Lara Batarilović, 2.

Novela od Stanca
Marin Držić

O autoru:

Marin Držić rođen je u Dubrovniku 1508. Godine, bio je hrvatski dramatik i lirik. Držić dolazi iz
poznate građanske trgovačke obitelji, koja je za Držićeva života proživjela financijski slom. Malo je
podataka, a još manje vjerodostojnih podataka o pjesnikovu životu. Godine 1541. boravi kao student u
Sieni, gdje Senat, 12. lipnja, prihvaća njegovu kandidaturu za rektora studentskog doma, uz što se
vezala funkcija prorektora Sveučilišta. O tome što je Držić u Sieni studirao nema neposrednih dokaza,
jedino se, na temelju postojećih informacija, može pretpostaviti da je to najvjerojatnije bilo kanonsko
pravo. Ipak, poznato je da studij nije završio. U prosincu 1545. Držić stupa kao komornik u službu
austrijskog pustolova, grofa Christopha Rogendorfa. Odlazi s njime u Beč, gdje ostaje do polovice
travnja 1546. Godine. U prosincu 1562. stiže u Veneciju, gdje se 1563. spominje kao kapelan
venecijanskog nadbiskupa. Iste godine pronalazimo ga u Dubrovniku. U travnju ili svibnju 1566. stiže
u Firencu. Ovdje upućuje četiri pisma Cosimu Mediciju i jedno pismo njegovu sinu Francescu. U
njima predlaže da se svrgne, prema njegovu mišljenju, nesposobna i neodgovorna vlast u Dubrovniku
i ocrtava plan budućeg ustroja Republike u kojoj bi plemići trebali dijeliti vlast s predstavnicima puka
pod protektoratom Medicija. Radi realizacije tih ciljeva moli, između ostalog, za financijsku pomoć i
neveliku vojnu potporu. Ne dobivši odgovora, napušta Firencu. Umire u Veneciji 2. svibnja 1567.
godine i biva tamo pokopan u crkvi sv. Ivana i sv. Pavla. Držićevi su najveći umjetnički dosezi u
komedijama Dundo Maroje i Skup. Karakterističnim za njegovo stvaralaštvo je renesansni vitalizam,
uz sjene sumnje i ironiju koja nagovješćuje manirističko razdoblje. Neka od njegovih dramskih djela
su: Pomet, Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Džuho Kerpeta, Skup, Arkulin i dr. Neke od
njegovih poezija su: Pjesni, U smrt od Fjore Martinove Šumičić, Epithaphio, Tužba Ljubmira od
komedije Tirene i dr.

(Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Marin_Dr%C5%BEi%C4%87)

https://images.app.goo.gl/WEMeKHXYgpmUCpJL9
LITERARNI DOŽIVLJAJ
1. Koji su vam prizori iz komedije bili smiješni? Opišite ih.
Najsmješniji prizor u komediji mi je kada Dživo prerušen u seljaka Vlaha iz Hercegovine,
priča i upoznaje se sa starcem Stancem jer ga u svojoj mašti zamišljam kako priča sve
najbolje i sve najljepše stvari o svom životu, koji ustvari uopće ne postoji, dok ga jadni,
naivni starac sluša pa možda čak osjeća i ljubomoru na njegov uspjeh.

“S Gacka sam trgovac, govedi trgujem

(…) putujem na suho, more drago mi ni
spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam
na vrat ne prodavam, mo’e posle činim sam.”

2. Jeste li imali poteškoća pri čitanju djela? Navedite ih. Kako ste ih riješili?
Imala sam nekoliko nedoumica oko značenja pojedinih riječi na čakavskom narječju jer živim
u Slavoniji te nisam navikla slušati dubrovački govor. Prije čitanja djela, s obzirom da sam
znala da se radi o na djelu čakavskom narječju, očekivala sam da ću imati mnogo više
poteškoća no snašla sam se vrlo dobro. Smatram da je to zato što na folkloru plešemo plesove
iz svih dijelova Lijepe naše, pa smo se tako dotaknuli i poznatog dubrovačkog plesa Linđe,
učeći pjesme i uzrečice toga kraja mnogo mi se riječi nesvjesno potkralo u pamćenje, a
također mnogo ljudi kojima sam okružena na folkloru govori govorom specifičnoga
mjesta/kraja te iako su svi iz Slavonije, ponekad ne razumijem sve što govore, no s godinama
sam se navikla, pa mislim da mi zato ni ovo nije bilo toliko teško za razumjeti. Ukoliko
određenu riječ nisam znala koristila sam hrvatski rječnik.

