Naslov originala THE SON OF TARZAN

Copyright c 1915, 1916, by The Frank A. Munsey Company

S engleskog prevela MILICA BUJINAC Urednik URO NAJDER Oprema i ilustracije JULIO RADILOVI!

Digitalizacija:

BAZDULJICA

EDGAR RICE BURROUGHS

TARZAN
I NJEGOV SIN
Drugo izdanje

EPOHA
ZAGREB, 1964

iz iroki Ugambi plovio je $amac s broda Marjorie W, noen strujom nadole plime. Njegova se posada lijeno valjukala uivaju'i u odmoru nakon naporna veslanja uzvodno. Tri milje nizvodno leala je sama Marjorie W, spremna da isplovi $im se oni popnu na palubu, i podignu $amac. Me(utim, uskoro su ljudi prekinuli svoj drijeme ili brbljanje. Panju im je privukla sjeverna obala rijeke. Tamo je stajala neobi$na ljudska prilika i ispruenih, ko$atih ruku dozivala ih napuklim glasom iz petnih ila. Grom i pakao! to je to? uzviknuo je netko od posade. Bijelac! promrmlja i doda: Zaveslajte momci da mu se primaknemo i vidimo to eli. Kad su se primakli obali, ugledali su iscrpljenu priliku rijetke sijede kose zamrenih pramenova. Njegovo mravo, iskrivljeno tijelo bijae golo tek s krpom oko bedara. Niz upale, kozi$ave obraze tekle su suze. )ovjek im je progovorio nerazgovijetno nekim stranim jezikom. Zna li engleski? zapitao je oficir $ovjeka. Da, znao je. Isprekidano, sa zastajkivanjem, kao da se tim jezikom ve' godinama nije sluio, preklinjao ih je da ga uzmu sa sobom i izbave iz te strane zemlje. Poto je prispio na palubu Marjorie W, stranac je ispri$ao spasiocima tunu pri$u o svojoj bijedi, stradanju i mukama kroz proteklih deset godina. On im nije rekao zato je doao u Afriku, ali su naga(ali da je zaboravio sve to je doivio prije onih stranih muka, koje su ga umno i fizi$ki unitile. Nije im $ak ni rekao svoje pravo ime, ve' im se predstavio kao Mihael Sabrov. Uostalom, vie nije postojala nikakva sli$nost izme(u ove bijedne ruevine i nekada muevnog, iako beskrupuloznog Alexisa Paulvitcha. Prije deset godina on je izbjegao sudbinu koju je doivio njegov prijatelj i zloduh (Rokoff) i ne jednom, ve' bezbroj puta

u proteklih deset godina, Paulvitch je proklinjao udes koji je dodijelio Nikolasu Rokoffu smrt, i s njome neosjetljivost patnje, dok je on pretrpio ivot, prepun uasnih muka, mnogo gorih od smrti koja ga je uporno izbjegavala. Paulvitch je pobjegao u dunglu kada su se Tarzanove ivotinje i njihov divlji gospodar popeli na palubu broda Kincaid, u uasnom strahu da 'e ga Tarzan slijediti i uhvatiti, zaao je duboko u dunglu gdje je pao u ruke jednom divljem ljudoderskom plemenu koje je osjetilo svu teinu Rokoffove zle 'udi i grozne okrutnosti. Jedan neobi$ni hir plemenskog poglavice spasio je Paulvitcha od smrti da bi ga gurnuo u ivot bijede i mu$enja. Kroz deset godina on je bio meta cijelom selu, tukle su ga i kamenovale ene i djeca, a ratnici sjekli, bi$evali i iznakazili; bio je rtva $estih groznica najteih vrsta. Ipak nije umro. Boginje su mu urezale strane brazgotine i igosale ga neizrecivo runim znakovima. Zbog njih i divlja$ke igre plemena, izgled se Alexisa Paulvitcha toliko izmijenio, da ni vlastita majka ne bi prepoznala ni jednu poznatu crtu u alosnoj masci koju je on nazivao svojim licem. Nekoliko prorije(enih sijedih pramenova zamijenilo je gustu tamnu kosu koja mu je prije pokrivala glavu. Udovi su mu bili zgr$eni i izobli$eni, tijela jako pogrbljena hodao je nesigurna koraka, vuku'i noge za sobom. Sve su mu zube izbili divljaci. tovie i umne su mu sposobnosti bile bijedno ruglo onih otprije. Mornari su ga uzeli na brod Marjorie W i tamo ga hranili i njegovali. On se poneto oporavio, ali mu se izgled nikada nije promijenio nabolje; ona ista ljudska olupina, iznakaena i skrhana, kakvu su nali, ostat 'e nepromijenjena sve dok ga ne pozove smrt. Premda je bio tridesetih godina, Alexis Paulvitch izgledao je kao osamdesetogodinjak. Nedoku$iva priroda traila je za ortaka ve'u kaznu, nego to ju je platio glavni krivac. U duhu Alexisa Paulvitcha nije bilo osvetoljubivih misli, ve' samo jedna mra$na mrnja prema $ovjeku kojeg su on i Rokoff pokuali unititi, ali nisu uspjeli. Bilo je mrnje i u sje'anju na Rokoff a, jer ga je on uvalio u sve strahote koje je morao pretrpjeti. Mrzio je i policiju raznih gradova iz kojih je morao

bjeati, mrzio je zakon, poredak, sve. Svaki trenutak ivota bijae mu ispunjen bolesnom mrnjom; on je postao mentalno i fizi$ki, u svom izgledu, utjelovljenje zlokobnog osje'aja Mrnje. Imao je veoma malo, ili gotovo nita zajedni$ko s ljudima koji su ga spasili. Kako je bio preslab za rad i suvie mrzovoljan u drutvu, oni bi ga brzo ostavili sama i prepustili njegovim mislima. Marjorie W zakupilo je i financiralo drutvo bogatih tvorni$ara, opremivi je laboratorijem i nau$nim osobljem te poslalo u potragu za sirovinama koje su se prije uvozile iz June Amerike uz veoma visoke cijene. Osim u$enjaka nitko nije znao da na brodu nije bilo tih sirovina, no to u ovom trenutku za nas nije vano. Glavno da je brod plovio prema izvjesnom otoku, udaljenom od afri$ke obale na kojoj su ukrcali Alexisa Paulvitcha. Nekoliko tjedana brod je bio usidren blizu obale. Monotonija ivota na palubi postala je posadi mu$na. Ona bi $esto odlazila na obalu, a napokon je i Paulvitch poao s njima, toliko mu bijae dojadila jednoli$nost brodskog ivota. Otok bijae sav obrastao umom. Neprohodna dungla sputala se gotovo do same obale. U$enjaci s broda zali su ve' duboko u unutranjost otoka u potrazi za dragocjenom sirovinom, koje se tu, prema izjavama domorodaca s kopna, moglo na'i u dovoljnoj mjeri da zadovolji potrebe trita. Brodska posada je ribarila, lovila i istraivala. Paulvitch je tumarao obalom i leao u sjeni golemih stabala. Jednog dana, dok je spavao ispod stabla, a posada se okupila neto podalje oko tijela pantere koju je jedan od njih ustrijelio, probudio ga je dodir ne$ije ruke koja se spustila na njegovo rame. On se naglo trgnuo iz sna i ugledao ogromnog, $ovjekolikog majmuna kako $u$i do njega i paljivo ga promatra. Paulvitch se zaprepastio. Pogledao je prema mornarima, ali su oni bili udaljeni nekoliko stotina jardi. Majmun ga je opet uhvatio za rame i neto mu tuno promumljao. U pronicljivom pogledu i ponaanju ivotinje Paulvitch nije vidio opasnost. On se polako uspravio, a majmun isto tako. Polako i oprezno uputio se k mornarima. Majmun je poao

s njime dre'i ga za jednu ruku. Kad su doli nadomak posade, koja ih jo nije spazila, Paulvitch se uvjerio da ivotinja ne misli nita zlo. O$igledno, ivotinja bijae naviknuta na druenje s ljudima. Odjednom, ve' blizu mornara, Alexisu pade na um da majmun predstavlja veliki kapital i on je odlu$io da se njime okoristi. Kada je posada ugledala neobi$no drutvo kako im dolazi u susret, zaprepastila se i potr$ala prema njima. Majmun nije odavao nikakva straha. Umjesto toga, uhvatio je svakoga mornara za rame te dugo i ozbiljno piljio u njegovo lice. Poto ih je sve paljivo razgledao, vratio se Paulvitchu. Njegovo lice i pokreti odavali su veliko razo$aranje. Posada se njime oduevila. Okruila je obojicu, postavljaju'i bezbroj pitanja i paljivo razgledavala majmuna. Alexis im nije htio nita objanjavati, osim da je majmun njegov. Neprestano je ponavljao isto: Majmun je moj, samo moj. Kad im je to dojadilo, jedan se mornar pokuao naaliti. Zaao je majmunu iza le(a i ubo ga pribada$om u stranjicu. ivotinja je poput munje nasrnula na svog mu$itelja i za$as se mirna, dobro'udna ivotinja preobrazila u razbjenjela demona. Objeenja$ki smijeh na licu mornara, koji je izveo tu alu, sledio se u izraz uasa. On je pokuao izbje'i dugim rukama majmuna koje su se pruile za njim, no kad nije uspio, izvukao je dugi no, zadjenut za pojas. Jednim jedinim trzajem majmun je istrgnuo oruje iz $ovjekove ake i bacio ga u stranu, a zatim zabio svoje ute o$njake u mornareva le(a. Drugovi napadnutog nasrnuli su batinama i noevima na zvijer dok je Paulvitch psovao i cupkao oko gomile, koja je reala, mumljala i urlala, $as prijete'i, $as mole'i. Pred noevima mornara njegova predodba bogatstva naglo se rasplinjavala. Me(utim, pokazalo se da majmun ne'e tako lako postati rtvom nadmo'ne gomile, uvjerene u svoju premo'. Oslobodivi se mornara, koji je prouzro$io sukob, on je stresao sa svojih ple'a drugu dvojicu koji su se objesili na nj i snanim udarcem ape oborio svoje napada$e, jednog za drugim

ska$u'i vjeto amo-tamo poput malog majmuna. U bitku su se umijeali kapetan i njegov pomo'nik koji su upravo prispjeli s Marjorie W pra'eni dvojicom mornara, i otko$ili revolvere. Majmun se osvrtao na pusto koju je izazvao udarcima svojih apa. Paulvitch nije mogao razabrati, da li je i$ekivao ponovni napad, ili je razmiljao kojeg bi napada$a prvog unitio. Ali jedno je znao sigurno: da 'e obojica oficira odmah pucati i ubiti ivotinju, ako on to ne sprije$i. Majmun nije pokazivao znakove da 'e napasti Alexisa, ali ovaj ipak nije bio sasvim siguran, to bi se moglo dogoditi ako se i on u to uplete, jer je instinkt ivotinje bio uznemiren mirisom svjee ljudske krvi, koju je osje'ala u nozdrvama. Jo trenutak Paulvitch je oklijevao, ali tada se pred njegovim o$ima pojavila slika bogatstva koje bi mogao osigurati ovaj veliki $ovjekoliki majmun onog trenutka, kada bi s njim prispio u neki velegrad kao to je, na primjer, London. Kapetan mu je viknuo da se skloni, jer 'e pucati u ivotinju, ali je Paulvitch, premda mu se kosa jeila, svladao strah i primaknuvi se majmunu, zagrlio ga. Do(i! zapovjedio je i s mukom odvukao zvijer iz kruga mornara od kojih su neki sjedili, o$iju razroga$enih od uasa, a drugi pobije(eni, puzali. Majmun je polako dopustio da ga odvede i nije pokazivao ni najmanju elju da u$ini Alexisu neto naao. Kapetan je zastao nekoliko koraka iza neobi$nog para. Skloni se, stran$e! zapovjedio je. Udesit 'u tu ivotinju da vie ne smeta mornarima. Nije to bila njegova krivica, kapetane preklinjao je Paulvitch. Ne ubijajte ga, molim vas! Ljudi su ga izazvali, oni su ga prvi napali. Zar ne vidite koliko je blag, on je moj, samo moj! Ne'u dopustiti da ga ubijete dodao je. Njegov razoreni duh do$arao je iznova sva zadovoljstva koja bi se mogla zadobiti novcem u Londonu, a jedinu nadu u taj novac predstavljao je sretni ishod slu$aja sa tim majmunom.

Kapetan je spustio oruje. Moji su ljudi prvi zapo$eli? ponovio je. Zaista? i obratio se mornarima koji su se, u me(uvremenu, dizali sa zemlje bez teih ozljeda, izuzev momka koji je sve to izazvao, i koji 'e sigurno svoje povrije(eno rame lije$iti barem tjedan dana. Simpson je kriv rekao je jedan. On je zabo iglu u majmunovu stranjicu, a ovaj ga je zgrabio zbog $ega je dobio svoje. Zatim je napao sve ostale. Ja njega ne krivim, svi smo ga napali. Kapetan je pogledao Simpsona koji je pokorno priznao krivicu, a zatim, otko$ena revolvera, pristupio majmunu da sam ispita njegovu 'ud. Obrati se blago ivotinji koja je $u$ala do Alexisa, promatraju'i $as jednog, $as drugog mornara. Kad mu se kapetan primakao, majmun se upola pridigao i otklatio mu se u susret. Na njegovu licu ocrtavao se onaj isti, neobi$an, ispitivala$ki izraz kojim bi sa$ekivao svakog mornara pri prvom susretu. Majmun se primakao oficiru sasvim blizu, stavio mu apu na rame, ispituju'i dugo i netremice njegovo lice. Izraz razo$aranja na njegovom licu bijae popra'en gotovo ljudskim uzdahom, a zatim se okrenuo i piljio na isti neobi$an na$in u lica pomo'nika i dvaju mornara koji su prispjeli s oficirom. Opet je uzdahnuo, napustio ih i, vrativi se nazad Paulvitchu, $u$nuo do njega. Zatim bi pokazivao malo ili nikakva interesa za ostale ljude, zaboravljaju'i, o$igledno, da se malo prije s njima tukao. Kada se druba vratila na palubu Marjorie W, Paulvitcha je pratio majmun koji je pokazivao elju da ga slijedi. Kapetan se tome nije usprotivio i veliki $ovjekoliki majmun bijae, preutno, ubrojen u posadu. Na palubi on je paljivo ispitivao svako novo lice, pokazuju'i jasno ono poznato razo$aranje nakon svakog novog susreta. Oficiri i u$enjaci $esto su o njemu raspravljali, ali nisu mogli dati odgovaraju'e objanjenje za ovaj neobi$ni ceremonijal kojim se obra'ao svakom novom licu. Da su ga nali na kopnu, ili bilo kojem drugom mjestu, a ne na jednom nepoznatom otoku, zaklju$ili bi da ga je ve' jednom bio pripitomio $ovjek. Ali ta je teorija bila neodriva, budu'i da su ga pronali na usamljenom i nenastanjenom otoku. )inilo se kao da on neprestano nekog

trai. Prvih dana po povratku $esto bi ga nalazili kako njuka na sve strane, ali poto je vidio i ispitao sva lica na brodu i istraio svaki kutak la(e, pao je u potpunu tupost za sve to se oko njega zbivalo. I Alexis je, tovie, izazvao kod njega samo povremeni interes, i to kad bi donosio hranu. Ina$e, majmun bi ga samo podnosio. Ni njemu, ni bilo kome na Marjorie W nije bio privren, ali isto tako nije ispoljavao onu svoju divlju 'ud kakvu je pokazao na po$etku susreta kad su ga mornari napali.
Najve'i dio vremena provodio je na brodskoj osmatra$nici, paljivo promatraju'i horizont pred sobom kao da je unaprijed znao da brod mora prispjeti u neku luku, gdje 'e biti novih ljudskih lica za njegovo pomno ispitivanje.

Najve'i dio vremena provodio je na brodskoj osmatra$nici, paljivo promatraju'i horizont pred sobom kao da je unaprijed znao da brod mora prispjeti u neku luku, gdje 'e biti novih ljudskih lica za njegovo pomno ispitivanje. Sve u svemu Ajax, takav su mu dali nadimak, bijae najhrabriji i najinteligentniji majmun kojeg je posada s Marjorie W ikad ugledala. No inteligencija nije bila jedina njegova zna$ajka. Njegov rast i cjelokupna fizi$ka gra(a uasavali su svakoga. Svima je bilo jasno da je star, ali mu dob nije nita oslabila fizi$ku i mentalnu snagu. Kona$no je Marjorie W stigla u Englesku. Oficiri i u$enjaci, koji su se saalili nad alosnom spodobom i izbavili je iz dungle, opskrbili su Paulvitcha novcem te se oprostili od njega i Ajaxa. Na pristanitu i za sve vrijeme putovanja u London, Alexis je imao s Ajaxom pune ruke posla. Majmun bi izme(u tisu'a i tisu'a lica podvrgnuo ispitivanju svako novo lice uasnutih ljudi koji su mu doli nadomak oka. Na kraju pao je u tupu ravnodunost, jer nije uspio prona'i onog koga je traio, pokazuju'i samo povremeni interes za prolaznike. U Londonu Alexis se sa svojim dragocjenim plijenom uputio ravno nekom $uvenom krotitelju ivotinja. Ajax je ostavio na njega duboki utisak, i on je pristao da ga uvjeba, uz uvjet da mu pripadne ve'i dio dobiti od predstava, a on 'e preuzeti brigu za majmuna i njegova vlasnika. Tako je Ajax dospio u London, a time je iskovana nova karika u lancu neobi$nih doga(aja koji 'e utjecati na ivote mnogih ljudi.

Mr. Harold Moore bijae mladi $ovjek, uvijek namrgo(ena

i zamiljena lica. Bio je veoma ozbiljan, a tako se odnosio i prema ivotu i poslu. U posljednje je vrijeme odgajao sina jednog britanskog lorda. Osje'ao je da njegov ti'enik ne napreduje onako kako su to njegovi roditelji s pravom o$ekivali, te je sada tu $injenicu nastojao savjesno objasniti dje$akovoj majci. Ne moe se re'i da nije bistar govorio je a da je suprotno, mogao bih se nadati uspjehu, jer tada bih usmjerio svu svoju snagu da savladam njegovu tupost. Neprilika je u tome to je on izvanredno inteligentan, pa ja ne mogu na'i nikakve zamjerke u njegovom savladavanju gradiva. Me(utim, zabrinjava $injenica da njega ne zanima ni jedan od predmeta koje u$imo. On nastoji da svri svaki zadatak to bre, a znam pouzdano da o njima razmilja samo dok traje poduka. Izgleda da ga zanimaju jedino junatva i tjelesne majstorije, a najmilija mu je lektira ona koja govori o divljim ivotinjama, o ivotu i obi$ajima neciviliziranih naroda. On 'e satima prosjediti i buljiti u knjigu o nekom afri$kom istraiva$u. U dva navrata naao sam ga u krevetu kako bdije duboko u no' nad knjigom Carla Hagenbecka o ljudima i ivotinjama. Dje$akova je majka nervozno lupkala nogom po 'ilimu kraj kamina. Vi ga u tome, naravno, spre$avate, zar ne? izjavila je. Mr. Moore se zbunjeno uzvrpolji. Pa pokuavao sam da mu oduzmem knjigu odvratio je i lagano rumenilo oblije njegove suhonjave obraze ali, hm,

va sin je za svoju dob dosta mii'av. On, vjerojatno, nije dopustio da mu je oduzmete? upita majka. Ne, nije priznao je odgajatelj. Uza sve to bio je savreno dobro'udan, ali je uporno tvrdio da je on gorila, a ja $impanza koja pokuava da mu otme hranu. Oborio se na mene s tako divljim urlikom kakvog jo nikad nisam $uo, podigao me iznad glave i bacio na svoj krevet, a zatim odigrao pantomimu u kojoj me je usmrtio davljenjem, stao na moje truplo i oglasio se urlikom kakvim, objasnio mi je kasnije, majmuni-mujaci obznanjuju svoju pobjedu. Zatim me je iznio do vrata, izbacio na hodnik i zaklju$ao se u svoju sobu. Za nekoliko minuta oboje zautjee. Dje$akova majka prva je prekinula tiinu. Neophodno je, Mr. Moore rekla je da u$inite sve to je u vaoj mo'i kako biste sprije$ili te Jackove sklonosti. On dalje nije mogla nastaviti. Jedan glasan hop! koji je dolazio kroz prozor, podigao je oboje na noge. Soba je bila na drugom katu, a nasuprot prozoru, koji je privukao njihovu panju, nalazilo se veliko drvo koje se razgranalo nekoliko stopa od prozorske daske. Na jednoj grani oboje je otkrilo objekt svoga razgovora, visokog dobro gra(enog dje$aka, koji se njihao s lako'om, na jednoj od povijenih grana, i glasnim krikovima izraavao radost zbog uasnutih lica svojih promatra$a. I majka i odgajatelj pohitali su k prozoru, ali prije no to su dospjeli do sredine sobe, dje$ak je spretno sko$io na prozorsku dasku i preko nje uao u sobu. Divlji $ovjek iz Bornea upravo je stigao u grad pjevao je pleu'i jedan ratni$ki ples oko uplaene majke i zaprepatenog odgajatelja, a zatim poloio ruke oko maj$ina vrata ljube'i je u oba obraza. O, majko! kliknuo je u jednom music hallu prikazuju $udesnog dresiranog majmuna. Willie Grimsby vidio ga je prole no'i. Kae da on umije sve osim govora. Vozi bicikl, jede noem i viljukom, broji do deset i zna stotinu drugih $arobnih stvari. Mogu li i ja po'i da ga vidim? O, molim

te, majko, pusti me, molim te! Tapu'i ga srda$no po licu, majka je zanijekala glavom. Ne, Jack rekla je ti zna da ja ne odobravam takve predstave. Ne vidim zato, majko? odvratio je dje$ak. Svi dje$aci odlaze, oni odlaze tako(er i u zooloki vrt, a ti mi ne doputa $ak ni to. Netko 'e pomisliti da sam djevoj$ica ili ili neka maza. Oh, o$e! uskliknuo je kada je na vratima ugledao visokog $ovjeka, sivih o$iju. Oh, o$e! mogu li po'i? Kamo, moj sine? upita pridolica. On eli po'i u music hall da pogleda dresiranog majmuna rekla je majka, pogledavaju'i zna$ajno svog mua. Koga? Ajaxa? zapitao je mukarac. Dje$ak je potvrdio. Ne znam, moj sine, mogu li ti to predbaciti odvratio je otac ja bih ga i sam elio vidjeti. Kau da je $udesan, a za $ovjekolikog majmuna neobi$no velik. to ti kae, Jane? Da svi zajedno po(emo? On se okrene svojoj eni, ali je lady najodlu$nije zanijekala glavom i obrativi se Mr. Mooreu, upitala ga, nije li vrijeme da zapo$ne s Jackom jutarnju poduku. Kada su njih dvojica napustila sobu, obrati se svom muu. Johne rekla je neto se mora u$initi da sprije$imo Jackovu sklonost i $enju za divljim ivotom koje je, bojim se, naslijedio od tebe. Ti zna, iz vlastitog iskustva, koliko snaan znade biti zov divljine. Zna i sam s koliko si se snage morao boriti da se odupre onoj ludoj elji, koja te povremeno obuzimala, da se ponovo baci u ivot dungle koja te privla$ila dugi niz godina, a istovremeno zna, i to bolje no drugi, kakva bi stravi$na sudbina mogla zadesiti Jacka, ako mu se put u divljinu dungle prikae u suvie dopadljivom i olakom svjetlu.

 Sumnjam u mogu'nost da bi on od mene naslijedio tu strast za ivotom u dungli odgovori mukarac jer ne vjerujem da se to moe naslijediti. Ponekad, Jane, mislim da ti pretjeruje u brizi za njegovu budu'nost i u svojim mjerama opreznosti. Njegova ljubav za ivotinje njegova elja, na primjer, da vidi tog dresiranog majmuna jest posve prirodna za normalnog dje$aka njegove dobi. To, to on eli vidjeti majmuna, jo ne zna$i da se eli oeniti njime i svakako si pretjerala kad si povikala sramota! re$e John Clayton, odnosno Lord Greystoke; zagrlivi svoju enu i smiju'i se dobro'udno, zagleda se u njeno uzdignuto lice, sagne glavu i poljubi je. Zatim, u mnogo ozbiljnijem tonu, nastavi: Ti nikad nisi nita ispri$ala Jacku o mom ranijem ivotu, niti si dopustila da ja to u$inim, pa smatram da si u tome pogrijeila. Da sam mu smio ispri$ati iskustva Tarzana s majmunima, skinuo bih, bez sumnje, mnogo ljepote i romantike sa ivota u dungli, to osvaja duh onih koji u tome nemaju iskustva. Tada bi mogao koristiti moje iskustvo u slu$aju da ga obuzme strast za dunglom, umjesto da se prepusti svojim vlastitim pobudama koje ponekad znaju povesti krivim smjerom. Ali je lady Greystoke samo zanijekala glavom, kao to bi to u$inila po sto puta, kada se doticala prolost. Ne, Johne uporno je nastavila ne'u nikada pristati da se u Jackovom duhu usadi bilo kakva ideja o ivotu u divljini od kojeg ga oboje elimo odvratiti. Nave$er se opet po$elo govoriti o tom problemu, no ovaj put je to potaknuo sam Jack. Sjedio je sklup$an u naslonja$u i $itao. Odjednom je podigao pogled i oslovio oca. Zato upitao je prelaze'i smjesta na stvar ne smijem oti'i da vidim Ajaxa? Majka ne doputa odvrati otac. A ti? To nije vano izvla$io se lord. Dovoljno je da se majka ne slae.

