Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika:
THE ISLAND

S engleskoga prevela
Andrea Šimunić

v|b|z ZAGREB
2022.

2
 Knjige.Club Books

O, ne boj se - jer otok pun je glazbe

I razne zveke, slatkih pjesama
Što dušu blaže, a ne vrijeđaju.
William Shakespeare, Oluja,1 1611.

1
Prijevod Milan Bogdanović, elektire.skole.hr (Sve napomene u fusnotama su prevoditeljičine.)

3
 Knjige.Club Books

Napunih se
Gorkim i slatkim
Prije nego što
to nešto,
to nešto
izvana
Dođe.
2
Oodgeroo Noonuccal, Nije moj stil

2
Oodgeroo Noonuccal (1920. - 1993.) - australska aboridžinska pjesnikinja, umjetnica,
edukatorica i politička aktivistica

4
 Knjige.Club Books

NEPOVJERLJIVIM ŽUTIM okom vrana ju je gledala s eukaliptusa pogođena munjom.

Vrana je smrt.
Ako se oglasi, umrijet će. Ako odleti prema Jacku, a on se okrene da pogleda,
umrijet će.
Vrana ju je promatrala napola okrenute glave.
Puzala je kroz suhu travu, došla do panja, zastala i povratila dah.
Rubom majice obrisala je znoj s čela. Iscijedila je mokru majicu najbolje što
je mogla.
Na trenutak se sabrala, a zatim puzeći prošla pored stabla, sve dok nije došla
do ruba pustopoljine. Više ničeg nije bilo između nje i Jacka, osim plaže. Nikakvo
raslinje. Nikakav zaklon. Više nije imalo smisla puzati.
Polako, jako polako, ustala je.
Pažljivo je prebacila mačetu iz lijeve u desnu ruku. Bilo je to teško staro oruđe
prekriveno hrđom. Primila je napuklu drvenu ručku u nadi da se neće raspasti
kad zamahne njome.
Umirivši se, oprezno je krenula.
Već je prije ubijala - losose, pastrve, patke.
Ali ovo je drugačije, zar ne? Posve drugačije.
Ovo je ljudsko biće.
Jacko je sjedio leđima okrenut njoj, nogama zajahavši spremnik za naftu.
Stara puška prebačena preko njegova ramena iz njezine je perspektive izgledala
prilično smrtonosno.
Prišla je bliže, polako, bosim nogama po kamenju i šljunku.
U zaljevu, nedaleko od obale, nešto se golemo pomaknulo pod vodom. Dobro
su odlučili što nisu pokušali plivati da se spase. Bila je to naborana leđna peraja
velike bijele psine. I Jacko je vidio morskog psa. Ustao je, spustio pušku s ramena
i pucao u njega. Puška se oglasila svemoćnim praskom koji je razbio tišinu.
Čaplje i galebovi uzletjeli su s mulja.
Ponovo je pogledala vranu.
Nije se uznemirila. Još je sjedila na najvišoj pocrnjeloj grani, postrance
zureći u nju. Već je viđala takav razvoj događaja. Bez sumnje je očekivala
skorašnje strvine.
5
 Knjige.Club Books

Jacko je očito promašio. „Kvragu!“ rekao je sebi u bradu, stojeći s puškom

u objema rukama, kad je morski pas otplivao u zaljev i nestao iz vida.
Čekala je da odloži pušku, ali nije to učinio.
Samo je stajao i zurio u vodu.
Olivia je još uvijek ležala pred njim, nepomična.
Voki-toki je zakrčao.
Jacko je povukao zasun puške prema natrag i mjedena patrona odletjela je u
pijesak. Gurnuo je zasun prema naprijed, a novi metak kliznuo je u ležište.
Ako se sad oglasi, a on se okrene, znala je da će joj bez oklijevanja pucati u
prsa: Razumjela se u puške i pretvarala se da ih voli kako bi provodila vrijeme s
ocem. Znala je da bi izlazna rana kalibra 303 na ovoj udaljenosti bila veličine
lopte za bejzbol.
Stajala je nepomično i čekala da Jacko vrati pušku na rame, ali on je nastavio
zuriti u more i mrmljati sebi u bradu.
Sunce je bilo iza nje i njezina se sjena primicala njegovu vidnom polju. To joj
se nije sviđalo. Da mu se mogla približiti na bilo koji drugi način, učinila bi to,
ali nije bilo drugog načina. Ako priviri samo malo ulijevo, vidjet će rub njezine
siluete.
Barem je bila uz vjetar.
Galebovi su se spustili. Čaplje su se smjestile na vodi.
Sunce ju je pržilo po golom vratu i rukama.
Jacko je konačno prebacio pušku preko ramena i sjeo. Izvadio je upaljač i
cigarete. Zapalio je jednu i vratio upaljač u džep.
Oprezno je zakoračila. Sjena se također pomaknula.
Jacko se nije ni trznuo. Sad je bila četiri i pol metra od njega. Naslonio se i
otpuhnuo dim prema nebu. Napravila je još jedan korak prema njemu. Prvo prsti,
zatim taban, pa peta. Jako polagano spustila je stopalo na kamenitu plažu.
Prsti, taban, peta.
Još jedan korak.
Pa još jedan.
Sve do...
Kratak i oštar ubod nevjerojatna bola.
Nazubljeni rub razbijene boce probio joj je kožu na peti.
Ugrizla se za usnu da ne zajauče. Njezina se sjena ljuljala, naizgled
pokušavajući privući Jackovu pažnju. Trepnuvši da otjera suze, prekrižila je noge
i sjela. Krvarila je, ali staklo nije prodrlo preduboko. Uhvatila je krhotinu i
izvukla je iz stopala. Polizala je palac i protrljala ranu, pa je bol uminuo. Uzela
je plosnati kamen i prislonila ga na posjekotinu. Krvarenje se usporilo. Morat će
poslužiti. Nije mogla cijeli dan ovdje sjediti.

6
 Knjige.Club Books

Ponovo je ustala i napravila nekoliko opreznih koraka.

Njezina izdajnička sjena sad je već poprilično bila u Jackovu vidnom polju.
Bliže.
Mogla je pročitati natpis na poleđini njegove znojem namočene, žute majice
bez rukava. Iznad riječi PIVO BINTANG bila je crvena zvijezda.
Mogla ga je nanjušiti. Zaudarao je po znoju, dimu cigareta i motornom ulju.
Bilo je tiho. Odjeci pucnja iz puške nestali su i jedini zvuk bio je hučanje
morske vode u zaljevu.
S njezine lijeve strane posljednja naznaka ranojutarnje izmaglice isparavala
je na suncu. Zrak je odisao nadolazećom vrućinom. Bit će pržiona. Moguće više
od četrdeset tri stupnja.
Sjetila se da je četrnaesti veljače. Smiješno kako su godišnja doba obrnuta.
Kod kuće bi bilo pet stupnjeva ili čak hladnije.
Valentinova.
Prije točno dvanaest mjeseci Tom je došao na prvu masažu u klinici u
Zapadnom Seattleu.
Padao je snijeg. Kad je legao na stol, još su mu uvijek pahuljice bile u kosi.
Koliko se toga može promijeniti u godinu dana.
Tad nije imala djecu, prijetila joj je nezaposlenost i živjela je u onom vlažnom
stanu blizu plaže Alki. Sad je bila u braku, odgovorna za dvoje djece i na jednoj
drugoj plaži na drugom kraju svijeta spremala se ubiti čovjeka kojeg je jedva
poznavala.
Napravila je još tri oprezna koraka i podigla mačetu.

7
 Knjige.Club Books

1.

NA ZNAKU je pisalo: ALICE SPRINGS 25, PENNANT CREEK 531, DARWIN 1517.
Nakratko je razmislila o tome.
Ako promaše Alice, morat će prijeći još petsto kilometara (više od tristo milja)
prije nego što dođu do hrane, vode i goriva. Pogledala je obje strane prazne
autoceste kroz bočne prozore, ali nije vidjela baš ništa. Radio se gubio posljednjih
dvadeset minuta, ali možda se signal malo popravio. Čula je kako John Lennon
pjeva o „starom kabrioletu“ koji „polako napreduje“.3
Mogla je prepoznati gotovo sve pjesme Beatlesa po samo jednom ili dva tona
i odsječku teksta. Njezini roditelji, kao i većina ljudi na Otoku gusaka, obožavali
su Johna Lennona, a kako je televizijski i internetski prijam bio sporadičan, glazba
je tako bila još važnija. Pjesma je završila, a DJ je počeo govoriti. „Bila je to
‘Come Together’, prva pjesma s albuma Abbey Road. Prije toga čuli smo ‘Hey
Jude’. Zna li netko s kojeg je albuma ‘Hey Jude’?“
DJ je pričekao odgovore slušatelja.
„Nije bila ni na jednom albumu, nego singlica“, šapnula je Heather.
„Ne, nemojte zvati. Ovo nije natjecanje. To je trik-pitanje. ‘Hey Jude’ nije
bila objavljena ni na jednom od Beatlesovih albuma, samo na kompilacijama.
Dakle, ljudi, nadam se da ste uživali u umjerenom ponoćnom vremenu jer dosegli
smo najnižu dnevnu temperaturu - trideset šest Celzijevih stupnjeva, što je, za
staranje koje ne znaju, devedeset šest zarez osam stupnjeva Fahrenheita.“
Tom je uzdahnuo u snu, pa je stišala radio. Pred njim je bilo naporno jutro i
svaka sekunda sna koju ugrabi dobro će mu doći. Okrenula se da pogleda djecu. I
ona su spavala. Premda je Owen bio na mobitelu do prije pola sata, besmisleno se
nadajući da će se Wi-Fi signal pojaviti u pustinji. Olivia se davno onesvijestila.
Heather je pogledala jesu li oboje još uvijek vezani pojasevima, pa se ponovo
usredotočila na praznu cestu.
Vozila je dalje.
Šuštavi radijski prijam. Moljci na prednjim svjetlima. Klopotanje Toyotinih
kotača po asfaltu.

3
Old flat-top... groovin’ up slowly, stihovi su iz pjesme Come Together Beatlesa.

8
 Knjige.Club Books

Pomislila je da su filmovi o Pobješnjelom Maxu vješto montirani kako bi

uklonili stvarnu dosadu vožnje kroz australsku zabit. Još od Ulurua4 cijeli je
krajolik bio isti. Zbog toga je čeznutljivo pomislila na donekle uzbudljivu jutarnju
gužvu na mostu u Zapadnom Seattleu. Ovdje uopće nije bilo drugih vozila; samo
zvuk Toyote i radija koji se povremeno čuo. Nije bilo ljudi na vidiku, ali pored
prometnog znaka radova na putu vidjela je velike smećkaste strojeve prekrivene
prašinom koji su se odmarali pored sporedne ceste poput uspavanih mastodonata.
Vozila je dalje i počela se brinuti da je krivo skrenula. Nije bilo znaka za grad
ni za zračnu luku. GPS se dugo nije ažurirao i, sudeći po njemu, bila je izgubljena
u prostranom i praznom ništavilu, negdje u Sjevernom teritoriju.
Njezina se nelagoda pojačala kad je cesta postala lošija. Tražila je znakove
života pred sobom i kroz bočne prozore.
Ništa.
Kvragu, sigurno je ondje na gradilištu pogrešno...
Prednja svjetla iznenada su obasjala velikog sivog klokana.
„Sranje!“
Nagazila je na kočnicu i Toyota je uz drhtaj stala, uznemirujuće dugo
usporavajući. Tom i djeca nagnuli su se prema naprijed, a zatim su ih pojasevi
povukli natrag.
Tom je zastenjao. Olivia je uzdahnula. Owen je progunđao. Ali nitko od njih
nije se probudio.
„Ludo“, rekla je, zureći u klokana. Još uvijek je stajao ondje, metar i pol od
auta. Još jedna sekunda i doživjeli bi ozbiljnu nesreću. Ruke su joj se tresle. Teško
je disala. Trebalo joj je zraka. Izbacila je iz brzine i, ostavivši svjetla upaljena,
isključila Toyotu. Otvorila je vrata i izašla. Noć je bila topla.
„Briši“, rekla je velikom klokanu. „Ne mogu nastaviti dok stojiš nasred
ceste.“
Nije se pomaknuo. „Briši!“ rekla je i pljesnula dlanovima.
Jos uvijek je zurio u auto. Kako to da nije razumio općepoznati izraz briši?
„Možda su ga zaslijepila prednja svjetla. Isključite ih“, rekao je glas iz tame
s njezine desne strane.
Heather je poskočila, okrenula se i ugledala čovjeka koji je stajao nekoliko
metara dalje od nje u pustinji. Kad je saznala da ide u Australiju, Carolyn ju je
upozorila na „najopasnije zmije i pauke na svijetu“, a kad to nije upalilo, poslala
joj je popis filmova o autostoperima koje su u australskoj divljini ubili manijaci.
„To je cijeli žanr, Heather! Sigurno se temelji na stvarnosti“, rekla je Carolyn.

4
Uluru (Ayers Rock), impresivni crveni monolit jugozapadno od Alice Springsa, na području
Sjevernog teritorija u Australiji i istoimeni nacionalni park. Sveto mjesto za australske
Aboridžine, nastalo na početku stvaranja, u vrijeme snova.

9
 Knjige.Club Books

Heather je pogledala samo jedan od tih filmova, Vučji potok, ali i taj joj je bio
dovoljno strašan.
„Nisam vas htio prestrašiti“, rekao je čovjek. Srce joj je lupalo, ali čovjekov
je glas bio tako blag, nježan i neprijeteći da se istog trena umirila.
„Ovaj, oprostite, što ste rekli o svjetlima?“ upitala je.
„Sigurno su ga zaslijepila prednja svjetla. Isključite ih i dajte mu minutu“,
čovjek je rekao.
Gurnula je ruku u Toyotu i isključila svjetla. Čovjek je malo pričekao, a zatim
izašao na cestu. „Hajde, veliki! Odlazi odavde!“ rekao je i pljesnuo dlanovima.
Klokan je okrenuo glavu, oboje ih naizgled nezainteresirano pogledao, a zatim
svojim ritmom odskakutao u noć.
„Pa, dobro je završilo. Hvala vam“, Heather je rekla i pružila čovjeku ruku.
Rukovali su se. Bio je niži od metar i sedamdeset, star otprilike šezdeset godina i
imao je tamnu kovrčavu kosu. Na sebi je imao crvenu vestu, kratke traperice i
japanke. Bili su u Australiji gotovo tjedan dana, a ovo je bio prvi Aboridžin kojeg
je Heather srela. Ovdje, usred ničega.
„Niste odavde, pretpostavljam“, čovjek je rekao.
„Ne. Ni blizu. Ja sam Heather iz Seattlea. Mislim, iz Amerike.“
„Ja sam Ray. Ni ja nisam odavde. Ovdje smo samo zbog sajma. Ja i moja
škvadra.“
„Vaša škvadra?“
„Da, ovdje smo samo zbog sajma. Dolazimo svake godine.“
Kad su joj se oči priviknule na mrak, vidjela je da je u pustinji s njim mnogo
ljudi. Zapravo, bio je to cijeli kamp, možda njih dvadeset ili trideset. Stariji ljudi
i mala djeca. Većina njih spavala je, ali neki su sjedili oko vatrenih ugaraka.
„Kamo želite ići? U Alice?“ Ray je upitao.
„Želim doći do zračne luke. Ako nastavim ovom cestom...“
„Ma, trebali su to bolje označiti. Ova će vas cesta u velikom krugu odvesti u
divljinu. Samo se vratite onamo gdje ste vidjeli znak radova na cesti i skrenite
desno. Bit ćete u Aliceu za petnaest minuta. Neće biti prometa.“
„Hvala vam.“
Ray je kimnuo. Nakratko su stajali u nelagodi. Otkrila je da baš i ne želi
završiti razgovor. „Kakav je to sajam koji ste spomenuli?“ upitala je.
„Sajam u Alice Springsu. To je veliki događaj godine u ovom kraju. Bijelci
ne vole da se motamo oko grada, ali ne mogu nas spriječiti da dođemo na sajam.“
„Kakav je to sajam? Državni?“
Ray je kimnuo. „Nešto slično, pretpostavljam. To je stočni sajam, ali ima
hrane i glazbe. Vrtuljaka za djecu. Ljudi dolaze iz mjesta udaljenih stotinama

10
 Knjige.Club Books

kilometara. Obično je u srpnju. Ove je godine ranije. Škvadra s cijelog teritorija,

neki čak iz Queenslanda. Moja škvadra pješači već tri dana.“
Začuđeno je opet pogledala njegovu „škvadru“. Ovi ljudi - bake, roditelji i
mala djeca - pješače kroz pustinju već tri dana?
„Klinci nikad nisu vidjeli Amerikanku. Imat će o čemu pričati. Biste li im se
na brzinu javili?“ Ray je upitao.
Heather je provela nekoliko minuta upoznajući Rayevu obitelj - odnosno, one
od njih koji su bili budni. Njegovu unuku Nikko i suprugu Chloe. Chloe se divila
njezinim naušnicama, pa ju je Heather molila da ih uzme u znak zahvalnosti za
Rayevu pomoć na cesti. Prihvatila je dar, ali tek kad je Ray dao Heather mali
džepni nož koji je izradio.
„Prodajem ih na sajmu. Tvrdo drvo eukaliptusa i meteorsko željezo“, rekao
je.
„Meteorsko željezo?“
„Da. Od meteora koji je pao u Wilkinkarru.“5
Na džepnom nožu bile su rezbarije emua i klokana s jedne i nečega nalik na
Mliječni put s druge strane. Bio je predivan. Odmahnula je glavom. „Ne mogu ga
uzeti! Sigurno vrijedi stotine...“
„Bit ću sretan ako dobijem dvadeset dolara po komadu. Uzmite ga. Tako je
pošteno. Razmjena. Naušnice za nož. Vidite taj prsten na dnu? Čuo sam, ako
stavite ključeve na njega i stavite ga na pladanj pored detektora metala s
mobitelom, da ga čak možete unijeti u zrakoplov. Misle da je običan privjesak za
ključeve.“
Nije mogla odgovoriti Raya od dara, pa ga je sa zahvalnošću primila. Ušla je
u Toyotu, mahnula i vratila se natrag do znaka radova na putu; ovaj je put ispravno
skrenula za Alice. Kako se grad približavao, tako je cesta postajala sigurnija u
sebe. Kuće i trgovine pomaljale su se iz mraka. Vidjela je logorske vatre i
muškarce i žene okupljene oko njih. Još Aboridžina koji su očito išli na sajam.
Mobitel je ponovo našao GPS signal. Radio je ponovo oživio. „Na sljedećem
raskršću skrenite lijevo za zračnu luku u Alice Springsu“, glas s Google karti
iznenada je objavio prpošnim australskim naglaskom.
Heather je bila u zračnoj luci za deset minuta. Odvezla se do parkirališta rent-
a-cara i ugasila auto. Iznad crteža tužnog psa i ravnodušne mačke pisalo je: ne
hranite dinge, divlje pse i mačke. Provjerila je jesu li vrata zaključana i pustila
ostale da još malo odspavaju.
„Došli smo“, konačno je rekla i nježno prodrmala Toma.

5
Wilkinkarra, kako ga nazivaju Aboridžini, odnosno Jezero Mackay, najveće je slano jezero u
Zapadnoj Australiji. Nalazi se u Velikoj pješčanoj pustinji i djelomično je suho.

11
 Knjige.Club Books

Protegnuo se. „O, sjajno. Hvala, dušo. Mogao sam ja voziti! Trebala si me
probuditi. Je li bilo problema?“
„Zapravo ne, ali pojavio se veliki klokan nasred ceste“, rekla je i spojila
džepni nož na privjesak za ključeve.
„Vidjela si klokana i nisi nas probudila? Ma daj, Heather!“ Owen je
progunđao sa stražnjeg sjedala prije nego što ga je obuzelo zijevanje.
Probudili su Oliviju, uzeli torbe te omamljeni i pospani ušli u zgradu
terminala. Uranili su na let tri sata. Tom nikad nije kasnio na let i nije htio sad
početi s lošim navikama.
Zračna luka bila je prazna, izuzev pretjerano našminkanog para gotičara koji
očito nije sličio svojim fotografijama u putovnicama. Kad je bio njezin red za
rendgen, Heather se osmjehnula starijoj službenici.
„Današnji gotičari previše se šminkaju i ni blizu dovoljno ne tulumare“, rekla
je. Žena je nakratko razmislila, a zatim se podsmjehnula. Mahnula je obitelji da
prođe.
Nitko nije zaplijenio džepni nož. Na Heatherinu sreću. Zato što će joj dva
dana poslije spasiti život.

12
 Knjige.Club Books

2.

VODILI SU pospanog Owena i Oliviju prema izlazu. Ukrcaj je bio rano i bili su
jedini putnici u poslovnoj klasi; zapravo, bili su gotovo jedini putnici u cijelom
avionu. Let je stvarao nervozu u Tomu. Profesionalno nije odavao dojam da je
ikad nervozan, ali bio je. Kad je prvi put došao u kliniku za masažu, Heather je
gotovo odmah shvatila da njegovi problemi s leđima nisu posljedica „stare ozljede
na skijanju“, nego napetosti koju je nakupljao u ramenima i donjem dijelu leđa.
Liječnici su često bili najnepovjerljiviji kad je riječ o prednostima dobre masaže,
ali morala ga je samo dobro izgnječiti i do kraja prve masaže bio je osamdeset
posto izliječen. Razlog njegova vraćanja na masažu bio je više to što su se
povezali nego bilo kakva „ozljeda“.
Stjuardesa je počela navoditi sigurnosne mjere.
Potapšala je Toma po bedru i on joj se osmjehnuo.
„Gladan sam“, Owen je rekao.
Heather je posegnula u ruksak i ponudila mu energetsku pločicu sa žitaricama.
Odmahnuo je glavom. „Ne te! Bože, Heather, znaš da ih mrzim!“
„Pojeli smo sve s jagodama. Samo mi je ova ostala“, Heather je rekla.
„Onda zaboravi!“ Owen je rekao. Vratio je slušalice na uši, navukao
kapuljaču, uključio mobitel u punjač i ponovo pokrenuo igricu utrke.
Heather je malo meditirala dok je avion klizio po pisti. Sve je put. Njezin je
umor put, Owenov je prezrivi pogled put, Tomov je stres put, Olivijino je lijepo i
pospano lice put.
Uzletjeli su točno pred zoru, s veličanstvenim krajolikom s lijeve strane
zrakoplova i Suncem koje je naizgled izlazilo iz prostranog crvenog ništavila.
Australija je velika gotovo kao Amerika, ali ima manje od desetine stanovnika
Amerike. Pustinja oker, crvene i grimizne boje. Nepregledne pustare željeznog
crvenila isprekidane golemim pješčenjačkim kamenjem koje je izgledalo poput
nadgrobnih spomenika davno izumrle rase divova. Pomislila je na Raya i njegovu
„škvadru“ kako pješače onuda da bi došli na sajam. Nevjerojatno.
Kapci su joj bili teški. Samo ću na minutu zatvoriti oči, pomislila je.
Probudila se kad su sletjeli u Melbourne. Sanjala je Seattle. Snijeg u
šumarcima Parka prirode Schmitz, „Gdje...“ zaustila je, a onda se sjetila.
Zračna luka bila je ista kao sve zračne luke, a grad je sa stražnjeg sjedala
velikog terenca izgledao kao svi gradovi. Tom je sprijeda čavrljao s Jenny,
13
 Knjige.Club Books

predstavnicom konferencije. Heather je sjedila straga pored još uvijek uspavane

Olivije. Owen je sad bio budan, zadubljen u knjigu o australskim zmijama,
navučene kapuljače, ne gledajući kroz prozor. Jedna od stvari o kojoj su Tom i
njegovi prijatelji iz generacije X brinuli na večerama bila je da milenijalci i
generacija Z „nisu dovoljno prisutni u svijetu“, ali Heather nije uopće krivila
Owena zbog toga što nije prisutan. Svijet mu je oduzeo divnu majku neposredno
prije dvanaestog rođendana. Svijet mu je u život gurnuo mršavu nepoznatu ženu
koja je trebala biti „nova mama“. Kakvo sranje.
„Kao što ste tražili, smjestila sam vas u Airbnb na plaži“, Jenny je rekla,
okrenuvši se i pogledavši Heather. Bila je mlada, u dvadesetima, bakrenaste kose
i nasmiješena.
„Nisam tražila...“ Heather je zaustila.
„Ja sam to tražio, dušo“, Tom je rekao. „Mnogo bolje od konferencijskog
hotela. Provjerio sam mjesto online. Sjajno je. Dom daleko od doma.“
„O, naravno. U redu“, Heather se složila, premda se potajno radovala posluzi
u sobu i malom ugađanju sebi dok Tom obavlja svoje konferencijske obaveze.
Vozili su se po svjetlucavoj obali Melbournea, pored svjetionika i marine.
Pored palmi, plaže i indigo oceana.
Tom je nježno gurnuo Oliviju. „Sad sam se sjetio. Zašto je nemoguće vidjeti
slonove koji se skrivaju na palmama?“
„Zašto?“ Olivia je pospano upitala.
„Zato što se jako dobro skrivaju.“
„Prestani s tim otrcanim šalama!“ Olivia je zamolila.
„Ja sam mislila da je smiješno“, Heather je šapnula.
Tom se zasmijuljio, uhvatio Heather za ruku i poljubio je.
„Ali na tvom mjestu ne bih odustala od posla liječnika i krenula s
komičarskim“, Heather je dodala.
„Vidiš kakva si. Uništavaš mi snove“, Tom je rekao i pljesnuo se po čelu.
„Sviđa li ti se Australija, Heather?“ Jenny je pitala.
„Prvi put sam izvan Amerike! I da, sve je jako uzbudljivo“, Heather je
odgovorila.
„Umor od puta je prošao?“
„Samo što nije. Bili smo dva dana u Sydneyu i dva dana u Uluruu. Tako da je
svako jutro malo bolje.“
„A čime se ono baviš?“ Jenny je pitala.
„Ja sam masažna terapeutkinja“, Heather je rekla. „Sad se uglavnom brinem
o djeci, ali još imam nekoliko neugodnih klijenata koji odbijaju ići bilo kome
drugom.“

14
 Knjige.Club Books

„Moja prijateljica Kath je fizioterapeutkinja“, Jenny je rekla. „Kath je jako

zabavna. Priča sjajne priče. I da, stroga je. Tjera stare ljude da vježbaju. Kath kaže
da je razlika između fizioterapeuta i terorista u tome što je s teroristom možda
moguće pregovarati.“
„Još uvijek nemam licencu za fizioterapeuta“, Heather je rekla, premda je
znala da Tom mrzi kad to spominje.
„Dakle, evo zaljeva“, Jenny je nastavila. „Upravo stižemo u nj. Vrijeme će
biti savršeno za plažu. Volite plažu, je li, djeco?“
Djeca nisu ništa rekla. Skrenuli su u tihu ulicu u predgrađu koja se zvala
Wordsworth Street i zaustavili se ispred velike i pravokutne modernističke kuće.
„Ima bazen - ti i djeca možete se kupati dok radim“, Tom je rekao uz veliki
osmijeh. Jako je zgodan kad se smiješi, Heather je pomislila. Izgleda mlađe.
Zapravo, izgleda izvrsno za svoje godine. Rekli biste da je u kasnim tridesetima,
premda ima četrdeset četiri godine. Gotovo ni nema sijedih, a prehranom održava
dobru liniju. Kosa mu je sad nešto dulja nego što bi inače dopustio da izraste, a
jutros mu je padala na čelo poput krila mlade vrane. Prema poduljem profilu u
članku
„Najbolji liječnici u Seattleu“, njegove su oči „stroge, ledeno modre“. Ali ne
i njoj. Njoj su to inteligentne i zaigrane plave oči. Pune ljubavi.
Jenny im je pomogla da odnesu torbe na trijem. „Treba li netko u zahod?
Fantastični zahodi su ovdje. Heather? Čini se da bi morala obaviti nuždu. Ili?“
„Ja... Dobro sam.“
„Sjajna kuća. Samo najbolje za jednog od naših glavnih govornika. Vlasnik
je pakšu, ali kuća mu je predivna.“
Ušli su u veliku otvorenu dnevnu sobu opremljenu naizgled skupim kožnatim
kaučima, jastucima i sagovima.
„Spavaće sobe su na katu“, Jenny je rekla. „Sve imaju pogled na more.“
„Moram se ići pozdraviti s ljudima“, Tom je rekao Heather. „Ali vratit ću se
večeras. Ti se samo opusti i zabavi se.“
Heather je poljubila Toma u obraz i poželjela mu sreću. „Čuvaj se, dušo“,
dodala je i sjela.
Jenny se osmjehnula. „Pazit ću na njega. To mi je posao. Ima li pitanja?“
„Ovaj... što je pakšu?“ Heather je pitala.
„Nepopravljivi drkaroš“, Jenny je odgovorila.
Heather je skočila s kauča.
„Ne misli doslovno, dušo“, Tom je rekao. „Tako se kaže.“
A onda, tek tako, predstavnica i Tom otišli su.
„Kvragu, pogledaj što je Gardi B objavila!“ Olivia je rekla i pokazala mobitel
Owenu.

15
 Knjige.Club Books

„O, Bože. Zašto se uopće trudi? Ona je obična Nicki za mase“, Owen je rekao.
Olivia je nasmijala. „A ono s Drakeom? Drake ne bi radio s njom.“
„Pričate li o Drakeu... reperu?“ Heather je pokušala sudjelovati.
„Zbilja, Heather. Ne trudi se“, Olivia je rekla. „Ne znaš o čemu govorimo.“
Owen je htio nešto dodati, ali obuzeo ga je još jedan velik zijev, a onda je i
Olivia zijevnula. Heather ih je odvela na kat i poslala u sobe, zbog kojih se, sva
sreća, nisu posvađali.
Odabrala je sobu za sebe i Toma. Gledala je na ulicu i svjetionik i bila je
uređena u aztečkom stilu. Kad je otišla provjeriti žele li djeca nešto pojesti, našla
ih je oboje kako spavaju, svatko na svom krevetu.
Heather je skinula Owenu cipele i ušuškala ga u poplun. Učinila je isto i s
Olivijom, navukla zavjese i vratila se u glavnu spavaću sobu. Organizatori
konferencije darovali su im po svoj prilici skupo crno vino. Otvorila ga je i
natočila si čašu, izula papuče i skinula majicu i traperice. Navukla je ogrtač i
upravo se spremala krenuti pod tuš, kad je primijetila vrata koja vode van, do
malog ali potpuno funkcionalnog bazena na krovu.
Njezin kupaći kostim bio je spakiran u jednom od kovčega, ali krov je zidom
bio zaštićen od pogleda. Heather je donijela vinsku čašu do ruba bazena, skinula
ogrtač i spustila se u hladnu plavu vodu. Dopustila si je da potone do ruba bazena
i pustila da vožnja, prašina, patnja i bolovi polako nestanu.
Sve je ovo bilo mnogo stresnije nego što je očekivala, djeca dvadeset četiri
sata dnevno bez škole i prijatelja s kojima bi se zabavljala. Otvorila je oči i
pogledala veliko modro australsko nebo kroz kapljicu vode u bazenu. Toliko
slično nebu nad zaljevom Puget, a ipak tako neobično strano.
Zadržala je dah trideset sekundi.
Znala je da će putovanje biti naporno, ali nije shvaćala koliko naporno.
Posljednjih pet dana jedva je imala trenutak za sebe.
Djeca su parangali koji vas zapetljaju u svoje okrutnosti, potrebe, ljepljive
prste, drame i razočaranja. Zagovaratelji majčinstva uvjeravaju vas da će sve biti
puno zagrljaja, logorskih vatri i dječjih nogometnih treninga, ali sve je to sranje.
Izronila je iz vode nakon trideset pet sekundi. Udahnula je i primijetila da je
na rubu suza. Potisnula ih je i suze su nestale. Odmahnula je glavom i izašla iz
vode.
Vrativši se unutra, prošla je kroz pogrešna vrata i našla se u golemoj garderobi
koja je bila prazna, izuzev stotina vješalica. Sa stražnje strane u garderobi bilo je
golemo zrcalo. Heather nije vidjela zrcalo nekoliko dana. Uvuklo ju je u sebe.
Njezina majka, slikarica, tvrdila je da se tuga uvijek vidi u očima. Heatherine
zelene oči izgledale su više umorno nego tužno. Dobila je boju u licu, a kosa joj
je malo izblijedjela na suncu. Smršavila je, što nije bilo dobro zato što je sve to
bila mišićna masa. Nije vježbala ni radila jogu. Izgledala je krhko poput jedne od

16
 Knjige.Club Books

onih Mansonovih djevojaka,6 a kad bi Tom rekao ljudima da je odrasla u nekoj

vrsti komune, bilo je jasno da misle na seksualni kult NXIVM 7 ili nešto još gore.
Naravno da nije bilo tako.
Uzela je mobitel, sjela na pod prekriženih nogu i utipkala broj. „Molim?“
rekao je ženski glas.
„Zdravo, ja sam.“
„Hej, prijateljice! Pitala sam se hoćeš li se ikad više javiti. Bila sam sigurna
da će te srediti ubojice autostopera ili pauci.“
„Ne još. Koliko je tamo sati, Carolyn?“
„Pet i trideset. Pet i trideset popodne.“
„Ovdje je jutro. Sutra ujutro, mislim.“
„Čovječe, to je jezivo. Ozbiljno, čuvaš li se pauka? I jesam li te upozorila na
one plavoprstenaste hobotnice koje te ubiju za deset sekundi?“
„Jesi. Začudo, ima jako malo plavoprstenastih hobotnica u pustinji“, Heather
je rekla.
„Nemoj mene kriviti kad te dohvate. Kako tvoj trofejni muž?“
„Dobro je.“
„Naravno da je dobro! Visok je i zgodan. A kako su mala čudovišta?“ Carolyn
je upitala.
„Ne bi ih trebala tako zvati.“
„Ha! Znala sam da ćeš prije ili poslije razviti Stockholmski sindrom. Pošalji
mi poziv upomoć kašljanjem u Morseovom kodu ako te sluša.“
„Ne sluša i sve je u redu.“
„Doći ćeš me posjetiti kad se vratiš? Pokazat ćeš mi fotografije, sve mi
ispričati?“
„Naravno.“
„Nisam te vidjela sto godina.“
„Trajekti... Komplicirano je.“
„Ne voli da se vraćaš ovamo, zar ne?“
„Luda si.“
„To je zbog droge, zar ne? On misli da smo svi mi izrodi. Nisi mu trebala reći
za naše usjeve marihuane. S druge strane, on svojoj djeci daje takozvane lijekove
na recept. To su licemjeri, ti liječnici, i...“

6
Mansonove djevojke - pripadnice kulta Obitelj pod vodstvom Charlesa Mansona, odgovornog
za cijeli niz zločina, od kojih je najpoznatije masovno ubojstvo 1969. u Los Angelesu.
7
NXIVM - seksualni kult Keitha Ranlerea pod krinkom tečajeva za samopomoć, prisutan u
SAD-u, Kanadi i Meksiku.

17
 Knjige.Club Books

„Bože, Carolyn, možemo li promijeniti temu? Kako su svi kod kuće? Pričaj
mi o Pugetu. Kakvo je vrijeme tamo?“ prekinula ju je Heather.
„Čekaj da odem do prozora. Ne vidi se ništa. Magla i kiša. Sipi.“
„Sanjala sam da pada snijeg“, Heather je rekla. „Kako je Scotty?“
„Drži se. Jučer me posjetio. Sâm je otvorio vrata i ušao. Malo sam ga
podragala i zaspao je na otiraču.“
„Jesi li vidjela mog tatu?“
„Da. Išao je u vožnju kajakom.“
„A mama?“ Heather je upitala.
„Kad je dobre volje, pošprica te bojom u prolazu.“
„A kad je loše volje?“
„Zahtijeva da uđeš i pogledaš njezina umjetnička djela.“
„O, čovječe. Baš mi nedostajete. Ali sad imam priliku vidjeti svijet, znaš?“
„Pričaj mi! Kakva je Australija?“
„Divna je. Pusta, crvena i krasna. A ljudi su jako srdačni.“
„Čula sam to. Ako slučajno primijetiš nekog Hemswortha, daj mu moj broj.“
„Hoću“, Heather je rekla. „Jesi li ti dobro?“
„Da, odlično.“
„Pišeš li pjesme?“ Heather je pitala.
„Ne. A ti?“
„Ne.“
Tišina na vezi. Malo napetosti uvuklo se u šum.
„Znaš da sam jako sretna zbog tebe, draga...“ Carolyn je rekla.
„Osjećam da slijedi ali.“
„Ali, čovječe, kad si otišla, rekla si da želiš biti pjevačica ili glumica. Rekla
si da se želiš vinuti...“
„A sad sam samo dosadna domaćica, grubo prizemljena i sprženih krila“,
Heather je rekla.
„Vidiš? Imala si dara. To je dobar stih. Tko zna gdje si mogla završiti. U New
Yorku? U Hollywoodu?“
Heather je zijevnula. „Moram ići. Uskoro moram odvesti djecu na plažu.“
„Bože, zbilja te fino obrlatio, zar ne? Cjelodnevna dadilja s povlasticama, a
ne mora ti platiti ni novčića.“
„Nije tako“, Heather je rekla.
„Nije? Budi iskrena prema meni, curo. Neću te prijaviti majkama koje
treniraju strogoću.“
Heather je uzdahnula. „Pa, bio je naporan tjedan. Zapravo, godina... Ja...“

18
 Knjige.Club Books

„Razmažena bogata djeca, je li?“

„Ne. Gledaj, stvar je valjda u meni. Nikad nisam bila teta, a znaš da nikad
nisam ni čuvala djecu. Nitko ti ne kaže da djeca mogu biti jako zla. Volim Toma
i zahvalna sam za sve što je učinio za mene, ali ponekad je... jednostavno
iscrpljujuće.“
„Naravno. Čak i s dobrom djecom.“
„Nisu užasni i žao mi ih je... Njihova mama...“
„Moraš zaštititi sebe, draga! Važna si ti i tvoj život. Nemoj završiti poput prve
žene, pijana i mrtva na dnu stepenica.“
„Carolyn! Znaš da su to gluposti. Judith je imala multiplu sklerozu, probleme
s ravnotežom...“
„Samo te zezam. Zamijenila bih se s tobom nakratko, unatoč usranoj djeci,
ako misliš da bi mu se svidjela živahna crvenokosa.“
„Možda.“ Heather se nasmijala.
„Kad smo kod cuge, hoćeš li ići u obilazak onih vinarija o kojima si pričala?“
„Ne znam. Nadam se“, Heather je rekla i ponovo zijevnula. „Treba mi sna.
Čujemo se, stara.“
„Čuvaj se, draga.“
„Ti također. Pomiluj Scottyja za mene.“
Prekinula je vezu, otišla u spavaću sobu, legla potrbuške na krevet i zaspala
za nekoliko sekundi.
Nakon jednog sata Owen ju je probudio, gurkajući je prstom u vrat. „Trebala
si nas odvesti na sladoled“, rekao je.
„Što? Gdje... O, da, naravno. Plaža, a onda sladoled. Daj mi pet minuta.“
Otišla je u kupaonicu da se osvježi i malo otvorila vrata kad je čula svoje ime.
„Nemoj reći Heather da sam našla gramofon u prizemlju“, Olivia je rekla. „I hrpu
ploča.“
„Nemoj reći ni tati! Kladim se da su klasika.“
„Što se tate tiče, to je barem prikladno za njegovu dob. A Heather je puna
hipsterskog sranja o milenijalcima. Strepim od dana kad će priznati da je
Hufflepuff i pitati iz koje smo mi kuće iz Harryja Portera“, Olivia je rekla.
„Kako grozno!“ Owen se složio i oboje su se nasmijali.
Heather je zatvorila vrata kupaonice i dopustila si da promrmlja sebi u bradu:
„Mala govna.“ Djeca su već bila predani mali vojnici u ratu između generacija. A
zapravo, da se itko od njih dvoje potrudio pogledati njezin popis na Spotifyju,
pronašli bi Porridge Radio, repera Chancea, Vampire Weekend, Posta Malonea,
Big Thief, Shaggse... Uzdahnula je i shvatila da ih ne može pobijediti.

19
 Knjige.Club Books

Kuća je bila opremljena kremama za sunčanje i ručnicima za plažu. Dala je

Owenu Ritalin,8 a Oliviji Lexapro,9 pa su sve troje prešli cestu i našli se na plaži
Svete Kilde. Owen gotovo nikad nije skidao kapuljaču, ali bilo je tako toplo da je
Heather pretpostavila da će čak i on na kraju popustiti.
„Hajde, odvest ću vas oboje u ocean“, rekla je.
„Ni slučajno“, Owen je progunđao, ali Olivia ju je pratila do vode. Olivia je
bila vitka poput tate, a imala je plavu kosu i ten svoje majke. Proteklih godinu
dana brzo je rasla. U glavi je tugovala i zatvorila se u sebe, ali njezino tijelo to
nije znalo. Tijelo se istezalo. Četrnaest godina, ali rekli biste da ima šesnaest ili
više. Heather i Olivia probale su vodu, ali bila je iznenađujuće hladna. Owen je
umočio nožni prst i pogledao ih namrgođeno kao da su ga prevarile.
U kupalištu Svete Kilde našli su kafić koji je prodavao ribu s krumpirićima i
sladoled. Heather je bila uvjerena da su joj uzvratili gotovo tri dolara manje, ali
bila je previše plaha da bi glasno prigovorila zbog toga. U sebi si je zamjerala dok
su jeli i vraćali se putem do kuće. Pobrinula se da se djeca istuširaju i osuše. Olivia
je napisala svoju domaću zadaću i ponudila se da pomogne Owenu s radnim
listom o astronomiji za sat prirode. Olivia je uspješno završila proteklu godinu,
ali jadni Owen morao je ponavljati gradivo iz prirode. Owen je odbio pomoć i
izbila je svađa. Heather ih je posjela ispred televizora da gledaju film o Godzilli.
Bila je iscrpljena. Međutim, znala je da je to cijena koju mora platiti - da bi
bila s Tomom, morala je biti s djecom. A željela je biti s Tomom. Voljela je Toma,
ne unatoč svim njegovim malim Ilirovima i uvrnutostima, nego upravo zbog njih
- sve ono što ga je činilo takvim kakav jest. Njegovu pamet, tugu, sitničavost,
otrcani humor, način na koji ju je gledao rano ujutro, način na koji se zbog nje
mijenjao. Kad joj je rekao ono za „pakšu“, nije okrenuo očima, što bi onaj stari
Tom prije tri mjeseca možda učinio. Nije posve prestao s patroniziranjem, ali
pokušavao je biti bolji čovjek.
Rekla je djeci da ide u šetnju; otišla je iza ugla i pronašla trgovinu 7-Eleven.
Prodavač joj je rekao da kutija Maribora košta dvadeset dolara, a povjerovala mu
je tek kad joj je pokazao etiketu s cijenom. Popušila je dvije cigarete i slušala „Bet
My Brains“ Starcrawlera na putu kući.
Djeci se svidio film.
Tom joj je poslao nekoliko uvodnih „šala“ za svoj veliki konferencijski govor
s pitanjem: „Smiješno ili ne?“
Nije mu imala srca odgovoriti „Nije smiješno“, ali je zapamtila da mu mora
reći da ispriča najviše jednu šalu. Kad je film Godzilla završio, otvorila je ormar
na kojem je pisalo igre na ploči za razbijanje dosade. Djeca su uzdahnula, ali
nametnula je svoju volju, pa su odabrali Rizik.

8
Ritalin (metilfenidat) - tablete za ublažavanje simptoma koje uzrokuje ADHD
9
Antidepresiv (escitalopram) za liječenje depresije i anksioznih poremećaja
20
 Knjige.Club Books

Pronašla je gramofon i, zanemarivši albume Beatlesa, pustila Mozarta.

Kad je Tom u šest popodne iscrpljen došao kući, Olivia je gotovo osvojila
svijet. Zadovoljno je sjeo na kauč i promatrao, uživajući u činjenici da se njegova
djeca bave nečim ugodno staromodnim i da zbilja uživaju u tome. Donijela je
Tomu čašu vina, a dok su odlazili u kuhinju, Olivia je srušila posljednji otpor u
Aziji.
„Kako ste proveli dan?“ Tom ju je pitao.
„Svi smo malo odspavali, a onda sam odvela djecu na plažu. Kako si ti proveo
dan?“
„Bilo je zabavno. Upoznao sam lokalne ortopedske moćnike. Izmjenjivali
smo iskustva o koljenima. Australska koljena jednako su loša kao i američka. Sva
sreća“, Tom je rekao, poljubivši je.
„Jesi li vidio da sam pobijedila? O, bez ljubljenja, molim vas!“ Olivia je
pobjedonosno rekla, ušavši u kuhinju s Owenom za petama.
Tom se nasmijao. „Slušajte, dobio sam mnogo preporuka kamo možemo ići
na večeru. A sutra, dok budem radio na govoru, vas dvoje možete se odmarati.“
„Zaboravi odmaranje! Nismo vidjeli ni jednu kul životinju otkad smo došli
ovamo“, Owen je rekao. „Jake je na Instagramu rekao da misli da sam zapravo
otišao u Utah.“
„Jake te sigurno samo zezao.“
„Tata, molim te! Ne možemo ostati ovdje! Moramo malo istraživati prije nego
što se vratimo kući. Moramo vidjeti barem koale. Molim te, molim te, molim te!“
Owen je rekao, a čak mu se i Olivia pridružila u posljednjem, samo donekle
podrugljivom „molim te“.
„Mislim da su u pravu“, Heather je ukazala.
„Nisi li htjela ići u one vinarije o kojima smo razgovarali?“ Tom je pitao.
Heather je odmahnula glavom. „Učinimo nešto za djecu.“
Tom je umorno kimnuo. „U redu, razmislit ću o tome“, rekao je.

21
 Knjige.Club Books

3.

TOM SE probudio malo prije zore. Zbog neizbježnog pada adrenalina nakon
napornog dana i upoznavanja ljudi odmah je zaspao. Heather je tiho hrkala kad se
oprezno išuljao iz kreveta. Jedno ju je vrijeme gledao i široko se osmjehivao.
Sjajna je. Zabavna je, blaga i draga. Djeca je još nisu posve prihvatila, ali s
vremenom hoće. Judith ne bi ni u ludilu došla u Australiju, ali Heather je sve bilo
pustolovina.
Otišao je na krov, sjeo pored bazena i deset minuta meditirao, duboko dišući
i plutajući kroz sadašnji trenutak. Onda je napravio pedeset sklekova, nakon čega
je uslijedilo pedeset trbušnjaka. To je bila rutina koju je provodio još od ranih
dana na medicini, njegov način da umiri um i ostane usredotočen. Ne bi se mogao
nositi s proteklom godinom bez svojih jutarnjih obreda.
Nakon toga Tom je otišao dolje, napio se vode i nazvao rent-a-car. Naljutio
se kad je saznao da Porsche Cayenne koji je rezervirao više nije dostupan. Morao
je uzeti E-Hybrid ili stariji Turbo. „Želio sam novi Cayenne. Zvao sam zbog njega
sinoć“, rekao je, pokušavajući obuzdati bijes.
„Žao mi je, gospodine. Trenutačno nijedan nije dostupan. Klijent prije vas
uzeo je posljednjega. Imamo Turbo i E-Hybrid. Hibrid je naš najtraženiji Porsche,
to je...“
„Ne, hvala. Put je dug. Nema šanse da vjerujem hibridu!“
„Imamo BMW-ovog terenca za...“
„Uzet ću Turbo. Možete li mi ga dostaviti do devet sati? Htio bih rano krenuti.
Nalazimo se u Wordsworth Streetu 3 u Svetoj Kildi.“
„Naravno, gospodine.“
Tom je poklopio slušalicu, pjeneći se. Nitko ne radi svoj posao. Nitko.
Presvukao se u kratke hlače i majicu, obuo tenisice i otišao trčati po obali.
Zatim je otišao gore do bazena. Zaronio je u vodu i preplivao dužinu nekoliko
puta prije nego što se vratio u kuću. Istuširao se, a kako je zrcalo bilo zamagljeno,
obrijao se električnim brijačem uz pomoć kamere na mobitelu. Smršavio je na
ovom putovanju i to mu je dobro pristajalo. Izgledao je poput mladog Teda
Hughesa.
„Uspio si, stari. Preživio si prošlu godinu. Ponosim se tobom, partneru“, rekao
je Tomu iz kamere. „Članak u Časopisu ortopedske kirurgije. Međunarodne

22
 Knjige.Club Books

konferencije. Važni govori. Uspjeh u četrdeset četvrtoj. Tko bi to mislio? Da te

Judith sad vidi, bila bi sretna zbog tebe.“
Tom iz kamere na trenutak je promislio o tome i polako odmahnuo glavom.
Omotao se u ručnik i otišao u spavaću sobu. Heather se pojavila iza vrata
ormara koja nije prije primijetio. Nosila je ogrtač i slušala pjesmu „212“ koju je
voljela, a on mrzio.
„Gdje si bila?“ Tom je pitao.
„U Narniji“, rekla je.
Tom se nasmiješio. „Radila si nešto zanimljivo?“
„Kraljevala... ali, znaš, mogla bih jako brzo skinuti svoju kraljevsku odoru“,
šapnula je.
„Djeca?“
„Čvrsto spavaju.“
Svukla se, on se svukao i pali su na krevet. Vodili su ljubav prvi put nakon
što su otišli iz Amerike i svršili zajedno dok se sunce probijalo kroz rolete.
Heather se odmarala na Tomovim prsima.
Poljubila ga je u bradu. „Propustio si jedno mjesto kad si se brijao.“
„Popravit ću to.“
„Sviđa mi se. Daje ti hipsterski i zappijanski štih.“
Tom je odmahnuo glavom. „Ljudi vole da liječnici izgledaju dosadno.
Dosadno, smireno i sposobno.“
„Imaš dvije od tri karakteristike“, Heather je rekla i ponovo ga poljubila.
Tom je zatvorio oči. „Svima nam je bila teška godina. A trudim se, zar ne?“
„Da“, Heather je rekla. „Svi se trudimo.“
„Zbilja te volim, dušo“, Tom je rekao i poljubio je u leđa.
„I ja tebe volim... O, je li sve u redu?“ pitala je. „Pojavila ti se bora brinulica
na čelu.“
„Nisam dobio auto koji sam htio. Htio sam novi Cayenne s naprednim GPS-
om, stražnjom kamerom i sustavom za izbjegavanje nesreća, ali imali su samo...“
Vrata su se otvorila i pospana Olivia ušla je u sobu.
„Kad idemo?“ pitala je, dok se Heather pokrivala.
„Čim Owen ustane. I, slušaj, ako stvarno moramo ići na taj izlet, moramo rano
krenuti i rano se vratiti. Moram raditi na govoru. Konferencija će ga staviti na
YouTube“, Tom je rekao.
Olivia je otrčala u hodnik. „Ustani, Owene! Kasniš!“ vikala je.
Owen je nešto progunđao i započela je svađa. Tom je kliznuo iz kreveta,
otrčao do vrata spavaće sobe i zatvorio ih. Zvuk svađe bio je istog trena prigušen.
„Mislila sam da ćeš stati tome na kraj“, Heather je rekla.

23
 Knjige.Club Books

„Osnove roditeljstva, draga: ono što ne vidiš i ne čuješ, ne događa se“, Tom
je rekao.
Unatoč svađi, sat poslije bili su u žarkonarančastom Porscheu Cayenne i
vozili se po autocesti jugoistočno od Melbournea. Cesta je bila široka i nova,
nemilosrdno se probijala kroz sumorna predgrađa na istoku grada. Porsche je bio
očekivano udoban, premda je izgledao čudno s velikom prednjom „disaljkom“ za
vožnju kroz nabujale rijeke.
Danas nije bilo nabujalih rijeka. Bili su šesnaest tisuća kilometara udaljeni od
Amerike, ali ova predgrađa, Tom je primijetio, mogla su biti bilo gdje. Targeti,
Walmarti, trgovački centri uz cestu. Ali zanimljivo. To je, mislio je, „prava
Australija“, izvan turističkih ruta, tamo gdje ljudi zapravo žive.
Vozili su se po poluotoku Mornington, predgrađa su postepeno - bila sve rjeđa
i počelo se ukazivati brdovito područje. Heather je pokazala na kukabure10 i velike
crne gavranove na ovješenim telegrafskim žicama. Slikala je lorija i poslala sliku
Carolyn.
Međutim, djecu nisu zanimale ptice i bila su sve razdraženija. „Gdje su
klokani? Gdje su vražje koale?“ Owen je želio znati.
Tom ga je pogledao u zrcalu i namrštio se. Ovaj mali nije uopće bio poput
svoje sestre. Da je Tom dobio putovanje u Australiju u Owenovim godinama,
cijenio bi svaku sekundu. Owen će sad biti uznemiren sve dok se ne vrate, a popio
je diazepam11 Tom se spremao reći Owenu što misli, kad mu je Heather položila
dlan na bedro. „Djeco, slijedi šala koju mi je vaš tata jučer ispričao“, rekla je.
„Koale zapravo nisu medvjedi - znate li zašto?“
„Molim te, tata, ne daj joj da kaže! Tvoje su šale dovoljno loše!“ Olivia je
preklinjala.
„Zato što nemaju prave koalifikacije“, Heather je rekla, a oba su se djeteta
pljusnula po čelu.
Cesta je postajala grublja i prešla u jednosmjernu dok su se približavali obali.
Internet, Siri i Google karte prestali su raditi.
Bio je još jedan vruć dan - četrdeset jedan stupanj - ali u autu svi su imali bocu
vode iz Airbnba i bilo je ugodnih dvadeset stupnjeva.
Bilo je podne, nisu gotovo ništa vidjeli, a Tom je htio da se vrate u Melbourne
kako bi radio na svom važnom govoru o operaciji ugradnje umjetnog koljena.
Djeca su bila gladna, pa su stali pored malog kioska s hranom. Dim s roštilja
natjecao se s upornim rojem komaraca. Odrpani čudak u pedesetima prodavao je
pivo, sokove i „pečene kobasice“, zapravo kobasice između dva komada tosta.

10
Kukabura ili ptica rugalica, vrsta vodomara specifična za područje Australije
11
Anksiolitik poznatiji kao Valium

24
 Knjige.Club Books

Heather, Olivia i Owen dobili su pečene kobasice za nevjerojatnih pet dolara

po komadu. Tom je odbio i umjesto toga uzeo limenku piva. Sjeli su za vrtni stol
u hladu.
Budući da nije bilo signala, Tom je izvadio debelu knjigu Čehovljevih priča i
drama. Owen je izvukao radni list iz astronomije iz pozadine knjige o zmijama.
Nakratko je gnjevno zurio u njega. „Ovo je nemoguće“, na kraju je promrmljao.
„Mogu ti pomoći s time“, Olivia je rekla.
„Ne trebam tvoju pomoć!“ Owen je odrezao.
Prastari Volkswagenov kamper stao je i iz njega je izašao mršavi par u kasnim
pedesetima. Kupili su dvije limenke piva Victoria Bitter i sjeli za slobodni stol u
hladu. Parovi nisu mogli izbjeći upoznavanje.
„Ja sam Tom, ovo je moja žena Heather, a ovo su moja djeca Owen i Olivia“,
Tom je rekao.
„Ja sam Hans, a ovo je Petra“, Hans je odgovorio.
„Mi smo Amerikanci. Iz Seattlea“, Tom je rekao.
„Mi smo iz Leidena u Nizozemskoj“, Hans je rekao. „Ja sam inženjer. Iz vrlo
duge loze inženjera. Automobilskih inženjera.“
„O, da?“
„Zbilja. Moj pradjed izumio je upravljač.“
Owen je podigao glavu s domaće zadaće. „Stvarno je vaš djed izumio
upravljač?“ sumnjičavo je upitao.
„Moj pradjed.“
„On vam je to rekao?“ Owen je pitao.
„Da.“
„Sumnjam“, Owen je rekao, odmaknuvši glavom.
„Čime se vi bavite, Petra?“ Heather je upitala ženu.
„Ja sam sociologinja“, odgovorila je.
Owen je i dalje promatrao Hansa s nepovjerenjem dvanaestogodišnjaka.
Počelo je bivati malo neugodno. „Mislim da je ovdje prevruće. Jest ćemo u autu“,
obznanio je Hans. Par se vratio u kamper.
„Owene, zašto si bio neugodan prema čovjeku?“ Tom je pitao kad su otišli.
„Nisam bio neugodan prema njemu. Stvarno sam mu povjerovao. Uostalom,
moja, je praprabaka izumila žlicu. Prije toga postojale su samo vilice“, Owen je
rekao.
„A naš praprapradjed otkrio je vatru“, Olivia je rekla.
Heather, Owen i Olivia su se smijali, pa se i Tom počeo smijati.
Došla je Toyota Hilux i iz nje su izašla dva muškarca. Viši je nosio nekakav
kaubojski šešir, traperice, crvenu kariranu košulju i čizme. Imao je otprilike
trideset pet godina, uredno podšišanu crnu bradu, tamne obrve i plave oči.
25
 Knjige.Club Books

Zgodan, Tom je pomislio, tko voli grube, prirodne tipove. Drugi čovjek bio je
malo niži, možda metar osamdeset. Bio je stariji, otprilike pedeset godina,
proćelav. Bio je mršav, žgoljav i izgledao je pomalo prijeteće. Na lijevom obrazu
imao je ožiljak, a na vratu staru tetovažu koja je možda predstavljala sidro. Nosio
je kombinezon i gumene čizme, i nije imao majicu.
Tom je pogledao na sat. Bilo je podne. „Slušajte, ekipo, vrijeme je za
povratak“, rekao je.
„Nismo vidjeli koalu!“ Olivia se pobunila.
„Nismo ništa vidjeli!“ Owen je dodao.
„Dali smo sve od sebe. Ali moram se vratiti kući i raditi“, Tom je rekao.
Owen je počeo histerizirati: On je najgori tata na svijetu. Izlet je bio sranje.
Zašto su uopće došli u Australiju ako neće ništa vidjeti? Olivia je prekrižila ruke,
odmahnula glavom i mrgodila se najviše što je mogla.
Tom je pogledao Heather, ali ona je bila bespomoćna spram toga.
„Oprostite, društvo“, rekao je glas. Bio je to viši od dvojice muškaraca.
„Slučajno sam čuo - vi djeco želite vidjeti koalu?“
„Da!“ Olivia je rekla.
„Za mnom“, čovjek je rekao.
Obitelj ga je pratila do prtljažnika Toyote, gdje je, u kavezu ispod pokrivača,
spavala koala.
„Ooo! Možemo li je primiti?“ Olivia je pitala.
„Ne, žao mi je. Ne možete“, rekao je čovjek. „Jako su podložne bolestima, a
pretpostavljam da ste vi Amerikanci.“
„Da, iz Seattlea“, Tom je rekao. „Ja sam Tom, a ovo su Heather, Olivia i
Owen.“
„Ja sam Matt, a ovaj propali eksperiment je moj brat Jacko“, Matt je rekao.
„Hej! Pazi što govoriš!“ Jacko je zarežao.
„Odakle vam ova životinjica?“ Heather je pitala, pokazavši koalu.
„Dolazimo s druge strane zaljeva - s privatnog otoka - a ondje ima koala
posvuda. I valabija,12 bodljikavih mravojeda, vombata13 - tamo je pravi Jurski
park, stara“, Jacko je rekao.
Djeca su se okrenula prema ocu. „Moramo ići!“ Olivia je rekla.
Tom je odmahnuo glavom. „Rekli ste da je to privatni otok?“
„Da. Žao mi je. Zabranjeno za posjetitelje“, Matt je rekao.

12
Vrsta klokana karakteristična za Australiju i Novu Gvineju.
13
Vombati ili zdepaši su tobolčari koji žive u Australiji i zaštićeni su zakonom.

26
 Knjige.Club Books

„Tata!“ Owen se pobunio, a Olivia mu se pridružila uz pretjerani uzdah

nevjerice.
Tom ih je pogledao. Imali su jako tešku godinu. I on je bio jako strog na ovom
putovanju. Možda bi ih mogao potkupiti s nešto američkih dolara? „Vozi li
trajekt? Spremni smo platiti“, Tom je rekao.
Matt je odmahnuo glavom. „Trajekt vozi, ali nije riječ o novcu. Mama ne voli
posjetitelje. Otok Nizozemaca je njezin, znate?“
„Koliko novca?“ Jacko je pitao.
Tom je podigao tristo dolara u zračnoj luci Alice Springs i dobio je od
konferencije sedamsto dolara za dan. Imao je blizu tisuću australskih dolara sa
sobom. Otvorio je novčanik. „Četiristo... petsto dolara? Samo bismo pogledali,
možda malo fotografirali. Zbog djece“, rekao je.
„Vi Jenkiji! Ne možeš sve kupiti novcem, stari!“ Matt je rekao, prezrivo
odmahujući glavom. Ali Jacko je obgrlio Matta rukom i odveo ga nakratko na
stranu. Njih dvojica vodili su žučnu raspravu. Nizozemski par izašao je iz
kampera da vidi što se događa.
„Spomenuo je Otok Nizozemaca?“ Hans je pitao.
„Ako nam platite devetsto dolara, to je tristo za mene, tristo za Matta i tristo
za Ivana koji vozi trajekt“, Jacko je rekao. „Ali morate biti vraški brzi. Samo na
brzinu fotografirati i otići.“
„Devetsto dolara! To je ludost“, Tom se pobunio. To je - koliko? Petsto
američkih dolara?
„Tata!“ Owen je opet zacvilio.
„Možda bismo se trebali vratiti u Melbourne“, Heather je rekla.
„Prepustit ćete mnogo. To je posebno mjesto“, Jacko je rekao. „Jedinstveno.
Životinje posvuda. Sami stvaramo struju. Uzgajamo svoju hranu. Nema telefona.
Nema poreza. Nema snaga reda. Kad je zadnji put policajac viđen ondje, Matty?“
„Prije mog rođenja“, Matt je rekao. „Ali nije u tome...“
„Koale, ptice, čak i pingvini“, Jacko je nastavio.
„Pingvini, tata!“ Olivia je rekla.
„Mogu vam dati šesto“, Tom je bio uporan.
„Ako i mi možemo doći, platit ćemo razliku“, Hans je rekao.
Matt je cijelo vrijeme odmahivao glavom, ali Jackov pohlepni osmijeh bio je
sve širi. „Mislim da smo se dogovorili, društvo.“

27
 Knjige.Club Books

4.

KOLONA VOZILA stala je na oronulom drvenom molu, čiji je koščati krak stršao
prema zaljevu. Trajekt je bio skela ravnog dna s dizelskim motorom, sićušnom
kabinom kao zaklonom i rampom s obje strane. Jako sličan malim trajektima
kakvi se mogu vidjeti u zaljevu Puget.
Ivan, vozač trajekta, bio je visok, snažno građen muškarac u pedesetima, duge
prosjede plave kose i pripitih zelenih očiju. Pušio je i nosio teški kombinezon od
trapera unatoč vrućini. Bio je iznenađen što vidi tri auta, ali kad mu je Jacko dao
tristo dolara, gurnuo ih je u džep i kimnuo.
Tom je vozio prvi, a pratili su ga nizozemski par i Toyota.
Izašli su iz auta, a Ivan je otkačio dva užeta koja su vezala trajekt za obalu.
Štapom je odgurnuo trajekt od gomile starih guma koje su štitile mol, a zatim je
ubacio dizelski motor u brzinu i krenuli su.
„Ako želite vidjeti morske pse, idite na lijevi bok. Za vas neznalice, to je lijeva
strana broda“, Ivan je rekao dok je gasio jednu i palio drugu cigaretu, a Jacko je
preuzeo kormilo.
Otišli su na lijevu stranu broda i nakratko ugledali peraju tigrastog morskog
psa, zbog čega je Owen sve prisutne počastio osmijehom. „Koliko je velik otok?“
Tom je pitao.
„Dugačak je četiri kilometra“, Ivan je rekao. „U starim mjerama ima otprilike
tri milje u širinu, a dvije milje od vrha do dna.“
„Gdje su koale?“ Heather je pitala.
Matt je došao sa strane u zavjetrini. Skinuo je šešir. Zbog duge kestenjaste
kose Heather je pomislila da podsjeća na jednog od onih muškaraca ususret kojem
žena jaše na konju u reklami za tampone iz
1990-ih. „Koale će biti na drveću“, Matt je rekao. „Gledajte, nemojte se
udaljavati od pristaništa. Nema interneta ni Wi-Fija i lako se izgubiti. Svakako se
držite podalje od farme - ona je nasred otoka.“
„Volio bih vidjeti australsku farmu“, Tom je rekao.
„Ne!“ Matt je rekao. „Uopće ne biste smjeli biti na otoku. Uostalom, nemate
što vidjeti. To je danas samo hobistička farma. Ovce, koze, akumulator, bunar.
Samo za nas. Samo za obitelj.“
„Pa kako živite?“ Tom je pitao.

28
 Knjige.Club Books

„Ondje je bio državni zatvor od 1910-ih do 1980-ih. Plaćali su nam najamninu

i zapravo živimo od ostataka tog novca. Pokušali su ga predstaviti kao turističku
atrakciju kad se zatvorio, ali Mama je to spriječila.“
„Nego što nego spriječila“, progunđao je Ivan.
„Pogledajte! Još jedan morski pas!“ Owen je rekao, uhvatio Toma za ruku i
odveo njega i Oliviju do pramca. Hans ih je pratio, ostavivši Matta samoga s dvije
žene.
„Koliko ljudi ima na otoku?“ Petra je pitala Matta nakon nekog vremena.
„Uključujući djecu, otprilike dvadeset pet, dvadeset sedam, ja mislim.“
„Imate li školu?“ Heather je pitala.
„Starija djeca idu u internat. Mlađa se školuju kod kuće, ako znate što je to.“
Heather se osmjehnula. „Znam. Ja sam se školovala kod kuće.“
„U Seattleu? Mislio sam da je to veliki grad“, Matt je rekao, zauzimajući
možda malo srdačniji stav.
„Preselila sam se u Seattle prije nekoliko godina. I ja sam odrasla na malom
otoku. Na Otoku gusaka u zaljevu Puget.“
„Kako je to bilo?“ Petra je pitala, iskreno zainteresirana.
„Preselili smo se onamo kad sam bila mala. Kad su moji roditelji izašli iz
vojske. To je svojevrsna umjetnička kolonija“, Heather je rekla, uživajući u tome
što potpunim strancima priča dio svoje prošlosti. „Osnovana je 1970-ih, ali
privukla je mnogo bivših vojnih lica, ratnih veterana s PTSP-jem i tome slično.
Imaju umjetničke terapije. I u prirodi je. I zbilja je tiho. Ovaj, postalo mi je
pretijesno, pa sam se odselila u Seattle.“
„Ja sam napravio upravo suprotno“, Matt je rekao. „Poput tvojih roditelja.
Preselio sam se ovamo. Oženio sam se. Nisam jedan od Maminih sinova. Ja sam
joj zet.“
„Možda je malo, ovaj, zabačeno?“ Petra je natuknula.
„U tome i jest poanta“, Matt je rekao. „Odrastao sam u stanu u Melbourneu.
Sa samohranom majkom. Tramvaji, auti, vika ljudi. Izluđivao me grad. Došao
sam ovamo s Tarom, Maminom drugom najmlađom kćeri. Ali ona i Mama jako
su se svađale. Ona je otišla, a ja sam ostao. Naučio sam preživjeti u divljini i vidim
stotinu različitih ptica samo u jutarnjoj šetnji.“
„Preživljavanje u divljini? Ptice? Ti i moj tata sjajno biste se slagali“, Heather
je rekla.
„Zvuči tako. Onaj tip s tobom nije ti tata, je li?“ Mart je pitao.
„Ne! Tom je moj muž!“ Heather je rekla, pocrvenjevši.
„Ne činiš mi se dovoljno starom da imaš djecu“, Petra je rekla.
Heather je pogledala Toma i djecu. „Ja sam mu druga žena. Njegova prva
žena Judith umrla je prije godinu dana“, tiho je rekla.