3. Opišite kako ste se osjećali čitajući djelo.

Bila sam nasmijana većinu vremena, no također mi je u dosta situacija bilo žao starca Stanca,
osjećala sam nešto poput grižnje savjesti jer, iako nisam nikad takvo što napravila, osjećala
sam da se dječak Dživo, koji je zbio šalu na starcu, općenito naziva “mladost”, odnosno da se
očekuje da bismo mi mladi tako nešto napravili te sam se iz tog razloga osjećala krivo i
žalosno.
STANAC
1. Prikažite lik Stanca: navedite prizore u kojima se pojavljuje i Stančeve osobine koje u
njima dolaze do izražaja.
O liku Stancu čujemo u prvom i drugom prizoru te se pojavljuje u trećem, petom, šestom i
sedmom prizoru.

O Stancu prvi put čujemo u prvom prizoru u razgovoru Vlaha i Mihe. („Nu prvo čuj ovoj!
Sinoć je došao njeki Vlah smiješan i nebog nije našao u gradu nigdje stan, ter se je prislonio
prid fontanu uz mir, kozle je donio i grudu i jedan sir. Š njime sam dosada sprdao, - smiješan
je! ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.“)

U drugom prizoru doznajemo da će mu Dživo prirediti šalu/novelu.

Stanac se prvi put pojavljuje u trećem prizoru. Saznajemo da je siromašan seljak s rijeke
Pive. Kroz njihov razgovor očituju se njegova upornost i radišnost; došao je sve do
Dubrovnika kako bi prodao kozle, sir i grudicu te kako bi nešto zaradio. („Tržak sam donio:
kozlece, grudicu, od šta sam ončas mnio primiti aspricu.“) Dživo se lažno predstavlja Stancu
kao bogati trgovac iz istočne Hercegovine s rijeke Gacke. Stanac mu povjeruje te je očaran
svime što mu Dživo priča. Dživo nastavlja s lažima te sada počinje izmišljati priču kako su ga
vile pomladile kada je na Ivanjdan došao u Dubrovnik. („U ovi grad jednome ja dođoh na
Ivanjdan i srjećom mojome ne nađoh nigdi stan….Probudih se u taj čas i vidjeh kon vode, tuj
gdje s' ti, gdi vile tanačce izvode gizdave i mile….. Svukoh se od tada iz kože jak zmija, opade
mi brada, idoše dlake tja; a mlada kožica lašti se na meni kakono plitica na kojoj pisma nî.
Ja ostah mlad!“) Stanac se također poželi pomladiti nakon Dživine uvjerljive priče, jer je
htio obradovati svoju voljenu, Mionu. Ovdje se pak očituju njegova lakovjernost i naivnost.
(„Gdi bih se po srjeći i ja ovdi pomladio!“ , „Bogme bi 'o' bilo u har! er ne bi naprijeda uza
me plakala grijav peču leda, ma bi mirna stala.“)

Stanac se zatim ponovno pojavljuje u petom prizoru svojim monologom; priziva vile te se
naivno nada kako će ga one svojim ‘moćima’ pomladiti. („Vašima liposti nije slike na sviti, a
sione kripost“) Naivni Stanac ne sluti kako se Dživo sprema našaliti s njim.

U šestom prizoru dolaze maskari prerušeni u vile. Stanac ih uporno moli da ga pomlade, a
one mu govore da ga mogu pretvoriti u buhu, pticu i paklenu napast. Stanac moli da mu
ostvare samo jednu želju da ga se pomladi kako bi i njegova voljena bila sretna ako izgleda
kao dvadesetogodišnji mladić. („A bit ću vazda vaš, teke istom da sam mlad.“)
Posljednji put Stanac se pojavljuje u sedmom, ujedno i posljednjem, prizoru. Pojavljuje se još
maskara koji su prerušeni u seljake te oni mole vile da plešu s njima. Stanac želi plesati, no
ipak ih pristaje poslušno samo gledati sa strane, ali ih moli da se sjete njegovih želja. („Da
bude, gospoje! Istom se spomeni od potrjebe moje vaš ures ljuveni.“) Nakon plesa, vile
pristaju ispuniti njihove želje. Najprije dolazi do sukoba čije želje će prve biti ispunjene. Vile
pristaju prvo ostvariti Stančevu želju. Misleći da će ga pomladiti, Stanac pristaje na sve što
vile zapovijedaju. Vile i maskari vežu Stancu ruke, režu mu bradu, ostavljaju ga te mu
uzimaju kozu, grudicu i sir te mu za to ostavljaju novac. („Uto mu kozle i što je u bisacijeh
dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara što ta pratež valja i otidu tja. Uto se on od varke
osvijesti i skoči za njimi vikajući.“) Kada se osvijestio, Stanac je ljutito vikao za njima te je
prizivao pomoć. (“Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!Bijedan se pomladio, –
ostrigoše bradu! Haram’je tko bi mnio da su u ovomen gradu?! Kozle mi uhitili! Je li tko?
Drži ga!”)