 Ja 'u po'i da vidim objavi dje$ak nakon nekoliko trenutaka zamiljene utnje. Ja se ne razlikujem od Willija Grimsbyja ili od bilo kojeg momka koji ga je vidio. On nije njima nita nakodio pa ne'e ni meni. Mogao bih po'i i da te ne pitam, ali to ne'u u$initi. Stoga ti kaem sada, prije no to odem da vidim Ajaxa. U dje$akovom tonu i ponaanju nije bilo nepotovanja, ni prijekora. On je samo hladno iznio stanje stvari. Otac je jedva prikrio smijeak i izraz divljenja koje je osjetio zbog muevnog nastupa svoga sina. Divim se tvojoj otvorenosti, Jack rekao je. Dopusti da i ja, tako(er, budem iskren. Po(e li bez dozvole pogledati Ajaxa, ja 'u te kazniti. Nisam te jo nikada fizi$ki kanjavao, ali te upozoravam da 'u te, ne poslua li svoju majku, kazniti. Da, sir odgovorio je dje$ak i nastavio: Ja 'u vam re'i, sire, kad budem vidio Ajaxa. Soba Mr. Moorea bijae pokraj sobe njegovog mladog ti'enika, i on je obi$avao da obi(e dje$aka prije no to bi se povukao u svoju sobu. Te je ve$eri naro$ito paljivo obavljao svoju dunost, jer se upravo vratio, nakon dogovora s dje$akovim ocem i majkom, koji su mu naredili da najstroe pazi da Jack ne po(e u music hall gdje je nastupao Ajax. Stoga, kad je otvorio vrata dje$akove sobe oko pola deset, veoma se uzrujao, iako ne i iznenadio, kada je naao budu'eg lorda Greystokea, potpuno obu$enog za izlazak kako se upravo izvla$i kroz otvoren prozor spavaonice. Mr.Moore je naglo potr$ao preko sobe, no to je bilo nepotrebno, jer kada je dje$ak $uo da je uao u sobu, a njegov plan bijega otkriven, vratio se s prozora i odglumio kao da naputa smiljenu pustolovinu. Kamo ste poli? zadihan od uzbu(enja upita Mr. Moore. Ho'u da vidim Ajaxa odgovorio je mirno dje$ak. To me $udi povi$e Mr. Moore. Ali trenutak kasnije on se potpuno zaprepastio jer ga je dje$ak, primakavi mu se naglo,

$epao oko pasa, podigao u zrak, bacio na krevet, a lice zagnjurio u meki jastuk. Smirite se opomenuo je pobjednik ili 'u vas zadaviti. Mr. Moor se odupirao, ali svi njegovi napori bili su uzaludni. Ako je ita Tarzan kralj majmuna, ostavio u naslije(e svom sinu, onda je to bila zadivljuju'a fizi$ka snaga kakvu je i sam posjedovao u istoj dobi. Odgojitelj bijae u dje$akovim rukama poput kita. Kle$e'i na njem, Jack je izderao jednu plahtu u trake i svezao nauznak $ovjekove ruke. Tada ga je okrenuo i zapuio mu krpom usta, a jo jednom trakom u$vrstio zapua$ oko glave svoje rtve. Za sve vrijeme govorio mu je tiho kao da s njime sasvim obi$no razgovara. Ja sam Waya, poglavica plemena Wayi objanjavao je a vi ste Mohamed Dubra, arapski eik koji eli pobiti moje ljude i ukrasti moju slonovu kost i on vjeto stegne sputane glenjeve svezavi ih nauznak za pritegnute pesnice. Ah-ha! Vucibatino! Kona$no si dolijao. Odlazim, ali 'u se vratiti. Tarzanov sin kliznuo je preko sobe, mugnuo kroz otvoren prozor i okliznuo se niz lijeb u slobodu. Mr. Moor valjao se i koprcao na krevetu. Bio je siguran da 'e se uguiti ako pomo' brzo ne stigne. Sav uasnut uspio se otkotrljati s kreveta. Bol od udarca pri padu nagnala ga je da hladno i razumno razmisli o svom poloaju. Ranije nije mogao sabrano razmiljati zbog histeri$nog straha koji ga je spopao, no sada je leao mirno i traio izlaz iz nevolje. Kona$no se dosjetio da je soba, u kojoj su sjedili lord i lady Greystoke, upravo ispod ove. Znao je da je proteklo izvesno vrijeme otkako se uspeo stepenicama te da su oni ve' mogli oti'i, ali mu se $inilo da je njegova borba na krevetu trajala $itavu vje$nost. Nakon mnogih neuspjelih pokuaja da privu$e panju onih ispod sebe, jedino to je mogao u$initi, bilo je da se smjesti u poloaj kako bi vrhom $izme mogao lupati o pod. Lupao je tako izvjesno vrijeme njemu se $inilo veoma dugo dok napokon nije za$uo korake koji su se uspinjali stubitem i netko zakucao na vrata. Mr. Moore udari snano nogom jer se nikako druga$ije nije mogao odazvati. Nakon izvjesne tiine

kucanje se ponovilo. Mr. Moor udari ponovo. Zar nikada ne'e otvoriti vrata? S mukom se otkotrljao u smjeru svog spasa. Kad bi se samo mogao otkotrljati do vrata i udariti o prag, sigurno bi ga $uli. Kucanje se sada ponovilo neto glasnije i kona$no jedan ga glas pozove: Mr. Jack! Bio je to jedan od slugu Mr. Moor je prepoznao momkov glas. Od napora, da zavi$e kroz zapuena usta, skoro mu je prsla krvna ila. Nakon izvjesnog vremena $ovjek je ponovo zakucao i opet zazvao dje$akovo ime. Poto nije dobio odgovora, sluga je pritisnuo kvaku na vratima. U istom trenutku odgojitelj se s uasom prisjetio da je sam zaklju$ao vrata kad je uao u sobu. )uo je kako se sluga, pokuavi nekoliko puta otvoriti vrata, udaljio. Nakon toga Mr. Moor se onesvijestio. U me(uvremenu Jack se u misic hallu svom snagom odao nedoputenoj zabavi. Kad je stigao u hram uitka, Ajax je upravo zapo$eo svoj nastup. Dje$ak je uzeo sjedalo u loi i, naslonivi se bez daha na ogradu, o$iju iskola$enih od $uda, hvatao svaki majmunov pokret. Krotitelj je ubrzo primjetio lijepo, $eznutljivo dje$akovo lice. Kako se jedna od najuspjelijih ta$aka sastojala u tome da majmun u(e u neku od mnogobrojnih loa jer on je, prema objanjenju samog krotitelja, jo uvijek traio svog davno izgubljenog prijatelja, krotitelj je osjetio da bi bilo veoma efektno ako majmun u(e u lou ba tog dje$aka kojeg 'e, bez sumnje, obuzeti veliki uas u blizini te kosmate i snane zvijeri. Kada je, dakle, dolo vrijeme da se majmun izvu$e iz kulisa i pokloni publici, krotitelj je usmjerio njegovu panju na dje$aka koji je, slu$ajno, sjedio sam u loi. Jednim jedinim skokom veliki $ovjekoliki majmun naao se pred dje$akovom loom. Krotitelj se prevario u svom i$ekivanju smijene scene nastale zbog dje$akova uasa. Dje$akovo lice se, naprotiv, ozarilo irokim osmijehom kad je poloio ruku na kosmato rame svog posjetioca. Majmun je zgrabio dje$aka za oba ramena, piljio dugo i ozbiljno u njegovo lice, a ovaj ga je gladio po glavi i govorio mu tihim glasom. Nikada dosada nije Ajax

Dje$akovo lice ozarilo se osmjehom kad je majmun poloio ruku na njegovo rame.

poklonio toliko panje ispitivanju nekog lica. Izgledao je zbunjen i uzbu(en dok je neto kevtao i mumljao dje$aku miluju'i ga tako kako krotitelj jo nikada nije vidio da miluje neko ljudsko bi'e. Za$as je sko$io u lou i udobno se smjestio uz dje$aka. Gledalite bijae oduevljeno, ali je oduevljenje jo vie poraslo kada majmun, po svretku nastupa, nije htio napustiti lou. Majmun se naprosto nije micao. Menader se uzrujavao zbog odlaganja i nutkao krotitelja da pouri; ali kada je ovaj uao u lou da izvu$e neodlu$nog Ajaxa, majmun ga do$eka iskeenih zubi i prijete'im reanjem. Gledalite

bijae izvan sebe od zadovoljstva. Svi su aplaudirali majmunu. Aplaudirali su i dje$aku, a zvidali i rugali se krotitelju i menaderu koji je, nesre'om, tako(er izaao da mu pomogne. Kona$no doveden do o$ajanja menader je postao svijestan da bi ta pobuna njegova dragocjenog ti'enika mogla unititi uspijeh daljih predstava ako je ne slomi, te je stoga krotitelj pohitao u svla$ionicu i uzeo teki bi$. S njime se sada vratio u lou. No, kada je zaprijetio Ajaxu, suprotstavila su mu se dva bijesna neprijatelja umjesto jednog, jer je dje$ak sko$io na noge, zgrabio stolicu koja se nalazila pokraj majmuna i njome htio obraniti novope$enog prijatelja. Vie nije bilo smijeka na njegovom lijepom licu. Krotitelj je ustuknuo pred izrazom njegovih sivih o$iju, a uz njega je stajao gigantski $ovjekoliki majmun, spreman za napad. Pretpostavimo to se sve moglo dogoditi da taj prizor nije na vrijeme prekinut; prema dranju obojice protivnika bilo je svima jasno da bi krotitelj bio teko izmla'en ili neto jo gore. Blijeda lica, sluga je nahrupio u biblioteku lorda Greystokea i objasnio da su vrata Jackove sobe zaklju$ana, a na svoje uporno kucanje i pozive nije dobio nikakva odgovora, osim nekog $udnog lupanja i tropota za koje je pretpostavio da dolaze od tijela koje se valja po podu. Preska$u'i $etiri stepenice odjednom, John Clayton se popeo na kat. Njegova ena i sluga jurnuli su za njim. Glasno je zovnuo svog sina, a kad se nitko nije odazvao, on se svom snagom divovskih mii'a oborio na vrata. Uz prasak $eli$nih arki i slomljena drveta, vrata su se svalila u sobu. Ona su se sruila s treskom na onesvijeteno tijelo Mr. Moorea koji je leao pokraj praga. Kroz provaljena vrata nahrupio je Tarzan i za$as je soba bljesnula u svjetlu pola tuceta elektri$nih arulja. Za nekoliko minuta otkrili su odgajatelja kojeg su posve poklopila vrata, izvukli ga, oslobodili i pomo'u velike koli$ine hladne vode dozvali ga k svijesti. Gdje je Jack? bijae prvo pitanje Johna Claytona. Tko je to u$inio? zapita i s uasom pomisli na Rokoffa i mogu'nost druge otmice.

Polako, posr'u'i, Mr. Moor se uspravio. Njegov pogled lagano je klizio po sobi. Postepeno se pribrao i prisjetio pojedinosti pretrpljenih muka. Otkazujem, sir, i to odmah bijahu njegove prve rije$i. Vaem sinu ne treba odgajatelj, ve' krotitelj divljih zvijeri. Ali gdje je on viknu lady Greystoke. Poao je da vidi Ajaxa. Tarzan je s naporom priguio smijeh i poto se uvjerio da je odgajatelj vie prestraen no povrije(en, naredio je da mu spreme kola i odvezao se u pravcu dobro poznatog musichalla.

Upravo kad je krotitelj, uzdignutog bi$a, namjeravao u'i u

lou gdje su $ekali dje$ak i majmun, visok, ple'at $ovjek gurnuo ga je u stranu i uao. Dje$ak je porumenio kad je ugledao pridolicu. O$e kliknuo je. Majmun je bacio pogled na engleskog lorda, sko$io mu u susret i uzbu(eno zakevtao. )ovjek razroga$i o$i od $uda i skameni se. Akute povi$e. Dje$akov je pogled prestravljeno lutao s majmuna na oca, s oca na majmuna. Krotitelj je zinuo od $uda kad je za$uo iz Englezovih usta bujicu grlatih, majmunskih glasova, a veliki mu je $ovjekoliki majmun odgovarao istim jezikom i privio se uza nj. Iza kulisa jedna je pogrbljena stara prilika promatrala taj slikoviti prizor u loi, a njegovo se kozi$avo lice gr$ilo $as od radosti, $as od uasa. Dugo sam te traio, Tarzane pri$ao je Akut i sada, kad sam te pronaao, po'i 'u s tobom u tvoju dunglu i tamo ostati zauvijek. )ovjek je gladio glavu ivotinje. Njegovom svije'u jurnulo je sje'anje i odvelo ga u dubine afri$kih prauma, gdje se prije mnogo godina borio rame uz rame s ovim $ovjekolikim majmunom. Dozvao je u sje'anje i crnog Mugambija kako zamahuje smrtonosnom toljagom, a kraj njega leoparda itu, iskeenih o$njaka i nakostrijeene dlake. Za njima su nahru-

Majmun je bacio pogled na engleskog lorda, sko$io mu u susret i uzbu(eno zakevtao.

pili strani majmuni Akutova plemena. )ovjek je uzdahnuo. Obuzela ga je strana $enja za dunglom, a mislio je da je davno ugasla. Ah, kad bi se barem mjesec dana mogao vratiti, da opet osjeti dodir razlistalih grana na svojoj goloj koi, da pomirie sagnjilo bilje, taj tamjan i mirtu svih onih koji su ro(eni u dungli, da nanjui prisustvo grabeljivih zvijeri koje ga slijede, da lovi ili da bude ulovljen, da ubija! Slika bijae zanosna. Ali tada se pojavila druga ena, umiljata lica, jo uvijek mlada i lijepa, prijatelji, dom, sin. On je slegnuo u nedoumici svojim golemim ramenima. To ne moe biti, Akute re$e. Ali, ako se ti eli vratiti, ja 'u to urediti. Ti ne'e biti sretan ovdje kao to ni ja ne bih bio tamo. Krotitelj je pristupio. Majmun je ree'i iskesio o$njake. Po(i s njime, Akute re$e Tarzan, kralj majmuna. Do'i 'u sutra da te vidim. ivotinja se nevoljko pomakla prema krotitelju. Ovaj je, na pitanje Johna Claytona, rekao gdje ga moe na'i. Tarzan se obratio svome sinu. Do(i rekao je i njih dvojica napustie music-hall. U limuzini su jo izvjesno vrijeme utjeli. Dje$ak je prvi prekinuo utnju. Majmun te poznaje re$e i vi ste me(usobno razgovarali majmunskim jezikom. Kako to da te majmun poznaje i gdje si nau$io njegov jezik. I tada, prvi put Tarzan, kralj majmuna, ispri$a sinu ukratko sve o svom ranijem ivotu kako se rodio u dungli, kako su mu umrli roditelji i kako ga je Kala, velika majmunica othranila i odgojila dok nije odrastao. Pri$ao mu je tako(er o opasnostima i stravi dungle, o velikim zvijerima od kojih jedne napadaju danju, a druge no'u, o suama i kiama koje poplavljuju, o gladi, o zimi, o nesnosnoj ezi, o golotinji, strahu i patnji. Govorio mu je o svemu, to je za civilizirana $ovjeka najuasnije, kako bi slomio udnju za dunglom koju je dje$ak od njega naslijedio. Ali ba to, to je pri$ao, bijae prava

dungla kakva je ostala u Tarzanovu sje'anju, dungla koju je ljubio. No, dok je pri$ao, zaboravio je jednu stvar, i to bitnu, da se dje$ak umetnuo na nj, da je on Tarzanov sin koji udno upija svaku rije$. Poto su dje$aka briljivo smjestili u krevet i pokrili, bez kazne koju je sa strepnjom i$ekivao, John Clayton je ispri$ao svojoj eni to se dogodilo te ve$eri, te da je dje$aka na kraju upoznao sa svojim ivotom u dungli. Majka, koja je ve' davno predvi(ala da 'e njen sin prije ili kasnije morati doznati za one strane godine kada je otac lutao dunglom go poput grabeljive divlje zvijeri, samo zaklima glavom nadaju'i se, uzaludno, da joj sin nije naslijedio u onolikoj mjeri udnju za dunglom kao to je bjesnjela u o$evim grudima. Slijede'i dan Tarzan je posjetio Akuta, ali Jacku nisu dopustili da ga prati, usprkos njegovoj molbi. Ovaj put Tarzan je ugledao i kozi$avog starog vlasnika majmuna, u kome nije prepoznao nekadanjeg prepredenog Paulvitcha. Tarzan, ganut majmunovim molbama, elio je da ga kupi, no Paulvitch nije htio re'i cijenu, izvla$e'i se da 'e o tome razmisliti. Kada se Tarzan vratio, Jack je bio izvan sebe od radosti. Htio je $uti o tome sve pojedinosti i na kraju predloi ocu da kupi majmuna i dovede ku'i. Lady Greystoke bijae uasnuta tim prijedlogom. Dje$ak je bio uporan. Tarzan je objasnio da eli kupiti Akuta i vratiti ga u dunglu, njegov dom, na to je majka pristala. Jack je zamolio da mu dopuste da posjeti majmuna, ali su mu to ponovo odbili. On je, me(utim, imao adresu koju je krotitelj dao ocu i nakon dva dana uspjelo mu je da umakne paski svog novog odgajatelja, koji je zamijenio prestraenog Mr. Moora. Nakon dugotrajnog lutanja po kvartu Londona, koji nikada ranije nije posjetio, pronaao je mali, zaguljivi stan kozi$ava starog $ovjeka. Na kucanje otvorio mu je sam starac, a kad mu je dje$ak objasnio da je doao vidjeti Ajaxa, otvorio je vrata i uveo ga u malu sobu u kojoj je boravio zajedno s majmunom. Paulvitch bijae ranije pustolov, ali deset godina uasnog ivota me(u afri$kim kanibalima, izbrisalo je i posljednji ostatak pristojnog vladanja. Djelovao je prljavo i izguvano. Njegove ruke bijahu neoprane, a nekoliko pramenova kose stralo je neo$eljano. Soba mu je bila prljavi brlog.

Kad je dje$ak uao, vidio je velikog majmuna kako $u$i na krevetu, pokrivenom neurednom hrpom prljavih plahti i smrdljivih pokriva$a. Kad je majmun ugledao dje$aka, sko$io je na pod i pribliio mu se. Ne prepoznavi svog posjetioca, $ovjek se postavio izme(u njih, boje'i se zla, i zapovjedio majmunu da se vrati na krevet. Ne'e mi nita u$initi povi$e dje$ak. Mi smo stari prijatelji, a ranije je on prijateljevao s mojim ocem. Oni su se upoznali u dungli. Moj otac je lord Greystoke. On ne zna da sam ja doao ovamo. Majka mi je zabranila da do(em, ali ja sam elio vidjeti Ajaxa i platit 'u vam ako mi dopustite da ga $e'e vi(am. Kad je dje$ak otkrio svoj identitet, Paulvitch paljivo stisne o$i. Od onoga trena, kada je iza kazalinih kulisa prvi put ugledao Tarzana, u njegovu zakrljalom mozgu rodila se elja za osvetom. Karakteristika je slabi'a i kriminalaca da okrivljuju druge za nesre'u, izazvanu vlastitom zlo'om. Sada, kada mu je Tarzan bio nadohvat ruke, Alexis Paulvitch se prisjetio svih doga(aja iz prolosti, kada su ga on i Rokoff tako uporno htjeli unititi i usmrtiti, a sve su neda'e pale na njega, umjesto na predodre(enu rtvu. U prvi mah nije znao na koji bi se na$in mogao osvetiti Tarzanu pomo'u njegova sina a da sebe ne ugrozi. Ali mu je bilo jasno da 'e se pomo'u dje$aka lako osvetiti, pa je odlu$io da uspostavi s njime prijateljstvo jer se nadao da 'e mu sudbina u budu'e pruiti priliku. Dje$aku je ispri$ao sve to je znao o ranijem ivotu njegova oca u dungli, ali kad je doznao da su sve te stvari dugi niz godina sakrivali od dje$aka, da su mu branili posje'ivanje zolokog vrta, da je morao vezati i zapuiti usta svom odgojitelju kako bi mogao do'i u music hall i vidjeti Ajaxa, otkrio je da dje$akovi roditelji strepe da bi on mogao zaudjeti za dunglom kao i njegov otac. Stoga je Paulvich nagovorio dje$aka da ga posje'uje to $e'e i raspirivao njegovu matu pri$ama iz divljine koja mu je bila dobro poznata. On bi ga $esto ostavljao na samu s Ajaxom i uskoro se za$udio kako je dje$ak brzo nau$io da se sporazumijeva s majmunom, on je, naime, nau$io mnogo rije$i tog primitivnog, majmunskog jezika.

U me(uvremenu Tarzan je nekoliko puta posjetio Paulvitcha. Izgledalo je da mu je mnogo stalo da otkupi Ajaxa i na kraju je priznao da ga na to nagoni samo elja da vrati ivotinju u slobodni ivot dungle, ali i strah njegove ene da bi im sin mogao doznati sve u vezi s majmunom. Istovremeno, s privreno'u za tu ivotinju, mogla bi se probuditi elja za pustolovinama koje su, objasnio je Paulvitchu, izvrile presudni utjecaj na njegov ivot. Alexis je jedva sakrio smijeak sluaju'i rije$i lorda Greystokea jer je pred nepunih pola sata budu'i lord Greystoke sjedio na tom istom neurednom krevetu i brbljao s Ajaxom tako okretno kao ro(eni majmun. Za vrijeme tog razgovora u Paulvitchovoj se glavi rodio plan. On je pristao da uzme ogromnu svotu novca za majmuna, a zatim da otpremi ivotinju la(om koja je za dva dana trebala otploviti iz Dovera za Afriku. Dok je prihvatio Claytonovu ponudu, imao je na umu dvije namjere. Prije svega, izgleda da je novac izvrio ogromni utisak na njega, jer nakon to je sreo Tarzana, majmun nije vie predstavljao izvor prihoda neprestano odbijaju'i da nastupa na pozornici. Izgleda da se ivotinja prili$no napatila dok je otkinula od ivota dungle, predstavljala pred tisu'ama znatieljnih gledalaca s jednim ciljem da trai svog davno izgubljenog prijatelja i gospodara, no poto ga je nala, smatrala je nepostrebnim svako daljnje mijeanje s ljudskim $oporom. Me(utim, prava istina leala je u tome to on vie nikako nije mogao nagovoriti majmuna da nastupa na pozornici music halla, a kad ga je krotitelj jedan jedini puta ponovo pokuao prisiliti na to, nesretni je $ovjek jedva iznio ivu glavu. Spasilo ga je slu$ajno prisustvo Jacka Claytona kojemu su dopustili da posjeti ivotinju u garderobi music halla i on se smjesta umijeao kad je vidio da divlja zvijer zaista namjerava zlo. Ali, osim interesa za novac, u Alexisovu srcu se probudila snana elja za osvetom koja je sve vie rasla to je dublje razmiljao o neuspjesima i bijedi svog ivota za to je sve okrivljivao Tarzana, tavie i za to to je Ajax odbijao da mu i dalje zara(uje novac. To majmunovo odbijanje pripisivao je izravno Tarzanu, smatraju'i da je on nagovorio velikog

$ovjekolikog majmuna da vie ne iza(e na pozornicu. Paulvitchova uro(ena zlo'a poja$ala se to vie to su zbog ranijih trpljenja i oskudice slabile njegove duhovne i tjelesne sposobnosti. Hladan, prora$unati i visoko inteligentni pokvarenjak izopa$io se u opasnog manijaka, mentalno zaostalog. Sam Alexisov plan bio je dovoljan da posumnjamo u njegov zdrav razum. Prvo se je osigurao da mu lord Greystoke plati obe'anu sumu za otpremu majmuna, a zatim je odlu$io da se osveti svom dobrotvoru na sinu kojeg je oboavao. Poslednjem dijelu plana, koji bijae svirep i okrutan, nedostajala je ona rafiniranost od ranije koja je karakterizirala majstorske podvige nekadanjeg Paulvitcha kad je sura(ivao s virtuoznim pokvarenjakom Nikolasom Rokoffom. No Paulvitch je bio uvjeren da 'e skinuti sa sebe odgovornost i prebaciti je na majmunu kojeg bi na taj na$in tako(er kaznio zato to je odbio da ga dalje uzdrava. Sve se odvijalo u prilog opakim Paulvitchovim planovima. Slu$aj je htio da je Tarzanov sin $uo oca kako pri$a majci to 'e poduzeti kako bi to sigurnije vratio Akuta u dunglu, te ih je zamolio da ga dovedu u ku'u kako bi dobio druga za igru. Tarzan se nije usprotivio tome planu, ali se lady Greystoke uasavala ve' i pri samoj pomisli na to. Jack je preklinjao svoju majku, ali uzalud. Majka bijae uporna. Izgledalo je da se dje$ak napokon pomirio s maj$inom odlukom da poalju majmuna u Afriku, a on da po(e u kolu nakon zavrenih praznika. Tog dana dje$ak nije pokuao ponovo posjetiti Paulvitchovu sobu, ve' se zaposlio s drugim stvarima. Imao je uvijek dovoljno novaca uza se i kad je trebalo mogao je uvijek skupiti nekoliko stotina funti. Dio tog novca uloio je u kupovinu raznih neobi$nih predmeta koje je uspio prokrijum$ariti u ku'u kada se tog poslijepodneva vrati kasno ku'i. Slijede'eg jutra, poto je dao svom ocu priliku da ga pretekne i zaklju$i posao s Paulvitchem, dje$ak je pohitao u Alexisovu sobu sobu. Kako nije nita znao o stvarnom karakteru toga $ovjeka, dje$ak mu se nije usudio potpuno

povjeriti strahuju'i da bi starac mogao odbiti pomo' ili cijelu stvar ispri$ati njegovu ocu. Umjesto toga, on ga je jednostavno zamolio za doputenje da odvede Ajaxa u Dover. To je objanjavao eljom da starcu olaka mu$no putovanje, a istovremeno mu je gurnuo nekoliko funti u dep. Sluajte nastavio je nema opasnosti da mi u(u u trag, jer 'e pretpostavljati da sam tog poslijepodneva otputovao u kolu. Umjesto toga, ja 'u do'i ovamo $im ostanem sam na peronu. Tada 'u odvesti Ajaxa u Dover, a u kolu 'u po'i dan kasnije. Time ne'emo nikome nauditi, a ja 'u provesti jo jedan dan s Ajaxom prije no to ga zauvijek izgubim. Plan je izvrsno odgovarao Paulvitcheovom planu. Da je znao kamo dje$ak smjera i mogao predvidjeti to 'e se za nekoliko sati dogoditi, on bi bez sumnje svim srcem napustio svoj plan osvete i gorljivo pomogao dje$aku da provede svoj naum, jer bi mu taj jo vie odgovarao. Tog poslijepodneva lord i lady Greystoke poeljeli su svom sinu sretan put i udobno ga smjestili u kupe vlaka prvog razreda, koji 'e ga za nekoliko sati odvesti u kolu. Me(utim, $im su ga ostavili, Jack je pokupio svoju prtljagu, siao s vlaka i potraio ko$iju koja je $ekala pred kolodvorom. Uzeo je jednu i odvezao se k Alexisu. Paulvitch ga je o$ekivao. Nervozno je kora$ao sobom gore-dolje. Majmun bijae svezan jakim uetom za krevet. Jack je prvi put ugledao majmuna vezana na taj na$in. Pogledao je upitno Paulvitcha. )ovjek mu je mrmljaju'i objanjavao da je ivotinja naslutila svoj odlazak, te da se boji da bi mogla pobje'i. Paulvitch je drao dugo ue u svojoj ruci. Na jednom kraju bijae om$a koju je neprestano vrtio. Pri tom je neprestano etao sobom gore-dolje. Njegovo kozi$avo lice gr$ilo se od bijesa dok je sam sa sobom razgovarao. Dje$ak ga nikad nije vidio takvoga i to ga je uznemirilo. Kona$no se Paulvitch zaustavio na dnu sobe, daleko od majmuna. Do(i ovamo pozove ga. Pokazat 'u ti kako 'e vezati majmuna za vrijeme puta, ako postane neposluan. Dje$ak se nasmijao.

