij nije završio jer nije
položio završne ispite. Neka od njegovih djela su: Zlatarovo zlato, 1871., Čuvaj se senjske ruke,
1875., Seljačka buna, 1877., Diogenes, 1878., Prosjak Luka, 1879., Prijan Lovro, 1873., Branka,
1881., Ilijina oporuka, 1876., Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag i dr.

Monolog:
Seosko sam dijete, na oko ništa naročit. Blatne mi i krvave noge, dlanovi puni žuljeva, mršav sam i
krhak. Kao što rekoh, ništa naročit. Sin sam slovenskih seljaka koji su silno željeli sina svećenika. A ja
jadan, tada još bez vlastitog stava i autoriteta, naravno htio sam biti dobar sin i učiniti roditelje
ponosnima. Zanemario sam vlastite osjećaje i činjenicu da se želim školovati i biti profesor, ali prije
svega školovani građanin koji će uživati poštenje i ugled ostalih sugrađana. Pa, međuostalom, mislio
sam si, roditelji su mi, ako oni ne znaju što je za mene kao njihovo dijete najbolje, onda ne zna
nitko. Nisam ni slutio da samo žele steći ugled u seoskom društvu. Roditelji su me poslali put
Ljubljane, kod kuma zvonara s ciljem da se priučim poslu. Tamo sam završio srednju školu i tako ja
postadoh svećenik, ne zadovoljni, tužni svećenik. Borio sam se tako sam sa sobom godinama i
shvatio sam da to nije ono što ja želim od svoga života. Naravno to nije bio kraj mojoj tuzi, upoznao
sam prekrasnu, crnooku, učenu i darovitu Malvinu. No ona me ne htjede ni pogledati u mojim
svećeničkim haljama. Kad me bolest prikovala za krevet, ispovijedio sam svoju dušu starcu kanoniku
koji mi je objasnio da bih bio bolji svjetovnjak nego svećenik koji pati. Oporavio sam se i ne krenuo
put rodnoga sela. Roditelji u nevjerici gledahu u svoga sina u svjetovnim haljinama te me odmah
otputiše iz svoje kuće zbog neoprostive sramote koju sam im nanio. Vratio sam se u grad te sam
dobio priliku da podučavam grofova sina. Ta tko bi lud odbio ovakvu ponudu. Uselih se u
predsjednikovu kuću, osjećao sam se slobodnim i ispunjenim. U kratkom vremenu postigao sam
veliki ugled i poštovanje i kod predsjednika i drugih velikih i važnih ljudi. No moja sreća nije dugo
trajala, školovanje za grofova sina je za par godina završilo te je na meni bilo da se iselim. Hvala
Bogu da na svijetu ima dobrih ljudi, naime grof je saznao u kakvim sam okolnostima živio prije te mi
je dopustio da nastavim živjeti kod njih i mnogo mi je pomagao u svemu. Na tome sam mu
neizmjerno zahvalan. Pomogao mi je da se upišem na orijentalnu akademiju, no u Carigradu
izabraše drugoga. I tako propade moj san o akademiji. Razočaranje i tuga su me sustigli te me bolest
opet prikovala uz krevet. Otac me odlučio o svom trošku školovati u Beču. Studirao sam slavensku i
klasičnu filologiju dvije godine. No otac me više nije mogao školovati jer je upao u dugove. Jedan od
kolega studenata savjetovao mi je da pođem natrag u Hrvatsku i tamo postanem učitelj kako bi
zarađivao. Godinu dana sam predavao u nekoj primorskoj gimnaziji, a nakon što sam položio stručni
ispit, odabrao sam Prag za daljnje nauke. Tu sam se upoznao sa Šenoom. Nakon što sam mu sve
ispričao kroz šalu mi je rekao da mi ne preostaje ništa drugo nego da se bogato oženim. A znate
kako se kaže, u svakoj šali pola istine. U Pragu sam također upoznao Slovenku Minku, koja mi se
učinila dobrom prilikom. Malo pomalo i odredili smo i vjenčanje, a August je trebao biti kum.
Minkini roditelji brzali su s vjenčanje i Šenoi je to postalo čudno, da me žele za zeta, a još ni nije
učiteljem nisam postao. Nadao sam se Minkinom mirazu od šest tisuća forinti, koji bi mene i moju
obitelj izvukao iz dugova. Uz Augustove savjete odlučio sam prijateljski popričati s budućim
puncem, kako ne bih upao u nesretnu ženidbu. Naravno da nije sve moglo teći tako glatko,
ispostavilo se da je miraz bio čista laž te sam razvrgnio zaruke i ostavio Minku. Tada sam položio sve
ispite te je bilo vrijeme da se rastanem od moga dobrog prijatelja Augusta. U Dalmaciji sam dobio
namještenje za učitelja te sam planirao oženiti onu bogatašicu Anđeliju u kojoj nam je svećenik
Antun još u Pragu pričao. No njen stric je čuo da se ja njom želim ženiti radi novca i zabrani joj
udaju. Morala je parobrodom otići u Zadar te me je to dotuklo i pred njom sam si britvom prerezao
grkljan i umro.