Dolazim do zaključka kako je Stanac naivan, ali i neiskvaren jer smatra da ako on nije
prevario njih, neće ni oni njega, no to, nažalost, u današnjem društvu više nije tako. Također
zaključujem da je vrijedan i radišan jer je došao sve do Dubrovnika kako bi prodao ono što
ima.

2. Smatrate li da je Stanac tipičan lik? Potkrijepite odgovor navodima iz teksta.

Stanac je u jednu ruku tipičan lik, no u drugi i nije. Da je tipičan lik svjedoči nam njegova
životna priča; starac je koji živi na selu te u grad dolazi kako bi prodao stvari koje ima kako
bi si zaradio za život, nije naročito školovan, uspijeva ga se uvjeriti u laži gradskog mladića,
itd. Također bih rekla da i nije baš tipičan lik jer vjeruje u čudesne stvari poput vila koje ga
mogu pomladiti kako bi ponovno mogao izgledati poput dvadesetogodišnjaka te se još više
svidjeti svojoj voljenoj.

3. Komentirajte autorov odabir lika. Smatrate li da je Držić na Stančevoj strani ili na

strani dubrovačkih mladića? Obrazložite svoj odgovor.
Smatram da je Držić na strani dubrovačkih mladića. Prvi razlog je sami naslov: ‘Novela od
Stanca’; Držić smatra da je stvar koju su mladići priredili starcu šala, tj. novela. Da je naslov
djela npr. ‘Barbarizam prema Stancu’ mislila bih suprotno. Također jedna od pouka djela je
da ne smijemo biti naivni, lakovjerni i neiskvareni, jer bismo zbog toga mogli biti tema
izrugivanja.

DŽIVO, MIHO, VLAHO

1. Navedite nekoliko osobina koje su zajedničke ovim likovima.
Dživo, Miho i Vlaho imaju mnoge zajedničke osobine, kako se kaže: “S kim si, takav si.”, no
izdvojila bih neke najnaglašenije. To je definitivno kombinacija lukavosti/mudrosti i
nezrelosti. Iz njihova načina razmišljanja i smišljanja zabave, definitivno se vidi da su odrasli
igrajući se na ulici bez sve silne današnje tehnologije. Bili su dovoljno lukavi da smisle takvu
šalu i cijeli njezin tijek, no također su tim činom pokazali koliko su zapravo samo nezrela
djeca koju zabavlja tuđa sramota i bol.

2. Komentirajte ponašanje dubrovačkih mladića: osvrnite se na uzrok, sam tijek i

posljedice njihove šale sa starcem.
Uzrok šale sa starcem Stancem je, pretpostavljam, dosada. Vidi se da mladići nisu imali
nikakve loše ili zle namjere prema Stancu, no u starcu su vidjeli potencijalni izvor zabave.
Tijek njihove šale tekao je vrlo fluidno, po planu. Nakon što je Stanac povjerovao u Dživine
laži krenuo je ‘u akciju’ pomlađivanja. Sve je išlo točno onako kako su mladići zamislili te
kada je za to došlo vrijeme, izveli su novelu. Posljedice i nisu posebno negativne, kakve su
trebale biti s obzirom kakav su bezobrazan i neodgovoran čin izveli. Sve što su pretrpjeli
mladići je malo Stančevog vikanja, koji se, vjerujem, ne može ni približno usporediti s
njihovim veseljem nakon uspješno izvršene novele. “...Bijedan se pomladio, – ostrigoše
bradu! Haram’je tko bi mnio da su u ovomen gradu?! Kozle mi uhitili! Je li tko? Drži ga!”

3. Opišite kako gradski mladići doživljavaju Stanca. Nakon toga prikažite doživljaj
grada iz Stančeve perspektive. Usporedite te dvije perspektive.
Gradski mladići Stanca smatraju naivnom osobom lakom za prevariti i uvjeriti u laži te u
njemu vide samo potencijalni izvor zabave. Mladići čak na neki način smatraju da su ‘bolji’
od Stanca jer oni žive u velikom i poznatom gradu, dok je Stanac siromašni seljak koji je
došao iz običnog sela. Mladići si stoga uzimaju za pravo zbijati šale na Stančev račun, što
pokazuje da ga uopće ne poštuju kao osobu koja je starija od njih.
Stanac se nakon što biva uvjeren u sve Dživine laži počinje diviti gradu i njegovim
mogućnostima. Na mladiće je gledao kao na nešto ‘veće’ od sebe zbog ponude koje su mu
dali. Stanac naivno nasjeda u njihovu zamku te kada se osvijesti i shvati o čemu se radi u
njima ne vidi ništa osim varalica, a sebe proziva luđakom zbog svoje lakovjernosti. “Prem ti
sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!...”