 Ne'e biti potrebno odvratio je. Ajax 'e uraditi sve to mu naredim. Starac ljutito zatop'e nogom. Do(i ovamo kad ti kaem ponovi. Ako ne'e izvriti ono to ti kaem, ne'e pratiti majmuna u Dover. Ne elim biti kriv, ako pobjegne. Smijee'i se jo uvijek, momak zakora$i sobom i zaustavi se pred Alexisom. Okreni mi le(a naredio je. Pokazat 'u ti kako 'e ga brzo svezati. Dje$ak je uradio kako mu je nare(eno i skrstio ruke na le(ima. Starac je smjesta prebacio om$u preko dje$akovih zglobova, omotao ih nekoliko puta i svezao $vor. Istog trena, $im je dje$ak bio sputan, star$evo se ponaanje izmijenilo. Ljutitom kletvom okrene svoga zarobljenika, gurne ga estoko, baci na pod i klekne mu na prsa. Na krevetu majmun je zareao i po$eo natezati ue. Dje$ak nije vikao. Naslijedio je od svoga divljeg oca koji je opet to nau$io ive'i u dungli dugi niz godina poslije smrti svoje pomajke, velike majmunice Kale pouku da nitko ne pomae pobije(enom. Paulvitchevi prsti potrae dje$akovo grlo. Stravi$no se iscerio u lice svoje rtve. Tvoj me je otac upropastio promrsi. Ti 'e mi to platiti. On 'e pomisliti da je to u$inio majmun. Ja 'u mu objasniti da sam te na nekoliko $asaka ostavio na samu, a ti si mu se priuljao, i on te je ubio. Bacit 'u tvoje tijelo na krevet $im te zadavim. Dovest 'u tvoga oca koji 'e vidjeti kako majmun $u$i na tebi i zgr$eni se zloduh zlobno zacerekao. Njegovi su se prsti sklopili oko dje$akova vrata. Zidovi male sobe odzvanjali su od urlanja zvijeri. Dje$ak je problijedio, ali nije pokazivao znakove straha i panike. Bio je Tarzanov sin. Prsti su se gr$ili oko grla. Disao je teko i s mukom hvatao zrak. Majmun je upotrijebio svu snagu da rastrga debelo ue. Obr'u'i se, izvrtao je ue i snano se nagnuo nazad. Snani su se mii'i napeli na njegovoj dlakavoj koi. Za$ulo se praskanje kao da se lomi drvo ue je jo

uvijek smetalo, ali se slomila daska na krevetu. Na taj se zvuk Paulvitch okrenu. Njegovo ogavno lice problijedi od straha majmun bijae slobodan. Jednim skokom zvijer se oborila na njega. )ovjek je vrisnuo. Zvijer ga je otkinula od dje$akova tijela. Golemi prsti zaronili su u ljudsko meso. uti su se o$njaci pribliili njegovu grlu $ovjek se uzaludno opirao a kad su ga dotakli, dua je Alexisa Paulvitcha pola u carstvo demona koji su ga ve' davno o$ekivali. Uz Akutovu pomo', dje$ak se teko uspravi na noge. Dva sata upu'ivao je majmuna kako da odvee $vorove koji su mu sapinjali zglobove. Na kraju oni popuste i dje$ak se oslobodi. On presije$e ue koje je jo uvijek visilo na majmunovu tijelu. Tada otvori jedan kov$eg i izvu$e neto odje'e. Dobro je zasnovao svoj plan. Nije nita pitao ivotinju koja se pokoravala svim njegovim naredbama. Zajedno su se iskrali iz ku'e. Ni jedan od prolaznika nije mogao primijetiti da je jedan od njih majmun.

dana novine su pisale o ubojstvu osamljenog starog Michaela Sabrova koje je po$inio veliki dresirani majmun. Pro$itavi to, lord Greystoke je nastojao da se njegovo ime ne dovede u vezu sa tom aferom, ali se preko policije stalno obavjetavao kako te$e potraga za majmunom. Doista, njega, kao i najve'i dio $italaca, zanimao je samo misteriozni nestanak ubojice. Nekoliko dana nakon tragedije obavijestili su ga da Jack nije stigao u kolu. No, jo ni sada otac nije povezivao nestanak svog sina s misterioznim doga(ajima oko majmuna. Tek mjesec dana kasnije otkrilo se paljivim ispitivanjem da je dje$ak napustio vlak prije nego to je krenuo iz Londona. Nali su i ko$ijaa koji je dje$aka odvezao k starom Alexisu i tek tada je Tarzan, kralj majmuna, shvatio da je Akut u vezi s nestankom dje$aka. Sve to se dogodilo nakon trenutka kada je ko$ija ostavio svog putnika na plo$niku ispred ku'e u kojoj je stanovao Alexis, bilo je obavijeno tajnom. Nitko nije vidio ni dje$aka ni majmuna od toga $asa, nitko iv. Vlasnik ku'e identificirao je momka kao veoma $estog posjetioca sobe starog Alexisa. Osim toga nije znao nita. I tu, pred vratima prljave stare zgrade u predgra(u Londona, traga$ima se suprotstavio tajanstveni zid koji nije nita vie govorio. Idu'eg dana nakon smrti Alexisa Paulvitcha, mladi' koji je pratio svoju uzetu baku, ukrcao se u Doveru. Stara dama, zastrta velima, bijae tako iscrpljena od godina i bolesti da su je na palubu unijeli u kolicima na kota$ima. Dje$ak nije nikome dozvolio da gura kolica, ve' joj je sam

Nekoliko

pomogao da si(e s njih u svoju kabinu i sve do ponovog iskrcavanja, nitko od posade i putnika nije vidio staru damu. Dje$ak je inzistirao da sam obavlja sve poslove u kabini jer, objasnio je, njegova baka dobiva iv$ane napadaje od prisustva stranih osoba.

Izvan kabine a nitko nije vidio to se zbivalo u njoj dje$ak se vladao poput svakoga drugog zdravog, obi$nog engleskog mladi'a. Druio se s ostalim dje$acima me(u putnicima, postao ljubimac brodskih oficira i sklopio brojna prijateljstva s obi$nim mornarima. Bio je plemenit i prirodan, a njegovo dranje odavalo je ponos i snagu karaktera, to je u mnogih njegovih prijatelja pobudilo divljenje i simpatiju.

Me(u putnicima nalazio se i jedan Amerikanac po imenu Condon, varalica i propalica za kojim je pola tuceta ameri$kih gradova poslalo tjeralicu. On je zapazio dje$aka kada je ovaj izvadio sveanj banknota. Condon se odmah sprijateljio s mladim Britancem. Uskoro je saznao da dje$ak putuje sam sa svojom uzetom bakom, te da je smjer njihova puta mala luka na zapadnoj obali Afrike blizu ekvatora; nadalje da je njihovo prezime Billings i da nemaju ni jednog prijatelja u maloj naseobini kamo su se uputili. O svrsi njihova puta dje$ak se izraavao veoma suzdrano, pa Condon vie nije navaljivao budu'i da je ionako doznao sve to ga je zanimalo. Nekoliko puta Condon je pokuao uvu'i dje$aka u kartanje, no njegova rtva nije pokazivala interesa, a kako su ga ostali putnici mrko gledali, Amerikanac je odlu$io prona'i drugi na$in kako bi dje$akov sveanj nov$anica premjestio u svoj dep. Doao je kona$no i dan kada je parobrod spustio sidro u zavjetrini poumljena rta gdje je dvadesetak ili vie baraka, natkrivenih limom, stvorilo neugodnu mrlju na $arobnom licu prirode, objavljuju'i $injenicu da je i tu civilizacija udarila svoj ig. Iza njih ratrkale se kolibe domorodaca, natkrivene trskom, slikovite u svojoj iskonskoj divljini i slijevale se harmoni$no s pozadinom tropske dungle, isti$u'i prljavu rugobu arhitekture bijelih pionira. Naslonjen na ogradu, dje$ak je lutao pogledom povrh ljudskih nastambi daleko u dunglu. Njega je obuzela neka $udna slutnja. U duhu je do$aravao o$i svoje majke, ispunjene ljubavlju i muevno lice svog oca, a pod krinkom muke snage odraavala se ljubav, nimalo slabija od one koju su odavale o$i njegove majke. Osjetio je kako njegova odluka slabi. Nedaleko, jedan je brodski oficir izdavao naredbe skupini domoroda$kih $amaca koji su im se pribliili da preuzmu tovar, odre(en za to mjestance. Kada 'e pristati idu'i brod za Englesku? upita dje$ak. Emanuel (ime broda) trebao bi pristati svakog $asa odvrati oficir. Mislio sam da 'emo ga ovdje na'i i nastavi s glasnim naredbama tamnoputoj skupini koja se pribliila uz

bok parobroda. Sputanje dje$akove bake s palube u pripremljenu kanou ilo je dosta teko. Dje$ak se trudio da bude neprestano kraj nje, a kad su je kona$no udobno smjestili na dno $amca, koji 'e ih odvesti k obali, unuk je poput ma$ke sko$io u kanou. Tako je bio zaokupljen brigom za bakin smjetaj da nije ni primijetio kako je mali sveanj kliznuo iz njegova depa i pao u more, dok je pomagao da staricu uzetom spuste u kanou. Tek to je $amac s dje$akom i staricom zaplovio k obali, Condon je s druge strane broda pozvao jednu kanou i nakon cjenjkanja s vlasnikom, ubacio svoju prtljagu i sam se ukrcao. Kad se iskrcao na obali, nastojao je da ga ne primijete u blizini dvokatnog $udovita koje je nosilo natpis Hotel, a koje je nudilo neiskusnim putnicima obilje neugodnosti. Bijae potpuni mrak kad se usudio u'i i zatraiti smjetaj. U sobi, s pogledom na dvorite, dje$ak je s mnogo muke objanjavao svojoj baki da se odlu$io vratiti u Englesku idu'im brodom. Naprezao se da objasni staroj dami kako ona moe ostati u Africi, ako eli, ali da se on mora vratiti svome ocu i majci, jer to zahtijeva njegova savjest. Oni, bez sumnje, ve' neizrecivo pate zbog njegovog nestanka, jer nisu upoznati s pustolovnim planovima, koje su on i stara dama skovali u afri$koj divlji Poto je donio odluku, momak je osjetio silno olakanje od briga koje su ga progonile za mnogih neprospavanih no'i. Kad je usnuo, sanjao je o sretnom susretu sa svojima kod ku'e. No dok je on snivao, okrutna i neumoljiva sudbina, u liku ameri$kog lopova Condona, uljala se kriomice mra$nim hodnikom prljave zgrade u kojoj je spavao. )ovjek se oprezno pribliavao vratima dje$akove sobe. Ovdje se 'u'urio prislukuju'i sve dok se, po jednoli$nom disanju onih unutra, nije uvjerio da oboje spavaju. Posve tiho stavio je tanki otpira$ u klju$anicu. Vjetih prstiju, koji su odli$no poznavali beumno rukovanje bravama i zasunima to $uvaju tu(u imovinu, Condon je istovremeno okrenuo otpira$ i kvaku. Laki pritisak, i vrata su se polako, njiu'i se na arkama, otvorila. )ovjek je uao zatvorivi ih za sobom. Teki su oblaci na$as zastrli mjesec. )ovjek, koji je uao u sobu,

bijae zastrt tamom. Condon se uputio prema krevetu. U udaljenom uglu sobe neto se micalo, micalo tako tiho da je nadmaivalo $ak i uvjebano uljanje provalnika. Condon nije nita $uo. Njegova panja bijae prikovana za krevet u kojem je, po njegovu miljenju, imao na'i mladi'a i njegovu bespomo'nu, uzetu baku. Amerikanac je traio samo sveanj nov$anica. Ako bi ih se mogao dokopati bez okraja, u redu, ali se istovremeno pripremio i za otpor, ako nai(e na nj. Dje$akova odje'a leala je preba$ena preko stolice pokraj kreveta. Amerikan$evi prsti brzo su je pretraili, no u njima nije bilo svenja novih nov$anica. Bez sumnje nalazio se u krevetu, ispod jastuka. On se primakao spava$u. Njegove ruke bile su ve' na po puta do jastuka, kadli se povukao gusti oblak to je zastirao mjesec i sobu je preplavila svjetlost. Istog trena dje$ak je otvorio o$i i pogledao ravno u Condonove. )ovjek se smjesta uvjeri da je dje$ak sam u krevetu. Tad isprui ruke da $epa grlo svoje rtve. Kada se momak pridigao da ga predusretne, Condon za$uje duboko reanje iza svojih le(a, a na $lancima osjeti dje$akove tanke, bijele prste ispod kojih su treperili tanki mii'i. O'uti zatim na svom vratu jo jedan par surovih i dlakavih ruku, koje su ga dosegle odostrag, preko le(a. On se uasnut osvrne. Kosa mu se nakostrijeila kad je spazio da se nalazi u apama ogromnog, $ovjekolikog majmuna. Divlja$ki iscereni o$njaci antropoida pribliili su se njegovu vratu, dok mu je momak stezao ru$ne zglobove. Nitko nije izustio ni glasa. A gdje je baka? Jednim sveobuhvatnim pogledom Condon je zaokruio sobu. O$i su mu se iskola$ile od uasa kad je otkrio istinu. U kakav je samo stravi$ni misterij upao! Po$eo se gr$evito boriti da se istrgne dje$aku, kako bi se zatim mogao osloboditi i onog jezivog bi'a iza le(a. Oslobodivi jednu ruku, spustio je divlja$ki udarac na dje$akovo lice. Ali taj $in kao da je probudio tisu'u demona u kosmatom stvorenju koje se pripilo za njegov vrat. Condon za$uje duboko, divlja$ko reanje. Bilo je to posljednje to je $uo na ovom svijetu. Tada se skotrljao nauznak na pod. Teko tijelo sruilo se na nj, snani su mu zubi uklijetili grkljan, dok je munjevito plovio u

tamu to okruuje vje$nost. Trenutak kasnije majmun je ustao s oborena tijela, ali Condon vie nita nije znao bio je nepokretan i mrtav. Momak je sav uasnut sko$io s kreveta i nagnuo se nad tijelo $ovjeka. Znao je da ga je Akut ubio da bi njega obranio, kao to bijae ubio i Alexisa, ali to 'e sada biti s njime i njegovim vjernim majmunom ovdje, u divljoj Africi, daleko od ku'e i prijatelja? Momak je znao da je smrt kazna za ubojstvo. On je, tovie, znao da 'e i sukrivac morati podnijeti smrtnu kaznu zajedno s po$initeljem. Tko bi se mogao zauzeti za njih? Svi bi bili protiv njih. Bio je to jedva polucivilizirani gradi', i postojale su sve mogu'nosti, da 'e Akuta i njega ujutro smjesta izvu'i i obojicu objesiti na najblie drvo. )itao je da su se takve stvari radile u Americi, a Afrika bijae jo gora i divljija no daleki Zapad, domovina njegove majke. Da, njih 'e obojicu ujutro objesiti. Ali, zar nije bilo spasa? Nekoliko trenutaka razmiljao je u tiini, a tada, s uzvikom olakanja, udari dlanom o dlan i ogleda se za svojom odje'om na stolici. Novac bi tu mogao neto u$initi. Novac bi mogao spasiti njega i Akuta. On je posegnuo za svenjem nov$anica u depu, kamo ih je obi$no stavljao. No tamo ih nije bilo! Polako, a zatim sve mahnitije on je pretraivao preostale depove svog odijela. Onda se spustio $etveronoke da pretrai pod. Osvjetljuju'i svjetiljkom pomakao je krevet u stranu, a zatim dio po dio pretraio pod. Oklijevao je na$as kraj Condonova tijela, ali se kona$no ipak osmjelio da ga dotakne. Otkotrljavi ga, on je i tu traio novac. No, ni tu ga nije bilo. Mislio je da je Condon uao u sobu da ga okrade, ali je bio uvjeren da ovaj nije imao vremena da mu otme novac. Me(utim, kad ga nije bilo, on se ipak morao nalaziti uz tijelo mrtvaca. Jack je pretraio Amerikan$evo odijelo, ali uzalud. Pretraivao je ponovo cijelu sobu i ponovo se vra'ao k leu, ali nigdje nije mogao na'i novac. Bio je ve' upola lud od o$aja. to da radi? Ujutro 'e ih otkriti i smaknuti. Uza svu naslije(enu razvijenost i snagu bio je to, ipak, samo dje$ak, preplaeni, mali dje$ak koji udi za domom i donosi zaklju$ke, krive ponaj$e'e, na osnovu svoga slabog dje$jeg iskustva. Njemu je samo jedna $injenica

izgledala posve jasna: da su ubili $ovjeka i sada se nalaze me(u stranim divljacima, koji su edni krvi prve rtve koju im sudbina dodijeli. Sve je te informacije pobrao uglavnom iz petpara$kih kriminalisti$kih romana. Ali oni moraju imati novac! Opet se pribliio leu, ovaj put mnogo odlu$nije. Majmun se 'u'urio u kutu, paze'i na svog mladog druga. Mladi' je svukao komad po komad Amerikan$eva odijela, i komad po komad odje'e detaljno pretresao. Briljivo je pregledao $ak i cipele, a kad je i posljednja stvar najpaljivije pretraena, on se bacio na krevet, a njegove o$i, irom otvorene, nisu vie nita nalazile u sadanjosti, jedino turu sliku budu'nosti: dva se tijela tiho njiu na grani velikog stabla. Nije znao kako je dugo prosjedio. Kona$no ga je podigao um koji je dolazio s donjeg kata. Sko$ivi iznenada na noge, on je utrnuo svjetiljku i jurnuvi preko sobe tiho zaklju$ao vrata. Tada se okrenuo majmunu. Misli su mu strelovito proradile. Prolo ve$e on je odlu$io da pouri ku'i prvom prilikom i da izmoli od svojih roditelja oprotaj zbog ove lude pustolovine. Sada je, pak, znao da im se nikada ne'e mo'i vratiti. Na njegovim je rukama leala krv $ovjeka. U svom razmiljanju uzrok Condonove smrti nije pripisivao isklju$ivo majmunu. U histeri$nom strahu on je preuzeo krivicu na se. S novcem bi oni jo mogli izboriti pravdu, ali bez prebite pare?! )emu se ovdje mogu nadati stranci bez novaca? Ali, to se dogodilo s novcem? Pokuao se prisjetiti kad ih je posljednji puta vidio. Ne! Nikako! On nije mogao shvatiti kako su nestali, kad uop'e nije opazio da je mali sveanj iz njegova depa pao u more, dok se s mukom sputao s broda u pripremljenu kanou koja ga je odvela na obalu. Obratio se Akutu: Do(i! re$e jezikom majmuna. Zaboravljaju'i $injenicu da je samo u pidami, on se uputi prozoru. Provirio je napolje i paljivo osluhnuo. Osamljeno drvo raslo je udaljeno nekoliko stopa od prozora. Dje$ak je oprezno sko$io na njegovo deblo i, pripijaju'i se poput ma$ke,

beumno se spustio na zemlju. Odmah za njim siao je veliki majmun. Dvije tisu'e jardi odavde, na ivici zabitog gradi'a protezala se dungla. Momak se otputi onamo. Vidio ih nije nitko, a trenutak kasnije nali su se u okrilju dungle. Jack Clayton, budu'i lord Greystoke nestao je s vida i iz svijesti ljudi. Kasno idu'eg jutra domoroda$ki sluga zakucao je na vrata sobe koja je izdana Mrs. Billings i njenom unuku. Kako nije dobio odgovora, utaknuo je otpira$ u bravu i otkrio da se u njoj, s unutarnje strane, ve' nalazi jedan klju$. To je izjavio gospodinu Skopfu, vlasniku koji se smjesta uputio na drugi kat i tako(er snano udario o vrata. Poto nije dobio odgovor, sagnuo se do klju$anice, pokuavaju'i da zaviri u sobu. Ali, jer je bio veoma debeo, pri saginjanju izgubi ravnoteu. Da bi to ipak izveo, on se podupro dlanovima o pod. Dok je to $inio, osjetio je neto klizavo, gusto i vlano ispod prstiju. Podigao je otvorenu aku k o$ima i paljivo razgledao tamnocrvenu mrlju na ruci. Naglo se uspravi i upre ple'ima o vrata. Gospodin Skopf bijae teak $ovjek, odnosno, barem je onda takav bio, jer ja ga ve' nekoliko godina nisam vidio. Pod njegovom teinom slabana vrata isko$ila su iz arki i gospodin Skopf se strovali naglavce u sobu. Pred njim je leala najve'a tajna njegova ivota. Na podu do njegovih nogu nalazilo se mrtvo tijelo neznanca. ija mu je bila slomljena, a grkljan kao da je o$njacima pregrizla divlja zvijer. Tijelo mu je bilo golo, a sva odje'a razbacana oko lea. Stara dama i njen unuk i$ezli su. Prozor bijae otvoren. Mora da su nestali kroz prozor, jer su vrata bila iznutra zaklju$ana. Samo, kako bi dje$ak mogao iznijeti svoju uzetu baku na zemlju kroz prozor drugog kata? Bila je to besmislica. Ponovo je gospodin Skopf pretraio malu sobu. Primijetio je da je krevet odvu$en daleko od zida, a zato? Ponovo, ve' po tre'i ili $etvrti puta, on je zavirio ispod kreveta. Otili su oboje, mada, govorio mu je zdrav razum, stara dama nije mogla oti'i bez nosiljke s kojom su je prvog dana gore odnijeli.

Dje$ak je oprezno sko$io na deblo i besumno poput ma$ke spustio se po njemu na zemlju. Odmah za njim siao je i majmun. Trenutak kasnije nali su se pod okriljem dungle.

Idu'i pronalazak jo je vie produbilo tajnu. Njihova odje'a se nalazila u sobi i, ako su otili, morali su po'i goli ili u spava'icama. Gospodin Skopf je zaklimao glavom i po$eao se. Bio je zbunjen. Nikada nije $uo za Sherlocka Holmesa i nije gubio vrijeme dozivaju'i u pomo' njegove slavne vjetine. Za njega ovo bijae prava tajna: jedna stara gospo(a, invalid, koju

su morali nositi s broda do njene sobe u hotelu i jedan lijepi momak, njen unuk, uli su ju$er u sobu na drugom katu njegova hotela. Ve$erom su ih posluili u njihovoj sobi. U devet sati izjutra le nepoznatog $ovjeka bio je jedini stanar te sobe. U me(uvremenu nijedan brod nije napustio luku, a eljeznice nije bilo sto milja uokolo. Ako su htjeli sti'i do idu'e naseobine bijelaca, trebalo im je nekoliko dana napornog hoda u pratnji dobro opremljenog safarija. Oni su naprosto nestali u zraku, jer se domorodac, kojega je poslao da pretrai zemljite ispod otvorenog prozora, upravo vratio s izvjetajem da nema nikakvih tragova ljudskih stopa. Kakva su to bila stvorenja koja mogu prevaliti tu udaljenost, a da ne ostave nikakva traga na mekanom tlu? Gospodina Skopfa prome jeza. Da, bila je to velika tajna, neto ne$uveno, pa mu je bilo mrsko da razmilja o tome i grozio se na pomisao da 'e do'i no'. Ostala je to za gospodina Skopfa velika tajna, bez sumnje, jo i danas.

Jacot, komandant Legije stranaca, sjedio je na prostrtom gunju u podnoju savijena palmina stabla. S ugodnim osje'ajem naslonio je svoja iroka ple'a i glavu, sasvim kratko podiane kose, o hrapavo palmino deblo. Noge je ispruio pred sobom preko oskudnog gunja koji bijae prekratak za njih, a ostruge je zabo u pje$ano tlo meke pustinjske oaze. Bio je to odmor nakon cjelodnevnog napornog jahanja kroz ivi pustinjski pijesak. Lijeno je otpuhivao dim cigarete i o$ekivao posilnog koji mu je spremao ve$eru. Komandant Armand Jacot bio je sasvim zadovoljan sa sobom i svijetom. Zdesna, u blizini, njegovi su ljudi $eta samih veterana, preplanulih od sunca oslobo(eni mu$nih okova discipline zamorili sve glasnije, odmaraju'i umorne mii'e, smiju'i se i pue'i u o$ekivanju jela nakon dvanaestosatnog posta. Me(u njima 'u'urilo se pet mu$aljivih domorodaca u bijeloj odje'i, $vrsto vezanih i pod jakom straom. Pogled na njih ispunjavao je komandanta Armanda Jacota osje'ajem radosnog zadovoljstva zbog dobro obavljene dunosti. Cio jedan vreli, suni mjesec, on i njegova $eta pretraivali su zaba$ene pustinjske krajeve u potrazi za razbojni$kom bandom koja je okrivljena zbog niza prljavih zlo$ina, izme(u ostalog zbog brojnih kra(a deva, konja i koza kao i niza ubojstava zbog kojih je cijela banda zasluila da bude giljotirana. Prije tjedan dana oni su nabasali na nju. U borbi, koja se razvila, izgubili su dvojicu ljudi, ali kazna za ubojice bijae nemilosrdna borba do unitenja. Nekih pola tuceta uspjelo je pobje'i, no ostatak je, izuzev ovih pet zarobljenika, platio