29
 Knjige.Club Books

„O, ne, jadni mali“, Petra je rekla. „Ali sigurna sam da si im velika utjeha.“
Pokušavam biti, Heather je zaustila, ali nije rekla.
Matt je pokušao zapaliti cigaretu, ali nije uspio. Heather mu je posudila Zippo
i cigareta se zažarila.
„Ima li ovdje aboridžinske kulture?“ Petra je pitala.
„Ne. Gledajte, ovo nije turističko odredište“, Matt je bio uporan.
„Riješili smo ih se. Napravili smo crnu liniju pred prokletnicima“, Jacko je
rekao dok je mijenjao Ivana za kormilom.
„Crnu liniju?“ Heather je pitala.
„Čuli ste za Tasmanijsku crnu liniju, naravno?“ Jacko je rekao.
Heather i Petra odmahnule su glavom.
„Dvije tisuće ljudi pod bojnikom Sholtom Douglasom krenulo je na
Tasmaniju da pohvata sve preostale Aboridžine. Sve su ih pobili“, Jacko je
radosno rekao. „Učinili su to i ovdje, na Otoku Nizozemaca, malo poslije toga.“
„A linije snova?“ Petra je pitala.
„Netko je došao ovamo prije nekoliko godina i blebetao o toj gluposti. Sjećaš
se toga, Matte?“ Jacko je rekao.
„Sjećam se“, Matt je rekao.
„Došao je i rekao nam da smo zemlja bez snova zato što nemamo urođenika.
Kakva drskost. Koji prokleti prevarant. Mama ga je odmah prozrela. Sve te priče
o demonima i banjipima.14 Mama je poslala Ivana i mene da ga otjeramo
sačmaricama! Trebali ste vidjeti kako je trčao!“ Jacko se cerekao.
„O, Bože!“ Petra je rekla i pogledala Heather, koja je uznemireno raširila oči.
Nelagoda je rasla u Heather dok je trajekt neumoljivo štektao, približavajući se
obali. Da si odvrati pažnju, promatrala je Ivana kako nogom pomiče kormilo i
baca flaks u vodu.
„Što lovi?“ Heather se naglas zapitala.
„Ako ovdje ima morskih pasa, vjerojatno velike ribe poput lososa i tune“,
Petra je rekla.
„Bavite li se vi ribolovom, Petra?“ Heather je pitala.
„O, da. Hans i ja idemo u udičarenje u Njemačku“, Petra je rekla. „A ti?“
„Ne više. Moj je tata u djetinjstvu udičario u Kentuckyju, ali, Bože, pravi
ribari u mojoj su obitelji s mamine strane. Njezina mama - moja baka - odrasla je
u rezervatu naroda Makah. Mama kaže da su mogli uloviti bilo što iz mora. Čak i
kitove.“

14
Engl, bunyip, čudovišno biće iz aboridžinske mitologije, zli duh iz vode koji jede djecu.

30
 Knjige.Club Books

„Sad bi trebao prestati loviti ribu. Približavamo se“, Matt je rekao. „Posljednja
prilika da odete u kondut, ljudi.“
Olivia je povukla Heather za rukav. Heather je podigla ruku poput učenice.
„Je li kondut slučajno zahod?“ pitala je Matta.
Matt se nacerio. „Da, stara. U onoj maloj kabini. Obavezno upali svjetlo i
provjeri ima li pauka prije nego što sjedneš.“
Olivia je pogledala Heather i odmahnula glavom.
„Na kakve pauke trebamo pripaziti?“ Heather je upitala.
„Dođite za mnom, provjerit ću. Pauci crvenih leđa. Stvarno su opaki. Ponekad
se skrivaju ispod zahodske školjke. U nekim okolnostima mogu ubiti.“ Matt je
otišao do sićušnog zahoda, otvorio vrata i pogledao. „Sigurne ste“, rekao je.
„Koji je ono vrag?“ pitala je Olivia, pokazujući na golemog pauka na zidu s
druge strane. Bio je to smeđi dlakavi stvor veličine njezine glave.
„O, ti su bezopasni. To je pauk lovac. Zapravo nam čine veliku uslugu. Jedu
muhe. Neće ti nauditi“, Matt je rekao.
Olivia nije bila nimalo uvjerena. „Strpjet ću se“, rekla je.
„Jesi li sigurna, dušo?“ Heather je pitala.
„Da!“ Olivia je rekla, postiđena. Prekrižila je ruke i odmarširala na pramac,
gdje su bili Owen i njezin otac.
„Je li toalet u redu?“ Petra je pitala Heather.
„Ako se bojite pauka, možda nije baš najbolje rješenje“, Heather je rekla.
Matt je preuzeo kormilo, a Ivan se pridružio Jacku na pramcu. Heather su
podilazili žmarci od Jacka i nije mogla ne primijetiti da oba muškarca zure u
Oliviju. Isprva nije bila sigurna, ali onda je vidjela kako Jacko gurka Ivana u rebra
kad se Olivia sagnula da pokupi nešto s palube. Heather se mogla nositi s takvim
pogledima prezrivim okretanjem očiju ili odsječnom primjedbom, ali Olivia nije
bila naviknuta na takvu jezivu pažnju starijih muškaraca. Plavih očiju, dugih
nogu, plave kose, lijepa lica - slamat će srca za tri, četiri godine. Ali ne
sad. Heather je htjela nešto reći, ali srećom su se sasvim približili obali i oba
muškarca posvetila su se pristajanju, Matt je isključio motor i trajekt je klizio
prema betonskom navozu.
„Dobro, ljudi, u vozila! Nemojte se zadržati više od pola sata, najviše
četrdeset pet minuta, a onda ću vas odvesti nazad“, Ivan je objavio dok je spuštao
rampu.
„Da, slikajte koale i otiđite prije nego što vas Mama ispraši“, Jacko je
promrmljao.
„Budite oprezni i, ozbiljno, nemojte dugo!“ Matt je dobacio Heather.
Ušli su u Porsche i krenuli istražiti otok. Heather je odahnula što je opet u
klimatiziranom prostoru; Australija je bila njezino prvo odredište s toplom
klimom i zaključila je da joj se ne sviđa. Cesta je zavijala istočno od pristaništa.
31
 Knjige.Club Books

Krajolik nije oduševljavao. Nije bilo koala na vidiku, samo velika travnata
pustopoljina spržena u nedavnom požaru i rijetki eukaliptusi s vranama na njima.
Heather je gledala turobno žuto-smeđe ništavilo s osjećajem da su ih vrhunski
preveslali.
„Pa ovo je sranje!“ Owen je rekao, izrazivši ono što su svi osjećali.
„Možda da odemo malo dalje?“ Tom je rekao.
„Mislim da trebamo ostati blizu obale“, Heather je rekla.
„Dobit ćemo ono što smo platili“, Tom je ljutito rekao, ubacivši u veću brzinu.
Prošli su raskršće i došli do nečega što su vjerojatno bili ostaci starog zatvora.
Kuća i nekoliko ruševnih zgrada prekrivenih lišajevima i mahovinom. Suhonjavi
sijedi starac izašao je iz hlada jedne od zgrada i bijesno im mahnuo da stanu. Tom
je zaustavio auto i spustio prozor. „Što radite ovdje?“ čovjek je u čudu pitao.
„Mi, ovaj, tražimo koale i...“
„Morate otići“, čovjek je rekao. „Ovo je privatni posjed. Nije sigurno. Svi
morate otići. Odmah!“
Heather je uhvatila Toma za koljeno. „Zbilja mi se ne sviđa ovdje.“
Čovjek je udario po Porscheu štapom. „Idite!“ viknuo je.
Tom je kimnuo i zatvorio prozor. Bio je prestrašen, kao i svi. Vratili su se do
raskršća.
„Kojim putem?“ Tom je uzrujano rekao.
„Lijevo!“ Owen je rekao.
„Naprijed“, Heather je rekla.
„Mislim da trebamo skrenuti desno“, Tom je rekao i krenuo cestom koja se
uskoro pretvorila u zemljani put omeđen visokom travom s obje strane.
„Sranje! Krivi smjer“, Tom je rekao. Okrenuli su se i opet vratili na raskršće.
„Vozač trajekta rekao je da ostanemo najviše četrdeset pet minuta“, Olivia je
rekla, pogledavši sat na mobitelu.
„Ne brini se, stići ćemo bez problema“, Tom je rekao, nagazivši na gas.
Porsche je ubrzao. Cesta je zavijala. Gotovo točno ispred njih Sunce je zapadalo
na obzoru. Heather je primijetila nešto plavo. „Pazi!“ vrisnula je.
Žena u plavoj haljini na biciklu izašla je sa sporedne ceste, sasvim nesvjesna
Porschea koji je jurio prema njoj. Heather je nakratko osjetila da pluta. Ne zbog
toga što se auto izdigao iznad zemlje ili zbog nečeg takvog; Porscheov terenac bio
je potpuno siguran. Osjećaj je dolazio iz posve drugog fizikalnog razloga. Bio je
to osjećaj da je prešla u jedan od onih paralelnih svemira o kojima je Tom uvijek
pričao. U jednom svemiru Tom je prije pet minuta nazvao rent-a-car i dobili su
Porsche s radarom i sustavom za izbjegavanje nesreća. U ovom svemiru Heather
je viknula „Tome!“, a terenac je potpuno poklopio ženu na biciklu.

32
 Knjige.Club Books

5.

KOČNICE SU bile snažne, ali Porsche se kretao prebrzo i imao je preveliku inerciju.
„Isuse Bože!“ Tom je viknuo kad je Porsche uz odvratan tupi zvuk prešao
preko bicikla. Škripali su i klizili po zemlji dvadeset metara prije nego što su upali
u jarak. Zračni su se jastuci napuhali, a pojas je uz trzaj povukao Heather prema
natrag. Stali su, kotači su se okretali u mjestu, a motor je zamro.
Heather je otvorila oči.
Svijet je bio za trideset stupnjeva nagnut iz vodoravnog položaja. Visoka
bijela trava s obje strane ceste. Ni žene ni bicikla nije bilo na vidiku. Zračni jastuk
polako se ispuhivao pred njom.
Heatherin vrat bio je izvijen, pa je zabila nokte lijeve ruke u zapešće. Tata i
mama naučili su je kako da se pregleda. Provjerila je krvari li i ima li slomljenih
kostiju, ali znala je da je u osnovi dobro. Skinula je pojas i okrenula se da pogleda
djecu.
Bočni zračni jastuci na stražnjim sjedalima napuhali su se i ispuhali. Olivia je
bila omamljena, ali izgledala je dobro. Owen se pojasom posjekao po licu.
„Jesi li dobro, Owene?“ pitala je.
Susreo je njezin pogled i kimnuo.
„Reci. Reci mi jesi li dobro.“
„Dobro sam“, rekao je.
„Dobro. Olivia, jesi li ti dobro?“
Olivia je kimnula. „Mislim da jesam. Što se dogodilo?“
„Jesmo li udarili u nešto?“ Owen je pitao.
Heather je pogledala Toma. Zračni jastuk prikovao ga je za sjedalo. S njegove
strane auto je bio u jarku i tijelo mu je bilo nagnuto na suprotnu stranu od nje.
„Tome? Tome! Jesi li ozlijeđen?“ pitala je.
„Što? Ne... nisam... ozlijeđen. Glava... prozor.“ Zajaukao je.
„Da vidim.“
Udario je glavom o prozor i imao je posjekotinu na čelu; očito je bio
omamljen, možda je imao potres mozga.
Proteklih šest mjeseci Tom je činio sve za nju. Otvarao joj vrata, plaćao je
račune, svađao se s konobarima, riješio njezin dug na kreditnoj kartici, gotovo

33
 Knjige.Club Books

uvijek vozio i svakako rješavao sve krizne situacije. Ali trebat će mu nekoliko
minuta da se oporavi, a djeca ne mogu...
Ona će morati...
„Izaći ću“, rekla je. „Djeco, želim da zasad oboje ostanete u autu. Skinite
pojaseve. Olivia, pomozi bratu.“
Heather je boljelo rame na mjestu gdje ju je pojas stisnuo. Odgurnula je
ispuhani zračni jastuk i pronašla kvaku. Prsti su je peckali, a ruka joj je bila
gumena. Gurnula je vrata, ali ništa se nije dogodilo. Gurnula je jače, ali i dalje
ništa. Udarila je prokleta vrata nogom i otvorila su se.
Vrućina ju je pogodila poput vala.
Zaboravila je na vrućinu. Klima u autu valjda je bila totalno pojačana.
Izašla je iz auta i pala na cestu. Dlanovi su joj gorjeli na asfaltu.
Ustala je, udahnula i odšepala do prednjeg dijela terenca. Žena nije bila ondje.
Obuzela ju je slaba nada. Promotrila je travu s obje strane ceste. Pomisao da je
Tom nekako izbjegao ženu bila je primamljiva, ali Heather je znala da nije tako.
Osjetila je krckanje bicikla pod gumama.
Spustila se na jedno koljeno, pogledala je ispod terenca i ondje, pod lijevim
stražnjim kotačem, ugledala bicikl. Brzo je otišla straga i vidjela ženino tijelo,
užasno izobličeno, tri metra dalje niz cestu.
Otrčala je i kleknula pored nje. „Jeste li... O, Bože.“
Obje su joj noge bile savijene u neprirodnom položaju u kojem nikako ne bi
smjele biti. Krvarila je kroz plavu haljinu. Heather je podigla haljinu i ugledala
golemu ogrebotinu preko njezinih prsa, ali nije bilo vidljive prodorne rane. Činilo
se da ne diše.
„O, Bože, žao mi je! O, ne, tako mi je žao. Jadna... Nismo vidjeli... O, moj
Bože...“
Krv joj je curila iz nosa i usta.
Trebala je liječnika. „Tome! Dolazi ovamo!“
Heather je prislonila dlan na ženin vrat i brojala do deset, ali nije bilo ni traga
pulsu. Nježno je nagnula ženinu glavu prema natrag, stavila joj dva prsta u usta i
oslobodila ih krvi, slomljenih zuba i komada mesa.
„Hajde, molim te...“ Heather je rekla i uzela zraka.
Pokušala je upuhati zrak u ženina pluća, ali vraćao joj se u usta kao prokleti
odraz životvornog zraka: opor, topao, ustajao, s vonjem krvi. Nešto joj je
blokiralo dušnik. Podigla je mlohavo tijelo. „Bit će sve u redu“, rekla je.
Lupila je ženu po leđima i još jedan komad mesa ispao joj je iz usta.
„Tome! Trebam te! Dolazi ovamo!“
Heather ju je ponovo polegla i davala joj disanje usta na usta, a ovaj put činilo
se da zrak dolazi do onoga što je ostalo od ženinih pluća.

34
 Knjige.Club Books

Heather joj je počela masirati srce.

Radila je to brojeći do dvadeset, a zatim joj je provjerila puls.
Ništa.
Krv joj je curila iz ušiju, očiju, usta i nosnica.
Muhe su počele slijetati na nju.
„Sranje.“ Heather je samo uskomešala krv u ženinom tijelu. Nije ju mogla
spasiti. Samo liječnici, hitna služba, vrećice krvi i...
Izvadila je mobitel iz džepa i nazvala 112.
Ne, ne 112. Koji je australski... 000.
Nazvala je 000. Nije bilo signala. Podigla je mobitel što je više mogla. Ništa.
Otrčala je do prednjeg dijela auta i popela se po užarenom poklopcu, opekavši
dlanove dok se verala.
Tom je zurio u nju kroz vjetrobransko staklo, ošamućen. Djeca su se iza njega
migoljila.
„Provjeri kako su djeca i dođi ovamo!“ rekla je.
Tom ju je pogledao, na trenutak zbunjen, a onda kimnuo.
Heather je pogledala mobitel. Usluga nedostupna, pisalo je.
Farma o kojoj je Matt pričao nije mogla biti tako daleko. Možda imaju
telefon? Nije li Matt rekao da ovdje nema telefona ili je krivo zapamtila?
Skočila je s poklopca auta i otrčala natrag do žene.
Ponovo joj je pokušala masirati srce.
Pokušavala je i pokušavala.
Krv je tekla iz ženinih usta u obilnim količinama.
Heather je prestala s onim što je radila.
Ženina prsna šupljina sigurno je bila puna krvi. Glavna krvna žila vjerojatno
je pukla. Nije mogla ništa učiniti. Nitko nije mogao ništa učiniti. Udar ju je ubio
i sigurno je već minutama bila u stanju moždane smrti.
Nikad nije ni postojala mogućnost da je spasi.
Heather je spustila plavu haljinu preko tijela. Kako je drago, ljupko i blago
lice imala ta žena. Nečija kći, sestra, žena. Mladi život koji su uništili.
„Tako mi je žao. Nismo te vidjeli. O, Bože, tako mi je žao“, rekla je, dok su
joj se suze nakupljale u očima.
Heather je začula zvuk iza sebe - Tom je izašao iz auta. Konačno se pojavio
pored nje, prekriven prašinom. Valjda je izašao iz auta kroz prozor sa svoje strane
i dopuzao do nje kroz jarak.
„O, Bože!“ rekao je. „Što sam učinio!“
„Nisi ti kriv. Pojavila se niotkuda.“
„Trubio sam! Nisam li? Bože. Nije ni pogledala!“

35
 Knjige.Club Books

„Nisi ništa mogao učiniti, Tome.“ Ustala je i pokušala ga uhvatiti za ruku, ali
odgurnuo ju je.
„Je li mrtva? Jesi li sigurna?“ Tom je pitao.
„Mrtva je. Poginula je na mjestu.“
„Oživljavanje! Obučen sam... Da vidim... Možemo... Sranje, pogledaj je!“
„I ja sam to pomislila. Ali već sam to pokušala. Prekasno je. Tome, gledaj,
nisi ništa mogao učiniti. Zakočio si čim...“
„Da smo barem dobili novi model auta. Onaj koji sam tražio. Radar za
izbjegavanje sudara zakočio bi umjesto nas. Taj sam auto htio. Rekao sam ti to!“
„Znam.“
„Bilo je to zbog tebe i djece. Nismo trebali dolaziti ovamo! Htio sam raditi na
prokletom govoru!“
Tom je stisnuo šake. Oči su mu bile divlje, izbuljene; izgledao je gotovo
poremećeno.
Nije često bio takav, ali već je to vidjela jednom ili dvaput. Njegov bijes
iznenadio ju je. Znala je da ga mora brzo izvući iz toga.
Bio je petnaest centimetara viši od nje. Stala je na vrhove prstiju, pružila ruke,
naslonila ih na njegov vrat i nagnula mu glavu prema dolje da je pogleda u oči.
„Tome!“ rekla je, pucnuvši mu prstima pred licem.
„Nisam ni pomislio da će netko voziti bicikl po ovoj vrućini! Tko vozi bicikl
na četrdeset stupnjeva? Tražio sam koale po drveću. Trebali su nam reći. Jesi li
vidjela znak ograničenja brzine? Ja ga nisam vidio.“
„Nije bilo nikakvih znakova, Tome. Pojavila se niotkuda.“
„Mogu je spasiti! Još ima nade. Radio sam smjene u hitnoj službi kao stažist!“
Tom je rekao i spustio se na koljena.
Znala je da neće povjerovati da je mrtva dok se sâm ne uvjeri.
Pogledala je obje strane ceste. Nije bilo auta. Nitko nije dolazio. Još.
Promotrila je Porsche. Oba su kotača bila u jarku, ali bio je to uzak kanal,
manje od trideset centimetara širok i dubok samo šezdeset centimetara. Trebali bi
moći relativno brzo ponovo krenuti. Ali gotovo sigurno morat će gurati auto.
Važno je smanjiti teret. Ona će voziti, a Tom će morati gurati. Djeca bi mogla
pomoći. Owen je snažan, a Olivia bi s onim dugim nogama mogla pridonijeti.
Tom je počeo s oživljavanjem.
Pustila ga je da pokušava jednu minutu.
„Ne djeluje“, rekao je.
„Mrtva je, Tome.“
„Vozio sam prebrzo. Onaj čovjek me prestrašio. I gledao sam kroz prozor i
vozio prebrzo. Moramo nazvati policiju. Hitnu pomoć“, rekao je.
„Sad je prekasno za sve to. Nitko ne može ništa učiniti.“
36
 Knjige.Club Books

Tom je ustao i pokušao dobiti signal na mobitelu.

Heather je otišla do Porschea, otvorila prtljažnik i potražila prostirku za plažu.
Zgrabila ju je i pogledala djecu, koja su još prtljala oko zračnih jastuka i pojaseva.
Otišla je natrag do Toma i prebacila prostirku preko žene.
Heather je ponovo pogledala s obje strane ceste. Još uvijek nikoga.
Razmotrila je situaciju.
Ono što je sad mislila bilo je pogrešno.
Zbilja pogrešno.
Zakonski.
Moralno.
Bio bi to zločin, bijeg s mjesta prometne nesreće.
Tom je ubio ženu. A sad će ona pridodati užasu tog čina. Činilo se sasvim
pogrešno. Ali svi su joj instinkti govorili da je to jedino rješenje.
Pokušala se sjetiti što bi joj mama rekla da učini.
Njezina mama, zaključila je, rekla bi joj da pričeka policiju.
Tata bi joj rekao da zbriše odatle.
Vratila se do Porschea i otvorila stražnja vrata. Nagnula se i otkopčala Olivijin
pojas.
„Jesi li dobro, dušo?“ pitala ju je.
Olivia je kimnula, a zatim je odmahnula glavom. „Boli me ruka.“
„Daj da vidim.“
Pojas joj je ogrebao ruku. Nije bila slomljena. „Stavit ću ti flaster na to za
trenutak. Hajde da te izvučemo odatle. Uzmi bocu s vodom.“
Uhvatila je Oliviju za ruku i izvukla je iz auta.
„Pričekaj me ispred auta nakratko, dok ne izvučem tvog brata.“
„Što se dogodilo?“
„Došlo je do nesreće. Želim da pričekaš ispred auta. Znam da je vruće. Možeš
li to učiniti za mene?“
„Da“, Olivia je rekla, još uvijek ošamućena.
Bilo je zahtjevnije izvući Owena. Bio je potpuno nepokretan. Povukao se iza
svog „zida“, što je činio još od majčine smrti, a Heather se nije znala nositi s time.
„Olivia, moraš mi pomoći s Owenom.“
„Owene! Ja sam! Hajde“, Olivia je rekla i zajedno su ga izvukle.
Heather je otišla natrag do Toma. „Izvukla sam djecu iz auta. Vas troje možete
gurati, a ja ću nas izvući iz jarka“, rekla je.
„Na onoj farmi možda imaju radio. Možemo nazvati helikopter za hitnu
pomoć“, Tom je predložio.

37
 Knjige.Club Books

„Ne, Tome. Udar ju je ubio, a ti... mi smo je pregazili. Pluća i unutarnji organi
su joj zgnječeni. Znam da znaš. Više nitko ne može ništa učiniti.“
Tom je još uvijek izgledao omamljeno, ali kimnuo je.
Ovo je bio taj trenutak.
Heather je morala odmah donijeti odluku. Ovisila je o njoj i znala je da će se
Tom složiti.
Ali što je ispravno učiniti?
Osjećaj za ono što je ispravno i nagon za preživljavanjem zanosili su je u
potpuno suprotnim smjerovima.
„Gledaj, dušo, upoznao si one ljude“, počela je. „Samo je jedna obitelj na
ovom otoku. Kontroliraju trajekt, koji nam je jedini izlaz odavde. Nemamo
signala. Ne možemo dobiti pomoć. Potpuno ovisimo o njima.“
„Pa?“
„Čuo si što je Jacko rekao o policiji. Rekao mi je da su nekoga otjerali s otoka
sačmaricama. Zvuči kao da su oni ovdje jedini zakon.“
„Što... Što predlažeš?“ Tom je upitao.
Heather ga je pogledala. Da, Tom je bio stariji i čitao je više, ali kretao se u
vrlo uskim krugovima. Dolazio je iz imućne obitelji i njegovo je poznavanje
ljudske prirode bilo iznenađujuće ograničeno. Nakon jedne noći spavanja na
autobusnoj postaji Tacome naučio bi više nego iz tisuću knjiga.
„Sakrit ćemo ženu i bicikl u visokoj travi. Izvući ćemo auto iz jarka, odvesti
se do trajekta i otići s ovog otoka čim prije. Kad budemo na sigurnom, na kopnu,
možemo reći policiji da smo možda udarili u nešto u vožnji. Mislili smo da je
životinja, ali nismo sigurni.“
„Želiš da odemo - da odem - s mjesta nesreće? Nesreće koju smo mi
prouzročili?“
Pogledala ga je u oči. Zjenice su mu bile proširene. Ruke su mu se tresle. Opet
je bio negdje drugdje.
„Š-što se dogodilo?“ Olivia je pitala. Njezina znatiželja prevladala je i došla
je vidjeti što se događa. Owen je bio tri metra iza nje. „Je li to krv?“
Heather se okrenula. „Vrati se pred auto, molim te, Olivia. Povedi brata.“
„Je li netko mrtav?“ Olivia je pitala s rukom na ustima. Bila je blijeda, drhtava
i prestrašena.
„Jebeno točno da je netko mrtav“, Tom je promrmljao.
Heather se trznula, uhvatila Oliviju za ruku, zgrabila Owena za rame i odvela
ih pred Porsche.
„Dogodila se nesreća. Vas dvoje morate biti hrabri, dobro?“ nježno je rekla.
Primijetila je da je na Porscheovoj disaljki krv i udubljenje. Morat će to
očistiti prije nego što vrate auto u rent-a-car. Veliki branik od nehrđajućeg čelika

38
 Knjige.Club Books

na prednjem dijelu auta također je bio ulubljen; ne jako, ali svejedno će to morati
objasniti.
Owen je izvukao ruku iz njezine. „Tata ju je ubio, zar ne? Ubio ju je“, rekao
je čudno, odsutno, kao da govori iz crne rupe. Owen je, kao i Olivia, bio i mlađi i
stariji od svojih godina. Imao je dvanaest godina, ponekad gotovo petnaest, a
ponekad je bio samo prestrašeni dječarac.
Heather je otišla natrag do Toma.
„Kako su djeca?“ pitao je.
„Djeca će biti dobro. Gledaj, učinio si sve što si morao učiniti. Kočio si.
Trubio si.“
„Da“, Tom je uzviknuo. „Da, trubio sam. I ovo nije auto koji sam htio. Htio
sam onaj drugi.“
„Učinio si sve što si mogao. Ovo nije tvoja krivica. Mislim da bismo sad
trebali ići. Mislim da bismo trebali ući u auto i čim prije otići na trajekt.“
Tom je kimnuo.
„Maknut ćemo tijelo s ceste i odvesti se na trajekt“, Heather je rekla. „Zbilja
to ne bismo trebali učiniti. To je zločin“, Tom je rekao.
„Mislim da nemamo izbora. Oni su ljudi strašni. Imaju oružje. Svi su ista
obitelj. Vjeruješ li da će zvati policiju?“
Razmislio je o tome. „Shvaćaš što si... ali ovo je velika odluka“, Tom je rekao.
Primijetila je da znoj curi s njega. I ogrebotina na čelu mu je krvarila.
„Znaš što? Ja sam kriva, Tome. Ja ću donijeti odluku“, Heather je rekla.
„Udario si glavom. Ja odlučujem, dobro? Ti trenutačno ne moraš misliti o svemu
ovome. Moraš mi samo pomoći da maknem tijelo s ceste. Stavit ćemo je u onu
visoku travu.“
„Želiš da je stvarno pomaknemo?“
„Moramo. Uhvatit ćeš je za noge i stavit ćemo je u travu. Dobro?“
Tom se spustio na koljena i savio ženi noge. Ispustile su ogavni zvuk krckanja
koji je ledio krv u žilama. Tom je podigao ženi noge, a Heather ju je podigla za
ramena. Ljepljiva topla krv curila joj je kroz prste. Već su se i muhe počele
okupljati u velikom broju. Slijetale su Heather na dlanove i ruke i mrtvoj ženi na
lice.
„Sigurna si u ovo?“ Tom je pitao. „Nikad se ne miče tijelo. Sjećam se, kad
sam našao Judith... one stepenice... Nisam htio da djeca misle da je to namjerno
učinila. Htio sam sve promijeniti. Sakriti čašu, sakriti bocu viskija. Ali morao sam
sve ostaviti onako kako sam našao... Ne bismo ovo smjeli činiti.“
„Već smo je pomaknuli. Sad je prekasno. Samo se povuci nekoliko koraka
unatrag. Lako je. Molim te, Tome, učini to sad, ne mogu je vječno držati! Hajde!“
Tom se počeo povlačiti prema pustopoljini.
„Tako, preko jarka i u travu.“
39
 Knjige.Club Books

Bilo je teško prijeći preko jarka, ali uspjeli su. Položili su ženu u visoku i suhu
bezbojnu travu. „A sad bicikl“, Heather je rekla.
Izvukli su prednji kotač bicikla od ispod stražnje gume Porschea. Prenijeli su
uništeni bicikl u travu, pa sakrili i njega. Heather je razbarušila izdanke klokanove
trave, uspravivši ih kako bi prikrila trag koji su ostavili.
Otrčala je natrag na cestu i bacila veće dijelove bicikla u travu. Bilo je krvi i
manjih dijelova bicikla, ali s njima nisu mogli ništa učiniti. Heather je na nekoliko
sekundi zatvorila oči, zatim ih opet otvorila i pokušala vidjeti gdje su na
pustopoljini sakrili tijelo. Ništa se nije moglo vidjeti. Pogotovo ne iz auta u
pokretu.
Obrisala je krv s dlanova o prostirku najbolje što je mogla. Obrisala je
Tomove dlanove i čelo. Nokti su im bili prljavi i zaudarali su po truleži. Konjske
muhe i komarci nesmiljeno su slijetali na njih.
„Dobro, sad samo moramo otići odavde“, Heather je rekla što je mirnije
mogla, dok je stavljala prostirku u prtljažnik Porschea. „Djeco, pomozite tati da
izgura auto iz jarka“, rekla je, vodeći ih prema stražnjem dijelu auta.
„Što se dogodilo onoj gospođi?“ Olivia je rekla.
„Maknuli smo je sa sunca, a poslije ćemo nazvati policiju“, Heather je rekla.
„Znaš li što radiš, Heather?“ Olivia je pitala. „Ne bismo li trebali pozvati hitnu
pomoć?“
„Da, poslije ćemo pozvati hitnu pomoć, Olivia“, Heather je rekla. „Samo
moramo pokrenuti auto. Tome, molim te, dođi ovamo i pokaži djeci što da čine.
Ja ću voziti.“
„Ja bih trebao voziti“, Tom je rekao.
„Ne, lakša sam od tebe, a ti si snažniji. Ti guraj, a ja ću voziti.“
„Ima smisla“, rekao je.
Heather je prošla kroz jarak i sjela na mjesto vozača. Namjestila je retrovizor
i uhvatila svoj odraz u njemu.
Odakle se stvorila ova Heather? Je li ova Heather cijelo vrijeme vrebala? Je
li to bilo samo zato što je Tom imao potres mozga i ona je morala preuzeti vodstvo
ili je uvijek bila dio nje? Adrenalin je pridonosio tome. Kad se potroši, vjerojatno
će se raspasti.
Uključila je sustav kontrole proklizavanja i prebacila u nižu brzinu. Njezina
stara Honda imala je ručni mjenjač i znala je voziti s kvačilom i mjenjačem. Ne
bi trebalo biti teško. Okrenula je ključ i Porsche je oživio.
„Svi spremni?“ pitala je.
„Da“, Tom je rekao.
„Gurajte!“ viknula je i pritisnula papučicu gasa.
Kotači su se okretali u jarku, a auto se nije ni pomaknuo.

40
 Knjige.Club Books

„Jesi li uključila kontrolu proklizavanja?“ Tom je viknuo.

„Da! Nastavite gurati!“ Heather je odgovorila.
Pogurali su auto i prednji kotač počeo je gmizati iz jarka. Čvrsto je držala
upravljač i teško se vozilo sasvim polako počelo uspinjati na cestu.
Stajali su okomito na smjer kretanja vozila. „Ulazi! Stavi djecu u auto!“
Heather je rekla. Tom je uskočio na suvozačko sjedalo. Djeca su ušla straga.
Sad se samo morala okrenuti...
Nešto u njezinu vidnom polju.
Dolazio je auto. Toyota. Jedno od vozila s farme. Neće moći skrenuti na
vrijeme. Sranje. Još samo trideset sekundi i nitko ništa ne bi znao...
Skrenula je Porscheom na lijevu stranu ceste, a Toyota se zaustavila pored
njih. Spustili su prozor. Bili su to Jacko i Matt.
„Zdravo“, Heather je rekla.
„Što vam se dogodilo, društvo?“ Matt je pitao.
„Ništa. Samo se okrećemo“, Heather je rekla.
„Jeste li upali u grabu?“ Jacko je pitao.
„U što?“
„Mama to zove grabom. Onaj jarak. Jeste li upali u njega?“
„Da, ali sad smo dobro“, Heather je rekla.
„Aktivirali su vam se zračni jastuci“, Matt je rekao.
„Jesu“, Heather je rekla. „Auto je jako osjetljiv - nismo čak ni brzo vozili...
Uglavnom, dobro smo. Hvala vam što ste stali. Bolje da krenemo ako mislimo
uhvatiti trajekt“, Heather je rekla.
„Je li tvoj muž dobro? Jesi li dobro, stari? Izgledaš užasno. Udario si
glavom?“ Matt je pitao.
„Dobro sam“, Tom je rekao.
„Kako su klinci?“
„Dobro su. Svi su dobro. Bolje da krenemo prema trajektu.“
„Da, trebali biste krenuti“, Matt se složio.
„Hoćemo. Hvala.“
„Jeste li slučajno vidjeli Ellen? Djevojku na biciklu?“ Jacko je pitao.
„Ne“, Tom je brzo odgovorio.
„Nismo nikoga vidjeli“, Heather je dodala. „Pa, mislim da moramo ići. Bok.“
Zatvorila je prozor, mahnula im i krenula niz cestu.
U retrovizoru je vidjela da su Jacko i Matt nakratko sjedili u autu, a onda je
Matt otvorio vrata i izašao.
Vidjela je kako se spušta na jedno koljeno i pregledava tlo prije nego što ga
je u zavoju izgubila iz vida.
41
 Knjige.Club Books

„Sranje“, Heather je promrmljala i žestoko nagazila na gas. „Svi stavite

pojaseve!“ doviknula je i brzinom od sto deset kilometara na sat krenula
Porscheom u smjeru pristaništa.
Došli su na terminal za dvije minute, a trajekt je srećom bio ondje.
Usporila je i namjestila osmijeh na lice.
„Nemojte ništa govoriti, dobro?“ rekla je, pogledavši Toma, a zatim se
okrenula prema djeci. „Nemojte ništa govoriti. Riješit ćemo ovo kad dođemo na
kopno.“
Mahnula je Ivanu, zaustavila auto i otvorila prozor kad je prišao.
„Zdravo!“ rekla je.
„Jeste li vidjeli koju koalu?“ Ivan je pitao, nagnuvši se prema prozoru. Tad je
Heather primijetila da ima crno-žuti predmet zakačen za kombinezon. Bio je to
voki-toki.
„O, da“, Heather je potvrdila.
Ivan je pročačkao nos i uzdahnuo. „Znači, ti ćeš ući autom na trajekt? Ne tvoj
muž?“
„Ja ću voziti. On je malo umoran.“
„Znaš, mogu ja voziti umjesto tebe ako želiš. Nikad nisam vozio Porsche“,
Ivan je rekao.
Heather je krajičkom oka pogledala krv na upravljaču. „Ne, ja ću ga rado
prevesti ako ćeš me navoditi“, rekla je uljudno se osmjehujući.
„Naravno da ću te navoditi, curo. Bez brige. Malo ste se udarili, je li? Vidim
da su se zračni jastuci aktivirali.“
„Ništa strašno - samo smo upali u jarak. Zračni jastuci su jako osjetljivi.
Čovjek u rent-a-caru nas je upozorio“, Heather je rekla.
„Moderni auti! Vozio sam stari Holden Sandman trideset godina, nikad nisam
imao problema. Jesu li djeca slikala koale?“
„Ovaj, da“, Heather je rekla, nadajući se da Ivan neće tražiti da vidi slike.
„Mali zlikovci. Mogu te gadno ogrebati. Mislim na koale, ne na djecu! Dobro,
spustit ću rampu i možeš polako krenuti. Stani i podigni ručnu kočnicu. Ono što
vi Amerikanci zovete kočnicom u nuždi. Nalazi se pored tvog sjedala.“
Ivan je spustio rampu i dovezla se na trajekt.
„Nije bilo tako strašno, je li?“ Ivan je rekao.
„Nije uopće.“
Heather je isključila auto. Ivan je stavio ruke u džepove i izvukao kutiju
cigareta. Zapalio je jednu.
Činilo se da mu se nimalo ne žuri krenuti.
„Ovaj, gledaj, možemo li sad krenuti?“ Heather je pitala.

42
 Knjige.Club Books

Ivan je odmahnuo glavom. „Radije bih pričekao. Onaj par Nizozemaca trebao
bi doći svakog trena. Rekao sam im da budu točni.“
„Matt je rekao da ćeš nas odmah prevesti“, Heather je rekla.
„Matt? Ponekad se pravi važniji nego što jest. On uopće nije O’Neill. On je
Watson. Ovo je moj trajekt i ja odlučujem kad ćemo krenuti, kvragu.“
„Malo nam se žuri da dođemo u Melbourne. Imamo rezervaciju za večeru.“
Ivan je progunđao i stavio ruke u džepove. „Morao bih ići dvaput...“
Heather je zavukla ruku u džep traperica, izvukla novčanicu od pedeset dolara
i pregledala je da se uvjeri da nema krvi na njoj.
„To bi ti bila velika gnjavaža. Možda bih ti to mogla nadoknaditi?“ rekla je,
pruživši novčanicu kroz prozor.
Ivan se nacerio i zgrabio je. „Možemo krenuti.“
Podigao je rampu i zatvorio ogradu na stražnjem dijelu trajekta.
Heather se osvrnula da provjeri ima li drugih vozila koja dolaze cestom.
Zasad ih nije bilo.
Ivan je odvezao užad koja je spajala trajekt s obalom i uskočio natrag na brod.
Pokrenuo je dizelski motor.
„Trebamo li mu reći za onu ženu?“ Olivia je pitala.
„Nitko neće ništa reći sve dok ne budemo na drugoj strani“, Heather je
prosiktala.
„Kopno, stižemo!“ Ivan je objavio. „Možete izaći iz auta ako želite.“
„Dobro nam je ovdje“, Heather je odgovorila.
Bijela pjena valova ključala je iza trajekta, a Otok Nizozemaca polako se
počeo udaljavati.
Heather je shvatila da zadržava dah.
Ivan je došao do prozora.
„Je li vam netko rekao za lisice? Ja i Kate lovimo male gadure. Invazivna
vrsta. Kate ima dojmljivu zbirku lubanja. Plaćaju nam za njih. Država.“
„Nismo vidjeli lisice“, Heather je rekla i dlanom prekrila krv na upravljaču.
„Pa, dobro, ako vidim morske pse, reći ću vam, tako da ih možete slikati“,
Ivan je rekao i vratio se kormilu.
„Mislim da...“ Tom je počeo, ali je zastao kad je Ivan otkačio voki-toki s
revera.
„Što?“ Ivan je govorio. „Ne čujem te. Kvragu, ništa ne čujem.“
Izbacio je dizelski motor iz brzine. Lupio je po voki-tokiju i prtljao s tipkama.
„Ne čujem te, stari“, rekao je.

43
 Knjige.Club Books

Članci Heatherinih prstiju pobijeljeli su od stiskanja upravljača. Znoj joj je

natopio majicu na leđima. Znala je da izgleda užasno. Kao osumnjičenik s brojem
u policiji.
„Možda bismo trebali...“ Tom je počeo.
„Ne“, Heather je rekla.
„Mislim da te sad čujem, stari!“ Ivan je rekao. „Reci.“
Ivan je otišao do stražnjeg dijela trajekta i preko voki-tokija vodio razgovor
koji Heather nije mogla čuti.
Ovo joj se uopće nije sviđalo. Izvukla je mobitel i palcem otipkala „Upomoć“
u poruci Carolyn, posljednjoj osobi s kojom se dopisivala.
Nije moguće poslati poruku. Nema signala, dobila je obavijest.
Ivan je ponovo zakačio radio za rever.
Podigao je sportsku torbu, otvorio je i izvukao nešto iz nje.
Heather se nagnula nad upravljač da vidi što je to.
„Što radi?“ Olivia je pitala.
„Ne znam.“
Ivan se polako vratio do prozora s vozačeve strane. Uperio je prastari pištolj
Heather u lice. „Dajte mi svoje mobitele, a onda fino i polako izađite iz auta. Ako
pokušate nešto glupo, bilo što, ubit ću jedno dijete. Razumijete li?“

44
 Knjige.Club Books

6.

TOYOTA HILUX čekala ih je u pristaništu na Otoku Nizozemaca. Opaka plavuša s

repetirkom ugurala ih je na stražnja sjedala.
Saznali su da je to Kate, najmlađe Mamino dijete.
„Bez priče“, Kate je rekla.
Cesta od trajekta do farme bila je pusta. Prazna pustopoljina ispresijecana s
možda desetak napuštenih i istrošenih vozila, ostavljenih ondje da trunu. Farma
je bila gomila raznolikih štala, staja, trošnih i naizgled nestabilnih kuća, s dvjema
gospodarskim zgradama i velikom glavnom kućom koja je gledala na dvorište.
Metalni valoviti krovovi na zgradama bili su u lošem stanju.
Djeca u kombinezonima gledala su auto koji dolazi.
Potjerali su ih u glavnu kuću.
Heather je primijetila da su djeca sve slabija. Olivia je nosila traperice i majicu
Grimes. Owen je nosio teške zelene kratke hlače, svoju uobičajenu crvenu majicu
s kapuljačom i tenisice Adidas. Ona je navukla dizajnerske traperice i crnu majicu.
Tom je bio u pamučnim hlačama i bijeloj košulji dugih rukava. Sva ta odjeća bila
je prikladna za vrućinu u Washingtonu, ali ne u Australiji.
„Ovamo!“ Kate je rekla i gurnula ih na kauč.
Soba se počela puniti ljudima.
Matt, Ivan, Jacko i još jedan brat, Brian, stisnuli su se na kauču nasuprot
njima. Matt je skinuo svoj kaubojski šešir. On, Jacko i Brian imali su puške. Kate
je stajala pored prozora sa sačmaricom. Nitko nije govorio. Bio je to velik prostor
stiješnjen dugogodišnjim nakupljanjem namještaja i tričarija. Imali su kamin s
upaljenom vatrom na ognjištu po ovoj vrućini.
Na okviru kamina bilo je na desetke obiteljskih fotografija; više na zidu s
prastarim zidnim tapetama koje su se gulile u kutovima. Slike farme iz boljih
dana. Slike Irske. Razglednice iz Sydneya i iz Londona. Godinama izložene
vrelim ljetima, podne daske su napukle, a pukotine su bile pune mrtvih kukaca i
smeća. Kauči su bili kožni, zakrpani selotejpom i prekriveni dekama. Očito je
cijeli klan O’Neillovih došao ovamo zuriti u njih. Muškarci i žene s puškama.
Djeca koja su se hihotala sad su ušutjela. Pas koji je sjedio između Mattovih nogu
nervozno je pogledao prema stepenicama.
Zidni sat otkucavao je neopisivo spore sekunde.

45
 Knjige.Club Books

Nitko nije znao što će se sad dogoditi.

Vrućina je bila nepodnošljiva.
Heather je stisnula Tomovu ruku s jedne i Olivijinu s druge strane. Olivia
obično nije dopuštala Heather da je dodiruje. Barem se činilo da je Tom malo
bolje. Nestalo je one užasne bljedoće i pogled mu je opet bio normalan.
„Kad se Danny vraća?“ Jacko je tiho upitao Matta.
„Neće se vratiti prije šest“, Matt je rekao.
„Dobro...“ Jacko je rekao.
Stepenice su zaškripale.
Opet su zaškripale.
Svi su pogledali onamo.
Heather je vidjela dva stopala na vrhu odmorišta. Stopala su zakoračila prema
dolje i postala par gležnjeva, a onda listova. Krupna žena u roza papučama i roza
haljini spuštala se niz stepenice pomoću štapa s jedne i djevojčice s druge strane.
Imala je više od sedamdeset godina, bila je blijeda i nosila je povez preko lijevog
oka. Nosila je periku žarkobakrene boje. Bilo je nečeg užasavajućeg u njoj što
nije imalo veze s njezinim izgledom. Heather je masirala mnogo starijih klijenata
i mnogi od njih bili su dojmljive građe. Ovo je bilo nešto drugo. Ova je žena
promijenila silu težu u sobi. Naelektrizirala ju je. Heather je bilo jasno da je se svi
prisutni boje, pa se i ona bojala.
Polako se spuštala niz stepenice.
Jako polako.
Dvoje djece otpuzalo je od stolice za ljuljanje pored vatre. Matt je okrenuo
stolicu tako da gleda prema sobi, a ne prema kaminu. Kad je došla do dna
stepenica, žena je teško disala, a zatim nastavila put kroz dnevnu sobu poput
starog pape koji pohodi inkviziciju.
Matt je pomogao ženi da sjedne u stolicu za ljuljanje, a kad je ponovo sjeo,
pas mu se sakrio ispod nogu.
Zvuk sličan motoru pokvarene kosilice izašao je iz ženinih usta, a jedno dijete
donijelo joj je čašu prozirne tekućine koju je zadovoljno strusila.
Ovo je očito bila Mama.
„Ovo su Amerikanci?“ Mama je rekla uz grgljanje koje je naizgled dolazilo s
onog svijeta.
„Da. Amerikanci“, Matt je rekao.
„Znala sam neke Jenkije. Terry je rekao da su bili dobri u Vijetnamu. Oni koje
sam upoznala bili su u redu. Cime se ovaj bavi?“ Mama je pitala.
„Liječnik je. Dr. Thomas Baxter. Liječi ljudima koljena. Ima osobnu.
Provjerio sam“, Matt je rekao.
„Koliko novca u novčaniku?“

46
 Knjige.Club Books

„Četiristo dolara.“
„A koliko ste već dobili, nitkovi?“ Mama je rekla.
„Devetsto“, Matt je plaho odgovorio.
„To nije mnogo. Nije mnogo za život. Čime se ona bavi?“
„Kaže da je maserka“, Jacko je rekao.
„Isuse. Na korak od kurve“, Mama je rekla. „Kad se Danny vraća?“
„Ne prije šest, možda sedam“, Matt je rekao.
„Koga ste još danas pustili na moj otok, gadovi?“ Mama je rekla, namršteno
gledajući Ivana.
„Nisam ja kriv, Mama. Jacko i Matt...“ Ivan se pobunio.
„Dosta! Čudim ti se, Matthew“, Mama je rekla, odmahnuvši glavom.
„Žao mi je, Mama.“
„Pustili ste još jedno vozilo na otok, zar ne?“ Mama je rekla.
„Da, mama. Par Švaba“, Ivan je rekao.
„A gdje su oni sad?“
„Vjerojatno čekaju trajekt“, Ivan je rekao.
„Pa, neka ih netko pronađe i dovede ovamo, kvragu!“ Mama je zarežala.
Jacko je kimnuo djetetu, koje je istrčalo van.
„Gledajte, jako mi je žao zbog ovoga“, Tom je rekao. „Pojavila se niotkud.
Zatrubio sam, ali žena me nije čula...“
„Gluha je!“ reklo je jedno dijete.
„Gluha?“ Tom je rekao.
„Da, Ellen je bila gluha“, Mama je rekla.
„Nisam mogao ništa učiniti. Zabio sam se u nju straga. Sve se dogodilo jako
brzo. Mislim, naravno da ćemo u potpunosti surađivati s policijom.“
„Što ćete učiniti, dr. Baxter“? Jacko je upitao, podrugljivo izgovarajući
Tomovu titulu.
„Zovem se Tom. Ovaj, gledajte, preuzet ću punu odgovornost. I... I siguran
sam da će moje osiguranje platiti u skladu s time“, Tom je rekao.
„Osiguravajuće tvrtke ne plaćaju uvijek, zar ne?“ Mama je rekla.
„Platit će. Priznajem krivicu.“
„Gdje ćete obaviti to priznavanje krivice?“ Mama je pitala.
„Ovdje i, naravno, u Melbourneu. Svakako ću u potpunosti surađivati pri
policijskoj istrazi, a čak ću i odgoditi naš let ako bude nužno.“
„Ne“, Mama je rekla. „Nema Melbournea. Nema leta.“
Mrmljanje u sobi, a zatim opet tišina.

47
 Knjige.Club Books

Otužno otkucavanje sata. Pucketanje vatre. Zujanje komaraca. Cvilež psa. U

stražnjem dijelu sobe Heather je vidjela čovjeka koji im je prodao kobasice. Kad
dovedu nizozemski par, svi koji su znali da su došli ovamo bit će u ovoj kući, pod
Maminom kontrolom.
„Pokušali ste sakriti tijelo. Pobjegli ste s mjesta nesreće. To je zločin. To je
zločin na Otoku Nizozemaca, u Viktoriji i u Americi“, Mama je rekla.
„To je, ovaj, to je moja krivica. Tom je udario glavom. To je bila moja ideja“,
Heather je rekla. „Ne znam što sam mislila. Bila sam uplašena. Htjela sam da
odemo na kopno prije nego što nazovemo policiju.“
„Uplašena. Da“, mama je rekla. „Ne želimo da se bilo tko plaši, je li?“ Mama
je odmahnula glavom i zatvorila oči. Činilo se da razmišlja. Klada u kaminu
napukla je i razdvojila se.
„Gledaj, ovaj, možda bismo Ivan i ja trebali trajektom otići do Stamford
Bridgea i pozvati policiju, neka oni to riješe - što misliš, Mama?“ Matt je pitao.
Heather ga je pogledala i bezglasno izgovorila Hvala.
Ivan i Jacko odmahnuli su glavom.
„Policija iz Viktorije nas poznaje. Znate što će se dogoditi“, Jacko je
promrmljao. „Nekog od nas okrivit će za to i za druga sranja, zato što radimo svoj
grog ili nešto slično, a ovaj gad će se nekažnjeno izvući.“
Začulo se odobravajuće mrmljanje gotovo svih odraslih u sobi.
„Ne, neće biti policije. Terry nikad nije trebao policiju “, Mama je rekla.
Duga tišina. Djeca su šaputala. Znoj je curio Heather niz leđa. Ovdje je bilo
sigurno četrdeset šest stupnjeva. Čak su i velike konjske muhe izgledale poraženo
i uspavano.
„Možda bih pristao dati određeni polog. Sad. Kao, ovaj, dokaz moje iskrenosti
i krivnje“, Tom je predložio.
Heather mu je lagano stisnula dlan. Možda je to bio izlaz.
Mama se nakašljala i netko joj je donio još jedno piće.
Tom je ustao. „Gledajte, jako mi je žao, shvaćam vašu...“
„Tko vam je rekao da ustanete? Posjedni ga, Ivane!“
Ivan je opalio Toma u trbuh kundakom puške.
„Isuse! Ne puškom, stari!“ Matt je zastenjao, ali bilo je prekasno; Tom je bio
zgrčen na podu.
Heather je iznenada ustala i zaletjela se u Ivana. Jako ju je ošamario. Jače
nego što ju je ikad itko udario. Okrenula se za gotovo tristo šezdeset stupnjeva i
također pala na pod.
Djeca su vrištala. Pas je počeo lajati.
„Isuse, Matte, ne mogu razmišljati od sve te buke. Zašto si ih doveo ovamo?
Vodi ih iz moje proklete kuće dok ne odlučim što ćemo učiniti!“ Mama je rekla.

48
 Knjige.Club Books

Heather se u panici dizao želudac.

Nitko nije znao da su došli ovamo. Uzeli su im mobitele. Organizatori
konferencije neće se zabrinuti za Toma sve do ponedjeljka navečer ili čak utorka
ujutro, prije njegova govora. A dotad će već biti prekasno.

49
 Knjige.Club Books

7.

MAMA JE uperila štap u Jacka i Matta. „Još se nije dogodilo da nešto moram
dvaput reći. Vodite ih iz moje kuće! Izvedite ih, dobro ih pretražite i smjestite ih
u staru staju za striženje ovaca dok se Danny ne vrati.“
Heather je ležala na trbuhu na drvenom podu. Lijeva joj je ruka bila pod
tijelom. Posegnula je u džep, izvukla mali džepni nož koji je dobila u Alice
Springsu i gurnula ga sprijeda u traperice. U pravo vrijeme. Jacko ju je grubo
zgrabio za kosu i digao je na noge. Njegov brat Ivan gurnuo ju je prema ulaznim
vratima, gdje ju je Kate straga primila za vrat i dodatno je gurnula. Saplela se na
stepenicama na trijemu i ispružila ruke da zaštiti lice kad je ponovo pala na
zemlju.
Bio je sumrak i crvena Sunčeva kugla potonula je za kopno, ostavivši za
sobom velike, pulsirajuće valove vrućine. Olivia je plakala. Heather je ustala i
pokušala uhvatiti Oliviju za ruku, ali Jacko ju je odgurnuo.
Odveli su ih u staru staju za striženje ovaca, drvenu konstrukciju dugačku
devet metara i široku tri metra. Na vratima je bio lokot. Na podu je bilo slame i u
prostoriji je zaudaralo. Očito godinama nije bila korištena za striženje. Ugurali su
obitelj unutra.
„Sjednite!“ Jacko je rekao.
Heather je sjela na pod.
„Trebali bismo ih vezati da budemo sigurni“, Jacko je rekao.
„Da“, Kate je rekla.
„Mama nije rekla ništa o tome da ih vežemo“, Matt je rekao.
„Mućni glavom, stari. Da, jednostavno je, vezat ćemo im ruke“, Ivan je
predložio.
„Ne, vas ste dvojica glupi ko noć. Tako bi se mogli odvezati“, Kate je rekla.
„Moramo ih vezati za nešto. Reci Freddieju da nam donese užeta broj tri, ja ću to
riješiti. U međuvremenu, učinimo ono što nam je Mama rekla i pretražimo
nitkove.“
„Moja specijalnost“, Jacko je zarežao. „Prokleti policajci toliko su me puta
ispipali da znam sve njihove trikove. Jesmo li im uzeli mobitele?“
„Da“, Ivan je rekao. „Uostalom, ovdje nema signala.“
„Pridrži dečka, može?“

50
 Knjige.Club Books

Heather je vidjela da su gurnuli Owena uza zid staje. Jacko mu je pretražio

džepove i rukama prešao po njegovim nogama i leđima. Uzeli su Owenu novac i
ikosaedar15 koji je uvijek nosio sa sobom. Već su bili uzeli Tomov novčanik i
mobitel. Uzeli su mu ključeve i penkalu, a nisu našli ništa drugo dok su ga
pretraživali.
„Ti si sljedeća, curo“, Jack je rekao Oliviji.
„Može li je neka žena pretražiti, molim vas?“ Heather je upitala. „Ona je samo
prestrašena djevojčica.“
Jacko je stisnuo šaku i zabio je Heather u lice. „Ti mi ideš na živce. Bolje
začepi ili ću ti razbiti jebenu čeljust“, rekao je.
„Bolje nemoj!“ Tom je rekao.
„A što ćeš ti učiniti?“ Jacko je zarežao.
„Žao mi je, ja...“ Heather je počela.
„Nisam li ti rekao da začepiš!“ Jacko je viknuo.
Heather je kimnula. Drhtala je cijelim tijelom.
„Budi pažljiv prema djevojčici, stari“, Matt je rekao Jacku.
„Znam što radim“, Jacko je rekao i opipao Oliviju. Okrenuo se prema Heather.
„Ti si zadnja, princezo“, Jacko je rekao.
„Ona je smutljivica“, promrmljao je netko s vrata.
„Da, znam“, Jacko je rekao i gurnuo joj glavu prema zidu. Heather je osjetila
kako joj njegova gruba ruka prelazi po nogama. Posegnuo je u džepove njezinih
traperica, uzeo joj novac i jučerašnju kutiju cigareta, opipao džepove na stražnjici
i prešao rukama po njezinim leđima i ispod pazuha. „Marlboro“, Jacko je rekao i
spremio cigarete u džep.
„Cigarete?“ Tom je provalio. Kao da je Heatherina tajna navika pušenja iz tog
izgubljenog svijeta sad bila važna.
„Nema ništa?“ Ivan je pitao.
„Nema ništa“, Jacko je rekao. „Dobro, što ćemo s vezanjem?“
„Da, razmišljala sam o tome“, Kate je rekla. „Što mislite, momci? Vezat ćemo
im ruke, razmaknuti ih jedne od drugih i onda - vidite one kuke za ovce na
stropu?“
„Da?“
„Uže sa svake kuke do užeta oko vrata. Skratit ćemo ga, tako da se ne mogu
micati i pomoći jedni drugima da se odvežu. Što mislite?“
„Tko bi to mislio? Kate je genijalka!“ Jacko je rekao i svi su se muškarci
nasmijali.

15
Poliedar s dvadeset strana

51
 Knjige.Club Books

„To je ludost! Ne možete to učiniti djeci!“ Heather ih je preklinjala.

Jacko se okrenuo prema Tomu. „Zbilja je smutljivica. Zbog nje ćete ti i tvoja
obitelj ozbiljno nastradati, stari, ako ne začepi.“
Heather je odmahnula glavom, pogledavši Toma.
„Mislim da se moja žena brine da se djeci nešto ne dogodi“, Tom se pobunio.
„Ne mislite valjda stvarno staviti omče maloj djeci oko vrata.“
„Onda oko za oko“, Ivan je rekao uz neugodan smijeh.
„Ako im zavežete uže oko struka, možete ih vezati za zid staje. Mislim da će
tako biti sigurnije za sve“, Tom je predložio.
„Za što ćemo ih vezati? Za one daske? Ne, stari. Kuke su jedini način“, Kate
je rekla. „Samo reci prokletoj djeci da se ne mrdaju previše i neće se ugušiti.“
„Čekaj malo! Što ako ustanu?“ Matt je rekao. „Tvoj je plan glup, Kate.“
Kate je pogledala Matta. „Veži im ruke, uže oko vrata ide do kuke, a drugo
uže od vrata do daske iza njihove glave. Jesi li sad zadovoljan?“
„Neće se moći pomaknuti ni centimetar.“ Jacko se nasmijao.
„U tome je poanta, stari“, Kate je rekla.
Heather je bespomoćno gledala kako posjedaju djecu na pod, vežu im ruke
sprijeda i stavljaju im oko vrata omču s užetom koje vodi do kuke na stropu.
Drugim užetom oko vrata vezali su ih za zid staje za striženje ovaca. Tom je bio
sljedeći. Ona je bila zadnja. Jacko ju je gurnuo na pod, čvrsto joj vezao zglobove
i stavio joj dva užeta oko vrata.
„Pobrini se da nju čvrsto vežeš“, Ivan je rekao. Gotovo su do kraja zategnuli
omču i jedva se mogla pomaknuti a da je užad ne počne gušiti.
„Možda bismo im trebali vezati ruke iza leđa?“ Jacko se pitao.
„O, Bože, zašto smo tako prokleto zakomplicirali? Samo ih ostavite!“ Ivan je
rekao.
„Dobro, stari. Je li svima udobno? A sad strpljivo čekajte da se Danny vrati“,
Jacko je rekao, zatvorio vrata i staja je uronila u tamu.

52
 Knjige.Club Books

8.

MATT JE uhvatio Kate za ruku i odveo je dalje od staje za striženje ovaca.

Otresla je njegovu ruku. „Što?“ pitala je.
„Ne možemo to činiti. Ne možemo zadržati ove ljude. Netko od nas morat će
otići na kopno i dovesti policiju“, Matt je rekao.
Kate se odmaknula od njega.
„Jesi li lud? Želiš li da kažem Jacku što si upravo rekao? Ili Ivanu? Mami?“
„Moramo misliti na budućnost, Kate. Znaš kao i ja da je novca od zaklade sve
manje. Koliko još možemo ovako? Dvije godine? Tri?“
„Što želiš reći?“
„Ona Terryjeva ideja s ekološkim kolibama. To je dobra ideja. Turisti bi
zakonito dolazili ovamo. Prespavali bi, trošili novac. Svi bismo imali koristi. Ali
ako ovo učinimo, gotovo je, zar ne? Zaboravi.“
„Terry je mrtav.“
„Da, ali ideja nije. Složila si se. Ti, ja, Janey, možda i neki drugi. - Razgovarat
ćemo s Mamom prije nego što je Ivan, Jacko i ona ekipa razljute.“
Kate je odmahnula glavom. „Mama misli da si savršen, Matte. Vjeruje ti.“
„Mislim na Mamu. Mislim na ono što je najbolje za sve nas. Želiš da Jacko
bude glavni? S pola vrča groga u sebi? Prokleti Jacko?“
„Došli su ovamo. Ubili su Ellen. Dobit će ono što zaslužuju!“ Kate je bila
uporna.
„Ovo će završiti tako što će umrijeti još ljudi. Ivan mi je rekao što se dogodilo
onoj djevojci koju je Jacko pokupio početkom 2000-tih.
Isuse! Ne mora biti tako. Ti i ja možemo razgovarati s Mamom! Naša
budućnost je na kocki. Gledaj, kad zaklada presuši i ne bude više novca, što ćemo
imati u pričuvi? Ništa? Ekološke kolibe, turizam - to bi nas moglo spasiti.“
„Ne sviđa mi se ovaj razgovor. Matte. Mi smo obitelj - složni smo“, Kate je
rekla.
„Naravno da jesmo. Ali moramo učiniti ono što je dugoročno najbolje za
obitelj. Ne samo večeras.“
Kate je razmislila, zatim odmahnula glavom i polako podigla sačmaricu.
Umirila se kad je naciljala Mattova prsa.

53
 Knjige.Club Books

„Moraš donijeti odluku, Matty“, rekla je. „Jesi li odande ili si odavde? Jesi li
jedan od njih ili jedan od nas? Što od toga?“
„Ne bi to učinila“, Matt je rekao, zureći u sjajnu dvostruku cijev sačmarice.
Pušku koja je ubila stotine zečeva, mačaka, lisica i tko zna čega sve još.
„Oni ili mi, Matthew?“
Matt je skinuo šešir i odmahnuo glavom. Vrpca na šeširu bila je natopljena
znojem. Obrisao je čelo i kimnuo. „Mama me primila. Voli me kao svog sina.
Uvijek će obitelj biti na prvom mjestu.“
Kate je spustila pušku. „To sam morala čuti, Matte. Jacko i Ivan ne moraju
znati za ovaj razgovor. Ali promatrat ću te. Samo upamti na čijoj si strani.“

54
 Knjige.Club Books

9.

DJECA SU plakala. Heather je pokušavala disati. Deseci muha kružili su u sporim

krugovima oko njih. Tomu je pulsiralo u glavi. Sve su pogrešno izveli. Da su
odmah priznali, možda O’Neillovi ne bi tako neprijateljski reagirali. Trebao je
poslušati svoj prvi poriv: sve priznati. Uplesti policiju. Zašto je slušao Heather?
Ona je milenijalka. Ne zna ništa.
Odmahnuo je glavom.
Bilo je prekasno za optužbe.
Ovo nije morala biti kobna greška. Ovo nije neki zaostali okrug u Americi.
Ovo nije treći svijet. Ovo je Australija, jedna od civiliziranijih zemalja na svijetu.
Prijetit će im i ugnjetavati ih, ali postići će dogovor. Ista stvar dogodila se
Thomasu Edisonu u Njemačkoj. Edison je pregazio seljanku autom, jednostavno
je otvorio novčanik i platio cijeli...
„Što će nam se dogoditi?“ Olivia je tiho upitala.
„Ništa se neće dogoditi, dušo. Samo nas pokušavaju zastrašiti. To ugnjetavači
čine“, Tom je rekao.
„Ubio si ženu“, Owen je rekao.
„Bila je to nesreća, Owene. Nisam je ubio. Skrenula je na cestu biciklom. Bila
je to nesreća. Takve se tragedije stalno događaju.“
„To je laž. Oboje ste lažljivci. Nije se to dogodilo“, Owen je rekao, nagnuo se
prema naprijed, ali se naglo zaustavio jer ga je uže prigušilo.
Tom je pogledom potražio Heatherinu podršku, ali ona se migoljila u
trapericama, pokušavajući naći udoban položaj ili tko zna što.
„Ti si kriva, Heather“, Olivia je viknula. „Trebali smo nazvati policiju. Ne
bježiš kad doživiš nesreću! Nisu li te tomu učili ondje odakle dolaziš?“
„Nije bilo signala“, Heather je rekla.
„Sad će se osvetiti nama“, Olivia je rekla.
„Ne ide to tako. Ne u Australiji. Ni bilo gdje. Sad su ljuti, ali urazumit će se.
Ovo je slučaj za policiju. Prije ili poslije nazvat će policiju“, Tom je bio uporan.
„Rekli su da ovdje nema ni telefona“, Owen je rekao.
„Otići će trajektom na kopno i odande nazvati.“ Tom je vidio da se Heather
još uvijek migolji na tlu. „Što ti tamo radiš?“ pitao je.

55
 Knjige.Club Books

Heather je bila mokra od znoja. Pogledala ga je. „Ugurala sam privjesak s

ključevima u traperice. Mogu ga izvući.“
„Kako će to pomoći?“
„Na njemu je džepni nož“, Heather je šaptala. „Pokupila sam ga u Alice
Springsu. Mislila sam da će tražiti da ispraznimo džepove, pa sam ga sakrila.“
„Isuse!“ Tom je rekao. „Nevjerojatna si.“
„Bit će nevjerojatno ako ga uspijem izvući“, rekla je dok je pokušavala
usmjeriti džepni nož niz nogavicu.
Tomovi osjeti su se izoštrili. To je bio začetak plana B. Pogledao je kroz
pukotine u drvu. Bilo je mračno. Vjerojatno će preko noći O’Neillovi raspravljati
o tome što da učine, a ujutro će valjda biti razumniji. Ali zašto riskirati? Ako
prerežu užad, neće biti teško prokopati zemlju u stražnjem dijelu kolibe. Bilo je,
koliko, tri kilometra zračne linije do trajekta? Ako je brod još uvijek ondje i ako
uspije pokrenuti dizelski motor, bit će preko malog tjesnaca na kopnu za petnaest
minuta. Ovo je poluzatvoreni zaljev - struje će ih sigurno odnijeti na obalu. Ako
ne uspije upaliti motor, možda će ga svejedno uspjeti pokrenuti i doplutati do
druge strane na plimi.
Heather je uspjela spustiti džepni nož niz nogavicu i otvor traperica. Zgrabila
ga je vezanim rukama i rastvorila oštricu. Bila je sićušna.
„Je li oštar?“ Tom je pitao.
„Da“, Heather je rekla, provjeravajući oštricu palcem. „Da ti ga pokušam
dobaciti?“
„Ne! Ne čini to. Mogao bi pasti na tlo između nas, a gdje bismo onda bili?
Prvo prereži svoje uže, a onda ga donesi“, Tom je glasno šapnuo.
Heather je počela rezati uže oko svojih ruku.
„Djeluje li?“ Tom je pitao.
„Ne znam. Mislim da djeluje“, Heather je rekla.
„Tata, ne mogu disati“, Olivia se požalila.
„Žao mi je, dušo. Pokušaj staviti prst između užeta i vrata“, Tom je rekao.
„Dobro“, Olivia je odgovorila kao da je dobila normalan odgovor na
normalno pitanje.
„Što ćemo učiniti ako uspijemo prerezati užad?“ Owen je pitao.
„Oslobodit ćemo se, a zatim kopati ispod dasaka u stražnjem dijelu staje.
Pobjeći ćemo u grmlje. Pristanište je samo tri kilometra odavde. Lako možemo
doći tamo“, Tom je rekao.
„I što onda?“ Owen je pitao.
„Odvest ćemo se na drugu stranu.“
„Što ako je trajekt vezan s druge strane zaljeva?“ Owen je rekao.
Tom se trznuo. Nije mislio o tome. „Sakrit ćemo se na otoku.“

56
 Knjige.Club Books

„Pronaći će nas“, Olivia je zacviljela.

Tom je odmahnuo glavom. „Ne, neće nas pronaći.“
Tom je vidio da Heather drži džepni nož između palca i kažiprsta desne ruke.
Bilo je to debelo uže od konoplje i izgledalo je da se muči, pokušavajući ga
prerezati. „Sigurno djeluje?“ pitao je.
„Mislim da djeluje“, rekla je.
„Dobro, samo nastavi.“
„Možeš li to stvarno učiniti, Tome?“ Heather ga je pitala. „Sakriti nas od
njih.“
„Naravno da mogu“, uvjeravao ju je.
Owen se sad uzbudio. „Možemo hvatati zečeve. Možemo izraditi koplja i
loviti ih.“
„Ne budi glup, Owene“, Olivia je rekla.
„Jeste li rekli nekome da idemo ovamo?“ Heather je pitala.
„Ne, ali GPS na našim mobitelima radio je na većem dijelu poluotoka, tako
da će policija moći pratiti naše kretanje i shvatiti kamo smo otišli.“
„Ali neće znati da smo došli ovamo. GPS nije radio na trajektu“, Heather je
rekla.
Tomu sad nije trebala njezina negativnost, a imala je običaj mladih ljudi da
kaže sve što joj padne na pamet. „Dušo!“ rekao joj je uz blago zamjeranje.
„Policija će to riješiti, zar ne?“
Heather je shvatila mig. „Da, da, u pravu si, naravno. Policajci nas sad već
traže i sutra će nas naći.“
Tom je kimnuo. Ako ostanu smireni, osvrnu se oko sebe, pokušaju biti
prisutni, bit će sve u redu.
„Tako je. Sve troje samo morate vjerovati...“
Glasovi, ljudi koji idu prema njima...
„Sranje, vraćaju se. Sakrij nož u zemlju“, Tom je rekao.
Heather je ugurala nož u zemlju najbolje što je mogla, kad su se vrata staje
otvorila.
„Moramo ponovo razgovarati s vama dvoma“, Matt je rekao.
„Trebamo vodu za djecu“, Tom je rekao.
„Donijet ću vam vodu. Zaključili smo da je bolje da razgovaramo s tobom i
tvojom ženom prije nego što Danny dođe ovamo“, Matt je rekao i počeo
odvezivati uže kojim je Heather bila vezana za drveni okvir. Tom se na trenutak
zabrinuo, kad je Matt pogledao u pod, blizu mjesta na kojem je Heather sjedila,
ali nije vidio džepni nož. Matt je odvezao uže oko Tomova vrata i oboje ih digao
na noge.

57
 Knjige.Club Books

„Ovo je zbilja skandalozno. Trebali biste se sramiti. Ne možete nas ovako

držati. Oni su djeca! Što vam je?“ Heather je rekla Mattu.
Gak i pri lošem svjetlu kolibe Tom je vidio da je Mattu neugodno.
„Gledajte, da, žao mi je zbog svega ovoga. Ali lijepo sam vam rekao da ne
dolazite ovamo“, Matt je rekao.
„Ako želite zadržati Toma i mene radi dogovora o nekoj vrsti kompenzacije,
dobro“, Heather je rekla. „Ali morate odvesti djecu trajektom na kopno.“
Tom joj je pogledom rekao: Ja ću to riješiti. Htio je smanjiti napetost situacije.
Heather je postajala sve uznemirenija. Nije bilo šanse da Mama dopusti takvo što.
„Ne, ne trebate to učiniti. Ali djeca trebaju vode“, Tom je rekao.
„Donijet ću im vode. Idemo“, rekao je. „Danny je na trajektu. Uskoro će biti
ovdje.“
„Neću ostaviti djecu samu ovdje“, Heather je rekla.
„Dajem vam riječ da im se ništa neće dogoditi. Vjerujte mi“, Matt je rekao.
Rekao je to tako iskreno da mu je Tom povjerovao, a i Heather je kimnula.
„Hajde, Heather“, Tom je rekao. „Budimo smireni i idemo popraviti stanje.“
Kate je čekala ispred staje za striženje sa sačmaricom.
„Ona je u dvorištu“, rekla je Mattu. „Iznijeli smo Maminu stolicu.“
Vukli su se između gospodarskih zgrada i raznih dijelova strojeva koji su
nalikovali prijetećim suvremenim umjetničkim instalacijama.
Došli su do dvorišta, gdje je Porsche još uvijek bio parkiran, a Tom je
primijetio kamper nizozemskog para. Gdje su oni u svemu ovome?
Mama je sjedila u svojoj stolici za ljuljanje, a petnaest ili dvadeset ljudi
okupilo se oko nje u sumraku. Muhe se nisu razišle kad je Sunce zašlo i osjećao
se miris raspadnute morske trave koji je dolazio s mora. Većina odraslih bila je
naoružana, primijetio je Tom. Bolje da Heather ne pokuša ništa budalasto.
„Danny dolazi. Bolje da ovo sad riješimo“, Mama je rekla. „Vas dvoje, stanite
ispred mene. Riješit ćemo ovo kao odrasli ljudi. Poštenim dogovorom. Slažete li
se?“
Tom je kimnuo. „Naravno. Još jednom, jako mi je žao zbog Ellen. Duboko se
ispričavam u svoje ime i u ime svoje obitelji.“
„Dobro“, Mama je rekla. „Morat ćete se ispričati i Dannyju. Potrudite se da
bude dobra isprika. Volio je tu djevojku.“
„Hoću. Da. I, gledajte, prije nego što Danny dođe, možda možemo postići
dogovor i predstaviti mu ga kao fait accompli“16 Tom je predložio. „Fait accompli
je...“

16
Franc, gotova stvar

58
 Knjige.Club Books

„Znam što je to!“ Mama je rekla. „Išla sam u Srednju školu Mount Lourdes,17
zar ne? Hajde da vidimo možemo li ovo riješiti.“
Tom se počeo opuštati. Istina, Mama je izgledala zastrašujuće, ali ovo je imalo
prizvuk kompromisa. Riječ riješiti bila je dobar znak. Osim toga, osjetio se irski
utjecaj u Maminom glasu. Sigurno je došla ovamo kao djevojčica. Matrijarhat na
Otoku Nizozemaca nije bio nasljeđe nekog izoliranog i incestuoznog kulta
obožavatelja poganskog boga. Ona je bila samo još jedna imigrantica koja je
pokušavala uspjeti u golemoj zemlji.
Tom se ohrabrujuće osmjehnuo Heather. Približio se Mami pognute glave i
ruku vezanih sprijeda, poput poraženog neprijatelja. „Naravno, ono što se ovdje
dogodilo strašna je tragedija. Ja sam kriv, žao mi je i suosjećam s Elleninom
obitelji i s Dannyjem.“
„Danny će biti slomljen“, čovjek iz gomile je rekao. Začulo se opće
odobravajuće mrmljanje.
Tom se ugrizao za usnu. Da, cijeli je otok jedna velika obitelj, ali Mama je
glavna. Njezina je riječ zakon. Samo je mora uvjeriti.
„Jako mi je žao zbog nesreće, ali nije bilo zle namjere u tome. Nitko nije kriv.
Takve se stvari događaju“, Tom je rekao.
„Vozili ste prebrzo tom cestom“, Kate je rekla i opet se začulo mumljanje u
gomili.
Tom je znao da bi uzavrela rasprava bila pogubna za njega. Samo se morao
slagati i izgledati pokajnički. „Možda ste u pravu. Možda smo vozili prebrzo“,
nastavio je. „Ali pokušao sam je spasiti. Jako sam se trudio. Liječnik sam i dao
sam sve od sebe. A poslije, kad smo vidjeli da nema smisla, uspaničili smo se.
Učinili smo nešto pogrešno. Gledajte, ne možemo vratiti Ellen. Ali vam možemo
ponuditi, ovaj, odštetu.“
„Misliš, novac?“ Jacko je pitao.
„Da.“
„Vi ste liječnik. Kakva je zarada? Moja nećakinja Maya je medicinska sestra
i ima malu plaću“, Mama je rekla.
„U posljednje vrijeme ide mi dobro. Bio sam među najboljim liječnicima u
Seattleu ove godine i, ovaj, iskreno rečeno, imao sam prilično imućnu ženu“, Tom
je rekao.
„Koliko imućnu?“ Kate je pitala.
„Moja pokojna žena Judith bila je iz bogate obitelji iz Seattlea. Jeste li čuli za
Microsoft?“
Mart, Kate i Ivan su kimnuli. „Znamo za to“, Matt je rekao.