KOMEDIJA
1. Odredite dijelove dramske kompozicije Novele od Stanca: uvod, zaplet, kulminaciju,
preokret radnje i rasplet.
Uvod: Miho se iskrada iz kuće te priča s Vlaho na ulici - “...pak se niz konopac na ulicu
kalam, a mudri moj otac u odru mni da sam.”

Zaplet: Dolazi Dživo, mladići odlučuju da će se našaliti sa starcem - “...noćas razum sreče s
kim ćeš slavan biti!”

Kulminacija: Dživo govori Stancu da su ga vile pomladile, a Stanac mu vjeruje i želi se

pomladiti - “Sjutra pri ovoj vodi moć ju ćeš viditi: prvu vil upaziš, ima ju pri sebi; čin’ noćas
da ne spiš, er će doći k tebi.”

Preokret radnje: Maskari i mladići nasamaruju Stanca, uzimaju mu sve stvari, briju mu bradu,
ostavljaju novac i bježe - “(…)Da bude diklice, (…) moje violice! Nut što sam veoma sijed!”

Rasplet: Stanac se osvijestio, ljutito viče za njima i priziva pomoć te shvaća da je nasamaren -
“Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga! Bijedan se pomladio, – ostrigoše bradu!
Haram’je tko bi mnio da su u ovomen gradu?! Kozle mi uhitili! Je li tko? Drži ga!”

2. Izdvojite vama najsmješniju situaciju u komediji. Komentirajte svoj odabir.

Najsmješnija mi je situacija u komediji Dživino lažno predstavljanje Stancu. Iako je samo
gradski mladić, on uspijeva složiti vrlo uvjerljivu priču o trgovanju i nekom životu koji on
uopće ne živi. Toliko je vješto lagao da mu je starac povjerovao; svi znamo koliko su stari
ljudi mudri. Ta mi je situacija duhovita jer, iako Dživo svjesno i namjerno laže starcu, ne
povrjeđuje njegove osjećaje, zapravo samim laganjem Dživo je povrijedio samo svoje
osjećaje jer je, pretpostavljam, pričao o nekom idealnom životu koji bi i on stvarno volio
živjeti.
“S Gacka sam trgovac, govedi trgujem
(…) putujem na suho, more drago mi ni
spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam
na vrat ne prodavam, mo’e posle činim sam.”

3. Komu se smijemo u ovoj komediji? Zbog čega?

U ovoj komediji smijemo se starcu Stancu, njegovoj naivnosti i neiskvarenosti, što zapravo
uopće nisu razlozi za smijeh. Jadni starac nije smatrao da u njegovu okruženju postoje ljudi
koji bi mu lagali, prevarili ga, a naročito ne ljudi koji bi ga na račun toga ismijavali. Nažalost,
u krivu je jer današnji narod, naročito mladi, nemaju poštovanja prema starijima kao što su
ljudi prije imali. Svijet bi definitivno bio ljepše mjesto za živjeti kada bi svatko svakome
mogao vjerovati te se upoznavati bez straha od laži.

RENESANSNO I SUVREMENO
1. Smatrate li šalu sa Stancem duhovitom? Obrazložite svoj odgovor.
Šalu nad starcem Stancem ne smatram duhovitom, dapače, osjećam se loše čitajući kako su se
mladići zabavljali čineći tu zlobu jadnom, lakovjernom starcu. Mladići su iskoristili Stančeve
slabosti kako bi se našalili s njim, što je posljednja stvar koju bih smatrala duhovitom ili
zanimljivom. Sve što su mladići trebali napraviti prije nego što su ostvarili svoje ideje je
promisliti: “Kako bih se ja osjećao da mi netko napravi nešto ovako?”