Armand

svoje zlo$ine pod legionarskim mecima. Me(u zarobljenicima, najgori od svih bijae vo(a bande Ahmet ben Houdin. Misli komandanta Jacota odlutale su zatim milje i milje daleko preko pijeska, od zarobljenika do malog garnizonskog mjesta gdje 'e ga sutra radosnom dobrodolicom sa$ekati ena i mala k'erka. Uvijek, kad bi na njih pomislio, njegov bi se pogled raznjeio. )ak i sada, on je jasno vidio ljepotu majke, koja se odraavala u djetinjim crtama na licu male Jeanne, a oba 'e mu se lica osmjehivati kada bude sutradan, kasno poslije podne sjahao sa svoga umornog konja. Ve' je osjetio kako mu se njeni obraz pripija uz lice, kao barun uz grubu kou. Sanjarenje mu je prekinuo straarev glas koji je zvao podoficira. Komandant Jacot podie pogled. Sunce jo uvijek nije zalo. Sjene stabala iskrtale su se povrh izvora, ljudi i konja koji su se ratrkali na istoku usred, sada ve', zlatnog pijeska. Straar je pokazivao u tom pravcu dok je narednik, upola mire'i, ispitivao daljinu. On mora sam pogledati. )esto bi ugledao neke stvari davno prije drugih, ako je bio uvjeren da postoje, a ta mu je osobina donijela nadimak Soko. Sada je spazio izvan dugih sjena tucet to$kica, kako se uspinju i padaju povrh pijeska. Sad bi i$eznule, sad se opet pojavile, ali neprestano bi rasle sve ve'e i ve'e. Jacot ih je smjesta prepoznao. Bili su to konjanici, pustinjski konjanici. Poru$nik, zapovjednik strae ve' je tr$ao k njemu. )itav je logor piljio u daljinu. Jacot je izdao poru$niku nekoliko jasnih naredbi, a ovaj je salutirao, zvecnuo petama i vratio se momcima. Tu ih je skupio tucet. Oni su osedlali konje, uzjahali i otkasali da presretnu strance. Preostali zauzee poloaj na gotovs da smjesta stupe u akciju. Nije bilo isklju$eno da bi ti konjanici, koji jau galopom prema logoru, mogli biti prijatelji zarobljenika, spremni da oslobode svoje ro(ake iznenadnim napadom. Jacot je, me(utim, sumnjao u to jer stranci nisu pokuavali da prikriju svoje prisustvo. Oni su galopirali hitro i nao$i svima prema logoru. Nije isklju$eno da ispod njihova otvorenog nastupa vreba podmuklost me(u onima koji su poznavali Sokola, nitko nije bio toliko naivan da povjeruje kako 'e ga samo tako obmanuti. Narednik je sa svojim odredom

sa$ekao konjanike na dvjesta jardi od logora. Jacot ga je spazio kako razgovara s visokom prilikom, u bijelo odjevenom, o$ito vo(om. Ubrzo su narednik i taj vo(a jedan uz drugoga krenuli prema logoru. Jacot ih je $ekao. Obojica su zaustavili konje i sjahali pred njim. eik Amor ben Khatour najavi narednik. Komandant Jacot otro je motrio pridolicu. On je poznavao gotovo svakog domoroda$kog glavara stotine milja uokolo. Ovaj bijae visok, lica iibana vjetrom, namrtena pogleda, $ovjek ezdesetih ili neto vie godina. O$i su mu bile uzane i zle. Komandantu Jacotu nije se svidio njegov izgled. Dakle? upita, promatraju'i ga. Domorodac je smjesta preao na stvar Ahmet ben Houdin je sin moje sestre re$e. Kad biste mi ga uru$ili, ja bih se pobrinuo da se vie nikada ne ogrijei o francuske zakone. Jacot je zanijekao glavom. To ne moe biti odvrati. Ja ga moram povesti sa sobom. Njemu 'e propisno i $asno suditi gra(anski sud. Ako nije kriv, bit 'e oslobo(en. A ako jeste? upita eik. On je okrivljen za mnoga ubojstva. Ako se dokae ma koje od njih, on 'e morati umrijeti. eik izvu$e ruku koju je drao ispod burnusa. Sada, kad ju je izvukao, otkrila se velika kesa od kozje koe, teka i sva nabrekla od novca. On odrijei kesu i izru$i pregrt njena sadraja na dlan desne ruke bili su to sve veliki komadi francuskih zlatnika. Po veli$ini i debljini kese komandant Jacot mogao je zaklju$iti da njen sadraj predstavlja pravo blago. eik Amor ben Khatour ubaci jedan po jedan zlatnik natrag u kesu. Zatim je $vrsto svee uzicom u $vor. Za sve vrijeme je utio. Jacot zamiri. Bili su sami. Narednik, koji je doveo stranca, povukao se na izvjesnu udaljenost, okrenut le(ima prema njima. Sada, poto je izru$io natrag sve zlatnike, pruio je nabijenu kesu na otvorenom dlanu komandantu Jacotu. Ahmet ben Houdin, sin moje sestre, mogao bi no'as

pobje'i re$e. Zar ne? Kapetan Armand Jacot porumenio je do korijena kratko podiane kose. Zatim je problijedio i poao pola koraka naprijed prema eiku. Pesti mu se zgr$e. Naredni$e! povi$e. Podoficir pohita k njemu i salutiraju'i zvecne petama ispred pretpostavljenog. Odvedite eika njegovim ljudima. Gledajte da smjesta nestanu. Pucajte u prvog $ovjeka koji prije(e no'as logorski krug: eik Amor ben Khatour uspravio se u svoj svojoj visini. Zamirio je svojim zlim o$ima i podigao vre'u s novcem u visinu o$iju francuskog oficira. Za ivot Ahmeta ben Houdina, mog ne'aka, platit 'ete mnogo vie no to je ovdje re$e. I jo jednom toliko za to to ste me opsovali, a povrh svega jo stotinu jada. Nosi se odavde! zaurla komandant Armand Jacot prije no to te udarim nogom! Sve se to dogodilo, otprilike tri godine prije po$etka nae pri$e. Su(enje Ahmetu ben Houdinu i njegovim suu$esnicima postalo je stvar prolosti u to se, ako je potrebno, moete uvjeriti. On je osu(en na smrt kao to je i zasluio, a prihvatio ju je dostojanstveno i potpuno miran. Mjesec dana poslije toga sedmogodinja k'er komandanta Armanda Jacota tajanstveno je nestala. Nikakvo bogatstvo njena oca i majke ni mo'na podrka velike republike nisu bili u stanju da otkriju tajnu njena boravita iz zlokobne pustinje koja je progutala nju i njenog otmi$ara. Bila je raspisana tako golema nagrada da je namamila mnoge pustolove da po(u u potragu. No nije bilo nikakvih izgleda za jednog detektiva suvremena, civiliziranog kova, a kosti onih nekoliko, koji su se ipak uputili u potragu, ve' su odavno izblijedjele pod afri$kim suncem na gluhom pijesku Sahare. Dva su ve(ana, Carl Jenssen i Sven Malbihn nakon

trogodinjeg lutanja posve krivim tragovima odustala od potrage daleko negdje na jugu Sahare, obrativi panju mnogo unosnijem poslu kra(i slonove kosti. Bili su ve' poznati na golemom podru$ju zbog svoje neumoljive okrutnosti i pohlepe za slonovom kosti. Domoroci su ih se plaili i mrzili ih, a evropske vlasti, na $ijem su podru$ju djelovali, ve' su ih odavno traile. No kr$e'i polako put na sjever, oni su nau$ili mnogo stvari u ni$ijoj zemlji juno od Sahare, koje su im omogu'ile da ne budu uhva'eni i osiguravale im da lako pronalaze putove prilikom bijega, koji su bili nepoznati njihovim progoniteljima. Njihovi upadi bijahu neo$ekivani i brzi. Pograbili bi slonovu kost i povukli se sa sjevera u neprohodne pustare prije no to je straa, na teritoriju koji bi oplja$kali, primijetila njihovo prisustvo. Nemilosrdno su ubijali njihove slonove ili pak pokrali slonovu kost domorocima. Njihovu pratnju sa$injavalo je vie od sto domorodaca ili robova crnaca prava divlja i okrutna banda kolja$a. Upamtite Carla Jenssena i Svena Malbihna, ta dva vedska diva ute brade, jer 'ete se s njima jo i kasnije susretati. U srcu dungle, sakriveno na obalama male, jo neistraene pritoke jedne velike rijeke koja je, nedaleko ekvatora, utjecala u Atlantik lealo je palisadama ogra(eno seoce. Dvadesetak koliba, pokrivenih i nadsvo(enih palmama, titile su crno stanovnitvo dok je usred $istine podignuto pola tuceta atora od kozje koe za Arape koji bi se tu sklanjali da bi to trgovinom, to plja$kom nagomilali tovare koje su onda deve, njihovi pustinjski brodovi, gotovo svake godine, odnosile na trite u Timbuktu. Pred jednim arapskim atorom igrala se desetogodinja crnokosa, crnooka mala djevoj$ica. Svaka in$a njene koe orahove boje i draesno dranje odavali su k'er pustinje. Njeni prsti'i bili su marljivo zaposleni krojenjem suknje od trave za o$erupanu lutku koju joj je neki dobar, blagonakloni rob izradio prije godinu ili dvije. Lutkina glava bijae nevjeto istesana od slonove kosti dok joj je tijelo skrojeno od takorske koe, ispunjene slamom. Ruke i noge bijahu na$injene od drvenih tapi'a, probuenih na kraju i priivenih uz torzo od takorske koe. Lutka bijae strano runa, ali ma koliko bila

neugledna i prljava, Meriem ju je smatrala najljepom i najdivnijom igra$kom na svijetu, a to, u stvari, i nije bilo tako $udno, uzmemo li u obzir da je bila jedini predmet na svijetu kojem je mogla pokloniti svoje povjerenje i ljubav. Svi ostali, koji bi s Meriem dolazili u dodir, bili su, bez izuzetka, ili ravnoduni, ili okrutni prema njoj. Nala se tu, na primjer, jedna stara crna vjetica koja je pazila na nju, krezuba Mabunu, prljava i zla. Ona ne bi nikad propustila zgodu da udari djevoj$icu ili joj nanese niz manjih muka kao to je, na primjer, tipanje ili, to je ve' dvaput u$inila, da ope$e osjetljivo mjesto ugljenom. Bio je tu jo i eik, njen otac. Njega se bojala mnogo vie no Mabune. On bi je tako $esto, a ni zbog $ega grdio, zavravaju'i po obi$aju svoje tirade stranim batinama, sve dok njeno malo tijelo ne bi pomodrilo. Ali kad bi ostala sama, bila je sretna igraju'i se s Geekom, ukraavala joj kose divljim cvije'em ili plela ue od trave. Kad bi je ostavili samu, uvijek bi neto radila i pjevuckala. Nikakva okrutnost, ma kolika bila, nije mogla slomiti uro(enu radost i ljupkost njenog malog srca. Jedino kad bi se nala u eikovoj blizini, utjela bi i svladavala se. Pred njim je osje'ala strah koji bi se povremeno pretvarao u histeri$ni napad uasa. Ona se tako(er plaila mra$ne dungle, okrutne dungle koja je okruivala malo selo. Danju su u njoj kretali majmuni i graktale ptice, a no'u se razlijegala rika, huktanje i jauk mesodera. Da, ona se plaila dungle, ali kako se bojala eika jo vie, mnogo puta je u svojoj djetinjoj glavici mislila da bi radije pobjegla u stravi$nu dunglu, nego da neprestano trpi nasilje svog oca. Dok je tog dana sjedila ispred eikova atora od kozje koe kroje'i suknju od trave za Geeku, iznenada se pojavio eik. S dje$jeg lica je smjesta nestao izraz sre'e. Ona se povu$e u stranu pokuavaju'i da se skloni starom Arapinu s licem poput utavljene koe, ali nije bila dovoljno brza. Surovim udarcem noge $ovjek je obori ni$ice, ali ona ostade leati sasvim mirna, bez suza, dr'u'i. Zatim, poto je opsuje, $ovjek u(e u ator. Stara, crna vjetica nasmijala se u znak odobravanja, otkrivi pri tom svoj jedini uti o$njak.

)im se uvjerila da je eik otiao, djevoj$ica je otpuzala do sjenovitog dijela atora gdje je leala sasvim tiho, privijaju'i Geeku gr$evito na grudi, dok su joj malo tijelo potresali dugi jecaji. Nije se usudila plakati glasno da ne bi ponovo privukla eika. Njeno malo srce nije patilo samo od fizi$ke boli, ve' od jedne beskona$ne, teke tuge ljubav bijae uskra'ena tom dje$jem srcu, a ono je za njom udjelo. Mala Meriem gotovo i nije znala da postoji na svijetu neto drugo osim svirepe okrutnosti eika ili Mabunu. Negdje duboko i nejasno u sje'anju djeteta nazirala se mutna slika mile majke, no Meriem nije bila posve sigurna nije li to bila samo slika sna, izazvana potrebom za njeno'u koju su joj uskratili. Zato je njome obilno obasipala svoju toliko voljenu Geeku. Nije bilo razmaenijeg djeteta od Geeke. Njena mala majka, koja nipoto nije htjela postupati po uzoru svoga oca i dadilje, pokazivala je krajnju strpljivost. Geeka je svakodnevno primala tisu'e poljubaca. Ponekad bi se u igri Geeka pokazala nevaljalom, ali je mala majka nikada nije kanjavala. Umjesto toga ona bi je milovala i mazila. Njeno vladanje proizlazilo je samo iz jedne vatrene $enje za ljubavlju. I sada, dok je $vrsto privijala Geeku uza se, njeno je jecanje postepeno slabilo sve dok nije ovladala svojim glasom i izlila svu svoju bijedu u ui od slonove kosti, ui jedine njene pouzdanice. Geeka voli Meriem aptala je. Zato me eik, moj otac tako(er ne voli? Zar sam tako nevaljala? Ja se trudim da budem dobra, no nikad ne znam zato me tu$e i ne bih znala kazati $ime sam ga naljutila. Ba sada, Geeka, on me je udario nogom i povrijedio, a ja sam samo sjedila ispred atora i ivala suknju za tebe. Mora da je to bio nestaluk jer me ina$e ne bi zbog toga udario nogom. Ali to je u tome zlo, Geeka? O draga! Ne znam, zbilja ne znam. eljela bih, Geeka, da sam ve' mrtva. Ju$er su lovci unijeli tijelo el adreje crne pantere. Ve' je bila mrtva. Nikada se vie ne'e ne$ujno prikradati do svog plijena. Nikad vie njena golema glava i snana ple'a ne'e tjerati stravu u srce biljodera kad se no'u na(u na pojilu. I nikad se vie ne'e zemlja zatresti od njena razbjenjela urlika. El adrea je mrtva. Kad su je unijeli u selo, strano su tukli njeno tijelo,

ali el adrea sve to nije osje'ala. Nije osje'ala udarce jer je bila mrtva. Kada ja umrem, Geeko moja, ne'u osje'ati batine Mabune, a ni udarce nogom koje mi zadaje eik, moj otac. Tada 'u biti sretna. O, Geeka, kako bih voljela da sam ve' mrtva. Da se Geeka ba i mogla suprotstaviti takvim mislima, bila bi naglo prekinuta glasovima prepirke koji su dolazili sprijeda, sa seoske kapije. Meriem je osluhnula. Gonjena dje$jom znatieljom, ona bi potr$ala onamo i saznala to je nagnalo ljude da tako bu$no govore. Ostali stanovnici sela ve' su nagrnuli u pravcu galame. Ali Meriem se nije usudila. eik je, bez sumnje, ve' tamo i kad bi je ugledao, naao bi opet razlog da je kazni. Stoga je ostala leati i oslukivati. Sada je $ula kako gomila kre'e ulicom prema eikovom atoru. Veoma oprezno pripila je svoju malu glavu uz rub atora. Nije mogla odoljeti kunji jer je ivot u selu bio uvijek isti i monoton pa je $eznula za promjenom. Ono to je ugledala bijahu dva stranca, bijelca. Bili su sami, ali kada su im se pribliili, saznala je iz pri$anja okolnih domorodaca da se mnotvo ljudi iz njihove pratnje ulogorilo izvan sela. Oni su doli da porazgovore sa eikom. Stari ih je eik do$ekao na ulazu u svoj ator. Kad je primijetio pridolice, zlobno zamiri. Zaustavie se pred njim i izmijenie pozdrave. Rekli su da su doli zbog kupovine slonove kosti. eik je gun(ao da ne posjeduje slonovu kost. Meriem je zadrhtala. Znala je da su u oblinjoj kolibi goleme kljove nagomilane gotovo do samog krova. Istegnula je svoju malu glavicu jo vie, ne bi li to bolje vidjela strance. Kako im je bijela koa! Kako su ute bile njihove velike brade! Iznenada jedan je od njih svrnuo pogled prema njoj. Ona je pokuala da se skloni pred tim pogledom jer se plaila svih ljudi, ali ju je on spazio. Meriem je primijetila izraz stranog zaprepatenja koji je preletio njegovim licem. eik je to tako(er primijetio i pogodio uzrok. Nemam slonove kosti ponovio je. Ne elim trgovati. Odlazite. Tornjajte se!

Istupio je iz svog atora i izgurao strance prema vratima. Oklijevali su, a tada im eik zaprijeti. Ne posluati ga, zna$ilo je isto to i samoubojstvo. Stoga su se obojica okrenula i napustila selo zaputivi se smjesta u svoj logor. eik se vratio k atoru, ali nije uao. Umjesto toga priao je k mjestu gdje je mala Meriem prestravljeno leala, priljubljena uza zid od kozje koe. eik se zaustavi i zgrabi je jednom rukom. Bijesno je osovi na noge i povu$e k ulazu u ator svirepo je gurnuvi unutra. Po(e za njom, ponovo je zgrabi i stade nemilosrdno tu'i. Da si ostala ovdje! urlao je. Neka stranci vie nikada ne vide tvoje lice. Bude li se drugi put pokazala strancima, ja 'u te ubiti! Krajnjom zlo'om tresnuo je dijete u najdalji ugao atora gdje pade gue'i jecaje dok je eik kora$ao gore-dolje govore'i sam sa sobom. Na ulazu spazi Mabunu kako gun(a i pucka usnama. U svom logoru jedan stranac brzo progovori drugome: Nema sumnje, Malbihne re$e. Ni najmanje! No razbijam neprestano glavu pitanjem zato nije stari lupe tako dugo traio nagradu? Postoji neto, Jenssene, to ovi ljudi znatno vie cijene od novca odvrati prvi sugovornik a to je osveta. Svejedno, ne'e koditi da iskuamo snagu zlata odgovori Jenssen. Malbihn slee ramenima. Ali ne na eiku re$e. Moemo je iskuati na jednom od njegovih ljudi. eik ne bi mogao zaboraviti osvetu za volju zlata. Ponuditi mu ga, zna$ilo bi samo u$vrstiti njegovu sumnju koju smo morali izazvati kada smo s njime razgovarati ispred njegova atora. Moemo biti sretni, to smo tada izvukli ivu glavu. U redu! Pokuajmo onda s mitom! pristane Jenssen. No nedostajao je netko, dovoljno jak, koga je trebalo

podmititi. Sredstvo, za koje se najzad odlu$ie, nakon nekoliko dana boravka u logoru izvan sela, bijae visoki, stari poglavica, zapovjednik eikovih domorodaca. On se dao namamiti bljetavim metalom jer je neko' ivio na obali i poznavao dobro mo' zlata. Obe'ao im je da 'e im najkasnije do no'i donijeti ono to ele. )im je pao mrak, dva su se bijelca po$ela spremati da srue i napuste logor. Oko pono'i bijae sve spremno. Nosa$i su po$ivali pokraj svojih tereta, spremni da ih, na dani znak, za tren podignu u zrak. Naoruani askariji tumarali su prostorom izme(u safarija i arapskog sela spremni tako(er da formiraju strau na za$elju prhkom povla$enja koje 'e zapo$eti smjesta, istoga trena kada poglavica donese ono to su njihovi bijeli gospodari o$ekivali. Odjednom onkraj sela za$uju se koraci. Askariji i bijelci bili su na oprezu. Ne jedan, ve' vie ljudi stade im se pribliavati. Jenssen stupi naprijed i oslovi pridolice apatom punim slutnje: Tko dolazi? Mbeeda glasio je odgovor. Mbeeda bijae ime onog izdajni$kog poglavice. Jenssen je bio zadovoljan, mada se za$udio zato je Mbeeda poveo i ostale sa sobom. Uskoro je shvatio. Predmet koji su donijeli leao je na nosiljci to su je nosila dva $ovjeka. Jenssen je tiho opsovao. Da mu ta budala nije dopremila le? Oni su dali nagradu za neto ivo! Nosa$i su stigli i zastali pred bijelcima. Evo, ovo je kupljeno vaim zlatom re$e jedan od dvojice. Oni spuste nosiljku i nestanu u no'i prema selu. Malbihn pogleda Jenssena, a lopovski mu osmijeh nakrivi usta. Predmet na nosiljci bijae pokriven komadom sukna. Je li u redu? upita posljednji. Skini pokrov i pogledaj to si kupio. Koliko 'emo novaca ste'i pomo'u toga lea osobito pak poslije est mjeseci putovanja pod goru'im suncem koliko je, naime, potrebno da ga otpremimo do cilja.

 Ali taj lu(ak je morao znati da smo je eljeli ivu mrmljao je Malbihn, hvataju'i ugao tkanine i strgnuvi pokrov s predmeta koji je leao u nosiljci. Kad pogledae dolje, u ono to je lealo u nosiljci, obojica ustuknu, a kletva im sama od sebe poleti s usana. Tamo pred njima lealo je mrtvo tijelo Mbeede, nevjernog poglavice. Nakon pet minuta Malbihnov i Jenssenov safari nadirao je prema zapadu. Uznemireni askariji titili su za$elje u slu$aju napada koji su o$ekivali svakog trena.

Meriem je zapazila izraz stranog zaprepatenja na stran$evom licu. eik je to tako(er primijetio i pogodio uzrok.

Prvu no', provedenu u dungli, Tarzanov 'e sin sa$uvati

najdublje u sje'anju. Nije bio ugroen ni od kakve zvijeri, nije bilo ni traga nekom stranom divljaku, a ako su i postojali, izmu$eni dje$akov duh nije ih otkrio. Njegovu je svijest mu$ila pomisao na maj$ine patnje, a samooptuivanje bacilo ga je u spoznaju najdublje bijede. Zbog Amerikan$eva ubojstva osje'ao je veoma malu ili gotovo nikakvu grinju savjesti. Momak je, uostalom, zasluio svoju sudbinu. Jackova tuga nakon toga doga(aja proizlazila je, uglavnom, iz posljedice koju je Condonova smrt proizvela na njegove vlastite planove. Sada se on ne bi mogao, neposredno, vratiti roditeljima kao to je odlu$io. Strah pred primitivnim, pograni$nim zakonom, o kojem je $itao u pretjeranim i izmiljenim pri$ama, nagnao ga je da pobjegne u dunglu. Nije se usudio vratiti na obalu, u isto mjesto. Ali razlog tome nije leao u brizi za njegov ivot, koliko u elji da potedi oca i majku od nove boli i stida, ako se njihovo $asno ime potee i sramno ponizi prilikom su(enja ubojici. Sa sun$evim izlaskom probudila mu se u grudima nova nada. On 'e se vratiti u civilizaciju drugim putem. Nitko se ne'e mo'i dosjetiti da je ba on povezan s ubojstvom stranca u maloj, zabitoj trgova$koj postaji na tu(oj obali. Pripivi se tijesno uz velikog majmuna u raljama golemog stabla, dje$ak je drhtao gotovo cijele besane no'i. Njegova tanka pidama slabo ga je titila usred dungle, ispunjene ledenom vlagom i samo mu je na onoj strani, koju je stisnuo uz toplo tijelo svog dlakavog prijatelja, bilo ugodno. Tako je pozdravio izlazak sunca koje mu je istovremeno obe'alo toplinu i svjetlo; to bljetavo sunce koje 'e raspriti sve

duevne i tjelesne muke. Prodrmao je Akuta da se probudi. Do(i re$e. Meni je hladno i gladan sam. Negdje na sun$evu svjetlu potrait 'emo hranu i on pokae prema ravnici, posutoj krljavim drve'em i obrubljenoj nazubljenim stijenama. Dok je govorio, dje$ak je spuznuo na zemlju, a majmun se najprije paljivo ogledavao uokolo njue'i jutarnji zrak. Tada je, uvjeren da u blizini ne vreba nikakva opasnost, polako siao na zemlju pokraj dje$aka. Obi$no se Numa i njegova enka Sabor po$aste s onim koji prvo si(e, a zatim se ogleda uokolo, dok onaj to prvo pogleda pa si(e, ostaje iv da samog sebe po$asti jelom. Tako je stari majmun saop'io Tarzanovu sinu prvu lekciju iz nauke o dungli. Jedan do drugog, oni se upute divljom ravnicom, jer je dje$ak elio da se najprije ugrije. Majmun mu je pokazao najprikladnija mjesta, gdje bi se mogli iskopati crvi ili na'i glodavci, ali je momak, ve' na samu pomisao da 'e morati progutati ove odvratne ivotinje, za$epio usta. Na(oe nekoliko jaja koja dje$ak ispije sirova, zatim pojede nekoliko korijena i gomolja koje je Akut iskopao. Kad su preli ravnicu, stigli su preko male uzviice do vode, neke bljutave i smrdljive mlake u plitkom izvoru. Stranice i dno bili su izgaeni stopama mnogobrojnih ivotinja. Zebrin pastuh dade se u galop kad su se pribliili. Dje$ak je isuvie oednio da bi oklijevao nad ovim to ni izdaleka nije nalikovalo vodi, stoga je dobro potegao dok je Akut podignute glave stao budno oslukivati. Prije no to se majmun napio, upozorio je dje$aka da bude na oprezu, ali bi i sam, dok je pio, s vremena na vrijeme podizao glavu i bacao pogled prema grmlju koje se nalazilo nekih sto jardi nasuprot izvoru. Kad se napio, ustane i progovori dje$aku njihovim uobi$ajenim govorom, jezikom velikih majmuna. Nema li kakve opasnosti u blizini? upita. Nikakve odgovori dje$ak. Nisam primijetio da se ita mi$e dok si ti pio.

 Tvoj 'e ti vid slabo pomo'i u dungli re$e majmun. Bude li ovdje htio ostati iv, morat 'e se ravnati po uima i nosu, ali ipak najvie po svom njuhu. Kad smo sili da se napijemo, vidio sam kako je zebra odmaglila $im nas je nanjuila i znao sam po tome, da na toj strani pored izvora ne vreba nikakva opasnost, jer bi je ina$e zebra otkrila prije no to bismo doli. Ali na drugoj strani, prema kojoj pue vjetar, opasnost se mogla prikriti. Tada je ne bismo mogli nanjuiti jer vjetar odnosi njen miris u drugom pravcu, i tada, niz vjetar, kamo ne mogu doprijeti njuhom, ja proni$em uima i o$ima. I otkriva da nema nita? dometne dje$ak u smijehu. Otkrivam Numu kako se zgurio usred gomile grmlja, ondje, gdje raste visoka trava i Akut pokae. Lav? kriknu dje$ak. Kako ti to zna? Ja nisam vidio nita. Ipak je tamo Numa odvrati veliki majmun. Najprije sam $uo kako die. Tebi 'e se disanje Nume pri$initi posve isto kao i ma koji um to ga proizvodi vjetar me(u travom ili drve'em, no kasnije 'e morati nau$iti prepoznati Numino disanje. Evo! Sada budno motrim i kona$no primje'ujem kako se visoka trava talasa, posve druga$ije negoli pod dahom vjetra. Gle! Kako on die, ona se neprestano razmi$e na sve strane oko Numinog golemog tijela, vidi li? Gledaj, ono lako njihanje nije prouzrokovao vjetar nitko drugi ne'e zatalasati travu na taj na$in. Dje$ak se zapiljio imao je vid kakav nije mogao naslijediti svaki dje$ak i ispusti, najzad, usklik $u(enja. Da re$e. Vidim. Ondje lei i pokae. Glava mu je okrenuta prema nama. On vreba na nas? Da, Numa vreba odvrati Akut ali to za nas nije opasno sve dok mu se suvie ne primaknemo jer on lei na svom plijenu. eludac mu je pun i moemo $uti kako hrska kosti. On nas promatra tiho, onako vie iz znatielje. On upravo zavrava svoj obrok i uskoro 'e ustati da se napije s izvora. Kako nas se on ne boji, ali i ne eli, ne pokuava sakriti svoje prisustvo od nas. Stoga je sad izvrsna prilika da upozna

Numu jer morat 'e ga sjajno upoznati ako eli dugo ivjeti u dungli. Kad se mi, veliki majmuni, na(emo u $oporu, Numa nas ostavlja na miru. Nai su o$njaci dugi, snani i mi se znamo boriti; ali kada je netko od nas sam, a on je gladan, tada nismo dorasli za borbu. Do(i, mi 'emo ga zaobi'i i onjuiti. to prije pri(e i upozna ga, to bolje za tebe, no dri se stabala dok ga budemo zaobilazili, jer Numa znade $esto u$initi ba ono to se najmanje o$ekuje. Neka tvoje ui, tvoje o$i i nos budu budni. Misli uvijek na to da iza svakog grma, u svakom stablu ili busenu trave u dungli vreba neprijatelj; dok se uklanja Numi, pazi da ne uleti u ralje njegove enke Sabor. Slijedi me! i Akut zaobi(e u iroku krugu izvor i 'u'urenog lava. Dje$ak je iao tik uz njegove noge, a svako njegovo $ulo bijae budno i svaki ivac napet do krajnje granice. To je bio ivot. Smjesta je zaboravio svoju odluku od prije pet minuta da 'e pouriti k obali prema nekom drugom mjestu, a ne onom gdje je pristao, i odmah se vratiti u London. Osje'ao je sada jedino divlju radost ivog bi'a koje se razumom i hrabro'u suprotstavlja svim lukavstvima i snazi krvolo$nog roda dungle to lovi irokim ravnicama i mra$nim praumskim prosjecima tog velikog tajanstvenog kontinenta. Nije znao za strah. Od oca je naslijedio plemenitost i savjesnost, i patio je $esto kad su se one borile u njegovoj dui s naslije(enom ljubavi za slobodu. Upravo su prolazili pored Numine stranjice kada dje$ak nanjui neugodan zadah mesodera. Njegovo lice ozari osmijeh. Neto mu je govorilo da bi on raspoznao taj miris izme(u bezbroj drugih da mu Akut i nije rekao da u blizini lei lav. Osjetio je neku neobi$nu pripadnost, neku sudbinsku bliskost od koje su mu se nakostrijeile kratke dla$ice na iji, a njegova gornja usna i nehotice se razvu$e i on ree'i otkrije prijete'e o$njake. I, kao da mu se koa napela oko uiju koje su se htjele sljubiti s lubanjom u i$ekivanju borbe na ivot i smrt. Koa ga je svrbjela. Sav se zaario od osje'aja koji nikada ranije nije upoznao. Postao je, odjednom, sasvim drugo bi'e: ratoborno, budno, spremno na sukob. Tako je miris lava Nume preobrazio dje$aka u neko drugo stvorenje.