17
Mount Lourdes je srednja katolička škola za djevojke u Enniskillenu u Sjevernoj Irskoj,
osnovana 1909.

59
 Knjige.Club Books

„Judithin otac bio je među prvim ulagačima. Imamo dionice i...“

„Dionice! Koliko imate u gotovini?“ Mama je željela znati. „Ovdje, u
Australiji?“
„Samo nekoliko stotina dolara u Australiji“, Tom je priznao.
„Ali sutra možemo nabaviti još prijenosom sredstava iz Amerike“, Heather je
dodala.
„Upravo sam to htio reći. Sasvim lako možemo prebaciti novac iz Amerike.
Mnogo novca.“
„Koliko?“ Mama je pitala.
Tom je bio zbunjen. Svi su ga gledali. Moljci su se zalijetali u lučne svjetiljke.
Zvijezde su izlazile. Zrak je bio svjež. Temperatura je padala - doslovno i
preneseno. Pridobio ih je zdravim razumom i smirenim uvjeravanjem. Ono što
vas ne uče na medicinskom fakultetu, kako pristupiti pacijentima, jedna je od
važnijih vještina koju treba svladati.
Upravljao je situacijom.
Novac je bio ključan. Prešli su s osvete na novac. Tom je znao da mora
odrediti dobitni iznos. Ne previše da ne izgleda besmisleno, ali ne ni premalo.
„Petsto tisuća dolara. Američkih dolara“, rekao je.
Nekoliko zadivljenih uzdaha začulo se iz gomile.
„Pola milijuna dolara?“ Kate je nepovjerljivo rekla.
„Da, imam toliko na računu“, Tom je bio uporan.
„Kako izgleda taj prijenos?“ pitala je starija žena u prljavim trapericama i
potrganoj potkošulji. I ona je imala pušku starinskog izgleda koju je koristila kao
štap za hodanje.
„Da, kako - kako bi to izgledalo?“ Ivan je želio znati.
„Novac je na čekovnom računu u Americi. Imam još na štednom računu, ali
mogu prebaciti sav iznos s čekovnog računa bez izazivanja sumnje“, rekao je.
„To je hrpa gluposti“, Kate je rekla.
„Zašto je to hrpa gluposti?“ Matt je pitao.
„Ako ih pustimo da odu u Melbourne po novac, nikad ih više nećemo ni čuti
ni vidjeti“, Kate je rekla.
Još mrmljanja.
„Zadržat ćemo klince. On će otići, podići pola milijuna u gotovini i donijeti
ih ovamo. I zamijenit ćemo lovu za djecu. Sto tisuća Dannyju kao naknada za
pretrpljeni gubitak, a ostalo ćemo podijeliti među sobom“, Matt je rekao i
pogledao Mamu, tražeći njezinu potvrdu.
„Sto tisuća za mrtvu ženu!“ Kate je rekla.
„Pa, kao ni ja, ni ona nije bila rod, zar ne?“ Matt je rekao.

60
 Knjige.Club Books

Začuo se sporadičan smijeh iz gomile. Tom je vidio da se raspoloženje

mijenja. Postali su razumniji. „Mislim da je to pošteno“, Tom je rekao.
„Moglo bi biti. Ellen je bila ovdje samo godinu dana“, Mama je priznala.
„Ne! Djeca ne mogu ostati kao taoci. Bit će prestravljena. Tom će odvesti
djecu sa sobom, a ja ću ostati ovdje i on će...“ Heather je počela, ali Tom ju je
prekinuo.
„Za Boga miloga, Heather! Ja ću ovo riješiti, dušo. Bit će u redu. Možda bih
mogao povesti Oliviju sa sobom da mi pomogne obaviti sve to. Ti ćeš ostati ovdje
i paziti na Owena. Podignut ću novac iz banke i vratiti se u ovo vrijeme sutra. Sve
će biti u redu. Onda ćemo svi otići kući. Možemo ovo riješiti“, Tom je rekao.
Namrštila se, a zatim kimnula. „Dobro.“
Mama je također kimnula.
Počeo se malo opuštati. Ovo bi zbilja moglo uspjeti.
„Kako da znamo da ima novac? To je mnogo novca“, Kate je rekla.
„Amerikanci su bogati!“ netko drugi je rekao.
„Pogledaj mu auto, budalo. To je prokleti Porsche, zar ne?“
„Imam novac“, Tom je ustrajao kroz sve glasniju buku.
Mama je gurnula Ivana. Podigao je pištolj i pucao u zrak.
Svi su odmah utihnuli. Kroz tišinu Tom je čuo kako Heather cvili.
„Dobro! Ovo je privuklo pažnju svima“, Mama je rekla. „Kao prvo, dr.
Thomase Baxteru, ako se vratite s policajcima, nikad više nećete vidjeti svoju
ženu i sina. Razumijete li?“
„U potpunosti“, Tom je odgovorio.
„Odvest ćemo ih na drugo mjesto.“
„Razumijem.“
„Kao drugo, ako se vratite sa samo jednim dolarom manje od petsto tisuća,
dogovor otpada.“
„Neću. Donijet ću točan iznos.“
„Kao treće, nakon što svi odete nazad u Ameriku, ako policajci dođu ovamo
postavljati pitanja o nestalom novcu, čuvajte se, dragi moj. Zato što ćemo reći
policajcima što ste učinili, ali to nije sve. Mi smo velika obitelj. Netko od nas doći
će u Ameriku i pronaći će vas.“
„Neću prekršiti dogovor. Ovo sam htio učiniti od početka. Znam da sam
napravio nešto loše. Znam da ne mogu učiniti ništa da to promijenim. Učinio bih
ovo čak i da ne zadržite moju ženu i sina... kao...“ Glas mu je zamro. Nije htio
izgovoriti riječ taoci. Situacija je bila iznimno osjetljiva i nije htio dodatno zeznuti
stvar korištenjem provokativnih riječi. „Kao svoje goste“, rekao je.
Heather je bila uznemirena. Obično je bila jako razborita; to je dijelom bio
razlog zašto ga je isprva privukla. Bila je posve drugačija od Judith na mnogo

61
 Knjige.Club Books

razina. U godinu dana koliko ju je poznavao nije često gubila prisebnost, ali ovo
su bile izvanredne okolnosti. Nije mogao dopustiti da sad zabrlja.
„Bit će u redu, Heather, vjeruj mi“, blago je rekao. „Pogledaj me, dušo.
Pogledaj me. Vjeruj mi. Ovo će uspjeti. Duboko udahni. Hajde.“
Udahnula je i kimnula. „Vratit ćeš se s novcem?“
„Naravno.“
„I reći ćeš im da nam daju hrane i vode?“
„Da.“
„U redu.“
Tom je začuo zvuk motocikla u daljini.
„To Danny dolazi“, Matt je rekao. „Jesmo li se dogovorili?“
„Da, što se mene tiče“, Tom je rekao.
„I što se nas tiče“, Mama je rekla. „Mi smo razumni ljudi, dr. Baxter. Živimo
ovdje sami. Nikome ne štetimo. Ne pozivamo ljude na svoj otok, ali ako dođu,
bili oni policajci ili vlada, očekujemo da pokažu poštovanje.“
„Naravno. Pogriješili smo i jako mi je žao zbog toga.“
„Ne želimo da ovo...“ Mama je rekla.
„Oprosti što prekidam, Mama, ali imamo još jedan problem“, Jacko je
rekao.
„Što je?“ Mama je pitala.
„Pronašli smo Švabe i držimo ih u kući, ali stvarno žele otići“, Jacko je rekao.
„Reci im da treba popraviti trajekt“, Mama je rekla.
„Važi“, Jacko je rekao.
„Ima li još problema koje trebam riješiti?“ Mama je rekla i duboko uvukla
dim cigarete.
„Djeca ne smiju ostati u onoj prostoriji preko noći. Morat ćete ih premjestiti“,
Heather je rekla.
O, sranje. Uspjeli smo. Ne stvaraj probleme, Tom je u mislima vikao na nju.
Začudo, činilo se da je Heather čula njegovu misao. „Pa, barem trebamo
posteljinu i nešto za jelo i piće, i morat ćete nas pustiti u kupaonicu. U suprotnom
će ondje biti jako neugodno“, Heather je rekla.
Motocikl je bio jako blizu. Dolazio je na farmu. Sve je utihnulo u iščekivanju.
Obrisi oblaka.
Tihe zvijezde.
Tihi, žuti, srpasti Mjesec.
„Danny će popizditi“, Jacko je promrmljao.
„Pregovarali smo i dogovorili smo se“, Matt je rekao. „Kako god bilo, Danny
će to morati pregristi.“

62
 Knjige.Club Books

„Da“, Ivan se složio. „Kao što je Matt rekao, ona nije bila rod.“
Motocikl je stao ispred glavne kuće.
Jeziva tišina postala je dublja.
Muhe.
Moljci.
Praznina.
Ništavilo.
Sveopće iščekivanje.
Odjednom se začuo vrisak. „Pretpostavljam da su mu rekli“, Kate je rekla.
„Možda si u pravu, Katie“, Jacko je rekao uz hihot.
Začuo se zvuk nekog meteža i otvorila su se vrata glavne kuće, propustivši
srebrno svjetlo.
Čuo se užasan jauk, kao da pas ugiba.
Zvuk prepiranja.
Zatim tišina.
Silueta na vratima.
Danny je nosio Ellenino tijelo na rukama.
„O, sranje“, Matt je prošaputao. „Jacko, budi spreman na to da će učiniti nešto
glupo.“
Danny je nosio Ellen u dvorište. Kao i svi O’Neillovi, bio je visok i mršav.
Imao je rijetku crvenu kosu i tamne oči.
Pogledao je Toma. „Je li to on?“ pitao je Mamu, ispljunuvši riječi.
„Polako, stari, riješili smo to“, Jacko je rekao.
„Da, rekli su mi što ste riješili“, Danny je rekao. „Misliš da ću uzeti tvoj prljavi
novac? Misliš da ću uzeti i jedan cent od toga? Za nju?“
Danny je nježno spustio Ellen na tlo. Bila je krpena lutka, slomljena na
desetak mjesta. Danny ju je gladio po licu, drhteći. „Bila mi je sve. Bila je bolja
od svih vas zajedno i vi to znate!“ Danny je rekao.
„Jako mi je žao. Uistinu“, Tom je rekao. Mislio je to. Ta jadna žena. Bilo je
užasno. Ali... ali to sad nije bio problem. Problem je bio što sljedeće učiniti.
Danny je ustao. Oči su mu bile crvene i bezizražajne. Upro je prstom u Toma.
„Ubio si je!“
Tom je kimnuo. „Bila je to nesreća. I žao mi je. Ali ja... u potpunosti
prihvaćam odgovornost.“
„To nije dovoljno!“ Danny je vikao.
„Smiri se, stari. Dogovorili smo se. Propustio si sastanak. Svi smo se složili i
Mama je odlučila“, Matt je rekao.

63
 Knjige.Club Books

„Odlučila si, Mama? Bez mene?“ Danny je rekao odsutnim i jednoličnim

glasom.
„Da. Odlučili smo. Tako je najbolje“, Mama je odrješito odgovorila.
Danny je otišao do Toma i gurnuo ga u prsa.
„Jako mi je žao“, Tom je blago rekao.
„Žao, je li? Žao!“ Dannyjevo lice bilo je izobličeno od bijesa i bola. Oči su
mu bile prorezi mračne srdžbe. Pljuvačka mu se slijevala niz bradu. „I dogovorili
ste se, je li?“ Danny je rekao, još uvijek podbadajući Toma u prsa. „Ovaj bogati
gad pregazio je moju Ellen, nedužno biće koje ne bi ni mrava zgazilo. Sve što
imam na svijetu. A vi ste se dogovorili da nećemo ništa učiniti zbog toga?“
„Zbilja sam shrvan onime što se dogodilo. Pojavila se niotkuda. Ja...“ Tom je
počeo. Danny ga je snažno gurnuo u prsa. Tom se sapleo o svoje noge i pao.
Danny ga je pokušao udariti nogom, ali Matt je obujmio Dannyja svojim velikim
rukama i podigao ga s tla.
„Mama je donijela odluku, stari!“ Matt je rekao.
Tom je oprezno ustao.
„Ne možete ništa odlučiti bez mene!“ Danny je vrištao. „Pogledajte je!
Pogledajte što joj je učinio. Bila je predivna. Bila je sve što sam imao. Što da
radim?“
„Stari, smiri se. Bit će sve u redu“, Matt je bio uporan.
„Kako? Kako će biti u redu?“ Danny je vikao. „Što je s njegovom ženom? Što
ako ja njoj nešto učinim?“
„Ne. Ovo nema nikakve veze s mojom ženom. Ovo nema nikakve veze s
mojom obitelji. Ja sam vozio auto. Krivica je moja“, Tom je rekao.
„Tvoja?“
„Moja“, Tom je rekao.
„Da. Dobro, dobro. Razumijem“, Danny je rekao, sad mirniji. „Spusti me,
Matte. U redu je. Spusti me, stari.“
Matt je oprezno popustio stisak i Danny se spustio na pod.
„Ništa ne može vratiti Ellen. Ništa. Ovako je najbolje“, Matt je rekao.
„Razumijem“, Danny je rekao. „Ja sam otišao, našao sam posao i ženu. A vi,
ekipa, ne radite ništa; samo sjedite ovdje, pušite, prigovarate i ispijate grog u
trenirkama. I vi, ološu, odlučujete za mene?“
Vratio se do Ellenina tijela, poljubio je i zagrlio je. Izvadio je nešto iz džepa.
Raspelo, Tom je pomislio, kad je vidio odbljesak na mjesečini.
Ne, nije to bilo raspelo, bio je to...
„Pazi!“ Heather je viknula kad se Danny okrenuo, nasrnuo na Toma i probo
ga nožem takvom snagom da ga je gotovo oborio s nogu.
Heather je vrisnula.

64
 Knjige.Club Books

„Huh“, Tom je rekao kad mu je nož prodro duboko u desnu stranu tijela.
„Isuse! Što si učinio!“ Tom je čuo Matta kako viče.
„Dobio je ono što je zaslužio“, Danny je doviknuo natrag.
Danny je izvukao nož kako bi ponovo ubo Toma. Prije nego što je to mogao
učiniti, Heather mu je bila na leđima, pokušavajući mu oviti vezane ruke oko
vrata.
Stvarno je borbena, Tom je pomislio, a noge su ga izdale i pao je na tlo poput
marionete kojoj su prerezali konce.
Zemlja je bila topla. Utješna.
Odande je vidio stopala i nagnute zgrade na farmi.
Heather je bila malena, a Danny je, u usporedbi s njom, bio velik čovjek. To
nije bila poštena borba, ali Ivan i Matt su uskočili.
„Prokleta budalo!“ Ivan je rekao.
Danny mu je nešto doviknuo.
Glasovi su zamirali. Sve je zamiralo.
Polja.
Zvijezde padalice.
Srpasti Mjesec rastočio se u pari iznad Zemlje.
Oči su mu bile teške.
Četiri misli prošle su mu kroz glavu dok je gubio svijest. Četiri misli, koje su
bile četiri riječi:
Judith.
Heather.
Olivia.
Owen.
Pokušao je ostati u sada, ali bilo je preteško; sada mu je klizilo kroz prste.
Osjetio je grč brige, tjeskobe i straha.
Žaljenja.
Pogreške.
Dan je postajao hladniji.
Zemlja je bila topla.
Kad je zatvorio oči, svijet je posve nestao.
Nije osjećao vrhove prstiju.
Nije osjećao noge.
A onda više nije bilo „njega“ koji bi nešto osjećao.

65
 Knjige.Club Books

10.

HEATHER JE obavila uže od konoplje oko Dannyjeva vrata i nastavila ga stiskati,

sve dok Danny nije pao na koljena, ispustivši nož.
„Zaustavi to, Ivane!“ Mama je rekla.
Ivan je uhvatio Heather za kosu i bacio je na zemlju kao od šale.
„Sredit ću je“, Danny je zarežao, oporavivši se.
„Napravio si dovoljno štete večeras, stari“, Jacko je rekao spustivši čizmu na
Dannyjeva leđa da ga pritisne. Matt je skinuo pušku s ramena i usmjerio je u
Dannyja. „Dosta je, Dane!“ povikao je.
Danny se gorko nasmijao. „O, dotle je došlo, je li? Tko si ti uopće? Ne možeš
naređivati nikome ovdje. Ponajmanje meni.“
„Ja sam O’Neill kao i svi ostali. I neću dopustiti da tvrdiš suprotno“, Matt je
rekao.
Heather više ništa od toga nije zanimalo. Otpuzala je prema Tomu.
Ležao je na boku u lokvi krvi.
„Moramo nazvati hitnu pomoć!“ zajaukala je histerično.
„Ovdje nema telefona“, Kate je rekla.
„Morate mu pomoći!“ Heather je vikala.
„Dosta je toga“, Mama je rekla.
„Ne! Još ga možemo spasiti“, Heather je rekla. „Molim vas! Možemo mu
pomoći!“
Heather je vezanim rukama zgrabila Dannyjev nož s tla i s mukom ustala. U
nju je bilo upereno šest pušaka.
„Morate pomoći“, Heather ih je zaklinjala, mašući nožem.
„Trebala bi ga spustiti, dušo“, Kate je rekla.
Ivan je udario Heather po glavi i oteo joj nož iz ruku dok je padala. A onda je
Kate ispraznila pušku u zrak i svi su se ukočili.
„Hvala ti, draga moja“, Mama je rekla. „Ovo je prokleti nered, eto što je! Kao
i obično, ja ga moram riješiti, je li? Nikad ni trenutka mira. Idemo po redu -
odnesite tijela u kuću. Stavite ih u staru hladnjaču.“
„Švabe su u kući. Što s njima?“ Ivan je rekao.

66
 Knjige.Club Books

„Boga mu! Potrudite se da ništa ne vide. I nemojte ih pustiti da odu. Zadržite

ih ovdje dok ne shvatimo što ćemo učiniti“, Mama je rekla.
„Znamo što ćemo učiniti“, Jacko je rekao. „Nećemo predati Dannyja policiji.“
Mama je s teškoćom ustala iz stolice za ljuljanje. „Sluša li mene itko više?
„Da, Mama“, šest muškaraca je reklo.
„Odnesite ova tijela u kuću!“
Dvojica su podigla Toma, jedan uhvativši ga za noge, a drugi za ramena, i
odnijeli su ga. Heather je sad plakala. Tom je bio mrtav. Tom, koji je bio tako
smiren i usredotočen. Tom, koji je sve znao. Što ona može učiniti, kvragu?
Druga dvojica odnijela su Ellen u kuću. Ubojica i žrtva sjedinjeni. O čemu
njihovi duhovi razgovaraju?
Tome, o, Bože. Tome.
Heather je čvrsto stisnula oči.
Pokušala je izbrisati posljednjih nekoliko sati.
To beživotno lice. Te beživotne vrane šiške.
Ovo se ne događa..
U Melbourneu, sam. Tom će me probuditi i ići ćemo gledati pingvine i koale.
Pokušala je otvoriti oči, ali prvo je morala izbrisati krv s kapaka.
Komarci.
Mjesec naopako.
Gomila ljudi s puškama.
Crna krv na tlu mrtvog Toma pod zvijezdama mrtvog Toma.
Dijete koje je uperilo plastičnu pušku u nju.
Pravi ljudi s pravim puškama.
Sjela je.
Ljudi su razgovarali ispod glasa.
Heather je znala da neće imati još mnogo prilika da ih uvjeri da budu razumni.
„Sad nas morate pustiti. Ovo je otišlo predaleko“, rekla je.
„Ušutkaj tu kučku, Matthew. Ako opet progovori bez mog dopuštenja, slomi
joj čeljust“, Mama je rekla.
„Jesi li čula?“ Matt je rekao Heather.
Kimnula je.
„Onda, što ćemo učiniti?“ Ivan je pitao.
„Riješiti ih se pod hitno!“ netko je rekao.
„Čekajte“, Danny je rekao, otresajući prašinu s odjeće. „Mene morate pitati
što ćemo učiniti. Oni pripadaju meni. Svi oni.“

67
 Knjige.Club Books

„Glupi gade“, Kate je rekla. „Stajao si nas petsto tisuća. Uvijek si bio blesavi
seronja. Glup si ko klada. Glup ko klada.“
„Budi blaža prema njemu, Katie. Ellen je mrtva“, Matt je rekao.
„Mrtva je. Bila je sve što sam imao. Znate to. Nikakav novac...“ Dannyjev je
glas zamro.
Ljudi su prilazili, tapšali Dannyja po leđima, dodirivali ga i grlili. Neki su
koristili priliku da pijunu Heather, uštipnu je ili gurnu.
Osjećala je kako tone. Bila je jako žedna. Sve ju je boljelo. Sjedila je na tlu
prekriženih nogu. Trag krvi vodio je do nje kroz zemlju. Pokušala je disati.
Disanje je boljelo. Rebra su je boljela. Zrak je bio težak. Njezina je baka govorila
da mrtvi vide žive kroz zrcala. Možda je Tom nekako može vidjeti. Što bi joj
savjetovao da učini?
„Ako već moram biti ovdje, može li netko učiniti nešto s prokletim
komarcima?“ Mama je rekla.
Netko je zapalio vatru u žeravniku. Počeli su dijeliti limenke piva.
„Pitanje ostaje. Što ćemo učiniti s njima troma?“ Matt je rekao.
„Koknuti ih. Nema izbora“, Jacko je rekao.
„Ne“, Matt je rekao. „To će sve zakomplicirati.“
„Kome će nedostajati? Nisu čak ni Australci, nitko od njih“, Ivan je rekao.
„Saznaj kome će nedostajati, Kate“, Mama je rekla.
Kate je zgrabila Heather za kosu i digla je na noge.
„Odakle si?“ pitala je Heather.
„Što?“
Kate je ošamarila Heather. „Odakle si, kučko?“
„Iz Seattlea u Washingtonu.“
„A što ste točno radili ovdje?“ Kate je pitala.
„Tom je ovdje radi konferencije, a mi smo došli s njim u razgledavanje. Bili
smo u Sydneyu, Uluruu i Melbourneu, a djeca su htjela vidjeti koale u prirodi...“
Kate ju je pustila i pala je natrag na zemlju.
„Jenkijevski turizam, mama, na to se sve svodi“, Kate je rekla.
„Turisti. Onda, kome će nedostajati, što mislite?“ Mama se naglas pitala.
„Nekome hoće“, Matt je rekao.
„Da! Tom je glavni govornik“, Heather je rekla. „Na, ovaj, Međunarodnoj
konferenciji ortopedije. Ne možemo tek tako nestati. I rent-a-car također zna.
Morali smo potpisati formulare. Najbolje da nas pustite i...“
„Dosta!“ Mama je rekla.
„Ne, čekajte. Slušajte me. Ne mora biti...“ Heather je počela, ali Kate se
nagnula i grubo stisnula Heatherine obraze velikim bijelim dlanom.

68
 Knjige.Club Books

„Švabe su jedini svjedoci, je li tako?“ Mama je pitala.

„Naš Ned radio je na kiosku s hranom. Nitko osim Švaba nije vidio da idu s
nama na trajekt“, Jacko je rekao.
Mama je zapalila cigaretu i mahnula ljudima da se odmaknu od njezine
stolice. Mrmljanje je postepeno zamrlo i gomila se utišala. Heather je prestalo
pulsirati u glavi i kroz tišinu je čula ptice koje se gnijezde na udaljenim
eukaliptusima. Mlažnjak je bio visoko iznad nje, a njegov trag jedva vidljiv na
mjesečini. Sve se kretalo u budućnost. Ona također. Tom, jadni Tom, ostat će
zauvijek mrtav. Sad je morala misliti na sebe i na djecu.
„Molim vas. Znam što mislite i neće vam uspjeti“, Heather je preklinjala.
„Vi ste nas na ovo prisilili. Ubili ste Ellen i pokušali to prikriti. Vi ste krivi“,
Mama je rekla.
„Nemojte pogoršavati situaciju. Vi...“
„Matte! Rekla sam ti da ušutkaš kučku“, Mama je hladno i mirno rekla. „Ovo
ti je posljednje upozorenje, djevojko. Reći ću Lennyju, našem kovaču, da ti odreže
jezik škarama za rezanje kože. Kimni ako razumiješ. Ne želim čuti ni riječi od
tebe. Razumiješ li?“
Heather je kimnula.
„Samo Švabe, je li? Matte, kako bi bilo da odbacimo auto negdje na kopno?“
Matt je kimnuo. „GPS u autu sigurno se isključio daleko prije Stamford
Bridgea.“
„Jamie, možeš li uništiti auto?“ Mama je pitala nekoga koga Heather nije
vidjela.
„O, da. Lako. Ima mnogo strmina na Red Hill Roadu. Neke su visoke i
dvadeset pet metara. Ako auto padne niz jednu od njih, uz malo prtljanja oko
dovoda goriva... bum.“
„Što ti misliš, Ivane?“
Dugo je razmišljao prije nego što se konačno nakašljao. „Sviđa mi se plan,
Mama. Policija će pronaći auto za nekoliko dana i pomisliti: Ah, šteta, glupi
Amerikanci zaboravili su s koje strane ceste moraju voziti“, Ivan je rekao.
„Ali policija u Melbourneu je pametna - što ako dođu ovamo?“ Kate je pitala.
„Ne znamo ništa ni o kakvim Amerikancima; živimo povučeno.“
„O, gledajte, to je moja odluka, nije li? Moja“, Danny je rekao. „Po starim
zakonima. Naštetili su meni, a ne nekome od vas.“
„Stajao si nas pola milijuna dolara, Danny! Zato začepi!“ Ivan je rekao.
„Što želiš, Daniele?“ Mama je pitala.
Danny je ušetao u središte kruga. Netko mu je dodao zemljani vrč, pa je otpio
golemi gutljaj pića koje je bilo tako jako da ga je Heather mogla nanjušiti s mjesta
na tlu na kojem je ležala.

69
 Knjige.Club Books

„Što želim?“ Danny je rekao nakon stanke.

„Sad ti ne mogu ništa dati, stari“, Matt je rekao.
„Da, ne. Gledajte... Izgubio sam ženu, a čuo sam da je ovdje neka djevojčica.
Želim vidjeti tu djevojčicu. Dovedite mi je“, Danny je rekao, obrisavši usta.
„Ivane?“ Mama je pitala.
„Možda to nije dobra ideja, Mama. Ako ćemo krenuti tim putem, ne smije biti
preživjelih“, Jacko je rekao.
„Želim svoja prava“, Danny je bio uporan.
„Izgubio si ženu, a ne dijete“, Matt je rekao.
„Ne mogu podnijeti ovu prokletu, nasilnu kučku. Ne možemo joj vjerovati“,
Danny je rekao i pokazao prema Heather.
Kate se nasmijala. „U pravu si. Ona bi nam svima prerezala grlo.“
„To je moje pravo, nije li?“ Danny je rekao.
„Što će policajci misliti, Ivane, ako nađu samo tri tijela?“ Mama je pitala.
„Valjda da je djevojčica preživjela pad, odlutala u potrazi za pomoći, izgubila
se i nikad nisu pronašli tijelo“, Ivan je rekao.
„To bi nam čak moglo pomoći“, Jacko je rekao. „Policajci će se posvetiti
potrazi za nestalom djevojčicom na kopnu. Nećemo biti dio te priče.“
„Sve ih ubijte!“ netko je viknuo.
Mama je podigla ruke da ih ušutka. „Poslušala sam vas i donijet ću odluku
sutra“, rekla je. „Ne moramo ništa učiniti večeras, je li, Matte?“
„Ne. Ionako nije dobro da vozimo trajekt po noći. Ništa neobično“, Matt je
rekao.
„Sutra, ako tako odlučim, možemo odvesti auto na kopno, a Jamie će ga
razbiti na Red Hill Roadu. Mi ostali sad možemo na spavanje. Bole me noge.
Zaboravila sam cigarete“, Mama je nastavila.
„Što ćemo sa mnom?“ Danny je rekao.
„Nosi se, Danny!“ Jacko je odrezao.
„Dobro, dopustit ćemo Dannyju da vidi djevojčicu. Neka netko ode po nju!“
Mama je rekla.
„Znači, plan je ubiti ovu ovdje i dječaka?“ Kate je pitala, pokazujući prema
Heather.
Heather je odmahnula glavom. Ovo nije stvarno. Ne misle to stvarno. Sve je
ovo nekakva greška. Noćna mora. Nešto...
„Možda“, Mama je rekla. „Gdje su te cigarete?“
Jedna djevojčica pružila je Mami kutiju cigareta. Zapalila je jednu i
proslijedila kutiju ostalima.
„Gdje su Švabe sad?“

70
 Knjige.Club Books

„Još su u kući“, Jacko je rekao. „Rekao sam im da popravljamo trajekt i

povjerovali su, ali onda je starkelja rekao nešto glupo.“
„Što je rekao?“ Matt je procijedio.
„Primijetio je da je disaljka na Porscheu savijena i pitao je je li netko doživio
nesreću.“
„Sranje!“ Mama je rekla, „Stvarno si nas sjebao, je li, Daniele?“
„Ellen je mrtva. Želim svoja prava.“
„Dobit ćeš svoja prava, Danny“, Kate je rekla. „Ali, stari, zbog tebe moramo
ubiti još dvoje ljudi kako bismo bili sigurni.“
Heather je ustala. „Ne mislite to ozbiljno?! Jeste li svi poludjeli?“ viknula je.
„Upozorila sam te! Itekako sam te upozorila. Nisam li je upozorila? Odreži
joj jezik, Lenny“, Mama je rekla.
Golem, preplanuo i suhonjav ćelavac krenuo je iz gomile. Nosio je kožnu
pregaču i prljavu potkošulju. Oči su mu bile crne; izraz bešćutan. Zaudarao je na
osušenu krv i strvine.
Grubo je zgrabio Heather za glavu i stegnuo je laktom oko vrata.
Udarala ga je i grebala po ruci kad joj je zabio dva golema prsta u usta. Ugrizla
ga je za prste, ali kao da je zagrizla komad drva.
„Da, mogu to učiniti. Jodie, idi po škare. Pobrinut ću se za nju“, rekao je.
Heather je pokušala vrištati, ali nije mogla disati, ni ispustiti ni glasa.

71
 Knjige.Club Books

11.

OLIVIA JE slušala viku. Jako se bojala. Nije znala što se događa vani. Nije znala
što bi iduće trebala učiniti. Uzeli su joj mobitel, ali mobitel nije bio njezin izvor
informacija. Većina djece njezine dobi pitala je Google, Siri ili Alexu kad nešto
želi znati, ali ona je uvijek pitala tatu. Tata je znao sve. Tata je znao sve o svijetu,
a mama je znala odgovore na sve probleme koje je imala u školi, s prijateljicama,
učiteljima ili zbog izgleda. Mama je bila jednako pametna kao i tata, ali nije se
voljela toliko praviti važna. Jedan od njezinih roditelja uvijek je znao što se
događa i što bi iduće trebala učiniti.
Ali mama je bila mrtva, a tatu su odveli.
Bila je potpuno prepuštena sama sebi, bez tate, bez svoje dekice i bez svog
Lexaproa.
Owen nije pomagao.
Owen je zabio glavu pod kapuljaču i šutio. Nije čak ni šmrcao. U žurbi prije
odlaska, Heather im je danas zaboravila dati lijekove. Uvijek je to činila. Heather
je bila premlada da bi bila prava mama. Mame rade popise, provjeravaju djecu i
ne zaboravljaju ništa. Mame paze na djecu. Prijelaz između Owena s ADHD-om
i opsesivno-kompulzivnog, uspaničenog Owena uvijek je bilo teško kontrolirati.
Ona će se snaći, ali Owen nije popio svoj lijek dan i pol, tako da će uskoro
biti poprilično van sebe. Vjerojatno je bilo bolje pustiti ga na miru.
Bilo je jako vruće.
Oliviju je boljelo grlo.
Bila je užasno žedna.
Pustila je muhe da slijeću na nju. Bila je previše iscrpljena da ih otjera. Puzale
su po njezinoj ruci.
Tata je ubio onu ženu.
Ali Heather je bila kriva.
Vozio je brzo da je zadivi.
Heather je bilo lako zadiviti. Nije bila jako pametna. Nije završila ni srednju
školu. Olivijina mama, prava mama, imala je doktorat. Njezina prava mama bila
je biologinja.
Olivia je uspjela staviti dva prsta između užadi i vrata. To joj je olakšalo
disanje.

72
 Knjige.Club Books

Stavili su joj užad oko vrata kao da će je objesiti. Vjerojatno će je zbilja

objesiti. Vjerojatno će ih sve ubiti. Oko za oko - i sve ostalo s vjeronauka.
Užad je bila hrapava i svaki pokret bio je bolan. Užad oko Owenova vrata išla
je preko njegove kapuljače. Bio je pametan što je to tako izveo. Nije ga grebala
po vratu. Samo je sjedio kao da je mrtav. Nije ni plakao. Ona je plakala. A nitko
nije dolazio pomoći. Nitko neće doći u pomoć. Mama je bila mrtva, a tata...
„Zdravo“, rekao je glas.
Glas odmah do nje.
Olivia se prestrašeno okrenula. Malo lice zurilo je u nju kroz pukotinu između
dasaka. Sedmogodišnja ili osmogodišnja djevojčica plave kose i velikih tamnih
očiju.
„Zdravo“, Olivia je rekla. „Kako se zoveš?“
„Niamh“, djevojčica je rekla. „Kako se ti zoveš?“
„Olivia.“
„Je li to tvoj brat?“ Niamh je pitala.
„Da. Zove se Owen.“
„Zdravo, Owene“, djevojčica je rekla.
Owen nije odgovorio.
„Nije baš brbljiv“, Olivia je objasnila.
„Ne biste trebali biti tamo unutra“, Niamh je rekla. „To je za ovce.
Ovce tamo ponekad idu u kondut. To nije mjesto za život.“
„Kondut je zahod, je li?“ Olivia je pitala.
„Kondut je kondut!“ Niamh je rekla, začuđena ovim pitanjem. „Odakle ste?“
„Iz Amerike“, Olivia je rekla.
„Znam za Ameriku. To je negdje blizu Sydneya, ja mislim. Moj je tata otišao
u Sydney. Jesi li tužna?“
„Tužna? Da, valjda. Želim ići kući.“
„Jesi li tužna zbog tate?“
„Kako to misliš?“
„Jesi li tužna što je mrtav?“
„Nije mrtav“, Olivia je rekla, a groza je prostrujala kroz nju.
„Mrtav je. Što misliš, što se događa kad umreš? Uča kaže da idemo u raj i
onda postanemo anđeli, ali moj tata kaže da ne postoji takvo mjesto. Moj tata kaže
da, kad umremo, ne činimo ništa.“
„Zašto misliš da je moj tata mrtav?“ Olivia je pitala.
„Zato što ga je Danny isjekao nožem. Jako ga je isjekao. Bilo je krvi i crijeva
i ležao je i ostao je ondje, ne čineći ništa.“
„Nije istina!“ Olivia je rekla.

73
 Knjige.Club Books

„Istina je. Nešto su učinili tvojoj mami.“

„Heather mi nije mama.“
„Lenny će tvojoj mami izrezati jezik. Lenny će joj staviti velike škare u usta
i izrezati joj jezik, tako da ne može više biti drska prema Mami. Mami se to nije
sviđalo.“
„Ne! Ništa od toga nije se dogodilo.“
„Istina je. Mama im je rekla da odnesu tvog tatu i Ellen u staru hladnjaču.
Dvoje mrtvih zajedno. Ako pogledaš kroz prozor, vidjet ćeš ih na velikom stolu.
Izađi i uvjeri se“, Niamh je rekla.
„Možeš li me pustiti van?“ Olivia je pitala.
„Što?“
„Možeš li me pustiti van?“
Djevojčica je otišla do ulaza u staju za striženje ovaca, a zatim se vratila.
„Stavili su onu stvarčicu na vrata. Kako se zove ona metalna stvar?“
„Lokot?“
„Da.“
„Postoji li neki drugi izlaz odavde?“ Olivia je pitala.
„Ne znam. Bila je velika rupa u krovu kroz koju se vidjelo, ali to su popravili.“
„Krov je ionako previsoko.“
„Jedna od ovaca probila se van prošle zime“, Niamh je rekla.
„Kuda?“
„Vidiš gdje je zid drugačije boje?“
„Ne, premračno je ovdje da išta vidim.“
„Pored mene, ovdje gdje ja stojim. Jacko ga je popravio. Koristio je naplavine.
Mislim da nisu jako čvrste. I nisu oličene ni ništa. Ivan je bolji drvo... Netko
dolazi“, Niamh je rekla i iskrala se u sjene.
Olivia je čula kako se ključ okreće u lokotu. Vrata su se otvorila. Owen je
provirio ispod kapuljače.
„Dobro, ideš sa mnom“, čovjek je rekao. Bio je to div od čovjeka s brkovima
i izrazito crnom kosom. Zaudarao je na znoj i alkohol. Čučnuo je ispred Olivije i
odvezao uže koje je od njezina vrata vodilo do kuke iznad njezine glave. Odvezao
je drugo uže koje ju je spajalo sa zidom. Digao ju je na noge povukavši je za
majicu na leđima.
„Kamo je vodite?“ Owen je rekao.
„Šuti, mali, ako ne želiš da ti se dogodi nešto loše“, čovjek je rekao.
Izveo je Oliviju van i zaključao vrata staje za striženje ovaca.
„Što se događa?“ Olivia je pitala.
„Uskoro ćeš vidjeti“, čovjek je rekao.

74
 Knjige.Club Books

Odveo ju je u dvorište, gdje se okupio velik broj ljudi. Vatra je gorjela.

Glazba.
„Čekaj malo“, čovjek je rekao. Prtljao je oko nečega privezanog za pojas. Bila
je to glinena boca. Odčepio ju je i pružio je Oliviji. Uzela ju je vezanim rukama.
Gadno je zaudarala.
„Što je ovo?“ pitala je.
„To je grog. Trebat će ti.“
„Ja... Ne želim ga.“
„Pomoći ću ti da ga progutaš“, čovjek je rekao. Otvorio joj je usta tako što joj
je stisnuo obraze, a zatim nagnuo tekućinu. Nije imala izbora, morala ju je
progutati, premda ju je pekla. Oči su joj zasuzile i u grlu joj je gorjelo.
Zateturala je, a čovjek ju je podigao za struk i odnio u središte kruga. Drugi
čovjek držao je Heather za vrat i gurao joj velika kliješta u usta.
Olivia je vrisnula, oslobodila se čovjeka koji ju je vukao i otrčala do Heather.
Nogom je udarila čovjeka s kliještima, a on je bio tako iznenađen da je pustio
Heather. Olivia je pala Heather u naručje.
„Ubili su tatu! Ubili su tatu, zar ne?“ Olivia je rekla, plačući.
„Jako mi je žao. Jako mi je žao, dušo moja“, Heather je rekla, privukla Oliviju
bliže sebi i obgrlila je rukama, stisnuvši je najjače što je mogla.
Olivia je zabila glavu u Heatherina prsa. Nikad je prije nije zagrlila, osim
jednom na vjenčanju prije Božića. I to je bilo samo iz uljudnosti.
Heather ju je ljuljala, a onda i ona počela plakati.
„Što ću sad?“ kovač je pitao.
„Zaboravi“, Matt je rekao.
„Je li zbilja mrtav?“ Olivia je šapnula.
„Jako mi je žao, dušo. Jako, jako“, Heather je također šapnula.
„Eno djevojčice! Želim je vidjeti“, Danny je rekao.
„Neka je vidi“, Jacko je rekao.
Olivia je osjetila kad ju je čovjek obujmio rukama i odvukao od Heather.
Heather ju je pokušala dosegnuti, ali čovjek s kožnom pregačom gurnuo ju je na
tlo.
„Što misliš, Danny?“ Jacko je rekao.
Onaj kojeg su zvali Danny zurio je u nju. Bio je mršav, crven i odbojan. Imao
je isplažen jezik i pljuvačka mu je kapala iz usta. Izgledao je jako pijano.
Posegnuo je i dotaknuo joj kosu. Olivia se trznula.
Neki su se muškarci počeli smijati, a netko je doviknuo: „Naprijed, Danny,
sine!“
„Koliko imaš godina?“ Danny je pitao. Dah mu je zaudarao na isti onaj grog
koji joj je drugi čovjek dao.

75
 Knjige.Club Books

„Četrnaest“, rekla je.

Stara žena sa štapom dolazila je prema njima, ona koju zovu Mama. Nagnula
je Oliviji glavu i pogledala je. Dlanovi su joj bili hladni i vlažni.
„Onda, Danny?“ pitala je.
„Nitko ne može zamijeniti Ellen, ali bolje išta nego ništa“, rekao je.
„Život je ravnoteža. Svijet je danas bio okrutan prema tebi. Ovo će povratiti
ravnotežu. Možeš je dobiti“, Mama je rekla.
Začuo se smijeh nekolicine okupljenih muškaraca.
Olivia je vidjela da je Heather sad na nogama. Čovjek s kliještima kretao se
ispred nje. Obišla ga je i napravila korak prema Mami. „Još niste ništa učinili“,
Heather je rekla.
„Kako to misliš?“ Matt je pitao.
„Još niste učinili ništa loše. Baš ništa. Sve što se dogodilo bilo je Tomova i
njegova krivica“, rekla je, pokazujući na Dannyja. „Ako nas vratite na kopno...“
„Ići ćete na policiju. Naravno da hoćete!“ Mama je gnjevno rekla.
„Dobro, ići ćemo na policiju. Ali ništa od ovoga ne šteti vama, samo njemu.
Vi niste ništa učinili“, Heather je rekla.
„Oteli smo vas“, Matt je rekao. „Zadržali smo vas protiv vaše volje.“
„Ne, privremeno ste nas zadržali dok ste pokušavali dobiti policiju na kopnu.
Ako mu dopustite da je odvede, onda je sve gotovo“, Heather je bila uporna.
„Morat ćete nas sve ubiti. I onaj par Nizozemaca. Jeste li sigurni da ćete proći
nekažnjeno? To je jako velika odluka.“
„Odlučila sam“, Mama je rekla.
„Rekli ste da ćete razmisliti do sutra. Mi ne idemo nikamo. Zaključani smo u
onoj kolibi. Možete odlučiti sutra“, Heather je rekla.
Matt je pogledao Mamu. „Ima nešto u ovome što kaže.“
Mama se naslonila na štap i odmahnula glavom. „Gdje to prestaje? Terryjeva
je riječ bila zakon i tu je bio kraj priče u njegovo vrijeme“, Mama je rekla.
„Oprostite, ali nećete pogaziti nikakvu odluku. Samo ćete razmisliti o njoj
preko noći. Što vam to znači? Mi nećemo otići“, Heather je rekla.
„Što to tebi znači?“ Matt ju je pitao.
Heather je pogledala Dannyja, a zatim Matta. „Moj je posao zaštititi ovu
djecu“, tiho je rekla.
„A što ćemo s drugo dvoje?“ Mama se pitala. „Pretpostavljam da ćemo i njih
morati zadržati. Što ćemo učiniti s njima, Matte?“
„I to možemo odlučiti ujutro“, Matt je rekao.
Mama je izvadila rupčić iz džepa na suknji. Ispuhala je nos u njega i proučila
sadržaj. Pogledala je Matta i dovršila cigaretu. „Rekla sam da ću odlučiti ujutro,
nisam li?“ Mama je rekla.

76
 Knjige.Club Books

Matt je kimnuo. „Mislim da je to jako dobra ideja.“

„Ne! Rekla si da je mogu dobiti!“ Danny je zacvilio.
„I možda ću to opet reći, ali zasad umukni, Daniele.“
„Samo želim svoja prava!“ Danny je rekao.
„I dobit ćeš ih. Ali morat ćeš pričekati. U redu, Jacko. Vrati ih u staju za
striženje ovaca i zaključaj ih. I stavi i Švabe s njima. Sve ćemo riješiti ujutro. Ako
vas Danny bude gnjavio, neka ga netko baci u prokleti bunar.“

77
 Knjige.Club Books

12.

HEATHER JE dobila ovu bitku. Bit će ih još mnogo. Ali dobila je na vremenu.
Danny je počeo zavijati i buniti se iza njih dok ih je Jacko vodio natrag u,
zatvor. Još uvijek vezanih ruku, Heather je zagrlila Oliviju, ali Olivia se
izmaknula. Heather je znala da djevojčica još uvijek pokušava shvatiti što se
događa.
Tom bi morao razgovarati s njom o...
Čekaj. Što se dogodilo? Tom. Je li moguće da je Tom...
Progutala je pljuvačku.
Tom, ne. O, Bože. Ne Tom. Nije to bila ljubav na prvi pogled, ali bilo je vraški
blizu. Bio je jako zabavan, šarmantan i pametan. Pročitao je toliko knjiga. Znao
je toliko toga. I bio je tako staromodno, istočnjački ljubazan. Nije smetalo ni što
dobro izgleda. Tako zgodan u stilu 1950-ih. Tako smiren u stilu 1950-ih i sabran.
Nije znao popraviti transformator kao muškarci s Otoka gusaka, ali znao je
skuhati toplu čokoladu, čitati poeziju u kišno popodne ili staviti djecu rano na
spavanje u subotu navečer, zaključati vrata spavaće sobe i bjesomučno je poševiti.
A sada je bio mrtav. I bila je u noćnoj mori. Usred ničega, okružena luđacima.
Bila je jako žedna. Vrtjelo joj se u glavi.
Kako bi lako bilo pasti, pustiti da topla, crvena zemlja i nju proguta...
Gubila se. Ali nije se smjela gubiti. Morala je ostati sabrana zbog sebe, a sad
i zbog Owena i Olivije.
Došli su do staje za striženje ovaca. Jacko je otključao vrata i obje ih gurnuo
unutra.
„Nismo ništa jeli ni pili satima“, Heather je rekla.
Jacko joj se unio u lice. „Mislio sam da si naučila lekciju, lajava kučko. Sad
začepi gubicu ili ću ti je ja začepiti.“
„Trebamo vode“, Heather je rekla.
Jacko je razdvojio Heather od Olivije i posjeo je. Stavio joj je omču oko vrata
i čvrsto je zavezao za krovnu gredu. Zavezao je drugo uže oko njezina vrata za
stražnji zid, tako da se ne može micati. Tad je započeo isti postupak s Olivijom.
„Ne čvrsto“, Heather je rekla. „Matt se složio.“

78
 Knjige.Club Books

„Matt je mekan“, Jacko je rekao i uporno je gledajući polako zategnuo omču

oko Olivijina vrata, tako da se počela gušiti. Olivia je pokušala ugurati prst između
užeta i vrata, ali već je bilo zategnuto.
„Molim te!“ Heather je rekla. „Nemoj!“
„Mama je rekla da vas moram čvrsto vezati“, Jacko je rekao.
„Nije rekla da nas ubiješ!“ Heather je negodovala.
„Nije mrtva. Baš joj je ugodno. Nije li, draga?“
„Boli me“, Olivia je rekla, hvatajući dah.
„Molim te“, Heather je rekla.
„Volim kad mi kažeš molim te. Reci to opet“, Jacko je rekao.
„Molim te, ona je samo djevojčica.“
Jacko je odmahnuo glavom. „Ne, sad je žena. Odnosno, bit će kad Danny
završi s njom“, promrmljao je.
„Ja sam žena“, Heather je rekla. „Molim te, pusti je.“
Jacko je kimnuo. „Ti si žena, je li?“, rekao je, olabavivši omču oko Olivijina
vrata. Olivia je duboko udahnula. Jacko je hodao po staji za striženje ovaca.
Maknuo je preostale pramenove kose s lica i nacerio se žutim smiješkom šakala.
Kleknuo je pred Heather i pogledao je. „I to mlada žena - koliko imaš godina?
Puno si mlađa od njega.“
„Imam dvadeset četiri godine“, Heather je rekla.
„Dvadeset četiri, je li? Dakle, dvadesetčetverogodišnjakinjo, ili ti ili ona. Što
ćemo?“
„Nisi dobio takve naredbe“, Heather je očajnički rekla.
„Naredbe? Nitko meni ne naređuje! Nemam nikakve naredbe!“ Nasmijao se.
„Već si mrtva, dušo. Svi vi. Ili nisi primijetila?“
„Oprosti, nisam mislila naredbe. Mama ti je samo rekla da nas ovdje
zaključaš. Čuo si je. Prespavat će i sutra donijeti odluku što će učiniti s nama.“
„Može spavati tisuću godina što se mene tiče. A sad, dušo, premda je ovo
čavrljanje bilo ljupko, moraš donijeti odluku. Tko će to biti? Ti ili tvoja mala
plava kći tamo preko?“
Heather je bilo suho grlo. U glavi joj se vrtjelo. „Molim te, ne moraš to činiti“,
Heather je rekla.
„Da, volim kad govoriš molim te na taj svoj američki način, ali prošlo je
vrijeme razgovora. Ti ili ona? Deset sekundi.“
„Matt je rekao...“
„Deset, devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri...“
„Ja“, rekla je.
„To sam i mislio“, Jacko je rekao. „A sad budi dobra cura i izvadi ga.“

79
 Knjige.Club Books

Owen je zurio u nju. Oba djeteta bila su prestravljena, užasnuta. Owen još nije
ni znao za tatu.
„Owene i Olivia, želim da zatvorite oči. Owene, stavi kapuljaču na glavu.
Oboje čvrsto zatvorite oči.“
Owen je navukao kapuljaču preko glave. Olivia je čvrsto zatvorila oči.
Nijedno od njih dvoje, nadala se, nije znalo što će se sad dogoditi. Jackove
traperice nekad su bile plave, ali bile su toliko prekrivene prljavštinom da su
postale crvenkasto-crne. Cerekao se. Puška mu je bila zabačena na leđa.
Pogledala ga je.
Čitao joj je misli. „Ni ne pokušavaj nešto glupo, Heather“, rekao je. „Jer znaš
što će se dogoditi tebi i što će se dogoditi njoj.“
Došla je u iskušenje da ga odvali u jaja vezanim rukama. Vjerojatno mu je
mogla zadati prilično bolan udarac, ali što onda? Prebio bi je i silovao bi Oliviju.
Pružila je ruku do njegova patentnog zatvarača i povukla ga. Bio je toliko
prekriven prljavštinom i hrđom da ga nije mogla spustiti.
„Možeš ti i bolje, Heather“, Jacko je rekao. Povukla je jače, ali zatvarač se
nije htio spustiti.
„Mislim da nije dugo korišten“, rekla je.
„Za tvoje dobro nadam se da me ne pokušavaš preveslati, curice“, Jacko je
rekao. Napravio je korak natrag, otkopčao pojas i spustio zatvarač i hlače. Upravo
tad otvorila su se vrata i na njima je stajao Matt s nizozemskim parom.
„Jebem ti život, što je ovo?“ Matt je rekao.
„Ne tiče te se, stari“, Jacko je odgovorio. „Vrati se za deset minuta!“
„Hoću vraga. Gubi se odavde.“
„Tko mi to kaže?“
Matt je skinuo pušku s ramena i uperio je u Jacka. „Ja kažem, seronjo.“
„Ako to napraviš, ostat ćeš ovdje s njima“, Jacko je zarežao.
„A tvoje će glave biti po cijelom stropu.“
Dva muškarca zurila su jedan u drugoga.
Zrak je bio naelektriziran.
Heather je zadržala dah.
Možda bih mogla pokušati...
Jacko je napravio korak natrag i navukao traperice. Pogledao je Heather, a
zatim Matta, i pljunuo. „Ionako je kučka ukočena, vidi se“, rekao je i izjurio iz
staje, mrmljajući sebi u bradu.
Heather je srce nabijalo u grlu. Ruke su joj se tresle.
„Dobro, vas dvoje, sjednite na zemlju“, Matt je rekao nizozemskom paru. „Ne
mogu dopustiti da šetate ovuda, pa vam moram staviti užad oko vrata i vezati ga
za staju.“
80
 Knjige.Club Books

„Jesi li lud?“ Hans je rekao. „Ne možeš to činiti!“

„Pogledaj djecu. Ako to mogu činiti njima, sigurno mogu i vama“, Matt je
rekao. „A sad sjednite!“
Nizozemski par sjeo je na prljavo tlo staje za striženje. Ruke su im već bile
vezane i uzeli su im stvari. Heather je vidjela da Hans ne shvaća što se događa, ali
Petri je bilo jasno. Počela je plakati kad joj je Matt stavio uže oko vrata.
„Zbilja, ovo je nečuveno!“ Hans je rekao. Još uvijek nije shvaćao. U mislima
je već pisao oštro pismo australskoj turističkoj zajednici.
Kad je zavezao nizozemski par, Matt je provjerio užad na djeci i Heather.
Mogli su otpetljavati čvorove cijelu noć, ali ne bi se uspjeli iskobeljati.
„Treba nam vode da bismo preživjeli ovdje do ujutro. I hrane. Ali prije svega
voda. Nećete donositi nikakve odluke o tome što ćete s nama ako ne dobijemo
vode“, Heather je rekla tihim ali odlučnim šaptom.
Matt je kimnuo. „Pričekajte“, rekao je.
Zatvorio je vrata staje i zaključao ih.
„Što se događa? Ne mogu vjerovati!“ Hans je uzviknuo.
„Ze houden ons gevangen. Ze gaan ons morgenochtend vermoorden“, Petra
je ravnodušno rekla.
Jedina riječ koju je Heather mislila da razumije bila je vermoorden.
Da, ubit će nas.
Vrata staje otključala su se i otvorila. Matt je ušao s bocom vode od litre.
„Ovo je najbolje što mogu“, rekao je, stavivši je pred Heather.
„Hvala“, odgovorila je. „Kako ćemo je dodavati jedni drugima?“
„Hm...“
„Možeš li pomoći djeci da se napiju? Molim te“, rekla je.
Mattu je očito bilo neugodno. „Što?“
„Ja ne mogu. Možeš li to učiniti umjesto mene, molim te? Samo im je prinesi
do usta da se napiju.“
Odrasla osoba najbolje će se povezati s djetetom braneći ga. To je iskonski
nagon, pisalo je u jednoj od knjiga o roditeljstvu koju ju je Tom natjerao da
pročita.
Matt je uzdahnuo. „No, dobro“, rekao je.
„Djeco, dobro se napijte“, Heather je rekla.
Djeca su bila tako žedna da su pohlepno pila iz boce.
„A mi?“ Petra je pitala.
„Možete podijeliti vodu s njom“, Matt je rekao i spustio bocu pred Heather.
„Kako ćemo ići na zahod?“ Hans je pitao.
„To ćete morati sami shvatiti“, Matt je rekao.

81
 Knjige.Club Books

„Gdje je moj tata?“ Owen je pitao.

Matt je pogledao Heather. „Prepustit ću tvojoj mami da ti objasni.“
„Ona mi nije mama“, Owen je rekao.
„Svejedno, ona će ti reći“, Matt je rekao. „Sad idem, ali držat ćemo vas na
oku, bez gluposti. Ako budete mirni, nećete se ugušiti. Neću biti kriv za ono što
će se dogoditi ako budete nešto pokušavali. I nemojte biti glasni ako želite izbjeći
nevolje. Mama voli spavati. Laku noć“, rekao je.
„Zbilja ćeš nas ostaviti ovako?“ Heather je pitala.
„Što mogu?“ rekao je. Izašao je iz staje i zaključao je.
„Gdje je tvoj muž?“ Hans je pitao nakon što je otišao.
Heather je znala da ne može izbjeći odgovor. Ali netko je trebao zagrliti
dječaka kad to izgovori.
Jadan Owen. Jadna Olivia. O, Bože, jadna djeca.
Heather je otpila dobar gutljaj vode.
„Reci mi“, Owen je rekao.
Owen je bio previše pametan da bi mu Heather mogla ublažiti udarac ili ga
zavarati običnim Ne znam...
„Owene, želim da me pogledaš“, Heather je rekla. „Pogledaj me, Owene.
Molim te.“
„Ubili su ga, zar ne?“ rekao je iz dubine kapuljače.
„Owene, ja...“
„Ubili su ga zato što je ubio onu ženu“, Owen je mehanički rekao.
„Ne“, Hans je rekao. „Ubili su ga?“
„Owene, jako mi je žao. Pokušala sam ih spriječiti. Već smo sve bili riješili,
ali onda se pojavio muž one žene. Jako mi je žao, dušo. Zbilja mi je žao. Voljela
bih da mogu doći tamo i zagrliti te, dragi.“
Hans i Petra počeli su uzbuđeno razgovarati na nizozemskom.
„Je li sigurno mrtav?“ Owen je tiho pitao.
„Žao mi je“, Heather je rekla.
Owen ju je bijesno pogledao, a zatim opet uvukao glavu pod kapuljaču. Cijelo
tijelo počelo mu se tresti.
„Jako mi je žao, Owene.“
„Začepi, Heather!“ Owen je rekao. „Samo začepi. Dobro? Začepi glupu
gubicu!“
Heather je kimnula. Bilo je u redu da izbaci to iz sebe. Olivia također. Nosit
će se s time godinama. Ako ih ujutro sve ne ubiju. Srce joj je lupalo. Gdje je,
zaboga, onaj džepni nož? Je li ga izgubila? Kako ga je mogla izgubiti? Sakrila ga
je ovdje prije nego što su otišli. Morala ga je naći...

82
 Knjige.Club Books

Je li pored metalnog obruča ili...

Ondje blizu...
Eno ga. Hvala ti, Bože.
Zgrabila je nož i, premda su šanse da uspije bile gotovo nikakve, počela piliti
spojeve na zglobovima. Uže je bilo debelo, ali nožić je bio izuzetno oštar i,
jednom kad je pronašla dobar kut, počeo je rezati kudjelju.
Olivia ju je gledala. Prestala je plakati. Owen je ispuštao tihe pištave zvukove
ispod kapuljače. Nizozemski par nastavio je uzavrelu raspravu.
Pilila je. Osjetila je trenje. Dalje je pilila. Ignorirala je muhe, komarce, vrelinu
peći, činjenicu da je Tom, njezina stijena i njezin spasitelj, mrtav.
Pogledala je van kroz pukotinu u daščanom zidu. Bilo je tiše. Očito se gomila
razišla i vratila u veliku glavnu kuću ili u manje okolne kuće.
Heather je pilila uže, a znoj joj je curio niz lice. Prsti su je pekli od trenja, a
tračak dima pojavio se iz vlakana. Napravila je stanku, spustila nož i odvrnula čep
na boci s vodom - zahtjevan zadatak vezanih ruku. Voda je bila mlaka, ali dobra.
Ostalo je samo pola boce. Ostatak za poslije.
Još jedan pogled van. Bez očitih kretanja. Nekoliko glasova iz glavnog
dvorišta. Svjetla još uvijek upaljena u kući. Možda bi bilo pametno pričekati do
sitnih sati. Kad sve utihne, mogli bi se osloboditi bez potjere za petama. Ili bi
možda bilo bolje jednostavno krenuti čim budu mogli, u slučaju da ih netko odluči
razdvojiti, postaviti stražu ispred staje ili da Jacko ili Danny dođu po Oliviju...
Mislit će o tome kad...
Podigla je nož. Držala ga je između dva prsta. Pilila je, znojila se, pilila.
Odjednom je oštrica prerezala jednu od glavnih niti.
Pilila je još jače, i još je jedna nit pukla, gotovo uz zvuk.
Prerezala je posljednju nit i završila!
Otresla je zglobove i uže je spalo. Olabavila je omču oko vrata. U idućih
trideset sekundi potpuno se oslobodila. Ako ustane, mogli bi je vidjeti izvana.
Najbolje je da bude nisko. Otpuzala je do Olivije i odvezala joj užad oko vrata, a
zatim isto učinila i s Owenom. „Tata nije htio doći ovamo. Natjerali smo ga! Mi
smo krivi!“ Owen je rekao.
„Ne, oni su krivi. Oni su ga ubili.“
Pokušala je zagrliti Owena, ali nije joj dopustio. „Jebemu, ne diraj me,
Heather!“ zaurlao je, odgurnuvši je.
Uspjela je odvezati uže oko Hansova vrata. „Ne čini to! Ne želimo nevolje“,
Hans je rekao.
„Svi smo mi u nevolji“, Heather je odgovorila.
„Vi ste u nevolji. Ako se povežemo s vama, i mi ćemo biti.“
Heather se okrenula prema Petri. „Što vi kažete?“

83
 Knjige.Club Books

„Ja... Ne znam“, rekla je.

„Samo ću vam otpustiti uže oko vrata. Vidim da vas guši.“
Petra je pogledala Hansa, koji joj je nešto brzo rekao na nizozemskom.
„Bolje da nam ne pomažeš“, rekla je.
„Dobro“, Heather je rekla. Kleknula je ispred Owena i odvrnula čep s boce s
vodom. „Napit ćeš se još malo, makar ti morala nasilu ulijevati vodu. Dobro?“
Nije odgovorio.
„Dobro?“
„Podigao je zid“, Olivia je rekla.
„Što je podigao? O, da. To“, Heather je rekla.
„Ti ne razumiješ njegov zid, zar ne? Ti ne znaš ništa o nama“, Olivia je rekla.
„Owene! Owene! Ja sam, Olivia. Pojavi se i napij se vode.“
Owen se promeškoljio i uzeo bocu. Malo se napio, a zatim malo više.
„Bravo“, Heather je rekla i otpuzala natrag do Olivije. Počela je piliti užad
oko Olivijinih zapešća, ali Olivia ju je zaustavila.
„Što radiš?“ Olivia je pitala.
„Oslobađam te, a onda ćemo otići odavde“, Heather je rekla.
„Ne“, Olivia je rekla. „Ja... Neće ići. Uvalit ćeš nas u dodatnu nevolju.“
Owen je kimnuo. „Ne zna što čini. Tata bi možda znao što učiniti, ali ona ne
zna.“
„Molim vas, djeco!“
„Ne! Ne diraj me!“ Olivia je rekla i počela ubrzano disati.
Owen i Olivija gledali su je onako kako su je često gledali: s prezirom. Ovaj
put, naravno, kroz veo tuge, užasa i suza.
Heather je zatvorila oči. Nije im željela biti pomajka. Željela je imati krov nad
glavom, udobnost, lijepe stvari i možda vidjeti svijeta. Željela je Toma. Bila je
premlada za majčinstvo. Baš nikad nije mislila o tome. Bila je pogrešne dobi da
bi bila Olivijina i Owenova majka. Kad se pokušavala igrati s njima, nije bila
poput onih kul majki koje se zezaju i uz koje su svi opušteni. Ne, bila je poput one
starije djece na rubu igrališta koja su previše bezvezna da bi se sprijateljila s
djecom svoje dobi.
Ne može se reći da nije pokušala.
Pokušala je.
Ako djeca ne žele ići, onda može pobjeći sama.
Lako.
Da.

84
 Knjige.Club Books

Priznavši si to, Heather je kimnula, otvorila oči i čučnula ispred Olivije, koja
je još bila uspaničena. „Duboko diši, dušo. Tako je. Udahni kroz nos, izdahni kroz
usta. Duboko. Dobro. Je li bolje?“
„Aha.“
„A sad me slušaj, Olivia. Ako ostanemo ovdje, ubit će nas“, rekla je,
naglašavajući svaku riječ.
Olivia je trideset sekundi razmišljala o tome. Oteo joj se produljeni jecaj.
Kimnula je i podigla ruke. Heather je pilila uže sve dok nije oslobodila Oliviju.
„Bole me“, Olivia je rekla.
„Trljaj ih dok ne potakneš cirkulaciju. Uskoro će prestati“, Heather ju je
uvjeravala. Osvrnula se i pogledala prema kući. Svjetla su bila ugašena. Jedino
svjetlo na cijeloj farmi bilo je svjetlo lučne svjetiljke točno ispred staje. To nije
bilo dobro.
Namjestila je odlučan izraz lica, otpuzala do Owena i počela mu piliti spone.
„Kako ćemo pobjeći?“ Owen ju je pitao.
„Ne znam... zasad. Ali smislit ćemo nešto.“
„Što misliš napraviti?“ Petra je pitala.
„Otići odavde i pobjeći“, Heather je rekla i nastavila piliti.
„Mislim da možda postoji izlaz“, Olivia je tiho rekla.
„Što?“
„Ovdje je prije bila jedna djevojčica. Rekla je da može ući i vidjeti nas. Rekla
je da je s ove strane staje labava daska. Provjerit ću“, Olivia je rekla.
„Ali što ćete učiniti ako pobjegnete?“ Petra je pitala. „Što ćete učiniti poslije
toga?“
„Ovdje ne rade mobiteli, pa ćemo morati otići s otoka da nazovemo policiju.“
„Plivat ćete do kopna?“ Hans je posprdno dobacio.
„Ne. Nećemo plivati. Smislit ćemo nešto.“
„Mislim da od muhe radiš slona“, Hans je rekao i dodao nešto Petri na
nizozemskom.
Heather je kimnula i prepilila posljednji komad kudjelje, oslobodivši Owena.
„Protrljaj zapešća da se krv vrati u njih“, blago je rekla.
Držeći se nisko, Heather se odvukla preko staje do mjesta na kojem je Olivia
prtljala oko zida.
„Pogledaj ovo“, Olivia je rekla, povukavši labavo pričvršćenu dasku blizu
poda. „Djevojčica je rekla da je od drugačijeg drva. Kad je povučem, izlazi.“
„Nije samo zbog drva; to su čavli dugi samo dva i pol centimetra. Uspjet ćemo
ako je zajedno povučemo“, Heather je rekla.
Ona i Olivia povukle su je zajedno i daska je ispala uz glasan zvuk trganja.
Na trenutak su se ukočile da vide hoće li doći do reakcije izvana.
85
 Knjige.Club Books

U daljini je zalajao pas, ali nitko nije došao.

„Uspjele smo!“ Olivia je šapnula.
Heather je pogledala kroz rupu. Tamo, vani, samo petnaest metara dalje u
dubokoj tami, bilo je ono što su zvali pustopoljinom.
Napravile su dovoljno veliku pukotinu u zidu staje da dijete može ispuzati, a
ako prokopaju ispod nje, i odrasla osoba mogla bi se provući.
„Dobro je“, Heather je rekla.
„Jesi li sigurna da je tvoj muž ubijen?“ Hans je pitao. „Možda je došlo do
svađe, pa nisi vidjela što mu se dogodilo? Možda su ga odveli u bolnicu?“
Heather se puzeći vratila do Owena. „Saberi se. Odlazimo“, prošaputala je.
„Hoćemo li to učiniti, Olivia?“ Owen je pitao sestru.
„Da, hoćemo“, rekla je.
„Uzet ćemo bocu s vodom, ako je to u redu“, Heather je rekla Petri. „Trebat
će nam više nego vama.“
„To nije vaša voda. To je voda za sve nas!“ Hans se pobunio.
„Njima će više trebati“, Petra je rekla.
Heather je otpuzala natrag do rupe i počela kopati zemlju, prvo džepnim
nožićem, a zatim rukama. Zemlja je bila gušća i teža nego što je izgledala i nije
lako popuštala. Bila je zapečena suncem nebrojenih ljeta. Kopala je dublje i
napravila malo udubljenje. „Što misliš?“ pitala je Oliviju.
„Mogu se provući“, Olivia je rekla.
Heather je kimnula.
„Želiš li da krenem?“
„Ne, ne još. Iskopat ćemo je dovoljno duboko za sve nas.“
„Jesi li to rekla zato što sam debeo?“ Owen je pitao. Heather nije bilo jasno
je li to zajedljivi pokušaj jedne od njegovih drskih šala.
„Problem je u meni. Problem nije u tebi“, Heather je rekla. „Samo bih voljela
da imamo bolji alat za kopanje zemlje.“
„Što misliš o jednoj od onih kuka na stropu? Neke izgledaju labavo“, Owen
je predložio.
„Savršeno. Ti kopaj nožem, a ja ću vidjeti mogu li dohvatiti kuku. Nemoj se
ozlijediti.“
„Znam kako baratati nožem!“
Heather je oprezno ustala i dodirnula jednu od kuka na stropu. Prije mnogo
godina ovo mjesto sigurno su koristili za vješanje divljači ili nešto slično. Kuke
su bile zahrđale, ali čvrsto zabijene u poprečne grede. Prva koju je dodirnula bila
je čvrsta, kao i druga. Međutim, treća... Prodrmala ju je i počela se pomicati. Hans
je bio jako visok, a ona je bila na vrhovima prstiju. On bi to lako obavio. Pogledala
ga je.

86
 Knjige.Club Books

„Ne“, rekao je.

„Zašto ne?“
„Nećemo se miješati u vaše nevolje“, objasnio je.
„Ne, samo želite čekati ovdje cijelu noć, vezani za vrat, dok ne dođe jutro,
kad će vas gotovo sigurno ubiti“, Heather je rekla.
„Zašto bi to učinili?“
„Zato što će izmisliti neku glupu priču o tome što se dogodilo meni, Tomu i
djeci, a vi biste mogli pobiti tu priču. Stoga je mudar potez — jedini potez - ubiti
vas.“
„Ovo je Australija, a ne Amerika“, Hans je rekao.
Heather je kimnula. Pa, barem je pokušala.
„Nisu zli“, Hans je dodao.
„Možda je gore od toga - možda im je dosadno“, Petra je rekla.
Hans je na nizozemskom rekao nešto što je zvučalo prezrivo.
Sve kuke na stropu bile su prečvrste da bi ih mogla skinuti. Morat će
jednostavno kopati nožem i golim rukama. Spustila se na pod i pomogla Owenu
da izdubi dovoljno veliku udubinu da se oboje mogu provući ispod zida. Kopala
je noktima i prstima. Radila bi to i zubima da je morala.
„Dobro“, Heather je rekla. „Imamo li sve?“
Olivia je kimnula. Owen je progunđao.
„Ja ću ići prva“, Olivia je rekla, spustila se na trbuh i počela se migoljiti kroz
pukotinu u gredama. Bila je na pola puta kad se začuo zvuk zatvaranja vrata na
kući.
„Hej!“ čuli su kako netko viče. „Što oni prokleti Jenkiji smjeraju? Ugasite
prokleto svjetlo!“
Svi su se ukočili.
„Neka netko ugasi svjetlo! Tuče mi ravno u prozor!“
„Natrag unutra, Olivia! Misle na svjetlo ispred staje“, Heather je prošaputala.
Olivia je uklizala natrag unutra.
„Brzo! Vrati se gdje si bila i stavi si užad oko ruku“, Heather je rekla. Djeca
su dopuzala na mjesta na kojima su prije sjedila, pa im je stavila omče oko vrata.
Čula je kako se vrata otvaraju i kako netko izlazi iz glavne kuće.
Stavila si je užad oko vrata i sjela. Još je prtljala s užetom oko zapešća kad je
začula kako se ključ okreće u lokotu na staji. Vrata su se otvorila i Matt je stajao
na njima s puškom u jednoj ruci.
„Sve u redu ovdje?“ pitao je.
„Da“, Heather je dašćući rekla.
„Žele da ugasim vanjsko svjetlo. Tuče u kuću.“

87
 Knjige.Club Books

„U redu je. Možda ćemo malo odspavati.“

„Ovdje rano ustajemo. Sa suncem. Pobrinut ću se da ujutro dobijete nešto za
jelo“, Matt je rekao.
„Hvala“, Heather je rekla.
„Nema na čemu“, rekao je.
„Jako si ljubazan“, rekla je samo zato da nastavi gledati u nju, a ne u užad
koju su djeca na brzinu prebacila preko zapešća. A da i ne spominje rupu iza
Olivije.
„Ne znam baš. Sve ovo... To je Mamina odluka... Dakle, kao što sam rekao,
moram ugasiti svjetlo, ali možda ćete, kao što si rekla, moći malo ubiti oko,
znaš?“ rekao je.
„Kad Sunce izlazi?“
„U ovo doba godine oko pet sati.“
„Hvala ti. Pokušat ćemo dotad spavati.“
„Prije nego što odeš, htio bih nešto reći“, Hans je rekao.
„O?“
Heather se uznemirila. Pogledala je Petru, ali činilo se da ona ne zna što će
Hans reći.
„Želim pitati za muža ove gospođe. Čini se da misli da mu se nešto dogodilo.
Je li, ovaj, je li mrtav?“
„Da. Mrtav je. Danny ga je ubio. Nisam to mogao spriječiti. Nisam vidio da
ima nož. Glupan je bio brz.“
„Shvaćaš da to nema nikakve veze s mojom ženom i sa mnom?“
Matt je kimnuo. „Primljeno na znanje. Odspavajte ako možete“, rekao je, a
zatim izašao i zaključao vrata.
Ugasio je svjetlo, a Heather je pričekala da se vrati u glavnu kuću prije nego
što je krenula. Maknula je užad oko svog vrata i oslobodila djecu.
„Dobro, Olivia, ti ideš prva“, Heather je rekla.
„Mislim da bismo... možda... trebali poći s vama“, Hans je rekao.
„Oboje želite ići?“ Heather je pitala.
On i Petra nakratko su razgovarali na nizozemskom.
„Da“, Petra je rekla.
„Dobro“, Heather se složila. „Ali radit ćete ono što vam kažem. Djeca su
najvažnija. U redu?“
„Da.“
Heather je izvukla džepni nož iz džepa, prerezala im užad na zapešću i
odvezala užad oko vrata.