2. Smatrate li da je antiteza mladost – starost i danas aktualna? Obrazložite svoj

odgovor.
Da, smatram da je antiteza mladost – starost i danas aktualna. Po ovom pitanju na pamet mi
padaju dvije teme o kojima u obitelji često pričamo te koje se također vrlo često pojavljuju u
medijima. Naime, u staračkim domovima sve se više bilježe slučajevi nasilja nad starijim,
nemoćnim, bolesnim i nepokretnim ljudima. Stariji ljudi, naročito oni koji su bolesni i/ili
nepokretni, ovise o pomoći nas mladih, no mladi često koriste njihovu nemoć kako bi
iskaljivali svoj bijes ili ih zanemaruju. Također ljudi često kradu od starijih ljudi, čime
dolazimo do druge teme. U vijestima se dugo protezala vijest o krađi lažnog bankara čak 10
000 kuna od stare gospođe koja je mislila kako svoj novac stavlja u banku, upravo kako se
ovako nešto ne bi dogodilo. Mladi bi trebali mnogo više poštovati starije te ima pomagati i
maksimalno olakšati situaciju u kojoj se nalaze.

3. Smatrate li da je antiteza selo – grad i danas aktualna? Obrazložite svoj odgovor.

Da, smatram da je antiteza selo – grad i danas aktualna. Iako bi svima trebalo biti svejedno
živi li netko u gradu ili selu, u Zagrebu ili Vrbanji, u Osijeku ili Vrbanji, u Vukovaru ili
Sikirevcima, postoje ljudi koji i danas osuđuju ljude na osnovu toga što dolaze sa sela.
Mnogo sam priča čula kako se srednjoškolci rugaju svojim vršnjacima sa sela jer obavljaju
poslove tipične za seoski kraj: kopanje, oranje, napajanje stoke i slično. Po mom mišljenju,
mnogo je teže živjeti na selu jer se ljudi na selu bave teškim fizičkim poslovima, nemaju veće
prehrambene trgovine, ambulantu i slično, dok mi u gradu imamo sve i ne bavimo se teškim
poslovima.

4. Kako bi se, prema vašemu mišljenju, odvijala šala sa Stancem u našemu vremenu?
U današnje vrijeme šala bi vjerojatno tekla nekim potpuno drukčijim tokom. Djeca u
današnje vrijeme zbog sve silne tehnologije uopće nisu maštovita, što je, ako mene pitate,
jako tužno. Tematika šale bi, vjerujem, bila potpuno drukčija te bi vjerojatno bila povezana s
nekim poznatim YouTube-rom ili TikTok-erom, jer je to sve čemu današnja djeca posvećuju
pažnju. Također vjerujem kako bi šala bila snimljena te postala viralna na društvenim
mrežama.

II. Odaberite dvije ponuđene teme za pisanje.

3. Napišite tekst od 200 riječi u kojemu ćete opisati kako se mladi ljudi danas
zabavljaju.
Mladi se danas uglavnom zabavljaju u noćnim klubovima ili kafićima, no cijela situacija s
koronavirusom i epidemiološkim mjerama prisilila ih je i na kućne varijante zabavi – privatne
zabave. S obzirom da bi bilo pogrešno sve mlade svrstati u ‘istu ladicu’ govorit ću o dvije
vrste mladih i njihovom načinu zabavljanja. Jedna vrsta su ljudi poput mojih prijatelja;
zabavljamo se družeći na večernjim kavama kod nekoga od prijatelja, zajedno plešemo u
KUU Kristal te nas iznimno vesele folklorni nastupi i zabave uz tamburaše, volimo i večernje
šetnje, vožnje biciklom na vikendicu izvan grada i slično. Zatim imamo drugu vrstu mladih
koje vesele kasni izlasci uz mnogo alkohola i drugih opijata poput cigareta, no i mnogih
drugih zabranjenih supstanci. Žalosno je gledati koliko se mnogo mladih danas ne zna dobro
provesti bez alkohola. Umjesto toga, svi bi mogli provesti kvalitetno vrijeme u okruženju
svojih prijatelja, smijehu i veselju. Također volim što više fotografirati kako bi se uvijek
mogla prisjetiti lijepih trenutaka, naročito u situacijama poput karantene koja nas je zadesila
kada se ne smijemo okupljati i družiti.

5. Napišite monolog Mihina oca kad je shvatio da mu je sin bez dopuštenja otišao u
noćni izlazak (monolog može biti pisan na vašemu mjesnom govoru ili na standardnome
jeziku).
Ta ona moja delija opet se otišla na sokak kerit’ i bećarit’, dadu ni pitao ne bi za dopuštenje. Ta
današnja dica se ni Boga ne boje. Meni u njegovi’ godina ni palo na pamet nije da kroz pendžer
bježim da bi ašikovao sa nekom curom. Kaže mi komšija da ga je u Aninoj avliji viđeo, a kaže i da s
Mihom zna rakju piti. Deder oprostit ću mu i tu rakju što pije, samo da đuvegija ne bude ta on si ni
kru ne zna narizati sam. Ni kujnu ne zna očistit ta neće valjda moja lipa snaja.