Nikada nije vidio lava. Njegova majka je uloila mnogo muke da ga u tome sprije$i. Ali on je naprosto gutao bezbroj njegovih slika, a sada je ugrabio priliku da nasla(uje o$i na pravom pravcatom kralju ivotinja. Dok je slijedio Akuta, virio je neprestano okom preko ramena, straga, nadaju'i se da bi Numa mogao ustati s plijena i pokazati se. Tako se dogodilo da je zaostao komad puta iza Akuta. Prodornim vriskom majmun ga opomene i svrati mu pogled s prikrivenog Nume na drugu stvar. Bacivi brz pogled prema svom drugu, dje$ak ugleda na putu, to$no pred sobom, neto zbog $ega prostruje marci zaprepatenja svakim ivcem njegova tijela. Iz grmlja, u kome je leala sakrivena i sad jo napo utonula tijela, istupi hitra, prekrasna lavica. Svoje utozelene, okrugle i irom otvorene o$i zapilji prodorno u o$i dje$aka. Nije ih dijelilo ni deset koraka. Dvadeset koraka iza lavice stajao je veliki majmun dobacuju'i dje$aku savjete, a lavici psovke u o$itoj namjeri da joj odvrati panju, kako bi se dje$ak izvukao i sklonio na oblinje stablo. Ali se Sabor nije dala odvratiti. Uporno je piljila u dje$aka. Ovaj je stajao izme(u nje i njezina mujaka, izme(u nje i plijena. Bijae to sumnjivo. Moda je imao neke skrivene namjere prema njenom gospodaru ili pak prema njihovoj lovini. Lavica bijae naprasite 'udi. Razdrailo ju je Akutovo izazivanje. Ona je gromko zareala i zakoraknula prema dje$aku. Na drvo! vrisnu Akut. Dje$ak se okrene, poleti, a istog trena jurne i lavica. Stablo bijae svega nekoliko koraka odatle. Grana se povila deset stopa od zemlje i kad je dje$ak sko$io do nje, lavica je jurnula za njim. Poput majmun$eta uspuzao je na nju. Velika apa $epala je munjevitom brzinom njegovo bedro, ali ga je samo okrznula. Kada je lavica ponovo jurnula, svijenom pandom zakva$ila je pojas na hla$ama dje$akove pidame i rastrgla ih. Napo gol, dje$ak se uspeo u sigurni zaklon dok se zvijer okrenula i jo jednom sko$ila za njim. S oblinjeg drveta Akut je kevtao i psovao nadijevaju'i lavici najpogrdnija imena. Dje$ak se poveo za svojim u$iteljem i nije

prestajao istresati uvrede na glavu opasne zvijeri, sve dok ne osjeti uzaludnost rije$i kao oruja i zamisli se kako bi je jo tee pogodio. Nije imao nita pri ruci osim suhih grana i gran$ica, pa ih stade bacati na uzdignutu njuku lavice Sabor koja je reala, ba kao to je i njegov otac prije dvadeset godina, dok je jo bio dje$ak, izazivao i mu$io veliku ma$ku dungle. Lavica je jo neko vrijeme bjesnjela oko debla da bi se napokon, osjetivi beskorisnost svoga $ekanja ili ju je glad nagnala da se dostojanstveno odulja i i$ezne u grmlju gdje joj se sakrio gospodar koji se za sve vrijeme ove sva(e nije ni jednom pojavio. Oslobodivi se njena proganjanja, Akut i dje$ak si(u na zemlju da ponovo nastave prekinuto putovanje. Stari je majmun grdio dje$aka zbog njegove lakomislenosti. Da nisi bio tako zaokupljen lavom iza sebe, primijetio bi lavicu ve' davno prije govorio mu je. Ali ti si proao to$no pored nje, a da je nisi opazio dometnu dje$ak. Akut se uvrijedio. U tom slu$aju re$e narod dungle pogiba. Cijelog svog ivota prolazimo s najve'im oprezom, a onda, samo na tren zaboravimo i... on kljocne zubima oponaaju'i krckanje golemih $eljusti. Bila je to lekcija zaklju$i. Nau$io si da ne smije suvie dugo usmjeravati svoje o$i, ui i nos u istom pravcu. Ta no' bila je Tarzanovom sinu hladnija od ma koje u $itavom ivotu. Hla$e njegove pidame nisu debele, ali bile bi ipak bolje no nita. Idu'eg dana prio se pod vrelim suncem jer je njihov put opet vodio prostranom ravnicom bez drve'a. Dje$ak se jo nije odrekao namjere da putuje na jug i tako zaobi(e u krugu obalu, ne bi li naao jo neku postaju zaba$ene civilizacije. Nita od toga plana nije saop'io Akutu jer je znao da se stari majmun ne bi dao nagovoriti ni na kakvu stvar koja bi mirisala na rastanak.

Mjesec dana oni su ve' lutali, a dje$ak je brzo sticao znanje o dungli. Njegove su se miice prilagodile novom na$inu ivota u koji su gurnute. O$eva tjelesna snaga odrazila se i na sinu trebalo ju je jo vjebom oja$ati i razviti. To to se morao njihati sa grane na granu, dje$ak je prihvatio kao neto posve prirodno. )ak ni na velikoj visini nikada nije osjetio ni najmanju vrtoglavicu, a kad je ve' jednom svladao tu vjetinu i posve se oslobodio, on bi se prebacio kroz prazni prostor od jedne do druge grane s mnogo vie okretnosti, nego to bi to mogao u$initi tei Akut. Kako je neprestano bio gol, njegova je njena, bijela koa o$vrsnula i preplanula od sunca i vjetra. Bez kaputi'a svoje pidame ostao je jednog dana na kupanju u malom brzaku, premalenom, a da bi postao obitavalite krokodila. Dok se s Akutom zabavljao u hladnoj vodi, s drve'a, to se nadvilo, sko$io je majmun i $epavi jedini preostali komad dje$akove odje'e iz civilizacije i pobjegao. Neko je vrijeme Jack bio ljutit, ali uskoro nakon nestanka kaputi'a po$eo je osje'ati da mu je na po odjevenom daleko neudobnije negoli posve golom. Uskoro vie nije ni najmanje osje'ao nedostatak odje'e, i otada je iz sveg srca uivao slobodu takva stanja u kome vie nije postojala nikakva stega. Ponekad bi smijeak preletio njegovim licem kada bi pokuao zamisliti zaprepatenje svojih kolskih drugova da ga sada vide takvog. Oni bi mu, zacijelo, zavidjeli. Da, kako bi mu oni zavidjeli. Ponekad ih je saaljevao, ali kad ih je opet zamiljao sretne, usred raskoi i udobnosti njihovih domova u Engleskoj, s o$evima i majkama, dje$aka bi stislo u grlu i on bi nejasno, kao kroz maglu, ugledao lice svoje majke kako uporno iskrsava pred njegovim o$ima. Zbog toga je gonio Akuta da po(u dalje i zbog toga su se sada uputili na zapad, prema obali. Stari je majmun mislio da su poli u potragu za plemenom kome on pripada, a dje$ak ga nije htio osloboditi te zablude. On 'e Akutu otkriti istinu svojih planova tek poto prispiju nadomak same civilizacije. Jednog dana dok su polako prolazili du neke rijeke, neo$ekivano nabasae na domoroda$ko selo. Neka su se djeca igrala pored vode. Dje$aku posko$i srce u grudima kad ih

ugleda jer vie od mjesec dana nije vidio ni jedno ljudsko bi'e! to smeta ako su to bili goli divljaci? Ako je njihova koa crna, zar nisu i oni bi'a, kakvo je i on sam? Oni bijahu njegova bra'a i sestre! Potr$ao je prema njima. Opominju'i ga tiho, Akut mu spusti ruku na rame da ga zaustavi. Dje$ak se istrgne, oslobodi i s kliktavim pozdravom pojuri prema igra$ima, boje ebanovine. Na zvuk njegova glasa podigle su se sve glave u zrak. Jedan trenutak promatrali su ga razroga$enih o$iju, a onda s vriskom zaprepatenja okrenue ple'a i pojurie u selo. Za njima su potr$ale njihove majke, a kao odgovor na uzbunu, na seoskoj kapiji pojavi se grupa ratnika pa dohvati brzo koplja i titove. Kad je ugledao kakvo je zaprepatenje prouzrokovao, dje$ak se zaustavi. Sretan osmijeh nestade mu s lica $im opazi, da su s vikom i prijete'im pokretima, pojurili prema njemu. Akut, koji se naao iza njega, pozove ga da smjesta pobjegnu govore'i mu da 'e ih crnci ubiti. On jo zastane da ih sa$eka, a onda podie u zrak ruku s dlanom, okrenutim prema njima, kao znak da se zaustave govore'i im istovremeno, da je doao kao prijatelj, i da se samo elio poigrati s njihovom djecom. Naravno, oni nisu razumjeli ni rije$i koju im je uputio, a fijuk kopalja bijae odgovor, kakvom se mogla nadati ta gola prilika, koja je neo$ekivano istr$ala iz dungle me(u njihove ene i djecu. Sva su se koplja oborila na dje$aka, ali ga ni jedno ne pogodi. Ki$ma mu se ponovo povije, a kratke dla$ice na iji i lubanji nakostrijee. Zamiri. Odjednom izraz srda$nog prijateljstva, koji je trenutak ranije zra$io iz njegovih o$iju, usahne i zaplamsa mrnja. S muklim reanjem, posve nalik zvjerinjem, on se okrene i otr$i u dunglu. Tamo na stablu $ekao ga je Akut. Majmun ga je poticao da pouri u bijegu jer je mudri stari antropoid dobro znao da njih dvojica, goli i nenaoruani, nisu dorasli snanim crnim ratnicima koji 'e, nema sumnje, po'i u dunglu u potjeru za njima. U Tarzanovu sinu pokrenula se nova snaga. On je doao otvorena i sretna dje$a$ka srca da sklopi prijateljstvo s tim ljudima, koji bijahu stvorenja poput njega. No do$ekali su ga kopljima i nepovjerenjem. Nisu ga htjeli $ak ni sasluati.

Mrnja i bijes ispune ga svega. Mada ga je Akut pourivao, on je zaostajao. elio je borbu iako mu je razum govorio da bi do$ekati te naoruane ljude golih ruku zna$ilo glupo rtvovati svoj ivot. Kad bi se ukazala bliska mogu'nost borbe, dje$ak bi $esto pomislio na svoje zube, te prijete'e o$njake. Dok se polako penjao drve'em, jednim je okom virkao preko ple'a, ali nije zanemario ni sve ostale mogu'e opasnosti koje su vrebale lijevo, desno ili odozgo iskustvo s lavicom nije se moralo ponoviti da bi osiguralo trajnost pouke koju je tada nau$io. U blizini za$uje divljake kako dolaze s vikom i poklicima. Zastao je daleko straga sve dok ne ugleda svoje progonitelje. Oni ga nisu vidjeli jer nisu traili me(u granama drve'a plijen nalik sebi. Dje$ak je nastojao da neprestano bude to$no povrh njih. Oni su nastavili potjeru jo moda cijelu jednu milju, a onda su se stali vra'ati prema selu. Sada se dje$aku pruila prilika koju je bio o$ekivao. Vrela krv osvete kolala je njegovim ilama, te je gledao svoje progonitelje kao kroz neku skrletnu maglu. Kada su se vra'ali, i on okrene da ih slijedi. Akuta je izgubio iz vida. Misle'i da je dje$ak iza njega, on je proslijedio daleko naprijed. Nije htio izazivati sudbinu usred smrtonosnih kopalja. Klize'i ne$ujno s drveta na drvo dje$ak je sustizao ratnike koji su se vra'ali. Kona$no jedan zaostane iza svojih momaka koji su nastavili uzanim puteljkom prema selu. Grozni smijeh bljesne na dje$akovom licu. Brzao je naprijed kre'u'i se gotovo paralelno povrh crnca koji nije nita slutio. Prikradao se i vrebao svoj plijen poput pantere ite. Da, dje$ak bi $esto gledao kako to ita radi. Tiho i neo$ekivano sko$i na iroka ple'a svoje rtve. )im ga dodirne, prsti mu potrae i na(u $ovjekov vrat. Pod teinom dje$akova tijela crnac se skljoka na zemlju. S koljenima na le(ima on ga je udarao sve dok tijelo nije omlitavjelo. Tada se snani, bijeli zubi prikuju uz njegovu iju, a mii'avi prsti zgr$e oko grla. Jo neko vrijeme ratnik se lu(a$ki borio, bacaju'i se amo-tamo u elji da ukloni svog protivnika, ali je njegov otpor sve vie slabio, a strano i mu$aljivo stvorenje, koje nije mogao vidjeti, sve se snanije pripijalo uza nj vuku'i ga polako u grmlje s onu stranu puta.

I ovdje, sakriven i siguran od radoznalih o$iju svojih progonitelja koji bi se, poto su izgubili jednog ratnika, mogli vratiti da ga potrae, momak je uguio ivot u tijelu svoje rtve. Kona$no je, po iznenadnom klonu'u i oputanju tijela neposredno nakon borbe, shvatio da je ratnik mrtav. Svega ga obuzme neka neobi$na $enja. Uzdrhta $itavim tijelom i prome ga jeza. Neki $udan, posve spontani poticaj, prisili ga da se osovi i stane jednom nogom na tijelo svoje rtve. Grudi mu se nadmu. Lice podie k nebu, a usne se otvore da ispuste $udan, sablasni krik. Ali nikakav se glas nije otkinuo s tih usta, a on je ostao tako jo punu minutu, nalik ivom kipu osvete, lica podignuta k nebu i s teinom suspregnuta osje'anja u grudima. Tiina, koja je obiljeila prvo veliko ubojstvo Tarzanova sina, postat 'e tipi$na karakteristika svih budu'ih njegovih ubijanja ba kao to je sablasni krik majmuna mujaka ozna$avao pobjede njihovog mo'nog gospodara.

)im je Akut osjetio da se dje$ak ne nalazi iza njega, vratio

se da ga potrai. Vratio se tako komad puta, kad li se iznenada zaustavi i usklikne zaprepateno, spazivi neobi$nu priliku kako se penje drve'em njemu u susret. Bijae to dje$ak, no ipak, je li to doista on? U ruci je nosio dugo koplje, niz njegova le(a visio je odui tit, upravo takav kakav su nosili crni ratnici koji ih napadoe, a oko ruke i glenjeva bili su mu bakreni koluti, dok mu se tkanina kojom se obavijaju bedra, klatila izme(u nogu. I no bijae zadjenut u korice. Kada je dje$ak ugledao majmuna, pourio je da mu otkrije svoje trofeje. Ponosno mu je pokazivao svaki komad tek osvojena plijena i hvalisavo mu ispri$ao sve detalje svog podviga. Ubio sam ga golim rukama i zubima re$e. Htio sam se sprijateljiti s njima, ali oni su sami izabrali da mi budu neprijatelji. Sada, kad imam koplje, pokazat 'u i Numi koliko vrijedim kao neprijatelj. Akute, samo su bijeli ljudi i veliki majmuni nai prijatelji. Mi 'emo ih potraiti, a svih drugih moramo se kloniti ili ih ubiti. Tome me je nau$ila dungla. Oni su zaobili neprijateljsko selo i nastavili put prema obali. Dje$ak se silno ponosio svojim novim orujem i ukrasima. Neprestano bi vjebao kopljem bacaju'i ga s vremena na vrijeme uvis u razne predmete dok su besposleno napredovali, sve dok jednog dana nije savladao tu vjetinu tako uspjeno kako to mogu samo mladi mii'i. Za sve je vrijeme u$io pod Akutovim vodstvom. Uskoro su tragovi u dungli postali otvorenom knjigom koju je $italo otro dje$akovo oko. )ak i oni posve nejasni, koje ne mogu doku$iti

$ula civiliziranog $ovjeka, postadoe dobri znanci ovog dje$aka. Mogao je razlikovati po mirisu mnogobrojne vrste biljodera, a znao je tako(er kazati kakva se ivotinja pribliava ili odlazi, ve' prema tome, da li njen vonj slabi, nastaje ili postaje intenzivan. Nije zvao o$i u pomo' da bi ustanovio da se tu, uz vjetar, nalaze dva ili $etiri lava, na udaljenosti od sto jardi ili pola milje. Mnogo je toga nau$io od Akuta, ali jo vie vlastitim instinktom. Posjedovao je izvanrednu intuiciju koju je naslijedio od svog oca. Volio je ivot dungle. Neprestana bitka razuma i $ula protiv mnogobrojnih smrtnih neprijatelja, koji su lukavo ili nevjeto vrebali danju i no'u na njegovom putu, poticala je avanturisti$ki duh koji plamti tako snano u grudima svakog mladog $ovjeka. Ipak, ma koliko volio taj ivot, sebi$na $enja nije nadvladala osje'aj dunosti i $asti, nije ga navela da ostvari niz nepodoptina za koje je imao i previe prilika nakon svog pustolovnog bijega u Afriku. Ljubav, koju je osje'ao prema ocu i majci, bila je suvie jaka, a da pretvori te dane ivota u dungli, koji su njima, bez sumnje, zadali toliko boli, u $isto uivanje. Stoga je $vrsto odlu$io da potrai neku luku na obali, odakle 'e stupiti u vezu i snabdjeti se novcem za povratak u London. Tamo 'e sigurno mo'i nagovoriti svoje roditelje da mu dopuste izvjesno vrijeme provesti na onom afri$kom imanju koje je njegov otac sude'i po izjavama to ih je slu$ajno izvukao nepanjom onih kod ku'e posjedovao. I to bi ve' bilo neto, bolje, u svakom pogledu, negoli ivjeti sputano i dosadno usred svih ograni$enja civilizacije. I sada, poto je usmjerio svoj put prema obali, bijae zadovoljan i smireniji no ikada. Uivao je u slobodi i radostima ivota u divljini, a njegova savjest, istovremeno, bijae $ista jer je znao da je u$inio sve to je mogao kako bi se vratio roditeljima. Traio je, tako(er, mogu'nost da se ponovno sretne s bijelcima tim bi'ima kojima je i sam pripadao jer je $esto udio za prijateljstvom druga$ijim od onog kakvo mu je pruao stari majmun. Uspomena na sukob s domorocima jo je plamtjela u njegovim grudima. Pribliio im se iz $istog drugarstva i s takvim dje$jim uvjerenjem u srda$nu dobrodolicu da je do$ek, koji su mu priredili, slomio sve

njegove dje$a$ke ideale. Otada nije vie smatrao domoroce svojom bra'om, ve' sastavnim dijelom mnogobrojnih neprijatelja iz krvolo$ne dungle grabeljivom zvjeradi koja se kre'e na dvije noge, umjesto $etiri. No, ako mu domoroci bijahu neprijatelji, postoje, valjda, na tom svijetu i takvi koji to nisu. Postoje takvi, koji 'e ga uvijek do$ekati raskriljenih ruku, koji 'e ga smatrati prijateljem ili bratom i koji 'e ga zatititi od svakog neprijatelja. Da, jo su uvijek postojali bijelci. Negdje du obale ili u dubini same dungle nalaze se bijelci. Za njih 'e on uvijek biti mio gost, s njima 'e se sprijateljiti. I, naravno, tu jo postoje veliki majmuni, prijatelji njegova oca i Akuta. Kako 'e samo biti sretni da mogu primiti sina Tarzana, svog gospodara. Nadao se da 'e ih susresti prije no to na(e trgova$ku postaju na obali, kako bi mogao ispri$ati ocu da se upoznao s njegovim starim prijateljima iz dungle, da je s njima lovio, da je uivao u njihovom divljem ivotu, dijelio s njima strah, prisustvovao njihovim praiskonskim sve$anostima o kojima mu je pri$ao Akut. Beskrajno ga je radovalo to 'e prisustvovati tim sretnim susretima. )esto bi ponavljao dugi govor koji 'e odrati majmunima i u njemu im ispri$ati kako je ivio njihov prijanji kralj otkada ih je napustio. Drugom zgodom matao bi o susretu s bijelcima. Radovalo ga je unaprijed njihovo zaprepatenje kad budu ugledali golog bijelca, dje$aka, opremljenog borbenim priborom crnih ratnika kako prolazi dunglom u pratnji velikog majmuna. I tako su prolazili dani. Uslijed dugotrajnog hodanja, lova i penjanja dje$akovo se tijelo toliko razvilo i okretnost usavrila, da se $ak i ravnoduni Akut oduevio snagom svog u$enika. A dje$ak je, svjestan svoje snage, uivao u njoj i postajao ponekad nesmotren. Stupao bi dunglom ponosno uzdignute glave prkose'i opasnosti. Dok se Akut, istog trena, $im bi nanjuio Numu, popeo na drvo, dje$ak se smijao u lice kralju ivotinja i hrabro proao pored njega. Dugo vrijeme sluila ga je sre'a. Lavovi, koje bi susretao, bili su ili posve siti, ili ih je golema hrabrost neobi$ne prilike, to je upala u njihovo kraljevstvo toliko iznenadila, da su iz svoje glave posve isklju$ili namjere za napad te su stali, promatraju'i irom

otvorenih o$iju, kako im se pribliava i zatim odlazi. Me(utim, bez obzira to je bio uzrok takvom njihovom vladanju, ostaje $injenica da je dje$ak proao mnogo puta svega nekoliko koraka pored nekog golemog lava, a da nije izazvao nita osim prijete'eg reanja. No dva posve jednaka lava ne moraju biti i sasvim ista u karakteru i temperamentu. Razlika me(u njima je upravo tolika, kolika je i izme(u pojedinih pripadnika ljudskog roda. Ako svih deset lavova postupi podjednako u istovjetnim okolnostima, nitko ne moe re'i da 'e to isto u$initi i jedanaesti lav postoje, naime, sve mogu'nosti da ne'e. Lav je stvor neobi$no uzbudljive prirode. On misli, tovie i zaklju$uje. Budu'i da posjeduje iv$ani sistem i mozak, on ima i temperament koji 'e ispoljiti razli$ito u pojedinim slu$ajima. Jednog dana dje$ak je susreo takva jedanaestog lava. Ba je prolazio malom ravnicom na kojoj je rasla omanja skupina grmlja. Akut bijae lijevo, nekoliko jardi od dje$aka koji je prvi otkrio prisutnost Nume. Kidaj, Akute! povi$e dje$ak smiju'i se. Desno u grmlju lei Numa, sakriven. Popni se, Akute, na drvo! Ja, sin mo'nog Tarzana, zatitit 'u te i dje$ak sa smijehom nastavi ravno putem koji je vodio tik uz grmlje u kome je leao pritajeni Numa. Majmun mu vikne da se vrati, ali je dje$ak samo uperio koplje i po$eo improvizirati neki ratni$ki ples da pokae pred kraljem ivotinja svoj prezir. Primicao se sve blie i blie ovom stranom dera$u kad li, odjednom, ni deset koraka od mladi'a lav isko$i sa svog leaja i bijesno zarei. Bijae to golemi mujak, gospodar dungle i pustinje. )upava griva pokrivala je njegova le(a. Svirepi o$njaci virili su iz golemih ralja. Njegove utozelene o$i piljie izazovno, s mrnjom. Dje$ak je smjesta osjetio da se taj lav razlikuje od onih ostalih, koje je do sada susretao. Njegovo koplje, koje je drao spremno u ruci, samo je jo naglasilo tuni nesrazmjer, ali je otiao suvie daleko, a da bi mogao uzmaknuti. Najblie drvo nalazilo se ulijevo nekoliko jardi te bi lav oborio dje$aka napo puta do stabla, a da ga zvijer namjerava napasti, uvjerio bi se svatko tko bi imao prilike da je samo pogleda. Svega nekoliko stopa pred njim, vie lava, bilo je drvo, prepuno bodlji. Bijae

to najblie uto$ite, ali je Numa stajao izme(u njega i svog plijena. Kad osjeti dodir dugog koplja u ruci i pogleda stablo povrh lavlje glave, dje$aku sine jedna misao, besmislena uostalom i smijena, gotovo beznadna, ali nije imao vremena da odmjeri i izabere vie mogu'nosti jer bila je svega jedna i to: bodljikavo drvo. Kad lav nasrne, bit 'e prekasno, stoga dje$ak mora jurnuti prvi i na strano Akutovo zaprepatenje, a nita manje Numino, dje$ak hitro sko$i prema zvijeri. Gotovo cijelu sekundu lav ostade skamenjen od iznena(enja, a ba tu sekundu poloi Jack Clayton svoj najtei ispit vjetine koju je uvjebao jo u koli. Potr$i ravno prema divljoj zvijeri, dre'i deblji kraj motke ispred tijela. Akut je kriknuo od uasa i zaprepatenja. Lav zastane iskola$enih o$iju o$ekuju'i napad, spreman da se podigne na stranje noge i opali tom drskom stvorenju udarac od kojeg bi prsnula i lubanja bika. Pred samim lavom dje$ak zabode u zemlju motku svog koplja, snano se odbije i, prije no to je podivljala zvijer uspjela shvatiti kako je izigrana, on poleti povrh lavlje glave u otri zagrljaj bodljikavog stabla, spaen ali sav izranjen. Nikad do sada Akut nije vidio skok motkom. Sada je (ipao gore-dolje, siguran na svome drvetu, kri$ao psuju'i i veselio se zbog Numina poraza, dok je dje$ak, krvare'i sav izderan, traio na bodljikavom stablu mjesto gdje 'e ublaiti svoje muke. Spasio je ivot, ali po cijenu strane patnje. )inilo mu se da lav nikada ne'e oti'i i proao je puni sat dok bijesna zvijer nije odustala od svoje strae i otputila se dostojanstveno preko ravnice. Kada je bio na sigurnoj udaljenosti, dje$ak se uspio osloboditi bodljikava stabla, no to je nanijelo nove rane njegovu izmrcvarenom tijelu. Moralo je pro'i mnogo dana da bi potpuno nestali vanjski oiljci pouke koju je tom prilikom stekao, ali pe$at, koji je ona ostavila u njegovoj dui, nije izbrisan cijelog ivota. Nikada vie nije bezrazlono izazivao sudbinu. Kasnije je $esto riskirao u ivotu, ali bi primjenjivao skok s