88
 Knjige.Club Books

„Olivia, ti i Owen krenite prvi. Držite se nisko i čekajte nas u visokoj travi na
rubu farme.“
„Što ako nas netko vidi?“ Owen je pitao.
„U tom slučaju nemojte nas čekati, samo trčite i nastavite trčati“, Heather je
rekla. „Pokušajte se sakriti negdje dok ne vidite policijski auto.“
„Dobro“, Owen je rekao.
Olivia je ispuzala kroz rupu i nestala u mraku.
„Kako je tamo vani?“ Owen je pitao.
„U redu je, hajde!“ Olivia je rekla.
Owen je sljedeći prošao. Imao je malo problema s prolaskom kroz rupu, ali
uspio je. Heather se okrenula prema Petri i Hansu. „Morate odmah doći.“
„Doći ćemo“, Petra je rekla.
Heather se spustila na zemljani pod i gurnula bocu s vodom ispred sebe.
Puzala je po zemlji i za samo nekoliko sekundi bila je vani. Zvijezde su uglavnom
bile zaklonjene oblacima, a zrak je bio miran. Čula je kako netko svira u jednoj
od udaljenih zgrada na farmi.
Podigla se u čučanj.
„Ovamo!“ Owen je šapnuo. Skrivao se iza starog parnog valjka nekoliko
metara dalje. Otrčala je do njega. „Rekla sam vam da odete u travu!“
„Trava je predaleko“, Olivia je rekla. „Izgubili bismo se ondje. Morali bismo
se dovikivati.“
Heather je kimnula. Petrina glava pojavila se u rupi, a zatim je sasvim lako
provukla svoje dugo i mršavo tijelo. Hans je izašao odmah nakon nje. „Ovamo!“
Heather je rekla. Došli su do njih i čučnuli iza parnog valjka.
„Što sad?“ Hans je pitao.
„Sad ćemo trčati kao ludi“, Heather je rekla.

89
 Knjige.Club Books

13.

MATT SE prenuo iz sna. Nešto nije bilo u redu. Mogao je to osjetiti. Nešto nije bilo
u redu osim onoga što su se spremali učiniti obitelji Baxter, što nikako nije bilo u
redu.
Blue je bio budan. Gledao je kroz prozor. Njuške prislonjene na prozorsku
mrežicu.
Matt je razmaknuo zavjese. Sunce je izlazilo. Njegov sat pokazivao je da je
4.50, a mogao mu je vjerovati. Isuse, Owen, Heather i Švabe - ili, točnije,
Nizozemci - bit će mrtvi do devet sati.
Ubit će onog dječaka, kvragu. To će biti teško. Ali što su drugo sad mogli?
Mama nikad ne bi dopustila da policija odvede Dannyja. Bio je najmlađi sin i
Mama je prema njemu gajila i ljubav i mržnju. Za razliku od većine obitelji,
Danny nije sjedio cijelu večer i ispijao grog. Danny je otišao na kopno, našao
posao i djevojku. Jadnik. Ne, Mama nikad ne bi dopustila da ga odvedu. Prije će
ovdje izbiti sveopći rat nego što će ona to dopustiti.
Nema druge - moraju umrijeti. Bit će užasno.
Blue je zbog nečega režao. Matt je maknuo mrežu i pomogao Blueu da izađe.
Soba mu je bila u prizemlju, ali Blue se svejedno uspio spustiti na drugu stranu
uz glasan zvuk. Ustao je i svojim debelim malim truplom i artritičnim nogama
odgegao se do starog parnog valjka. Blueu se iz nekog razloga nije sviđao parni
valjak. To ga je probudilo. To nije bilo u redu. Nešto ondje. „Hej, Blue, što je?“
Pas ga je pogledao i zalajao.
„Je li to lisica?“ Matt je pitao, ali znao je da nije nikakva lisica.
Znao je što je.
„Sranje“, Matt je rekao, navlačeći hlače i majicu. Zgrabio je pušku i izašao
kroz prozor.
Zanemario je parni valjak i otrčao ravno do stare staje za striženje ovaca.
„Kako su svi?“ pitao je.
Tišina.
Da, naravno.
Otključao je vrata i otvorio ih nogom. Pogledao je unutra, kimnuo. Svjetlost
je ulazila kroz rupu u stražnjem dijelu staje.
Kako su uspjeli? Proučio je rupu.

90
 Knjige.Club Books

Nekako su uspjeli odvaliti gredu, a zatim su prokopali zemlju. Većina tragova

na zemlji bila je na mjestu na kojem je Heather sjedila. Tragovi od nje do djece i
do vrata. Slabiji tragovi ondje gdje je bio nizozemski par. Bio je to Heatherin plan.
Nizozemci nisu željeli ići, ali su se u posljednjem trenutku predomislili. Nisu
vidjeli kad je Tom ubijen, ali Heather ih je uvjerila da će biti sljedeći ako ostanu.
Dakle, bila je pametna i uvjerljiva.
Pametnija nego što je izgledala, kvragu. Danny je bio u pravu u vezi nje.
Ali to neće ništa promijeniti. Morat će ostati s djecom. Nizozemski par ostat
će zajedno i posve je izgledno da će pratiti Amerikance. Jedna osoba možda bi
mogla pobjeći a da je ne uhvate dan-dva, ali njih petero zajedno? Od toga dvoje
djece? A Nizozemac je bio u kasnim pedesetima ili ranim šezdesetima. Lako
moguće visok dva metra. Vidjet će ga iz aviona. A debeli američki dječak možda
prijeđe kilometar prije nego što se onesvijesti.
Uhvatit će ih.
Matt je izašao i obišao staju. Potapšao je Bluea, koji ga je čekao pored parnog
valjka. „Dobar pas. Da, vidim. Pobjegli su iz staje i došli ovamo. Dobar pas. Da
imaš zdrave noge, siguran sam da bi ih već uhvatio“, Matt je rekao, a Blue je
odobravajući mahao repom. Matt se sagnuo i proučio tragove.
Prvo je poslala djecu i ona su čekala ovdje. Onda je ona izašla, a zatim
nizozemski par. Gdje su zatim otišli? Pratio je trag u visoku travu, dok se Blue
gegao uz njega. Trag je bio svjež, star samo dva do tri sata. Sigurno su presjekli
užad kad im je došao dati vode. To neće reći Mami.
Otrčali su na istok, ravno prema staroj plantaži eukaliptusa otprilike petsto
metara udaljenoj od farme. Krenuli su prema većoj nakupini drveća na udaljenom
dijelu otoka. Ondje možda nađu zaklon. To je jedno od rijetkih mjesta na Otoku
Nizozemaca koje nije pustopoljina. Nije to bio loš plan, ali... Matt se sagnuo i
proučio zemlju.
Ne, to nije bilo točno, je li?
„Hajde, Blue“, rekao je. Pratio je trag idućih tristo metara po pustopoljini,
gdje se širio, a zatim, da...
Naglo je nestao.
„Ona želi da to mislimo. Želi da mislimo da se pokušavaju sakriti u šumi. Ali
nije tako, je li?“
Blue je potvrdio lavežom.
„Krenuli su na jug, prema trajektu, je li? Ne znaju da sam sinoć rekao Brianu
da odveze trajekt i priveže ga s druge strane zaljeva, dok je Brian gunđao i
prigovarao zato što mora spavati ondje. Ali to je vraški dobar potez, je li, Blue?“
Blue je mahao repom.
Bio je to vraški dobar potez zato što bi u suprotnom mogla ukrasti trajekt i
pobjeći. Izgledala je kao da bi je jači vjetar mogao odnijeti, ali bila je prepredena.

91
 Knjige.Club Books

Mart je odmahnuo glavom. Volio bi da joj je postavio više pitanja o njezinoj

prošlosti. Rekla je da je maserka. Iz grada. Ali bilo je znakova koje je trebao
primijetiti. Što je ono rekla? Zajednica na Otoku gusaka... školovana kod kuće...
indijanski rezervat... preživljavanje u divljini. Možda je spomenula da su joj
roditelji bili u vojsci. Možda su je naučili nekim vještinama preživljavanja. A bilo
je još toga u vezi nje. Pokušala je preuzeti odgovornost za bježanje s mjesta
nesreće. Nije oklijevala kad je napala Dannyja. Da, sve je to moglo značiti gadnu
kombinaciju.
Kad razmisli, trebao je poslati jednog od starijih dječaka da nadgleda staju za
striženje cijelu noć.
Ali nema smisla zaključavati staju nakon što konj pobjegne. Opet je potapšao
Bluea po glavi. „Bez uvrede, stari, ali možda ćemo morati dovesti pse s kopna da
nam pomognu“, rekao je.
Krenuo je natrag na farmu. Kate je stajala na verandi, posve opuštena, sa
šalicom kave. Nitko još nije znao.
„Kate! Oglasi uzbunu! Jenkiji su pobjegli!“
„Što?“
„Jenkiji su pobjegli! Probudi Mamu! Nema veze, ja ću to učiniti.“
Podigao je pušku u zrak i pucao tri puta.
Kad je došao do kuće, svi su već bili budni.

92
 Knjige.Club Books

14.

OTPALO GRANJE i suha trava. Udubine, stršeće korijenje, klanci, jarci. Zupčica.
Treslica. Grmlje bodljikave akacije. Tvrda, crvena i drevna zemlja. Spinifex18
Nešto u letu kroz sve slabiju tamu.
Sove? Šišmiši?
Topao, zasićen, metalan zrak.
Teren je bio grublji nego što je izgledao kroz prozor automobila. Ono što je s
ceste izgledalo poput ugodnih polja blijedožute trave zapravo je bila gruba zemlja.
Brdašca su bila puna udubina i naglih uspona, a valoviti izgled krajolika činio je
put iscrpljujućim. U travi je bilo visokih čičaka prekrivenih bodljikavim iglicama.
Svi su znali da je važno šutjeti, ali otprilike svakih nekoliko minuta Heather bi
začula oštar uzdah bola kad bi se netko očešao o neki čičak. Ona, Olivia i Petra
bile su u trapericama, koje su im donekle pružale zaštitu. Međutim, Owen i Hans
bili su u kratkim hlačama.
Brda i čičci osujetili su njezin plan da trče do druge strane otoka, tako da su
se približili trajektnom pristaništu tek kad je Sunce počelo izlaziti.
Kad su gotovo stigli, Heather im je rekla da stanu i predahnu. Proslijedila je
bocu s vodom, pobrinuvši se da se Owen i Olivia prvi napiju.
Kad se Owen napio, pao je na leđa, teško dišući.
Olivia se spustila na koljena.
Trajektna luka bila je iza malog lanca niskih brda na zapadu. Samo još
četiristo metara zračne linije.
„Idem naprijed. Vi ostanite ovdje“, Heather je rekla.
„Ne, idem s tobom“, Hans je bio uporan.
Čim su njih dvoje došli do vrha posljednjeg brda, bilo im je jasno da trajekt
nije ondje. Heather je pogledom prešla preko obale, ali ne, nije bio privezan ondje.
Sigurno su ga usidrili s druge strane zaljeva.
„Što sad? Brod je otišao“, Hans je rekao.
„Nije otišao, samo je privezan ondje preko“, Heather je rekla.

Spinifex je zajednički naziv za endemske vrste trave iz roda Triodia koje rastu u Australiji.
18

Odlikuje ih specifičan rast u busenima koji oblikuju brežuljke.

93
 Knjige.Club Books

„Ali ne možemo doći do njega“, Hans je rekao.

Heather se oprezno spustila do pristaništa. O’Neillovi još uvijek nisu došli,
ali doći će uskoro.
Nije bilo načina da pozovu trajekt. Nije bilo telefona, voki-tokija, čak ni
zvonca. I što bi se dogodilo da mu se uspiju javiti? Ako netko spava na trajektu,
to je sigurno netko iz obitelji O’Neill.
Kopno je bilo udaljeno samo dva i pol kilometra. Tako blizu. Heather je mogla
vidjeti aute na njemu. Svjetla iz kuća dalje na obali.
„Vratimo se“, rekla je Hansu i mrgodni su se odvukli natrag do ostalih, koji
su ih čekali na visoravni.
„Trajekt nije ondje“, Hans je objavio.
„Što ćemo sad?“ Petra je pitala.
„Ne znam“, Heather je rekla i sjela na travu. Pogledala je djecu. Činilo se da
je Olivia dobro, s obzirom na izvanredne okolnosti, premda je postala jako dobra
u skrivanju osjećaja.
Owen je bio na izmaku snaga. Nije više bilo vode, a očito je dehidrirao. Kao
prvo, nije bio u dobroj fizičkoj formi. Majčina smrt jako ga je pogodila i povukao
se u video igrice, prejedanje i skrivanje u sobi. Ispisao se iz teretane i odustao je
od vožnje biciklom i skejtborda. Nosio je samo bezobličnu majicu s kapuljačom i
kratke hlače i bilo je jasno da ga je noćno trčanje uzbrdo i nizbrdo dovelo do
krajnjih granica fizičke izdržljivosti. Osim toga, već dva dana nije pio lijekove
za ADHD i tjeskobu, a Tom je rekao da treba piti tablete svaki dan.
„Hej, Owene“, Heather je rekla, došavši do njega.
Istrgnuo se. „Ne diraj me, Heather!“
Kimnula je i dala mu je prostora.
„Što ćemo sad?“ Hans je pitao.
Heather se okrenula da ga pogleda. Nizozemski par izgledao je dobro nakon
napora. Oboje su naizgled bili u pedesetima ili ranim šezdesetima, ali bili su vitki,
u formi i snažni, kao i mnogi Europljani.
„Što predlažeš?“ Hans ju je pitao.
„Ne znam. Ali trebali bismo otići odavde. Izloženi smo. Kad otkriju da nas
nema, doći će do trajekta i prvo pregledati ovo područje.“
„Trag koji si ostavila odvest će ih u šumu“, Hans je rekao.
„To ih neće nadugo zavarati. Znaju da najviše šanse da odemo s otoka imamo
ako odemo na trajekt, tako da će se vrlo brzo pojaviti.“
Petra je podigla prst u zrak. „Slušajte“, rekla je.
Heather je slušala, i zbilja, osim mora i jutarnjeg pripjeva, čula su se dva
vozila koja su s farme išla prema njima.
„Znaju“, Hans je rekao.

94
 Knjige.Club Books

„Jako im se žuri“, Olivia je rekla.

„Moramo se sakriti! Ondje, dalje u travu. Idemo!“ Heather je rekla.
Uhvatila je Owena za ruku i uspentrali su se uz obronak u visoku travu.
Toyota Hilux i Land Rover pojavili su se na vrhu brda, petsto metara dalje.
„Svi dolje! Ne mičite se!“ Heather je rekla.
Dva vozila otišla su do trajektnog pristaništa i stala uz cviljenje kočnica i
vrtlog prašine.
Četiri muškarca i Kate izašli su iz auta. Svi su bili naoružani dugim puškama.
Jacko, Matt, Danny i Ivan. Matt je proučio zemlju.
„Bili su ovdje“, Matt je rekao glasom koji se jasno čuo na jutarnjem
povjetarcu. „Bili su ovdje u posljednjih sat vremena, ali otišli su.“
„Jesu li otplivali?“ Kate je pitala.
„Ne znam.“
„Sredit će ih morski psi“, Jacko je rekao.
Matt je otišao do vode i pogledao malu plažu pored pristaništa.
„Nitko nije bio na ovoj plaži“, rekao je.
Hans i Petra dopuzali su do Heather, koja je imala najbolji pogled.
„Što se događa?“ Hans je šaptom pitao.
„To su Matt i neki od ostalih“, Heather mu je došapnula.
Hans je provirio poviše vrha trave. „Njih petero“, rekao je. „I imaju puške.“
„Da. Moramo doći do nekog zaklona. Izloženi smo na ovom brdu, a za sat-
dva bit će jako vruće.“
„Želiš da sad nastavimo dalje?“ Hans je pitao.
„Moramo, zar ne?“
„Ali plan je bio da idemo trajektom. Oni kontroliraju trajekt. Nema drugog
načina da odemo s otoka.“
„Možda možemo sakupiti granje i napraviti splav ili pokušati preplivati“,
Olivia je predložila.
„Vidjela si morske pse tigrove?“ Hans je rekao.
Olivia je kimnula.
„Smislit ćemo nešto drugo“, Heather je rekla. Djeca nisu bila dobri plivači, a
struja je izgledala jaka. „Ali moramo se maknuti odavde.“
Hans je odmahnuo glavom. „Ovo nije igrica Rambo. Ovo je budalaština.“
„Koji je onda vaš plan?“ Heather je pitala.
„Moramo im se jasno i glasno javiti, s rukama iznad glave, a zatim otići dolje
i tražiti da nas prevezu trajektom.“
Heather je zurila u njega. „Jeste li ludi? Znate što će se dogoditi ako odete
dolje.“

95
 Knjige.Club Books

„Što?“
„Ubit će vas.“
„Ne, neće. Nisam ništa učinio.“
„To nije važno.“
„Nemamo vode. Ni hrane. Po ovoj vrućini bit ćemo mrtvi do noći“, Hans je
rekao.
„Naći ćemo vodu“, Heather je rekla.
„Ovdje nema pitke vode. Jedini izvor je na farmi, u njihovom akviferu.19 Kako
ćemo izdržati i jedan dan bez vode na ovoj temperaturi?“
Heather nije imala odgovor na to.
Djeca su slušala i izgledala su prestrašeno.
„Što oni ljudi sad rade?“ Olivia je pitala.
„Matt je na plaži i pokušava shvatiti jesmo li otplivali“, Heather je rekla.
„Trebali smo ostaviti tragove na plaži“, Olivia je šapnula.
„Trebali smo. Nisam se toga sjetila“, Heather je priznala.
„Pokušali smo na tvoj način. Nije uspjelo“, Hans je rekao. „Nemamo drugog
izbora osim da se predamo i urazumimo ih.“
Heather se okrenula prema Petri, koja je kimnula. Činilo se da je Petra sad na
strani svog muža. Heather je izgubila u raspravi. Pogledala je na istok. Golemo
žuto Sunce već je bilo nekoliko stupnjeva iznad obzora i počelo je pržiti otok.
Uistinu će biti još jedan jako vruć dan. Skrivena visokom travom, Heather je
posegnula u džep i izvadila džepni nož. Rastvorila je kratku oštricu.
„Odlučio sam. Otići ćemo dolje i predati se“, Hans je rekao i ustao.
Heather se zaletjela prema njemu i prislonila mu džepni nož na grlo. „Ne!“
rekla je.
„Ubit ćeš me?“ Hans je rekao, očito nimalo uznemiren.
„Znate kako je oštar ovaj nož. Vidjeli ste što može.“
„Prerezat ćeš mi grlo?“ Hans je rekao.
„Da. Moramo paziti na djecu.“
Ali Hans je bio krupan, jako snažan i iznenađujuće brz. Prije nego što je
Heather imala vremena reagirati, zgrabio ju je za desno zapešće i odmaknuo ga
od svog lica. Uvrnuo joj je ruku iza leđa i odmaknuo se. „Prestani“, rekao je i
trznuo joj ruku prema iza. Mislila je da će joj iskočiti lakat. „Ispusti nož!“ Hans
je rekao.
Bol je bio nepodnošljiv. Ispustila je nož.

19
Akvifer ili vodonosni sloj podzemni je sloj stijena u kojem se voda s površine ili iz nekog
drugog izvora zadržava ili kroz njega protiče; crpilište pitke vode.

96
 Knjige.Club Books

Hans ju je odvukao dalje od noža i pustio je da padne na leđa. „Bio sam jako
strpljiv s tobom“, rekao je. „Mislio sam da si drugačija od ostalih Amerikanaca
koje sam sreo, ali potpuno si ista. Hajde, Petra. Završimo s ovom budalaštinom.“
„Ne, čekajte. Molim vas“, Heather je rekla. „Ako sad odete dolje, uhvatit će i
nas. Barem nam dajte petnaest minuta da odemo odavde.“
Hans je odmahnuo glavom. „Radite što hoćete. Petri i meni dosta je ovoga.“
„Dat is een vergissing, Hans. Er is niets veranderd sinds gisteravond“, Petra
je rekla.
„Sve se promijenilo! Nemamo vode, nema trajekta, ne možemo ništa više
učiniti“, bio je uporan.
„Ubit će nas. Znaš da hoće“, Petra je rekla.
„Ovo je civilizirana zemlja. Živimo u dvadeset prvom stoljeću. Dosta je ove
gluposti“, Hans je rekao.
„Molim vas, samo nas pustite da odemo. Pet minuta - što će to promijeniti?“
Heather je rekla.
„Dovoljno dugo sam slušao tvoje ludosti“, rekao je i ustao.
Otišao je do vrha brda i mahnuo O’Neillovima. „Ovamo!“ viknuo je.
Heather je pokupila svoj džepni nož, uhvatila Owena i Oliviju za ruku, digla
ih na noge i, ne znajući kamo idu, ponovo su počeli trčati.

97
 Knjige.Club Books

15.

TRESLICA. ZUPČICA . Klokanova trava. Spinifex.

Čičci, udubine, ilovača.
Jastreb.
Sunce.
Vrućina.
Pucanj iz puške.
Owen: „Ne mogu...“
Olivia: „Možeš.“
Pogled naprijed. To je cijeli svijet. Sto metara ispred. Bez osvrtanja.
Mala strma udolina. Još jedan uspon na brdo.
Jauk iza njih. Vika. Još jedan pucanj iz puške.
Trčanje kroz zupčicu.
Trčanje kroz vlastiti dah.
Kroz strah.
Čičkove iglice koje ih grebu po nogama. Udubine u crvenoj zemlji o koje
posrću.
Modro nebo. Visoki oblaci. Vrane koje ih promatraju kroz šezdeset metara
teškog zraka.
Netko iza njih. Teško disanje. Blizu. Još bliže. Netko ih sustiže.
Ne osvrći se.
Ne osvrći se.
Ne osvrći...
Heather se osvrnula.
Petra, crvena u licu, zadihana.
Još uvijek nikog drugog na brdu.
„Hans?“ Heather je zadihano pitala.
„Otišao je dolje k njima.“
„Zašto vi niste otišli?“
„Ubit će nas. Pokušala sam mu reći...“
„Je li im rekao da smo ovdje gore?“
98
 Knjige.Club Books

„Ne znam. Kamo idemo?“

„Ne znam.“
Još jedan pucanj i zvuk pokretanja auta. Heather je pokušala slušati dok je
trčala. Odrasla je s veteranima i njihovim autima na Otoku gusaka. Muškarci koji
nisu pričali o ratu, boli i gubitku, pričali su o autima. Vozila je auto s mjenjačem.
Razumjela se u motore. Razumjela se u transformatore. Ta potmula buka bila je
Toyota Hilux trolitarskog V-6 motora koja se jako naprezala dok je išla uzbrdo u
prvoj brzini.
Hans je rekao Mattu da su ovdje i O’Neillovi su dolazili po njih.
Nije bilo ničeg.
Bili su osamsto metara od drveća mangrova na zapadu i još dalje od šumarka
eukaliptusa na sjeveru. Osim bezoblične pustopoljine nije bilo ničeg oko njih.
Nikakvog mjesta za skrivanje.
Sranje.
Uspon je bio prilično strm. Možda Toyota neće uspjeti. Napinjala se da čuje.
Ne, još je dolazila. Kad bi mogli...
Owen se spotaknuo i pao licem na crvenu zemlju. Povukao je Oliviju, a i
Heather je pala.
„Jao!“ Owen je uzviknuo.
„Jesi li dobro?“ Heather je pitala, pokušavajući mu vidjeti lice.
„Ne diraj me!“ rekao je, odgurnuvši njezinu ruku.
„Samo je pitala jesi li dobro“, Olivia je rekla.
„Isuse Kriste! Dobro sam, samo sam pao!“ rekao je, dašćući.
Petra je čučnula pored njega. „Dobro si“, rekla je.
Motor auta sad je glasno zavijao. Heather je provirila iznad trave i vidjela
Toyotinu veliku crnu disaljku za usis zraka na vrhu brda.
Pala je na tlo. „Sranje.“
„Što je?“ Petra je pitala.
„Moramo se pritajiti. Što bolje možemo. Dovezli su se gore kamionetom.
Tražit će nas.“
Provirila je iznad trave. Kamionet je stao i okupili su se ispred njega.
„Možda se pokvario?“ Heather je optimistično upitala.
„Hoćemo li nastaviti bježati?“ Olivia je pitala.
„Ne možemo“, Heather je rekla. „Mislim da ne možemo doći do onog drveća
a da nas ne vide.“
„Ondje je nekakvo staro riječno korito. Možemo li leći u njega?“ Olivia je
pitala.
„Gdje?“

99
 Knjige.Club Books

„Ondje, kamo pokazujem.“

Devet metara dalje uistinu je bila jako uska udubina, vjerojatno suho korito
potoka.
„Ako imaju pse, nanjušit će nas i bit ćemo u zamci“, Petra je rekla, gledajući
rukavac.
„Ako imaju pse, ionako smo gotovi. Olivia, ti i Owen odgmižite do suhog
korita i lezite u njega. Ali odgmižite - nemojte puzati. Petra i ja ćemo nakratko
ostati ovdje i držati one ljude na oku da vidimo što rade. Owene, jesi li me čuo?“
„Čuo sam te.“
„Hajde onda, idite.“
Djeca su se migoljeći vukla na trbuhu prema riječnom koritu. Heather je
provirila iznad trave. Muškarci su još bili okupljeni oko metalne rešetke na
prednjem dijelu Toyote.
„Što se događa?“ Petra je pitala, i ona vireći iznad trave.
„Ne znam. Možda im je pukla osovina na uzbrdici?“
Muškarci su klicali i pucali iz pušaka u zrak. Odmaknuli su se od vozila i
vratili se u kabinu. Toyota je išla prema njima, Sad je Heather vidjela što su
napravili. Vezali su Hansa poprečno za metalnu rešetku i vozili su s njime na njoj.
Tjerali su auto šezdeset pet kilometara na sat, zabijajući se u rupe u tlu i odskačući
u zrak po brdašcima.
Hans je još uvijek bio živ, ali neće još dugo biti ako tako nastave.
„Ne!“ počeo je vikati. „Ne! Ne!“
Petra je otvorila usta da zavrišti. Heather joj je prekrila usta i povukla je niže.
„Ne možete ništa učiniti za njega.“
„Ali surađivao je! Htio im je pomoći. Matt bi to shvatio.“
„Matt više nije glavni. Jacko i Kate odlučuju.“
Jacko je imao onaj pogled. Mjeseci, možda godine, dosade i frustracije. Sad
će se malo zabaviti.
Ako su to učinili Hansu, koji se pokušao mirno predati, tko zna što će učiniti
njima.
„Moram mu pomoći!“ Petra je rekla, koprcajući se u pokušaju da ustane.

100
 Knjige.Club Books

16.

KAD JE Petra pokušala ustati, Heather ju je zgrabila, povukla na zemlju i sjela na

nju.
„Slušajte me! Moramo se sakriti ili će i nas ubiti. Silovat će vas, mene i Oliviju
i sve nas pobiti. Razumijete li?“
Petra je odmahivala glavom.
„Ubit će nas! Razumijete li?“
Petra je počela plakati.
„Ne možemo se predati. Ne možemo“, Heather je rekla i Petra je konačno
kimnula.
„Ako vas pustim, hoćete li ostati dolje?“
Petra je opet kimnula i Heather ju je oprezno pustila.
Toyota se počela udaljavati od njih. Još uvijek ih nisu vidjeli. Dvojica su virila
kroz prozor kabine, vičući i urlajući. Nije se činilo da temeljito pretražuju. Vozili
su se ovamo-onamo, bespoštedno razbijajući auto.
Auto se polako okrenuo za sto osamdeset stupnjeva i sad su zbilja išli prema
njima.
Heather se sagnula ispod ruba trave.
Hans je počeo vrištati. Heather je znala da će uvijek pamtiti taj užasan zvuk,
dok god bude živa. Njegov glas probijao se kroz sveopće uzvike i zvukove
motora. Bio je prestravljen i Petra je to jedva podnosila?
„Hajde, spustimo se u udubinu“, Heather je blago rekla.
Petra je kimnula, a suze su joj se slijevale niz lice. Hvatala je zrak. Ne znajući
što bi drugo, Heather joj je protrljala leđa.
Odgmizale su kroz pješčanu crvenu zemlju i oštru travu i došle do malog
suhog korita potoka u kojem su se djeca skrivala.
„Što se događa?“ Owen je pitao.
„Traže nas. Najbolje da ostanemo ovdje“, Heather je odgovorila.
Žene su legle pored djece, dok je Toyota ludovala na sve strane po šikari.
Zvuk je ondje dolje bio prigušeniji, ali Heather bi povremeno čula ratni usklik ili
pucanj iz puške.
Heather je nastavila ležati i pazila je da djeca budu pognuta.

101
 Knjige.Club Books

Muhe. Vrućina. Tromi, razvučeni oblaci kretali su se kroz sabirno nebo poput
zlih brodova izvanzemaljaca.
„Dolazi bliže“, Owen je rekao.
Bio je u pravu; Toyota se kretala ravno prema njima. Bi li ih mogli vidjeti?
Naravno da bi mogli.
„Nitko ni makac“, Heather je prošaputala.
Motor je turirao, a Toyota je poskakivala po terenu.
Bliže.
Još bliže.
Preskočila presušeno korito otprilike dvadeset metara ispred njih, zaustavila
se, okrenula se u velikom krugu i ponovo se udaljila.
Heather je ležala pored Olivije. Oči su joj bile zatvorene i usne su joj se
pomicale. Molila se. Heather nikad nije naučila kako se to zapravo radi. Tom je
gotovo svake nedjelje vodio djecu u crkvu. Ona je išla jednom i rekla je Tomu da
ne želi više ići, a njemu to nije smetalo. Crkva se, s obzirom na svoju namjenu,
činila prilično neškodljivom. Samo obične drvene klupe s bezopasnim starcem na
podiju koji je govorio ljudima da budu dobri, a ne užasno, licemjerjem
ispunjeno mjesto, kao što je njezin otac govorio o crkvi, ali pretpostavila je da
je sve pitanje koje ste vjeroispovjesti. Zadivljeno je promatrala Oliviju. Njezina
poruka bila je izravno upućena Bogu. Heather je primijetila da zadržava dah, čeka
odgovor, udar munje ili nešto slično, ali jedini zvuk bilo je brujanje Toyote.
Opet se vraćala prema njima.
Muški glasovi:
„Gdje su, Hans? Reci nam!“
„Brže, tupane!“
„Pokazat ćemo tom Švabi!“
„Hajde, Kate, nagazi!“
„Juhu! Ovo je kao u filmu, nije li?“
„Do kraja, stari!“
„Hans! Reci nam gdje su!“
„Pokažite se, gdje god bili!“
„Gdje ćete se sakriti, dječice?“
„Sakrivaju se u travi, a mi ćemo puhati i puhati i srušiti im prokletu kuću, zar
ne?“
Olivia se tresla cijelim tijelom. Heather ju je gladila po kosi. „Bit će sve u
redu, draga“, shvatila je da šapće.
„Ne možemo zauvijek ostati ovdje. Dovest će se svim ostalim autima. Doći
će svi s farme. Znaju da smo ovdje“, Petra se bunila.
„Samo ostanite dolje. Nemamo izbora!“ Heather je rekla.
102
 Knjige.Club Books

Toyota je opet grmjela prema njima, presijecajući još jednom po paralelama

i meridijanima. Olivia je prislonila dlanove na uši kad je motor zaturirao poput
čudovišta, a kamionet poskočio u klancu samo pet metara iza njih.
Sigurno su ih primijetili?
Heather je čekala cviljenje kočnica ili pucanj.
Ali Toyota je nastavila dalje.
Krenula je u šikaru, a onda...
Udar nakon kojeg je uslijedila tišina.
Ljudi su počeli vikati. Toyota je stala. Mašina se prevrnula. Kotači su se
okretali.
„Čekajte ovdje, djeco. Pogledat ću.“
„Idem s tobom“, Petra je rekla.
Heather se izvukla iz udubine i uzverala se po nasipu. Toyota je bila u jarku
tristo metara južno, s prednjim kotačima u zraku. Pokušali su preskočiti provaliju,
ali nisu uspjeli. Auto je udario u nasip sredinom prednje osovine i zapeo.
Ne bi trebalo biti preteško izvući Toyotu. Drugo vozilo moglo bi je izvući,
ono pored trajekta ili neko od vozila s farme. Ali nisu to još uvidjeli i nisu shvatili
da će im trebati više od ljudske snage. Pokušavali su ljuljanjem izvući Toyotu iz
jame, što im neće uspjeti.
Matt je otišao do prednjeg dijela auta i počeo odvezivati Hansa. Ako je živ,
natjerat će i njega da gura.
Heather je zurila u Matta. Mislila je da će on biti glas razuma, da će pomoći,
ali odabrao je stranu.
„Ovo nam je prilika da odemo odavde“, Heather je šapnula Petri. „To će ih
zaokupiti pola sata. Treba im dizalica. Trebali bismo ići.“
„Kamo ćemo ići?“
„Bit će vruće. Mislim da trebamo krenuti prema stablima mangrova pored
vode“, Heather je rekla.
Obala je bila osamsto metara sjeveroistočno.
„I što onda?“
„Mislit ćemo o tome ‘i što onda’ kad dođemo onamo.“
„Ne bih smjela ostaviti Hansa. Ja...“
„Žao mi je.“
Petra je zadrhtala, zajecala i konačno prošaputala: „Da.“
Ponovo su se spustile u udubinu i objasnile što se događa. „Krenut ćemo
prema drveću pored obale“, Heather je rekla.
Suho korito pružalo se u pravom smjeru. Puzali su kroz njega sto metara, prije
nego što je postalo preusko, a onda su se oprezno popeli na pustopoljinu. Ljudi su
glasno psovali i udarali auto nogama.
103
 Knjige.Club Books

„Ovuda“, Heather je rekla. „Pazite da ostanete nisko.“

Trava je uglavnom skrivala djecu, ali Heather i Petra morale su trčati u čučnju.
U Grouchovu stilu.
Trebalo im je pola sata da dođu do stabla mangrova, koja su se protezala
nekoliko stotina metara uz usku plažu.
Kad su došli u hlad, djeca su pala na pijesak. Owen je skinuo majicu s
kapuljačom i vezao je oko struka. Majica kratkih rukava mu je bila natopljena
znojem. Olivia se spustila pored njega.
Heather je sjela na kamen i pokušala sabrati misli.
Vrućina je bila nepodnošljiva. Nisu imali vode. Konjske muhe i komarci
slijetali su na njih i nemilosrdno pili njihov znoj i njihovu krv.
„Možemo li piti onu vodu, Heather?“ Olivia je pitala, pokazujući more.
„Ne, to je morska voda. Ne možemo je piti, osim ako se rijeka ne slijeva u
nju“, Heather je rekla. Izula je cipele, zavrnula traperice, odgacala u more i u
dlanovima prinijela malo vode ustima. Probala ju je i ispljunula.
„Nije dobra za piće, ali želim da se okupate u plićaku i malo rashladite, djeco.
Ja ću paziti“, Heather je rekla, gacajući natrag prema obali. Pazit će na morske
pse. Morske pse tigrove, morske pse bikove, velike bijele psine - ove vode bile su
pune grabežljivaca.
Još nije bilo podne, a bilo je sigurno trideset pet stupnjeva. Ovdje je barem
bilo malo hladnije nego na pustopoljini zbog laganog povjetarca koji je puhao
kroz zaljev.
„Možda bismo mogli napraviti splav, kao što je Olivia rekla?“ Petra je
predložila.
„Možda je moguće“, Heather se složila. Djeca su dahtala na vrućini. „Djeco,
molim vas, želim da se rashladite u plićaku. Ali ne idite dublje od koljena.“
Djeca su se okupala, a dok su se sušila, Heather i Petra hodale su po plaži,
tražeći prikladne grane mangrova i naplavine drva, ali drveće je bilo kržljavo, a
grane uske i izvijene. Bilo je više grmlja mangrova nego stabala. Slomile su jednu
granu i stavile je u vodu, gdje je djelomično potonula.
„Ne znam zašto je tako“, Heather je rekla. „Drvo bi trebalo bolje plutati.“
„Ne znam ni ja“, Petra je rekla. „Trebalo bi nam na stotine grana da napravimo
nešto što bi moglo podržati čak i Olivijinu težinu. I kako bismo ih privezali?“
„Mogli bismo iscijepati odjeću na trake i iskoristiti ih“, Heather je predložila,
ali sumnjala je - za ono što su zamislile trebali bi im dani rada, možda i cijeli
tjedan. Već su bili iscrpljeni samo od jutrošnjih napora, a nitko od njih nije se
napio vode od zore.
Owen je uzbuđeno kopao po pijesku.
„Što radiš tamo, Owene?“ Heather je pitala.

104
 Knjige.Club Books

„Je li itko od vas ikad gledao Beara Gryllsa? Njegove rane emisije, ne one
nove i loše.“
Heather i Petra odmahnule su glavom.
„Našao sam nekoliko plastičnih boca na plaži“, rekao je.
„S vodom za piće?“ Heather je uzbuđeno pitala.
„Ne, prazne su, ali pogledaj“, Owen je rekao, postavši živahan prvi put nakon
nekoliko dana. „Mislim da možemo napraviti nekakav... Da, čekajte.“
Uzeo je jednu bocu i dopola je napunio morskom vodom, a zatim uzeo praznu
bocu i približio je prvoj. „Što namjeravaš?“ Heather je pitala.
„Napravit ćemo destilator. Voda će ispariti iz pune boce u praznu, a sol će
ostati.“
„U drugoj boci bit će čista voda?“ Olivia je pitala.
„Posve.“
„Nemamo sad baš vremena za to, Owene“, Heather je rekla.
Ignorirajući je, Owen je uzeo bocu s morskom vodom i stavio je na sunce na
pijesku. Zakopao je praznu bocu u pijesak, na strmini, tako da bude hladnija i da
voda ne iscuri. Pažljivo je spojio grliće boca. „Ono što bi se trebalo dogoditi je to
da sunce ispari vodu iz vruće boce i kondenzira je u hladnijoj boci“, Owen je
rekao.
„Opa, to zapravo može...“ Olivia je počela, ali Heather je podigla ruku da je
ušutka. Čula je nešto. Je li to pas lajao?
„Čekajte ovdje“, rekla je.
Uspentrala se kroz grmlje mangrova i popela se na malu uzvisinu da može
vidjeti pustopoljinu.
Od prizora se ukočila.
Dvadeset ljudi s farme formiralo je liniju i metodički napredovalo po rubu
polja. Bili su udaljeni petnaest metara jedan od drugoga pa su lako mogli pretražiti
tristo metara terena. U liniji je bilo žena i djece, a većina njih bila je naoružana.
Netko je vozio četverocikl na jednom kraju linije, a motocikl je bio na drugom
kraju. Matt je bio ondje u kariranoj košulji, noseći pušku; čula je kako viče:
„Blue“, i njegov šepavi stari pas dolazi i spremno nastavlja hramati pored njega.
Bili su udaljeni otprilike dvjesto metara, ali kretali su se sporo i organizirano
u njihovu smjeru.
Heather je gledala kako se dječak s puškom penje kroz grmlje mangrova i
vjerojatno kreće uz obalu.
Bila je to preslika onoga o čemu je Jacko govorio, crne linije. Krenuli su u lov
na njih četvero isto kao što su njihovi prethodnici lovili izvorne stanovnike Otoka
Nizozemaca i Tasmance.
Heather je otrčala do ostalih. „Dolaze po nas! Moramo ići!“

105
 Knjige.Club Books

„Koliko su udaljeni?“ Petra je pitala.

„Preblizu su! Ustani, Owene.“
„Boca se puni!“ Owen je rekao.
„Žao mi je! Moramo ići.“
„Umrijet ćemo od žeđi ovdje!“ Owen se pobunio.
Heather ga je digla na noge, a Petra je pomogla Oliviji da ustane i počeli su
trčati uz obalu, s O’Neillovima za petama.

106
 Knjige.Club Books

17.

ŽIVAHNA GLAZBA iz Zvjezdanih staza: Voyager počela je s odjavnom špicom.

Glazba je bila ironični komentar prethodne četrdeset dvije minute. Carolyn je
nekako propustila ovu epizodu kad je prvi put izašla i uhvatila ju je tek sad,
gledajući maraton serije na Netflixu. Plakala je. Zapravo, bila je blago shrvana.
Jedina osoba koja bi je razumjela bila je Heather. Vani je bio mrak. U Australiji
je već bilo sutra. Heather je možda bila budna.
Carolynin mobitel se ispraznio. Zbilja bi trebala kupiti novi. Sad ga je već
jedva mogla napuniti. Uključila ga je i, da, došla joj je poruka upravo od Heather.
Bila je to fotografija ptice. Papige. Heather je zbilja voljela ptice. Nije bilo drugih
poruka. Ali bi li Heather željela čuti njezina trabunjanja o Zvjezdanim stazama u
kasne sate?
Carolyn je bila jako zabrinuta zbog toga što ide na drugu stranu svijeta.
Heather nikad nije ni imala putovnicu, a u posljednje vrijeme bila je premršava.
Vjerojatno nije dovoljno jela. Međutim, bila je odrasla i udata, a Tom je bio bogati
i sposobni gospodin Liječnik.
Carolyn je podigla električnu gitaru s poda i poigravala se s melodijom. Nije
ništa napisala već godinu ili dvije. Ona i Heather napisale su desetke pjesama kad
su bile tinejdžerice. Dijelile su glazbu i seriju Zvjezdane staze.
Vratila je gitaru na pod.
Utipkala je: Jesi li gledala Voyagerovu epizodu „Smjer: Ništavilo“? i poslala
poruku.
Heather će joj odgovoriti čim se probudi ili otrijezni od obilaženja vinarija.

107
 Knjige.Club Books

18.

HEATHER JE shvatila svoju grešku. Svakih nekoliko metara morali su se saginjati,

verati, zaobilaziti i penjati kroz mala zakržljala stabla mangrova. Nije bilo lako
bježati po toj plaži. Napredak je bio čudovišno spor.
Da zaobiđu grmlje, bili bi do koljena u vodi, a stizala je plima. Pogledala je
nadesno da vidi gdje je oznaka visine vode i otkrila da su prljavština i morska
trava već prekrili dvije trećine od ruba.
Morat ćemo presjeći preko otoka, pomislila je. Ali ako presjeku preko otoka,
vidjet će ih. Bilo je popodne; Sunce je bilo teško, golemo i narančasto na
sjevernom dijelu neba. S vremenom će zaći za kopno slijeva, ali to se neće
dogoditi još satima. Vjerojatno još sedam ili osam sati.
Čula je kako se progonitelji dovikuju na uzvisini. Približavali su se. Ovim
tempom uhvatit će ih za sedam ili osam minuta.
„Nastavite dalje“, Heather je rekla dok su se probijali kroz grmlje. Kora i lišće
nisu bili naročito oštri, ali svejedno, grebali su im kožu. Kožu koja je već bila
izranjavana posjekotinama od čičaka i opeklinama od sunca.
Napredak je bio spor.
Tako glupo spor.
Heather se osvrnula. Plima je bila njihov neprijateljica, ali i prijateljica.
Tjerala ih je, ali im je i pomagala. Skrivala je otiske njihovih stopala, ali potopit
će obalu za sat vremena, pa će morati krenuti u unutrašnjost ili plivati.
Owen se brzo umarao. Čak bi i gutljaj vode preostao u onoj boci pomogao.
Treba li otrčati onamo i uzeti je?
Ne. Uhvatili bi je, a onda bi ih sve uhvatili.
Uhvatila ga je pod ruku i pomogla mu u hodu. „Ima li prijedloga?“ Heather
je pitala.
„Mogli bismo jednostavno stati“, Owen je rekao.
„Ne možemo se predati. Ne sad“, Petra je rekla.
Heather je gorjelo u grlu. Osjećala se omamljeno. Činilo se da Sunce visi
samo kilometar ili dva iznad njih. Budno, ponosno, okrutno sunce. Uživalo je u
ovome. Bilo je poput zrake smrti iz Rata svjetova.
Nikad nije doživjela ništa slično ovoj vrućini. Ovako je njezin otac opisivao
Faludžu.

108
 Knjige.Club Books

Njezin otac sad bi znao što učiniti.

Tom bi sad znao što učiniti.
Ona nije imala pojma.
Pogledala je ocean, ali ondje nije bilo odgovora.
Maknula je muhe Owenu s lica.
Mattov pas lajao je na pustopoljini.
Ljudi su se dovikivali kao da su u lovu na blago ili na izletu.
Kad je Jacko spomenuo izvornu tasmanijsku crnu liniju, nije mnogo
razmišljala o tome. Jackova priča bila je crtica iz povijesti. Ali sad je razumjela
što to znači. Znači masakr, ubojstvo i genocid.
Tako većina bića živi i oduvijek je živjela na Zemlji. Utješni plakati prirode
u čekaonicama liječnika i zubara su laž. U divljini sve su sretne priče ispisane
nevidljivom tintom.
Owen se poskliznuo i pao. Povukla ga je za ruku, ali nije reagirao. Heather se
sagnula nad njim. Onesvijestio se od dehidracije i toplinske iscrpljenosti.
Petra i Olivia okrenule su se da vide što je.
„Trčite!“ Heather je rekla.
„Ne možemo vas ostaviti“, Olivia je odgovorila.
„Idite! Samo idite, nosit ću ga“, Heather je rekla.
Petra je odmahnula glavom. „Pomoći ću ti. Nosit ćemo ga zajedno.“
Heather je kimnula. „Olivia, ti kreni.“
„Čekat ću vas.“
„Ne! Kreni!“ Heather je bila uporna. „Samo idi.“
„Ne.“
Poduprla je Owena, uhvativši ga pod lijevu ruku. Petra ga je pridržavala
zdesna. Bio je omamljen i stenjao je. Heather se pitala hoće li umrijeti. Ljudi
umiru od toplinske iscrpljenosti. Da se spase, trebaju intravenoznu tekućinu,
odmor i pravu medicinsku skrb.
„Držiš li ga?“ Petra je pitala.
„Da.“
„Onda idemo“, Petra je rekla.
Dječak je bio mrtvo tijelo između njih. A plima je sad brzo nadolazila. Vukle
su ga kroz mokri pijesak, jedva napredujući.
Dječak s puškom na plaži uskoro će ih moći vidjeti. Da je obala ravni zaljev
ili zakrivljena, već bi ih uočio. Međutim, male izlomljene uvale i rtovi štitili su ih.
Zasad.
Ali ne još dugo. Prenijele su Owena preko niske grane drveta. Noge su mu
zapele, pa su morale stati i podići mu stopala jedno po jedno.

109
 Knjige.Club Books

Trajalo je vječno.
Heather se osvrnula preko ramena. Nije bilo ni traga tinejdžeru koji ih prati,
ali čuli su da klan O’Neillovih ide prema njima preko pustopoljine.
„Što ćemo učiniti?“ Petra je pitala.
Heather je znala da ih ne može urazumiti. Ne nakon onoga što su učinili
Hansu. Bili su sposobni za bilo što. Mogli su činiti što su god htjeli na svom otoku.
U nekom trenutku policija će doći tražiti njih četvero. Morala je položiti sve nade
u to.
„Sakriti se i preživjeti što dulje“, rekla je.
Provukle su Owena kroz šumarak i ondje našli Oliviju, koja je stajala s
rukama na kukovima, odbijajući se pomaknuti. „Rekla sam ti da nastaviš dalje,
zar ne?“ Heather je odrezala.
„Ne želim ići sama!“ Olivia je zacviljela.
„Samo idi!“
„I da ostavim brata? Ne mogu.“
„Vjerojatno će uhvatiti nas troje“, Heather je rekla. „Možeš sama trčati dalje.
Imaš šanse.“
Olivia je odmahnula glavom.
„Idi već jednom!“ Heather je bila uporna.
„Ne možeš mi govoriti što da radim! Nisi mi mama“, Olivia je rekla.
„To su Owenove riječi, Olivia. Smisli nešto svoje, kvragu. Hajde, sad, budi
dobra djevojčica i nosi se odavde!“
„I što onda?“
„Samo nastavi što dalje do mraka. Onda će se oni vratiti na farmu. Pogotovo
ako nas uhvate.“
„Što onda? Ako danas pobjegnem, što mogu učiniti sama?“ Olivia je rekla,
izgubljena i nemoćna poput četrnaestogodišnje djevojčice, što je i bila.
Heather se prisilila uključiti mozak. Mozak joj je bio nalik na kašu. Što je
Olivia trebala učiniti? Što je mogla učiniti sama?
Prenijele su Owena preko još jedne niske grane. Heather se osvrnula. Još
uvijek nije bilo ni traga dječaku s puškom, ali neće proći dugo, s obzirom na
brzinu kojom su se kretali.
„Sakrij se sve dok ne ugledaš policiju“, rekla je Oliviji.
„Što bih trebala učiniti u vezi vode?“
„Owenov trik s bocom. Molim te, dušo, samo idi“, Heather je rekla. „Dolaze.
Idi sad!“ Heather je pogledala Oliviju u oči, preklinjući je. Još uvijek imaš šanse
- molim te.
„Ako tako želiš!“ Olivia je rekla i otrčala niz plažu.

110
 Knjige.Club Books

Žene su nosile Owena još nekoliko minuta, kad je Petra dala znak da stanu.
„Moram stati“, rekla je.
„Ne možemo napraviti stanku.“
„Moram, žao mi je“, Petra je rekla. Iskobeljala se od Owena i pala na pijesak,
između grmlja mangrova. Heather nije mogla nastaviti bez nje, pa je položila
Owena na pijesak i posjela ga u svoje krilo, dalje od nadolazeće vode. Stavila je
ruku Owenu na čelo. Vjerojatno je imao temperaturu i usne su mu bile ispucale.
Dehidracija, bez sumnje. Nije mogao još dugo izdržati ovako. Uskoro će umrijeti.
„Žao mi je, Owene“, rekla je i počela plakati.
Uski pojas plaže sad se sveo na nekoliko metara i voda im se nakupljala oko
nogu. Heather je uzela džepni nož iz džepa i izvukla oštricu.
Petra ju je pogledala i kimnula. Podignula je oštar kamen s plaže.
Neće im mnogo pomoći protiv puške, ali neće ni odustati bez borbe.

111
 Knjige.Club Books

19.

OTOK NIZOZEMACA, AUSTRALIJA

Olivia je znala da je za sve ona kriva.

Ona je sve zakuhala.
Ona.

PLAŽA ALKI, SEATTLE

Tata, trebamo odmor. Moramo se maknuti. Odavde. Od stepenica. Od ove

kuće. Moramo otići nekamo.
Mislim da ne.
Usluga za uslugu. Na proljeće ću ponovo krenuti na softball.
Ionako bi trebala. Nadarena si bacačica.
Tata! Hajde, treba nam to. Zbog Owena. I zbog mene.
Zbog Owena? Misliš da će mu putovanje u Australiju pomoći?
Moramo otići. Razmišljala sam o tome. Imaš konferenciju u Australiji.
Možemo li doći? Ja i Owen, i Heather, ako želi. Uvijek sam željela vidjeti divljinu.
Klokana. Koalu. Tata. Tata?

OTOK NIZOZEMACA

Udaranje valova. Galebovi. Vrućina. Sunce koje joj prži mozak.

Tate nema, onog Nizozemca nema, Heather, Owena i one žene nema. Samo
je ona ostala. U bijegu.
Nije željela biti sama.
Sunce.
More.
Što može učiniti?

PLAŽA ALKI

112
 Knjige.Club Books

Dobro je biti u blizini oceana.

Zašto je to dobro, tata?
Daje ti zamah, dušo. Daje ravnotežu umu koji pluta na promjenama, izmučen
neumoljivim novinama.
Što?
Nije važno. Slušaj. Slušaj me sad. Tvoja majka. Nemoj dopustiti da govore
ružno o tvojoj majci. Voljela te. Nikad to ne bi učinila sebi. Bila je to nesreća.
Je li bila pijana?
Ne. To nije imalo veze s tim. Bila je to nesreća. Nesreća. Da...
Tata, jesi li dobro?
Oprosti. Naravno. Ovdje smo zbog mame. Mislimo na nju.

OTOK NIZOZEMACA

Vrućina je bila sve. Vrućina je bila nevjerojatna. Vrućina joj je uništavala

stanicu po stanicu, ubijajući je, kao što će ih sve ubiti.
Sve je ovo njezina krivnja.
Tata se nećkao. Molim te, rekla je. Sve što smo proživjeli. S mamom. Dobro
za Owena. Znaš koliko voli životinje. Molim te. Dopusti da jednom idemo s
tobom na jedan od tih događaja. To je u Australiji. Poput Disneylanda, samo bolje.
Sve je čarobno. Životinje. Ljudi. Krajolik. Naglasci. Potpuni bijeg.
Upalilo je. Onda su još samo morali uvjeriti Heather. Heather nije željela ići.
Brinula se zbog šumskih požara. Nije voljela zmije. Nije imala putovnicu. Ali tata
nije htio sam voditi dvoje djece u Australiju.
I bilo je sjajno.
Pustinja.
Uluru.
Svi su bili tako ljubazni.
Ovaj otok također je bio njezina ideja. Njezina i Owenova. Tata nije želio ići.
Ali tata je došao ovamo vidjeti koale zbog njih. Sve se vraćalo na nju.

PLAŽA ALKI

Brod se zvao Zodijak.

Mjesec je dio stvarnog zodijaka.
Riječ mjesec dolazi od riječi za majku. Gđa Taggart rekla je da je korijen isti
u mnogim jezicima. Čak i u latinskom, na kojem je riječ za Mjesec luna., imaju
povezanu riječ mensis.

113
 Knjige.Club Books

Zodijak, Mjesec, majka.

OTOK NIZOZEMACA

Ocean iza nje, Sunce nad njom, zvukovi koje oni ispuštaju ondje, u spinifexu,
kako to zovu.
Nije glupa.
Ima četrnaest godina.
Kad je njezin tata imao četrnaest godina, to je bilo to. Kad je njezina mama
imala četrnaest godina, to je bilo to. Ali ne i sad. Sad je četrnaest godina mnogo
više. Možeš vidjeti bilo što, bilo gdje i bilo kad na mobitelu. I nikad to ne
zaboraviti.
Zna za riječ silovanje. Sinoć je saznala što znači.
Nije glupa. Zna što će se dogoditi.
Pijesak.
Vrućina.
More.
Pogledala je iza sebe. Sad se kretala brže. Dječak s puškom uskoro će sustići
ostale. Pretpostavljala je da će se Heather pokušati obraniti džepnim nožem. Neće
uspjeti. Ona ništa ne zna. Mama bi bila mnogo snalažljivija od Heather. Što je ona
mislila, tko je? Owen je rekao da nije završila ni srednju školu. Najbolje ju je
ostaviti. Jedini je problem što je ostavila Owena. Owen je dijete. Nije to trebala
učiniti.

PLAŽA ALKI

Hladan zrak.
Snježne pahulje.
Ljuljkavi brodić Zodijak.
Ne želim ići.
Olivia.
Ne želim ići. To nije dobro za ocean.
Ulazi na brod.
Ni Owen to ne želi učiniti.
Oboje se ponašate glupo! Ulazite!
Dobro, tata.

OTOK NIZOZEMACA
114
 Knjige.Club Books

Uhvatit će nas.
I umrijet ću od žeđi.
Tata je kod kuće držao boce vode u hladnjaku.
Kod kuće.
Nitko od nas neće ići kući.
Nitko od nas.

PLAŽA ALKI

Owen je prekrižio ruke.

Tata viče na njega. Tata gubi živce kao i prije.
Tata prima Owena za ramena i unosi mu se u lice: Bila je to mamina
posljednja želja. Zar ne želiš ispoštovati maminu želju, govno malo?
Owen plače.
Owen ulazi na brod.
Tata povlači startno uže izvanbrodskog motora.
Zodijak napušta pristanište.
Tata ništa ne govori.
Owen još uvijek plače.
Tata prosipa urnu.
Mama ništa ne govori.
Mama se prosipa u milijun komadića po crnoj vodi zaljeva Puget.
Jedan jedini galeb.
Owen plače.
Tata ne plače.
Tata ljut kao pas.

OTOK NIZOZEMACA

Voda joj je do koljena.

Ptice na onim stijenama morat će uskoro naći neko drugo mjesto da se
odmore.
Stijene će za sat vremena biti pod vodom, a sve one čudne ptice morat će...
Olivia je zastala, protrljala oči i zurila u niz stijena otprilike šest metara od
obale. Bile su grebenaste i neobičnog izgleda, a uz malo truda mogli ste zamisliti
da su kralješci na leđima dinosaura.
Stegosaura.

115
 Knjige.Club Books

Pogledala ih je, kimnula i znala je što sljedeće mora učiniti.

Okrenula se i što je brže mogla otrčala natrag putem kojim je došla.

116
 Knjige.Club Books

20.

KROZ GRMLJE. Kroz vodu. Teško je disati. Teško je razmišljati.

„Pogledaj iza nas“, Petra je šapnula.
Heather se okrenula.
Iza zavoja udaljenog manje od sto metara dolazili su muškarac i dječak,
obojica s puškama. Za njima se vukla jako mala djevojčica, kao da idu na proslavu
rođendana. Progonitelji ih nisu mogli vidjeti u ovom raslinju, ali sigurno će ih
uskoro uhvatiti.
Heather je smišljala mali spasonosni plan. Sakriti se. Čekati. Zaskočiti dijete
dok se bude probijalo kroz grmlje. Imat će jednu priliku da ga napadne džepnim
nožem, ali jedna prilika bolja je nego nijedna.
Međutim, nije imala šanse protiv njih dvojice, naoružanih. Muškarac je
izgledao kao Ivan, golemi divljak s trajekta.
Sranje.
Ona sama protiv njih dvojice?
Kvragu.
To je, znači, to, zar ne?
Trenutak odustajanja?
Uvijek se pitala kad će to biti.
Ne nakon konobarenja dvadeset sati u smjeni. Ne kad se kamion zabio u nju
odostraga i uništio joj Hondu. Ne kad je imala upalu slijepog crijeva i morala
voziti pet sati do bolnice ratnih veterana u Tacomi zato što je znala da ne može
platiti račun u klinici Bellevue.
Bilo je to ovdje, na maloj plaži na otoku pored australske obale.
Što se, kvragu, događa?
Vidjela je Oliviju kako iza zavoja ulazi u zaljev kao da je netko progoni. O,
sranje, ovo je zbilja...
Od lošega...
Ali Oliviji je na licu bio izraz mračnog zadovoljstva.
Nešto se...
Zadihana, Olivia je došla do njih.
„Što?“

117
 Knjige.Club Books

„Iza sljedećeg zavoja je niz stijena nedaleko od obale, otprilike petnaest

metara dalje. Možemo se probiti ili otplivati onamo, sakriti se i pustiti ih da prođu
pored nas“, Olivia je zadihano rekla.
Gotovo previše suhih usta da bi odgovorila, Heather je kimnula.
Petra je također kimnula. Morali bi brzo krenuti. Ivan i djeca dolazili su na
plažu.
„Owene, bit ćemo dobro“, Heather je rekla. „Samo još malo dalje.“
Povrativši snagu, Petra i Heather nosile su Owena kroz mangrove i iza zavoja.
I, da, nedaleko od obale uistinu je bio niz stijena.
„Kako ćemo to izvesti?“ Petra je upitala.
Heather je pokušala odgovoriti, ali nije mogla oblikovati riječi. Sigurno je bilo
trideset osam stupnjeva dalje od hlada drveća mangrova. Bit će izloženi punom
blještavilu sunca ondje na stijenama, ali što im drugo preostaje?
Progutala je nekoliko puta da stvori pljuvačku u ustima. „Idite s Olivijom. Ja
ću preplivati s Owenom. Samo mi pomozite da ga odnesem do mora.“
Petra je kimnula i odvukle su Owena do vode.
„Idite“, Heather je rekla. Petra i Olivia počele su plivati prema stijenama.
Heather je prebacila Owena na leđa.
„Samo se opusti, Owene. Bit će sve u redu“, Heather mu je šapnula na uho.
Obavila mu je jednu ruku oko vrata i, držeći mu glavu nad vodom, zaplivala kroz
zaljev.
Voda je bila hladna, ali plivati s Owenom bilo je lakše nego što je očekivala.
Plivala je bočno, odbijajući se objema nogama i snažno zamahujući desnom
rukom. U deset žurnih zamaha došla je do stijena, velikog i crnog grebenastog
kamenja koje je virilo iz vode.
Plivala je iza njih.
„Na ovoj je stijeni mala izbočina, pogledaj možeš li ga staviti na nju“, Olivia
je odnekud rekla.
Izbočina je bila veličine police za knjige i pod kutom od trideset stupnjeva,
ali more ju je izglačalo, tako da su njih tri zajedno uspjele smjestiti Owena na nju.
Kapci su mu titrali i imao je bijele točkice po usnama. Ondje gdje nije imao
opekotina, bio je blijed i koža mu je bila hladna na dodir.
Toplotni udar, iscrpljenost, dehidracija...
Trebao je vode, hrane, odmora i hlada čim prije ili će umrijeti. One će umrijeti
uskoro nakon njega.
Heather mu je provjerila puls. Bio je slab.
„Pogledajte“, Petra je prošaputala.
Troje ljudi pojavilo se iza zavoja na plaži - Ivan, tinejdžer i djevojčica. Kad
su se približili, njihov razgovor odjekivao je na vodi.

118
 Knjige.Club Books

„Ne, mali, Sveta Kilda nema šanse, nemaju dubinu“, Ivan je govorio. „Ali
pogledaj Buldoge, to je tim koji obećava. To je tim koji može izdržati uspone i
padove u sezoni. Vidjet ćeš.“
„O čemu pričaju?“ Olivia je šapnula.
„Ne znam. Važno je da ne pričaju o nama. Pažnja im je odlutala. To je dobro“,
Heather je šapnula.
Nešto ju je povuklo za nogu.
Pogledala je u vodu, ali nije ništa vidjela.
Dupini?
Ne, nisu dupini. Bila je sigurna.
Nešto se dogodilo kad se kit ubojica pojavio u blizini Otoka gusaka. Neka
promjena u atmosferi. Mogli ste osjetiti opasnost na koži.
Otplutala je onamo, što manje se krećući.
Pokušala je vidjeti, ali voda je bila duboka i neprozirna.
Tri metra desno od nje peraja se na trenutak pojavila nad vodom, a zatim opet
potonula ispod površine. To nije bio dupin. To je bio mladi plavi morski pas. Bio
je dugačak samo kojih sto dvadeset centimetara, i plavi morski psi uglavnom su
se hranili lignjama, ali mogli su vas gadno ugristi bez obzira na dob. Kružio je s
njezine desne strane.
Nije bila sigurna je li ih primijetio. Ako želite da vas morski pas primijeti,
najbolje da počnete mahati rukama i nogama i paničariti.
Pogledala je natrag prema obali.
Ivan i djeca bili su gotovo nasuprot njima.
„Ne želim ići u školu“, rekao je dječak.
„Kako hoćeš, mali“, Ivan je rekao. „Mama te ne može prisiliti da ideš. Barem
mislim da ne može. Ali to je škola, a ne zatvor, mali. Ja sam išao i dobro sam.
Hrpa pičkica, ali valjda se znaš pobrinuti za sebe. I Geelong nije nakraj svijeta.“
„Išao si u istu školu kao i tata, striče Ivane?“ djevojčica je pitala.
„Jesam, Niamh. Tri godine. Srednja škola Geelong. Kao što rekoh, bila je to
hrpa drkadžija, ali naviknuo sam se.“
„Kad ujak Matty osposobi dron, mogu li ga isprobati?“ dječak je pitao.
„Teško. Matt je dvaput izvadio tu stvar iz kutije otkad ju je dobio!“
Olivia je teško disala. Owenovo disanje bilo je plitko. Petra je zadržala dah.
Plavi morski pas bio joj je zdesna.
Naglo je promijenio smjer i lijeno krenuo prema njoj.
Sranje.
Svi su krvarili. To mu je privuklo pažnju.
Peraja se spustila. Krenuo je prema Oliviji.

119
 Knjige.Club Books

Heather je nije mogla čak ni upozoriti.

Nagnula se punom duljinom i povukla je za nogu.
Ako pogodi pravi trenutak...
Pogledala je plavog morskog psa u desno oko i udarila ga nogom po škrgama
baš kad je otvorio ralje za probni ugriz.
Olivia ga je vidjela, uzdahnula i stavila ruku na usta.
Mladi plavi morski pas odštrapao je dalje, ojađen.
Ona djevojčica, Niamh, okrenula se i pogledala ravno prema stijenama, ali
nije ništa vidjela. Ili se možda pretvarala da ništa ne vidi.
Dječak, Ivan i Niamh nastavili su razgovarati, sve dok nisu došli do gustog
šumarka mangrova na kraju malog zaljeva.
Nestali su u drveću i otišli.
„Idemo na obalu“, Heather je rekla.
„Ne bismo li trebali još malo pričekati?“ Petra je pitala.
„Plavi morski pas kruži oko nas. Idemo na obalu. Hajde.“ Otplivale su do
obale i odvukle Owena u hlad mangrova.
„Misliš da će se vratiti kad nas ne nađu?“ Petra je pitala.
Heather je slegnula ramenima. „Ne znam. Mogu se samo nadati da će
pokušavati dok ne padne mrak. Nije važno hoće li se vratiti ili ne. Nećemo više
micati Owena.“

120
 Knjige.Club Books

21.

HEATHER I Petra odnijele su Owena u hlad mangrova i pustile ga da se oporavlja.

Morska ga je voda rashladila, ali toplotni udar više nije bio problem. Problem je
bila dehidracija. Mahala je nad Owenom lišćem mangrova, hladeći ga najbolje što
je mogla.
Jedan sat.
Dva.
Tri.
O’Neillovi se nisu vratili na plažu.
Olivia je kamenjem i morskom travom ispisala SOS, premda su svi znali da
će ga plima odnijeti.
Sunce je počelo zalaziti.
Owen je začudo još bio živ.
Voda. Ako večeras ne dođe do vode, dječak će umrijeti.
Petra je to znala. Olivia je to znala.
Heather je otišla na uzvisinu i popela se na nerazvijeno stablo eukaliptusa.
Pustopoljina je bila prazna. Tri kilometra dalje bila su uključena svjetla u kući
na farmi. Ptice su spavale na granama. Padao je mrak.
„Vidiš li nešto?“ Petra je pitala.
„Mislim da su svi otišli.“
Heather se počela spuštati. Nogom je promašila donju granu i rukom
dohvatila onu pored sebe. Suha grana eukaliptusa nije mogla podnijeti njezinu
težinu; pukla je i pala je s dva i pol metra na tvrdu zemlju. Njezina su leđa
podnijela veći dio udarca.
„Jesi li dobro?“ Petra je pitala, dotrčavši uznemireno do nje.
„Uh, mislim da jesam“, rekla je i neko vrijeme nastavila ležati, noge
zapetljane oko donje grane.
Petra ju je otpetljala.
„Nisam ovo htjela“, Heather je rekla.
„A što si htjela?“
Heather je razmislila o tome. „Ne znam. Ne mislim samo na ovo. Mislim na
djecu i sve ostalo.“

121
 Knjige.Club Books

Petra se tužno osmjehnula. „Mi nemamo djece. Hans nije želio, a ja se nisam
previše bunila. Kako... Kako si završila sa svojim mužem? Stariji je, zar ne?“
„Neki moji prijatelji rekli su da sam luda što se udajem za čovjeka koji je u
četrdesetima. Ali bila sam siromašna. Usamljena. Tom je... Bio je zabavan.
Odmah smo se povezali. Dobila sam instant obitelj s kućicom u cvijeću - samo je
nakratko podgriješ i imaš sve što želiš.“
„Hans i ja smo u početku imali malo dodirnih točaka“, Petra je rekla. „On je
mrzio glazbu koju sam slušala. Ja sam bila pankerica, ako to možeš zamisliti.“
„Mogu. Uvijek sam bila u neskladu sa svojim vršnjacima. Nisam shvaćala u
kolikoj mjeri, sve dok nisam otišla od kuće i došla u Seattle.“
Petra je kimnula i nastavile su sjediti u tišini.
Kad je Sunce konačno zašlo u svoj svojoj razmetljivoj ljepoti, Heather je
ustala. „Idem potražiti vodu. Ako se ne vratim do jutra, to znači da su me uhvatili.“
„Razumijem“, Petra je rekla.
Heather je oklijevala. „Brinut ćete se za djecu najbolje što možete?“
„Naravno.“
Žene su se zagrlile.
„Sretno“, Petra je rekla.
Heather je kimnula, mahnula i krenula na istok.
Na istok, pod Mjesecom naopako.
Pod nebom punim južnih zvijezda.
Pod Južnim križem i Mliječnim putem.
Hodala je kroz spinifex, čičke i treslicu. Poznavala je nebo sjeverne polutke
kao svoj dlan; nije bilo svjetlosnog zagađenja tako daleko na zapadu, u Pugetu.
Veliki medvjed. Orion. Sirius. U noćnom ribolovu s ocem mogla je vidjeti cijelo
nebo, zvijezde koje kruže oko Polarisa. Sjećanje je izazvalo smiješak. Ništa od
toga neće joj pomoći ovdje, na južnoj polutki, gdje je čak i Mjesec naopako.
Imala je glavobolju. Nije se razumjela u biologiju, ali pretpostavila je da su
njezine moždane stanice, kao i sve ostalo, pogođene dehidracijom. Mišići su je
boljeli i grčili se, a sumnjala je da je i to zbog dehidracije.
Nije mogla mnogo učiniti po tom pitanju.
Šišmiš je prešao preko Mjeseca.
Čula je noćne lastavice.
Netko je vozio četverocikl oko kilometar i pol južno.
Otok je bio otprilike pravokutan, pet sa tri kilometra, a farma u sredini. Prišla
je farmi sa sjevera, gdje je spinifex bio najviši, ali brzo je shvatila da je bunar na
farmi zabranjena zona. Uključili su svjetla na svim zgradama, a na krovu staje
vidjela je obris čovjeka s puškom.
Čučala je u travi i razmatrala situaciju.