SMS upućen Lovri:

Poštovani gospodine Lovro,
Nažalost ne mogu reći da znam kako Vam je jer živimo u potpuno različitim vremenima, u današnje
vrijeme ne prihvatljivo je udati/oženiti se bez ljubavi niti školovati se bez volje. Iskreno mi je žao što
ste imali takav život, što se potratili tolike godine svoga života na školovanje za svećenika iako to
niste htjeli te što su vam tolike godine proletjele u nesretnoj ljubavi. Slažem se, u životu treba biti
dobar i udovoljavati najmilijima, ali kada je u pitanju vlastita sreća mislim da si trebamo biti na
prvom mjestu bez obzira na sve i svakoga. Znam da dok vam se u pred očima urušava vlastiti život
nema baš mnogo opcija za oporavak i da Vam se u tom trenu smrt učinili kao najbolji i jedini izlaz.
Smrt je dakako najbrži izlaz ali onaj za kojim ne trebamo posezati. Uvjeravam Vas, koliko god da
noć bude tamna, svanut će jutro, koliko god zima bila hladna, granut će proljeće, niknut će prve
visibabe, koliko god kiša jako padala, razvedrit će se...
Lijep pozdrav,
Lara

Tematika:
U priči o prijanu Lovri pojavljuju se različite teme, od kojih su najvažnije književna i socijalna
tema. Koju smatrate dominantnom? Zbog čega?
Socijalnu temu smatram dominantnom jer samoubojstvo je stvar na koju narod burno reagira.
Vjeruj da će se 90% ljudi par godina nakon čitanja novele sjećati samo toga da glavni lik na kraju
izvrši suicid. Malo njih, možda 10%, će se sjećati što je Lovro studirao, da je bio profesor
jezikoslovlja i slično. Također smatram da bi se djecu trebalo učiti ovakvim stvarima te provoditi više
predavanja o ljudskoj psihi, depresiji, nezadovoljstvu vlastitim životom te kako izbjeći sve navedene
stvari i živjeti sretan i ispunjen život.

Kompozicija:
Prikažite grafički kompoziciju novele, najprije nacrtajte okvir, a potom u njega uvrstite priču u
priči.
Fabula:
Označite na pripovjednoj crti Lovrin životni put: izdvojite samo događaje koje smatrate
najvažnijima.
Uvod : - Lovro u Ljubljani završava srednju školu i postaje svećenik
- Nesretno se zaljubljuje se u vlastelinovu kći Malvinu
Zaplet: - Lovro se vraća roditeljima u svjetovnim haljinama te ga oni istjeruju
- Lovro postaje učitelj i mentor grofovom sinu
- Nakon što ga je bolest prikovala za krevet ocat ga odlučuje školovati
- Nakon dvije godine školovanja u Beču se vraća kući zbog obiteljskih dugova
- Godinu dana je radio kao učitelj u primorskoj Gimnaziji
Vrhunac: - Odlazi se školovati u Prag te upoznaje Augusta
-Upoznaje Slovenku Minku te ju odlučuje ženiti
-Saznaje da je miraz Minkinih roditelja bio laž te ostavlja Minku
Rasplet: - Lovro i Šenoa se moraju razići jer je Lovro položio sve ispite
- Lovro počinje raditi kao učitelj u Dalmaciji te je odlučio oženiti bogatu Anđeliju
- Anđelijin stric doznaje da Lovro želi Anđeliju samo zbog novca te joj je zabranio
vjenčanje
- Lovro zbog silne tuge izvršava samoubojstvo
Pripovjedač:
Napišite što bi priča dobila ili izgubila kada ni imala sveznajućeg pripovjedača.
Kada bi priča imala sveznajućeg pripovjedača mislim da bi bila dublje, detaljnije i preciznije opisana
no izgubila bi čar misterioznosti te čitatelji ne bi razvijali maštu niti si postavljali pitanje “A što ako?”
koje nas vodi u sasvim druge vode razmišljanja, otvaramo nove vidike te razmišljamo o svakom
pojedinom liku priče sa mnogo različitih gledišta što likovima dalje dodatne pluseve ili minuse kod
čitatelja.

Likovi:
Prikažite lik prijana Lovre. Suprotstavite mu lik pripovjedača Augusta. Navedite imena ženskih
likova. Uočite kakva je njihova uloga u noveli.
-“Prijan Lovro je bio pohrvaćeni Slovenac, mršav, košćat i nekako neskladnog izgleda. Vidjelo se da
silno želi biti elegantan, fin i uglađen, ali mu je sve to nekako nespretno pristajalo, i fino odijelo i
uglađene kretnje. Ipak, učinio se darovit, pun dosjetki i veoma pametan.” “Svi su mu se divili kako je
bistar...”
-August je bio, kao i Lovro, obrazovan, ugledan, pristojan, širokog vokabulara, bistar, inteligentan,...
-Ženski likovi u ovoj noveli su kći vlastelina, Malvina, Slovenka Minka i Dalmatinka Anđelija. S
obzirom da je Lovro u sve tri bio nesretno zaljubljen mislim da je njihova uloga da unesu
dinamičnost, da još više zapletu radnju i još više naglase Lovrinu mizernost.