motkom samo onda kada je s tim rizikom mogao posti'i bolji rezultat. Nekoliko su dana dje$ak i majmun morali otpo$inuti sve dok dje$aku nisu zarasle bolne rane koje mu je nanijelo bodljikavo drvo. Veliki antropoid lizao je rane svog ljudskog prijatelja osim ovog, nisu primjenjivali nikakvo lije$enje ali je njegovo zdravo tkivo uskoro zacijeljelo i dje$ak je ozdravio. )im je dje$ak prizdravio, oni nastavie put prema obali i jo jednom dje$akovu je duu ispunio radosni predosje'aj. Kona$no je doao trenutak o kojem je toliko sanjao. Ba su prolazili nekim gutikom kada otro dje$akovo oko otkrije ispod niskih grana kojima su se penjali jedan stari, ali dobro ocrtani trag trag od kojeg mu je skoro isko$ilo srce trag $ovjeka, bijelca. Usred mnogih otisaka golih stopala jasno su se ocrtavali obrisi tragova koje su ostavile $izme Evropljanina, a tragovi, koji su otkrivali da je ovuda prolo prili$no veliko drutvo, vodili su na sjever i sjekli se pod pravim kutom s putom to su ga dje$ak i majmun usmjerili prema obali. Nema sumnje da ti bijelci znadu gdje se nalazi najblie naselje na obali. Moda su se oni $ak sada uputili prema obali. U svakom slu$aju vrijedilo bi da ih dostigne, ako ni zbog $ega, a ono zbog zadovoljstva da ponovno sretne bi'a svoje vrste. Dje$ak se sav usplahiri, srce mu zakuca od udnje da ih to bre stigne. Akut je oklijevao. Njemu ljudi nisu bili potrebni. Njemu je dje$ak bio majmunski mujak jer on bijae sin majmunskog kralja. Pokuao je odvratiti dje$aka od ljudi, govore'i mu da 'e, $im jednog dana susretnu njegovo pleme, a on odraste, postati kraljem ba kako bijae njegov otac prije njega. No Jack je bio uporan. Tvrdio je da eli ponovo vidjeti bijele ljude, jer namjerava poslati po njima poruku svojim roditeljima. Akut ga je sluao, ali je pri tom svojim ivotinjskim instinktom slutio istinu: dje$ak se namjerava vratiti svojoj vrsti. Ta misao rastui starog majmuna. Volio je dje$aka kao to je prije volio njegovog oca, onom privreno'u i vjerno'u koju osje'a pas prema svome gospodaru. U svom majmunskom mozgu i srcu gajio je nadu da se nikada ne'e

odvojiti od dje$aka. Sada je vidio da su se svi njegovi, njeno i pomno njegovani planovi rasplinuli, ali ipak ostade vjeran dje$aku i njegovim planovima. Iako nerado, on je popustio dje$aku da slijede safari bijelaca, ali je istovremeno vjerovao da 'e to biti njihovo posljednje zajedni$ko putovanje. Tragovi su bili stari nekoliko dana, kad su ih otkrili, to je zna$ilo da je karavana, koja je sporo napredovala, svega nekoliko sati udaljena od njih! Jer oni su, zahvaljuju'i dugo uvjebavanoj pokretljivosti mii'a, mogli mnogo bre napredovati preko grana drve'a, povrh gotovo neprohodnog raslinja na zemlji, koje je onemogu'avalo kretanje natovarenih nosa$a bijelih ljudi. Dje$ak je iao prvi. Uzbu(enje i radosna slutnja nagnali su ga da neprestano prestie svog suputnika, koji nije urio jer mu je dolazak na cilj donosio samo tugu. Dje$ak je prvi ugledao naoruanu zatitnicu na za$elju karavane i bijelce zbog kojih je toliko strepio da ih ne'e dosti'i. Desetak teko natovarenih crnaca posrtalo je slijede'i isprepletene tragove onih na $elu. Umorni, iscrpljeni, sve su vie zaostajali, a crni vojnici gonili su ih naprijed, udarali nogom ako su padali ili grubo podizali na noge i opet tjerali da hitaju dalje. Sa svake strane iao je po jedan bijelac goleme ute brade u koju mu je lice posve utonulo. )im je dje$ak spazio bijelce, usne mu se razvuku da ih pozdravi radosnim poklikom, ali taj poklik nije nikada izgovoren jer je istog trenutka ugledao prizor koji je preobrazio njegovu sre'u u gnjev. Opazio je kako oba bijelca surovo udaraju tekim bi$evima po golim le(ima bijednika to su ve' od rana jutra posrtali pod teretom koji bi nadmaio snagu i izdrljivost najja$ih ljudi. S vremena na vrijeme ljudi iz zatitnice i bijelci osvrtali bi se u strahu iza sebe kao da 'e svakog trena s te strane iskrsnuti neka davno o$ekivana opasnost. )im je spazio karavanu, dje$ak je zaostao, a sada je nastavio polako tragom tog surovog i runog prizora. Uskoro ga je Akut dostigao. ivotinji taj prizor nije izgledao u tolikoj mjeri stravi$an kao dje$aku, ali je $ak i veliki majmun potiho reao na to

besmisleno mu$enje koje su podnosili bespomo'ni robovi. On pogleda dje$aka. Zato sada, kad se do$epao stvorova vlastite vrste, ne pojuri prema njima da ih pozdravi. Uputi pitanje svom drugu. Oni su zlotvori promrmlja dje$ak. Ne elim putovati s ljudima poput njih, jer bih ih napao prvom prilikom kad bi tukli svoje ljude ovako kako ih sada tuku; no doda poto razmisli na$as: Ja 'u ih upitati gdje se nalazi najblia luka, a tada 'emo ih, Akute, ostaviti. Majmun nije odgovorio, a dje$ak sko$i na zemlju i pojuri hitro prema safariju. Bijae udaljen moda stotinu jardi kada ga jedan bijelac opazi. )ovjek podie uzbunu, smjesta naniani na dje$aka i opali. Tane opali to$no ispred cilja, te zaspe dje$akove noge busenjem i otpalim li'em. Idu'e sekunde drugi bijelac i vojnici zatitnice otvorie vatru na dje$aka. Jack odsko$i neozlije(en iza stabla. Panika je danima lebdjela nad dunglom te izazivala u Carlu Jenssenu i Svenu Malbihnu neku napetu razdraljivost i potrebu za sukobom, a njihove sluge, domoroce ispunila beskrajnim uasom. Svaki um iza njih pri$inio se prestravljenim uima kao dolazak eika i njegove krvolo$ne pratnje. Obuzela ih je panika kad su ugledali golog, bijelog ratnika kako tiho kora$a dunglom kroz koju su upravo proli, a to je bilo dovoljno da uzdrma i oslobodi putem akcije dugo sputavanu Malbihnovu uznemirenost. On je uz to prvi ugledao neobi$nu priliku, pa su njegova vika i pucnjava nagnali i ostale da se pokrenu. Poto popusti njihova nervna napetost, oni po$nu pretresati uzroke zbog kojih je dolo do ovog iznenadnog kreeva. I sam Malbihn sada je gledao neto jasnije. Nekoliko crnaca uvjeravalo ih je da su dobro vidjeli to stvorenje. Ali su se njihovi opisi toliko razlikovali, da je Jenssen, koji sam nije nita vidio, bio sklon aljivoj sumnji. Jedan je crnac tvrdio da je to stvorenje visoko jedanaest stopa te da posjeduje ljudsko tijelo, a glavu slona. Drugi bijae opazio tri golema Arapa ogromne, crne brade. Svladavi uzbu(enje, zatitnica se uputila u smjeru gdje se pojavio neprijatelj da sve pretrai, ali ne na(e nita jer se Akut i dje$ak vie nisu htjeli vratiti na

domet neprijateljskih puaka. Jack bijae uplaen i tuan. Jo se nije poteno oporavio od potitenosti, koju je u njemu izazvao neprijateljski do$ek to su mu priredili domoroci, a sada, me(u ljudima iste rase, otkrio je jo goreg neprijatelja. Manje ivotinje bjee u uasu preda mnom mrmljao je u po glasa za sebe ve'e zvijeri spremne su da me u tren oka razderu u komade. Domoroci bi me ubili kopljima i strijelama, a sad su i bijelci, ljudi mog soja, pucali na me i otjerali me. Zar su sva stvorenja na tom svijetu moji neprijatelji? Zar Tarzanov sin osim Akuta nema ni jednog prijatelja? Stari se majmun posve prima$e dje$aku. Postoje veliki majmuni re$e. Samo 'e oni biti prijatelji Akutovom drugu. Samo 'e veliki majmuni poeljeti dobrodolicu Tarzanovu sinu. Vidio si i sam da te ljudi ne trebaju. Po(imo i nastavimo na put u potrazi za velikim majmunima, naim plemenom. Jezik velikih majmuna predstavlja mjeavinu jednoslonih rije$i s grlenim suglasnicima upotpunjenu kretnjama i znakovima. On se ne moe doslovno prevesti ljudskim govorom, ali to to je Akut rekao dje$aku, bijae mu najblie. Obojica su neko vrijeme nastavila u tiini put, prije no to je Akut progovorio. Dje$ak se zadubio u misli, gorke misli u kojima su prevladavale mrnja i osveta. Kona$no progovori: U redu, Akute re$e potrait 'emo nae prijatelje, velike majmune. Akut bijae presretan, ali nije pokazivao vanjske znakove svoga zadovoljstva. Odgovorio je tihim mrmljanjem, a tren kasnije $epa spretno malog, neopreznog glodavca zate$enog na sudbonosnoj udaljenosti od svoje jazbine. Rastrgavi nesretno stvorenje na dva dijela, Akut prui dje$aku lavovski komad.

Prola je godina dana otkako su dva prestraena ve(ana

otjerana iz divlje zemlje kojom je vladao eik. Mala se Meriem jo uvijek igrala Geekom obasipaju'i svojom dje$jom ljubavlju ovu, sada ve' bezli$nu, krhotinu koja nije nikada, $ak ni u najsretnijim danima, posjedovala trun ljupkosti. Ona bi prenosila u gluhe ui ove slupane glave od slonove kosti sve svoje boli, nade i ambicije jer, i u tom beznadnom stanju, u vlasti stranog gospodara kojem nije mogla izbje'i, mala je gajila nade i stvarala planove. Istina, njene su elje bile naj$e'e nejasne i predstavljale uglavnom tenju da pobjegne s Geekom u neko zaba$eno i nepoznato mjesto, gdje nema ni eika ni Mabune, kamo el adrea ne bi mogla u'i i gdje bi se cijelog dana mogla igrati, okruena samo cvije'em, pticama i malim, bezopasnim majmunima koji se ljuljaju navrh kronje. eik bijae ve' due vrijeme odsutan vode'i karavanu na sjever s tovarom slonove kosti, krzna i kau$uka. U tom vremenu za malu je Meriem vladao mir. Istina, Mahunu je jo uvijek bila tu da je tipa i tu$e, i to bijae stari obi$aj te podle vjetice, ali stara Mabunu je bila samo jedna. Kada je i eik prisutan, tada su dvoje, a eik je stroi, okrutniji nego Mabunu. Mala bi se Meriem uvijek $udila zato je sijedi starac toliko mrzi. Zaista, on je bio okrutan i nepravedan sa svima koji su dolazili s njime u dodir, ali prema Meriem pokazivao je najvie surovosti i smiljao najgore nepravde. Danas se Meriem 'u'urila u podnoju golemog stabla to je raslo unutar ograde od kolja, na samom rubu sela. Pravila je

Meriem se 'u'urila u podnoju golemog stabla prave'i ator za svoju lutku Geeku.

za Geeku ator od li'a. Ispred atora nalazilo se nekoliko komadi'a drveta, listi'a i nekoliko kamen$i'a. To su bile ku'ne potreptine jer je Geeka kuhala objed. Dok se igrala, Meriem je neprestano brbljala sa svojom drugaricom koju je s nekoliko gran$ica poduprla u sjede'em stavu. Toliko se zanijela ku'nim poslovima, da nije primijetila iznad sebe na stablu njihanje gran$ica, to su se nagnule pod tijelom stvora koji je potajno doao iz dungle. Ne znaju'i nita, djevoj$ica je sva sretna nastavila igru dok su je odozgo netremice promatrala dva otra oka. Nikog osim djevoj$ice nije bilo u tom dijelu sela jer ga je eik napustio otiavi ve' prije nekoliko mjeseci na put prema sjeveru. Daleko u dungli, udaljen od sela sate i sate hoda, eik je vodio ku'i svoju karavanu.

Prola je cijela godina dana otkada su bijelci zapucali na dje$aka i potjerali ga u dunglu da potrai jo jedina stvorenja s kojima bi se mogao druiti velike majmune. Ve' mjesec dana obojica su putovala na istok, sve dublje i dublje u dunglu. Ta je godina dje$aku puno zna$ila. Ve' po prirodi snane gra(e, dje$ak je stekao $eli$ne mii'e, a vjetinu umskog ivota razvio je do ne$uvenih razmjera. Svoje uro(ene instinkte razvio je do savrenstva treniraju'i svakodnevno u rukovanju svim vrstama prirodnih i umjetnih oruja. Najzad postade $ovjek zapanjuju'e fizi$ke i umne snage. Mada je jo uvijek bio dje$ak, bio je toliko razvijen i jak da mu ni snani antropoid, s kojim bi $esto odigrao pantomimu borbe, vie nije bio ravan. Akut ga je u$io ratni$kim vjetinama velikih majmuna, i nije bilo u$itelja koji bi znao bolje pou$avati divlja$ku borbu iskonskog $ovjeka kao ni u$enika koji bi uspjenije usvojio pouke svog u$itelja. U potrazi za $oporom gotovo ve' izumrle majmunske vrste, kojima je pripadao Akut, oni su uivali sva dobra koja je pruala dungla. Antilope i zebre padale su oborene dje$akovim kopljem ili bi postale plijenom grabeljivih ivotinja koje bi sko$ile na njih s povijene grane, iz zasjede u gutiku, pored izvora ili nekog pli'aka.

Tijelo mladi'a pokrivalo je leopardovo krzno, koje nije nosio da bi pokrio golo tijelo. Nakon onog doga(aja, kada su po njemu zapljutali meci iz karabinki bijelaca, dje$ak se preobrazio u divlju ivotinju koja, uostalom, ivi i u svakom od nas, a plamti jo snanije u dje$aku kojem je otac odrastao me(u grabeljivim zvijerima. U po$etku zaogrnuo se leopardovim krznom iz elje za ukraavanjem, da izloi trofeje koje je zadobio svojim junatvom, jer tog je leoparda ubio golim noem u borbi prsa o prsa. Koa je bila lijepa i probudila je u njemu onu barbarsku potrebu za ukraavanjem, a kad se skrutila i najzad po$ela trunuti, jer nije znao kako da je obradi ili ustavi, on je tuan sa aljenjem odbaci. Kada se kasnije namjerio na jednog osamljenog ratnika koji je nosio isto takvu kou, ali meku, osuenu, lijepu i propisno utavljenu, trebalo je samo $as pa da sko$i na le(a preneraenog domoroca, zabode otar no u njegovo srce i tako se do$epa obra(ene koe. Nije ga pekla savjest. Snaga je zakon dungle. Svaki stanovnik dungle treba sebi u najkra'em vremenu dobro utuviti u glavu to pravilo, jer ako ga samo na trenutak zanemari, mogao bi to biti njegov posljednji podvig. Dje$ak je dobro znao da bi i njega ratnik ubio samo da mu se pruila prilika. Ni on ni domorodac ne bi potedjeli jedan drugoga, kao to ni lav bivola, zebru ili jelena, kao to nijedan od bezbroj stvorova to vrludaju, uljaju se, lete ili puu mra$nim praumskim predjelima. Svatko je posjedovao jedan jedini ivot na koji su mnogi vrebali. Ve'ina se neprijatelja ubija zato da bi se produio vlastiti ivot. Dje$ak je, smijee'i se, navukao taj pobjedni$ki ukras i nastavio uporno s Akutom traiti $ovjekolike majmune to su im uzmicali, no koji 'e ih jedini do$ekati rairenih ruku. Kona$no su ih pronali. Duboko u dungli, daleko od ljudskih o$iju, oni otkrie malenu prirodnu arenu i tu su prisustvovali sve$anosti dum-duma u kojoj je, prije mnogo godina, sudjelovao i dje$akov otac. Isprva su za$uli udaranje bubnja velikih majmuna iz prili$ne udaljenosti. Ba su spavali u okrilju ogromnog debla kad je zvuk bubnja dodirnuo njihove ui. Obojica se smjesta probude. Akut je prvi protuma$io taj neobi$an ritam.

 Veliki majmuni! zarei. Pleu dum-dum. Hajde, Kora$e, Tarzanov sine, po(imo k svom plemenu. Prije mjesec dana Akut je nadjenuo dje$aku ime po svom vlastitom izboru jer nije mogao nau$iti njegovo ljudsko ime Jack. Korak bijae mu najblie prijevodu ljudskog govora. U jeziku majmuna zna$ilo je Veliki Ubija$. Ubija$ se uspravi na grani golemog stabla i le(ima osloni na deblo. Protegne svoje vitke, mlade mii'e dok je mjese$ina prodirala kroz li'e i poprskala njegovu sme(u kou sitnim pjegama svjetla. Majmun je tako(er ustao napo pogrbljen kako to ve' $ini njegovo pleme. Muklo reanje otkine mu se iz dubine grudi u znak nemirnog predosje'anja. Dje$ak zarei u zboru s njime. Antropoid kliznu na zemlju. To$no u pravcu odakle je dopiralo bubnjanje, prostirala se $istina kojom 'e morati pro'i. Mjesec ju je preplavio srebrnom svjetlo'u. Na po uspravljen majmun odgega u punu mjese$inu. Uz njega kora$ao je dostojanstveno dje$ak kao suta suprotnost svog nezgrapnog prijatelja. Tamno, $upavo krzno nakostrijeilo se pokraj glatke, $iste koe. Dje$ak je pjevuio neku melodiju iz music-halla, veoma popularnu u engleskoj srednjoj koli koju vie nikada ne'e vidjeti. Bio je sav u nekakvom radosnom i$ekivanju. Ostvario se najzad dugo o$ekivani trenutak. Doao je k svojima, u svoj dom. Mjeseci su prolazili, vukli se ili letjeli, zaostajali ili jurili, sad u tiini, sad prepuni pustolovina, a sje'anje na rodni dom, ma koliko ga $esto dozivao, sve je vie slabilo. Nekadanji ivot nalikovao je vie snu nego javi, a prepreke, koje su se suprotstavljale njegovoj odluci da prispije k obali i vrati se u London, potisnule su svaku nadu u povratak tako daleko u budu'nost, da je on nalikovao nekom prijatnom, ali beznadnom snu. Ovog trena nije mu bilo ni na kraj pameti da misli na London i civilizaciju. Izuzev oblika tijela i drutvenih sposobnosti, on bijae upravo toliko majmun koliko i ta stravi$na prilika do njega. Od provale veselja tako je jako odalamio svog prijatelja po glavi da se majmun okomi na nj, na po ljutit, a na po u ali, i isceri blistave o$njake. Zatim ga $epa dugim, dlakavim rukama i oni se pograbe da odigraju, kao to su to ve' tisu'u puta, pantomimu borbe, valjaju'i se

ledinom, rvaju'i se, ree'i i mlate'i, a zubima bi samo tipali jedan drugoga. Bijae to izvanredan trening za obojicu. Dje$ak je unio u borbu i neke trikove koje je nau$io u koli, a mnoge od njih Akut je uspio nau$iti i osujetiti. Od majmuna dje$ak je usvojio mnoge oblike borbe, a Akut ih je opet naslijedio od njihovih zajedni$kih predaka koji su lutali ovim bujnim krajem, dok je paprat rasla visoka poput drve'a, a krokodili letjeli poput ptica. No ostala je jedna vjetina koju je dje$ak izvrsno poznavao, a Akut je ni uz najbolju volju nije mogao nau$iti. Bio je to boks. Prvo bi jurnuo poput bika, zatim bi se naglo zaustavio, zgurio i stisnute ake zadao mu udarac u rub njuke ili bolno dunuo u rebra uvijek preneraenog Akuta. To ga je toliko razbjesnjelo da bi snanim raljama $epao svog prijatelja e'e no ikad, jer on je ipak bio samo majmun, naprasite i surove 'udi. No teko je bilo uhvatiti, dok je bijes jo trajao, svog mu$itelja, jer kad bi sagnuo glavu i lu(a$ki jurnuo na dje$aka, na njega se sru$ila tu$a bolnih udaraca koji bi uvijek pogodili pravo mjesto i uspjeno ga zaustavili, uspjeno ali bolno. Tada bi ustuknuo, zareao opako, povukao se irom razjapljenih ralja i mrgodio se barem jedan sat. No'as se nisu boksali. Trenutak-dva jo su se rvali sve dok ih miris pantere ite ne die na noge, spremne i ratoborne. Pred njima prolazila je velika ma$ka dunglom. Na tren se zaustavi i osluhne. Dje$ak i majmun zaree bijesno u zboru i mesodera nestane. Tada se obojica upute onamo odakle se $uo dum-dum. Bubnjanje je postajalo sve ja$e i glasnije. Sada su, najzad, ve' mogli $uti reanje majmuna koji su plesali, a do nozdrva im dopre miris njihove vrste. Dje$ak uzdrhta od uzbu(enja. Dlaka na Akutovoj ki$mi se nakostrijei znakovi sre'e ili bijesa bili su u majmuna isti. Tiho se oduljaju dunglom do zbornog mjesta majmuna. Sada su bili me(u drve'em i motre'i budno kr$ili put. Uskoro kroz razmaknuto granje pu$e pred ednim pogledom dje$aka sjajni prizor. Akut je na to bio naviknut, ali Koraku bijae ovo posve novo. Svi mu ivci zatrepere na taj divlji prizor. Veliki su majmuni plesali na mjese$ini poskakuju'i u nepravilnom krugu oko visokog, grubo na$injenog bubnja, dok su tri stare

enke udarale po njegovoj povrini motkama ve' izlizanim od dugogodinje upotrebe. Akut, koji je poznavao narav i obi$aje svoje vrste, bio je dovoljno razuman, da im se ne pokae prije no to ih mine ludilo plesa. Kada umukne bubanj i mladun$ad bude nahranjena, on 'e ih pozdraviti. Tada 'e nastupiti pregovori nakon kojih 'e njega i Koraka primiti u $opor. Bit 'e i takvih koji 'e se suprotstaviti, ali njih 'e svladati grubom silom kakve on i dje$ak posjeduju i suvie. Kada proborave nekoliko tjedana ili moda mjeseci me(u njima, nestat 'e nepovjerenje nekih $lanova plemena i oni 'e, moda, postati ro(ena bra'a tih neobi$nih majmuna. Nadao se da su prispjeli me(u one koji dobro poznaju Tarzana, jer bi mu to pomoglo da predstavi dje$aka, kao i da ostvari svoju najve'u elju a ta je da Korak jednom postane kralj majmuna. Nikako, me(utim, ne bi smio upasti s dje$akom usred plesa. Da to u$ini, oni bi ih ubili na licu mjesta, jer dok majmuni obavljaju svoje neobi$ne obrede, spopada ih takav histeri$ni bijes da im se u to doba i najgrabeljiviji mesoderi uklanjaju. Kad je mjesec polako zaao iza visokog, lisnatog horizonta amfiteatra, bubnjanje se sve vie stiavalo, a s njime slabila i snaga plesa$a, dok, najposlije, s posljednjim taktom bubnja ne umukne sve$anost koja se ve' bila pretvorila u pravu orgiju. Od svega to je vidio i $uo, Akut je objasnio Koraku da je obredom proslavljen izbor novog kralja i on pokae dje$aku glomaznu priliku rutavog monarha koji se do$epao kraljevstva, bez sumnje, na isti na$in kojim ljudski vladari tako $esto dolaze do svog, tj. ubojstvom svog predasnika. Kad su majmuni nahranili dojen$ad, a mnogi od njih potraili podnoje stabala gdje 'e se sklup$ati i zaspati, Akut povu$e Koraka za ruku. Do(i! proap'e samo polako. Slijedi me i $ini to i ja.