122
 Knjige.Club Books

Matt je bio pametan, ali ne tako pametan kako je mislio. Ona to ne bi tako
izvela. Isključila bi svjetla i postavila sve tako da se čini normalnim. Samo bi
nekoliko muškaraca čekalo u tami da se približi bunaru.
Čovjek na krovu staje nije izgledao posebno zabrinuto. Sigurno je mislio da
bi bilo čudo da je bilo tko preživio dan na otoku na trideset osam stupnjeva bez
vode.
Heather se odmaknula od zraka svjetlosti i držala se podalje od farme. Ako
baš ne mora, neće se približiti.
Previše opasno.
Ali imala je plan B.
Krenula je na jug i nastavila, sve dok nije došla do ceste.
Oslušnula je, ali nije čula četverocikl, pa je opet krenula na istok.
Usta su joj bila suha i činilo joj se da joj je jezik od brusnog papira. Mozak
joj je radio usporeno.
Istočno.
Preko tundre.
Preko ništavila.
Preko ove zemlje bez snova.
Cesta je bila topla.
Noć je bila topla. Morski povjetarac odlučio se ne pojaviti.
Životinjice su se migoljile u raslinju. Zamišljala je kako lovi jednu od njih,
zabija joj nož u trbuh i pije joj krv.
Što bi dala za čašu vode. Nije morala biti hladna. I mutna voda iz bare bila bi
dobra. Bilo kakva. Pogledala je nebo. Ima li nade da se pojavi kišni oblak?
Ne. Vidjela je u svim smjerovima, sve do svemira. Nije bilo ničeg između nje
i vakuuma.
Nastavila je dalje.
Dalje.
Sad je bila tako lagana da je osjetila kako je privlače zvijezde. Drugi svjetovi.
Druge civilizacije.
Kako je lako otplutati uvis.
Samo se prepustiš.
Odeš.
Išla je prema gore, prateći toplu zračnu struju, sve dok nije vidjela cijeli otok.
Cijeli zaljev. Cijelu Viktoriju. Ostatak velikog i uspavanog kontinenta.
Više. Dublje.
Sad je vidjela cijelu Australiju i Novi Zeland.
Prijeteće prisustvo na jugu Antarktika. Tako blizu svoj toj smrznutoj vodi.

123
 Knjige.Club Books

Išla je još dalje, sve dok nije vidjela cijelu Zemlju kako se okreće oko svoje
osi u tami. Na Otoku gusaka bilo je dosta luđaka. Znala je barem dvoje ljudi koji
su bili ravnozemljaši. Ako se ikad vrati, reći će im da griješe. Vidjela je zemaljsku
kuglu kako se okreće oko svoje osi.
Ako se ikad vrati.
Tako je usamljeno ovdje.
Svjetla se kreću prema njoj.
Svemirska postaja?
NLO.
Ne. Sranje. Auto.
Spustila se na Zemlju poput nadolazeće rakete V-2. Bacila se s ceste i
priljubila uz travu.
Land Rover je jurio. Glazba je treštala iz vozila. Glazba joj je odzvanjala u
ušima.
Samo kažemo da...
Samo kažemo da...
Samo...20
Zabila je lice u travu, a prednja svjetla prešla su preko crnila.
Ustala je i promatrala kako stražnja svjetla odmiču niz cestu.
Išli su prema farmi, ali nije je bilo briga kamo idu ni što rade. Nestali su.
Propali su u prošlost s jučerašnjim danom, Tomom, Georgeom Washingtonom,
Isusom, slikarijama iz Lascauxa, dinosaurima i mrtvim zvijezdama koje su
stvarale željezo, nikal i središte Zemlje.
Sve je nestalo.
Ustala je i nastavila niz cestu.
Za petnaest minuta stari zatvor izronio je iz noći. Usporila je korak i postala
oprezna, ali nije bilo pravog razloga za oprez.
Ovdje je sve bilo mrtvo.
Pravokutne, potpuno crne zgrade. Obrisi napuštenih strojeva s farme.
Istraživala je opremu nekoliko minuta, ali nije bilo ničeg što je mogla odlomiti i
iskoristiti kao oružje.
Spustila se u čučanj i prišla najbližim zgradama.
Veći dio zatvora bio je srušen, ali jedan blok ćelija ostao je: duguljasta
armiranobetonska zgrada izložena vremenskim nepogodama. Kućica na uzvisini
sigurno je bila stara stražarska kuća.
Nije bilo svjetala. Ušla je u dvorište između zatvora i kuće i oslušnula.

20
Početak refrena pjesme Give Peace A Chance Johna Lennona

124
 Knjige.Club Books

Ništa. Odnekud daleko čula je kako se valovi razbijaju o obalu otoka.

Kuća je bila katnica s balkonom duž cijelog gornjeg kata. Otišla je do ulaznih
vrata i promotrila ih. Teška drvena vrata s bravom. Pritisnula je ručku, a zatim se
naslonila ramenom i gurnula, ali vrata se nisu ni pomaknula.
Heather je napravila nekoliko koraka natrag i proučila zgradu s veće daljine.
Protresla je glavom kako bi natjerala mozak da bolje radi.
Dva kata. Konstrukcija od cigli. Valoviti željezni krov. Veliki prozori s
rešetkama u prizemlju. Okružila je zgradu, tražeći mogući ulaz, ali nije ga uspjela
vidjeti.
Heather je cimala metalne šipke na prozorima. Premda su izgledale zahrđalo
i jako staro, nijedna nije bila labava. Isprobala je sve metalne rešetke na svim
prozorima u prizemlju, a zatim opet pogurala vrata ramenom.
Uzdahnuvši, pokušala je smisliti što da učini.
Nije bilo sigurno da u kući ima vode. Možda je sve ovo bilo uzalud.
Vratila se do starog bloka i povirila u ćelije. Paučina je visjela s vrata, a zgrada
je zaudarala po mokraći. Pazeći na otrovne pauke, provjerila je ima li u nekoj
ćeliji nešto što bi mogla iskoristiti.
Bilo je mnogo smeća na podu, ali papirnati otpad bio je pljesniv i beskoristan.
Bilo je ondje nekoliko zgnječenih limenki piva s nešto tekućine u njima. Bila je
tako očajna da je došla u napast da saspe sadržaj u usta. Zaključila je, ako već ne
može ući u kuću, da će riskirati s trovanjem i učiniti to, tako da barem ima malo
tekućine u tijelu za put na plažu.
Nazad u dvorište.
Srpasti Mjesec u opadanju izvirio je iza usamljenog oblaka i na trenutak je
jako dobro vidjela staru stražarsku kuću. Nije bilo rešetki na prozorima na katu.
Kad bi mogla smisliti kako da dođe na kat...
Pitala se koliko je sati. Koliko je dugo nema? Sat? Dva?
Na sjevernoj strani stražarske kuće bila je uska veranda sa stolicom za
ljuljanje i pletenom stolicom. Stolica za ljuljanje bila je beskorisna, ali možda bi
mogla stati na pletenu stolicu i popeti se uz stup do balkona na katu. Odatle će biti
razmjerno lako doći do jednog prozora, razbiti ga, otvoriti i ući u stražarsku kuću.
Heather je podigla pletenu stolicu. Nije bila lagana kao što je očekivala i s
mukom ju je prenijela na jednu stranu verande. Jako ju je pritisnula u pješčanu
zemlju i naslonila je na drveni stup koji je podupirao balkon.
Procijenila je da je udaljenost od sjedala do željezne ograde balkona na katu
otprilike dva metra. Ako ispruži ruke, ne padne sa stolice i bude imala dovoljno
snage, mogla bi se uspeti.
Kad je stala na stolicu, oprezno je položila jedno stopalo na naslon za ruke, a
zatim drugo stopalo na drugi naslon, a kad je bila sigurna da se stolica neće
izmaknuti pod njom, stavila je stopalo na stražnji...

125
 Knjige.Club Books

Stolica se izmaknula i pala je natrag u pijesak uz prigušeni udarac. „Jao“,

rekla je i stavila ruku na usta.
Nije bilo tako loše kao kad je pala na crvenu zemlju sa stabla.
Ležala je na pijesku obraslom travom i promatrala zvijezde. Zurila je u prostor
bez zvijezda koji se zove Vreća ugljena. Nije se vidio na sjevernoj polutki. U
Uluruu im je vodič objasnio da je to maglica, svemirska prašina mnogih
svjetlosnih godina. Aboridžinima je izgledala poput glave emua. Zatvorila je oči.
Bila je sama u ništavilu, ali to je bilo u redu. Samoća je bila stara prijateljica koja
ju je dočekala nakon svih onih mjeseci s djecom, njihovim prijateljima i njihovim
mamama. Bilo bi tako lako i dalje ostati zatvorenih očiju. Samo ležati ovdje
na pijesku cijelu noć. Bubrezi bi joj prestali raditi i srce bi joj se usporilo, a možda
bi, ako ima sreće, i posve prestalo raditi.
Ništa od svega toga nije bilo njezina odgovornost.
I ona je sama bila dijete.
Imala je dvadeset četiri godine, ali ustvari je bila i mlađa. Otišla je od kuće
tek prije nekoliko godina. Nije zapravo željela doći na ovaj otok. Djeca su željela
vidjeti koale, a ona im se još jednom pokušala umiliti.
Djeca nisu bila njezina djeca.
Nije im bila draga. Zapravo, jedva su je podnosila. Nisu bila njezin problem.
Uostalom, kakve veze ima hoće li umrijeti ovdje ili u nekoj prikolici u šumi
desetljećima poslije? Sve je to isti štos. Svemir ne bi ni trepnuo.
Samo će ležati.
Plutati.
Sanjati.
Plutati.
Nestati na struji.
Pomislila je na Seattle. Pomislila je na Otok gusaka i na Puget. Na oca koji
gleda na zapad kroz narančastu izmaglicu u sedam navečer. Pomislila je na „Into
Dust“, onu pjesmu Mazzy Stara koju njezina mama voli.
Trenuci su sporo prolazili.
Tako lako...
Previše lako.
Tvoje je tijelo luk izrađen od stabla oraha, rekao je njezin otac.
Tvoje je tijelo nož naoštren suzama, rekla je njezina mama.
Haether je sjela.
Ustala je i otresla pijesak s traperica.
Ispravila je stolicu, namjestila je na pijesku i, nakon što je postigla ravnotežu,
stavila je lijevo stopalo na desni rukohvat. Zasad je bilo dobro. Stavila je desno
stopalo na naslon stolice. Stolica se počela naginjati pa je skočila i uhvatila se za

126
 Knjige.Club Books

željeznu šipku na ogradi na katu. Stolica je ispod nje pala. S mukom se povlačila
prema šipki. Ruke su joj bile nezamislivo slabe. Neće uspjeti. Kad bi mogla
zakačiti nogu, donekle prebaciti teret...
Zanjihala se nalijevo i nadesno; u zadnjem njihanju nalijevo uspjela se
podignuti i smjestiti stopalo na rub balkona. Visjela je ondje nesigurno sekundu-
dvije.
„Hajde“, procijedila je i odgurnula se prema stopalu. Podigla se gotovo
okomito poput vampira iz filma Nosferatu i odjednom se našla kako stoji na
uskom dijelu verande s druge strane ograde. Prekoračila je ogradu i bila je na
balkonu na katu. Samo tako.
„Bože“, rekla je i odahnula.
Otišla je do vrata i pritisnula kvaku, ali bilo je zaključano. Nije bilo otvorenih
prozora.
Heather nije znala ima li ova zgrada domara ili ne. Ovdje je svakako bilo
mjesta za dvije spavaće sobe, ali nije bilo znakova života. Nije bilo hučanja klime,
dasaka koje škripe, hrkanja ni bilo kakvih drugih zvukova.
Stajala je ondje, nakratko razmišljajući, a zatim zabila lakat u staklo iznad
kvake. Razbilo se i palo u dva velika komada koji su se razmrskali u kući.
Vratila se do ograde, spremna da skoči i potrči.
Čekala je.
I čekala.
Ništa se nije pomaknulo.
Oprezno je provukla ruke kroz razbijeno staklo i spustila kvaku.
Vrata su se otvorila i ušla je u spavaću sobu. Ondje je bio krevet, ormar i
komoda. Sve prekriveno prašinom.
Na trenutak je zastala i zapitala se bi li mogla leći na krevet.
Odmahnula je glavom. Možda ovdje gore ima...
Ušla je u hodnik i... da! Na kraju odmorišta bila je kupaonica. Otrčala je do
umivaonika i odvrnula slavinu. Bez ikakvog problema voda je potekla iz slavine.
Začuđeno ju je gledala.
Sva ta voda slijevala se u odvod.
Dodirnula ju je prstom, a zatim skupila dlanove, napunila ih vodom, prinijela
ustima i napila se.
Bilo je kao da pije božansku vodu.
Skupila je dlanove i pila još i još.
Heather se nagnula nad slavinu i pustila da joj voda curi niz grlo.
„O, Bože“, rekla je. „Mili Bože.“
Poprskala se po licu i pustila vodu da se cijedi. Začepila je odvod, napunila
umivaonik i gurnula glavu pod svježu vodu. Nekoliko je puta zatreptala da očisti

127
 Knjige.Club Books

oči od prašine i prljavštine. Nakon trideset sekundi Heather je izvukla glavu i sjela
na zahodsku školjku.
Odčepila je umivaonik i pustila da voda oteče, zadivljena time, kao da je riječ
o nekoj egzotičnoj supstanci koju nikad prije nije vidjela.
Heather nije željela prestati piti. Ponovo je odvrnula slavinu i pustila vodu da
joj teče ravno u usta.
Kad joj je mozak počeo oživljavati, odnekud iz njegovih skrivenih zakutaka
sjetila se da možete umrijeti ako popijete previše vode prebrzo, pa je nevoljko
maknula glavu od umivaonika i otpila još dva velika posljednja gutljaja.
Bože, kako je to bilo dobro.
Izvukla se iz kupaonice i pronašla klimave drvene stube koje su vodile dolje,
u nekakav salon. Stol, kauč, televizor prastarog izgleda, polica iznad kamina
prepuna uokvirenih fotografija. Podigla je jednu. Činilo se da je na njoj policajac
- ili, što je bilo vjerojatnije, s obzirom na okoliš, zatvorski čuvar.
Vratila je fotografiju i kroz vrata otišla u hodnik koji je pretvoren u predvorje
s blagajnom. Sve je bilo prekriveno debelim slojem prašine. Leci o starom zatvoru
nagomilali su se na stolu pored staromodne blagajne. Stavila je nekoliko letaka u
stražnji džep jer možda posluže za potpalu. U hladnjaku koji nije bio uključen bilo
je desetak malih boca vode.
Nevjerojatno.
Našla je platnenu vrećicu i počela stavljati boce u nju. Sve ih je uzela. To će
pomoći. To će jako pomoći. To će ih spasiti. A kad se napiju vode, vratiti će se
ovamo i napuniti boce u umivaoniku na katu. Možda bi se čak mogli sakriti ovdje
dok policija ne dođe?
Možda.
Hoće li Matt i ostali primijetiti razbijeni prozor na katu?
Mislit će o tome poslije.
Pitala se ima li hrane u kući.
Vidjela je znak na kojem je pisalo čaj/kava 2 dolara, što je značilo da ovdje
negdje mora biti kuhinja, a ako postoji kuhinja, možda postoji i ormarić pun hrane.
Otišla je natrag u salon i potražila vrata koja vode u blagovaonicu ili u kuhinju.
Nešto nije bilo u redu.
Je li joj nešto promaknulo?
Možda je bilo hrane u drugoj prostoriji, u ladici ili negdje drugdje.
Ne, nije bilo to.
Podne daske.
Promjena u pritisku.
Zadržala je dah.
Zvuk disanja.

128
 Knjige.Club Books

Netko je bio u kući.

Kako je to moguće? Mjesto je bilo napušteno. Prašina je sve prekrivala.
Bila je to njezina mašta.
Ili možda posum21
Dlake na vratu naježile su joj se. Njezino je tijelo znalo, čak i ako ona nije.
Stara zvona za uzbuna zvonila su u njezinu limbičkom sustavu.
A onda se upalilo svjetlo.

21
Posumi su sisavci iz roda Didelphimorphia koji žive u Australiji. Premda su tobolčari, baš
kao i američki oposumi, u bližem su srodstvu s klokanima nego s oposumima. Ne postoji
službeni hrvatski naziv.

129
 Knjige.Club Books

22.

UKOČILA SE.
„Spusti vrećicu i digni ruke ili ću ti raznijeli jebenu glavu“, rekao je glas.
Spustila je vrećicu s bocama vode i podignula ruke u zrak.
„Sjedni onamo na kauč. Lijepo i polako.“
Heatherine oči priviknule su se na svjetlo. Čovjek je bio mršav, suhonjav,
srednje visine, u srednjim šezdesetima. Prepoznala ga je. On ih je jučer ujutro
upozorio da odu. Nosio je kratke hlače, havajsku košulju i japanke. Košulja je bila
prošarana mrljama i dugo nije bila oprana. Imao je rijetku bijelo-sivu bradu koja
mu je sezala gotovo pola metra ispod lica. Sačmarica je bila starinska, dugačka
dvocijevka. Bilo je nemoguće znati je li napunjena ili ne. Ako netko uperi pušku
u vas, morate pretpostaviti da je napunjena.
Nije bila sigurna može li se sjetiti svih koji su bili na farmi onog dana, ali
mislila je da ne bi zaboravila tu bradu. Je li moguće da on ne zna što se događa?
„Oprostite, nisam znala da je ovo mjesto zauzeto. Tražila sam vodu“, Heather
je rekla.
„Naravno da si tražila vodu. Ovaj je otok suh kao barut.“
„Da, tako je. Vjerojatno se pitate što radim ovdje. Pokvario nam se auto i...“
„Ne trudi se. Znam tko si. Znaš li ti tko sam ja?“
„Ne“, Heather je razočarano rekla.
„Ja sam Nevolja s velikim N. Ja sam Smrt s velikim S. Ako mi budeš zadavala
probleme, ubit ću te bez oklijevanja. Razumiješ li?“
„Razumijem.“
„Sad sjedi tamo i ne čini ništa, a ja ću pozvati Matta voki-tokijem.“ Nije
smjela paničariti. Popila je dovoljno vode i njezini sustavi počeli su se vraćati u
funkciju.
Govorio je dovoljno dugo da primijeti da nema australski naglasak. Ili ne baš
australski. Bio je iz Britanije ili Irske. Tko zna što je ovdje radio, ali u osnovi bio
je pridošlica, nepovezan s ljudima s farme. Nije bio obitelj.
„Rekao sam da sjedneš!“
Sjela je na kauč uleknut po sredini koji ju je uvukao u sebe i zatočio. Trebale
bi joj dvije-tri sekunde da ustane s njega. Više nego dovoljno da joj čovjek sa
sačmaricom raznese glavu.
130
 Knjige.Club Books

„Ja sam Heather“, rekla je.

„Znam tko si. Sjedi tamo i šuti.“
Čovjek je jednom rukom počeo preturati po ladici pored televizora. Nije
mogao naći ono što traži, pa je upalio još jedno svjetlo.
Na prozorskom oknu bila je rupa, a soba je bila puna moljaca i kukaca koji su
se počeli zalijetati u žarulje.
Čovjek je pronašao voki-toki i sjeo na stolicu gotovo tri metra od Heather.
„Vjerojatno znaš da ovdje nema telefonskih linija. Ne otkad je zatvor zatvoren.
Ali uspijevamo ostati u kontaktu pomoću ovih“, čovjek je rekao, mašući crno-
žutim voki-tokijem prema njoj. Činilo se da joj se ruga. „Kupili smo ih u
supermarketu Woolies. Deset dolara. Dobro rade. Svi ih imamo. Dobar domet
također, osim ako odeš preko brda ili takvo što. Dovoljno dobar da nazovem
Matta. Dečki će doći ovamo za tren.“
„Molim vas, nemojte to činiti. Odgovorna sam za dvoje djece. Samo sam
došla uzeti nešto vode“, rekla je.
„Misliš, ukrasti nešto vode. Nisi nikoga pitala, je li? Provalila si i uzela si što
si željela, je li? Rekao sam vam da odete. Niste ni trebali dolaziti ovamo!“ čovjek
je rekao i počeo prtljati oko radija.
„Molim vas, nemojte zvati Matta. Samo me pustite da odem. Znam da niste
dio obitelji.“
„O? Kako to znaš?“
„Imate drugačiji naglasak od njih.“
Čovjek je našao prekidač na voki-tokiju. Prilagodio je zvuk i soba se ispunila
zlokobnim radijskim šumom. Ako nazove Matta, ona će biti mrtva i djeca će biti
mrtva.
„Vi ste Irac, zar ne?“ nagađala je.
„Da, Irac sam. Pa što?“
„Odakle ste? Jeste li iz istog mjesta kao i Mama?“
„Mama je bila dođošica. Sigurno ne znaš što je to.“
„Ne.“
„Došla je ovamo brodom iz Liverpoola, ali Irkinja je, baš kao i ja. Zato su mi
dopustili da ostanem ovdje. Ja sam jedini pridošlica koji se nije oženio u obitelj.
Jesi li čula za mjesto koje se zove Ballymena?“22
Heather je odmahnula glavom.
„Odatle sam.“
„Kako ste završili ovdje?“

22
Grad u Okrugu Antrim u Sjevernoj Irskoj

131
 Knjige.Club Books

„Došao sam raditi u zatvoru. Zapravo, pomoći da ga zatvore. Nakon toga sam
ostao.“
„Vidjela sam vašu fotografiju na okviru kamina. Bili ste zatvorski čuvar u
Irskoj.“
„Nisam. Bio sam policajac.“
Heatherino srce zalupalo je brže. „Policajac?“
„Da, u Kraljevskoj policiji Ulstera. Čula si za nju?“
Heather je opet odmahnula glavom. „Kako se zovete?“ pitala je.
„Rory.“
„Drago mi je, Rory“, rekla je.
Progunđao je odgovor i nastavio petljati oko voki-tokija.
Nagnula se na kauču. „Odgovorna sam za dvoje djece. Owen ima dvanaest
godina. Olivia četrnaest. Owen je jako dehidrirao. Umrijet će večeras ako se ne
vratim s vodom. A mi ostali - znate što će učiniti s nama, zar ne? Sve će nas ubiti.
Silovat će mene i Oliviju i ubit će nas.“
„Ne tiče me se“, rekao je.
„Da ste u Ballymeni, bi li vas se ticalo?“
„Valjda“, Rory je rekao i osmjehnuo se. „Misliš da si pametna, je li?“
„Ne. Sve sam zeznula.“
„Matt mi je rekao za tebe. Rekao je da si prepredena. Da te se moram čuvati.“
„Morate nam pomoći! Protiv njih.“
Rory je odmahnuo glavom. „Ne mogu si to priuštiti, je li? Ako otkriju da sam
ti pomogao, počet će i mene progoniti, je li?“
„Tom je... moj... Djeca trebaju vodu.“
„To nije moj problem, dušo. Nisam tražio da dođeš ovamo, je li? To je bila
tvoja odluka. Sve ovo nema nikakve veze sa mnom. Udarili ste Ellen autom. Ne
možeš mene miješati u to. Nemam ništa s time, a ako saznaju čak i da sam pričao
s tobom, sredit će me, je li?“
„Ne možete dopustiti da uzmemo samo malo vode?“
„I što onda?“
„Ako se ukrcamo na brod...“
„Nema broda. Oni imaju jedini brod. Trajekt. Na ovom smo otoku s njima.
Njihov je. Odrasli su ovdje. Stari Terry govorio je da Otok Nizozemaca nikad nije
zakonski pripojen državi Viktoriji. Oni smatraju Australiju stranom zemljom.
Predstavljaju zakon za sebe. Poznaju otok kao svoj dlan. Znaju svaki zakutak i
sve što se događa.“
„Kako to da nisu još ulovili mene i djecu?“
„To je prokleto čudo. Nećete još dugo izdržati. Pronaći će vas. Ovo je njihovo
dvorište. Samo se poigravaju s vama.“
132
 Knjige.Club Books

Odmahnula je glavom. „Sad se boje. Ja...“

„Šališ se? Nemaš pojma. Ozbiljno misliš da ćeš ih nadmudriti? Puštaju te da
živiš. Samo se malo zabavljaju. Ne govore mi sve, ali rekli su mi da te se čuvam
i da će sutra dovesti pse s kopna. Pse tragače. Ako te pustim, možda nanjuše da si
bila ovdje i počnu mi postavljati pitanja, a ako vide razbijeni prozor, morat ću
izmisliti neku glupost. Već si me uvalila u sranje. Sad sjedi tamo, nazvat ću Matta,
a ako se samo pomakneš, raznijet ću te, tako mi svega!“
„Mislim da nećete pucati u mene. Policajac ste. Znate što je ispravno.“
„Da, znam što je ispravno. Ubili ste Ellen i platit ćete zbog toga.“
„Već smo platili zbog toga. Ubili su mog muža Toma. Ubili su ga preda
mnom. I sad sam ostala samo ja da se brinem za ono dvoje male djece.“
Kimnuo je. „Da, čuo sam što je Danny učinio.“
Pogledala ga je u oči. Pokušala je u njima pronaći odgovore.
Morala je riskirati.
Užasno ih se bojao. Ali nekad je bio policajac.
Jako polako ustala je s kauča i spustila se na koljena. Sklopila je ruke kao da
moli. „Molim vas, zbog djece!“
„Sigurno si gluha, ženo. Gluha poput jadne Ellen. Ne mogu ti pomoći.“
„Zbilja ćete im dopustiti da me ubiju? I dječaka i djevojčicu?“
„Što mogu učiniti? Ja protiv njih dvadeset pet?“
Heather je pokušala s drugačijim pristupom. „Moj je otac bio u vojsci. On je,
ovaj, pričao o vojnicima koji su izgubili osjećaj za ono što je ispravno.“
„Je li se to meni dogodilo?“
„Da. I mislim da vi to znate“, rekla je.
Odmahnuo je glavom. „Sve se događa s razlogom. To što sam došao ovamo
prije trideset godina. To što ste vi jučer došli. To što mi sad razgovaramo.“
„Možda me s razlogom trebate pustiti da odem. Nikad neće saznati za naš
razgovor. Nikad neće znati da ste mi pomogli.“
„Znat će. Otkrit će. Znaju mnogo više nego što ti znaš i vide mnogo više nego
što misliš. Za njih je to igra. Puštaju vas da trčkarate po njihovu dvorištu. Ja imam
sreće. Prihvaćaju me. Pošten sam prema njima. I ne gnjavim ih, i oni ne gnjave
mene. Daju mi vodu iz akvifera, puštaju me da živim u miru.“
„Molim vas.“
„Prestani moliti. Niste trebali pokušati pobjeći. Ivan i Jacko su bijesni. Gledaj,
nisam upoznat sa svime što spremaju, ali Jacko mi je rekao što će učiniti onom
Švabi ako ne progovori. Ne želim da se to dogodi meni.“
Heather je progutala pljuvačku. „Što će učiniti Hansu?“ pitala je.
„Jacko kaže da im još uvijek nije rekao gdje se skrivate.“
„Ne zna. Što će mu učiniti?“
133
 Knjige.Club Books

„Iza staje je velika kolonija crvenih mrava. Sigurno si vidjela mravinjak kad
ste došli?“
„Ne.“
„Na milijune tih malih gmizavaca. Stari Terry naučio je taj trik u Vijetnamu“,
rekao je uz drhtaj.
Heather je obuzela hladnoća. „Jasno vam je da su ludi“, rekla je, sklopivši
dlanove i nagnuvši se da nastavi preklinjati.
„Slušaj, dušo, ako se pomakneš samo centimetar, pucat ću u tebe.“ Spustio je
voki-toki i uhvatio pušku objema rukama.
„Ne, nećete. Niste taj tip. Ne prijetim vam i ne činim ništa što bi vam naudilo.
Naučila sam lekciju. Uzet ću vodu i otići.“
Gledao ju je niz cijev puške. Prst mu je bio na okidaču. Nije više sumnjala da
je puška napunjena. Članci na prstima bili su mu bijeli; znoj mu je izbio po gornjoj
usni, a čak i na žutom svjetlu vidjela je da su mu zjenice raširene. Nije blefirao.
Ako mu se prst na okidaču posklizne, raznijet će je.
Pomislila je na Oliviju i Owena.
Progutala je pljuvačku i trepnula da otjera suze iz očiju.
U ramenima joj je bio takav pritisak da je mislila da će puknuti.
Znala je da neće ništa osjetiti ako povuče okidač. Neće ništa čuti. Njezin život
u trenu će prijeći u crnilo. Crnilo će trajati do kraja svemira, kad će sve biti crnilo.
Opet je progutala pljuvačku. „Odmaknut ću se od vas, Rory. Učinit ću to jako
polako. Posegnut ću za vrećicom lijevom rukom. Podignut ću je i polako staviti
na rame. Onda ću otići i više me nikad nećete vidjeti. I nitko s farme neće znati
da sam bila ovdje, i oboje ćemo ovo preživjeti.“
„Ako samo pipneš prokletu vrećicu, raznijet ću ti glavu. Jesi li čula?“
„Čula sam. Nećete pucati u mene, Rory.“
„Vjeruj mi, hoću.“
Duboko je udahnula. Morala ga je natjerati da shvati da je za njih oboje dobro
da je pusti da ode.
„Policija će se prije ili poslije pojaviti ovdje“, rekla je. „A kad dođu, postavljat
će mnogo pitanja. Moj je muž bio poznat čovjek. Otok će biti pun policije koja će
tražiti dokaze onoga što nam se dogodilo. Privest će vas na ispitivanje.“
„Mogu se nositi s policajcima.“
Pogledala ga je. „Zašto ste ostali ovdje? Što je ovdje, Rory?“
„Mir, tišina, ptice. Mnogo ptica.“
„I moj tata voli ptice.“
„Najviše volim zovoje. Gnijezde se na južnim dinama. Dolaze ovamo s
Aljaske, što je nevjerojatno.“

134
 Knjige.Club Books

Osmjehnula se. „Vi niste ubojica, Rory. Niste kao oni. Još uvijek niste
upleteni. Niste učinili ništa loše. Policajac ste.“
„Možda si u pravu po pitanju svega toga“, Rory je rekao nakon duge stanke.
„Možda te ne želim ubiti. Ali ne moram. Mogu ti pucati u noge. Pjevat ćeš drugu
pjesmu kad ti raznesem koljena. Jeli to ono što želiš? Učinit ću to, kvragu. A sad
sjedi.“
Osjetila je kako se ciljnici usmjeravaju u donji dio njezina tijela.
Sranje, stvarno će to učiniti.
Blefirao je bolje od nje.
Nije bila dobra u ovome.
„Sjest ću“, rekla je.
Rory je položio sačmaricu u krilo, podigao voki-toki i pronašao pravi kanal.
„Hej, Matte, jesi li tamo?“ Šum. „Matte?“
„Da, ovdje Matt. Tko je to?“
„Rory. Nećeš vjerovati tko je upravo ušetao u moju kuću.“
„Tko?“
„Amerikanka.“
„Šališ se! S djecom?“
„Samo ona.“
„Zafrkavaš me?“ Matt je pitao.
„Ne. Ovdje je sa mnom.“
„Bravo, stari! Pričuvaj nam je! Ja i Kate odmah dolazimo. Prijem.“
Rory je spustio voki-toki, podigao pušku i osmjehnuo se Heather. „Više nije
moja stvar, dušo. Nije moja stvar“, rekao je. „Završio sam s razgovorom. Ako
ispustiš samo jedan zvuk, ispraznit ću obje cijevi. Sjedit ćemo ovdje u miru i
pričekat ćemo ostale.“

135
 Knjige.Club Books

23.

ZNOJ POD njezinom stražnjicom. Sačmarica uperena u njezina koljena. Dvije

žarulje od trideset watta koje bacaju škrto svjetlo boje užeglog maslaca. Prašina.
Tri moljca. Četiri muhe. Roryjeve suhe usne i mrgodan, oštar osmijeh.
Sekunde prolaze.
Pet minuta autom od farme do zatvora.
Tristo sekundi.
Čim Matt i Kate stignu, bit će kraj.
Owen će umrijeti u sitne sate.
Ostali neće izdržati mnogo dulje.
Tik-tak.
Tik-tak.
Sačmarica.
Ciljnik.
Tri moljca.
Četiri muhe.
Znoj.
Zaleti se u njega. Samo kreni. Skoči.
Ne. Pucat će u tebe.
Neće; bio je policajac.
To je bilo jako davno.
Žuto svjetlo.
Moljci.
Muhe.
Znoj na Roryjevoj gornjoj usni.
Tik-tak.
Tik-tak.
Je li to zvuk auta?
Jest.
Sranje.
Umrijet će. Djeca će umrijeti. Hajde, Heather. Hajde. Sad.
136
 Knjige.Club Books

„Sad ću ustati. Uzet ću vrećicu s bocama vode, izaći kroz ulazna vrata i otići,
dobro?“
„Da se nisi pomaknula!“
Držeći ruke iznad glave, polako je ustala. Na trenutak se zanjihala.
„Ne čini to!“
Otišla je na drugi kraj dnevne sobe i podigla vrećicu s bocama vode. Otišla je
do ulaznih vrata i prtljala s kvakom.
„Nemoj! Pucat ću.“
Otvorila je vrata i gurnula okvir s mrežicom.
„Vraćaj se ovamo!“
Dlake na vratu su joj se naježile.
Noge su joj bile gumene.
Vrata s mrežicom otvorila su se.
„Ovo ti je posljednje upozorenje!“
Zakoračila je u noć. Na verandu.
Samo nekoliko...
Vatra. Svjetlo. Buka.
Nešto ju je pogodilo u ruku i rame.
Bol. Vrućina. Užareni, grimizni plamen.
Pala je na tlo, ispustila vrećicu, ustala i potrčala u mrak što je brže mogla.
Začuo se još jedan prasak iz sačmarice, ovaj ni blizu nje.
Trčala je i trčala po suhoj travi i po crvenoj zemlji.
Nakon sto pedeset metara okrenula se i pogledala.
Stigao je džip. Matt, Kate, Ivan i Jacko izašli su iz njega.
Rory je repetirao sačmaricu, pokazujući u mrak. Pokazujući u krivom smjeru.
Tad je shvatila da je namjerno promašio.
Čuo se uzavreli razgovor prije nego što je Jacko sišao s verande. „Da, trči,
prokleta pokvarena kučko! Da vidimo koliko ćeš daleko odmaknuti! Uživam u
ovome!“ vikao je.
Kate je sačmaricom naciljala u mrak i pucala iz obje cijevi.
Heather se sagnula i drhtureći promatrala kako se užarena sačma prolama kroz
zrak.
„Kad te uhvatim, oderat ću te živu poput jedne od mojih lisica!“ Kate je
vikala.
Heather je čučnula u tami, pokušavajući ignorirati osjećaj pečenja u ramenu i
nadlaktici. Bilo je kao da pokušava ignorirati užarenu željeznu šipku prislonjenu
na kožu.

137
 Knjige.Club Books

O’Neillovi su razgovarali s Roryjem. Heather je dopuzala malo bliže da može

čuti.
„Da, stari, zbilja je lukava, prepredena životinjica, to je ona. I brza - otrčala
je odavde poput luđakinje. Dvaput sam pucao u nju“, Rory je rekao, a glas mu je
odjekivao u tišini noći.
„Jesi li je pogodio?“ Matt je pitao.
„Nisam siguran.“
Matt je sišao s trijema i minutu-dvije promatrao zemlju. Uronio je prste u
zemlju i proučavao je. Zurio je u tamu i trljao bradu.
„Mislim da si je pogodio, stari. S bar dva metka“, Matt je rekao.
„Bravo, Rory!“ Jacko je rekao.
„Da, brza je kao Shergar, onaj pobjednik Derbyja, ali dobro sam je sredio“,
Rory je rekao.
„Sutra neće imati šanse“, Jacko je rekao.
„Zbog pasa?“ Rory je pitao.
„Da, psi Daveyja Schoonera. Obučava ih za policiju. Mješanci ovčara i
lovačkih pasa. Sve će ih pronaći za nekoliko sati. Imaju miris različit od svega
ostalog na ovom otoku“, Jacko je rekao.
„Prokleta kučka. Znala sam da je problematična“, Kate je promrmljala.
„Ma ne brini se, Kate. Malo zabave i šale. Uhvatit ćemo je na kraju“, Ivan je
rekao.
„Dobro, trebamo ići. Zaključaj prozore i vrata, Rory. Zabarikadiraj onaj gornji
prozor. Sumnjam da će se vratiti, ali nikad ne znaš. Reći ću Mami da si se
potrudio. Bit će ponosna na tebe, stari“, Matt je rekao.
„Hvala, Matte.“
„Ako vidiš čak i prokletu sjenu, prvo pucaj, a onda postavljaj pitanja“, Kate
je rekla.
„Hoću. Neće mi dvaput pobjeći.“
Kate, Ivan, Matt i Jacko vratili su se u džip.
Rory im je mahnuo, a zatim sjeo na stolicu za ljuljanje na verandi. Sačmarica
mu je bila u krilu.
Sjedio je ondje, ljuljajući se naprijed-natrag, sve dok stražnja svjetla džipa
nisu nestala.
Kad je sve utihnulo, ustao je.
„Znam da si tamo“, rekao je.
Heather se priljubila uz zemlju.
„Ostavit ću ovdje vrećicu s bocama vode. Ujutro ću je unijeti. Ako je želiš,
morat ćeš je uzeti večeras. Čuješ li me?“
Heather nije ništa rekla.
138
 Knjige.Club Books

„Pametno. Nastavi biti pametna. Ako se ikad vratiš ovamo, umrijet ćeš. Prosut
ću ti mozak. Ovo ti je jedina prilika da se izvučeš. Svi imaju pravo na jednu
priliku, pa ćeš je i ti dobiti. Ali samo jednu, znaš. Pucat ću u tebe. Ne mogu si
priuštiti da opet promašim. Zbog njih. Zbog Marne.“ Rory je prebacio sačmaricu
preko ramena, otvorio ulazna vrata i ušao u kuću.
Nešto poslije svjetla u kući su se ugasila.
Heather je čekala.
I čekala.
Tad je počela brzo puzati kroz visoku travu. Crvena zemlja bila je suha i gruba
i morala je paziti da ne diže previše prašine.
Puzala je što je opreznije i što je brže mogla, kružeći oko kuće. Provjerila je
prozore, provjerila je svjetla. Za deset minuta opet je bila na prednjem trijemu.
Trava je bila niža i zaklon slabiji.
Izderanih koljena i dlanova, bolnog i krvavog lijevog ramena i s lijevom
rukom koja ju je pekla, polako se približavala kući.
Vrećica sa svom onom dragocjenom vodom bila je ondje.
Pratio ju je oblak prašine.
Sedam i pol metara između nje i trijema.
Možda je čekao iza nekog mračnog prozora s puškom. Nije mogla biti sigurna
da ne čeka.
„Kvragu sve“, rekla je. Ustala je, dotrčala na trijem, zgrabila vrećicu i otrčala
natrag u sitne sate.

139
 Knjige.Club Books

24.

HEATHER JE hodala kroz mrak s bocama. Hodala je pod zvijezdama i mjesecom u

istoj prljavoj, ustrašenoj koži, ali sad je barem hodala s nadom. Sjeverozapadno
prema obali. Čula je more. Ovo je bilo jako nepošteno prema Tomu i djeci. Nakon
godine koju su preživjeli. Ali ako izdrži i uspije se vratiti, djeca bi barem mogla
imati...
O, Bože, što sad?
Nešto s njezine lijeve strane.
Dvonožac. Hoda. Kaska kroz travu.
Visok i mračan na jasnoj mjesečini, bijelom njuškom njuši zrak poput
medvjeda koji te nanjuši prije nego što te vidi u dvorištu.
Heather je pala na koljena. Sigurno ju je vidio. Kako je ne bi vidio? Bio je
blizu.
Četrdeset metara od nje...
A onda je, s desne strane, vidjela njih dvojicu.
Ista bijela lubanja. Praznine umjesto očiju.
Čak i da ne proizvede nikakav zvuk, odaje se.
Ruka joj je pulsirala. Rame ju je boljelo. Krv joj se niz prste slijevala u suhu
travu. Drhtala je cijelim tijelom. Osjećala se kao da je pod svjetlima reflektora.
Lovili su u parovima. Nju su lovili.
Jedan je pogledao drugoga, kimnuli su i nastavili dalje. Bila je zatočena
između njih. Onaj slijeva bio je na putu koji će ga dovesti na metar od nje.
Mogla je samo klečati na zemlji i biti mirna. Obojica su nosila nešto. Nešto
što je prepoznala. Nešto crnje od tame oko njih.
Na žarkom svjetlu južnih zvijezda nepogrešivi oblik dugačke pumperice
Remington 870.
Kad su se približili, vidjela je da nose kombinezone od trapera i da na glavi
imaju životinjske lubanje. Vučje lubanje. Ili, što je vjerojatnije, lubanje dinga. U
jednom trenutku njih troje bili su na istoj zemljopisnoj dužini, ali onda su prošli
pored nje i nastavili hodati, sve dok nisu došli do četverocikla parkiranog na
tratini.
„Bim-bam-bu, njušim Amerikanku!“ Kate je viknula prema spinifexu. Sjela
je na četverocikl i zapalila cigaretu. „Svi ste vi kukavice! Čučite u mraku! E pa,
140
 Knjige.Club Books

mrak vam je jedini prijatelj. Dobro se naspavajte jer, bili spremni ili ne, sutra
ujutro dolazimo! Naradit ćete se sutra. Čuješ li me, Heather? Naraditi. A ta
masaža neće imati sretan kraj!“
Kate i njezin partner nasmijali su se, upalili svjetla na četverociklu i krenuli
natrag prema farmi.
Pa, ako su je pokušavali prestraviti, uspjeli su. A ovo je bio samo početak.
Civilizacija nije značila ništa ovdje. Možda je uvijek bilo tako. Nije bilo čudovišta
na Otoku Nizozemaca, ali zvijer je oduvijek bila čovjek.
Drhtala je. Kvragu, dobro bi joj došla cigareta. Progutala je zrak i pokušala se
smiriti. Ali bilo je teško. Prethodni dan ju je bacao unaokolo poput kajaka od
jelenje kože po Pugetu.
„Hajde, Heather, ustani i kreni, nogu pred nogu.“
Ustala je, a trava i Mliječni put doveli su je do istočne obale.
Petra je čekala pored velikog eukaliptusa.
„Uspjela si!“, rekla je, zagrlivši je.
„Djeca?“
„Drže se.“
„Owen?“
„Da.“
„Donijela sam vodu.“
„Ja ću mu je dati. Davala sam prvu pomoć; pažljivo ću ga rehidrirati.“
Heather je otišla na plažu za Petrom.
Petra im je dala vode.
Heather je gledala kako piju.
Bio je to jedan od ljepših prizora koje je ikad vidjela.
Petra se napila, a nakon nje konačno i Heather.
Djeca su počela oživljavati. Za nekoliko minuta bili su živahni i brbljali među
sobom. Nevjerojatno koliko su otporni.
Nevjerojatno.
Zamolila je Petru da dođe razgovarati s njom.
„Što je?“ Petra ju je pitala kad ih više nisu mogli čuti.
„Pogodila su me dva metka iz sačmarice. Morat ćete ih izvaditi džepnim
nožem. Jedan je na stražnjem dijelu ruke, a jedan u ramenu. Mogu vam pokazati
gdje točno, a svjetlost zvijezda će pomoći.“
Petra je nepovjerljivo pogledala zvijezde i srp Mjeseca u opadanju i
odmahnula glavom. „Pokaži mi“, rekla je.
Heather je skinula majicu i grudnjak i legla na plažu. „Vidite li?“
„Možda da pričekamo do jutra.“

141
 Knjige.Club Books

„Ne. Sad, molim vas. Ne znam kako to ide, ali... Mislim... opasnost od upale.“
„Mogu pokušati ako želiš. Jesi li sigurna?“
„Jesam.“
„Onda... Dobro. Naći ću nešto što možeš zagristi.“
„Pričajte mi nešto.“
„Što?“ Petra je pitala.
„O Nizozemskoj... Ne, o onome o čemu ste govorili. O linijama snova.“
Heather je stavila grančicu među zube.
„Da. Dosta sam čitala o tome otkad sam došla ovamo. Jako je zanimljivo.
Aboridžini su često bili nomadi i pratili ono što su smatrali linijama snova kroz
stvarni krajolik koji je ujedno i mitološko područje. Kad prate te drevne puteve,
vjeruju da pjesmom stvaraju Zemlju...“
Metak u njezinoj ruci nije bilo teško naći. Uglavio se u masnom tkivu točno
iznad lakta. Petra je prokopala prstom i lako ga izvukla. „Jedan gotov“, rekla je.
Međutim, metak u ramenu morat će izvaditi džepnim nožem.
Iz nekog razloga Petra je sad pričala o Sex Pistolsima. „I zato Johnny Rotten
govori da Engleska sanja.23 Engleska mora iznova osmisliti svoju mitološku
budućnost i...“
Heather je izvukla grančicu iz usta i počela dahtati poput psa.
Petra je nastavila govoriti da je zaokupi. „Cime se baviš, Heather?“
„Bila sam maserka. Jako sam dobra u tome.“
„A kako si završila ovdje?“
„Moj je muž bio u Melbourneu radi konferencije. O koljenima.“
Petra se počela smijati. „I moj je muž bio ovdje radi konferencije! O starim
automobilima. Piše knjigu. Mislio je da će naći neke zanimljive primjerke na
otoku.“
„Muževi.“
„Muževi.“
„Ja sam zapravo došla ovamo samo na trosatni obilazak“, Heather je dodala,
slabašno pjevušeći riječi iz Balade o Gilliganovom otoku24 koju Petra, naravno,
nije nikad čula.
„Jesi li sigurna da želiš da nastavim?“ Petra je pitala.
„Da“
Heather je ponovo zagrizla grančicu. Dobro ju je zagrizla. Bol je bio sve. Bol
je bio put.

23
„England's dreaming“, stih iz pjesme God Save the Queen Sex Pistolsa
24
Pjesma iz serije Gilliganov otok popularne 1960-ih

142
 Knjige.Club Books

Kuglica u ramenu uglavila se u mišić. Petra je radila na njemu prstima, a zatim

petnaest minuta džepnim nožem.
Heather je bila mokra od znoja. Pregrizla je dvije grančice.
„Imam ga!“ Petra je rekla.
Heather je ispustila uzdah u pijesak.
Bila je slaba. Jako slaba.
Otišla je do mora da ispere ranu.
Bila je utjelovljenje omiljene izreke svoje majke. Lijek za sve je slana voda:
suze, znoj ili more.
Voda je bila topla. Očistila ju je. Nosila ju je. Pomagala joj je. Poželjela je da
može ostati u oceanu, ali većina morskih pasa hranila se noću.
Iskobeljala se iz vode i sjela na plažu, naslonivši bradu na koljena. Petra joj
je stavila oblog od mokrog pijeska i lišća eukaliptusa na rane.
„Jesi li dobro?“ Petra je pitala.
„Kako su djeca?“
„Dobro. Spavaju“, Petra je rekla.
„Spavaju? Stvarno?“
„Spavaju.“
Heather je kimnula i shvatila da želi još plakati, ali plač je bio luksuz i više
nije imala suza.

143
 Knjige.Club Books

25.

CRNO, ŽELJEZNO ništavilo. Vremenska krivulja. Možda minute; možda deset

tisuća godina.
Izmaglica gadne žute svjetlosti.
A iz ništavila žarač premeće hladan sivi pepeo osjeta.
Bol, raširena i čudna. Predaja važnijoj i iskonskoj logici. Sirovost sada.
„Budan je.“
„Vidim. Hoće li preživjeti?“
„Sumnjam. Tko zna? Dodat ću još par miligrama morfija u infuziju.“
„Sigurna si da znaš što radiš?“
„Želiš li ti preuzeti?“
„Ne.“
Bol u nestajanju.
Još tame.
Još jedna krivulja.

144
 Knjige.Club Books

26.

SUNCE, KOJEM nikad ne dosadi ljudska komedija, izlazilo je na istoku otoka.

Prljavoplavo nebo. Prljavocrveno nebo. Prljavožuto nebo.
Heather je bila na uzvisini, sjedila je u visokoj travi i držala stražu.
Još uvijek nije bilo vozila.
Još uvijek nije bilo kretanja na trajektu.
Oblaci pod posljednjim, izblijedjelim zvijezdama.
More se promijenilo od uzavreloga u mirno, od crnoga u tamnozeleno, pa u
sjajno crvenkasto.
Valentinovo je. Tom bi se sjetio darovati joj nešto.
Nikad ništa nije zaboravljao. Sjećao se velikih odlomaka svih knjiga koje je
ikad pročitao. Mogao je u dahu izrecitirati pedeset stihova. Pomogao je
mnogim ljudima svojim znanjem o koljenima, zglobovima i svemu između. A oni
prokletnici ubili su ga kao da je ništa.
Pogledala je vodu. Bilo je nevjerojatno pomisliti da se na udaljenosti od
petnaestak kilometara nalaze vanjska predgrađa Melbournea. Policija, odvjetnici,
liječnici, crkve, bolnice i sve nužno da bi civilizacija funkcionirala. Preko onog
malog pojasa vode i preko onih brda. Pomoć.
Ali nije imalo smisla misliti o tome. Na drugoj strani obale bio je trajekt.
Čekao je ljude sa psima. Pokušati preploviti kanal na splavi ili preplivati s djecom
bilo bi samoubilačka misija.
Gledala je kako avion leti prema gradu. Koliko će proći dok netko ne shvati
da se neće vratiti kući? Koliko će proći dok netko ne shvati kamo su otišli?
O’Neillovi ne bi poricali da su došli na Otok Nizozemaca; bilo je svjedoka koji bi
to potvrdili. Ali to ih ne bi zabrinjavalo.
Heather je mogla zamisliti Matta kako stoji, smješka se i spremno surađuje za
nekoliko dana, kad budu mrtvi i pokopani. Da, tako je, vaš je svjedok u pravu,
detektive. Zbilja su došli ovamo trajektom. Napravili su nekoliko fotografija i
otišli natrag. Pitajte Ivana, on ih je prevezao. Pretpostavljam da ćete pronaći
njihov auto negdje u nekoj jami.
I to bi bilo sve; policajci bi pronašli auto negdje u nekoj jami, a ono što se
dogodilo obitelji bilo bi jedan od neriješenih misterija o kojima vole govoriti u
televizijskim emisijama.

145
 Knjige.Club Books

Muhe i ose oblijetale su joj oko glave. U trbuhu joj je krčalo. Bolio ju je trbuh.
Nitko od njih nije ništa jeo već dan i pol.
Ali barem su imali vode.
Otišla je natrag na plažu i provjerila kako su svi. Olivia i Owen spavali su
zajedno pod Owenovom velikom majicom s kapuljačom, koju je on prebacio
preko njih poput prekrivača. Petra je ležala pored njih, zaštitnički zagrlivši
dječaka.
Heather se osmjehnula. Hvala, Petra.
Potapšala je Petru po ramenu. „U redu je, to sam samo ja“, Heather je šapnula.
Petra se trznula, zadrhtala. „Je li sve u redu?“
„Zasad. Vratit ću se na uzvisinu i pogledati što se događa.“
„Dobro“, Petra je rekla, ne želeći se pomaknuti i probuditi djecu. „Pazit ću na
njih“, Petra je dodala.
Heather je kimnula i otišla do starog, kvrgavog i spaljenog gumovca koji je
posve pougljenio. Ptica plavog perja i dugačkog kljuna sjedila je na gornjim
granama i gledala je.
Ptica je zakriještala.
„I tebi“, rekla je.
Sjela je pod stablo.
Danas će doći psi. Otok Nizozemaca nije velik. Nema šuma, planina, mjesta
za skrivanje. Psi će ih pronaći.
Ako se predaju, dobro je znala što će se dogoditi. Vjerojatno bi samo Olivia
ostala na životu. A i to ne bi bio neki život.
Bolje je riskirati s morskim psima.
„Što bi ti učinila?“ pitala je pticu.
Ptica je gledala na jug.
Pratila je njezin pogled i vidjela pokret blizu trajektnog pristaništa. Neko je
vrijeme gledala i primijetila vozila na udaljenoj obali.
Čula je zvuk motocikala i onaj prepoznatljivi zvuk motora Toyote Hilux.
Naslonila se na stablo i čekala.
Konačno je čula kako se pale veliki dizelski motori na trajektu i promatrala je
kako brod ostavlja pjenu valova za sobom. Na brodu je bio kamionet s nekakvim
kavezom straga.
Dolazili su psi.
Otrčala je natrag na plažu. Djeca su već bila budna. Petra je pokazivala prema
vodi. „Trajekt se vraća“, Petra je rekla.
Heather je kimnula. „Danas će nas loviti sa psima. Moramo krenuti. Moramo
biti u prednosti pred njima.“
„Kamo ćemo ići?“ Olivia je pitala.
146
 Knjige.Club Books

„Što dalje odavde. Naš je miris po cijeloj ovoj plaži.“

Gledali su kako trajekt prelazi zaljev. Čuli su uzbuđeni lavež nekoliko pasa.
Bila je ljuta na sebe. Trag od zatvora dovest će ih ravno ovamo. Trebala je misliti
na to sinoć, izvesti neku diverziju ili...
„Moramo ići“, Petra je rekla.
I tako je počelo. Olivia, Owen i Petra ustali su i otresli prašinu sa sebe. Olivia
je izbacila pijesak iz tenisica. Owen je zategnuo pojas na kratkim hlačama.
Na jugu je bilo trajektno pristanište, na istoku pustopoljina, na zapadu voda -
morali su ići na sjever.
Na sjever po plaži.
Kroz lokve među stijenama.
Kroz grmlje mangrova, komarce, kopnene rakove. Morska je trava zaudarala;
dan je bio vruć, a tek je počeo.
Oseka je razotkrila one blagonaklone stijene od jučer. Brzo će ih otkriti ako
opet pokušaju s tim trikom. Stijene ih danas ne bi spasile.
Heather je začula još jedan motocikl i četverocikl. Barem dva auta. Mnogo
ljudi. Tri ili četiri psa.
Nije znala hoće li opet oformiti liniju, ali danas se nisu šalili.
„Kakvo je stanje s vodom?“ pitala je Petru dok su gacali oko velike skupine
drveća koje je skrivalo plažu.
Petra je pogledala u vrećicu. „Jedna i pol boca.“
„To je sve?“
„Da.“
Heather je kimnula.
„Sačuvat ćemo to za djecu“, Petra je rekla.
„Da“, Heather se složila.
Po plaži.
Kroz muhe.
Po suncu.
Po užarenom suncu južne polutke.
Opekotina na opekotinu.
Po plaži.
Trče.
Kreću se.
Gacaju.
Plivaju.
Odmaraju.
Nastavljaju.
147
 Knjige.Club Books

Na sjever po zavojitoj obali.

Ni jedan geograf i geodet Google Eartha nije znao ovaj dio obale dobro poput
njih. Stijene, male grmove, lokve s vodom, suhe riječne rukavce. Zaljev koji je
bio uvučen, rt koji je bio isturen. Močvaru, potopljeno drveće mangrova, svaki
jarak, svaki kamen, svaki...
„Pogledajte! Onamo - što je ono u pijesku?“ Owen je rekao.
„Što vidiš?“ Heather je pitala.
„Nešto. Što je to?“ rekao je i otrčao do dijela plaže koji nije mogla vidjeti.
Podigao je predmet i pokazao joj ga. „Što misliš? Ovo će dobro doći, zar ne?“
Dao joj ga je. Bio je to nož. Veliki nož. Ne - mačeta napukle drvene ručke i
zahrđale oštrice dugačke više od dvadeset centimetara.
„Da, bravo, Owene. Ovo će pomoći.“
Balansirala je mačetom u lijevoj ruci, a zatim u desnoj. Bila je stara i zahrđala
i izgledala kao da je ležala na plaži sto godina.
Barem ću se boriti do kraja, Heather je mislila. „Napravit ćemo stanku za
vodu“, rekla je. Dala je predzadnju bocu Owenu i Oliviji. „Budite štedljivi, svatko
samo po gutljaj“, rekla je.
Nakon toga pružila ju je Petri, koja je odmahnula glavom.
Trajekt je pristao. Čuli su pse i motocikle, ali bilo je teško odrediti gdje su
točno. Olivia se popela na stablo da pogleda.
„Imaju motocikle, konja i aute. Svi su ondje. U dvjema skupinama. Čini se da
znaju da smo ovdje na plaži. Dolaze odande.“ Pokazala je smjer.
„Sa sjevera?“ Heather je uznemireno upitala.
„Da. I gore iz pristaništa.“
„S juga također?“
„Ako je to jug, onda da.“
„Koliko su daleko?“ Heather je pitala.
„Ne znam. Nisu daleko.“
Psi su sigurno nanjušili njezin miris iz zatvora. A to je imalo smisla zato što
su proveli noć nedaleko od pristaništa i mjesta gdje su pokupili Hansa. O’Neillovi
su shvatili da, realno gledano, nisu mogli daleko odmaknuti po vrućini.
„Sad su sigurno shvatili da su nas jučer zaobišli“, Petra je rekla.
„Danas će nas pronaći. Pobrinut će se za to. Pretražit će cijelu plažu dok nas
ne nađu“, Heather je rekla.
Petra je odmahnula glavom i osmjehnula se. „Ne nužno“, rekla je.
„Nema stijena iza kojih se danas možemo sakriti i ne možemo...“
„Vidiš li onaj jarak pred nama? To je suho korito rijeke. Sigurno je odavno
presušilo.“

148
 Knjige.Club Books

Heather je pogledala u smjeru u kojem je Petra pokazivala. Na Otoku gusaka

to su zvali vododerinom - dijelom zemlje, starog korita rijeke, koji je bio niži od
ostatka terena. „Što s njim?“
„Vodi sve do pustopoljine. Možda kilometar. Ako imamo sreće“, Petra je
rekla.
„To neće zavarati pse“, Heather je rekla. „Odmah će nas nanjušiti.“
Petra je kimnula. „S time i računam“, počela je. „Slušaj me. Reći ću ti što
moramo učiniti. Otrčat ću dolje do jarka i nastaviti dok ne dođem do kraja. I
stvarat ću veliku buku, tako da im privučem pažnju. Psi će me čuti i obje skupine
stuštit će se prema meni. Otići ću što dalje na istok prije nego što me uhvate. A vi
ćete uz obalu otići što dalje na sjever. Barem ćete dobiti malo vremena. Možda
nekoliko sati.“
„Jeste li ludi? Ubit će vas. Zaboravite. Hajde, idemo!“ Heather je rekla.
Petra je odmahnula glavom. „Ne. Neću ići s vama. Vi ćete ići na sjever po
plaži. Ja ću ići ovuda. Ti ćeš paziti na djecu, a ja ću ih odvući što dalje od vas.“
„Zašto?“
„Zato, Heather, što je to jedini način. To je jednostavna matematika. Nas
četvero ili jedno od nas.“
Heather je otvorila i zatvorila usta.
Vidjela je pogled u Petrinim tamnosmeđim očima. Postojan. Odlučan. „Jeste
li sigurni?“
„Da.“
Heather je kimnula, a onda su se zagrlile.
„Možemo zamijeniti majice“, Petra je rekla. „Ako su psi na tvom tragu,
možda pomogne.“
Heather je navukla Petrinu majicu Sveučilišta Leiden, a Petra njezinu običnu
crnu majicu iz Targeta.
„Hvala vam“, Heather je rekla.
„Sretno“, Petra je rekla.
I obje su žene znale da se za života više neće vidjeti.

149
 Knjige.Club Books

27.

PETRA JE brzo trčala kroz jarak. Svakako brže nego što je napredovala s
Amerikancima. Uvijek je bila brza. Čak i u Nizozemskoj, gdje svi voze bicikle,
mršavi su i trče. Bila je trkačica i bila je dobra - premda ne dovoljno dobra da
napravi karijeru od toga.
Završila je srednju školu bez pravih sportskih i znanstvenih ambicija. Bila je
1977. i bila je u najboljim godinama. Odselila se u London. Prijavila se za
socijalnu pomoć. Pronašla je skvot u Hackneyju. Slušala je Damned. Slušala je
Clash. Slušala je Pistolse. John Lydon joj se izravno obraćao. Htjela je čuti još o
Engleskoj koja sanja.
Pratila je Pistolse po cijeloj Engleskoj i po Europi. Upoznala je Nizozemca na
gaži Pistolsa u klubu Zebra u Kristinehammu u Švedskoj.
„To je najgora glazba koju sam ikad čuo“, rekao joj je svojim seljačkim
naglaskom.
„To je nešto najgluplje što sam ikad čula“, odgovorila je.
I tako je započela njihova cjeloživotna veza.
Hans ju je potaknuo da upiše studij. Prije ju nije zanimalo daljnje obrazovanje,
ali sad je čitala sve. Hans je bio gorljiv biciklist i isprva ga je išla promatrati, ali
onda je i ona postala biciklistica.
Bila je bolja od njega. Osvajala je nagrade.
Bila je brza.
A što je još važnije od brzine, bila je odlučna.
Čitala je Ridera Tima Krabbea. Kad ga je pročitala, neko je vrijeme ta knjiga
bila njezina Biblija. Bila je jedan od Krabbeovih „pravih alpinista“. Pravi alpinist
ne penje se po planinama zato što „postoje“; volja pravog alpinista nije tako slaba
da je može pokolebati obična planina.
Volja je najvažnija.
Klanac je bio širok samo metar i isto toliko dubok.
Trčala je dalje.
Kamenje, crvena zemlja, crvena ilovača pod njezinim nogama - sigurno
riječno korito. Zimski fenomen, i to ne svake zime.

150
 Knjige.Club Books

Čula je Hansov glas u glavi, vidjela njegovo lice. Uhvatit će te. Dolaze te
prikliještiti. Budi brza, spusti glavu, a kad budu iza tebe, iskradi se iz udubine i
vrati natrag na plažu.
„Neću ići ni blizu plaže. Ići ću što dalje u ovom smjeru. Stvorit ću buku i
nastaviti dalje“, rekla je.
Sama na ravnici? Uhvatit će te.
„Da. Na kraju“, Petra je rekla uz osmijeh.
Zašto to radiš?
„Zbog djece, Hans.“
Ti i djeca. Nikad mi to nećeš oprostiti, je li?
„Naravno da hoću, dragi moj Hans. To je bila naša odluka.“
Petra, postoji li neki drugi način? Psi...
„Smislit ću kako da me upucaju prije nego što me psi dohvate.“
Hans nije rekao ništa, a onda se i on osmjehnuo.
Sunce je bilo gotovo na sredini neba, a njezina majica natopljena znojem.
Hans je bio u pravu za crnu boju. Heatherina crna majica upijala je toplinu.
Njezina siva majica bila je nekoliko stupnjeva hladnija. Pamučna majica dugih
rukava bila bi još bolja.
Nastavila je trčati kroz jarak koji se sužavao.
Komarac joj se spustio na lijevu ruku. Samo su ženke komaraca grizle zato
što su trebale krv da bi položile jaja. Nije bilo, Petra je primijetila, ženske
solidarnosti među njima. Petri nije smetalo. „Živi, komarice, položi svoja jaja“,
rekla je i komarac je, nahranjen, odletio od nje.
Prešla je otprilike četiristo metara.
Bilo je vrijeme da počne stvarati buku.
Zastala je, uhvatila zraka i pogledala iza sebe.
Dva tima okupila su se na plaži na kojoj su oni bili.
„Kamo idete, gadovi!“ viknula je, zdušno oponašajući glas Johnnyja Rottena,
i sagnula se u jarku.
To će pomoći, jadni mrtvi Hans rekao je u njezinoj glavi.
„Mislim da hoće“, odgovorila je.
Čula je pse. Četiri psa. Četiri pseća glasa. Dvadeset ljudskih glasova. S
djecom. Kakvi su to bolesnici koji vode djecu sa sobom?
Trčala je dalje, a jarak se sve više sužavao.
Začudo, primijetila je da nije toliko uplašena koliko tužna.
Kakva šteta. Sve što je znala. Sve te priče o ljudima i njihovim običajima. Sva
njezina putovanja. Svi jezici. Govorila je engleski, francuski, nizozemski i
njemački.

151
 Knjige.Club Books

Sva ta iskustva. Rad na sveučilištu. Ona godina u Maliju. Ona užasna godina
kad je proučavala posljedice tragedija na medicinskim sestrama na dječjem
onkološkom odjelu u Amsterdamu. One su bile pravi junaci, medicinske sestre
koje su ondje radile. Napisala je knjigu o tóme. Bila je prevedena na njemački i
danski.
Psi.
Brzo dolaze.
Brži su od nje.
Nije tako stara. Ni Hans nije bio tako star.
Gotovo se nikad nisu svađali. Čak ni zbog toga hoće li imati djecu. Kupit
ćemo kuću, biciklirati i putovati, Hans je govorio. Vidjet ćemo svijeta. Ne trebaju
nam djeca koja će nas prikovati za mjesto. Ionako ima previše djece na planetu.
Došla je do kraja jarka. Mislila je da će na njegovu kraju ugledati izvor ili
lokvu vode iz koje bi se mogla napiti, ali nije bilo ničega.
Stala je i osvrnula se. Psi i ljudi dolazili su prema njoj.
Dobro.
Podigla je ravan kamen i izašla iz jame.
„Eno ih!“ netko je viknuo.
Evo me. Gledajte što može jedna umirovljena Nizozemka u šezdesetima.
Potrčala je na istok. Nije se osvrtala. Nastavila je trčati. Bila je iznenađena da
je jedan od motocikala nije sustigao, ali mnoge rupe na zemlji možda su im
ometale napredak.
Njoj to nije stvaralo probleme. Preskakala je male kanale i jame i trčala uz
blage uspone.
Pustili su pse s uzica.
Nije se osvrtala.
Psi nisu lajali. Sad je bilo napeto. Motocikli su prestali zavijati.
Bila je prebrza za muhe.
Čula je samo toptanje svojih stopala.
Toptanje šesnaest psećih nogu iza nje.
Bili su sve bliže.
I bliže.
Sape na zemlji.
Duboki udasi.
Režanje.
Jedan pas skočio je na nju i ugrizao je za lijevu nogu. Pala je i gadno udarila
o zemlju, ustala i odvalila psa kamenom po njušci. Pao je na trbuh. Opet ga je
udarila, po oku. Udarila ga je treći put i ubila ga. Drugi psi sad su došli do nje.

152
 Knjige.Club Books

Bili su to mješanci pasa tragača, jednostavne zvijeri. Krenula je na njih kamenom,

pa su se povukli. Njuškali su oko svog nastradalog druga, a zatim je zaprepašteno
pogledali. To nije bio dio igre, je li?
Ustala je i potrčala.
Psi je više nisu progonili.
Počela je misliti o neznatnoj mogućnosti bijega.
A onda je svijet eksplodirao između njezinih ramena i začuo se praskavi zvuk
jednog jedinog pucnja iz puške.

153
 Knjige.Club Books

28.

HEATHER, OLIVIA i Owen hodali su po plaži, sve dok nisu bili sigurni da psi idu
na istok.
Tada su se oprezno popeli na pustopoljinu i potrčali lakše i brže, usporedno s
obalom. Držali su se mora. Držali su se nisko.
Čuli su pucanj iz puške, Heather je zadrhtala i nastavili su dalje.
Dobro su napredovali, sve dok nisu došli do groblja zahrđalih starih
automobila i kombija. Heather i djeca utrčali su na njega prije nego što su vidjeli
rukom ispisan znak na kojem je pisalo OPASNOST: AKTIVNA I NEEKSPLODIRANA
ARTILJERIJA. I OSTALE JEZIVE STVARI. NE ULAZI.
„Stanite!“ Heather je rekla.
„Što je to artiljerija?“ Owen je pitao.
Heather se osvrnula. Sad je vidjela da su auti prošarani rupama od metaka, s
kraterima na mjestima aktiviranja eksploziva između njih. O’Neillovi su sigurno
koristili ovo mjesto kao streljanu. Neki su krateri bili golemi, a neki auti bili su
razneseni. Moglo je biti neeksplodiranih granata, mina iznenađenja ili bilo čega
drugog.
Već su prešli više od pola puta; je li bolje nastaviti dalje ili vratiti se odakle
su došli?
„Djeco, želim da stanete iza mene i pratite moje stope. Ali daleko iza. Ušli
smo na neko područje za testiranje oružja. Ne dirajte ništa i ne uzimajte ništa.
Razumijete li?“
Okrenula se i pogledala Oliviju. „Neka Owen bude iza tebe, a ti se drži podalje
od mene. Ako stanem na nešto ili ako mi se nešto dogodi, znaš što moraš učiniti.“
„Što?“
„Nastavi dalje i pazi na brata.“
„Što ako budeš ozlijeđena?“
„Ostavi me. Pazi na Owena, dobro?“
Olivia je kimnula.
„Ne krećite dok vam ne kažem.“
Heather je polako hodala između uništenih auta, oprezno koračajući, nogu
pred nogu. Na tlu je vidjela čahure, fragmente Molotovljevih koktela i nešto što
je izgledalo kao osigurač ručne bombe M67.
154
 Knjige.Club Books

Kad je prešla šest metara, okrenula se prema Oliviji i kimnula. Olivia je počela
pratiti njezine stope, a Owen je išao za sestrom.
Papirnate mete izbušene sačmom ležale su na zemlji. Razbijeno staklo bilo je
posvuda.
Sporo su napredovali.
Psi u daljini.
„Stao sam na nešto“, Owen je rekao.
„Kakvo nešto?“
„Metalno.“
O, Bože.
„Owene, želim da...“
„Podići ću nogu.“
„Ne, čekaj!“
„U redu je. Zgnječena limenka.“
Heather je opet prodisala. „Budi oprezan. Znam da dolaze, ali moramo ići
polako.“
Polako.
U slučaju da...
U slučaju da...
Bila je ondje. Ne neeksplodirana artiljerija, već željezna zamka za životinje,
zahrđalih zubatih kliješta, ali još uvijek užasavajuća. Pretpostavila je da je služila
hvatanju dinga, lisica ili nečeg sličnog.
Da nije vidjela znak, ona ili djeca mogli su upasti ravno u nju. Podigla je štap
i zabila ga u zemlju pored zamke kao oznaku. „Owene? Olivia? Vidite li ovu stvar
slijeva? To je zamka za medvjede ili nešto slično. Držite se podalje! Hodajte po
mojim stopama.“
Djeca su pratila Heather. Pobrinula se da zaobiđu zamku u širokom luku.
I na kraju su izašli iz improvizirane streljane.
To ih je usporilo. Pedeset metara za dvadeset minuta. Sad su zbilja morali
ubrzati korak.
„Ovuda!“ rekla je i nastavili su usporedno s obalom.
Ista pjesma kao i prije:
Žeđ.
Sunce.
Psi.
Prešli su još četiristo metara prije nego što je Heather shvatila da je opet krivo
procijenila. Obala je postepeno nestajala s njihove lijeve strane, a s njihove desne

155
 Knjige.Club Books

strane kotlina je bila šira i dublja. Već deset minuta trčali su po poluotoku koji je
naglo završavao liticom.
Heather, koja je bila naprijed, gotovo je otrčala preko ruba prije nego što se
zaustavila.
Procijenila je situaciju i opsovala. Mogli su se pokušati spustiti niz liticu, koja
je izgledala strmo i opasno, ili se vratiti istim putem natrag do streljane s
artiljerijom i zamkama.
Litica je bila vrh trokuta. S jedne strane bio je okomit spust na pijesak, a s
druge na stijene.
„Mislite li da se možemo spustiti dolje?“ Heather je pitala Oliviju i Owena.
Owen je odmahnuo glavom. „Pogledaj. To je vapnenac, zar ne?“
„Što to znači?“ Heather je pitala.
„Mrvit će se pod našim rukama i past ćemo.“
„Što mislite, koliko je visok spust?“ Heather je pitala.
„Tri kata“, Olivia je rekla.
„Ne. Dva, dva i pol“, Owen je rekao.
„Šest metara, čini mi se. Šestmetarski spust na pijesak“, Heather je rekla.
„Mislite li da možemo uspjeti? Ili to, ili ćemo se vratiti odakle smo došli.“
„Slomit ćemo noge“, Owen je rekao.
„To je pijesak. Od vrha penjalice do pijeska na plaži Alki ima otprilike tri
metra, zar ne?“ Olivia je rekla.
„Nije tako visoka. A čak i da jest, ovo je dvostruko više! I možda ovdje ima
kamenja za koje ne znamo“, Owen je rekao.
Heather je legla potrbuške na tlo i preko ruba pogledala površinu litice. Owen
je bio u pravu - bila je gotovo okomita, a stijena je izgledala rastresito i
nepouzdano. Promotrila je pijesak dolje na plaži. Činilo se da nema kamenja.
„Tiho“, Heather je rekla.
Nešto je dolazilo iz dubine tihog neba. Nešto je upalilo zvono za uzbunu u
ekstremnim situacijama u njezinu životinjskom mozgu.
Vibracija poput brujanja napete tetive luka, poput zujanja strijele.
Stajala je i osluškivala.
„Što...“ Olivia je počela, ali je prestala kad je Heather podignula prst. Da.
Povrh laveža pasa.
Povrh mora.
Lovac uvijek pronalazi nove načine lova.
Plijen se mora brzo prilagoditi da bi preživio.
Što je to? Što...
„Na zemlju, djeco! Nađite zaklon. To je dron.“

156
 Knjige.Club Books

Bacili su se u spinifex upravo kad je dron preletio usporedno s obalom, s

malim lopaticama koje su zujale i širokokutnom kamerom koja je skenirala 360
stupnjeva.
Tražio ih je. Tražio je poput sokola koji zna samo za dosadu, neprijateljstvo i
neumoljivost u svom sićušnom mozgu ispunjenom svjetlom.
Dron je lijeno letio uz obalu i u krugu se vratio prema pustopoljini.
Zastajkivao je, zujao i rugao se.
Heather je zadržala dah.
Dron je napravio osmicu u zraku iznad njih.
Jesu li primijećeni?
Možda.
Možda ne.
Visio je u zraku, a zatim se nagnuo prema Suncu i krenuo na istok.
„Jesu li nas vidjeli?“ Olivia je pitala.
„Ne znam.“
Psi tragači, dron i cijela jedna šira obitelj progonili su ih po malom otoku -
Petrina žrtva osigurat će im u najboljem slučaju nekoliko sati, Heather je žalosno
pomislila.
„Ne možemo ići natrag. Moramo se spustiti dolje“, Heather je rekla. „Postoje
dva načina da to učinimo. Prvi je da vas spustim što niže, a zatim vas pustim da
padnete na pijesak. Drugi je da skočim dolje prva i pokušam vas uhvatiti kad
skočite.“
„Ako nas budeš spuštala, nećeš nas pustiti dok ti to ne kažemo, dobro?“ Olivia
je rekla.
„Držat ću vas dok mi ne kažete da vas pustim.“
„Onda glasam za prvi način“, Olivia je rekla.
„Owene?“ Heather je pitala.
„Valjda.“
„Dobro. Sjetite se da prizemljite poput padobranaca - savijte koljena i
otkotrljajte se u stranu. Olivia, ti prva?“
Olivia je otišla do ruba litice, okrenula se, legla na tlo i pažljivo prebacila noge
preko ruba. Heather ju je držala za ruke i polako je spuštala. Heatherine ruke i
Olivijina duljina tijela oduzele su metar i osamdeset centimetara spusta, ali još je
uvijek izgledao previsoko da dijete padne niz njega.
Odvrtjela je film u glavi sekundu-dvije. Kako je, kvragu, došlo do toga? Do
toga da je ovo najmanje loš izbor - prisiliti djevojčicu da se spusti niz prokletu
liticu.
Olivia je bila mršava, ali Heather su već boljele ruke. „Jesi li spremna spustiti
se?“ pitala je.

157
 Knjige.Club Books

„Da!“
Heather joj je pustila ruke, Olivia je kliznula i pala na pijesak uz uznemirujući
topot.
Savila je noge, ali je udarila o tlo umjesto da se otkotrlja u stranu.
Ležala je ondje i nije govorila.
„Olivia? Olivia!“ O, Bože.
„Jesi li dobro?“ Owen je pitao.
Olivia je ustala i mahnula. „U redu je. Hajde... Ne! Čekajte! Natrag! Netko
dolazi. Sakrijte se! Natrag!“

158
 Knjige.Club Books

29.

HEATHER NIJE znala što da učini. Stajala je ukočeno na rubu litice, sve dok je
Owen nije zgrabio za ruku.
„Rekla je da se sakrijemo!“
Zaronili su u visoku travu.
Dron se opet pojavio na južnoj strani neba.
Zvuk pasa bio je sve bliži.
Čula je nešto što je zvučalo poput prigušenog krika.
O, Bože.
Dron je odzujao prema moru i krenuo na jug.
Što se događa?
Ponovo je otpuzala do ruba litice. Nije bilo ni traga Oliviji ni nekom drugom.
„Moramo otići dolje, Owene. Spustit ću te i doći odmah za tobom.“
Owen je odmahnuo glavom. „Ne, Heather! Ne znaš što radiš! Nemaš nikakav
plan. Nikad ga nisi ni imala! Samo bježiš. Vratit ću se drugim putem. Možda na
onom mjestu s artiljerijom nađem granatu ili nešto slično za borbu protiv onih
ljudi!“
„Ne možeš to učiniti, Owene.“
„Samo gledaj. Dosta mi je tvog ignoriranja svih mojih ideja. Odlazim!
Nabavit ću oružje, naći ću Oliviju i otići ćemo odavde sami.“
„Ne, molim te, nemoj“, rekla je, pokušavajući ga uhvatiti za ruku.
Istrgnuo je ruku i počeo ići na jug, natrag putem kojim su došli. „Slaba si i
nemaš plan. Ti nemaš... Ti... Bit će mi bolje samom. Ti si govno! Naći ću granatu
ili dinamit i sve ću ih srediti umjesto da oni srede nas.“
Gledala ga je kako odlazi i mrmlja sebi u brdu.
Naravno, bilo bi lakše da su ona i Olivia same.
Bilo bi lakše sakriti se, lakše bježati.
Owen je uvijek bio teži od njih dvoje. Bilo je nečeg neizrečenog između njega
i njegova oca, neki neriješeni gnjev. Često je bila meta Owenova bijesa i često bi
se našla u unakrsnoj vatri između njega i Toma. Pokušala je popraviti stanje, ali
očito ga je samo pogoršavala. Donekle je to bila njezina krivica. Podcijenila je
činjenicu koliko se neće sviđati djeci. Mislila je da će ih pridobiti. Ali nije to tako

159
 Knjige.Club Books

funkcioniralo. Ne u njihovoj dobi. Carolyn ju je upozorila. Carolyn je imala stariju

sestru i rođake. Mrzit će te, Carolyn je rekla. Prerano je nakon što im je mama
umrla...
Trebala je odbiti Toma. Ali velika nova kuća, auto, Tomova uvjeravanja...
I zapravo, kad malo razmisli, jako se trudila sa svima njima. Prokleto se jako
trudila.
Bez dvoje djece imala bi mnogo veće šanse da preživi. Možda bi mogla sama
otplivati do kopna ili pregovarati o rješenju.
Udaljenost između dječaka i nje povećala se.
Zatvorila je oči.
Bit će mrtav do noći.
O, da; da je sama, njezine šanse bile bi daleko veće.
Zamišljala je to sekundu, dvije, tri, četiri, pet, šest, sedam...
Uzdahnula je, otvorila oči i potrčala za njim.
Zaustavila se ispred njega i rekla „Pogriješila sam, Owene. Pogriješila sam u
vezi destilacije morske vode. Trebala sam te slušati. Trebamo te. Olivia i ja.
Ostani s nama, molim te. Može?“
Plakao je. Bio je prestravljen da će ga pustiti da ode. Obrisao je obraze.
Šmrknuo je.
„Hoćeš li ostati s nama, Owene? Hoćeš li nam pomoći?“
„Dobro. Uostalom, ne mogu ostaviti sestru.“
„Hvala ti“, rekla je i obgrlila ga, a zatim su se vratili do ruba litice. Heather
ga je polako spustila, uz bol u lijevom ramenu. Owen je bio teži od sestre. Iz rane
od sačmarice na ramenu počela joj je curiti krv.
Pokušala ga je pustiti, ali Owen joj nije dopustio.
„Slomit ću noge“, šapnuo je.
„Savij koljena, sklupčaj se i otkotrljaj i bit ćeš dobro.“ Heather je zastenjala
jer ju je počela boljeti ruka.
„Kako znaš da ću biti dobro?“
„Moj tata ima padobransku značku.“
„Ne znam što to znači!“ Owen je rekao, iskobeljao se iz Heatherina stiska i
pao na pijesak. Nije savio noge i nije se otkotrljao. Stopalima je udario o pijesak
i teško pao.
„Jesi li dobro?“ Heather je pitala.
„Jesam!“
Heather je bacila mačetu i džepni nož, okrenula se i počela se spuštati niz
liticu. Spremala se saviti koljena i pustiti se, kad ju je rame izdalo, ruka joj se
poskliznula i jednostavno je pala.
Trajalo je sekundu.
160
 Knjige.Club Books

Dugu sekundu.
Sila udarca o pijesak šokirala ju je i uganula je gležanj kad se otkotrljala. Kad
je ustala, vidjela je obris čovjeka malo niže na plaži, iza stabala mangrova.
„Sagni se“, Heather je šapnula Owenu dok je uzimala nož i mačetu.
„Što radi?“ Owen je pitao.
Heather je odmahnula glavom. „Ne znam.“
„Gdje je Olivia?“
Heather je pogledala Owena.
„Sigurno ju je vidio! Sigurno!“ Owen je rekao.
„Vidjet ćemo. Morat ćemo se približiti“, Heather je rekla. „Bit će oprezan.
Nemoj ispustiti ni glasa.“
„Što ćeš učiniti?“
Prislonila je kažiprst na usne.
Odšuljali su se do grma i dopuzali onoliko blizu čovjeku koliko su se usudili.
Razgovarao je preko voki-tokija, teško disao i smijao se. Bio je to Jacko.
Čovjek koji ju je pokušao silovati.
„Pala mi je u krilo, stari. Ako ja ne osvojim prokletu nagradu, nitko je ne bi
trebao osvojiti. Djevojčica je rekla da su se razdvojili, ali nisam siguran. Mislim
da moraju biti blizu. Pošalji Kate četverociklom, a onda dovedi pse... Da, stari.
Vidimo se. Prijem.“
Sjeo je na stari spremnik za naftu. Puška mu je bila prebačena na leđa, a ondje,
ispružena pred njim - mrlja poznate zlatne kose - bila je Olivia.
„Pronašao ju je“, Heather je šapnula, pitajući se je li živa ili mrtva.
„Moramo je spasiti!“ Owen je rekao.
Heather je kimnula. „Ostani ovdje“, rekla je.
Voda je donosila povjetarac. Bila bi uz vjetar od Jacka, a on je izgledao jako
opušteno. Jako zadovoljan sobom. To bi pomoglo. Ali bio je velik, snažan i
opasan.
Iza mangrova u kojima su se skrivali bilo je travnato područje široko otprilike
petnaest metara. Na rubu trave bilo je stablo eukaliptusa iza kojeg bi mogla stati.
Od stabla do mjesta na kojem je Jacko sjedio bilo je samo šest metara plaže.
„Trebala bi izuti tenisice. Malo škripe“, Owen je rekao.
Izula je tenisice i gmizala kroz travu s mačetom, promatrajući Jacka,
promatrajući dron, slušajući pse.
Crvenorepi kakadu sletio je pred nju i počeo grepsti kandžama po pjeskovitoj
zemlji.
Primijetio ju je, glasno zakriještao i odletio preko mora.
Jacko je potpuno nezainteresirano promatrao kakadua.

161
 Knjige.Club Books

Heather je nastavila.
Jacko je pušio. Nosio je otrcane traperice i majicu bez rukava s natpisom Pivo
Bintang. Zavezao je pušku užetom i prebacio je preko leđa. Izgledala je kao staro
oružje, nešto iz Drugog svjetskog rata ili čak starije.
Vjetar je puhao prema njoj, noseći dim njegove cigarete i miris tijela, ali nije
nosio njezin miris k njemu.
Jacko je gledao vodu. Puzala je prema njemu na trbuhu. Zemlja je bila puna
pješčanih buha. Buhe su joj slijetale na kosu, ruke i stražnji dio vrata.
Sad se morala kretati jako polako kako ne bi stvarala zvuk šljapkanja.
Pogledala je prema Owenu da se uvjeri da je dobro skriven.
Uopće ga nije vidjela. Dobro.
S mačetom u lijevoj ruci, povlačeći se prema naprijed desnom rukom,
dopuzala je bliže.
Došla je na tri metra od stabla eukaliptusa.
Prekasno je primijetila da je na njemu vrana. Vrana koja bi mogla oglasiti
uzbunu.
No samo ju je pogledala okom neobične žute nijanse.
Udahnula je duboko, otpuzala do debla i na trenutak zastala da se sabere.
Zatim je od stabla otpuzala do ruba pustopoljine.
Sad je bila na plaži. Bio je blizu.
Ustala je, prebacila mačetu iz lijeve u desnu ruku i polako krenula prema
njemu.
Jacko je ustao i pucao u morskog psa u vodi, ali očito je promašio. Repetirao
je pušku i nakon nekoliko trenutaka prebacio je na leđa, sjeo na spremnik za naftu
i zapalio cigaretu.
Bila je oprezna, ali slučajno je nagazila na rub razbijene boce. Progutala je
vrisak, sjela, uklonila komad stakla iz pete, ustala i opet krenula.
Opet se sjetila da je Valentinovo. Prije točno dvanaest mjeseci Tom je došao
na prvu masažu u kliniku u Zapadnom Seattleu. Padao je snijeg. Kad je legao na
stol, još su mu pahuljice bile u kosi.
Koliko se toga može promijeniti u godinu dana.
Tad nije imala djecu, prijetila joj je nezaposlenost i živjela je u onom vlažnom
stanu blizu plaže Alki. Sad je bila u braku, odgovorna za dvoje djece i na jednoj
drugoj plaži na drugom kraju svijeta spremala se ubiti čovjeka kojeg je jedva
poznavala.
Napravila je još tri oprezna koraka.

162
 Knjige.Club Books

30.

NJEZINA SE SJENA NADVILA NAD JACKOM.

Vidio ju je, trznuo se i okrenuo. „Jebemu, bio sam u pravu!“ rekao je.
Mačeta je bila visoko u zraku. Jako je zamahnula prema njegovom vratu, ali
neki životinjski instinkt natjerao ga je da se izvije udesno u trenutku kad se teška
oštrica spremala pogoditi njegovo rame.
Mačetom je zamahnula u prazno. Izgubivši ravnotežu, poskliznula se i gotovo
pala.
Uspravila se.
Ona i Jacko bili su na udaljenosti od metra. Pio je, ali nije izgledao pijano.
Mogla je nanjušiti njegov bijes. On je bez sumnje mogao nanjušiti njezinu
prestravljenost.
Pokušao je skinuti pušku s leđa, ali bila je preblizu pa se predomislio i udario
je po licu. Brz i odrješit udarac šakom koji ju je pogodio u obraz i užasno je bolio.
Zateturala je prema nazad i izgrebla gležanj na stijeni.
Jacko je opet zamahnuo desnom šakom prema njoj, ali ovaj je put promašio i
izgubio ravnotežu. Međutim, Jacko se borio sa svojom braćom i rođacima
odmalena i brzo se oporavio. Udario je nogom Heather u lijevo koljeno.
Pratila je njegove ruke i nije očekivala udarac nogom.
Zatekao ju je nespremnu i odaslao bljesak boli kroz cijelu lijevu stranu. Činilo
se da su mu noge od željeza. Njezino je lijevo stopalo popustilo; pala je i znala je
da ne može ustati na vrijeme da spriječi još jedan udarac.
Nije ga zadao.
Umjesto toga odmaknuo se tri koraka od nje, a zatim oprezno skinuo pušku s
ramena i uperio je u nju.
„Dobro, samo ostani gdje si, dušo“, rekao je. „Baci taj nož koji imaš.“
Odmahnula je glavom i pokušala ustati.
Bol u njezinu koljenu bio je užasan.
Morala je spasiti Oliviju, morala je nastaviti, ovo je bio samo...
„Rekao sam da ostaneš na mjestu! Da se nisi pomaknula. Ovo je repetirka Lee
Enfield 4. Moj djed ubio je njome tri čovjeka u Tobruku. S ove udaljenosti
prepolovit ću ti glavu. Shvaćaš?“

163
 Knjige.Club Books

Kimnula je.
„Baci nož!“
Bacila je mačetu.
„Napravi tri koraka natrag.“
„Ne znam mogu li ustati.“
„Onda na stražnjici, natrag, dalje od noža.“
Učinila je ono što je rekao.
„A sad sjedi tamo na zemlju i ne čini ništa.“
Iza njega Olivia je zastenjala i pokušala se pomaknuti. Jako ju je udario i usta
su joj krvarila. Jacko ju je nagazio po leđima, prikovavši je za pijesak. Izvadio je
mali žuti voki-toki iz džepa. „Ivane, jesi li tamo?“
Šum.
„Ove naprave su užasne“, Jacko je rekao Heather. „Nikakav domet. Obične
igračke.“ Opet je pritisnuo tipku za govor. „Hej! Ivane! Jesi li tamo?“
Šum.
Prodrmao je voki-toki. „Hej, Ivane! Jesi li tamo, kvragu?“
„Ovdje smo... Provjeravamo je li Švabica mrtva“, Ivan je rekao kroz jako
zujanje.
„Nećeš vjerovati što sam upravo učinio“, Jacko je rekao.
„Što?“
„Uspio sam uhvatiti i Jenkicu, je li.“
„Nisi valjda!“ Ivan je rekao.
„Jesam. Navalila je na mene prokleto velikim nožem i oborio sam je na dupe“,
Jacko je rekao, oblizujući se i pobjednički je odmjeravajući.
„Ozbiljno?“
„Stvarno, stari. Pokušala me nadmudriti, ali ja sam nadmudrio nju!“
„Bravo, stari! Imaš i oba djeteta?“ Ivan je pitao.
„Nju i djevojčicu.“
„Pitaj je gdje je dječak“, Ivan je rekao.
„Gdje je mali?“ Jacko je rekao.
„Razdvojili smo se. Rekla sam im da se negdje sakriju. Ne znam gdje je“,
Heather je odgovorila.
„Gluposti! Gdje je?“
„Razdvojili smo se. Mislila sam da ćemo imati više šanse.“
„Vraga si to mislila. Ne bi ostavila prokletu djecu.“
„Oni zapravo nisu moja djeca. Tomova su. U braku smo manje od godinu
dana. Rekla sam im da se sakriju i da ću otići po pomoć. Nije mi smetalo što se
razdvajamo. Djeca me mrze“, Heather je rekla.
164
 Knjige.Club Books

Rekla je to tako strastveno da joj je Jacko nakratko povjerovao, ali onda se

osmjehnuo užasnim i jezivim osmijehom i odmahnuo glavom.
„Ne. Nisi takva. Je li u onom grmlju?“
„Ne znam gdje je.“
Jacko je prinio voki-toki ustima. „Slušaj, stari, kaže da dječak nije s njom.
Ako pošalješ nekoliko momaka u Toyoti i dovedeš jednog psa, brzo ćemo ga
istjerati. Imat ćemo ih sve odjednom.“
„Jesi li ih stvarno ulovio ili se samo zajebavaš?“ Ivan je pitao.
„Ulovio sam ih! Vidio sam djevojčicu, oborio je i udario je, a ova je navalila
na mene nožem. Imam ih obje!“
„Bravo, stari. Dolazimo. Prijem.“
Jacko je spremio voki-toki u džep, podigao pušku i pogledao je niz ciljnik.
„Reci dječaku da izađe ili ću ti raznijeli sise.“
Stisnuo je repetirku uz rame. Škiljio je prema njoj jednim okom s prstom na
obaraču.
Odmahnula je glavom.
„Velika greška. Znaš li što ćemo učiniti s tobom? Izjebat ćemo te. Svaki
muškarac i dječak na ovom otoku. Ja prvi. A nakon toga ideš u Terryjev
mravinjak.“
Heather je zadržala dah kad je vidjela Owena kako ustaje iz raslinja. Držao je
dugu granu u rukama, jednu od onih lomnih i suhih grana eukaliptusa koje su
izgledale kao da će puknuti ako ih previše stisnete. Htio ju je iskoristiti kao palicu
ili koplje.
Pokušala je uhvatiti Owenov pogled. Nije htjela odmahnuti glavom jer, ako
to učini, Jacko bi gotovo sigurno primijetio gestu, okrenuo se i iz straha bi mogao
povući obarač.
„Tvoj život ne vrijedi ništa ovdje, Heather. Ne nakon onog što si učinila Ellen.
Mogao bih te istog trena ubiti i ništa se ne bi dogodilo. Ne bi bilo policije. Ničega.
Razumiješ li?“
Kimnula je. „Sve razumijem.“
Owen je prilazio. Bila je to ludost. Ta tanašna grana jedva bi naljutila Jacka
kad bi mu se Owen približio dovoljno da zamahne njome.
Pokušala je s telepatijom. Vrati se, vrati se, vrati se! Vrati se u grmlje i bježi!
Owen je isturio bradu i grizao donju usnu, što je činio kad bi se posvetio
nečemu. Olivia je sad sjedila. I ona će nešto pokušati.
O, Bože.
„Dobro, dobro. Gledaj, žao mi je“, Heather je rekla. „Molim te, ne pucaj.
Ustat ću. Polako ću ustati i zazvat ću Owena. Dobro? Bio si u pravu. U grmlju je
i čeka me. Sad ću ustati, dobro? I viknut ću mu da dođe.“

165
 Knjige.Club Books

Jack je kimnuo i napravio korak natrag, puške uperene u njezinu glavu. „Da,
to sam i mislio. Ti si prava seratorica, je li? Ali prozreo sam te“, rekao je uz
zadovoljno režanje.
Nespretno je ustala, trepnula na suncu i napravila dva teturava koraka prema
mačeti koja je ležala na pijesku. Činilo se da Jacko to nije primijetio, a ako i jest,
nije ga bilo briga. Što je mogla učiniti tako opasno blizu ciljniku?
Prinijela je dlanove ustima. „Odlazi, Owene! Bježi! Imam plan! Bježi!“ vikala
je.
Owen je oklijevao.
„Odlazi odavde! Bježi!“ vikala je.
Jacko se okrenuo i vidio kako Owen nestaje u raslinju. „Ti si prava glupa
kučka, je li?“ rekao je. Vješto je okrenuo pušku, napravio pola koraka i odalamio
je kundakom po licu. Mjedena zaštita na drvenoj dršci zahvatila ju je po lijevom
obrazu i lijevom oku.
Zateturala je prema natrag, saplela se o svoja stopala i srušila se.
Čelo joj je krvarilo. Krv joj je išla iz nosa. Posjekotina na stopalu opet se
otvorila.
„Vraćaj se ovamo, debelo malo govno!“ Jacko je viknuo i potrčao za
Owenom.
Heather je pokušala ustati. Lijeva noga ju je poslušala, ali desna je imala svoju
volju. Okoliš se ljuljao. U glavi joj je nabijalo. Ispljunula je krv.
Zanjihala se.
Dva obzora. Dva Sunca.
Dan je naizgled raširio krila. Vjetar je postao jači.
Gusti vuneni tepisi vrućine.
Nezasitna Sunčeva svjetlost.
Olivia je ustala i oteturala za Jackom.
„Ne! Čekaj!“ Heather je rekla. Protrljala je oči.
Začuo se pucanj.
Srce joj je zastalo. Nije mogla disati.
Stala je na dršku mačete. Podigla ju je i odšepala za Jackom.
Vrana ju je još uvijek promatrala s eukaliptusa pogođenog munjom. Još uvijek
je čekala strvinu.
Došla je do grmlja mangrova.
„Mali nitkov. Neće daleko odmaknuti, budi siguran“, Jacko je govorio u voki-
toki.
Išao je natrag prema plaži.
Prolazio je između stabala.

166
 Knjige.Club Books

Vjetar je postao još svježiji.

Zar nije čuo zavijanje?
Kakva je to buka bila?
Zašto je nije vidio?
Ona je vidjela njega.
Držao je pušku uspravno u desnoj ruci, a voki-toki u lijevoj. Nije bilo ni traga
Owenu i Oliviji.
Odjednom se Jacko ukočio na mjestu. „Što je to?“ rekao je.
Okrenuo se. Pogled mu je bio unezvijeren. Prestrašio se.
Pucao je u grmlje.
Bio joj je okrenut leđima. Stajao je samo tri metra dalje.
Zrak je bio pun pijeska i lišća na vjetru. Prašina u njezinim očima i ustima.
Udvostručio se, pojavljivao se i nestajao.
Čekala je da se njegova dva lika spoje, a kad se to dogodilo, zaletjela se u
njega i zamahnula mačetom prema njegovom desnom ramenu. Oštrica je prodrla
pet centimetara i naišla na kost. Jacko je vrisnuo i ispustio pušku. Povukla je
mačetu da zamahne još jednom.
„Kučko!“ Jacko je viknuo, brzo se okrenuo i šutnuo je u trbuh.
Ostala je bez zraka.
Noge su joj postale želatina.
Ali nije to bio tako dobar udarac kako je mislio.
Umirila se.
Jacko se sagnuo da pokupi repetirku i nije primijetio njezin sljedeći udarac
koji se spremao. Mačetom mu je razderala obraz i napravila prorez sve do usta.
Opet je zavrištao, pao na jedno koljeno i počeo pipati po zemlji, sve dok nije
našao pušku.
Naciljao ju je i povukao obarač.
Izbliza.
Nije mogao promašiti.
Ali nije izbacio potrošeni spremnik ni stavio novi. Zbunjeno je gledao
repetirku.
Heather je treći put zamahnula mačetom. Bio je nepomična meta.
Ona nije mogla promašiti.
Uz zveket i odvratan tupi zvuk mačeta ga je pogodila između ramena i vrata.
Oborila ga je s nogu.
Sad mu je krv curila iz usta. Izvukla mu je pušku iz ruku. Povukla je zatvarač
i ubacila novi 303-kalibarski metak u spremnik. Jacko je posljednji put očajnički
jurnuo na nju.

167
 Knjige.Club Books

Pucala mu je u trbuh.
Pogledi su im se sreli.
Bio je zbunjen.
„Osjećaš li taj miris?“ promrmljao je.
Bio je to miris baruta, močvarne morske vode i crvenih krvnih stanica.
„Osjećam“, rekla je.
„Banjip“, Jacko je rekao, a zatim pao licem naprijed i umro.

168
 Knjige.Club Books

31.

OWEN I Olivia sve su gledali. Nisu pobjegli. Trebali su pobjeći, ali nisu.
Sad su potrčali prema njoj.
Grlila ih je, ljubila i opet ih grlila.
I oni su grlili nju.
„Je li mrtav?“ Olivia je pitala, pokazujući prema Jacku.
„Mrtav je“, Heather je rekla, hvatajući dah.
Ubila je ljudsko biće. Živog čovjeka. Pokušavao ju je ubiti, ali to nije važno.
Bio je osoba s umom, idejama i iskustvima i sad je sve to nestalo, a ona je to uzela.
To što je učinila bilo je užasno, shvatila je.
Pala je na koljena. Žao mi je što je moralo biti ovako. Žao mi je što smo došli.
Žao mi je zbog svega ovoga.
„Mogu li ga dotaknuti?“ Owen je pitao.
Heather je ustala. „Ne. Moramo brzo krenuti. Pričekajte ondje dok pogledam
što ima“, Heather je rekla.
„Evo ti tenisice“, Owen je rekao, pruživši joj ih.
„Hvala.“
Pretražila je Jacka i pronašla termosicu do trećine punu vodom, nešto novca,
cigarete - svoje cigarete - upaljač, dalekozor 8 x 50, plastičnu vrećicu s nešto
rasutog 303-kalibarskog streljiva i voki-toki. Uzela je sve, uključujući Jackov
pojas, vezice s cipela, čarape i kapu, koju je naopako stavila Owenu na glavu.
Obula je tenisice i proučila Olivijino lice. Usna joj je još uvijek malo krvarila.
„Gdje te udario?“ pitala je.
„Bila je to samo pljuska. Vidio me, pa sam pokušala pobjeći, ali bio je
prebrz.“
„Žao mi je, dušo“, Heather je rekla.
„Zaboravi. Ne boli me. Što ćemo sad?“ Olivia je pitala.
„Moramo otići odavde. Na sjever, mislim. Napijte se“, rekla je i dala im
Jackovu termosicu. Oboje su pohlepno gutali vodu.
„Popij ti malo“, Owen je rekao, pružajući joj termosicu.
„Dobro sam.“

169
 Knjige.Club Books

„Nisi ništa pila“, Olivia je rekla. Stajala je s rukama na_ bokovima, raširenih
nogu, prepriječivši Heather put.
„Makni mi se s puta. Moramo se pokrenuti“, Heather je rekla.
„Ne idemo nikamo sve dok se ne napiješ“, Owen je rekao.
Opet te Owenove ozbiljne i odlučne smeđe oči. Olivijine jednako uporne
plave oči.
Heather je razmišljala o tome koliko su se promijenili od...
Jučer.
„Onda ćemo se svi još napiti“, rekla je.
Napili su se, a bili su tako žedni da su popili svu dragocjenu vodu.
„Žao mi je što sam rekao da si slaba i govno“, Owen je rekao. „Nisi.“
„U redu je, dušo. Sve je u redu“, Heather je rekla. Vratila je čep na termosicu
i prebacila pušku preko ramena.
Sakrili su Jackovo tijelo u raslinju i pokrili ga zemljom i granama. Ostali ga
možda neće naći dan-dva, zbog čega bi mogli dobiti prednost.
Heather je isprala rane i krenuli su na sjever.
Opet su vidjeli dron kako nadlijeće mjesto na kojem je Jacko bio.
Zatim su čuli četverocikl, pse i Toyotu.
Presjekli su u unutrašnjost preko brdovitog terena i zastali u šumarku od četiri
stabla gumovca, velika stara stabla koja su nekako preživjela desetke požara, suša,
nevolja i pokušaja da ih se pretvori u nešto korisno. Bilo je to jezivo mjesto. Nekad
davno netko se ovdje zabio starim autobusom, a s desetljećima je autobus zahrđao,
raspao se i postao dio okoliša. Gola površina stijene blizu drveća bila je
prekrivena otiscima dlanova koji su izgledali kao da su stari tisuće godina.
Ovdje je bilo manje muha, a lagani povjetarac nosio je omamljujući miris
eukaliptusa.
Stali su da se odmore u hladu drveća. Heather je stavila oblog od lišća na
posjekotinu na stopalu, a Olivia je očistila ranu na licu.
Bili su na brdu i imali su pogled na jug, preko pustopoljine. Činilo se da je to
najviša točka na otoku.
Heather je izvadila Jackov voki-toki.
„Mislite da možemo riskirati s pozivom u pomoć?“ pitala je djecu.
Oboje su kimnuli.
Pritisnula je tipku za govor.
„Halo? Halo? Čujete li me? Zovem se Heather Baxter. Nalazim se na Otoku
Nizozemaca. Trebamo policiju!“ Pokušala je na svim kanalima, ali čula je samo
šum, a na jednom kanalu Mattov glas koji je nestajao i pojavljivao se.
„Nema dovoljan domet“, Owen je rekao.

170
 Knjige.Club Books

Heather je pogledala na zapad, preko mora, kopnenu masu koja je ondje bila
- kontinent boje pijeska i borovih iglica koji nije odgovarao na njezin poziv.
Sjedili su u hladu najvećeg stabla, dolazeći k sebi, oporavljajući se. Čekajući
dron, pse ili ljude s puškama.
„Što mislite, što je banjip?“ Owen je pitao.
„Čuo si kad je to rekao?“ Heather je pitala.
„U knjizi koju sam čitala piše da je to australsko mitsko čudovište“, Olivia je
rekla.
Heather je kimnula. Ako je čudovište ono čega se boje, postat će čudovište
sad kad ima pušku.
„Kako prokleto uzbudljivo. Kakva je to puška?“ Owen je pitao.
„To je Lee Enfield 4. Pucala sam iz nje jednom kad sam bila mala. Pripadala
je očevu prijatelju, jednom Kanađaninu. Ova je stara - vidiš kako je kundak
izrezbaren i ciljnik izlizan? Mislim da je iz Drugog svjetskog rata.“
„Kul! Možeš li mi pokazati kako pucati iz nje?“
Promislila je o tome. Tom bi rekao ne. Ali ako je ozlijede ili ubiju i njima
ostane puška, moraju znati što činiti.
„Dođite oboje ovamo“, rekla je. „Kao što sam rekla, samo sam jedno popodne
isprobala pušku Lee Enfield, ali većina repetirki radi po istom principu. Zapravo
je prilično jednostavno. Pokazat ću vam kako funkcionira.“
Skinula je zatvarač i izvadila spremnik. Činilo se da puška nije čišćena
godinama. Trebala je ulja i drvo je bilo napuklo, ali očistila ju je najbolje što je
mogla.
Pokazala im je kako napuniti oružje, kako izbaciti metak, kako ciljati, kako
držati pušku na ramenu i kako pucati.
„Doći će do trzaja, pa budite spremni na to kad povučete obarač, ali nemojte
se prestrašiti i nemojte naglo pritisnuti obarač - lagano ga povucite.
„Tko te sve to naučio?“ Owen se pitao.
„Oba moja roditelja bila su u vojsci“, Heather je rekla, ne ulazeći u detalje o
očevu živčanom slomu i medicinskom otpustu.
„Jesu li bili u ratu ili takvo što?“ Owen je pitao.
„Da.“
„Je li netko od njih dvoje ubio nekoga?“
„Da.“
„Ako imamo pušku, možemo li otići do trajekta i oteti ga?“ Owen je pitao.
„Možda. Mislim da ga vežu na drugoj strani, ali večeras ću provjeriti.“
„Gladna sam“, Olivia je rekla.
„Žedan sam“, Owen je rekao.
„Znam“, Heather je rekla.
171
 Knjige.Club Books

Nisu više imali što reći.

Izvadila je kutiju cigareta koje je opet imala. Zapalila je jednu njegovim
upaljačem.
„Mogu li dobiti dim?“ Owen je rekao.
„Ne.“
„Zašto ne? Ti pušiš.“
„Kao što roditelji uvijek kažu djeci: radi ono što ti kažem, a ne ono što ja
radim.“
Tišina.
Uvala plavog neba. Zeleno more. I to Sunce koje je slalo nebrojeno mnogo
fotona u turobnu i sasušenu žutu dolinu na najsjevernijem vrhu Otoka
Nizozemaca.
Owen je zurio u drveće. „Sjećate li se što su nam rekli u Uluruu? Samo jedno
stablo gumovca može biti dokaz podzemnog izvora vode. A ovdje ih je četiri.“
Zurili su u stabla eukaliptusa.
„Odnekud se napajaju“, Olivia je rekla nakon nekog vremena.
„Vas dvoje pričekajte ovdje u hladu, a ja ću vidjeti mogu li nešto naći“,
Heather je rekla.
„Dolazim s tobom. Dva oka su, znaš, puno bolja od jednoga - mislim, dva
para očiju bolja su od jednoga“, Owen je rekao.
„I ja ću pomoći!“ Olivia je izjavila.
Otišli su do najvećeg stabla. Bilo je staro, pocrnjelo i ogrubjelo; sva je kora
spala s debla, a donje grane mrvile su se na dodir. Ali nije bilo mrtvo - bilo je lišća
na gornjim granama.
Zemlja oko stabla bila je suha crvena prašina puna većeg i manjeg bijelog
kamenja. Mali i bodljikavi buseni trave rasli su iz smeđijih dijelova zemlje.
Heather se sagnula, zabila dva prsta u tlo, izvukla grumen zemlje i proučila
ga. Raspadao joj se u ruci.
Olivia ju je promatrala. Zagrabila je šaku zemlje i držala je prema svjetlu.
„Kako izgleda izvor?“ Olivia je pitala.
„Kao uzbućkana voda iz zemlje“, Heather je rekla. „Ali ne vidim ništa
takvoga. Vjerojatnije je pod zemljom. Možda jako duboko.“
U knjizi koju je Olivia čitala, Mračni emu, pisalo je nešto o tome kako
Aboridžini kopaju duboke izvore u akviferima u pustinji. Premda je Australija suh
kontinent, kiša je na nju padala stotinama tisuća godina i akumulirala se u
kamenim slojevima. Možda ovdje postoji takav akvifer.
„Nastavit ćemo tražiti“, Heather je rekla. „Oni otisci dlanova na stijeni znače
da su ljudi dolazili ovamo u davna vremena.“

172
 Knjige.Club Books

Owen je obilazio stablo u sve širim krugovima, tražeći znakove postojanja

vode.
„Što je to bilo?“ Olivia je rekla.
„Što čuješ?“ Heather je pitala.
„Psi dolaze ovamo.“
„Možda ćemo uskoro morati krenuti“, Heather je rekla.
Olivia je zabila dlan duboko u zemlju i izvukla šaku zemlje. Na dubini od
petnaestak centimetara bila je još suša nego na površini.
Heather je skinula pušku s ramena i pomogla micati zemlju, dok je Olivia
kopala objema dlanovima, dubeći zemlju poput labradora.
Owen im se pridružio, zahvativši šaku zemlje dlanom i prosijavajući je kroz
prste.
„Čini li ti se vlažnom?“ Heather je pitala.
„Suha je poput biskvita u torti od sira.“
Heather se osmjehnula. „Da, baš tako, zar ne?“
Dok je Heather čuvala stražu, kopali su dublje, ali činilo se da je zemlja sve
suša što su dublje prodirali.
„Koliko duboko ide ovo korijenje?“ Olivia je pitala.
„Ne znam. Možda desetke metara? Nisam sigurna“, rekla je Heather,
gledajući uzvisinu. Sad je i ona čula pse.
Izvadila je dalekozor i ugledala crveni motocikl.
Kilometar i pol dalje.
„Dobro, zaboravite vodu, djeco. Morat ćemo krenuti.“
„Mislim da ne mogu ići još dugo. Imam grčeve u nogama“, Owen je rekao.
„Znam, dušo, ali moramo ići.“
U ni jednom od njih nije bilo još mnogo snage. Nisu ništa jeli već dva dana.
Pili su jako malo vode. Sunce će još četiri ili pet sati biti na nebu prije nego što
zađe za kopno.
A možda je ovo mjesto posljednjeg okršaja? Na brdu, s pogledom od 360
stupnjeva i puškom?
„Možemo li se obraniti odavde?“ Owen je pitao, jezivo odražavajući njezine
misli.
„Ne zadugo.“
„Kakav je osjećaj ubiti nekoga?“ pitao je.
„Ne znam. Nije dobar“, Heather je odgovorila.
„I tata je ubojica“, Owen je rekao. „Lažljivac i ubojica.“
„Bila je to nesreća. To je drugačije“, Heather je rekla.

173
 Knjige.Club Books

Pogledala je okoliš i odmahnula glavom. Ne - ovo nije posljednje uporište.

Mogu ih lako opkoliti vozilima, ovdje nema pravog zaklona, samo četiri velika
stabla. Morat će krenuti.
Promatrala je kako mali kroser napreduje kroz beživotnu i bezbojnu travu,
sigurno se približavajući putanjom koja će dovesti Kate i njezinu sačmaricu i sve
O’Neillove onamo.
„Sjećate se što nam je vodič u Uluruu rekao? Nije li ovo znak za ‘rupu s
vodom’?“ Owen je pitao. Pokazivao je crtež kruga u krugu na površini stijene
koja je stršala između drveća.
„U pravu si!“ Olivia je rekla.
„A što je ovo?“ Owen je pitao.
Blizu otisaka dlanova bio je sloj mahovine koji je rastao po golom kamenu.
„Mahovina“, Heather je rekla.
„Miče se“, Owen je rekao.
„Kako to misliš, miče se? Ne može se micati.“
„Miče se na vjetru.“
„Ima li nešto iza nje?“
Owen je zabio prste u mahovinu. „Mislim da je iza nje rupa“, rekao je.
Heather je otišla do mjesta koje je pokazivao i zbilja, pod mahovinom je bila
rupa široka šezdesetak centimetara, zakrčena kamenjem i žemljom.
Razmaknula ga je i pronašla nešto nalik na uski ulaz.
„Što je to?“ Olivia je pitala.
- „Mislim da je rudnik, špilja ili nešto slično. Čekajte.“
Razmaknula je još nešto zemlje i upuzala u uski tunel. Bio je to malen otvor,
jedva dovoljno širok da se uvuče. Nekad je bio veći, ali odroni i urušavanje
kamenja zatvorili su prolaz.
S mukom se provukla kroz otvor, koji je postao malo širi. Upalila je Jackov
upaljač i vidjela da je to prirodna špilja, a ne rudnik.
Otišla je malo dalje. Mogla je disati, što je značilo da postoji neka vrsta
ventilacije.
Tunel je bio dug devet metara i sad je mogla stajati na pješčanom tlu. Ovdje
je bilo mnogo hladnije nego u vanjskom svijetu, a akustika je bila neobična. Kad
je zašla za oštri zavoj u prolazu, vidjela je da se tlo naglo spušta prema nečemu
što je izgledalo kao lokva vode. To je objašnjavalo hladnoću i akustiku.
Otrčala je natrag i ispuzala kroz ulaz u špilju. „Tu je izvor! Ima vode! Velika
lokva vode!“
„Je li za piće?“ Olivia je pitala.
„Možemo saznati samo na jedan način. Za mnom“, rekla je.

174
 Knjige.Club Books

Opet je upalila Jackov upaljač, a oni su je pratili kroz prolaz. Ovaj put
primijetila je mnogo više otisaka dlanova na zidu i crteže životinja. Prošli su iza
zavoja i spustili se niz nagib. Bilo je dovoljno mjesta da mogu udobno stajati oko
lokve.
„Izgleda prljavo“, Owen je rekao.
„Mislim da je to samo svjetlo“, Heather je rekla.
Po vodi je plutala mahovina i nekoliko uginulih kukaca. Sklopila je dlanove i
napila se.
Voda je bila slana i mineralna, ali sigurno je bila pitka. I hladna, jer je dolazila
iz dubokog izvora u stjenovitoj podlozi. Napila se i osjetila kako energija prolazi
kroz nju. Opet se napila i mišići su joj se počeli opuštati. Osjetila je kako joj se
tetive sa stražnje strane natkoljenica olabavljuju. Osjetila je nožne prste, bokove i
vrhove prstiju.
Mozak joj se počeo odmagljivati.
„Mislim da je dobra, djeco. Neće imati okus vode iz boce na koju ste navikli,
ali može se piti. Napijte se. Polako.“
Olivia se oklijevajući nagnula i zahvatila malo vode dlanovima. Prinijela ju
je do usta i napila se, pogledala Heather i osmjehnula se.
„Dobra je!“ rekla je. „Sviđa mi se.“
Počela je piti, prinoseći pune dlanove ustima.
„Pažljivo, ne previše, ne želiš preopteretiti organizam“, Heather je rekla.
„Tako, polako. Sad napravi malu stanku.“
Olivia je kimnula i ispružila se na podu špilje s velikim sretnim osmijehom
na licu.
Heather je mislila da se Olivia više nikad neće osmjehivati.
„To je bilo sjajno“, Olivia je promrmljala.
Heather se okrenula prema Owenu. „Dobro, mali“, rekla je. „Sad ti.“
„Što ako ima govanaca u vodi?“
„Dobra je, pij“, Olivia je rekla.
Umočio je prst i polizao ga. „Može proći“, rekao je.
Heather se osmjehnula.
„Ovdje je hladno. Zbilja mi je hladno“, Owen je rekao.
„Jesi li ti ikad zadovoljan?“ Olivia je rekla.
„Idem po naše stvari“, Heather je rekla. „Sakrit ćemo se ovdje. Zapalit ću
vatricu, a onda ću otići ostaviti mirisni trag psima. Vratit ću se za sat vremena.“
Heather je na brzinu djeci potpalila vatru od mahovine i eukaliptusa i otišla
natrag van. Uzela je pušku i termosicu i stavila ih na otvor špilje. Posložila je
mahovinu preko rupe i otrčala na pustopoljinu, dalje od brda. Valjala se po travi,
pokušavajući ostaviti što više mirisa po tlu, a zatim je otrčala na plažu. Ostavila

175
 Knjige.Club Books

je bezbroj otisaka na pijesku i upravo se spremala zakoračiti u valove kad se

pojavio dron, dojurivši s mora, i pronašao je.
Lebdio je tri metra iznad njezine glave.
Gađala ga je kamenom, ali samo se izmaknuo.
Nije ga namjeravala odvesti do špilje i nije smjela izgubiti prisebnost na ovoj
prokletoj plaži.
Zujao je i prelijetao iznad nje.
Mogla je zamisliti Matta kako je gleda na laptopu, mobitelu ili čime je već
upravljao dronom.
Sjela je na pijesak i gledala ga.
Neće paničariti.
Razmislit će.
Te četiri male pokretne lopatice sigurno koriste mnogo energije da bi
održavale tu stvar u zraku. A baterija ne može biti jako velika. Koliko dugo može
jedna od tih naprava stajati na mjestu dok je ne bude trebalo napuniti?
Nije imala pojma. Jedan sat? Dvadeset minuta?
Vjerojatno bliže ovom drugom.
Dron ju je gledao.
Ona je gledala dron.
Sigurno je bilo deset minuta leta do mjesta na kojem je Matt bio sa psima.
Lebdio je ovdje već pet minuta. Ako ga je želio zadržati, uskoro će ga svakako
morati usmjeriti natrag.
Pogriješio je kad se pojavio. Trebao je lebdjeti nekoliko desetina metara više.
Pratiti je s neba dok može.
Nasmiješila se u kameru na dronu.
„Kako se zove bumerang koji se ne vraća?“ rekla je.
Dron se ljuljao na vjetru.
„Štap“, rekla je.
Dron je zaronio prema njoj; sagnula se, a on se vinuo u zrak i otišao na jug.
„Sigurno je čuo tu šalu“, promrmljala je, dok je gacala kroz vodu. Nervozno
je otplivala dvjesto metara na sjever i oprezno se vratila na obalu preko stijena.
Morski psi su je poštedjeli.
Okružila je natrag do pustopoljine duljim putem, a zatim još duljim putem
otišla natrag do ulaza u špilju.
Psi će sigurno doći. Provest će mnogo vremena na plaži.
Zbog te male diverzije ona i djeca mogli bi dobiti nekoliko sati. Možda
dovoljno da izdrže do noći. Nadala se da je tako.
Ušla je u špilju. „Djeco?“ rekla je.

176
 Knjige.Club Books

Nije bilo odgovora.

„Djeco!“
„Ovdje smo. Jesi li to ti, Heather?“ Olivia je rekla, došavši iza ugla s puškom
u ruci.
„Ja sam.“
Sjedili su zajedno pored lokve, čekali i promatrali žeravice u vatri, a vrijeme
odapeto srebrnom strijelom nastavilo je prema kraju svemira.
Nisu čuli pse, ljude ni bilo što drugo.
O’Neillovi su mogli biti točno iznad njih, a mogli su biti i kilometar-dva dalje.
Čekali su. I dalje su čekali. Čekali su na pijesku pored lokve u tišini.
Kao u jednom od onih filmova o podmornicama. Ljudi u konzervi koji čekaju
da brod baci dubinsku bombu...
Konačno, kad je mislila da su možda prošla tri sata, otpuzala je natrag do ulaza
u špilju s puškom.
Sunce je zalazilo.
Ni traga nikome.
Slušala je.
Nije bilo dovikivanja.
Nije bilo pasa.
Promotrila je obzor dalekozorom. Nikoga. Vratila se do podzemnog izvora i
rekla djeci da su noćas sigurni. Oni će se vratiti sutra. Pse neće tako lako zavarati
njezino plivanje i sigurno će ih naći sutra.
Ali to je značilo da imaju večeras.

177
 Knjige.Club Books

32.

SUNCE JE zalazilo treći dan, spuštajući se u razmetljivom sjaju crvene i zlatne.

Tonulo je na ljude u autima, kućama, restoranima i barovima; na bogate i na
siromašne, na odbjegle, napuštene, bezimene i izgubljene.
Iznad njih pojavljivale su se prve zvijezde.
„Trebamo hranu, Heather“, Owen je tiho rekao.
„Znam.“
Izula je tenisice i dala ih Oliviji.
„Što radiš?“ Olivia je pitala.
„Popet ću se na ovo stablo najviše što mogu i ovaj put ću se jako potruditi da
dobijem pomoć preko radija.“
„Ovo stablo?“ Owen je pitao.
„Da.“
„Nisam siguran da radio tako funkcionira. Upravo sam prešao to gradivo u
domaćoj zadaći iz prirode. Ne moraš se penjati na stablo. Mislim da se radijski
signali vraćaju iz atmosfere“, Owen je rekao. „Jesi li učila fiziku, Heather?“
Na Otoku gusaka Heather jest učila fiziku s mamom nekoliko dana u učionici
u prikolici, čiji su veliki prozori gledali na zaljev Puget i snijegom pokrivene
planine Nacionalnog parka Olympic. Ništa joj se nije primilo. U mislima je bila
vani i hodala kroz snijeg, kroz kišu, učila kako prepoznati tragove pume, crnog
medvjeda, losa i crnorepog jelena.
Nikad nije učila o radiovalovima i o tome kako radio funkcionira. Zapravo,
pala je na maturi na testu iz prirodnih znanosti. Kolega iz Više škole u Južnom
Seattleu jednom joj je rekao da je „nepametna“.
Znala je da nije nepametna. Bila je dobra u onome što joj se sviđa. Točno je
odgovorila na sva pitanja iz biologije i botanike. Čak i ovdje, šesnaest tisuća
kilometara od kuće, u posve drugačijem okolišu od njezina, mogla je prepoznati
lirašice i vrtlarice. Kratkorepi zovoj letio je iznad brda s njezine lijeve strane, ista
vrsta zovoja koju je mnogo puta vidjela u Pugetu.
Mali zovoj ju je utješio.
„Svejedno ću se popeti. Neće škoditi da ponovo pokušam“, rekla je. „Mislim
da je to dobra ideja“, Olivia se složila.

178
 Knjige.Club Books

Heather ju je pogledala. Olivia joj je uzvratila pogled. Olivijina usta raširila

su se u ohrabrujući osmijeh. Njihova veza promijenila se od jučerašnjeg do
današnjeg zalaska Sunca.
Heather se popela do pola velikog eukaliptusa i uključila voki-toki. „Ovo je
poziv u pomoć. Ovo je poziv u pomoć. Zovem se Heather Baxter. Nalazim se na
Otoku Nizozemaca u Viktoriji, u Australiji, i hitno trebam pomoć!“ rekla je u
uređaj.
Pričekala je odgovor, ali dobila je samo šum.
„Što su rekli, Heather?“ Owen je viknuo.
„Ništa još.“
Vjetar je nosio lišće. Crna kora mrvila se pod njezinim nožnim prstima. Bilo
je dobro biti na stablu u ovom šumarku. Stabla su starija braća; stabla pretvaraju
Sunčevu svjetlost u hranu; stabla su prolazi do drugih mjesta.
Opet je pritisnula tipku za govor. „Ako me čujete, molim vas da nazovete
policiju. Zovem se Heather Baxter i nalazim se na Otoku Nizozemaca u Viktoriji,
u Australiji. Članovi obitelji O’Neill ubili su mog muža Toma. Pobjegla sam im i
skrivam se na otoku s dvoje djece, Owenom i Olivijom Baxter. U velikoj smo
opasnosti. Molim vas, pošaljite pomoć.“
Ponovila je tu poruku još nekoliko puta i pričekala odgovor, ali nije čula ništa
osim bijelog šuma.
Pokušala je na svih devet kanala.
Baterija na voki-tokiju bila je na samo dvije crtice od četiri. Bolje da je čuva.
„Djeco, zna li netko od vas dvoje što je kanal za hitne slučajeve na radiju?“
„U Americi vozači kamiona koriste kanal broj devet za hitne slučajeve“,
Owen je rekao.
Prebacila je na kanal broj devet. „Zovem se Heather Baxter, na Otoku
Nizozemaca sam. Trebam pomoć. Nazovite policiju i pomozite mi. Molim vas.
Život mi je u opasnosti. Molim vas. Zovem se Heather Baxter, Amerikanka sam
na Otoku Nizozemaca blizu Melbournea.“
Glas se probio kroz šum. „Heather, jesi li to ti?“
Uhvatila se za deblo da ne padne. „Matte?“
„Matt je... si ti, Heather?“
Nije znala treba li mu odgovoriti.
„Heather... još tamo?“
Pustila je da šum odgovori umjesto nje.
„Heather... sigurno našla jedan od naših voki-... Ne znam čuješ li me... baterije
od samo pola watta iz željezarije... domet je slab“, Matt je rekao isprekidanim
glasom kroz buku šuma.
„Pa?“ rekla je.

179
 Knjige.Club Books

„... loše za tebe ako odašiljač ima samo pola watta... domet je najviše
kilometar u... nitko ti neće doći pomoći.“
„Svejedno ću pokušati“, rekla je.
„... moramo razgovarati... ozbiljan razgovor o Tomu“, Matt je rekao prije
nego što se njegov glas izgubio u šumu.
Pritisnula je tipku za govor. „Što s Tomom?“ pitala je. Šum. „Matte?“ Šum.
„Matte?“
Nije bilo odgovora.
Slušala je i slušala, ali sad se čulo samo krkljanje na svim kanalima.
Baterija se počela prazniti, pa je isključila voki-toki i spustila se niz stablo.
Sad su sigurno shvatili da je ubila Jacka. Kako bi inače došla do njegova voki-
tokija i zašto se nije pojavio na farmi?
„Poslala sam našu poruku i valjda ju je netko čuo“, rekla je djeci.
„Ne osjećam se dobro“, Owen je rekao.
Oboje su bili pregladnjeli. Djeca su pila vodu, ali nisu ništa jela gotovo tri
dana. Hrana. Morala im je naći hranu. Pogledala je na zapad. Crni oblaci kretali
su se u njihovu smjeru.
Dala je Owenu letke koje je uzela iz zatvora, koji su bili zgužvani u njezinu
stražnjem džepu. „Ovo može poslužiti za potpalu. Nađimo lišća i drva da ponovo
zapalimo vatru“, rekla je. „Mislim da se sprema oluja.“

180
 Knjige.Club Books

33.

KIŠA JE tako jako tukla po valovitom limenom krovu da ju je probudila. Carolyn

je zadrhtala. Zaspala je u fotelji pod pokrivačem. Slika na velikom ekranu bila je
smrznuta. Zaboravila je koju je epizodu gledala. Janeway je željela saznati što
stariji časnici na Voyageru misle o nekom problemu na koji su naišli. Heather bi
vjerojatno znala koja je to epizoda samo po slici na ekranu. Njezino poznavanje
Zvjezdanih staza bilo je enciklopedijsko.
Carolyn se pitala zna li Heatherin novi muž za tu njezinu stranu. Ekscentričnu
i zabavnu, stranu ljubiteljice znanstvene fantastike. Heather nije odgovorila na
Carolyninu prijašnju poruku o Voyageru. Možda je pokušavala potisnuti taj dio
sebe i postati savršena liječnikova žena. Možda će svi dijelovi nje povezani s
Otokom gusaka početi blijedjeti sve dok stara Heather posve ne nestane.
Carolyn je pipkala po sagu sve dok nije našla kavu i električnu cigaretu.
Pritisnula je dugme, svjetlo je zatreptalo i povukla je dim organskog ulja
marihuane, koju je uzgajala svojim vrijednim rukama ovdje na Otoku gusaka.
Prodavala ju je ambulantama s medicinskom marihuanom za nešto više od sedam
dolara po gramu. Imala je vrlo visok udio THC-a. Kašljala je nekoliko sekundi, a
zatim otpila gutljaj hladne kave.
Primijetila je novu glasovnu poruku na iPhoneu.
Pustila ju je.
„Dobar dan. Ovo je poruka za Carolyn Moore“, rekla je neka Australka.
„Carolyn, ovdje Jenny Brook. Ja sam predstavnica konferencije ortopeda u
Melbourneu. Dr. Thomas Baxter jedan je od naših govornika. Naveo je svoju
suprugu kao kontakt u nuždi, a ona je navela vas kao kontakt u nuždi. Baxterovi
se ne javljaju na mobitel, pa se pitam jesu li otišli u unutrašnjost Viktorije ili
nekamo gdje nema interneta. Dr. Baxter nam treba da obavi neke stvari i bilo bi
nam drago da nas nazove. Hvala vam.“
Sigurno su još bili u onoj finoj vinariji.
Nazvala je Heather, ali uključila se glasovna sekretarica.
Je li moguće da je Heather u nevolji?
Nije to mislila.
Ali ipak...
Vani je bio mrak. Melbourne je bio sedamnaest sati ispred Seattlea, ako je to
uopće moguće pojmiti.
181
 Knjige.Club Books

Carolyn je odlučila da će prespavati i možda je pokušati dobiti ujutro.

Ako je ne dobije, nazvat će onu predstavnicu u ponedjeljak ili u utorak. Neka
Heather i Tom provedu vikend jedući finu hranu i pijući skupo vino bez uplitanja
policije.

182
 Knjige.Club Books

34.

TRBUH JOJ je kruljio.

Heather je prebacila pušku preko ramena. Provukla je vezicu kroz rupu na
dršci mačete i vezala je za pojas.
Hodala je po pustopoljini, krećući se prema jugu.
Posjekotina na stopalu nije ju jako boljela. Nos ju je bolio. Čeljust ju je
boljela. Rame ju je užasno boljelo. Sve ostalo bilo je podnošljivo.
Temperatura je pala. Vidjela je kako munja udara u toranj na kopnu.
Obris crkve, grada, civilizacije, nade.
Brojila je u sebi.
Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet deset, jedanaest, dvanaest,
trinaest, četrnaest, petnaest...
Začula se potmula tutnjava groma, što je značilo da je oluja pet kilometara
zapadno.
Crni oblaci na jugu protezali su se u beskonačnost. Koliko je ona znala, trag
ove niske fronte mogao bi se protezati sve do Antarktika. Mogao bi donijeti tuču
i snijeg - ako u Australiji pada snijeg. Nije imala pojma. Tom bi znao. Pročitao je
jako mnogo knjiga; sigurno postoji neka o točno ovoj situaciji.
Ali nitkovi su ga ubili.
Zaobišla je farmu u širokom luku i kroz šikaru otišla do dina, gdje su se
gnijezdili zovoji. Nije bilo Mjeseca. Venera je izašla. Zemlja se okrenula oko
svoje osi i pojavljivalo se veliko more južnih zvijezda. Emu. Klokanov rep.
Svjetla s njezine desne strane. Petsto metara dalje. Vjerojatno Kate na
četverociklu, traži je.
S lubanjom na glavi.
S upaljenim svjetlima.
Sad me možeš naći, Heather je mislila. Spremna sam.
Napravit ću rupu u noći samo za tebe.
Hladni zrak dizao se sa zemlje. Stvorenja su cvrkutala u travi. Veliki moljci
lepršali su kroz uske stupove zvjezdanog svjetla.
Zvjezdanog svjetla iz drugog vremena.
Kad bi se barem mogla vratiti dva dana unazad.

183
 Knjige.Club Books

Vratit ću nas u prošlost i ja ću voziti auto.

Ili još dalje u prošlost, a Tom će sam otići na putovanje u Australiju.
Ili još dalje u prošlost i mogla bi crtežima upozoriti svijet na 11. rujna-, pa ne
bi bilo rata, a njezin tata ne bi morao otići u Irak.
Kate je vozila dalje. Heather ju je pustila.
Hodala je kroz noćni krajolik, stvarajući kratkotrajnu umjetnost u travi, poput
onih umjetnika koje je njezina mama voljela, Andyja Goldsworthyja i Liže Lou,
a njezina su stopala pratila mamina kroz šumu, oblikujući zmajeve brazde u
borovim iglicama na Otoku gusaka i u zupčici na Otoku Nizozemaca, pod
Mjesecom, pod tamnim Mjesecom koji je uvijek ondje, čuva zavjete i pazi na
ljude dolje, daleko.
Heather je došla do južne obale otoka za sat vremena. Prepoznala je zov
zovaka, pronašla njihova skrovišta, posegnula u rupe i sakupila desetak jaja, koja
je omotala u vrećicu u kojoj je Jacko držao svoje 303-kalibarsko streljivo.
Kad je prešla jednu od otočnih cesti, vidjela je nešto, nešto mrtvo, malo dalje
na asfaltu, uz rub jarka. Bila je to koala. Još nije zaudarala i nije se pojavila crna
horda muha. Odvukla ju je s asfalta, odsjekla joj glavu mačetom, izvukla crijeva
i oderala je. Sačuvala je jetra, srce i pluća. Napravila je vrećicu od svoje majice i
prebacila jaja i streljivo u nju, pa stavila dijelove koale u plastičnu vrećicu.
Otišla je natrag u grudnjaku i trapericama. Zemlja je bila mekša. Znala je da
dolazi kiša. Sanjala je kako tlo postaje vlažno.
Jedna kap pala joj je na ruku.
Pregledala je nebo.
Bilo je tamnoljubičasto crnilo koje će uskoro krstiti i pročistiti zemlju.
Naravno da će kiša pasti nakon što su našli izvor vode.
Prišla je špilji, tražeći znakove života, ali nije ništa vidjela. Bila je vratila
mahovinu na ulaz u špilju, a ako bi se netko približio, vidio bi plavičasti dim od
vatre koji je nalazio put kroz otvor. Ali trebao bi doći na kojih šest metara.
Špilja ih je skrivala od ljudi, ali znala je da neće zavarati pse. Psi su tek počeli.
Krenut će u zoru na plaži i na kraju pratiti trag sve do ovdje.
Maknula je mahovinu na stranu i ušla u špilju.
„Imam hranu“, rekla je.
„Što si našla?“ Olivia je pitala.
Znala je da Olivia ne bi jela koalu. „Ne znam - pogodio ga je auto. Možda je
vombat? I jaja.“
Vatra je fino gorjela. Grančice eukaliptusa i lišće bili su tako puni ulja da su
stvarali žarkožuti plamen koji je osvjetljavao cijelu špilju. Dodala je još granja i
za nekoliko minuta imali su zavidan plamen. Ugrijali su se i uživali u svjetlu. Bilo
je bolje peći na ugljevlju nego na plamenu, ali nije mogla čekati cijelu noć.

184
 Knjige.Club Books

Izrezala je meso i unutarnje organe koale i nabila ih na štapiće od eukaliptusa.

Napravila je tronožac od drugih grana i stavila meso pored vatre. Jaja je ispekla
na oštrici mačete, jedno po jedno, da joj neko ne propadne. Imali su dobar tajming.
Za nekoliko tjedana jaja zovaka ne bi više bila samo embriji, ali zasad su izgledala
kao kokošja jaja i imala isti okus. Olivia je složila pečena jaja na tanki plosnati
kamen, a Owen je okretao meso.
Jeli su rukama.
Meso je bilo masno, tvrdo, resko i kiselo. Svaki je zalogaj bio neugodan. Ali
bili su pregladnjeli i proždrli su ga. Jaja su bila dobra. I napili su se dovoljno vode.
„Ovo je najbolja voda koju sam ikad okusio“, Owen je rekao.
Heather je naglo obuzelo ugodno sjećanje na kratko vrijeme provedeno u
rezervatu s bakom. Ča’ak je bila riječ za vodu na jeziku Makah Indijanaca.
Njezina baka izgovarala ju je „wa’ak“, a tako su govorili i Indijanci na otoku
Vancouver. Bila je to jedina riječ na jeziku makah koje se mogla sjetiti. „Wa’ak“,
šapnula je tiho da vidi hoće li stvoriti magiju.
Zatvorila je oči i opet šapnula. „Wa’ak.“
Nije bilo magije, ali činjenica da su imali hrane i da su još uvijek bili živi bila
je dovoljno čarobna.
Owen je mahnuo letkom koji je uzela iz zatvora. „Možeš ovo dobiti natrag.
Nismo ga morali spaliti. Fotografije zatvora, uglavnom, koji izgleda užasno, ali
ima i informacija o otoku.“
„Zbilja? Pročitaj, hoćeš li?“ Heather je rekla.
„Dobro.“
„Bivši državni zatvor McLeod, osnovan 1911., zatvoren je 1989. zbog
prevelikih troškova“, Owen je naglas čitao. „Ova ustanova sad je pretvorena u
muzej. Bio je posljednji otočni zatvor u Australiji, premda postoje neslaganja oko
toga je li Otok Nizozemaca pravi otok. Za vrijeme najveće oseke na istočnoj obali
vidljiv je opasni nasip, mjesto mnogih fascinantnih brodskih olupina.“
„O, potopljeno blago“, Olivia je rekla.
„Otok Nizozemaca slovio je kao jedan od najokrutnijih australskih zatvora za
okorjele zločince“, Owen je nastavio: „Ni jedan zatvorenik nikad nije pobjegao s
Otoka Nizozemaca, za razliku od Vražjeg otoka u Francuskoj Gvajani i Alcarraza
u Kaliforniji.“
„Jesi li rekao da nitko nikad nije pobjegao s Otoka Nizozemaca?“ Olivia je
rekla.
„Možda ćemo mi biti prvi“, Heather je rekla.
„Išli smo u Alcatraz kad smo bili u San Franciscu, sjećaš se, Olivia? Znaš li
koliko je ljudi pobjeglo iz Alcatraza, Heather?“ Owen je pitao.
„Ne.“
„Trojica. Ili možda ni jedan, ovisno o tome jesu li se utopili ili ne.“
185
 Knjige.Club Books

„Tata je rekao da su se utopili“, Olivia se sjetila.

„Sto posto su pobjegli. A i mi ćemo. A kad smo kod oseke, hoćete li mi
pomoći s radnim listom iz astronomije?“ Owen je rekao, smijuljeći se i izvadio
zgužvani papir iz džepa na hlačama.
Olivia se nasmijala. „Opa, još to imaš? Gospodin Cutler će biti zadivljen.“
„Misliš da ću dobiti dodatne bodove?“ Owen je rekao, smijući se s njom.
„Daj da ti pomognem s time“, Olivia je rekla.
I djeca su sjela i počela navoditi planete i Mjesečeve faze.
Heather je zijevnula i legla na pod špilje.
Slušala je pucketanje vatre i razgovor djece, zatvorila je oči, a san joj je došao
kao što nikad nije došao u Seattleu, ali jest u planinama Nacionalnog parka
Olympic kad je bila djevojčica.

186
 Knjige.Club Books

35.

SNIJEG PADA poput listića čaja prosutih iz stare limenke.

Pada po planini, šumi i po mladoj paprati. Pada na tragove košute pored rijeke
koje je samo ona vidjela.
Miris petroleja ostao je na naprtnjačama. Sviđao joj se. Bila je napola
omamljena njime. Njime, slaninom, mašću i šećerom u jutarnjoj kavi.
Bili su osamsto metara od grebena koji su sinoć obišli.
Duboko u šumi. Između velikih i drevnih stabala bajkovitih imena: sitkanska
smreka, Douglasova jela, zapadnoamerička cuga, velikolisni javor, crna topola.
Crveni kardinal odcvrkutao je upozorenje. Gavran ih je nezainteresirano
promatrao.
Došli su do grebena i pripremili se na čekanje. Bili su dobro skriveni iza
paprati i golemog srušenog hrasta, ispruženog na raslinju poput mrtvog boga.
Lišajevi su se omotali oko hrasta poput smaragdne djeverušine haljine, a snijeg
koji je postrance padao s planine polako ju je pretvarao u pravu nevjestinu
vjenčanicu.
Tata joj je skinuo naprtnjaču i pomogao joj da uđe u bivak vreću.
Spustio je sačmaricu Mossberg i vinčesterku.
Nisu razgovarali. Komunicirali su znakovima. Mislila je da su poput
odbjeglih ratnih zarobljenika u neprijateljskoj zemlji koji se ne žele odati.
Bilo joj je dovoljno toplo u bivak vreći i staroj jakni, tatinoj vojničkoj kapi i
rukavicama od lisičjeg krzna koje joj je mama izradila prošle zime.
Ležala je na trbuhu i gledala kako se krdo losova postepeno penje kroz dolinu
prema njima. Otac joj je ponudio dalekozor, ali odmahnula je glavom.
Sokol je kružio po nebu, krila boje crvenih kolica koja je imala kad je bila
jako mala.
Otac je provjerio oružje.
Sačmarica Mossberg bila je za napad medvjeda. Bila je napunjena sačmom
manjeg i većeg kalibra i mecima, od kojih su posljednji bili najubojitiji.
Model 70 vinčesterke s jednim metkom bio je u obitelji još od prije Korejskog
rata.
Losovi su sad bili blizu. Skinula je rukavice i uzela pušku.

187
 Knjige.Club Books

Pogledala je kroz ciljnik i životinje su se pojavile iznenađujuće blizu. Ubacila

je 257-kalibarsko streljivo.
Izravnala je oružje i čekala. I čekala.
Bili su uz vjetar i tako dobro skriveni da losovi nisu bili svjesni opasnosti.
Životinje su mirisale na zemlju i lišće, i čula ih je kako frkću i dašću dok otkidaju
paprat i mahovinu. Razgovarale su brundanjem niskih frekvencija, poput slonova.
Otac i ona nisu razgovarali.
Nisu imali što reći.
Savršeno su se razumjeli.
Oboje su znali da je sve ovo predstava. Da ona neće ići do kraja. Ovo je bio
drugi put da je vodi u lov na veliku divljač. Bila je jednako tvrdoglava kao i on.
Kad je veliki mužjak losa došao na samo dvadeset pet metara udaljenosti,
naciljala je njegovo srce i pluća, malo desno od tamnosmeđe grive. Stavila je prst
na okidač.
Nakratko ga je zadržala ondje.
„Bum“, šapnula je.
Zakočila je vinčesterku i spustila je na snijeg.
Tata ju je podigao i pogledao kroz ciljnik. „Mužjak?“ šapnuo je.
„Da.“
Maknuo je zatvarač, izvadio 257-kalibarski metak i vratio ga u vrećicu za
streljivo.
Losovi još uvijek nisu znali da su ljudi na petnaest metara od njih.
Njezin je otac stavio navlaku na vinčesterku.
Izgledalo je da će ipak nešto reći, ali na kraju nije znao kako.
Bio je nadnarednik u vojsci. Pretpostavljala je da to uključuje davanje naredbi
i dovikivanje zapovjedi, ponekad u izvanrednim okolnostima. Ali nikad ga nije
vidjela da viče na psa. Njezina majka također je bila narednica i nju je svakako
mogla zamisliti kako daje naredbe. Ali ne i njega. On je takvo izražavanje ostavio
ondje.
Ona je morala progovoriti. „Žao mi je što sam te razočarala.“
„Ne!“ odgovorio je. „Bože, ne. U redu je. Ti si dobra djevojčica. Ispravno si
postupila.“
Na putu natrag vidjela je da su košutini tragovi pored rijeke uspješno izbrisani,
kao da nikad nisu ni postojali. Život je, mislila je, takav - prolazni trag pored
potočića u velikoj šumi koji brzo nestane.
Na putu kući slušali su Neila Younga i Dolly i Willieja.
Bio je sumrak kad su sišli s trajekta.
Iz koliba je izlazio plavičasti dim. Svi ti mali dimnjaci u tajnoj komunikaciji
s nebom.
188
 Knjige.Club Books

Bio je mrak kad su došli kući.