Odulja se polako preko stabala i zastane na grani to se jednim dijelom nadvila nad amfiteatrom. Ovdje ostane na$as u tiini, a tada muklo zarei. Istog trena $opor majmuna sko$i na noge. Njihove sitne o$i preletjee rubom $istine. Majmunski kralj prvi ugleda dvije prilike na grani i oglasi se zloslutnim reanjem. Onda odgega nekoliko koraka prema nezvanim gostima. Dlaka mu se nakostrijei. Noge su mu bile uko$ene, uslijed $ega se kretao zgr$eno i epavo. Uz njega nahrupi mnotvo mujaka. Nije doao to$no ispod nae dvojice, ve' se zaustavio na nekoliko koraka, taman na duljinu skoka. Prepredeni kralj, nema to! Ovdje zastane klate'i se amo-tamo na kratkim nogama, iskesi o$njake u stravi$no cerenje, pa zarei gromoglasno nekoliko puta, i sve glasnije, dok se ne razlijee prava rika. Po ja$ini bijesa Akut je dobro znao da 'e ih sada napasti. Stari se majmun nije htio tu'i. Doao je s dje$akom da okua sre'u kod svog plemena. Ja sam Akut re$e a ovo je Korak. Korak je sin Tarzana koji bijae majmunski kralj. I ja sam, tako(er, bio kralj majmuna koji su ivjeli u kraju izme(u velikih rijeka. Doli smo da lovimo i da se zajedno borimo s vama. Mi smo veliki borci i mo'ni ratnici. Pustite nas s mirom. Kralj se prestane ljuljati. Zapilji se u obojicu ispod stre'ih obrva. Njegova vladavina nije bila stara, i ljubomorno je strepio za nju. Prestraio ga je upad dvaju velikih majmuna. Dje$akovo glatko, preplanulo tijelo bez dlaka odavalo je $ovjeka, a ovog se bojao i mrzio ga. Odlazite! zarei. Odlazite ili 'u vas ubiti! Dje$ak, koji je stajao iza Akuta i udio za prijateljstvom, bio je sav uzdrhtao od sretna i$ekivanja. elio je sko$iti me(u ta dlakava $udovita i pokazati im da je njihov prijatelj, da im pripada. O$ekivao je da 'e ih do$ekati rairenih ruku i stoga ga rije$i majmunskoga kralja razljute i raaloste. Kad su ga domoroci napali i otjerali, obratio se bijelcima, svom vlastitom soju, no za$uo je samo fijuk metaka ondje, gdje je o$ekivao srda$ne rije$i dobrodolice. Veliki majmuni ubili su u njemu posljednju nadu. Htio je kod njih potraiti prijateljstvo koje su

mu uskratili. Odjednom ga obuzme gnjev. Majmunski je kralj bio to$no pod njim. Ostali su se zbili u polukrug, nekoliko jardi iza kralja, i s velikim interesom promatrali to se doga(a. Prije no to je Akut mogao shvatiti ili sprije$iti njegovu namjeru, dje$ak sko$i na zemlju to$no pred kralja koji se i dalje pjenio i bjesnio. Ja sam Korak! povi$e dje$ak. Ja sam Veliki Ubija$. Doao sam da ivim s vama u prijateljstvu, a vi me elite otjerati. Dobro! Ja 'u oti'i, ali prije no to odem, ja 'u vam pokazati da je Tarzanov sin va gospodar kao to je i njegov otac bio prije njega, da se ne boji ni vas ni vaeg kralja. Majmunski kralj ostane za tren nepomi$an od zaprepatenja. On nije o$ekivao tako brz napad tih nametljivaca. Akut se podjednako i$u(avao. Sada je uzbu(eno vikao Koraku neka se vrati, jer je znao da 'e u toj posve'enoj areni ostali mujaci prisko$iti u pomo' svome kralju protiv jednog stranca, iako nije izgledalo da bi kralju trebalo pomo'i. Neka samo jednom te mo'ne ralje $epaju njenu dje$akovu iju, stvar 'e se brzo svriti. Prisko$iti u pomo', zna$ilo bi za Akuta sigurnu smrt, ali hrabri stari majmun nije ni $asa oklijevao. Sko$i na ledinu ree'i, sav nakostrijeen, ba kad je kralj jurnuo. Stravi$ne ralje rastvore se irom da zabodu ute o$njake duboko u preplanulu kou. I Korak sko$i prema kralju da sa$eka napad, no sko$i zgrbljen ispod pruenih apa, i ba u trenu kad ga ovaj htjede $epati, momak se okrene na jednoj nozi te svom snagom i teinom tijela uvjebanih mii'a raspali stisnutom akom po mujakovom trbuhu. S bolnim krikom kralj popusti, zaljulja se nastoje'i uzaludno da $epa to okretno goludravo stvorenje koje se hitro izmaklo iz njegovih apa. Urlici bijesa i uasa prolome se iz grla majmuna koji su okruavali palog kralja, i s ubila$kim eljama u svojim divljim srcima, nahrupe prema Koraku i Akutu. No stari je majmun bio isuvie razuman, a da prihvati takvu nejednaku borbu. Ali znao je da bi sada bilo uzaludno savjetovati dje$aku da odustane. Svaka sekunda odugovla$enja i raspravljanja zna$ila bi smrtnu osudu za obojicu. Postojao je jedan jedini izlaz kojim se Akut i posluio. Uhvati mladi'a oko pasa, podie

ga snano sa zemlje i pojuri iz sve snage prema drvetu kojeg su se niske grane nadvile nad arenom. Stravi$an mu je $opor bio za petama, ali je Akut, iako star i optere'en Korakom, koji se odupirao, bio mnogo bri od svojih progonitelja. Jednim je skokom dohvatio nisku granu i okretno'u malog majmun$eta utekao s momkom. Ali ni tad, kad je ve' bio upola siguran, nije oklijevao. Jurio je dunglom kroz no' da spasi sebe i svoj teret. Mujaci su ga gonili neko vrijeme, ali uskoro, kad bri prestigoe sporije i osjetie da su razdvojeni od ostalih majmuna, odustanu od hajke i stanu tako urlati i zavijati da je sva dungla odzvanjala od njihove rike. A onda se okrenu i vrate prema amfiteatru. Kad se Akut uvjerio da ih vie ne progone, zaustavi se i pusti Koraka. Dje$ak je bjesnio. Zato si me odvukao? izdere se. Bio bih ih nau$io redu! Svima bih bio pokazao tko sam! Sada 'e misliti da sam ih se uplaio. Ba te briga to 'e oni misliti re$e Akut. Ostao si iv. A da te nisam odvukao, i ti i ja bili bismo sada mrtvi. Zar ne zna da ih se $ak i Numa kloni kad su na okupu i ovako ludi.

dana nakon ovog neprijateljskog do$eka velikih majmuna nesretni Korak lunjao je dunglom. Njegovo srce bijae prepuno razo$aranja. U grudima palucala je elja za osvetom. Gledao je s mrnjom svakog stanovnika dungle i prijete'i, iskesivi o$njake, reao je na svakog tko je doao nadomak njegovih $ula. Na njemu su se snano odrazile sve osobine nekadanjeg ivota njegova oca i jo se vie razvile otkako se druio sa ivotinjama. Zahvaljuju'i sposobnosti imitacije, mladi' je znao oponaati bezbrojne osobine grabeljivih stvorova divljine. Umio je u znak prezira izazovno iskesiti o$njake upravo tako prirodno kao to je to u$inila pantera ita. Znao je bijesno zareati kao sam Akut. Kad bi iznenada sko$io na neku ivotinju, na$in, na koji bi se savio, li$io je neobi$no na skok ma$ke. Korak, Veliki Ubija$, traio je sukobe. U srcu je gorljivo prieljkivao ponovni susret s kraljem majmuna koji ga je istjerao iz amfiteatra. Zbog toga je nastojao da ostane u njegovoj blizini, ali ga je neprestana potraga za hranom u toku dana odvukla nekoliko milja dalje. Kretali su se polagano, niz vjetar, ali veoma oprezno jer bijae upravo zgodna prilika da ih sprijeda napadne bilo koja ivotinja, budu'i da je miris, koji bi ih odao, odnosio laki povjetarac. Odjednom se obojica zaustave. Dvije glave napnu ui. Stajali su nepomi$no i oslukivali, sli$ni nekim skulpturama, isklesanim iz masivna kamena. Nije im trepnuo ni mii'. Ostadoe tako nekoliko sekundi, a onda se Korak paljivo priblii nekoliko jardi i sko$i okretno na drvo. Akut mu

Idu'eg

je bio za petama. Sve su to izveli tako tiho da ih ni dvanaest koraka odavde ne bi moglo zamijetiti ljudsko uho. Zaustavljaju'i se $esto da osluhnu, oni se polako oduljaju preko drve'a. Obojica bijahu veoma uznemireni to se odraavalo u pogledima, punim pitanja, koje bi s vremena na vrijeme uputili jedan drugome. Kona$no dje$ak ugleda na sto jardi pred sobom ogradu od kolja, a povrh nje vrkove atora od kozje koe i mnotvo koliba, prekrivenih trstikom. Njegove usne razvuku se u divlje reanje. Domoroci! Koliko ih je samo mrzio! Dade Akutu znak da ostane gdje jest, a on po(e u izvi(anje. Zlo bi se proveo onaj nesretni seljak na kojeg bi Korak sada nabasao. Klize'i niskim granama stabala, preska$u'i okretno s jednog gorostasa dungle na susjedni, kada udaljenost ne bi bila prevelika, ili njiu'i se tako da prebaci teinu tijela s jedne ruke na drugu, Korak se polako priblii selu. Za$uje glas tik uz ogradu od kolja i krene onamo. Glas je dopirao ba od velikog stabla koje se nadvilo nad ogradom. Korak uspue na nj. U ruci je drao spremno koplje. Ui su mu govorile da bi to moglo biti ljudsko bi'e. Jedino to su traile njegove o$i, bijae kako da odredi cilj, a onda bi bljete'e koplje poletjelo prema meti. Uperena koplja verao se me(u granjem i zamirio, ne bi li ugledao vlasnika toga glasa, to je dopirao odozdo. Kona$no ugleda ljudska le(a. Ruka s kopljem zauzme poloaj iz kojeg 'e $eli$ni iljak poletjeti svom snagom i probiti rtvu koja nita ne sluti. Tada se Veliki Ubija$ zaustavi. Nagne se malo naprijed, ne bi li bolje osmotrio cilj. Je li to doista u$inio da bi to$nije nanianio, ili je u draesnim crtama i nagibu malog dje$jeg tjeleca pod njim bilo neto to je obuzdalo ubila$ku strast koja je nemirno kolala njegovim ilama? Oprezno spusti koplje, kako ne bi unuo dodiruju'i deblo ili grane. Tiho se promekolji, ne bi li se to udobnije smjestio na velikoj grani i ostade za$u(en, irom otvorenih o$iju nad stvorenjem koje je htio ubiti nad malom, tamnom curicom, djevoj$icom sme(okosom poput oraha. Reanje je i$ezlo s njegovih usta, i on se paljivo zagleda, ne bi li otkrio to to

djevoj$ica radi. Nasmija se iroko kada kraj tijela djevoj$ice spazi Geeku s glavom od slonove kosti i trupom od takorove koe, tu neuglednu Geeku s udovima od probuenih da$ica. Djevoj$ica joj se priblii sretna lica i ljuljaju'i je amo-tamo pjevuila svojoj lutki neku tugaljivu arapsku uspavanku. Korakove o$i ozare se blagom svjetlo'u. )itav sat, koji mu projuri neobi$no brzo, ostane Korak bulje'i u zaigrano dijete. Ali ni jednom nije ugledao lice djevoj$ice. Cijelo vrijeme gledao je samo gomilu kovr$ave kose, jedno tamnoputo rame koje se otkrilo kad bi joj haljinica padala s ruku, i okruglo koljeno to se pomolilo iz odje'e dok je prekrienih nogu sjedila na zemlji. Kad bi zaneseno sputala glavu do nepomi$ne Geeke da je materinski opomene, otkrivalo bi se povremeno okruglo li'e i draesno iljata bradica. Sada je stiskala Geekine prsti'e i korila je, da bi je zatim ponovo privila k srcu tu jedinu stvar, koju je mogla obasuti neizrecivim bogatstvom dje$jih osje'aja. Korak je smjesta zaboravio svoju namjeru i olabavi prste mi ruci koja je prije $vrsto stiskala motku groznog oruja Sada mu ono skoro pade. To osvijesti Velikog Ubija$a. Podsjeti se da se dovukao ovamo slijede'i glas koji je izazvao njegovu elju za osvetom. Pogleda letimice koplje, onu njegovu jaku motku i svirepo zailjeni vrak. Tada ponovo svrnu pogled na njeno tjelece. Zamisli u mati kako teko oruje leti prema dolje i vidje, sav uasnut, gdje probada njenu put tog krhkog tijela. Ugleda mu smijenu lutku kako ispada iz ruke male vlasnice i ostaje, iako sve$ano raskre$ena, leati pokraj zgr$enog tijela male djevoj$ice. Korak se zgrozi i namrti nad hladnim $elikom i livenim drkom koplja. U$ini mu se kao da je koplje ivo bi'e, punjeno zlom milju. Koraka je mu$ila znatielja to bi djevoj$ica u$inila kad bi naglo sko$io s drveta k njoj. Najvjerojatnije bi vrisnula i pobjegla. Tada bi doli ljudi iz sela s kopljima i pukama i napali ga. Ubili bi ga ili otjerali. Dje$aka stee u grlu. )eznuo je da se prijatelji s ljudima, ma koliko to izgledalo nevjerojatno i neizvodivo. Tako bi volio da moe kliznuti s drveta k maloj djevoj$i i popri$ati s njom, mada je po rije$ima koje je $uo, otkrio da govori njemu posve nepoznatim jezikom. No mogli bi poneto razgovarati i znakovima. Bilo bi i to vie nego nita. On bi bio sretan da moe gledati njeno lice. Po svemu to je vidio, uvjeri se da je

lijepa, no najprivla$niji u nje bijahu osje'ajnost i njeno materinstvo, kojima je obasipala svoju nakazno smijenu lutku. Najzad stvori plan. Privu'i 'e njenu panju i ohrabriti je osmjehuju'i joj se izdaleka radosnim pozdravom. Beumno se opet uvu$e u kronju. Odlu$io je da 'e joj se javiti s onu stranu ograde jer 'e, zamiljao je, ta jaka prepreka buditi u nje osje'aj sigurnosti. Tek to je napustio stablo, njegovu panju privu$e buka na suprotnom dijelu sela. Nagnuvi se zapazi kapiju na udaljenom kraju glavne ceste. Prema njoj tr$alo je mnotvo mukaraca ena i djece. Ona se otvori, a na otvoru se ukae $elo karavane. Unutra nahrupi aroliko mnotvo crnih robova i tamnoputih Arapa iz sjevernih pustinja, goni$a deva koji su psuju'i brinuli oko svojih tovara, zatim pretovarenih magaraca koji su tuno strgli jadnim uima, podnose'i stoi$kom strpljivo'u sve grubosti svojih gospodara, te mnotvo ovaca, koza i konja. Gomila krene u selo. Na $elu bijae visok, suh starac koji odjai ravno prema svom atoru usred sela, a da nije odzdravio nikome od ljudi koji su mu se ugibali s puta. Ovdje porazgovori sa smeuranom staricom. Sa svog povienog mjesta Korak je sve to mogao vidjeti. Opazi kako starac neto zapitkuje crnkinju, a zatim mu ova pokaza prema udaljenom kraju sela koji se zbog arapskih atora i domoroda$kih koliba nije mogao vidjeti s glavne ceste u pravcu velikog stabla ispod kojeg se igrala mala djevoj$ica. Korak pomisli da je to, bez sumnje, njen otac koji bijae dugo odsutan pa mu je prva misao nakon povratka njegova draga k'erkica. Kako 'e samo biti sretna kad ga ugleda. Kako 'e potr$ati i baciti mu se u naru$aj, a on 'e je priviti na grudi i obasuti poljupcima. Korak pogleda. Pomisli na svog vlastitog oca i majku daleko u Londonu. Ponovno se popne na stablo iznad djevoj$ice. Kad ve' sam ne moe doivjeti takvu sre'u, elio je da se raduje sre'i drugih. Moda 'e mu, kad se upozna s njime, starac dozvoliti da dolazi u selo i posje'uje ih kao prijatelje. Ne bi bilo loe da pokua. Sa$ekat 'e da se stari pozdravi s k'erkom, a zatim 'e

mu se javiti i objasniti znakovima da su njegove namjere miroljubive. Starac zakora$a brzo prema djevoj$ici. Evo, bit 'e za tren kraj nje, a kako 'e tek ona biti iznena(ena i radosna. Kad starac stade pored djevoj$ice, u Korakovim o$ima zablista slutnja. Star$evo strogo lice bijae hladno i nepomi$no. Dijete jo nije osjetilo njegovo prisustvo. Brbljalo je s nijemom Geekom. Tada se starac nakalje. Dijete se smjesta okrene. Sada joj Korak ugleda cijelo lice. S onim umiljatim, nevinim dje$jim izrazom, s mekim, draesnim oblinama bijae veoma lijepo. Ugledao je njene velike, tamne o$i. O$ekivao je radosno svjetlo ljubavi, koje 'e sinuti u njima kad ga prepozna, no ono se nije pojavilo. Umjesto toga odrazio se u njenim o$ima, u izrazu usta, u napetim, gr$evitim pokretima tijela uas i strava koja je svu uko$i. Tanka, okrutna star$eva usta iskrivi zloban smijeh. Dijete pokua pobje'i, ali prije no to je uspjela uma'i, starac je udari nogom tako jako da se oprui na travi. Tada je $epa i stade po obi$aju tu'i. Gore, na drvu, gdje je prije bio dje$ak, Sad se zgurila ivotinja, ivotinja rairenih nozdrva i iskeenih zuba, ivotinja koja se sva tresla od bijesa. eik koraknu da ponovno dohvati djevoj$icu, kadli se Korak spusti k njemu na zemlju. Jo je drao koplje u lijevoj ruci, ali je sasvim zaboravio na nj i umjesto da se poslui njime, on zgr$i desnu aku i, kad eik ustuknu korak nazad, zaprepaten iznadnom pojavom ove neobi$ne prilike koja kao da je pala vedra neba, udari ga po ustima snagom mladog diva, onom stranom snagom svojih $eli$nih mii'a. Blijed i onesvijeten eik se skljoka na zemlju. Dje$ak se obrati djevoj$ici. Ona je ve' ustala i sva prestravljena, iskola$enih o$iju pogleda prvo u njegovo lice, a onda, lecnuvi se od uasa, pogleda eikovu priliku. Jednom kretnjom, posve nesvjesnom, Korak spusti ruku na rame djevoj$ice i ogrli je zatitni$ki, a zatim sa$eka ne'e li se starac osvijestiti. Ostane tako jedan trenutak, a djevoj$ica mu progovori arapski: Kad se osvijesti, on 'e me ubiti. Korak je nije razumio. Zanije$e glavom i progovori prvo

engleski pa jezikom velikih majmuna. No ni jedan nije razumjela. Sagne se i dodirne korice velikog noa koji je starac nosio se. Onda podigne stisnutu aku iznad glave i odigra ubod noa u grudi, u srce. Korak shvati. Starac 'e je ubiti. Djevoj$ica mu se dr'u'i priblii. Nije ga se bojala, a zato i bi? Oslobodio ju je uasnih batina, spasio iz star$evih ruku. Nitko, otkad se sje'a, nije postupio tako prijateljski s njom. Ona se zapilji u njegovo lice. Bilo je to lijepo, dje$a$ko lice, tamnoputo poput njenog. Zadivila ju je pjegava leopardova koa koja je od ramena pa sve do koljena ovila njegovo vitko tijelo. Metalni kolutovi oko $lanaka njegovih ruku i nogu probudili su u njoj zavist. Uvjek je eljela neto sli$no, ali joj eik nikada nije dozvolio da nosi bilo to osim pamu$ne odje'e koja je jedva pokrivala njenu golotinju. Mala Meriem nije nikada znala za krzno, svilu ili nakit. I Korak je promatrao djevoj$icu. Uvijek je prema djevoj$icama osje'ao izvjestan prezir. Smatrao je da su dje$aci, koji se njima drue, prave maze. Snebio se. to da radi? Ako je ovdje ostavi, podli starac 'e je zlostavljati, a moda i ubiti. Ne, ne moe. No s druge strane zar moe nju, takvu povesti u dunglu? Da si utrapi jednu slabanu, prestravljenu djevoj$icu. Ona 'e u no'i vritati prestraeno na svoju vlastitu sjenu kad se nad dunglom sakrije mjesec, kad se nad tamom razlijee urlik, rika i zavijanje velikih zvijeri. Nekoliko trenutaka ostade zaronjen u misli. Djevoj$ica je budno pazila na pokrete njegova lica snebivaju'i se na to to on misli. I ona je, tako(er, razmiljala o budu'nosti. Bojala se, ako ostane, da 'e ispatati eikovu osvetu. Na $itavom svijetu nije imala nikog kome bi se mogla obratiti osim ovog, upola nagog stranca koji kao da je nekim $udom pao s oblaka da je oslobodi eikovog uobi$ajenog batinanja. Zar 'e je sada njen novi prijatelj ostaviti? Tuno pogleda njegovo zamiljeno lice. Sasvim mu se priblii i svoju si'unu sme(u ru$icu poloi na njegovu. Od tog dodira mladi' se prenu iz razmiljanja. Pogleda dolje prema njoj i jo jednom obujmi njena ramena kad ugleda suze u njenim o$ima. Do(i re$e. Dungla je bolja od ljudi. ivjet 'e u dungli, a Korak i Akut 'e te $uvati.

Nije razumjela njegove rije$i, ali kad joj stisnu ruku i povu$e je od ispruena starca, smjesta shvati njegove namjere. Jednom rukom obujmi ga oko pasa i oni krenu zajedno prema ogradi. Pod velikim stablom, na kome se smjestio promatraju'i djevoj$icu kako se igra, Korak je podie na ruke, prebaci njeno preko ramena i popne se okretno na donje grane. Ona ga zagrli oko vrata. U jednoj njenoj ruci ljuljala se Geeka, udaraju'i u snana mladi'eva ple'a. I tako se Meriem s Korakom otputila u dunglu. Svom svojom djetinjom nevino'u ona se pouzdala u stranca s kojim se sprijateljila, a moda je u tom povjerenju bilo i one neobi$ne snage intuicije koju posjeduju sve ene. O budu'nosti nije imala nikakve predodbe. Nije znala, a niti mogla, naslutiti na$in ivota svog zatitnika. Zamiljala je, najvjerojatnije, neko udaljeno selo, sli$no eikovom, u kome ive ostali ljudi, bijeli poput njega. Nije mogla ni naslutiti da 'e je odvesti u divljinu, u prvobitni ivot ivotinja iz dungle, a da jest, njeno bi malo srce zadrhtalo od uasa. Ona je, dodue, veoma $esto eljela pobje'i zbog okrutnih postupaka eika i Mabune, ali ju je strah pred opasnostima u dungli uvijek odvratio. Tek to se oboje udaljilo iz sela, djevoj$ica spazi golemu pojavu Akuta. Priguivi krik, ona se pripije jo snanije uz Koraka i pokae sa strahom prema majmunu. Akut, koji je mislio da se Korak vra'a s plijenom, po(e ree'i prema njima. Ta mala djevoj$ica nije u grudima ivotinje pobudila nita vie simpatije, no u ma kojeg odraslog majmunskog mujaka. Ona bijae strano lice i zato ju je trebalo ubiti. Dok im se pribliavao, iskesio je ree'i svoje ute o$njake, ali na njegovo golemo $u(enje Korak ih tako(er iskesi na nj u prijete'em reanju. Ah! pomisli Akut Korak je doveo enku i dosljedno plemenskim zakonima svoje vrste, ostavi ih nasamu, zanijevi se iznenada jednom dlakavom gusjenicom, neobi$no so$nom i tustom. Kad pojede larvu, pogleda kraji$kom oka prema Koraku. Mladi' je odloio svoj teret na jednu golemu granu, a ona se gr$evito pripije u strahu da 'e pasti. Ona 'e ostati s nama re$e Korak Akutu uperivi palac

prema djevoj$ici. Nemoj joj u$initi nita naao. Mi 'emo je $uvati. Akut zagun(a. Ba mu nije bilo drago to im je utrapio to $ovje$je mladun$e. Po onom na$inu kako je sjedila na grani, i po uasnutim pogledima koje im je dobacivala, bilo mu je jasno da je posve nesposobna. Iskustvo, do kojeg je doao borbom, dakle na$inom ivota kao i naslje(em, dovelo ga je do moralnog zaklju$ka da valja unititi sve to je nesposobno. No, ako to Korak eli, ne preostaje mu drugo no da je podnosi. Akut je, naravno, ne eli, to je, uostalom, sasvim razumljivo. Imala je glatku kou bez i jedne malje, sli$nu zmijskoj, a lice posve bezna$ajno. Nije posjedovala nita od one izvanredne draesti koju je opazio prole no'i kod majmunica u amfiteatru. Ah, kakvu si tamo ljepoticu mogao na'i! Ona velika, rasna usta, pa draesni, uti o$njaci, oni neodoljivi meki $uperci sa strane glave. Akut uzdahne. Tada se uspravi, nadme svoje goleme grudi i stade se na jakoj grani naduto epiriti amo-tamo, ne bi li tog nitavnog stvora, pa i samog Koraka, zadivio svojim $arobnim strukom i sjajnim stasom. No jadna Meriem pripije se jo tjenje uz Koraka i skoro poeli da se vrati u eikovo selo gdje su sve vrste uasa ipak ljudske prirode i njoj vie ili manje bliske. Straan majmun ju je uasavao. Izgledao je tako glomazno i grozno. Sve je njegove pokrete tuma$ila kao da joj prijeti jer, kako bi mogla pogoditi, da se on ko$operi kako bi izazvao divljenje. Nije mogla shvatiti prijateljske veze izme(u ove goleme zvijeri i dobro'udna mladi'a koji ju je oteo od eika. Meriem provede jedno ve$e i no' punu strave. Kad bi Korak i Akut poli u lov, poveli bi i nju tim vrtoglavim visinama. Jednom su je ostavili me(u granama drve'a i oduljali se prema jelenu koji bijae u blizini. Bojala se ostati sama u toj jezivoj dungli, ali je i taj, uostalom prirodni strah, jo nadmaio prizor koji je ugledala. )ovjek i zvijer sko$ili su zajedno na svoj plijen i oborili ga. Tada ugleda kako se lijepo lice njenog zatitnika izobli$i u ivotinjsko reanje, a njegovi se jaki, bijeli zubi zabiju u meko meso rtve. Na povratku njegovo lice, ruke i grudi bili su poprskani

krvlju, i ona se sva zgrozi kad joj ponudi veliki komad jo topla, sirova mesa. Bio je o$ito uznemiren zbog njenog odbijanja hrane i kad se, tren kasnije, otputi u umu da joj donese vo'a, ona se prisili da promijeni svoje ponaanje prema njemu. Ovaj put ne ustukne, ve' nasmijana prihvati njegov poklon. Bila je svjesna da 'e tim znakom naklonosti obilno nagraditi dje$aka. Koraka je mu$io problem spavanja. Znao je da djevoj$ica ne bi znala odrati ravnoteu spavaju'i visoko, me(u raljama drve'a, a isto tako ne bi bila sigurna ni na zemlji, gdje bi je mogle napasti grabeljive zvijeri to se uljaju onuda. Preostaje mu jedino da je svu no' pridrava rukama da ne padne. Tako i u$ini. Akut joj se smjesti s jedne strane, a on s druge. Bilo joj je toplo izme(u ta dva tijela. No sve do pono'i nije mogla zaspati. Kona$no je priroda nadvladala njen strah od crne provalije, koja bijae pod njom, i kosmatog tijela divlje ivotinje, koja je leala do nje te usne dubokim snom koji potraje svu no'. Kad otvori o$i, sunce je ve' izilo. Isprva nije mogla vjerovati u istinitost svog poloaja. S glavom, naslonjenom na Korakovo rame, gledala je ravno u dlakava majmunska le(a. Zgrozi se. Tada osjeti da je netko pridrava, pa okrene glavu i ugleda nasmijane o$i mladi'a koje su je pozdravljale. Kad bi se smijeio, ona ga se nije bojala, zato se privije jo $vr'e uza nj, ne bi li se odmaknula od dlakavog krzna ivotinje s druge strane. Korak progovori jezikom majmuna, no ona zanije$e glavom i odgovori arapski, to je on razumio ba kao i ona majmunski. Akut sjede i prezrivo ih pogleda. On je razumio to je rekao Korak, no djevoj$ica proizvede svega nekoliko glupih zvukova koji bijahu posve neshvatljivi i smijeni. Akut nije nikako mogao razumjeti to je to privla$no naao Korak u njoj. Gledao ju je dugo i prodorno, paljivo ispitivao sve sitnice, a onda se po$ee po glavi, uspravi i strese. Njegove kretnje je ponovo prestrae bila ga je ve' na$as zaboravila. Sada ponovno zadrhti od straha. On opazi da ga se djevoj$ica boji, i njime ovlada svirepa radost, kad osjeti u kakav je uas tjera njegova strana, divlja pojava. Sagnuvi se

polako isprui ruku prema njoj kao da 'e je $epati. Ona se zgr$i od jeze. Dok su se Akutove o$i nasla(ivale ovom smijenom situacijom, nije mogao zapaziti kako su se nad njim Korakove o$i zlokobno suzile, a ija uvukla dok su mu le(a poprimila onaj karakteristi$an poloaj za napad. Kad su majmunovi prsti obujmili ruku djevoj$ice, momak zarei kratko i zloslutno. Stisnuta aka poleti ispred o$iju male Meriem i spusti se svom snagom na zblenutu Akutovu njuku. Antropoid se naglo zanese, zatetura i otkotrlja s drveta. Korak zastade pilje'i prema njemu dolje. Njegovu panju privu$e pucketanje gran$ica u oblinjem grmlju. I djevoj$ica pogleda dolje, ali ne ugleda nita, ve' samo ljutitog majmuna koji je puzio $etveronoke. Odjednom se masa pjegava, utog krzna prope u luku i obori na Akutova le(a. Bio je to ita, leopard.