Puget je bio crn. Seattle je treperio u daljini.
Tata je nešto mislio. Mama je znala da će ona opet ovo izvesti. Rekla je: „Pusti
djevojčicu.“
„Razgovarat ću s mamom“, rekao je. „Vjerojatno možemo dobiti jednako
jeftino meso u Costcu.“
„Jednako jeftino kao besplatno?“
„Ništa nije besplatno.“
Ušli su u kuću. Mama je napravila čili s mljevenom junetinom. Već je znala.
Nije ništa rekla. Samo se osmjehnula i zagrlila Heather. Mame.
Heather je pomogla ocu sa suđem.
Nakašljao se. „Ponekad se treba boriti s neprijateljem. Ali on ti nije bio
neprijatelj. Nije mu bilo vrijeme.“
„Nije“, složila se.
Promrsio joj je kosu. Osjetila je dodir dlana.
Zadrhtala je.
Probudila se.
Vatra je zamirala. Bilo je hladno.
Sjela je.
Duboko je udahnula.
„Heather, misliš li da je tata u raju?“ Olivia je pitala.
„Da“, odgovorila je.
Heatherin tata govorio je da se nitko ne brine za ljude - nikakav Bog, mrtvi
preci ni anđeli. Samo bolničari i medicinsko osoblje. Njezina je majka rekla da
nikad nije mislila o tome, ali majka Heatherine majke, njezina baka, pričala joj je
priče o Velikom duhu, o bogovima planina i o staroj vjeri.
Pokušala se pomoliti svima njima.
Uzela je pušku i ustala.
„Kamo ideš?“ Olivia je pitala.
„Psi će nas sutra pronaći ako se ne pobrinem za njih“, rekla je.
Oliviji je trebao trenutak da shvati što to znači, a onda je kimnula. „Budi
oprezna“, rekla je.
Heather joj je dala upaljač. „Održavaj vatru. To drvo eukaliptusa dobro gori.“
„Možeš li pokušati donijeti još hrane?“ Owen je pitao. „Ali ne vombata.
Mislim da to ljudi ne bi trebali jesti.“
„Potražit ću nešto drugo. Stavite pokrov na ulaz u špilju.“
„Što ako se ne vratiš?“ Owen je pitao.
„Vratit ću se.“
189
 Knjige.Club Books

„Ali ako se ne vratiš?“

„Ti i sestra sakrijte se dok ne dođe policija. Policija će doći. Obećavam.“
Owen nije dalje inzistirao. Ako policija ne dođe, umrijet će. Ako ih O’Neillovi
opkole, umrijet će.
Heather je promrsila njegovu prljavu kosu i zagrlila Oliviju. „Pazi na svog
bracu, dobro?“
„Dobro.“
Ugljen s eukaliptusovih štapića obojio joj je unutarnju stranu dlanova. Podigla
ih je do lica i ostavila ugljeni trag po lijevom obrazu.
„Zašto to radiš?“ Owen je pitao.
„Da me teže primijete“, rekla je. Otišla je do ulaza u špilju. „Ne brinite se.
Brzo ću se vratiti“, rekla je.
Izašla je.
Najvažnije je ubiti pse.
Onda će vidjeti što može učiniti da našteti O’Neillovima. Ako im dovoljno
našteti, možda joj daju trajekt.
Činilo se malo vjerojatnim.
Svejedno, bilo je vrijeme da uzvrati neprijatelju.

190
 Knjige.Club Books

36.

BILA JE sabrana. Mirna. Mirna kao more, trava, ovo staro drveće. Plutala je u sada.
Promotrila je brdo i pustopoljinu Jackovim dalekozorom.
Bio je mrak. Gotovo se ništa nije micalo. Ni zec, ni vombat, ni pospana koala.
Samo obris blijedožute spinifex trave koja se njihala na povjetarcu. Pogledala je
prema kopnu i rubnim dijelovima grada. Sunce je odavno zašlo. Svjetla je više
nisu posebno zanimala. Ravnodušno je promatrala veliki putnički zrakoplov koji
je u velikom polukrugu skrenuo nad poluotokom Mornington i presjekao na
sjever, prema zračnoj luci.
Bilo je i drugih tragova zrakoplova na nebu koji su vodili od Melbournea do
Sydneya i Pertha.
To je bio drugi svemir, taj svijet zrakoplova, auta, trgovačkih centara i
policajaca.
Grom je zatutnjao na zapadu.
Heather je namjestila pušku na leđima, a punu termosicu i mačetu za pojasom.
Koračala je po pustopoljini.
Pod Mliječnim putom. Pod Južnim križem.
Bila je napojena i nahranjena.
Oluja jest dolazila.
Ona je ta oluja.
O’Neillovi su živjeli u zemlji bez snova.
Nisu poznavali čak ni svoj vlastiti otok.
Da, Tom je ubio onu jadnu ženu.
Da, ona je lagala i pokušala to zataškati.
Ali to je bilo ometanje tuđeg posjeda koji je već bio otuđen.
Izvorno je otuđen ljudima koji su živjeli ovdje tisućama generacija. Koračala
je.
A dok je koračala, u mislima je slušala glazbu. Sve stare albume svoje mame:
Beatlese, Stonese, Who, Kinkse.
Vjetar je ojačao.
Temperatura je pala.
Sad je bila blizu.
191
 Knjige.Club Books

Farma je bila osvjetljena reflektorima i svjetlima u kući. Čula je glazbu. Jesu

li slavili? Svakako su pobjeđivali u ratu iscrpljivanja. Jesu li već znali za Jacka?
Legla je u travu i izvadila dalekozor. Tražila je pse na farmi i našla ih
privezane pored trijema. Tri psa proždirala su svoju večeru.
Spustila je dalekozor i proučila smjer vjetra.
Vjetar je puhao sa zapada, s mora.
Dobro.
Krenula je istočno, oko farme, zaobilazeći pse u širokom luku. Nisu je mogli
nanjušiti, ali pametni su i mogli bi je čuti. Nema mnogo drugih velikih sisavaca
na otvorenom na Otoku Nizozemaca večeras.
Heather se približila starom parnom valjku, skinula pušku s ramena i čekala
u visokoj travi. Dalekozorom je pažljivo pregledala krov. Nikoga ondje ove
vjetrovite noći. Pregledala je dvorište, i ono je bilo prazno. Uključila je voki-toki
i slušala. Ništa ni na kojem kanalu. Svjetla su bila upaljena u glavnoj kući, ali nije
bilo mnogo kretanja nigdje drugdje.
Sjetila se što je Rory rekao o mravinjacima iza parnog valjka. O onome Što
će učiniti Hansu.
Možda bi trebala...
Da, trebala bi.
Otpuzala je prema mravinjaku.
Nekoliko mrava predvodnika počelo ju je gristi za gležnjeve. Uvukla je rub
traperica u čarape.
Morala je znati.
Šuljajući se dalje, uskoro ih je oboje pronašla.
Oboje su bili mrtvi.
Petra je bila upucana u leđa i gola bačena na vrh mravinjaka. Bila je pokretno
more crvenih tijela. Hans je bio odmah ispod nje, na manjem mravinjaku.
Neumoljiv povjetarac puhao je s jugozapada i ljuljao lučnu svjetiljku koja je
na žici visjela posred dvorišta. Hans i Petra pojavljivali su se na svjetlu i nestajali
u mraku poput neke sulude umjetničke instalacije.
Mravi su izjeli Petrino lice i navirali kroz kosti bijelih očnih šupljina kako bi
joj pojeli mozak.
Zbog tog neopisivog užasa ostala je bez daha.
Počela je plakati. Jecala je, obgrlila se rukama i još je jecala.
Obrisala je suze.
„Odvela sam djecu u špilju! Pronašla sam špilju“, rekla je Petri. „Vrijedilo je
ono što ste učinili. Upalilo je. Hvala vam.“
Mravi su je počeli gristi po laktovima.
Odmaknula se od mravinjaka i protrljala ruke.
192
 Knjige.Club Books

Spremala se iskrasti natrag u tamu, kad se dogodilo nešto užasno. Hans se

pomaknuo.

193
 Knjige.Club Books

37.

ODUPRLA SE porivu da vrišteći pobjegne.

Otpuzala je od Petre do manjeg mravinjaka, gdje je Hans bio kolcima
pričvršćen za zemlju.
Mravi su mu milili kroz kosu. Oči su mu bile čvrsto zatvorene, uvukao je usne
i odmahivao je glavom s jedne na drugu stranu, pušući kroz nosnice u pokušaju
da mu mravi ne uđu u grlo. Smrad je bio grozan. Onečistio se i O’Neillovi su ga
tukli. Užasnuto ga je gledala, a zatim brzo otpuzala do njega. Izvukla je termosicu,
polila ga vodom po glavi i maknula mu mrave s lica. Izvukla mu je mrave iz ušiju,
ubijala ih i bacala. Oprala mu je usta i ulila mu vodu u grlo.
Mravi su je odmah počeli gristi. Njihova su ticala bila oštra i nevjerojatno
bolna. Hans je sigurno bio u agoniji.
„Hans, to sam ja, Heather“, rekla je.
„Heather?“
„Ne pokušavajte govoriti. Izvući ću vas odavde“, rekla je i dala mu još vode,
brišući mu lice i vrat.
„Djeca?“
„Također živa. Našli smo špilju i vodu. Nemojte govoriti. Samo se strpite.“
„Ne. Heather. Odlazi.“
Zavezali su mu zapešća žicom i spojili je za klinove koje su zabili u zemlju.
Isto tako i gležnjeve.
„Heather... moraš ići.“
„Čuvajte snagu. Ne govorite. Idete sa mnom, Hans“, rekla je.
„Ne.“
„Izvući ću vas odavde. Imamo hrane i vode. Idete s nama.“
„Moraš otići.“
„Kad bih mogla izvući ove klinove.“
„Ja sam mrtav čovjek, Heather. Pitanje je sati... Napravili su mi rupu u trbuhu.
Osjećam ih u sebi.“
„Mogu vas spasiti. Ne pokušavajte više govoriti! Mogu ja to“, Heather je
rekla, a želudac joj se dizao dok je očajnički povlačila klinove.
„Ne bih prešao... ni deset metara.“

194
 Knjige.Club Books

„Mogu vas osloboditi!“

„I što onda?“ Pogledao ju je. „Jadna Petra je mrtva... Ja sam mrtav, ali... ali
možeš učiniti dvije stvari za mene.“
„Recite.“
„Jesi li ponijela džepni nož?“
„Da.“
„Prvo... želim... da mi prerežeš grlo.“
„Što?“
„Moraš mi pomoći... Previše sam slab da to sam učinim.“
Odmahnula je glavom. „Ne, molim vas. Bilo što drugo.“
„Ne mogu to učiniti, Heather. Ti... karotidna arterija je... na vratu.
Svojim nožićem možeš je presjeći i bit će gotovo sa mnom.“
„Ja... ja... Ne mogu to učiniti.“
„Trebam tvoju pomoć. Hoćeš li to učiniti?“
„Ne.“
„Držat ću te za ruku... Navodit ću te. Možeš li to učiniti?“
Odmahnula je glavom. Ali znala je da je on u pravu. Otvorila je usta i nečujno
„da“ izašlo je iz njih.
Hans joj je rekao što je druga stvar koju želi da učini. Činila se gorom nego
prva. I na to je pristala.
Izvadila je nož i rastvorila ga. Oslobodila mu je desno zapešće od žice. Držao
ju je za ruku i navodio do karotidne arterije, koja je slabo pulsirala na lijevoj strani
njegova vrata.
„Ovdje“, rekao je.
„Bojim se“, rekla je.
„Čega... se bojiš?“
„Hladnokrvnog ubijanja.“
„Heather, molim te, upamti... da nisi ti ona... koja me ubija. Oni su me ubili.
Oni su ubojice.“
Pokušala je ne gledati ravno u njega. Ali nije si mogla pomoći. Lice mu je
bilo uništeno tragovima ugriza, krastama i ranama.
„Molim te“, Hans je rekao, a ona je gurnula oštricu i zajedno su mu prerezali
grlo.
Brzo se izmaknula od šikljanja krvi iz arterije, gotovo se sudarivši s jadnom
Petrom.
Mravi su pojeli kožu s Petrina lica i dijelovi njezine lubanje sjajili su na svjetlu
lučne svjetiljke.
Hans je iskrvario za manje od minute. Bili su opet zajedno u smrti.

195
 Knjige.Club Books

Zadrhtala je i dopustila si da zaplače.

Duboko je uzdahnula i kimnula mu.
Nešto joj je palo na pamet. Ako je Petra ovdje, kao i Hans, zašto i Tom nije
ovdje? Što su napravili s Tomovim tijelom?
Uspaničeno ga je tražila minutu-dvije, ali bilo je jasno da su napravili nešto
drugo s Tomom.
Zašto?
Zato što su trebali Toma.
Zato što će Toma smjestiti s njom i s mrtvom djecom u auto na kopnu. Učinit
će da to izgleda kao automobilska nesreća. Ondje preko, daleko odavde.
Nizozemski par će nestati, ali Toma su morali negdje spremiti. Sigurno je u
hladnjaku u kući.
Odmahnula je glavom. „Neće im proći, je li, Petra?“
Mrtva lubanja inteligentne Nizozemke nacerila joj se.
Neće prevariti australskog mrtvozornika, je li? Prije ili poslije on ili ona
pogledat će pod mikroskop i primijetiti da su Tomove stanice promijenjene
ledom. Led usred australskog ljeta? To nema smisla. Mrtvozornik će pozvati
policiju; policija će otkriti posljednje odredište unesrećene obitelji...
Namrgodila se i kimnula.
To će biti plan B. Zeznuti ih iz groba. Plan A je zeznuti ih sad. Bilo je vrijeme
da izvrši drugi dio Hansove molbe. Dovoljno je oklijevala.
Izvukla je najbliži kolac koji je Hansa prikivao za zemlju, onaj pored njegova
lijevog stopala. Morala ga je izvući povlačenjem i pomicanjem. Heather je
povukla kolac do njega i nakon nešto truda i on je ispao. Povukla je i posljednji
kolac pored njegova lijevog zapešća. Hans je bio spreman za svoj dio osvete.

196
 Knjige.Club Books

38.

SKRIVEN IZA svog zida, Owen je gledao zmiju. Izgradio je zid u glavi, zid od cigli
baš kao u Minecraftu. Skrivao se iza zida kad se nije htio suočiti s nečim. Bilo je
mnogo nesuočavanja u proteklih godinu dana. Nije se suočio s maminom smrću.
Nije se suočio s tim što je tata upoznao Heather. Nije se suočio s time što je tata
oženio Heather. Nije se suočio s time što se Heather uselila. Nije se suočio s
dolaskom u Australiju i s tatinim ubojstvom. Nije se suočio s time da njih troje
bježe od pravih psihotičnih ubojica u stilu Pobješnjelog Maxa. A što je najvažnije,
nije se suočio s činjenicom da je on kriv za sve jer se skriva iza svog zida i ništa
ne govori...
Zid je bio izgrađen od betonskih blokova. Velikih sivih betonskih blokova
koje si u Minecraftu mogao lako premještati, ali u stvarnom životu bilo ih je teže
pomicati. Provirio je preko ruba zida u stvarni svijet, u stvarni život.
To je zasigurno bila zmija. Valjda ju je vatra probudila.
Zmije te ne gnjave ako ti ne gnjaviš njih - ako ne staneš slučajno na njih ili
nešto slično. Svi su govorili da zmije puštaju ljude na miru. Australske zmije nisu
bile izuzetak. Znao je mnogo o australskim zmijama. Istraživao je australske
zmije na mobitelu i računalu, danima prije putovanja. Nije samo čitao Wikipediju.
Čitao je e-knjige i kupio pravu knjigu s Amazona. Owen je znao da nije dobar u
sportu. Svi su govorili da ima „poteškoća s učenjem“. Neka su mu djeca govorila
da je glup kad ih učitelji nisu mogli čuti. Mama i tata jako su se trudili da škole
prihvate njegovu dijagnozu ADHD-a, tako da je sad uzimao lijekove i dobivao
više vremena na ispitima. Nije popio lijek već tri dana. Obično, kad bi napravio
stanku od Ritalina i lijekova protiv tjeskobe, postao bi nervozan i uznemiren, ali
sad nije bio uznemiren.
Osjećao se dobro dok je promatrao zmiju kako se odmotava i puzi u smjeru
uspavane Olivije. Bila je dugačka otprilike metar osamdeset i smećkasto-žuta. U
ovom dijelu Viktorije to je mogla biti samo australska rusoglavka.
Australska rusoglavka imala je šuplje očnjake pune otrova u prednjem dijelu
čeljusti. Sjetio se od riječi do riječi sve što je u Wallaceovim Zmijama Australije
pisalo o rusoglavki: „Njihov je otrov, po australskim mjerilima, samo umjereno
toksičan; međutim, ako se ugriz ne liječi, lako može ubiti odraslu osobu. Ne
postoji protuotrov za rusoglavku.“

197
 Knjige.Club Books

Rusoglavke su ubijale djecu u prošlosti. Jele su maleni plijen poput posuma i

zečeva. Povremeno su napadale veće mete poput vombata i valabija.
Izgleda li uspavana djevojčica poput uspavanog vombata?
Možda.
Bila je dobra sestra. Uglavnom.
Zmija se savila u osmicu. Podigla je glavu. „Stidljive su i povučene po prirodi,
i radije će pobjeći nego boriti se, ako je bijeg moguć“, pisalo je u knjizi.
Ova zmija svakako je mogla pobjeći. Bilo je dovoljno prostora između vatre
i zida u špilji. Nitko joj nije smetao.
Valjda je jako ogladnjela ovdje dolje.
Mislio je da će, ako zbilja ugrize Oliviju, i to biti njegova krivica.
Owen se vratio iza zida i još ga malo podigao.

198
 Knjige.Club Books

39.

AKO SE Nizozemci u nešto razumiju, to je voda.

Hans je znao da je farma O’Neillovih izgrađena na pjeskovitom akviferu. Nije
bilo rijeka i jezera na Otoku Nizozemaca, kiša nije imala kamo ići osim natrag u
ocean ili u te slojeve između kamenja. O’Neillovi su desetljećima crpili vodu iz
akvifera i morali su iskopati dublji bunar zato što se stara voda više nije
nadopunjavala. Stvarni bunar više nije bio nužan jer su vodu ispumpavali u
cisternu, ali zadržali su ga.
Hans je sve to vidio i znao je da su pogriješili.
Heather se uvjerila da nema nikoga. Dok su je mravi i dalje grizli, odvukla je
Hansa za noge do bunara devet metara dalje, na sjeveru ograđenog područja.
Vukla ga je polako i oprezno iz straha da će je psi čuti ili pokazati zanimanje.
Nekoliko radoznalih laveža bilo je sve što je čula. Psi su možda znali da se nešto
događa, ali još uvijek nisu bili pretjerano zabrinuti zbog toga.
Bunar je bio pokriven željeznom rešetkom radi zaštite od ptica i posuma.
Spustila je Hansa i podigla rešetku. Nije bila teška i oprezno ju je položila na
zemlju. Osjetila je još jednu veliku kap kiše na vratu.
Kanta s užetom visjela je na vrhu bunara za one koji su se htjeli napiti vode
na staromodni način.
Čvor je bio dvostruki zatezni - ništa uredno ni vješto - i odvezala ga je za
minutu. Tata joj je pokazao nekoliko čvorova koje je naučio u vojsci. Ovdje će
poslužiti jednostavni čvor. Lako ga je vezati u mraku. Napraviš šesticu, zec prođe
kroz rupu, protrči oko stabla i ode natrag u rupu.
Vezala je uže Hansu oko nogu i podigla ga na rub bazena. Djelomično
koristeći bunar kao polugu, spustila ga je. Ramena su je zatezala i znojila se, ali
ovaj improvizirani sustav kolotura upola je smanjivao težinu mehanikom koja je,
mislila je, grana fizike. Eto ti, Owene.
Spuštala ga je sve niže, sve dok pritisak nije počeo popuštati i dok nije bila
sigurna da pluta u vodi u bunaru. Pustila je uže i bacila ga u bunar za njim. Hans
je imao rane po cijelom tijelu, a što dulje njegovo tijelo bude plutalo u bunaru,
veće su šanse da će zagaditi izvor vode O’Neillovih.
Još joj je nešto palo na pamet.
Akumulator na farmi bio je uz vjetar od pasa.
Hm.
199
 Knjige.Club Books

- Otpuzala je do akumulatora na rubu farme. Bila je to velika zvijer, više nego

dovoljna za farmu i okolne kuće. Dizelski akumulator Caterpillar od osamsto
kilowatta. Gorivo za opskrbu moralo je biti u blizini.
Da. Dizel je bio u dvjema velikim plastičnim bačvama. Bile su preteške da ih
prevrne, a plastični materijal bio je oronuo, ali debeo i izrađen da bude otporan na
navale štetočina. Odlučnoj ženi s nožem možda bi trebala cijela noć da napravi
udubinu u njemu.
Obišla je bačve, tražeći sigurnosni ventil ili nešto slično i, zbilja, netko je
spojio pipac na jednu bačvu za punjenje prijenosnih kanti dizelom. Dvaput je
snažno odvrnula slavinu i dizel je počeo isticati na zemlju. Noć je još uvijek bila
topla i nešto dizela počelo je isparavati. Teško je zapaliti dizel u tekućem obliku,
ali dizelska para jako je zapaljiva. Trebala je ponijeti upaljač. Hoće li metak
poslužiti? Morat će provjeriti. Benzin je bio spremljen pored dizela u sličnoj
bačvi. Okrenula je ventil i pustila i benzin da isteče.
Bez dizela za stvaranje struje nema načina da napune dron.
Bez benzina nema četverocikla, motocikla ni kamioneta kad presuši gorivo u
spremnicima vozila.
Znala je da je dosad imala mnogo sreće. Nije bio trenutak da je izaziva.
Nestala je natrag u travi i unaokolo otišla do sjevernog dijela farme.
Počele su padati velike i spore kapi kiše.
Psi su bili vezani točno ispod prednjeg trijema. Njih tri. Nisu bili pravi psi
tragači, ali imali su nešto od goniča u sebi. Bili su iscrpljeni, ležali su pod svjetlom
na trijemu i povremeno gledali kako komarci ulijeću u zamke i cvilili kad je kiša
postala jača i hladnija. Bili su to dobri psi. Proveli su ugodan posljednji dan na
planetu Zemlji.
Legla je na zemlju i udobno se namjestila.
Skinula je pušku s ramena.
Njezin otac odrastao je loveći oposume i vjeverice među crvenim javorima i
drijenovima okruga McCreary u Kentuckyju, na samoj granici s Tennesseejem.
Heather je bila jedino dijete, pa joj je želio prenijeti znanje o puškama koje je
njemu njegov otac prenio. Premda nije bila uistinu zainteresirana, morala je
upamtiti mnogo toga. Naravno, sad se svega sjetila. Sjećala se već danima.
Uvijek uz vjetar. Uvijek nisko. Uvijek tiho.
Jednom kad se zbližite s puškom, ne možete zaboraviti. Napravila je mali
humak od zemlje ispod cijevi puške, točno onako kako ju je otac učio. Učvrstila
je humak, pazeći da cijev stoji vodoravno.
Stajala je.
Namjestila se i analizirala metu.
Povjetarac sa zapada na istok, nedovoljan da nešto promijeni na udaljenosti
od otprilike sto metara. Možda malo više; možda sto dvadeset metara. Pogledala

200
 Knjige.Club Books

je kroz dalekozor i upamtila gdje svaki pas leži. Podigla je pomoćni ciljnik na
repetirki i opet ga spustila. Nije joj trebao ciljnik za veći domet.
Nešto joj je svjetlucalo u vidnom polju, pet metara dalje, s njezine lijeve
strane. Pokušala je to ignorirati, ali nije mogla. Spustila je pušku i otpuzala do
svjetlucavog predmeta, namjeravajući ga prekriti zemljom, ali kad je došla
onamo, otkrila je da je to napola zakopana, stara i neotvorena limenka breskvi.
Stavila ju je u vrećicu i vratila se na položaj.
Podigla je pušku i čekala sve dok nije bila mirna, a ciljnik nepomičan.
„Žao mi je“, šapnula je i naciljala psa s bijelom mrljom na smeđoj njušci.
Očito alfa. Naciljala je njegovu krupnu slabinu. Spavao je. Pritisnula je obarač,
puška je opalila i trznula, a pas se prevrnuo u prašinu. Toliko prašine. Drugi pas
je ustao i počeo lajati. Povukla je zatvarač, a mjedeni spremnik izašao je uz
metalni zvuk. Ubacila je. sljedeći 303-kalibarski metak i kroz prašinu naciljala
drugog psa, koji je imao simpatičnu njušku dinga. Upucala ga je u vrat.
Izbacila je spremnik i ubacila još jedan 303-kalibarski metak.
Sva svjetla u kući već su bila upaljena i prozori su se otvarali.
Pokušala je naciljati trećeg psa, ali prašina se u gustim narančastim stupovima
dizala kroz tamu, poput fotografija oblaka u kojima nastaju zvijezde s teleskopa
Hubble.
Glava se pojavila na prozoru na nižem katu. Činilo se da je Ivanova.
Dovikivao je nešto nekome u dvorištu.
Njegov torzo bio je lakša meta nego psi - velika nepokretna meta u bijeloj
majici. Ali to nije bio plan i pustila ga je na miru.
Sve veća uzbunjenost oko kuće. Dreka, vika, čak i povremena pucnjava.
Netko je počeo zvoniti o zvono.
- Kiša je počela jako padati.
Pogledala je trijem. Prašina se konačno slegla, pa je naciljala trećeg psa. Lajao
je kao lud. Pogodila ga je u prsa, ubivši ga na mjestu.
Bio je to gadan potez, ali nužan.
Izbacila je metak i ubacila drugi. Zabacila je pušku preko ramena i otpuzala
dvadeset metara do pustopoljine.
Kiša je bila hladna, teška i dobra.
Možda su imali noćne i termalne ciljnike, tako da nije bio trenutak da ustane
i pobjedonosno procijeni što je učinila. Pripremila se za pokret, ali tad je Matt
izašao iz kuće sa svojim psom Blueom. Pas je počeo njušiti zrak.
Vjetar je promijenio smjer. Bila je između zaljeva i farme, a osvježavajući
povjetarac donijet će njezin miris.
Blue je počeo lajati.
Matt je pustio psa s uzice i vikao ostalima da umuknu.

201
 Knjige.Club Books

Blue je išao ravno prema njoj.

Bio je pametan pas.
To joj se sviđalo.
Pitala se koliko još metaka ima. Trebala je provjeriti. Vojnik uvijek zna, rekao
bi njezin otac.
Naciljala je duljinu tijela psa i stavila prst na okidač.
Pas je šepao prema njoj najbrže što je mogao.
„Hajde, Blue!“ netko je vikao.
„Hajde, mali, nađi kučku!“ Ivan je viknuo.
To je bila mnogo manja meta, slinavi obris koji je pokušavao juriti kroz
prašinu.
Svake sekunde udaljenost između njih se smanjivala, što je činilo pogodak
lakšim, ali mogli su je lakše naciljati.
Povukla je obarač i promašila.
Pas je uporno grabio dalje.
Povukla je zatvarač, napunila pušku, naciljala, pucala i Blueova je glava
eksplodirala. Trčao je još pola sekunde prije nego što se srušio u hrpi arterijske
krvi i prašine.
Čula je vrištanje s farme: „Upucala je Bluea! Kučka je upucala Bluea!
Uhvatite je!“
„Gdje je?“
„Ondje, pored gume!“
„Ondje?“
„Proklete budale, pucajte posvuda!“
Cijela farma bila je naelektrizirana. Pucnjava iz nekoliko sačmarica treštala
je.
Heather je već bila u pokretu. S puškom preko ramena, lica u prašini. Puzala
je po ispucanoj crvenoj zemlji, oštrom kamenju i školjkama koje su ledenjaci
izbacili s planina i spustili ovdje na Otok Nizozemaca u velikom otapanju prije
tisuća i tisuća godina. Puzala je, jedva dodirujući tlo, kako ne bi ostavila trag na
zemlji i crvene duhove u zraku.
Nisu odustajali.
Bila je noć i barbari su zbilja dolazili.
Jedino je pitanje bilo jesu li barbari oni ili je to ona.
Puzala je dok nije bila pedeset metara od mjesta na kojem je ispalila posljednji
hitac.
Šest muškaraca bilo je na dvorištu i ljutito uzvikivalo. Još trojica pucala su u
grmlje otprilike u smjeru iz kojeg je upravo došla.

202
 Knjige.Club Books

Dvojica su predstavljala nepokretne mete dok su glupo stajali jedan do

drugog.
Heather je pažljivo spustila pušku na zemlju i povukla zatvarač, a prazni
mjedeni spremnik odletio je po tlu, a da nije uhvatio svjetlost zvijezda i odao
njezin položaj. Opet je povukla zatvarač prema naprijed i stavila jedan od
dragocjenih posljednjih metaka u ležište.
Čula je kako žena vrišti u dvorištu. Pogledala je kroz dalekozor i vidjela da
Mama vrišti; stajala je iza vrata s mrežicom, napola vani, a napola u kući. Heather
je obgrlila pušku i gledala Mamu kroz ciljnik. Napola u tami, napola na svjetlu,
ali možda je vrijedilo pokušati? Ako otkineš zmiji glavu... S tom razlikom što ona
nije zmija, nego hidra. Mama je otvorila vrata s mrežicom i izašla na trijem.
„Mama! Vraćaj se unutra! Krenut ću Hiluxom!“ Matt je vikao.
„Ne govori mi što da radim!“
„Hej, Matte, mislim da je vidim! Ondje!“
Metak se odbio od stijene tri metra desno od Heather.
„Sranje!“ Primijetili su je.
Heather je sad puzala na jug da se spasi, što dalje od farme, dalje i dalje.
Nije pokušavala izbjeći malo bodljikavo žbunje ni oštro kamenje. Puzala je
na rukama, laktovima, koljenima i stopalima što je brže mogla. Pijesak, stijena,
kamen, crvena prašina, trnje... pucnjava u njezinoj blizini. Isprva povremena, a
onda češća. Dvanaestak muškaraca i žena pucalo je u grmlje južno od kuće.
Sačmarice i puške, a onda, probivši se kroz ostale zvukove, obeshrabrujući i
užasavajući ra-ta-ta kalašnjikova.
Priljubila se uz zemlju.
Kalašnjikov je rasturio teren osam metara lijevo od nje, a meci su se zabijali
u stari željezni spremnik za vodu, odbijajući se u svim smjerovima. Rikošet ju je
mogao ubiti jednako kao i izravni pogodak.
„Učini to, Mama!“ netko je viknuo iza nje.
„Kreni!“ Mama je rekla.
Kreni kamo?
Pucanj iz sačmarice proparao je zrak.
Heather je na brzinu pogledala iza sebe. Vidjela je Mamu u Toyoti Hilux, koja
se kretala otprilike u njezinu smjeru. Nagnula se kroz prozor s oružjem. Mama je
eksplodirala u svjetlu kad je zapucala iz sačmarice.
Heather se stisnula kad je užarena sačma proparala zrak iznad njezine glave.
Mislila sam da stara kučka ne može hodati!
Heather više nije imala izbora. Ustala je i potrčala prema uzvisini u mraku.
Svjetla Toyote obasjala su je. Mama je punila sačmaricu. Heather se bacila na
zemlju kad je Mama zapucala. Kuglice sačme ovaj put bile su tako blizu da je čula
kad su prozujale pored nje.
203
 Knjige.Club Books

Oslonila se na jedno koljeno i repetirkom naciljala vozača Hiluxa. Matta.

Vidio je da ga cilja. Očajnički je skrenuo. Pritisnula je obarač i ništa se nije
dogodilo. Izbacila je potrošeni spremnik. Prtljala je po vrećici, našla 303-
kalibarski metak, ubacila ga, naciljala i povukla obarač.
Metak je razbio vjetrobransko staklo. Čula je škripanje kočnica i Toyota ju je
prestala pratiti.
Ili je ubila Matta, ili se predomislio o potjeri.
Trčala je i trčala.
Potrazi su se pridružili i motocikli, jedan je išao na jug, drugi na sjever.
Pojavio se i četverocikl, čak i dron.
Kad je prešla gotovo tisuću metara, zaustavila se, umirila disanje i napila se
vode iz termosice.
Odjednom su se sva svjetla na farmi ugasila.
U akumulatoru nije više bilo dizela.
Provjerila je stanje sa streljivom. Imala je još tri metka u vrećici.
Vrijedi li riskirati s hicem s tisuću metara? Vrijedi li potrošiti jedan od
preostala tri metka u pokušaju da zapali pare od dizela i benzina?
Zašto ne?
Legla je na zemlju, podigla dugometni ciljnik i naciljala malo iznad crne mase
spremnika za gorivo za akumulator.
U glavi joj je svirala pjesma „Day of the Lords“ Joy Division.
Sad pažljivo.
Polako.
Povukla je obarač.
303-kalibarski metak prošao je kroz spremnik za dizel, ne zapalivši ništa.
Kvragu.
Možda još jednom?
Kvragu sve. Cupnula je zatvarač. Naciljala. Pritisnula je obarač, a puška se
ugodno zabila u njezino desno rame. Eksploziv iz patrone izbacio je prednji dio
topovskog zrna, koje je poslalo bačvu u zrak uz blagu navalu dima i slatkasti miris
baruta. Metak je bio na putanji sudara sa svojom metom otkad je 1941. proizveden
u sjevernom Londonu. Putovao je preko pustopoljine brzinom od šesto metara u
sekundi.
Došlo je do žute eksplozije koja je bila tako velika da je možda mogla privući
pažnju na kopnu. Slušala je grmljavinu pune dvije sekunde nakon što je vidjela
plamen.
„To je za Toma! Bio je liječnik! I za Hansa i Petru. I zato što ste nasmrt
prestrašili moju djecu!“ rekla je, ustala i pokazala srednji prst.

204
 Knjige.Club Books

40.

PRETRČALA JE osamsto metara prije nego što je stala i otpila gutljaj iz termosice.
Kiša je počela jače padati. Plošna munja iscrtala je njezin obris na obzoru.
Mirisalo je na kišu u Seattleu. Na jele. Nije mirisalo na ovaj sprženi kontinent.
Pitala se miriše li sva kiša isto.
Jadni mrtvi Tom bi znao.
Trebalo joj je četrdeset pet minuta da se vrati u špilju.
O’Neillovi su mogli nabaviti još pasa, ali psi su sad bili mrtvi i njih troje bili
su sigurni.
Owen je sjedio pored vatre i čekao je.
„Hej, Owene“, rekla je.
„Hej“, rekao je. „Mokra si.“
„Pada kiša. Nisam mogla naći još mesa. Je li ovdje sve u redu?“
„Da... Ubio sam zmiju.“
„Ti si... što?“
„Ondje, uza zid. Nisam znao hoće li nas gnjaviti ili ne, ali puzala je prema
Oliviji, pa sam je morao ubiti.“
Heather je bila zaprepaštena. „Što? Zmija? Šališ se?“
„Eno je pored zida.“
Heather je skinula pušku s ramena. Pored zida uistinu je bila mrtva zmija.
Smeđa zmija dugačka otprilike sto osamdeset centimetara.
„Mislio sam da će gledati svoja posla. Uglavnom to čine, znaš. Ali tad je
počela puzati prema Oliviji. Gledao sam je iza svog zida. Ja imam taj svoj zid.“
„Znam.“
„Bio sam iza zida, ali provirivao sam i počela se približavati, pa sam je morao
ubiti.“
„O, Owene! O, Bože!“ rekla je, obujmivši ga rukama i zagrlivši ga. „Nisi čak
ni probudio Oliviju?“
„Čemu? Ubio sam je.“
Olivia je još uvijek spavala, sklupčana s druge strane vatre.
„Kako si je ubio?“

205
 Knjige.Club Books

„Uzeo sam veliki kamen i bacio ga na nju. Promašio sam. Kamen je udario o
zid špilje, ali pao je zmiji na leđa, prikliještivši je. Uzeo sam drugi kamen,
približio se i spustio ga zmiji na glavu.“
„Isuse, Owene! Što da te ugrizla? Ili da je štrcnula otrov prema tebi?“
„Ne rade to.“
Heather je otišla onamo vidjeti zmiju. „Gdje si to naučio?“
„Iz knjige o zmijama i s kanala o primitivnoj tehnologiji na YouTubeu. Taj
tip radi bezbroj stvari s kamenjem. Trebala bi pogledati. Mislim da nije bila posve
budna. One su hladnokrvne. Moraju se ugrijati. Tako da to i nije bila poštena
borba.“
Olivia se probudila. „Vratila si se“, rekla je.
„Owene, reci joj što si napravio dok provjeravam ima li u ostatku špilje drugih
gostiju.“
„Ne bih, ovaj... Ne želim se praviti važan.“
„Ovaj put smiješ se praviti važan.“
Owen je rekao Oliviji za zmiju. Olivia mu nije vjerovala dok joj je nije
pokazao. Zagrlila ga je, što on nije mogao vjerovati. Heather nije našla druge
zmije u špilji.
„Zaboravila sam vam reći, djeco, našla sam limenku breskvi“, rekla je, vadeći
je iz vrećice.
„Ludo, sigurno je stara pedeset godina“, Owen je rekao.
„Misliš da su dobre za jelo?“ Olivia je pitala.
„Možemo saznati samo na jedan način.“
Heather je zabila mačetu u poklopac i oprezno otvorila limenku.
Jeli su breskve.
Bile su to breskve najboljeg okusa u povijesti čovječanstva.
Djeca su popila sok od breskve, razgovarala, čak se i smijala.
Sjedili su oko vatre i Heather je bacila pogled na Owenovu domaću zadaću iz
prirode. Nije ju shvaćala, ali Olivia i Owen su joj objasnili.
„Trebamo glazbu“, Olivia je rekla.
„Hajde onda“, Heather je rekla.
Isprva stidljivo, ali zatim sve sigurnije, Olivia je otpjevala i odrepala cijelu
pjesmu Pink Friday Nicki Minaj, a Owen joj se pridružio u refrenu.
„A tvoja glazba?“ Olivia je rekla.
„Ne bi vam se svidjela. Ja sam u pogrešnom vremenu. Uglavnom.“
Ali navaljivali su dok je raspirivala vatru. Željeli su priču ili pjesmu.
Predložila je da će pjevati nešto od Grete Van Fleet, Tame Impale ili Lane, ali
Olivia je zapravo željela retro-hipsterske pjesme, pa je na kraju otpjevala cijeli
White Album, uključujući i loše pjesme.
206
 Knjige.Club Books

„Stvarno znaš pjevati“, Olivia je rekla, a to je i mislila.

„Da“, Owen se složio.
„Hvala vam.“
Zijevali su, protezali se, razgovarali i zaspali jedno niz drugo. Djeca imaju dar
za spavanje. Bili su tako mirni, dio sutrašnjice kad sve ovo prođe.
Heather je očistila pušku i stavila je na dohvat ruke.
Imala je još jedan metak.
Zatvorila je oči, ispružila se na pjeskovitu podu špilje i za nekoliko minuta i
ona je kroz tamnoplavu ponoć upala u dubok san.
Sanjala je. Djeca su sanjala. Snovi su bili isprekidani.
Na zemlji poviše njih vladali su kaos, oluja i munje, ali ovdje dolje u
podzemlju bilo je posve tiho.

207
 Knjige.Club Books

41.

SUNCE JE postalo staro željezo, pa krv, pa izblijedjela žuta plastika s igrališta.

Sjedila je na grani drveta i kroz dalekozor promatrala vodu i kopno. Možda je
mogla pokušati pucati onamo, ali udaljenost je bila tri kilometra i nije mogla biti
sigurna hoće li pogoditi nešto ili privući pažnju. Streljivo je bilo dragocjeno.
Gledala je kako se leđna peraja pojavljuje i nestaje u valovima.
Drvo se počelo tresti. Pogledala je dolje. Owen se penjao. Prešao je najniže
grane, pa više, pa još više. Stara Heather bi mu rekla da pazi, ali sad mu nije
trebalo mnogo govoriti. „Hej“, rekla je.
„Što radiš?“ pitao je.
„Promatram.“
„Koja je ono ptica?“
„Koja?“
„Ona pored vrane na drugom stablu.“
„Ah, ta. Ne znam. Neka grabljivica. Australski sivi sokol? Evo, pogledaj kroz
dalekozor.“ Dodala mu je dalekozor i nastavila mozgati.
Olivia je bila u podnožju stabla. „Mogu li doći gore?“ pitala je. „Naravno.“
Olivia se popela na eukaliptus i sjela na granu pored Owena.
Heather se bolje namjestila i pogledala u smjeru farme. Nije ju mogla vidjeti
odavde, ali mogla je razaznati crnu liniju dima koja se dizala iz tog smjera.
„Ptica s crvenim prsima - koja bi to ptica mogla biti?“ Owen je pitao dok joj
je vraćao dalekozor.
„Bože, ne znam, Owene. Bila je velika greška ne ponijeti vodič za australske
ptice. Ne znam zašto se nisam sjetila toga“, rekla je i izoštrila fokus. „Možda neki
jastreb?“
„Bi li tata znao?“
„On je sve znao.“
„Nije znao ništa o pticama“, Olivia je rekla.
„Moram obaviti nuždu. Broj dva“, Owen je rekao.
Heather je znala u čemu je problem. „Obrisi se travom. To su valjda ljudi
činili dvije stotine tisuća godina prije izuma toaletnog papira.“

208
 Knjige.Club Books

Otišao je na dvije minute. Kad se vratio na stablo, kimnuo je. „Poslužila je.
Ali sad sam gladan“, rekao je.
„Ne možemo skupljati jaja po danu. Što je sa zmijom? Mislite li da je možemo
pojesti?“ Heather je pitala.
„Otrovna je!“ Olivia je rekla.
„Da, otrovna je, ali može se jesti! Budalo!“ Owen je rekao.
„Ne vrijeđaj sestru.“
„On je budala!“ Olivia je rekla.
„Ispričaj se, Olivia.“
„Neka se on prvi ispriča.“
To je obično moglo trajati petnaest do dvadeset minuta, ali danas je Owen
samo rekao: „Oprosti, nisam tako mislio“, a Olivia je rekla: „I meni je žao, ni ja
nisam tako mislila“, kao da su djeca s nekog obiteljskog televizijskog kanala.
„Okrutno je što im jedemo jaja nakon što dolete tako daleko“, Owen je rekao.
„Onda ćemo naći nešto drugo.“
Heather je promotrila nebo. Znala je da će ih O’Neillovi prije ili poslije
nastaviti tražiti. Ali bez pasa i s malo goriva u vozilima možda neće napredovati
tako brzo. I možda će se ovog jutra početi osjećati slabo zbog zatrovanog bunara.
„Naučila si sve o pticama u tom mjestu u kojem si odrasla?“ Olivia je pitala.
„Na Otoku gusaka. Da, jesam.“
„Zašto si otišla?“ Olivia je pitala.
„Ovaj, valjda sam ušla u fazu kad su moji roditelji odjednom prestali uvijek
biti u pravu i počeli uvijek biti u krivu.“
Olivia je kimnula, skočila sa stabla i odšetala do starog razbijenog autobusa.
„Meni se to nikad neće dogoditi zato što nemam roditelje“, Owen je rekao.
Heather je progutala pljuvačku. „Owene...“
„Hej, pogledajte što imam“, Olivia je rekla. Bio je to bočni retrovizor s
autobusa. „Korisno, zar ne?“
„Naravno da je korisno! Možemo signalizirati avionima u prolazu. Ovako
uhvatiš Sunčevu svjetlost“, Owen je rekao, spustivši se sa stabla i zgrabivši
retrovizor.
„Hej, ja sam ga našla!“ Olivia je rekla, zgrabivši ga od njega.
„Mogu li vidjeti?“ Heather je pitala.
Olivia ga je donijela, stala na vrhove prstiju i pružila joj ga. Heather je
uhvatila svoj odraz u zrcalu. Njezino preplanulo lice bilo je prekriveno krvlju i
prašinom. Kosa joj je bila zapetljana i raščupana. Oči su joj bile duboko usađene,
a desni kapak natečen. Imala je žutu masnicu na čelu, posjekotinu preko lijeve
obrve i još jednu posjekotinu na obrazu za koju se nije mogla sjetiti kad ju je
dobila.
209
 Knjige.Club Books

„Jao, izgledam užasno“, rekla je uz smijeh i vratila retrovizor Oliviji.

„O, Bože, na što sličim“, Olivia je rekla. Bila je puna opeklina, kosa joj je bila
zapetljana, a oči crvene.
„Daj da se vidim“, Owen je rekao.
Opekline nisu popravile ni njegov izgled.
„Kako se sve ovo dogodilo? Kako smo postali tako... izgubljeni?“ Olivia je
tiho rekla i sjela na zemlju.
„Nismo izgubljeni. Znamo gdje smo“, Owen je rekao.
„Znaš što mislim.“
Heather je sišla sa stabla. „Došli smo u drugi svijet, vozili smo prebrzo i
pogodili ženu. To je sve“, blago je rekla.
„Da“, Olivia se složila.
Heather je sjela i rukama obgrlila Oliviju oko struka. Owen je sjeo, pa je
Heather i njega zagrlila.
„Nismo stvarno izgubljeni, je li?“ Olivia je pitala.
„Ne“, Heather je rekla. Možda su prije bili, ali više nisu. Znaju ovo mjesto.
Ovaj čudni kontinent bez snijega u veljači. Tako narančast. Tako crven.
„Jesi li cijeli život živjela u zaljevu Puget?“ Olivia je pitala.
„Zapravo, rođena sam u Kansasu“, Heather je odgovorila.
„Gdje?“
„U mjestu koje se zove Fort Riley. Ne sjećam ga se dobro. Odselili smo se
kad sam bila mala.“
„Kakva je to bila utvrda?“ Owen je pitao.
„Velika vojna utvrda. Oba moja roditelja bila su u vojsci.“
„Jesi li ti bila u vojsci?“ Owen je pitao.
„Ne.“
„Kakve si poslove radila?“ Olivia je pitala.
„Kad sam otišla s Otoka gusaka, radila sam nekoliko poslova. Bila sam
konobarica. Radila sam na recepciji u bolnici ratnih veterana. Pokušala sam biti
pjevačica. Proricala sam sudbinu pomoću I Chinga na tržnici Pike Place. Jedno
vrijeme bila sam beskućnica. Preko prijateljice završila sam tečaj za maserku.
Tako sam upoznala vašeg tatu.“
„Kako si uopće završila na Otoku gusaka?“
„Kad se moj otac vratio iz rata, imao je mnogo problema i poteškoća. Sustav
liječenja psihičkih poteškoća ratnih veterana je labirint... Uglavnom, moja mama
dobro je poznavala Puget. Ona je iz zaljeva Neah. Znate li gdje je to?“
„Ne“, Olivia je rekla.
„Znaš one planine koje se vide iz naše kuće?“

210
 Knjige.Club Books

„U Seattleu?“ pitala je, kao da je to izmišljeno mjesto.

„Da. E pa, to je Nacionalni park Olympic, a iza njega, na samoj granici
Amerike, nalazi se mjesto koje se zove zaljev Neah, odakle je mama moje mame.
To je rezervat naroda Makah. Kad su se njezini roditelji razveli, moja mama
živjela je ondje neko vrijeme. Kad je napunila osamnaest godina, otišla je i
prijavila se u vojsku, a ondje je upoznala mog tatu. Nakon rata mnogi su veterani
napustili vojsku i preselili se na Pacifički sjeverozapad i mnogi od njih imali su
problema, a moja mama znala je za zajednicu na Otoku gusaka u kojoj su se mogli
zajedno oporaviti. To je zvučalo dobro mom tati, pa smo se preselili tamo i ondje
sam najvećim dijelom odrasla.“
„Je li ti se sviđalo?“
„Da. Nisam znala za ništa drugo. Ali, kao što sam rekla, kad sam postala
tinejdžerica, znala sam da moram otići; morala sam vidjeti svijeta. Nisam mogla
zauvijek ostati ondje.“
„I sad si vidjela svijeta. Sad znaš da je svijet jako loše mjesto“, Owen je rekao.
Heather se nasmijala. A zatim i Olivia. A zatim se čak i Owen nasmijao.
Sunce se nastavilo dizati nad zaljevom, iznad otoka, iznad drugih otoka, iznad
kontinenta. Imalo je iskustva. Radilo je to već milijunima godina.
„Možeš li mi pogledati ruku?“ Olivia je pitala.
„To je ugriz komarca. Nemoj se češati“, Heather je rekla.
Izgledalo je gore od ugriza komarca. Izgledalo je kao ugriz štrka. Možda se
za dan-dva razviju ličinke, ali nije imalo smisla sad zabrinjavati Oliviju time.
Očistila je ranu majicom Sveučilišta Leiden, potapšala Oliviju po glavi i
glasom kojim majke govore već deset tisuća generacija rekla: „Dobro je, dušo, bit
će sve u redu.“
„Gdje ćemo živjeti kad se vratimo u Ameriku?“ Owen je pitao.
„Možemo otići živjeti s djedom Johnom i bakom Bess. Ne moraš se brinuti o
nama ako ne želiš“, Olivia je rekla Heather.
„Želite li da se i dalje brinem o vama?“ Heather je pitala.
„Želiš li ti?“
„Zbilja želim“, Heather je rekla.
Olivia se osmjehnula, a onda se i Owen osmjehnuo. „Želim posjećivati djeda
Johna, ali ne želim živjeti s njima“, rekao je.
„Možemo učiniti što god želimo“, Heather je rekla.
„Hajdemo pogledati što je tamo “, Owen je rekao i djeca su se otišla igrati
pored razbijenog autobusa.
Heather ih je promatrala.
Dan je bio prekrasan. Lelujava trava. Nježno plavo nebo. Ružičaste čaplje nad
zrcalnim morem.

211
 Knjige.Club Books

„Uh-uh!“ Owen je rekao.

„Što je?“ Heather je viknula.
„Našao sam još jednu od onih zamki za lisice iza autobusa.“
„Ne približavaj joj se!“ Heather je otišla vidjeti. Bila je to još jedna zamka za
životinje opasna izgleda, slična onoj na koju su gotovo stali u streljani, crvenih
zahrđalih zuba i crnih željeznih kliješta. Došla je u iskušenje da je aktivira štapom,
ali predomislila se. Ako budu morali ostati ovdje još jednu noć, možda se u nju
uhvati ovca ili zec. Nije vidjela ovce i zečeve izvan farme, ali nikad se ne zna.
Iznijela je djeci svoj plan, a zatim označila zamku štapovima s komadima
tkanine koju je otkinula s majice.
„Nitko ne smije ni blizu stražnjeg dijela autobusa!“ rekla je i temeljito
pretražila brdo da provjeri ima li još zamki.
Kad je to obavila, Heather je ponovo uzela voki-toki. Baterija je ostala na
jednoj crtici.
„Zovem se Heather Baxter. Trebamo policiju. Zapeli smo na Otoku
Nizozemaca u Viktoriji...“
Ponovila je poruku na svim kanalima, dok je svjetlo baterije blijedjelo.
Odjednom, na drugom kanalu, glas se probio kroz šum.
„Heather, jesi li to ti?“
„Ja sam. Tko je to?“
„Heather, ovdje Matt. Što si to napravila?“
„Kako to misliš, Matte?“
„Svi smo bolesni, Heather. Proljev, a neki i povraćaju! Hans! Bože, Heather!
Zatrovala si bunar!“
„Čini se da nas danas nećete loviti, je li?“
„Upucala si Bluea! Bio je dobar pas. Isuse. I ostale pse! I prokleti
akumulator!“
„Znaš što? Samo dovezite trajekt i pustite nas da odemo na kopno i svi vaši
problemi bit će riješeni.“
„Smiješno. Naši problemi neće biti riješeni - otići ćeš na policiju!“
„Neću ništa reći.“
„Sranje, ti ni ne znaš, je li?“ Matt je rekao.
„Što ne znam?“
„Sinoć smo se pokušavali dogovoriti s prokletim Tomom kad je nastao
pakao.“
„O čemu govoriš?“
„Kako to misliš, o čemu govorim?“
„Rekao si da ste se pokušavali dogovoriti s Tomom.“

212
 Knjige.Club Books

„Isuse, zbilja ne znaš, je li? Gillian je medicinska sestra. Ona... Isuse Kriste.
Čekaj.“
Heather je zatvorila oči. Zanjihala se, pa se uspravila.
Što je on... Sigurno je...
Obuzela ju je hladnoća. Smrtna hladnoća.
„Heather... Ne razumijem te. Napala si farmu, a pokušavao sam postići
dogovor. Što radiš?“
Glas na radiju. Nevjerojatno. Bio je to Tom.

213
 Knjige.Club Books

42.

NJEZINA STARA prijateljica vrana žutim okom zurila je u nju dok se svijet vraćao
u ravninu.
Sigurno se onesvijestila.
Nikad se prije nije onesvijestila.
Zar se ljudi ne onesvješćuju samo u romanima s likovima koji se zovu Darcy
i Rochester? Nitko se ne onesvješćuje u stvarnom svijetu.
„Heather!“
Što se dog... O, Bože. Podignula je voki-toki. „Tome? Jesi li to ti?“
„Heather?“
„Ovdje sam.“
„I ja sam ovdje.“
„Kako?“
„Spasili su me. Gillian me spasila...“
„Kako si...“
„Gillian. Ona je medicinska sestra. Slušaj, Heather, teško mi je govoriti.
Mislim da sam postigao dogovor.“
„Dogovor? Što? Tome... Kako im možeš vjerovati nakon svega ovoga?“
„Moramo, Heather... jedina šansa da se izvučemo živi... teško govoriti... Dat
ću voki-toki Mattu.“
„Ne!“
Šum.
„Tome? Tome!“
„Ovdje Matt. Heather, čuješ li me?“
„Čujem te.“
„Tom je u užasnom stanju. Ne može dugo govoriti. Probijeno mu je plućno
krilo.“
„Živ je? Nemoguće! Vidjela sam kad je izboden!“
„Vidjela si da je uboden nožem. Gillian ga je spasila. Sva zabačena mjesta u
Australiji imaju opremu za hitnu pomoć. Kad ga je mala Niamh našla, još je disao.
Gillian je bila medicinska sestra. Zakrpali smo ga najbolje što smo mogli. Prava

214
 Knjige.Club Books

hitna operacija, Gillian je rekla. Probušeno mu je plućno krilo i vjerojatno

oštećena jetra. Mora u bolnicu, Heather. Loše je.“
Heather je briznula u plač. „Djeca ne znaju da je živ. Pričekaj da odem po
njih.“
„Prvo ću razgovarati s tobom, Heather. Mi smo se dogovorili. Unatoč svemu
što si učinila. Zapravo, neka ti Tom objasni“, Matt je rekao.
Još šuma prije nego što se opet začuo Tomov slabi glas. „Jesu li djeca dobro?“
„Da.“
„Jesi li ti dobro?“
„Da, Tome, dobro sam!“
„Dobro... Mislim da im moramo... vjerovati. Uspjet ćemo“, Tom je rekao prije
nego što ga je uhvatio napadaj kašlja.
Matt se opet javio. „Izgubio je mnogo krvi. Treba operaciju i transfuziju.
Moramo ovo brzo obaviti, Heather. Morat ćete doći na farmu. Možeš sa mnom
otići na banku i podići ćemo gotovinu, a onda, kad se vratimo, pustit ćemo vas.
To je novi dogovor. Sve je riješeno. Tom je pristao.“
Zvučalo je tako razumno.
Ali ti su ljudi ludi.
Što su sve učinili. Svi oni suludi, užasni, odvratni, sadistički postupci.
„Lovili ste nas. Htjeli ste nas ubiti!“ Heather je rekla.
„Pokušavali smo vas pronaći! Što misliš, zašto smo doveli pse?“ Matt je
rekao.
„Ubili ste Petru!“
„Ne, napala je pse, pa su je počeli gristi“, Matt je rekao. „Pokušali smo pucati
u njih, ali Ivan ju je pogodio u leđa. Razmisli malo, Heather. Tko je ovdje
negativac? Došli ste u naš dom. Ubili ste Ellen. Napala si našu farmu. Ubila si
pse. Ne možemo naći Jacka, a ti imaš njegovu prokletu pušku. Želiš li to
objasniti?“
„Ne.“
„Ti si negativka! Gledali smo svoja posla, živjeli mirno, a onda ste vi došli.
Moja obitelj nije ništa napravila tvojoj obitelji. A ti si napravila kaos.“
„Jacko me htio silovati.“
„E pa, prokletog Jacka više nema, je li? Onda, Heather, što misliš? Želiš li se
izvući iz ovoga živa?“
Zvučalo je gotovo uvjerljivo. Tom je ubio Ellen. Ona je to pokušala zataškati.
Ali to nije imalo... Ne. „Hans. Ono što ste napravili Hansu...“
„Da, znam“, Matt je rekao. „Sranje. To je bio ludi Jacko. Ivan i Jacko pokušali
su ga natjerati da progovori. Ludo, znam. Gledaj, ovdje postoje dvije različite

215
 Knjige.Club Books

frakcije, Heather. Komplicirano je. Pokušavam učiniti ono što je najbolje za nas i
za tvoju obitelj... Tom želi razgovarati s djecom. Možeš li ih dovesti?“
Heather je sad zbilja plakala. Owen i Olivia sjedili su u kabini razbijenog
autobusa i gledali je.
„Dolazite ovamo! Oboje!“
Dotrčali su. Morala je suzbiti poriv za povraćanjem. Morala je govoriti
sigurnim glasom. „Vaš otac. Živ je“, Heather je rekla i pružila Oliviji voki-toki.
Djeca su slušala, a Tom je govorio.
Heather se maknula daleko od njih. Da im da prostora. To je obiteljsko
vrijeme. Privatno. Nema nikakve veze s njom.
Sjela je u sjenu najudaljenijeg eukaliptusa, na čvornati korijen tako pocrnio i
ulašten višestrukim vatrenim stihijama da je gotovo mogla vidjeti svoj odraz u
njemu.
Sinoćnja kiša promijenila je brdo.
Cvijeće je izvirivalo iz trave. Crveno, plavo i žuto cvijeće - nije znala koje
vrste. Kukci su lebdjeli nad cvijećem, a ptičice su se obrušavale odasvud i jele
koliko su god htjele.
„Heather! Heather!“
Olivia ju je dozivala. Vratila se k bratu i sestri. „Ovdje sam“, rekla je.
„Matt želi razgovarati s tobom“, Olivia je rekla.
Kimnula je i uzela voki-toki. „Matte?“
„Moramo ovo riješiti danas. Sad. Gdje ste, Heather?“
„Nalazimo se sjeverno od... Negdje.“
„Možete li pješice doći do farme?“
„Da“
„Jesu li djeca dovoljno dobro da hodaju ili trebamo poslati auto po njih?“
„Djeca su dobro.“
„U redu, onda hodajte do farme. Dođite podignutih ruku. Vidimo se uskoro.“
U glavi joj. je bubnjalo.
„Ne“, rekla je.
„Što ne?“
„Neću to učiniti. Ubili ste Petru i mučili Hansa. Stisnuli ste Toma i ne
vjerujem vam, Matte.“
„Opet ćeš sve zeznuti, Heather“, Matt je rekao.
„Želim... Želim...“
„Što želiš?“
„Želim razgovarati s Tomom nasamo. Želim da mi on kaže da vam mogu
vjerovati.“

216
 Knjige.Club Books

„Ne, stara, dogovor je dogovor. Gotovo je. Dođite na farmu.“

„Ne pristajem na taj dogovor. Tom je pod pritiskom; ne znam čime mu
prijetite. Imam dva uvjeta. Prvo, želim osobno razgovarati s Tomom, nasamo, bez
drugih ljudi, prije nego što pristanem na to da ćemo se svi predati. Drugo, ja ću
ostati ovdje kao taokinja, a ne djeca. Ja. Tom će povesti djecu sa sobom kad ode
po novac. Djeca će otići s otoka s Tomom i nikad se neće vratiti. Kad se vratiš s
novcem, pustit ćeš me da odem.“
Matt je napravio dugu stanku prije nego što se ponovo javio preko voki-tokija.
„Pristajemo na drugi uvjet“, rekao je. „Tom može odvesti djecu u Melbourne
ako ćeš ti ostati kao taokinja. Ali ne možemo pristati na prvi uvjet. Ne možemo
micati Toma.“
„Moram ga vidjeti, moram razgovarati s njim, moram znati da je sigurno.
Mora me uvjeriti da vam mogu vjerovati nakon svega što sam vidjela“, Heather
je bila uporna.
Nastala je još jedna duga stanka prije nego što se Matt opet javio.
„Dobro. Ovako ćemo - sjeveroistočno od farme je područje spržene
pustopoljine. Trava je ondje potpuno sasušena. Nema mjesta za skrivanje. Tamo
je jedan crni i usahli eukaliptus.“
„Znam gdje je to“, Heather je rekla.
„Možeš se tamo naći s Tomom. Možemo sve pripremiti danas, kasnije. Šest
sati popodne.“
„Bit ću tamo“, Heather je rekla.

217
 Knjige.Club Books

43.

NAKON ŠTO je prebacila repetirku preko ramena, Heather je dala Owenu

dalekozor, a Oliviji termosicu.
Uhvatila je Oliviju i Owena za ruku, pa su kroz treslicu, spinifex, klokanovu
travu i zupčicu krenuli prema jugu.
Više nije osjećala travke i čičke.
Ništa nije osjećala.
Ni muhe.
Ni vrućinu.
Nitko nije govorio.
Dogovorit će se. To je najbolji mogući dogovor. Htjela je da djeca odu s otoka.
Ona će ostati ovdje.
Danny, a možda i neki drugi, pokušat će je silovati. Matt ih možda pokuša
zaustaviti, ali on je zet, a ne brat.
Tom to sigurno zna. On je dobar i moralan čovjek, ali je isto tako i očajan.
Svakim korakom bila je bliže užasu.
Mozgala je, tražeći alternativu.
Međutim, nije je bilo.
Dogodilo se čudo. Tom, kojeg je vidjela ubijenog, bio je živ!
Bio je najpametniji čovjek kojeg je znala. A ako im je on vjerovao, i ona će
im morati vjerovati.
Nastavili su hodati u tišini.
Sunce će zaći za otprilike sat vremena.
Sad su već bili blizu.
Farma nije bila vidljiva jer je ležala u udolini između dva brda, ali vidjela je
oblak bijelog dima od vatre za kuhanje. Sigurno su prokuhavali vodu iz bunara da
bi je mogli piti.
Nasmiješila se na tu pomisao.
Unatoč onome što je Matt rekao, bilo joj je drago da su ih Hans i ona omeli.
Zaslužili su. A njezin plan možda bi uspio. Otrovala ih je, ubila im je pse, uništila
gorivo. Da ih je nastavila napadati i zagorčala im život do kraja, možda bi joj dali
trajekt samo da je se riješe.
218
 Knjige.Club Books

Možda.
Došli su do vrha brda i sad je na drugom brdu vidjela usahli eukaliptus
okružen sprženom zemljom.
„Dakle, to je to“, rekla je, osmjehnuvši se djeci. „Moći ćete vidjeti tatu i otići
kući.“
„Što će biti s tobom?“ Olivia je pitala.
„Napravit ćemo razmjenu. Ostat ću s njima kao nekakva taokinja, recimo to
tako. Kad se vratite u grad, Tom će im dati novac i onda će me pustiti.“
„Vjerovat ćemo im?“ Olivia je rekla.
„Da. Tvoj tata misli da možemo. Spasili su mu život.“
Owen je odmahnuo glavom i sjeo u travu.
„Hajde, Owene.“
„Sjedni, molim te“, rekao je.
Gledao ju je ozbiljno. Pogled mu je bio čvrst. U godinu dana, otkad ga
poznaje, nikad ga nije vidjela tako odlučnog.
„Što je, Owene?“
„Molim vas, sjednite - ako budemo dugo stajali, vidjet će nas“, rekao je.
„Dobro.“
I ona i Olivia sjele su u visoku travu.
„Ne želim da pristaneš na taj dogovor“, Owen je rekao.
„Ne želim ni ja, ali to je jedini način da nam se vaš tata vrati.“
Teško je nalazio riječi.
Čekala je.
„Ja... želim ostati s tobom. Ne želim da se tata vrati“, Owen je rekao.
„O čemu govoriš?“ Heather je pitala.
„Znaš da sam u glavi izgradio zid od cigli iz Minecrafta. I iza njega skrivam
ono o čemu ne želim misliti i što ne želim više nikad vidjeti“, Owen je rekao.
„Znam.“
„Ponekad se ja skrivam iza zida, a ponekad tamo skrivam ono što ne želim
ponovo vidjeti.“
„Naravno.“
„A kad izgradiš dovoljno debeo i visok zid, zaboraviš što je iza njega.“
„U redu je, Owene. To je obrambeni mehanizam. Ti i sestra preživjeli ste
mnogo toga u proteklih godinu dana. Ako ništa...“
„Ne. Ne shvaćate što govorim. Ni jedna od vas dvije. Ne znate što je iza zida.
Zapravo ne znam ni ja. Odnosno, nisam želio misliti o tome. Ali u glavi mi se
razbistrilo u posljednje vrijeme. Barem otkad smo našli vodu.“
„Pa to je dobro, Owene. To...“
219
 Knjige.Club Books

„Molim te, slušaj me. Što ti je tata rekao o onome što se dogodilo mami?“
Owen je pitao.
„Samo da je to bila nesreća. Vaša je mama bila jako hrabra. Sve te godine s
multiplomsklerozom. A onda, kad je počela propadati... Brinula se o vama i radila
je. Sigurna sam da je bila sjajna osoba.“
„Što ti je točno tata rekao o nesreći?“ Owen je pitao.
Heather je opet osjetila hladnoću.
„Ono što je svima rekao. Našao ju je. Pala je niz stepenice. Bila je nesigurna
na nogama.“
„Izostavio je detalj da je pila?“
Heather je kimnula. „Da... Zapravo, ne. Na kraju mi je rekao istinu. Ne krivim
vašu mamu. I ja bih pila da mi dijagnosticiraju takvu bolest. Nije ona kriva. Bila
je dobra mama i pokušavala se nositi sa svime.“
„Mama nije pila. Ne jako. I nije se ubila.“
„Znam, dušo. To su samo glasine. Ljudi nekad govore grozote.“
„On je govorio grozote. On je započeo te glasine. Želio je da ljudi misle da je
previše pila i da je bila sklona samoubojstvu.“
„Ne, to nije...“ Heather je počela, ali Owen je odmahnuo rukom.
„Mama nije bila takva“, Owen je rekao. „On je taj koji...“
„Koji što?“ Olivia je pitala.
„Sve one glasine o tome da je to namjerno učinila i da je bila pijana - sve su
to laži koje je tata izmislio“, Owen je rekao.
„Tom to ne bi učinio“, Heather je rekla.
Owen je uhvatio Heather za ruku. „Bio sam ondje“, rekao je.
„Kad?“
„Blokirao sam to svojim zidom. Velikim zidom. Najvećim. A mislim da je i
Valium pomogao“, Owen je rekao.
„Što se dogodilo, Owene?“ Olivia je pitala.
„Još nije posve bistro, ali počinjem se prisjećati... Trebao sam biti na
tjelesnom. Ali mrzim tjelesni i medicinska sestra mi je napisala ispričnicu, pa sam
otišao kući. Od škole to je samo pet minuta hoda.“
„Bio si ondje?“ Olivia je zaprepašteno pitala.
Owen je kimnuo. „Mislim da jesam. Ne, znam. Bio sam ondje. Mama i tata
nisu bili kod kuće kad sam došao, a nije bio Marijin dan, tako da nitko nije znao
da sam ondje. Bio sam u sobi i igrao Mario Kart kad sam čuo da tata i mama ulaze.
Nisam htio da tata zna da sam otišao s tjelesnog i iz škole, pa sam se skrivao u
sobi.“
Olivia je odmahivala glavom.

220
 Knjige.Club Books

„Istina je!“ Owen je bio uporan. „Tata i mama svađali su se zbog nečeg.
Popela se uz stepenice. Trebalo joj je jako puno vremena da se popne. Plakala je.
Htio sam izaći i zagrliti je, ali onda je tata došao za njom. On je bio taj koji je pio.
Njegovu su čašu viskija našli na dnu stepenica.“
„Što se dogodilo, Owene?“ Olivia je pitala.
„Mama je saznala da tata viđa neku ženu. Svađali su se. Bila je jako ljuta.
Rekla mu je da ovaj put misli ozbiljno. Ta nova djevojka bila je posljednja kap u
čaši. Kad se razvedu, neće dobiti ni novčića. Uništit će ga. Reći će djedu i djed će
ga srediti...“
Heather je zagrlila Owena kad je počeo jecati. Olivia ga je uhvatila za obje
ruke.
„Što se dogodilo, Owene?“ Olivia je pitala.
„Mislim da je mama rekla da će tata morati vratiti novac koji mu je djed dao
za studij medicine. Tata joj se smijao. Virio sam kroz vrata. Krenula ga je udariti,
izgubila ravnotežu i pala niz stepenice. Sve sam vidio.“
„O, Bože“, Olivia je rekla.
Heather je odmahivala glavom. „Tom nije bio kod kuće...“
„Bio je! I liječnik je, mislim da ju je mogao spasiti, ali nije ni pokušao. Samo
je stajao i gledao je. Nije joj pomogao. A nisam ni ja. Sakrio sam se. Nisam
pomogao mami. Nisam ništa rekao. Sakrio sam se i izgradio zid. A tata je rekao
da ju je našao kad je došao kući, što nije istina. A onda je došla Hitna pomoć. I
Olivia je došla kući. A ja sam se uspio pretvarati da sam i ja tek došao kući. I tata
je nazvao baku. Baka je došla. I odvezli su mamu. A ja sam se sakrio iza zida. I
sve je postalo mutno. I uspio sam se pretvarati da se to nikad nije dogodilo.“ Sad
je Heather plakala.
Vjerovala je Owenu.
Tom nije bio kriv za ubojstvo. Vjerojatno nije bio kriv ni za ubojstvo iz
nehaja. Možda je mogao učiniti nešto da je spasi; nikad neće znati. Iz svog
skrovišta u sobi Owen nikako nije mogao vidjeti što je Tom učinio kad je na kraju
sišao niz stepenice. Možda je umrla na mjestu. Možda je Tom kriv samo za to što
je lagao o onome što se dogodilo.
Ali bilo je dovoljno što je lagao i bilo je dovoljno što nije ništa učinio.
Sigurno je isprva bio u šoku, ali možda ga je tad zamijenio neki drugi osjećaj.
Da Judith umre, mnogi njegovi problemi bili bi riješeni.
Postojao je drugi Tom osim onog u kojeg je željela vjerovati. Postojao je Tom
koji joj nije dopuštao da previše razgovara s njegovim prijateljima na večerama
da ga ne sramoti. Tom koji je ponekad bio neuljudan prema konobarima. Tom s
čudnim, neobjašnjivim i neobuzdanim provalama bijesa. Tom koji se pobrinuo da
Heather daje Owenu lijekove rano ujutro, tako da ga dječak ne gnjavi dok se
sprema za posao.

221
 Knjige.Club Books

Carolyn ju je upozorila da su svi kirurzi gadovi. Ali to nije bilo sve, je li?
Owenova priča šokirala ju je, ali nije ju uistinu iznenadila.
„Mislim da ga mrzim već godinu dana. Uvijek ću ga mrziti“, Owen je rekao
dalekim glasom.
Kimnula je i shvatila nešto što ju je mučilo.
Dogovor koji je rekao da je sklopio s O’Neillovima nije imao smisla. Ne
nakon svega što se dogodilo. Tom kojeg je mislila da zna shvatio bi to. Ali Tom
iz Owenove priče možda bi se uhvatio za slamku pod bilo koju cijenu.
Čak i tijekom onog prvog dogovora koji je sklopio, želio je odvesti Oliviju sa
sobom i ostaviti Heather s Owenom. Olivia je bila njegova mezimica. Da je nešto
krenulo po zlu, barem bi imao nju. Je li zbilja to pomislio? Koji bi otac mogao
pomisliti takvo što?
Tom bi mogao.
Sad je znala.
Sve troje plakali su.
Heather je zagrlila Owena što je jače mogla. I Olivia ga je zagrlila. Sjedili su
na travi petnaest minuta, grleći se i plačući.
Razgovarali su bez riječi.
Heather je znala što mora učiniti.
Obrisala im je suze i uhvatila ih za ruke. Pitala ih je jesu li sigurni.
Bili su samo djeca, ali bili su sigurni.
Nisu mu vjerovali. Vjerovali su njoj.
„Vratite se u špilju. Ne sviđa mi se ovo nimalo“, Heather je rekla.
Otpratila ih je, a kad su otišli, počela je puzati kroz visoku travu, sve dok nije
došla blizu mjesta na kojem je požar spržio sve što je mogao. Veliko spaljeno
područje zemlje, a u sredini ugljenocrno stablo gumovca. Stablo koje je evoluiralo
kroz požare milijunima godina i izgledalo kao da je uginulo, ali čije je usporeno i
strpljivo srce još kucalo.
Podigla je dalekozor do očiju i vidjela Toma kako sjedi u pletenoj stolici pod
granom u hladu. U ruci mu je bila injekcija spojena s vrećicom infuzije koja je
visjela na improviziranom stalku.
U ruci je držao voki-toki.
Ali nešto nije bilo posve...
Bio je blijed i izgledao je mrtav, ali kad ga je promotrila dalekozorom, vidjela
je da trepće. Bio je živ. To je zbilja bio on. Ne crnohumorna prevara klana
O’Neillovih u stilu Vikenda kod Bernieja.25

25
Film iz 1989. o dva mladića koji se pretvaraju da je njihov umrli šef još uvijek živ.

222
 Knjige.Club Books

Ali nešto nije bilo u redu.

Promotrila je okoliš. Sva vegetacija oko stabla bila je spaljena, ostala je samo
crvena zemlja. Činilo se da se O’Neillovi nemaju gdje skrivati, a ipak, prišla je
oprezno, četveronoške, njušeći zrak poput lavice, kad je došla do ruba trave.
Heather je uzela voki-toki. „Tome, jesi li sam?“ šapnula je.
Odgovorio joj je samo šum.
Otpuzala je bliže i pokušala ponovo. „Tome?“
Isprobala je sve kanale i ponovo pogledala kroz dalekozor. Disao je. I oči su
mu izgledale budno.
Bilo je samo sto metara spaljene trave između nje i Toma.
O’Neillovi su održali riječ. Nije ih bilo na vidiku.
Imala je još jedan metak.
Tiho je stavila 303-kalibarski metak u pušku i ponovo uzela voki-toki.
„Tome?“
Ssssssssssssssssssssssssss.
„Tome?“
Pokušavala je ponovo, ali čuo se samo produljeni i žalobni šapat šuma koji je
zujao u pozadini trinaest milijardi godina.
Ssssssssssssss, a onda, niotkuda, odjednom Mattov iznenađujuće jasan glas:
„Heather, gdje si, stara? Čekamo tebe i djecu. Tom nam još uvijek nije dao znak.
Hajde, nemoj sad zabrljati...“
Stišala je zvuk na voki-tokiju i otpuzala do posljednjih travki spinifexa.
Tom je još uvijek bio na stolici u hladu osušenog stabla, obris na zalazećem
Suncu. Nosio je bolnički ogrtač i slamnati šešir. Infuzija iz vrećice kapala mu je
u ruku.
Nešto je radio.
Prtljao je s voki-tokijem.
Heather se spremila ustati i otići k njemu.
Promotrila je teren dalekozorom posljednji put.
Je li nešto čudno?
Ne, sve je...
Čekaj.
Što je ono?
Odbljesak svjetla na spaljenoj zemlji. Na spaljenoj zemlji, gdje ne bi trebalo
biti svjetla.
Sunce na olovu? Sunce na cijevi sačmarice? Jesu li Matt, Ivan i neki drugi
imali vremena iskopati rupe u spaljenoj zemlji?
Ali zašto je Tom nije upozorio?

223
 Knjige.Club Books

Tom bi znao da je to zamka, on bi...

Zato što u njegovu voki-tokiju nije bilo baterija!
Heather se povukla u travu.
Ispustila je uzdah.
O, Tome. Željela sam razgovarati s tobom. Htjela sam ti reći da dogovor
otpada. Da su djeca odabrala. A odabrala su mene. Vjeruju da ću ih staviti na
prvo mjesto, štititi ih i paziti na njih. Još uvijek te vole, naravno da te vole, ali ne
vjeruju ti. Zbog Judith. Zbog onog što se dogodilo na stepenicama. I onog što se
dogodilo s nama na ovom otoku.
Ali željela sam razgovarati s tobom. Željela sam čuti tvoju stranu priče.
Željela sam da razgovaraš sa mnom onim svojim glasom. Željela sam da me
uvjeriš da je Owen sve krivo shvatio. Heather, jesi li luda? Owen griješi. Našao
sam Judith mrtvu. Dječji mozak drugačije funkcionira. Znaš Owena. On ne vidi
ono što jest. Ne zna što se dogodilo. Reci mi da griješim; reci mi da sam i ja bila
slijepa, Tome.
Nasjela sam na tvoju priču. Prvi put posjetio si me četrnaestog veljače. Na
Valentinovo. Nisam se sjetila toga do prije nekoliko dana. Bio si na tri masaže
prije nego što je Judith umrla. Upoznao si me dok je Judith bila živa. Nakon treće
masaže otišli smo na piće. Sjećaš se? Nisam smjela viđati klijente izvan posla, ali
bio si tako zabavan i kul i inzistirao si. „Samo kratko piće u blizini. “Nakon toga
nisi se pojavio do kraja svibnja.
Judith je doživjela nesreću trećeg ožujka. Jesam li ja bila žena zbog koje ste
se ti i Judith svađali? Ili je postojala neka treća? Nadam se da to nisam bila ja,
ali mislim da sam možda ipak bila. Judith je bila pametna. Osjetila je nešto. Znala
je da se to opet događa. Da se nismo upoznali, možda bi Judith još uvijek bila
živa.
Znam te, Tome. Poricat ćeš, govorit ćeš kako ljudi različito pamte događaje,
spomenut ćeš onaj film Rašomon koji još nisam pogledala i možda ćeš mi reći da
sam premlada da bih znala kako svijet funkcionira.
Možda nećeš. Možda ćeš sve priznati... a ja ću ti objasniti da te moram ostaviti
ovdje i razumjet ćeš. Reći ću ti da znam da je Matt lažov, da neće biti nikakvog
dogovora i da je jedini način da spasim djecu taj da te ostavim.
Opet suze.
Suze su joj se slijevale niz obraze na dršku repetirke.
Mislila je na Toma i mislila je na svog oca. Snaći će se bez obojice. Bit će
sama. I bit će dobro.
Zato što je to bila cijena koju mora platiti. Da bi djeca bila sigurna, mora
napustiti Toma.
Nebo na zapadu bilo je grimizno.
Padala je noć.

224
 Knjige.Club Books

Sve ovo vrijeme Tom je postajao sve uznemireniji. Konačno je shvatio da su

mu dali pokvareni voki-toki.
Sad je shvaćao.
Mislio je da će ih O’Neillovi zbilja pustiti da odu, ali kad su ga doveli ovamo,
ono što je vidio uvjerilo ga je da je riječ o zamci.
- Heather je kroz dalekozor gledala kako se muči, ali ne uspijeva ustati.
„Ovdje su! Bježi, Heather! Uzmi djecu i nastavi bježati!“ viknuo je iz
napuklih pluća i srušio se natrag na stolicu.
Dva čovjeka koja su se skrivala u zemlji odmah su ustala sa sačmaricama.
Drugo dvoje ostalo je na mjestu, ali dovoljno su se pomaknuli da ih primijeti.
Četvero ih je bilo ukopano u zemlju oko stabla; čekali su je u pripremljenim
zaklonima.
Pametno. Nema sumnje, Mattova ideja.
Heather nije pobjegla.
Nije se ni pomaknula.
„Hvala ti, Tome“, šapnula je.
Legla je pored puške.
O’Neillovi su čekali da upadne u zamku.
Mogla je i ona čekati.
Strpljenje je bilo njezino oružje.
Isključila je voki-toki i nastavila ležati.
Konačno, veliki Ivan izašao je iz rupe i mahnuo ostalima.
„Gotovo je, ljudi“, rekao je.
Bilo ih je četvero, baš kao što je i mislila: Matt, Kate, Danny i Ivan.
Kate je iskoristila priliku da povrati. Matt se nagnuo i također ispuštao zvuk
bljuvanja. „Prokleta kučka!“ Kate je rekla. Svi su izgledali bolesno. Otrovali su
se vodom i Heather je bilo drago što su morali dugo ležati ondje, osjećajući se
užasno.
Ivan je otišao do Toma. Nosio je nešto u ruci.
Njegov plan B.
Bio je to kanistar s benzinom.
„Ovo ti je posljednja prilika da učiniš nešto, Heather!“ viknuo je prema
spinifexu. „Kakav god plan imala, Heather, neće ti uspjeti. Sutra ćemo dovesti još
pasa. Naći ćemo vas.“
„Policija vas nije došla tražiti, Heather! Nitko nema pojma da ste ovdje!
Uhvatit ćemo vas“, Kate je rekla.
„Ovo je benzin, Heather. Zbilja želiš da to učinim ili ćeš se predati? Posljednja
prilika!“

225
 Knjige.Club Books

Heather je progutala pljuvačku.

„Onda dobro. Gledaj ovo!“ Ivan je rekao dok je polijevao Toma benzinom.
Namjeravali su ga živog spaliti na stolici.
Imala je samo još jedan metak. Nije ih mogla ubiti sve četvero.
Znala je što mora učiniti.
Bilo je to užasno, ali nije imala izbora.
Može li to učiniti? Potrgala je majicu, omotala je oko cijevi puške i vezala je
za usta cijevi. Naciljala je.
Majica neće umanjiti buku, ali pomoći će da sakrije bljesak iz cijevi.
„Ovaj put stvarno, Danny“, Ivan je rekao.
Danny je zapalio cigaretu, povukao dim i bacio cigaretu na Toma. Nastala je
golema žuta vatrena lopta, ali prije nego što je Tom uspio vrisnuti, Heather mu je
pucala u srce.
Pucanj je odjeknuo po čistini.
„Gdje?“ Ivan je viknuo.
„Je li netko vidio?“ Matt je pitao.
Nitko nije vidio.
Matt je bacio pokrivač preko tijela da ugasi vatru.
Pojavila se Toyota Hilux vjetrobranskog stakla napuknutog od metka i
cilindra na ovjesu koji je curio. Ubacili su Toma straga.
„Koji je tvoj plan, Heather?“ Ivan je viknuo. „Dovest ćemo još pasa! Nisu vas
došli tražiti nikakvi policajci! Nitko vas ne traži ovdje! Nikad nećete otići s ovog
otoka! Nikad!“
„Tako je!“ Kate je rekla, ušli su u Toyotu i otišli.
Ipak, čekala je dok se nije smračilo.
„Gotovo ste me uhvatili“, šapnula je dok je navlačila Petrinu sprženu i
potrganu majicu. Šuljala se natrag kroz travu. Sad je bila sama protiv njih. Otići
će s otoka ili umrijeti pokušavajući. Kad je došla na osamsto metara od špilje,
skrenula je na jug da pokupi još zovojevih jaja. Bila je velika oseka. Tenisice su
joj mekano utonule u mokri pijesak.
U kojoj je mijeni Mjesec? Mlad Mjesec nakon zadnje četvrti?
Da.
Tračak predivnog bijelog srpa bio je prkosno naopako.
Uzela je jaja i krenula kući.
Kad je došla do spaljene uzvisine, posljednji put pogledala je brdo sa samo
jednim stablom.
„Zbogom, Tome“, rekla je.

226
 Knjige.Club Books

44.

MRAK SE spustio na zemlju.

Duboko i mračno otkucavanje vremena prema zvijezdama koje putuju. Olivia
je sjedila pod krošnjom eukaliptusa. Prašnjavo, suho i naizgled ružno lišće, ali
svaki list bio je čudotvorni stroj koji je sa svakim novim danom pretvarao svjetlost
u hranu.
Ptice u klinastoj formaciji.
Svjetlost zvijezda na vodi.
Mislila je na Heather. Brinula se za nju. Nije bila u pravu u vezi nje.
Sjedila je na korijenu i plakala. Plakala je zbog sebe i zbog mame. Plakala je
zbog tate.
Ipak joj je bio tata.
Ali Heather će spasiti nju i Owena, a ne njega. Znala je to. Morala se brinuti
za svog mlađeg brata.
U špilji je čula kako Owen peče zmiju na vatri. Neće biti mnogo mesa, rekao
je. Bila je koščata i odvratna. Ali to je u redu.
Olivia je ustala, zagledala se u tamu i čekala Heather.
Ili će se Heather vratiti, ili će doći tata, Matt i ostali. Nedostajao joj je tata.
Voljela ga je. Ali željela je da to bude Heather. I mama bi željela da to bude
Heather.
Ušla je u unutrašnjost špilje. Ako biste se jako potrudili, mogli ste vidjeti
izblijedjele crteže po zidovima. Jednostavne prikaze muškaraca i žena koji plešu
s kopljima. Na svjetlu Owenove vatre još su uvijek plesali.
Muškarci i žene naoružani kopljima napadali su ili bježali od čudovišta sa šest
nogu.
Nakon nekog vremena Heather se pojavila na ulazu u špilju.
Olivia ju je zagrlila.
Olivia joj je postavila pitanje bez riječi.
Heather je kimnula.
Heather ju je zagrlila i objasnila joj što se dogodilo.
Olivia je plakala, Heather je plakala i dugo su ostale u zagrljaju.

227
 Knjige.Club Books

„Pogledaj što sam pronašla“, Olivia je rekla, šmrknuvši i pokazavši joj

špiljske crteže. „Neki od ovih prizora stari su tisuće godina, ali neki su sigurno
nacrtani u proteklih sto pedeset godina. To je čovjek na konju, zar ne?“
„Mislim da jest.“
„Zabilježili su crnu liniju, masakr.“
„Što radite tamo?“ Owen je viknuo. „Ispekao sam zmiju, dođite!“
Otišle su k njemu.
Imala je okus piletine ili možda barske ptice.
Owen i Heather razgovarali su o serijama, filmovima i glazbi da se nečim
zaokupe.
Heather nije više govorila o Tomu. Owen je već znao.
Razgovarali su, jeli i pili. Owen im je ispričao sve o svim snimkama na kanalu
o primitivnoj tehnologiji s YouTubea. Heather je spomenula veliku oseku blizu
gnijezda zovoja, a Owen je objasnio da je to vjerojatno zbog mladog Mjeseca.
Olivia i Owen razgovarali su o radnom listu iz astronomije. Sve se činilo mnogo
jasnijim. Owen je naveo planete i ovaj put pogodio. Činili su sve što su mogli da
ne razgovaraju o Tomu.
Poslije im je Heather otpjevala sve pjesme s albuma Sgt. Pepper’s Lonely
Hearts Club Band.
Bili su umorni i spremili su se za spavanje jedni pored drugih, pored vatre.
Heather je uzela pušku, zakočila je i spavala s jednom rukom na dršci:
„Bilo je čudno vidjeti se u zrcalu jučer“, Olivia je rekla. „Bila sam zaboravila
kako izgledam.“
„Znaš“, Heather je rekla, „kad se jako izbliza zagledaš, sva zrcala izgledaju
poput očnih jabučica.“
Olivia je razmislila o tome i osmjehnula se.
„Djeco, pokušat ću malo odspavati, dobro?“ Heather je rekla.
Olivia je kimnula, ležeći i razmišljajući o Mjesecu.
Zatvorila je oči.
Počela je tonuti u san.
Zodijak, Mjesec, majka.
Naglo se uspravila.
„Owene! Tvoja zadaća. Mlad Mjesec i pun Mjesec. Nije li to vrijeme kad je
najveća oseka?“ Olivia je pitala.
„Da, mislim da je tako. Najveća oseka. Dvaput mjesečno...“
Owenovo se lice ozarilo. Shvatio je na što Olivia misli. Prodrmao je Heather.
„Što je? Je li sve u redu?“ pitala je.
„Znamo kako možemo otići odavde“, Owen je rekao.

228
 Knjige.Club Books

45.

ONDJE U zabiti. U sjeni Slemisha.26

- Da, prihvati ga. Čudovište, negdje u onim visokim brdima.
Pobjegni mu. Pobjegni od siromaštva i od kiše. Ukrcaj se sa svojom kartom
na veliki brod. Stvori novi život u drugoj zemlji preko mora. Sretno, ljubavi, rekli
su. Sretno, ljubavi, i to je bilo to.
Ova nova zemlja. Ova prazna zemlja. Ova zemlja sreće.
Čudovište koje te prati.
Ne treba mi ovo u mojim godinama. Pronađe te. Dolazi od ispod sjene crne
planine.
Znam sve o njoj. Znam njezino značenje. Vrana Morrigan27 također je zna.
Beskorisni ljenjivci. Ja se nisam razboljela. Voda? Ne bih je ni pipnula.
Budale. Divljaci. Ja i moje bolne noge. Bolje bih to obavila. Uništit će sve što sam
gradila ako ovo ne riješim.
„Matty! Matty, dolazi ovamo! Imam plan. Matthew, gdje si? Dolazi ovamo!“
On jedini nije zaprljan krvlju.
„Što je, Mama?“
„Dolazi ovamo! Tvoj plan nije uspio, ali ja imam plan kako uhvatiti kučku.“
„Kakav plan?“, Matt je rekao, otvorivši vrata.
„Idi do komode. Daj mi taj grog. Moja koljena. Moja prokleta koljena. Tko je
ona? Kako je uspjela stvoriti takav kaos, Matthew?“
„Ne znam, Mama. Tom je rekao da je bila maserka prije nego što ju je oženio.“
„Nije jedna od onih s fakultetom?“
„Ne, Mama.“
„Što je onda? Što to ona ima? Izgleda kao da bi je jači vjetar odnio.“
„Da. To sam i ja pomislio.“
„Ima li sreće ili je pametna?“
26
Planina u okrugu Antrim u Sjevernoj Irskoj. Povijesni naziv Slieve Mish (irski Sliabh Mis).
27
Morrigan, lik iz irske mitologije. Često se prikazuje u obliku vrane (irski badb) i povezuje s
ratom i sudbinom, pogotovo zlom kobi, smrću i pobjedom u bitki. Manifestacija je božice
zemlje, čuvarice teritorija i naroda.

229
 Knjige.Club Books

„Ne znam.“
Mama je sa zadovoljstvom progutala grog. Bio je dobar. Više od dvadeset
godina star, a ugodan. A morska trava ispod kotla podsjećala ju je na Bushmills.28
„Sjedni pored mene na krevet, tako. Piće?“
„Ne bih, Mama.“
„Ponekad se pitam jesmo li stvoreni od govna ili smo stvoreni od svjetlosti -
što ti misliš, Matthew?“
„Ovaj, ne znam, Mama.“
„Ne znaš. Ne znaš mnogo, je li, Matty? Ali ja znam. Znam više nego što
misliš. Znam da ste ti, Terry i Kate razgovarali o tome da otvorite nekakav hotel
za turiste ovdje, Matthew.“
„Ekološke kolibe, Mama. Terryjeva ideja. To je danas jako moderno. Upalilo
bi. Mogli bismo zaraditi mnogo novca. Promijeniti imidž. Osigurati budućnost.
Sve je manje novca od zaklade. Moramo razmišljati o takvim stvarima.“
„Znam to! Ali znaš li zašto sam mislila da to nije dobra ideja? Znaš li zašto
ne volim da stranci dolaze na otok?“
„Zašto, Mama?“ Matt je pitao.
Potapšala ga je po nozi, osmjehnula se i zahihotala. „Zato što sam znala da će
ona doći. Osjetila sam duboko u kostima. Ona... netko poput nje. Imamo dobar
život ovdje. Otvori mi prozor, hoćeš li?“
Matt je ustao i otvorio prozor. Priroda je mirisala resko, umorno, iscrpljeno
poput nje. Pjesma noći omatala se oko nje. Prirodi je bilo svejedno. Nije joj bilo
važno što će se dogoditi s bilo kim od njih.
„Moramo ići naprijed, Matthew. Naprijed. Naprijed u prošlost, kad je sve bilo
plijen. Može biti kao što je bilo - barem nakratko. Shvaćaš?“
„Ne baš, Mama.“
„Samo mi, jednostavan život. Nikakve ekološke kolibe, nikakvi stranci. Znala
sam da će ona doći i uništiti sve. Ona ili netko poput nje. Znaš li što je ona,
Matthew? Ona je čudovište. Banjip. Uništit će nas ako mi ne uništimo nju.
Moramo je uhvatiti.“
„Ali kako?“ Matt je pitao.
„Kad sam tek došla na ovaj otok, kao mala djevojčica, izgubila sam se. Znaš
li kako me je Terry našao?“
„Ne.“
„Sjedi, pa ću ti ispričati.“

28
Čuvena destilerija i istoimeni viski iz okruga Antrim u Sjevernoj Irskoj

230
 Knjige.Club Books

46.

MATT JE odjahao s farme na Pikey dosta prije zore. Bilo mu je drago maknuti se.
Nisu imali vode. Ni struje. Nitko nije imao pojma što treba učiniti osim njega i
Mame.
Heather je bila ondje negdje.
Naći će je bez pasa.
Ponio je svoju pouzdanu 22-kalibarsku lovačku pušku za sitnu divljač koju je
imao godinama. Možda nije bila najubojitija puška na otoku, ali imala je mali trzaj
i veliku izlaznu brzinu i nikad, baš nikad, nije promašio njome.
Naći će je. Mora.
Bila je nešto strano što je ugrožavalo cijeli njihov način života.
Potjerao je Pikey jugoistočno kroz klokanovu travu, prema zatvoru.
Posjetio je Roryja. Kruljilo mu je u trbuhu i povratio je u Roryjev poljski
zahod.
Rory je nije vidio. Akumulator nije radio, pa ni pumpa nije radila, tako da nije
imao struje ni vode. „Ako je vidiš, ubij je“, Matt je rekao i odjahao prema dalekoj
istočnoj obali, gdje je bila oseka.
Izlazak Sunca s ove strane otoka uvijek je bio prekrasno i neshvatljivo
grimizan. Ali danas nije imao vremena čekati Sunce.
„Heather?“ pokušao je preko voki-tokija.
Sum.
Odjahao je do krajnjeg juga, gdje su se gnijezdili zovoji. „Heather?“ pokušao
je dok je hodao po plaži.
Šum.
Na zapad do trajektnog pristaništa, ali Kate, koja je čuvala gat, nije ju vidjela.
„Heather?“
Šum.
Odjahao je sjeverozapadno po plaži mangrova.
„Heather?“
Ništa.
Odjahao je na sjever, preko livade, gdje je zemlja postajala brdovita.
„Heather?“

231
 Knjige.Club Books

Šum, a zatim glas: „Matte?“

Ah... znači, tu se skrivala. „Heather, zašto si nam sve to učinila? Nemamo
struje, goriva ni vode.“
„Zvuči kao da ćete morati dovesti trajekt da biste otišli u nabavu.“
„Čuvat ćemo trajekt poput teretnjaka u Fort Knoxu.“
„Gotovo si me zavarao, Matte. Pametan si, ali mislim da nisi tako pametan
kao što misliš.“
„Šteta, Heather. Mogli smo se dogovoriti. Znam da su mnogi od nas to
željeli.“
„Ne biste se držali nikakvog dogovora.“
„Možda, možda ne. Nisi vidjela našu bolju stranu. Mislili smo na budućnost.
Moja braća i ja planirali smo pokrenuti ekološki turizam za nekoliko godina.“
„Baš šteta.“
„Šteta za Toma.“
„I za Hansa i Petru.“
„I za Hansa i Petru.“
„I što sad?“ Heather je pitala.
„Zbilja, što?“
„Možda ostanemo. Meni i djeci sviđa se ovdje. Imamo vode. Imamo hrane.
Vi ćete svi umrijeti za tjedan dana, a mi ćemo biti dobro“, Heather je rekla.
„Glupost.“
„Nije glupost. Olivia je jutros iščupala neke tratinčice, i znaš što je otkrila?“
„Što?“
„Tratinčice su zapravo jam tratinčice,“29 Heather je rekla. „Pronašli smo jam.
Raste u divljini. Ima ga po cijelom otoku. Jesi li to uopće znao?“
„Ne.“
„Ovo mjesto je jako bogato hranom. Samo moraš znati gdje gledati. Stotine
Aboridžina živjele su ovdje.“
„Sumnjam.“
„Samo ti sumnjaj. Mi ćemo biti dobro ovdje u divljini, dok se vi budete pržili
i umirali u svojim drvenim ljesovima.“
„Sve je ovo tvoja krivica“, Matt je ogorčeno rekao.
„O, Matte, prevladali smo krivicu. Možemo ostati ili otići. Možemo preletjeti
preko vode ako želimo. Vrane će nas nositi.“
„Zvuči kao da haluciniraš od manjka vode.“

29
Microseris lanceolata ili jam tratinčica biljka je žutog cvijeća i jestivih gomolja. Naziva se
još i murnog.

232
 Knjige.Club Books

„Ostati ili otići. Mislim da ćemo ostati. Imamo misiju. I vrane će nam
pomoći.“
„O čemu govoriš, Heather? Kakvu misiju?“ Matt je pitao.
„Svi mi imamo važne zadatke u životu. Meni je dano meteorsko željezo.
Došlo je s uputama. Posljednja dva dana bila su samo početak. Ubiti pse. Uništiti
vam gorivo. Otrovati bunar. Dignuti akumulator u zrak. Vraćat ću se svake noći.
Nikad me nećete pronaći. Poslana sam ovamo, Matthew. Poslana sam ovamo da
stvorim novu lozu koja će uništiti vašu lozu. Koja će vas uništiti. Do posljednjeg.
Razumiješ li?“
„Ne bi se usudila.“
„Izbavi svu djecu odavde ako možeš zato što ću očistiti ovaj otok od
O’Neillovih.“
„Jesi li poludjela? Jesi li pila morsku vodu?“
„Dobro smo. Imamo pitku vodu. Mnogo vode. Ovo je sad naš otok. Možemo
živjeti bilo gdje na njemu, a vi ste zatočeni. Zatočeni na otoku koji je tempirana
bomba sa ženom čiji je otac bio snajperist i podučio je da i ona bude snajperistica.“
„Glupost!“
„O, dvoumio se, naravno, ali rekao mi je da je to bilo jedino u čemu je ikad
bio dobar. Mogu rastaviti oružje i ciljati i pucati iz bilo čega. Mogu upucati
štakora na plaži u sumrak. Mogu pogoditi zečji rep na tisuću metara. Svi ste mrtvi,
Matt. Samo to još ne znate.“
Jako je dobro čuo Heather preko voki-tokija. Sigurno je bila nekih četiristo
metara od mjesta gdje je Matt jahao. Na brdu na zapadu bio je šumarak
eukaliptusa. Primijetio ga je mnogo puta, ali nije mu nikad palo na pamet da se
zapita odakle to veliko staro drveće crpi vodu.
Mnogo vode, rekla je.
„Koja je poanta, Heather?“
„Poanta je, Matte, da tebi, Mami i ostalima ističe vrijeme. Policija će uskoro
biti ovdje, tražit će nas i naći će nas, a vi ćete svi biti optuženi za ubojstvo. Svi do
jednoga. Dotad ću vam zagorčati život.“
„Predlažeš li dogovor?“
„Ostavite nam trajekt. Svi će ostati na farmi dok ne odemo s otoka.“
„Što mi imamo od toga, Heather?“
„Reći ću policajcima da je Jacko ubio Toma, Petru i Hansa. A ja sam ga ubila
u samoobrani.“
„A što ćemo s Dannyjem?“
„Nećemo spominjati Dannyja.“

233
 Knjige.Club Books

Matt je potjerao Pikey iz lakog galopa u kas. Približavao se stablima

eukaliptusa. Sunce je konačno izašlo, obećavajući još jedan vreli dan. Izvukao je
pušku iz kožne futrole.
„Polako, curo“, rekao je Pikey. Sišao je s kobile i zavezao je za stablo.
Opet se osjećao loše. Imao je nagon za povraćanjem, ali sabrao se. Pritisnuo
je tipku za govor na voki-tokiju. „Moram razgovarati s Mamom o ovome“, rekao
je Heather.
„Učini to.“
„Hoću.“
Prošao je između drveća i ondje, ispred ulaza u špilju koju nikad prije nije
vidio, ugledao djevojčicu. Vadila je jam, baš kao što je Heather rekla.

234
 Knjige.Club Books

47.

HEATHER JE gledala radio i čekala Mattov odgovor. Možda je postojao izlaz iz

ovoga bez dodatnog krvoprolića. Bez ugrožavanja života djece isprobavanjem
Olivijina i Owenova plana.
Matt je bio najpametniji i vjerojatno najrazumniji u cijeloj obitelji.
„Matte?“ rekla je u voki-toki. Čuvala je stražu s repetirkom i nije primijetila
ništa čudno. Ali tišina je bila zabrinjavajuća.
Što...
„Izađi, gdje god bila!“ Matt je rekao, ali ne preko voki-tokija, nego odnekud
jako blizu.
Heather se stisnula iza debla.
O Bože. On je ovdje.
„Izađi, Heather! Imam djevojčicu. Držim je na nišanu. Izađi!“ Kako je
pronašao...
„To je tako dosadno, zar ne? Odbrojavati od tri? Ali učinit ću to, Heather. Tri,
dva, jedan...“
Heather je stala ispred eukaliptusa.
„Ovdje sam“, rekla je.
Matt je lijevom rukom držao Oliviju za vrat. Pušku u desnoj ruci uperio je u
nju.
„Spusti pušku ili ću je raznijeti“, Matt je rekao.
„Matte, nemoj! Možemo se dogovoriti.“
„Vi Jenkiji i vaši prokleti dogovori. Spusti pušku odmah ili je mrtva!“
Heather je spustila repetirku.
„Jako mudro“, rekao je Matt. „A sad podigni ruke u zrak.“ Podigla je ruke.
„Ako želiš da nešto bude obavljeno dobro, obavi to sam“, Matt je rekao,
iskesivši se.
„Kako si nas pronašao?“
„Tvoj otac je bio u vojsci, nikad te nije učio o radijskoj tišini? Triangulaciji?“
Smrknula se. Triangulacija. Da. „Pokušavala sam se prisjetiti svega što je
rekao.“
„O, stara, trebala bi se vidjeti. Izgledaš pokošeno. Dođi ovamo. Polako.“
235
 Knjige.Club Books

Krenula je prema njemu.

Kad je došla na šest metara, rekao je: „Tako je dobro.“
„Ovdje?“
„Ruke visoko u zrak, molim te. Ne želim nikakve očajničke ispade hrabrosti.“
Heather je podignula ruke u zrak.
„Gdje je dječak? Nemoj mi lagati.“
„Još uvijek spava u špilji. Pronašli smo špilju.“
„Čeka ga grubo buđenje. Ruke više, molim te. I raširi ih.“
Napravila je što je tražio. „Nećeš me povesti, je li?“ pitala je.
Matt je odmahnuo glavom. „Znaš što? Stvaraš toliko problema, pa mislim da
je to najbolje rješenje za sve nas. Mama kaže da si banjip.“
„Često to čujem tu riječ. Što to znači?“
„Čudovište iz aboridžinske mitologije. Prije više stotina godina banjipe su
prikazivali kao vrstu emua, ali postepeno, kad su Europljani i njihovi totemi ušli
u vrijeme snova, vraga, odnosno banjipa, počeli su ih prikazivati kao bijelca na
konju.“
„Da, razumijem. Mi smo to čudovište.“
„Uistinu jesmo. Naučila si sve, Heather. Otok te više ništa ne može naučiti.
Zatvori oči.“
Pustivši Oliviju, naciljao je Heather. Prislonio je pušku uz rame i pogledao
niz ciljnik.
A onda je pucao u nju.

236
 Knjige.Club Books

48.

MOGLA JE samo pasti.

Bilo je tako lako pasti.
Ljudi su to stalno radili. Planet nije želio da uspravno hodaju. Želio ih je
približiti sebi. Želio je da postanu dio njega.
Pala je pod gumovac.
Dok je padala, vidjela je nebo i vranu i čula je prasak iz puške.
Nešto teško pogodilo ju je u rame. U isto mjesto gdje je rana od sačme počela
zacjeljivati.
Zatiljkom je udarila u korijen stabla.
Bol joj je izbio zrak iz pluća.
Matt je nije ubio prvim hicem, ali to nije bilo važno.
Oborio ju je.
Bila je na tlu i nije imala pušku, a on je išao prema njoj sa svojom puškom.
Olivia ga je pokušala uhvatiti za nogu, ali ju je jako šutnuo, pa se presavila od
boli.
Heather je pogledala svoje rame. Činilo se da je metak prošao kroz njega.
Samo 22-kalibarski metak, ali Isuse, kako je boljelo. Ipak, barem je još nešto
osjećala, što je značilo da je živa.
„Vidi ti to“, Matt je rekao. „Prilično si nas ugnjavila, je li? Dobro si nas
uzdrmala.“
„Pokušala sam... Što ćeš sad učiniti?“ rekla je.
„Mislim da ću te dokrajčiti i povesti djecu“, Matt je rekao.
„Znam te, Matte. Ti nisi takav. Misliš li da je to ispravno?“
„Braniti obitelj od uljeza koji su nam nanijeli golemu štetu? Da, stara, mislim
da je ispravno.“
Ali trebao je pucati umjesto da govori. Morate se usredotočiti kad ubijate, bez
obzira na to je li meta zec, jelen ili ljudsko biće. Otac je to rekao Heather. Ubio je
jedanaest ljudi u Iraku. Sačuvao je jasno i slojevito sjećanje na svakog od njih.
Nikad nije razgovarao s njom o tim ubojstvima. Ali ponekad ga je čula kako
govori u snu ili telefonom...

237
 Knjige.Club Books

Morate izbrisati svijet. Morate se usredotočiti. Matt to nije učinio. Osvrnuo se

da pogleda gdje je Olivia i podigao pogled kad je Owen izašao iz špilje.
To ga je stajalo dvije sekunde.
Pustila je da je gravitacija preuzme i kliznula je niz veliki i sjajni korijen
eukaliptusa u travu. S mukom je ustala i počela šepati prema starom školskom
autobusu.
Matt nije bio zabrinut dok ju je pratio. Ni on nije bio u najboljem stanju, ali
svakako je bio brži od nje. „Što misliš, kamo ideš, Heather? Misliš da ćeš
pokrenuti taj autobus i odvesti se odavde?“
Nasmijao se svojoj šali.
Heather je odhramala do stražnjeg dijela školskog autobusa i srušila se na
zemlju.
To je bilo najdalje što je mogla doći.
Matt se smješkao.
Djeca su ga pratila. Uperio je pušku u njih. „To je dovoljno blizu, vas dvoje!“
Izgledali su prestravljeno.
Heather je uspjela uhvatiti Olivijin pogled. Bit će u redu. Ne. Zbilja. Ne bih ti
lagala.,
Heather je otpuzala ulijevo.
Matt će htjeti biti siguran da ju je ubio.
Doći će blizu.
Ići će ravno.
Jutarnji zrak bio je gust, sladak i ugodan.
Leptiri. Čaplja. Stara vrana.
Vrijeme se usporilo.
Osmjehnula mu se.
„Zašto se smješkaš?“ rekao je i ušao ravno u zamku za dinge.
Vrisnuo je i ispustio pušku kad su se kliješta sklopila oko njegova gležnja.
Matt bi bio gotov da zamka nije bila stara, a opruga zahrđala. Nije mu slomila
nogu ni presjekla arteriju.
Neko je vrijeme stenjao, a onda je uz jaku riku uspio rastvoriti mehanizam.
„Sranje!“ viknuo je i iskoračio iz zamke.
Krv mu je curila niz gležanj.
Heather se nije zaustavila da ga pogleda. Puzala je prema puški.
„E, nećeš!“ Matt je rekao i bacio se na nju.
Završili su s blefiranjem, preklinjanjem i razgovaranjem. Sad su igrali
drugačiju igru. Bila je to najstarija igra na svijetu.
Ubij ili budi ubijen.
238
 Knjige.Club Books

Pogodila ga je šakom u bubrege. Trznuo se, udario je glavom u nos i slomio

ga. Udarac glavom bio je gotovo jednako bolan kao i 22-kalibarski metak.
Krv joj je navrla u usta.
Matt je bio iznad nje. Savio joj je svoje velike mesnate šape oko vrata i stisnuo
ga. Stiskao je iz zglobova. To je dobro, pomislila je, kad se njezin mozak maserke
neprikladno uključio; ubit će je bez napinjanja leđa. Djeca su neustrašivo prilazila.
Htjela su pokušati napasti Matta golim rukama. Bila su predaleko da pomognu.
Bježite, samo bježite! željela je reći. Ali oni više nisu bili oni koji bježe.
„Trebao sam ovo učiniti prvog dana“, Matt je zarežao dok ju je davio.
Svijet se smanjio.
Nije mogla disati.
Nije mogla misliti.
Kako je mogla misliti da je voda tako važna, kad je samo zrak važan?
Posljednje što će ikad vidjeti bit će Mattovo bijesno lice.
Čak je i ono nestajalo.
Rastakalo se u bjelinu.
Sivilo.
Ništavilo.
Ali postojala je nada.
Morala se sjetiti da je glasnik.
Glasnik s meteorskim željezom.
Da.
Da...
Čuješ li, Matte?
To poruka stiže.
Matt je zavrištao kad mu je Heather zabila džepni nož u bedro.
Udarila ga je nogom i otpuzala do mjesta gdje je 22-kalibarska puška pala.
Nije je bilo.
Gdje?
Gdje li je...
Owen ju je uperio Mattu u glavu.
Matt je puzao prema njoj.
„Stani“, Owen je rekao.
„Misliš da znaš kako pucati iz toga?“ Matt je zarežao.
„Heather nam je pokazala.“
„Točno znamo što moramo učiniti“, Olivia je rekla, uperivši repetirku u njega.

239
 Knjige.Club Books

Matt nikako nije mogao znati da je repetirka prazna i da Owen vjerojatno nije
stavio drugi metak u dvadesetdvojku.
Matt je pogledao puške i podigao ruke u zrak. „Opustite se, dječice. Ne idem
nikamo. Kako bih mogao? Probola me, i pogledajte mi članak“, rekao je.
„Ako čak i prdne prema meni, pucajte u njega onako kako sam vam pokazala.
Uzet ću svoj džepni nož.“
Heather je izvukla džepni nož iz mesnatog dijela Mattova bedra i stavila ga u
džep. Članak mu je jako krvario i rana na bedru bila je iznenađujuće duboka, ali
preživjet će.
Proučila je ranu na svom ramenu. Užasno ju je boljela, ali bio je to metak
malog kalibra i nije jako krvarila - i ona će preživjeti.
„Što ćeš sad učiniti, ubiti me?“ Matt je pitao.
„Znaš, Matte“, Heather je odgovorila, „pronašao si naše skrovište, pa
pretpostavljam da bi bilo pametno ubiti te. Ali to bi bilo ubojstvo. A to nije u
našem stilu. Nabavit ćemo vozilo, otići s Otoka Nizozemaca i onda ćemo nazvati
policiju.“
„A onda ćemo vam ostaviti jako lošu recenziju na Tripadvisoru“, Owen je
rekao.

240
 Knjige.Club Books

49.

VEZALI SU mu ruke iza leđa njegovim pojasom i gurnuli ga kroz ulaz u špilju.
Uzeli su mu 22-kalibarsku pušku i krenuli prema farmi.
Puzali su kroz travu, sve dok nisu došli na petsto metara.
Olivijin i Owenov plan bio je učiniti to po noći. Ali mogli su to učiniti i za
vrijeme oseke po danu. Samo bi bilo opasnije.
Trebala im je neka diverzija.
Vjetar je ujednačeno puhao sa zapada.
Heather je iščupala deset busena klokanove trave i postavila ih na metar
udaljenosti jedan od drugog. Izvadila je Jackov upaljač i zapalila svaku hrpu.
Uvjeti su bili savršeni. Novi izdanci nakon kiše; suho gorivo; ujednačen vjetar.
Vatra se brzo rasplamsala i proširila na istok, kao što je i trebala.
Vatra nije bila zastrašujuća. Ako stojite uz vjetar u odnosu na vatru, možete
je gledati kako se razvija.
Već dvije tisuće generacija urođenici su rabili vatru kao sredstvo za
svladavanje terena. Vatra postaje neprijatelj samo ako se ne možete micati.
Ako, recimo, morate obraniti kuću.
„Idemo, djeco“, Heather je rekla i presjekli su na jug uz malo brdo.
Prošao je samo sat od svitanja i Sunce je bilo nisko na nebu, ali bilo je
dovoljno svjetla da vide kako vatra proždire raslinje na putu prema farmi
O’Neillovih.
Netko je počeo vikati, pa su muškarci, žene i djeca krenuli prema zapadu
farme. Sigurno su negdje imali pospremljen akumulator za nuždu jer se pojavilo
vatrogasno crijevo i počelo ispumpavati vodu iz bunara.
Nije bila previše razočarana time. Imat će se čime baviti osim bijegom.
„Idemo“, rekla je.
Bili su sagnuti, sve dok se nisu primaknuli na nekoliko stotina metara, a onda
su legli na trbuh i puzali.
Postali su dobri u tome.
Dopuzali su petnaest metara od dvorišta farme.
Jeste li sigurni da će upaliti, djeco? Heather je bila u iskušenju da pita, ali
suzdržala se. Što im je drugo preostajalo?

241
 Knjige.Club Books

Došli su do dvorišta i sakrili se iza velike staje. Svi su bili vani i gasili vatru.
I nije bilo pasa koji bi oglasili opasnost.
„Što ćemo učiniti ako je zaključan?“ Owen je pitao.
Heather se ugrizla za usnu. Ni jedan drugi auto ne bi poslužio. To je morao
biti odvratni Porsche Cayenne sa svojom velikom, gadno-predivnom disaljkom.
Pritisnula je ručku.
Vrata su se otvorila. Ovo vozilo imalo je ključ i tipku za pokretanje. Bio je to
pametni ključ. Ako je negdje u autu, morate samo staviti stopalo na kočnicu i
pritisnuti tipku za pokretanje.
Djeca su ušla u auto. Stavila je stopalo na kočnicu i pritisnula tipku za
pokretanje.
Ništa se nije dogodilo. Ponovo je pritisnula. Ništa. Treći put - ništa. Pretražila
je auto, ali nije bilo ni traga ključu.
„Ključ je sigurno u kući. Čekajte ovdje, pritajite se, držite vrata zatvorena,
vratit ću se za sekundu“, Heather je rekla. Dala je 22-kalibarsku pušku Oliviji.
„Mislim da su još dva metka u njoj. Ostanite u autu. Ako vas netko pokuša izvući,
pucaj u njega.“
Olivia je kimnula. „Hoću“, rekla je.
Heather je zatvorila vrata s vozačeve strane, uzela praznu repetirku i otrčala
do kuće. Svi su bili vani i gasili požar. Gdje bi mogli držati ključ? Tražila je kuke
na zidovima ili posudu pored ulaznih vrata. Ništa takvoga. Ako ne nađe ključ,
izgubljeni su. Moderni auto ne može se pokrenuti prespajanjem žica poput starijih
modela. Pametni ključ mora biti u prokletom autu.
Sjetila se stepenica do Mamine sobe.
Preskakala je tri stepenice odjednom.
Na vrhu stepenica bio je jako dugačak hodnik sa šest vrata.
„Sranje.“
Iza prvih vrata koja je otvorila bila je muška spavaća soba s trapericama koje
su ležale na podu.
Iza drugih vrata bila je kupaonica.
Ponestajalo joj je vremena.
„Što tražiš?“ glas je rekao.
Bila je to djevojčica velikih smeđih očiju.
„Tražim ključ od auta i svoj mobitel“, Heather je rekla.
„Jesi li ti zapalila travu?“ djevojčica je pitala.
„Jesam. Žao mi je zbog toga. Vjerojatno to nisam trebala učiniti. Mislila sam
da će svi otići gasiti vatru i da ćemo uspjeti pobjeći.“
„U redu je. Zapali se svakog ljeta. Navikli smo. Usput rečeno, ja sam Niamh“,
djevojčica je rekla i pružila joj ruku.

242
 Knjige.Club Books

Heather se rukovala s njom. „Heather“, rekla je svečanim tonom.

„Tvoj mobitel i ključevi su u Maminoj sobi. Na kraju hodnika.“
„Hvala ti, Niamh“, Heather je rekla.
Otišla je do kraja hodnika. Iza vrata nalazila se vruća, prašnjava i zagušljiva
soba s golemim krevetom s baldahinom, vitrinom i drugim komadima starog
drvenog namještaja. Zidovi su bili prekriveni izblijedjelim crno-bijelim
fotografijama muškaraca s dotjeranim bradama i žena u dotjeranim haljinama.
Karta za brod od Liverpoola do Sydneya bila je uokvirena, a pored nje bila je
fotografija zgodne i nevjerojatno male djevojčice s kovčegom koja pokušava
izgledati kao odrasla osoba.
„Isuse! Kojeg vraga misliš da radiš?“ glas je rekao.
Heather se okrenula. Bila je to Mama, a oslanjala se na plavokosog dječaka.
„Vrijeme je da odemo“, Heather je rekla.
„Nisam vam dala dopuštenje da odete“, Mama je rekla.
„Niste u položaju da date dopuštenje“, Heather je rekla.
„Ovo je moj otok!“
„Ovo nije vaš otok i nikad nije bio. Gdje je ključ od Porschea?“ Heather je
pitala, uperivši pušku u Maminu glavu.
„Nećeš pucati.“
„Pitajte Jacka hoću li pucati. Upucat ću vas i vašeg unuka.“
„Ti si životinja!“
„Gdje je ključ?“ Heather je zaurlala, uperivši praznu pušku dječaku u glavu.
„Na noćnom ormariću. Pored mog kreveta“, Mama je rekla.
Heather je vidjela ključ u posudi pored kreveta, povrh njihovih mobitela.
Ugurala je ključ i mobitele u džepove.
„Kakva je to vika, Mama?“ ošamućeni Danny je pitao, ušavši iz hodnika.
Heather je uperila praznu repetirku u njega.
„Ruke iza glave, klekni na pod! Odmah!“
Danny se spustio na koljena i stavio ruke na zatiljak. „Nije pošteno“, zakukao
je.
Heather je stala iza njega. „Žao mi je zbog Ellen. Zbilja“, rekla je i udarila ga
po zatiljku teškom drškom. Danny je pao potrbuške na stare drvene daske.
„Čim vide da dolazite, maknut će trajekt od obale. Nadrljali ste“, Mama je
rekla uz cerek.
„Nadrljali bismo da je ovo uistinu otok“, Heather je odgovorila.
Hladni odbljesak mržnje u Maminim očima. Znala je budućnost. Vidjela je
što će ova mlada žena učiniti svemu što je ovdje izgradila ako joj dopusti da živi.

243
 Knjige.Club Books

Bio je to ujedno i pogled prepoznavanja. Zrcalo. Došla je ovamo kao mlada

žena, poremetila sve, udala se, uništila sve i ponovo sve izgradila, prije toliko
godina.
Mama je slabo zamahnula štapom prema njoj. „Sredit ću te, kučko!“ bijesno
je rekla.
„Pa, bolje da se požurite.“
Heather je otrčala niz hodnik. Mahnula je maloj Niamh i sjurila se niz
stepenice. Otrčala je preko dvorišta do Porschea.
„Ja sam“, rekla je i otvorila vrata s vozačeve strane. Olivia se nasmiješila sa
suvozačkog sjedala i opustila stisak na puški. Heather je stavila stopalo na
kočnicu, pritisnula tipku za pokretanje i Porsche je oživio.
Odvezla se oko kuće na farmi, provjerila gdje je Sunce i krenula na istok.
U retrovizoru je vidjela Matta na konju kako u galopu ulazi u dvorište.
„Matt!“ Olivia je rekla.
„Na konju!“ Owen je dodao.
„Vidim ga! Kvragu. Gledaj što se događa iza nas, Owene, uskoro će krenuti
za nama“, Heather je rekla nakon minute.
„Mislim da su već krenuli!“
„Nemoguće!“
Pogledala je u retrovizor.
Hrpa njih ukrcala se u Toyotu Hilux i spremali su se krenuti.
Pogledala je ispred sebe.
Crveno Sunce.
Odbljesak.
U glavi joj je svirala pjesma „Gouge Away“ od Pixiesa - malo pretjerano, ali
neka.
Vozila je po blatnjavoj pustari, a Porsche je poskakivao po zemlji. Ne njihovoj
zemlji. Nikad nije bila njihova.
Nadala se da su djeca dobro. Nadala se da je ono što je pisalo u letku iz zatvoru
točno. Dva dana u mjesecu, za vrijeme oseke za punog i mladog Mjeseca, Otok
Nizozemaca postajao je poluotok.
„Pazi!“ Owen je rekao i zaobišla je olupinu Volkswagen Bube, predivne u
crvenoj hrđi, koja je sjedila na travi poput ankilosaura.
Ako se slupaju, imaju drugi auto. Ako se mi slupamo, umrijet ćemo, Heather
je mislila.
Metak se zabio u stražnje staklo.
Olivia je vrisnula.
„Jeste li dobro?“ Heather je pitala.

244
 Knjige.Club Books

„Ja sam dobro“, Owen je rekao.

„Trebam li pucati?“ Olivia je pitala, držeći Mattovu pušku.
„Samo spusti glavu, dušo! Oboje spustite glavu!“
Zaobišla je jedan panj i nastavila ravno prema tjesnacu koji je mogao biti stari
odvodni kanal ili korito rijeke koje su kiše proširile.
Auto se prednjim dijelom stuštio u kanal i tri stvari dogodile su se
istovremeno: nešto teško zagrebalo je osovinu, auto je skrenuo u stranu i val mulja
i smeđe vode zapljusnuo je vjetrobransko staklo.
„Opasnost!“ Owen je viknuo dok su klizili prema zidu s druge strane kanala.
Pogodili su ga postrance; auto je zatajio i stao.
Uključila je brisače i pritisnula dugme za pranje vjetrobranskog stakla.
Tekućina nije izlazila, a jedan brisač nije radio.
Drugi je radio i obrisao uski luk pred njezinim licem.
Ništa se nije vidjelo s mjesta suvozača.
Ako su se pribili uz obronak, bio je to njihov kraj.
Pogledala je u retrovizor.
Još su joj bili za petama.
Ubacila je u prvu brzinu i pritisnula tipku za pokretanje. „Držite se, djeco!“
Auto se zatresao.
Pritisnula je papučicu za gas gotovo do poda. „Hajde!“ rekla je.
Motor je zabrundao i činilo se da Porsche razumije što želi od njega. Prednji
kotači s mukom su se okretali u jarku, špricajući mulj, a zatim se polako uspjeli
pokrenuti. Kad je dobila dovoljno ubrzanje, usmjerila je auto prema suprotnom
obronku i Porsche se polako počeo penjati.
Penjao se pod kutom od trideset stupnjeva, pa se zapitala hoće li se prevrnuti
na krov.
Još jedan metak pogodio je stražnji dio auta uz zveket i užasni rikošet kroz
bočni prozor. Komadići stakla pali su joj na desnu stranu lica.
„Hajde, mali, možeš ti to, smeće ružno!“ rekla je, i kad ga je tako ohrabrila,
Porsche se izvukao iz jarka i opet bio na pustopoljini.
Prebacila je na automatsku vožnju i pogledala u retrovizor. Gledala je kako
Toyota nestaje u jarku i zadržala dah tri sekunde, sve dok je nije vidjela kako se
uspinje.
„Sranje.“
Samo četiristo metara otvorenog puta do oceana.
Zemlja je bila muljevita, ali Porscheu to nije smetalo. Čula je kako povećava
brzinu. Treća brzina. Četvrta.
Još jedan metak zazvonio je u kabini i probušio rupu u vjetrobranskom staklu.
Ovaj put cijelo je vjetrobransko staklo napuklo.
245
 Knjige.Club Books

Nije ništa vidjela.

Pokušala je izbiti staklo unutarnjom stranom dlana. Nije se pomaknulo.
„Ne vidim!“
Olivia ga je razbila drškom puške i staklo se urušilo, poprskavši ih
komadićima.
Voki-toki je oživio. „Odustani, Heather! Ubit ćeš sebe i djecu! Nitko to ne
želi!“ Matt je rekao.
Olivia ju je pogledala. „Želiš li odgovoriti?“
„Ne brini se o tome. Samo spusti glavu.“
„Mogu mu odgovoriti odavde.“
„Nemamo što reći.“
„Heather, molim te, stani prije nego što netko nastrada. Možemo razgovarati.
Mama se slaže sa mnom da ovo traje dovoljno dugo. Možemo se vratiti izvornom
planu“, Matt je rekao.
Vozila je kroz muljevitu travu i nakratko pogledala Hilux. Toyota je imala
mnogo veće kotače i lakše je napredovala po terenu.
Ali sad nije bilo tako daleko do mora.
Još jedan metak prozujao je pored auta. Zadrhtala je nakon što je metak već
promašio. Olivia se uspravila. Heather joj je gurnula glavu niže.
Heather je uzela voki-toki. „Ako ćemo pregovarati, Matte, predlažem da
prestanete pucati na nas.“
Nastala je stanka prije nego što se Matt opet javio. „Prestat ćemo pucati ako
staneš“, Matt je rekao.
„Prvo prestanite pucati, a onda ćemo razgovarati.“
„Kamo ideš, Heather? Ovo je besmisleno. Nemaš kamo.“
„Koliko još goriva imaš, Matthew? Kako tvoj ovjes?“
„Dobro smo.“
Možda su imali dovoljno goriva za jedan auto, ali ne i za to da dođe ostatak
obitelji.
Opet je pogledala u retrovizor. Toyota je bila pet duljina auta iza njih.
Vozila je osamdeset kilometara na sat. Suluda brzina po ovakvom
terenu.
Owen se nije javljao trideset sekundi. „Owene, jesi li dobro tamo iza?“
„Da.“
Udarili su u nešto; cijeli se auto zatresao i na sekundu nagnuo na dva kotača,
a zatim se uz glasan zvuk spustio.
Retrovizor.

246
 Knjige.Club Books

Kate je vozila, Matt je bio suvozač. Sa sačmaricom. I Ivan se ugurao unutra.

Pepeo od požara počeo je padati poput snijega.
Matt se nagnuo kroz prozor kamioneta.
„Svi dolje!“ Heather je rekla.
Metak je proletio kroz Porsche.
Olivia je poletjela prema kontrolnoj ploči.
„Djeco!“
„Ja sam dobro“, Owen se javio s poda.
„Olivia? Olivia? Olivia?“
Olivia nije ništa rekla.
„Owene, ustani i preuzmi upravljač!“
„Što?“
„Preuzmi upravljač!“
Owen je zgrabio upravljač, dok se Heather naginjala nad Olivijom.
„Što da radim?“ Owen je pitao.
„Ravno prema plaži. Uključen je tempomat. Samo upravljaj.“
Olivia je bila krpena lutka.
Heather ju je pregledala. Nije imala ranu od metka, ali udarila je glavom.
„Uh“, rekla je.
„Jesi li dobro, dušo?“
„Dobro sam.“
„Heather, ovo je ludost! Što planiraš?“ Matt je pitao preko voki-tokija.
Baš bi htio znati, je li? Pogledala je kroz napukli retrovizor i 22-kalibarskom
puškom naciljala Kate koja je vozila Toyotu. Pritisnula je obarač; Porsche je
naišao na rupu i promašila je. Ubacila je još jedan metak i naciljala motor auta.
To je bila veća meta. Pucala je u Hiluxov motor i zbilja nešto pogodila.
Kvragu. Bio je to posljednji 22-kalibarski metak.
„Sagnite se, djeco! Preuzet ću, Owene“, rekla je.
Međutim, prije nego što je mogla staviti obje ruke na upravljač, došli su do
kraja pustopoljine i bili su na plaži.
Porsche se počeo vrtjeti, a Toyota ih je sustigla.
Kate se zabila u njih i Porsche se opet nagnuo na stranu. Ako se prevrnu, neće
biti milosti. Logika je to zahtijevala. Mama je to zahtijevala.
Kate će nagaziti na kočnicu. Matt i Ivan će izaći, izvući ih iz auta i ubiti ih
jedno po jedno.
Heather nije mogla dopustiti da se to dogodi.
Uvukla je noge na mjesto vozača i borila se da izravna Porsche.

247
 Knjige.Club Books

Auto se prizemljio uz teški udarac.

Stopalom je pronašla papučicu gasa.
Porsche je počeo ubrzavati. Kate je još uvijek bila iza njih, ali vjetrobransko
staklo na Toyoti bilo je napuklo.
„Moramo nekako razbiti to staklo“, Heather je promrmljala.
„Što kažeš na ovo?“ Olivia je pitala, podignuvši Sabrane priče i drame
Antona Pavloviča Čehova s poda.
„Samo naprijed!“ Heather je rekla. Olivia je prebacila knjigu u lijevu ruku,
kojom je bacala loptu kad je igrala softball, naciljala i zavitlala tešku knjigu tvrdih
korica koju je Tom vukao sa sobom čak iz Seattlea.
Knjiga je vijugala naelektriziranim zrakom poput jastreba u ubojitu spustu i
pogodila rub vjetrobranskog stakla, razbivši ga.
„To!“ Olivia je rekla.
Toyota je nekontrolirano zanosila, dok je Kate izbijala pogođeno staklo.
Heather je usporila i nastavila voziti po plaži, tražeći nasip o kojem su čitali.
Nasip koji se pojavljivao samo kad je bila najveća oseka, za vrijeme mladog i
punog Mjeseca.
Gdje je?
Gdje je?
Gdje...
Ondje. Mali podvodni put koji je od Otoka Nizozemaca vodio na kopno.
Većom brzinom ušla je Porcheom u more i povukla ručicu koja je aktivirala
disaljku.
Došla je do nasipa za koji nije znao nitko osim dvoje djece.
„U moru smo!“ Owen je rekao.
Nasip je bio otprilike trideset centimetara pod vodom.
Nije bila sigurna što može očekivati i uznemirila se kad se Porsche polako
počeo puniti morskom vodom.
Voda im je zapljuskivala stopala.
Olivia i Owen podigli su noge s poda kad je voda postala dublja.
Auto je plivao. Pogledala je u retrovizor.
Bili su na pola puta.
Disaljka na Porscheu dobro je radila.
Struja ih je podigla i počela ih nositi.
Struja ih je ponovo spustila.
„Sranje!“
Kotači su se vrtjeli u prazno i onda opet pokrenuli.
Toyota ih je još uvijek progonila.
248
 Knjige.Club Books

Prešli su dvije trećine puta.

„Morski pas!“ Olivia je rekla, uspravivši se.
Heather je rastvorila džepni nož i stavila ga u usta. Bilo joj je žao prokletog
morskog psa koji ju je sad mislio ometati.
Hajde. Hajde.
Voda.
Zemlja.
Voda.
Hajde! Letimo! Pod vraninim krilom. Pod Mjesečevim srpom. Plivamo. S
ribama i...
Ne... Vozimo se. Kotači su se okretali; vozili su po pijesku.
„Osjećate li, djeco?“
Vozila je kroz plićak.
Nešto čvrsto pod sva četiri kotača. Bili su na plaži. Kopno!
Pogledala je u retrovizor.
Toyota je bila odmah iza njih, sve spremnija na posljednje očajničko
zabijanje...
Ne.
Toyota je izgubila kontrolu, naišla na val i prevrnula se.
Heather je uključila iPhone. Nije imala pojma da je u Seattleu Carolyn ipak
nazvala Jenny, predstavnicu konferencije, i da ih je policija Viktorije tražila na
posljednjoj poznatoj lokaciji Porschea. Ako bude signala na mobitelu, bit će
spašeni za nekoliko minuta.
Mobitel se uključio.
Baterija je bila na tri posto.
Po dinama je došla do napuštene ceste uz plažu i otkrila da ima najjači mogući
signal. Dobila je poruku od Carolyn o Zvjezdanim stazama: Voyager.
„Radi li mobitel?“ Olivia je pitala.
„Da!“ rekla je i nazvala 000.

249
 Knjige.Club Books

50.

TO JE sve bio san. Nije moguće da se dogodilo.

Tom je sanjao da su na drugom kraju svijeta.
A ona je sanjala da su opet kod kuće.
Vani je bio mrak. Djeca su spavala.
Spustila je šalicu s toplom čokoladom na stolić, pored kutije krafni, Seattle
Timesa, džepnog noža od meteorskog željeza i dugog pisma od Carolyn s tekstom
jedne pjesme.
Ustala je i provirila kroz zavjese. Danas nije bilo televizijskog kombija. Jučer
je bio KIRO 7, a prije toga CBS.
Televizija je bila uključena, svijeća u mraku. TV prodaja, koja je uvijek bila
aktivna, čak i u tri sata ujutro. Pogotovo u tri sata ujutro.
Imala je posla u ovo doba dana. Ispunjavanje formulara. Policija Viktorije i
australska Vlada bili su više nego ljubazni. Nakon što su je otpustili iz bolnice,
pustili su je da ode. Povjerovali su joj kad je rekla da će se vratiti na suđenje ako
bude potrebno.
Nije bila sigurna da bi se zbilja vratila. Djeca ne bi trebala prolaziti kroz sve
to. Sad su spavali, sigurni u svojoj kući u dalekoj Americi. A psihijatri i dr.
Havercamp rekli su da su dobro, s obzirom na okolnosti. Oboje su prestali piti
lijekove, a i to je bilo nešto.
Heather je ponovo sjela na kauč i mijenjala kanale na televiziji.
Petsto kanala, ali u sitne sate ništa nije tako veselo poput TV prodaje.
Razmišljala je da ih nazove i kupi praško s dugačkim teleskopom, kad se
začuo zvuk na vrhu stepenica.
„Jesi li dolje?“ Owen je pitao.
„Ovdje sam, dušo.“
„Čuo sam nešto.“
„To sam ja. Budna sam i gledam televiziju. Ostani tamo. Doći ću gore.“
Obišla je Oliviju, koja je čvrsto spavala. Ušuškala je Owena u krevet i
poljubila ga u čelo.
„Možemo li ovaj vikend posjetiti baku i djeda na Otoku gusaka?“ Owen je
pitao.

250
 Knjige.Club Books

„Naravno da možemo, ali baka će te možda željeti slikati. A znam da to

mrziš.“
„Neće mi smetati“, Owen je rekao.
„Naravno, dušo. Pokušaj zaspati.“
„Hoću. Nešto sam mislio. Olivia ima pravo u vezi nečega.“
„Čega?“
„Kaže da lijepo pjevaš.“
„To je rekla?“
„Da. Trebala bi pjevati negdje. Recimo, u kafiću ili negdje. Mi bismo te došli
slušati.“
„Možda i hoću. Laku noć, Owene.“
„Laku noć...“
„Ne moraš to reći.“
„Ali hoću.“
„Mali, ne treba mi to uopće.“
„Laku noć, m-a-m-a“, rekao je, smijuljeći se i šaptom izgovarajući slova kao
da su neka čarolija.
Vratila se u prizemlje.
Mislila je o O’Neillovima. Baš je jučer pročitala da je predloženo da uklone
cijelu obitelj s Otoka Nizozemaca dok službenici vlade Viktorije ne istraže
njihove vlasničke listove; pisalo je da razmišljaju o tome da vrate zemlju izvornim
vlasnicima, narodu Boon Wurrung.
Možda bi to bilo nešto dobro što bi proizišlo iz svega ovoga?
Možda.
Otvorila je ulazna vrata, zatim vrata s mrežicom, sjela na stepenicu i zapalila
cigaretu.
Zapadni Seattle bio je tih. Puget je bio miran.
Mjesec je bio na nebu i tako svijetao da su se vidjele planine Nacionalnog
parka Olympic. Vrana je bila na telegrafskoj žici ispred Starbucksa.
Znala je da to nije ona ista vrana. Samo su zovoji putovali od Australije
ovamo. Ne i vrane.
Ipak, gledala ju je kao da je poznaje. A pozdrav je nije ništa stajao.
„Bok“, rekla je.
Popušila je cigaretu i gotovo nesvjesno zaključala vrata, stavila ključ u džep i
prešla praznu ulicu do napuštene plaže Alki.
Vidjela je svoj dah na mjesečini.
Plaža je bila savršeno čista; stizalo je ljeto i grabljali su je svaku noć.

251
 Knjige.Club Books

Izula je stare Converse tenisice i stala u jednu zavojitu brazdu, nožnih prstiju
u hladnom pijesku.
Podignula je jednu nogu i pustila zemlju da se polako okreće pod njezinim
stopalima.
Udahnula je i izdahnula.
Udah i izdah.
Opustila je ramena da napetost prođe. Pogotovo u njezinu lijevom ramenu,
koje ju je još boljelo.
Sjetila se riječi za „vodu“ naroda Makah koju ju je baka naučila: waak.
Njezina je baka preminula, a posljednji govornik makaha umro je odavno.
Pomislila je na onu drugu čarobnu riječ prema kojoj je još uvijek bila jako
nepovjerljiva.
„Mama“, rekla je i osmjehnula se. Bila je premlada. Nikad nije bila ničija teta
i nikad nije čuvala djecu. Ali ponekad dobijete misiju i ponekad ste uspješni u toj
misiji.
Zavrnula je nogavice trenirke do koljena i stala u tamnu vodu.
Bila je hladna.
Jako hladna.
Plaža je bila nekako jeziva.
Bila je sama ovdje u mraku, ali zbilja se nije imala čega bojati. Mogla se
brinuti za sebe i za svoju obitelj. I ovo je njezino mjesto. Njezin dom.
Povjetarac je namreškao tišinu.
Obgrlila se i shvatila da plače.
Suze su joj se niz obraze slijevale u polumjesec koji se zrcalio u zaljevu Puget.
Pogledala je na istok, prema ostatku kontinenta.
Bilo je dosta do svitanja.
Ali treba samo pričekati.
Strpljenje je oružje.
Ako dovoljno dugo čekate, zora će svanuti.

252
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

ODMAH NA početku trebao bih reći da, premda je Otok Nizozemaca stvarno mjesto
(drugog imena), ljudi koji ondje žive nisu poput stanovnika Otoka. Okoliš nije
znatno izmijenjen, ali stanovnici otoka jesu. Živio sam u Melbourneu od 2008. do
2019. i, vjerujte, Viktorija je najgostoljubivija država u Australiji.
Ova knjiga ne bi bila moguća bez pomoći mog agenta i prijatelja Shanea
Salerna. Shane i ja jednog smo dana, kao i obično, telefonom razgovarali o
filmovima, kad sam mu prepričao scenu iz filma Oslobađanje koju sam uistinu
doživio: Dok sam se vozio ruralnom Australijom po jako izoliranom otoku
nastanjenom jednom velikom širom obitelji, žena sa slušnim aparatom izletjela je
sa sporedne ceste na biciklu i naglo sam skrenuo da je ne udarim. Napola u šali
rekao sam svojoj ženi Lei da ne bismo otišli živi s otoka da smo je - ne daj Bože -
udarili. Kad sam ispričao Shaneu tu priču, rekao je: „Ne, zapravo si je pogodio;
to je tvoja iduća knjiga.“ Shane je vodio ovaj roman kroz nekoliko predložaka, za
vrijeme karantene tijekom COVID-a, kad nisam imao ni najmanje volje pisati.
Onaj tko ima toliko sreće da je Shane Salerno na njegovoj strani uistinu je
blagoslovljen.
U izdavačkoj kući Little, Brown and Company želim zahvaliti Michaelu
Pietschu i Brucen Nicholsu, velikim borcima za svoje autore i divnim ljudima.
Little, Brown uistinu cijeni umjetnost i umjetnike i cijeli njihov tim bio je više
nego susretljiv. Pogotovo Craig Young, prijatelj i zaštitnik otpočetka, pun energije
kojom je navodio brod kroz oluju, iako znam da nisam bio jedini autor koji se
teško nosio s pandemijom.
Želim zahvaliti svojoj urednici Helen O’Hare za genijalne prijedloge, humor
i pronicljive komentare. Također želim pohvaliti svoju divnu lektoricu Tracy Roe
s kojom sam se prepirao i razgovarao na marginama Otoka.
Moram zahvaliti cijeloj svojoj obitelji u Irskoj zato što potiču moje pisanje,
prvenstveno svojoj mami Jean McKinty; sestrama i braći, Diane, Lorni, Rodu i
Garethu; teti Catherine i svim nećacima i nećakinjama.
Imao sam sreće i sklopio mnoga prijateljstva u zajednici kriminalističkog
žanra i pisaca općenito te želim odati počast Donu Winslowu, Steveu Hamiltonu,
Steveu Cavanaghu, Diani Gabaldon, Stuu Nevilleu, Danielu Woodrellu, Brianu
McGillowayu, Liz Nugent, Gerardu Brennanu, Ianu Rankinu, Val McDermid,
Abiru Mukherjeeju, Jasonu Stegeru i mnogima drugima koje ne spominjem zbog
ograničenog prostora, ali koji znaju da ih volim.
253
 Knjige.Club Books

Velika hvala Jeffu Gloru i cijelom timu CBS Newsa što su me lijepo prikazali
na državnoj televiziji (sigurno su primijenili vještu montažu i specijalne efekte).
Hvala i svim mojim prijateljima i obitelji u Americi, a pogotovo mojoj punici
Susan Vladeck.
Također želim zahvaliti Salmanu Rushdieju i Jamesu Ellroyu, koje sam
intervjuirao nedugo prije COVID-krize i kojima sam drsko predstavio svoju ideju
za Otok, tražeći njihovo mišljenje. Obojica su navela neke ideje koje su završile
u ovoj knjizi.
Ovaj roman napisan je u vrijeme moje karantene s obitelji u sićušnom
njujorškom stanu. Moram spomenuti svoje dvije mačke iz prihvatilišta, Miffy i
Jeta, zato što su bile uz mene u tri sata ujutro, kad su svi ostali spavali. Želim
zahvaliti svojim krasnim kćerima Arwynn i Sophie zato što me nasmijavaju, grle
me kao nitko drugi i održavaju me normalnim. Na kraju želim zahvaliti svojoj
predivnoj ženi Lei jer je dio onoga što me održava normalnim, na svim godinama
ljubavi i poticaja i za to što se smije mojim - zasigurno jako smiješnim - šalama.

254
 Knjige.Club Books

O PISCU

ADRIAN MCKINTY rođen je i odrastao u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. Studirao je

filozofiju na Sveučilištu u Oxfordu, nakon čega se sredinom 1990-ih preselio u
New York. Njegov prvi roman Dead I Well May Be objavljen je 2003. i ušao je u
uži izbor za nagrade Dagger i Edgar. Nakon što se 2011. sa ženom i djecom
preselio u Australiju, McKinty je počeo objavljivati seriju romana o Seanu
Duffyju za koju je dobio brojne pohvale kritike. Bio je vozač Ubera i gotovo
odustao od pisanja, a onda je 2019. objavio nagrađivani međunarodni bestseler
Lanac, kriminalistički roman koji se pojavio na više od dvadeset pet popisa za
najbolju knjigu godine, uključujući i onaj časopisa Time. McKintyjeve knjige
prevedene su na više od trideset jezika, a osvojio je nagradu Edgar, Međunarodnu
nagradu pisaca trilera, nagradu Neda Kellyja (tri puta), nagrade Anthony, Barry i
Macavity kao i Nagradu za kriminalistički roman godine Theakston Old
Peculiera.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

255