Kad je leopard sko$io na velikog majmuna, maloj Meriem

od uzbu(enja i uasa stade dah. Nije ju zaprepastila neizvjesna sudbina majmuna, ve' pokret mladi'a koji je $as prije ljutito udario svog neobi$nog prijatelja. Mladi' sko$i isukana noa, $im se mesoder pojavio, i zaustavi ga u samom skoku, bacivi se svom snagom na njegova ple'a, ba kad je gotovo zario o$njake i kande u Akutova iroka le(a. Strana ma$ka, zaustavljena u zraku, promai majmuna, ali samo za vlas, a onda jezivo zarei i baci se na le(a, kljocaju'i $eljustima i grebu'i kandama, ne bi li kako dosegla ili zbacila sa ije svog protivnika koji ju je postrance udario noem. Akut, zaprepaten ovom iznenadnom guvom iza le(a, sko$i, potaknut prastarim instinktom, na drvo kraj djevoj$ice i to okretno'u kakvu ne bismo ni slutili u tako glomazne ivotinje. No, kad se okrene i pogleda to se dolje doga(a, sko$i istom ustrinom ponovno na zemlju. Zbog opasnosti, koja je prijetila njegovom prijatelju, on smjesta zaboravi osobne nesuglasice i nije nimalo oklijevao da izloi vlastiti ivot kako bi prijatelju pritekao u pomo', ba kao to je i Korak u$inio njemu. Sada navalie dvije strane prilike da rastrgaju itu. Sve troje kotrljalo se sad ovamo, sad onamo, vrite'i, puu'i i ree'i, dok se jedini promatra$ ove kraljevske bitke 'u'urio drhte'i iznad njih na stablu i sti'u'i gr$evito Geeku na svoje grudi. Dje$akov no je kona$no okon$ao borbu, a kad se stravi$na ma$ka prevrnula na bok, Korak i majmun ustuknu i pogledaju jedan drugoga preko ispruenog leopardovog tijela. Korak

mahnu glavom prema djevoj$ici na stablu. Da si je ostavio re$e. Ona je moja. Akut zagun(a i stisne krvlju podlivene o$i pa se okrene prema tijelu ite, stade uspravno na nj, isprsi svoje iroke grudi, podigne lice prema nebu i zaurla tako snano da djevoj$ica ponovo zadrhta od jeze. Bijae to pobjedni$ki zov majmuna mujaka nad ubijenim plijenom. Dje$ak samo na tren utljivo svrnu pogled, a onda se popne na drvo k djevoj$ici. Akut ih uskoro ostavi. Nekoliko se minuta pozabavio lizanjem rana, a onda se otputio da uhvati neto za doru$ak. Prolo je nekoliko mjeseci, a da se u ivotu nae trojke nije dogodilo nita naro$ito. Na kraju, zbog ovakve monotonije, mladi'u i majmunu postane dosadno. No djevoj$icu je danima i tjednima neprestano morila strava, sve dok se nije priviknula da gleda u slijepi bezdan smrti, i osje'a njen ledeni dah koji ju je obavijao poput mrtva$kog pokriva$a. Polako je nau$ila da izmjenjuje sa svojim drugovima one rudimentalne oblike misli to joj je omogu'avao jezik velikih majmuna. Daleko bre se snala i usavrila u praumskim vjetinama, tako da je ubrzo postala vani u$esnik u lovu. Bila je na strai dok bi ostali spavali, ili bi im pomagala da slijede trag divlja$i koja je prola. Kad je ve' bilo neophodno da budu zajedno, Akut ju je smatrao ravnopravnim partnerom, ali bi je naj$e'e izbjegavao. Mladi' je bio uvijek ljubazan s njom, tovie, i kad mu je bila na teret, krio bi to od nje. Kad je osjetio kako joj smeta vlana i studena no', na$inio je za nju malu, tijesnu sjenicu visoko me(u povijenim granama divovskog stabla. Ovdje se mala Meriem osje'ala toplo i sigurno dok bi spavala, a Korak i majmun zaposjeli su oblinje grane. Prvi se uvijek smjetao na ulazu u mali, povieni dom, odakle je mogao najbolje tititi njegova stanara od umskih neprijatelja. Bijahu previsoko, a da se boje ite, no ostali su jo zmija Hista, koja je svakome tjerala strah u kosti, i veliki babuni, grivasti pavijani koji su ivjeli uokolo i mada nisu nikada napadali, uvijek bi kesili zube i lajali kad bi njih troje prolazilo. Kad je na$injena sjenica, sve troje je ograni$ilo svoj djelokrug. Odsada ne bi odlazili tako daleko jer bi se uvijek,

kad padne mrak, vra'ali svome stablu. U blizini je protjecala rijeka. Bilo je mnogo divlja$i, vo'a i riba. Njihov ivot u divljini ustalio se toliko da je postao monoton. Danju bi lovili, a no'u spavali puna trbuha. Nisu gledali dalje od onog to se zbivalo danas. Ako bi mladi' ponekad i mislio o svojoj prolosti, o onima koji su u dalekom velegradu $eznuli za njim, mislio bi o tome nekako odvojeno i nepristrano kao da taj ivot pripada nekom drugom licu, a ne njemu. Napustio je svaku nadu da 'e se vratiti u civilizaciju, jer su ga mnogobrojna odbijanja od onih kojima se obratio, u elji za drugarstvom, odvela tako duboko u unutranjost da se potpuno izgubio u labirintu dungle. Onda je dola Meriem i u njoj je naao ono to mu je toliko nedostajalo u divljem ivotu dungle ljudsko drutvo. U tom prijateljstvu nije bilo ni traga spolnom nagnu'u koje njemu bijae poznato. Bili su prijatelji, drugovi i nita vie. Oboje bi mogli biti dje$aci da nije bilo onog pomalo njenog, ali uvijek pokroviteljskog i zatitni$kog tona u njegovu vladanju. Djevoj$ica ga je smatrala svojim idolom i oboavala kao to bi, da ga je imala, oboavala svog brata, beskrajno popustljivog i blagog. I jednom i drugom ljubav je bila nepoznata, no kako se mladi' sve vie primicao zrelosti, bijae nesumnjivo da 'e ga obuzeti kao i svakog mujaka iz divlje dungle. to je Meriem vjetije vladala njihovim zajedni$kim jezikom, to je sve vie raslo zadovoljstvo zbog uzajamnog druenja, jer su sada razgovarali oboga'uju'i ograni$eni rje$nik majmuna snagom ljudskih misli, te se najzad njihov razgovor posve preobrazio iz mu$nog zadatka u radosnu dokolicu. Kada je Korak odlazio u lov, Meriem bi ga $esto pratila. Umjela je da uti kad je to bilo potrebno. Sada se ve' probijala kroz grane gigantskih stabala okretno i neprimjetno kao i sam Korak. Nisu je vie plaile ni velike visine. Odnjihala bi se s jedne lijane na drugu ili tr$ala preko jakih grana posve stabilno, gipko, bez imalo straha. Korak se veoma ponosio njome, a i stari Akut, koji je prije reao od negodovanja i prezira, sada je gun(ao u znak odobravanja. Udaljeno crna$ko selo opskrbljavalo ju je krznenim ogrta$em, perjem, bakrenim nakitom i orujem, jer Korak nije

doputao da se kre'e bez oruja ili da ostane neupu'ena u rukovanju orujem koje je ukrao za nju. Svoju nerazdruivu Geeku, koja je jo uvijek sluala povjerljivo njene najiskrenije tajne, u$vrstila je na ramenu konatim remenom. Lako koplje i no bijahu njeno oruje za napad i obranu. Tijelom, ve' zaobljenim na pragu rane zrelosti, podsje'ala je na gr$ku boginju. Kada se posve privikla na dunglu i na$in ivota njenih divljih stanovnika, nestade i straha. Nakon izvjesnog vremena ona bi ve' i sama odlazila u lov, dok su Korak i Akut bili prisiljeni da odu podalje, jer se u njihovoj neposrednoj blizini prorijedila divlja$. U tom slu$aju ona bi naj$e'e nastojala uhvatiti manje ivotinje, mada bi ponekad donijela srnu, a jednom $ak i vepra Hortu, golemog kljovaa koga je neko' i sam ita dvaput bezuspjeno pokuavao napasti. U ovom dijelu dungle, koju su utabali svojim stopama, sve troje bijahu dobro poznati. Poznavali su ih dobro mali majmuni koji bi $esto dolazili da 'eretaju ili da se poigraju s njima. Kad je Akut bio prisutan, mala ih je $eljad izbjegavala, ali Koraka su se manje bojali, a kad bi oba mujaka otila, sasvim su se pribliili Meriem, vuku'i je za nakit ili igraju'i se s Geekom koja je za njih predstavljala neiscrpno vrelo zabave. Djevojka bi se igrala s njima i davala im hrane, a kad bi ostala sama, pomogli su joj da ispuni duge sate do Korakova povratka. No, oni nisu bili posve beskorisni prijatelji. U lovu bi joj pomagali da odredi mjesto gdje se nalazi plijen. )esto bi preko stabala potr$ali do nje i javili joj da se u blizini nalazi antilopa ili irafa, ili je opet uzbu(eno obavijestili, da bi tu mogao biti strani Numa. Donosili bi joj iz dungle raskono vo'e to je milovano suncem visjelo na krhkim granama ustalasalih kroanja. Ponekad bi je i prevarili, ali ona je prema njima bila uvijek blaga i njena, a i oni bi joj uzvra'ali dobrotu i simpatiju samo na svoj divlji poluljudski na$in. Njihov jezik je veoma nalikovao jeziku velikih majmuna, pa je Meriem mogla razgovarati s njima, mada je oskudnost njihova govora isklju$ivala svaku

mogu'nost ozbiljnijeg razgovora s njima. Oni su imali nazive za sve poznate stvari, kao i za stanja boli i zadovoljstva, radosti, tuge i bijesa. Ti su korijeni rije$i nalikovale onima koje su upotrebljavali veliki antropoidi, te se dobivao dojam da je ovaj proiziao iz jezika Manu-majmuna. U najboljem slu$aju njime su se mogle izraziti samo konkretne stvari i pojmovi nie vrste. Jezik Manu-majmuna nije znao za snove, $enje, nade, prolost ili budu'nost. Sve se ticalo samo sadanjosti, osobito kako da se napuni stomak ili istrijebe ui. Krepka i jednostavna hrana poticala je misaonu aktivnost djevojke koja se upravo primicala granici zrelosti. S Manumajmunima ona se zabavljala gledaju'i u njima jedino povremene partnere za igru i svoje ljubimce, dok je najdrae misli svoje due prenosila gluhim uima na Geekinoj glavi od slonove kosti. S Geekom bi razgovarala arapski, vjeruju'i da Geeka, mada je bila samo lutka, ne bi razumjela jezik Koraka ili Akuta. Uostalom, ta dva majmunska mujaka nisu posjedovala nita to bi zanimalo jednu arapsku lutku. I Geeka je doivjela preobrazbu otkako je njena mala majka napustila eikovo selo. Njena odje'a bijae ista kao u Meriem, samo u minijaturi. Mali komad leopardova krzna pokrivao je, od le(a do koljena, njen torzo od takorske koe. Trakom, ispletenom od trave, u$vrstila je oko $ela nekoliko blistavih pera papige, dok su preostale savijene vlati oponaale metalni nakit za ruke i noge. Geeka bijae prava mala divljakinja, no u srcu je ostala nepromijenjena onaj isti strpljivi slualac iz davnih dana. Geeka je posjedovala jednu izvanrednu osobinu; ona, naime, nikad ne bi prekidala svog sugovornika zbog toga da govori o sebi. Ni danas nije $inila iznimku. Skoro $itav sat paljivo je sluala Meriem, poduprta o deblo, dok se njena vitka, mlada gospodarica protezala poput ma$ke uivaju'i u ljuljanju grane na kojoj se nalazila. Mala moja Geeko! re$e Meriem na je Korak danas dugo odsutan. Nedostaje nam, zar ne, mala Geeko? Tako je dosadno i osje'amo se osamljeno u toj velikoj dungli kad nema Koraka. to 'e nam danas donijeti, je li? Moda jo koji blistavi kolut za tvoj gleanj? Ili moda prega$u od svjee jelenje koe s tijela neke domorotke? Pri$a mi da je veoma

teko oteti te stvari od domorotke jer ih ne moe ubiti kao mukarce, a one se divlja$ki bore kad ih zasko$i da im otme nakit. Obi$no se zatim pojavljuju mukarci s kopljima i strelicama, pa se Korak mora povu'i na drvo. Ponekad ih on odnese i na drvo, me(u grane, i tu im poskida stvari koje eli donijeti ku'i, svojoj Meriem. Kae, nadalje, da ga se sada domoroci boje i $im ga spaze, ene i djeca vrite'i potr$e u svoje kolibe, no on ih slijedi i onamo, te se rijetko vra'a bez strelica za se i poklona za Meriem. Korak je snaniji od sve $eljadi iz dungle, na Korak, ili ne, Geeka, moj Korak. Meriemin razgovor prekine iznenadni skok jednog malog, uznemirenog majmun$eta, koje sko$i na njeno rame s oblinjeg stabla. Popni se! povi$e. Brzo se popni! Dolaze Mangani. Meriem se lijeno obazre na to uzrujano stvorenje koje remeti njen mir. Popni se ti, mali Manu re$e. Korak i Akut su jedini Mangani u naoj dungli. To si ti njih $uo kako se vra'aju iz lova. Neki dan si ti, mali Manu, ugledao svoju sjenu i smrtno se preplaio. No majmun jo ja$e zadre$i, opominju'i je, a zatim mugne uvis prema najviem dijelu kronje, kamo ga veliki majmuni ne'e mo'i slijediti. Uskoro Meriem za$uje um tijela koja su se pribliavala njiu'i se povrh grana. Stade paljivo sluati. Bila su dvojica i to veliki majmuni Korak i Akut. Za nju Korak bijae majmun Mangani jer se sve troje smatralo majmunima. )ovjek bijae neprijatelj, zato nisu eljeli da i dalje pripadaju tome rodu. Tarmangani, odnosno veliki bijeli majmun, kako su ga nazvali u svom jeziku, nije im uop'e trebao. Nijedan od njih nije se ubrajao me(u Gomanganije, velike crne majmune, tako da su se jednostavno prozvali Manganijima. Meriem odlu$i da 'e se pretvarati da drijema i tako se naaliti s Korakom. Zato lee mirno sklopljenih o$iju. Za$u kako dvojica dolaze sve blie i blie. Sada su ve' dospjeli do susjednog drveta i morali su je opaziti jer su se zaustavili. Zato su tako tihi? Zato joj Korak nije viknuo uobi$ajeni

pozdrav? Ta je utnja djelovala nekako zlokobno. Zatim za$uje gotovo pritajeni um. To je jedan od dvojice puzao prema njoj. Zar to Korak zbija alu sam sa sobom? U redu! Ona 'e ga nadmudriti. Veoma oprezno zakilji i... srce joj prestane kucati. Prema njoj je polako puzio veliki majmun-mujak kojeg nikada ranije nije vidjela. Iza njega bijae drugi, nalik prvom. Meriem se uspravi okretno, poput vjeverice, a istog trena veliki mujak pojuri za njom. Iznad njih urio je $opor dre$avih i brbljavih majmuna, koji su obasipali Manganije kletvama i pogrdama, a djevojku hrabrili i savjetovali. Meriem se prebacivala s jednog stabla na drugo dre'i se neprestano tanjih grana koje nisu mogle izdrati teinu njenih progonitelja. Majmunski mujaci sve su je bre slijedili. Kad ju je prednji i bri gotovo $epao, ona bi izmakla jurnuvi strelovito ili se naglo bacivi u bezdani prostor izme(u dva stabla. Ona se domogla velikih visina gdje je leao njen spas, kadli se grana, koju je dohvatila izvanredno smionim skokom, savije pod njenom teinom i ne podie je, kao obi$no, jo jednom uvis. Jo prije no to je za$ula praskanje, Meriem se uvjeri da je pogreno odmjerila ja$inu grane. U po$etku je pucala polako, a zatim se naglo raskoli i odvoji od debla. Meriem je ispusti i sune dolje, me(u li'e trae'i novi potporanj. Na(e ga nekih dvanaest stopa ispod slomljene grane. Mnogo je ve' puta ovako padala, pa se stoga nije osobito uplaila, ali ju je mnogo vie prestravio gubitak vremena koji se uslijed toga dogodio. Jedva se do$epala neto sigurnijeg mjesta, kad li tjelesina golemog majmuna sune do nje, a velika je kosmata ruka obuhvati oko pasa. Gotovo istovremeno i drugi majmun stie do svog druga. On posegne za Meriem, ali je njen otmi$ar povu$e u stranu, ratoborno iskesi o$njake i prijete'i zarei. Meriem se stade otimati. Udarala je po kosmatim grudima i obraslim obrazima. Onda mu zarije snane, bijele zube u dlakavu nadlakticu. Majmun je zlobno odalami po licu, a zatim se obrne k svome drugu, koji je o$evidno htio taj plijen prisvojiti za sebe. Otmi$ar se nije mogao boriti na grani, to se savila pod

teretom njegova tijela i ratobornog zarobljenika, pa stoga naglo sko$i na zemlju. Drugi po(e za njim i tu se pograbe naputaju'i borbu samo na$as, da bi preoteli ili ponovo potr$ali za djevojkom, koja je iskoristila trenutak kad su se otmi$ari potukli i pokuala pobje'i. No uvijek bi je dostigli i onda preotimali ele'i jedan drugog rastrgati na komade. Djevojka bi $esto zadobila udarce koje su ovi dlakavi suparnici namijenili jedan drugome. Odjednom pade onesvijetena, a oni, oslobodivi se njena opiranja, navale jo e'e i strano se pobiju. Iznad njih dre$ali su mali majmuni i mahnito uzbu(eni skakali na sve strane. Mnotvo ptica bljetava perja nadlijetalo je borilite grak'u'i muklo od bijesa i prkosa. U daljini rikao je lav. Ve'i je mujak razderao svog suparnika. Sada se zakotrljae po tlu ujedaju'i i mlate'i se. Onda se osove na stranje noge, dohvate jedan drugog i stanu se rvati poput ljudi. Krv je tekla s mjesta u koja su zabadali goleme o$njake sve dok se oba borca i sva zemlja oko njih ne zarumenje od zgruane krvi. Meriem je bez svijesti, ali nepovrije(ena leala na zemlji. Kona$no jedan majmun uspije $epati drugoga za grkljan i oni se posljednji put srue na zemlju. Leali su jo nekoliko minuta, ali je otpor sve vie slabio. Onaj ve'i mujak izvu$e se iz posljednjeg zagrljaja i osovi. Strese se. Iz njegovih dlakavih grudi ote se gromki urlik. Ushoda se gegavo izme(u tijela djevojke i svladana protivnika. Onda stupi nogom na tijelo posljednjeg i jezovito zaurli$e. Mali se majmuni s vriskom razlete na sve strane kad su $uli taj stravi$ni krik. Bljetave ptice mahnu krilima i odlete. Jo jednom zaurli$e lav, no ovaj put jo dalje. Veliki majmun odgega ponovo k djevojci. Prevrne je na le(a, onjui i osluhne povrh lica i grudi. Bila je iva. Majmuni su se vratili. Doao je cijeli $opor i odozgo obasuo pobjednika pogrdama. Majmun se razgnjevi, iskezi zube i zarei na njih. Onda se

poma$e s mjesta, prebaci djevojku preko ramena i odgega u dunglu. Bijesna gomila nagrne za njim.

povratku iz lova Korak za$uje dre$anje uzrujanih majmuna. Znao je da se moralo dogoditi neto veoma ozbiljno. Bez sumnje je zmija Hista smotala neko bespomo'no Manumajmun$e u svoj klizavi zagrljaj. Mladi' pohita. Majmuni su bili Meriemini prijatelji. On 'e im pomo'i, bude li mogao. Odmicao je brzo sredinom kroanja. Na stablu pored Meriemine sjenice odloi svoje lova$ke trofeje i glasno je pozove. Nije bilo odgovora. Brzo sko$i granu nie. Moda se sakrila? Na velikoj grani, kamo se spustila Meriem i nehajno se odmarala, ugleda Geeku, poduprtu o deblo golemog stabla. to to zna$i? Nikada prije nije Meriem ostavljala Geeku samu. Korak dohvati lutku i zadjene je za pojas. Pozove ponovo, glasnije, ali Meriem se nije odazivala na poziv. U daljini za$ulo se nerazgovijetno kevtanje uzrujanih Manua. Nije li njihovo uzbu(enje povezano s nestankom Meriem? I sama pomisao bila je dovoljna pa da, ne sa$ekavi Akuta koji se iz daljine sporo pribliavao, Korak pojuri prema brbljavoj gomili. Za svega nekoliko minuta dostigne one sa za$elja. Kad su ga ugledali, stadoe vrite'i skakati pokazuju'i u daljinu pred sobom i $as kasnije Korak spazi uzrok njihova bijesa. Mladi'u stane srce od uasa kad ugleda djevoj$ino tijelo kako se klati, preba$eno preko ple'a velikog majmuna. Vie nije sumnjao u to da je mrtva. U tom trenutku pokrene se u njemu neto to nije pokuao protuma$iti, a ne bi ni umio. No odjednom mu se u$ini da je $itav svijet usredoto$en u tom njenom, draesnom tijelu, tom tijelu, krhkom i malom koje je visjelo tako mlohavo i bespomo'no preko zbitih ivotinjskih

Na

ple'a. Tada osjeti da je mala Meriem njegov ivot, njegovo sunce, njegov mjesec i zvijezde, a s njenim odlaskom nestaje svjetla, topline i sre'e. S usta mu se otkine dubok uzdah, a onda rikne stravi$no nekoliko puta, zvjerski je od ma koje zvijeri i spusti se lak poput perca, ali lu(a$kom brzinom na po$initelja tog stranog zlo$ina. )im za$uje taj novi izazov, majmun-mujak se okrene, a na to Korakov gnjev i mrnja zaplamsae jo snanije. Stvor kojega ugleda nije bio nitko drugi ve' onaj majmunski kralj, koji ga je otjerao, kad je zatraio prijateljstvo i uto$ite kod golemih antropoida. Spustivi djevoj$ino tijelo na zemlju, mujak se spremi na novu borbu, koja 'e odlu$iti kome 'e pripasti skupocjeni plijen. No ovaj put je elio to laku pobjedu. I on tako(er prepozna Koraka. Nije li ga najurio iz amfiteatra, a da ga nije uspio dota'i ni o$njakom ni apom? Pognute glave i poguren glava$ki nasrne na to neobi$no stvorenje, glatke koe, koje se usudilo da mu ospori pravo na plijen. Glave im se sudare kao da su jurnula dva bika jedan prema drugome, a zatim se pograbe, stanu tu'i i razdirati. Korak je zaboravio no. Bio je bijesan i krvolo$an da se nije mogao smiriti, sve dok ne osjeti toplo meso izme(u razjapljenih zuba, i dok svjea krv ne pote$e niz njegovu golu kou jer, iako toga nije bio svjestan, na borbu ga nisu potakle samo mrnja i elja za osvetom. Bila je to borba odraslih mujaka za enku. )ovjek-majmun navali tako snano da je zgrabio antropoida prije no to ga je ovaj uspio sprije$iti. Bio je to divlja$ki stisak. Snanim $eljustima $epa grkljan, pripije se stisnutih o$iju uza nj, a prstima potrai drugo mjesto dlakavi vrat. Upravo tog $asa Meriem otvori o$i, a kad pogleda pred sebe, rairi ih jo ja$e. Kora$e! povi$e. Kora$e moj! Znala sam da 'e do'i. Ubij ga, Kora$e! Ubij! Djevojka se uspravi blistava oka, s teinom u grudima i potr$i prema Koraku da ga ohrabri. U

blizini je lealo Korakovo koplje koje bijae odbacio kad je napao majmuna. Djevojka ga ugleda i dohvati. Nije je prestraio prizor ove praiskonske bitke to se odigravala do njenih nogu, a i kad se sama borila s mujakom u toj napetosti i uzbu(enju nije bilo nimalo histerije. Bila je silno uznemirena, ali nekako hladno i posve bez straha. Njen se Korak bori s drugim Manganijem koji ju je ugrabio, no ona nije, kao to bi to u$inila svaka Mangani-enka, potraila sigurnost na nekoj visokoj grani i tu sa$ekala svretak borbe. Naprotiv, usmjeri vrh Korakova koplja u majmuna i zabode otricu duboko u srce divlje zvijeri. Koraku nije trebala njena pomo', jer je veliki mujak ve' bio uginuo od izljeva krvi iz pregriena grkljana, ali on ustane smijee'i se i oda priznanje svom pomaga$u. Kako je bila visoka i lijepa! Zar se iznenadno izmijenila za ovih nekoliko sati njegove odsutnosti ili je borba s majmunom u$inila da je sada vidi u sasvim drugom svjetlu? A moda je gledao Meriem drugim o$ima kad se odjednom zaprepastio i tako $udesno iznenadio. Nije znao koliko je vremena prolo od onog dana kad je naao tu malu djevoj$icu u selu njena oca, a jer je pojam vremena posve bezna$ajan u dungli, nije imao potrebe ni da izbroji sve te minule dane. No sada, kad ju je pogledao, otkrije da to nije vie ona mala djevoj$ica koju je opazio prvi put kako se igra s Geekom, ispod velikog stabla, tik uz ogradu od kolja. Mora da se mijenjala postepeno i veoma sporo kad sve do sada nije nita zapazio? A to ga je nagnalo da to otkrije ba sada i tako iznenada? Pogled mu ode'e s djevojke do tijela mrtvog mujaka, i tek onda mu sine, zbog $ega je izvren pokuaj otmice. Korak razroga$i o$i, a onda zamiri. Kroz uzani prorez sine mrnja kad pogleda tog besramnog gada do svojih nogu. A kad drugi put pogleda Meriemino lice, sav se zarumeni. Zaista, gledao ju je sasvim drugim o$ima, o$ima kojima mukarac promatra enu. Akut stie ba onog $asa kada je Meriem probola Korakova protivnika. Oduevljenje starog majmuna bijae beskrajno. Uko$enih nogu stade se zvjerski divlje epuriti oko tijela mrtvog protivnika. Po$e reati krive'i svoja golema, brbljava usta. Dlaka mu se nakostrijei. Ovog $asa nije ga se ticala ni Meriem ni Korak. Izgled i miris ovog golemog mujaka pokrene

i probudi neto u krajnjim vijugama njegovog malog mozga. ivotinjski bijes bijae vanjski izraz ove, tek iznikle, misli, dok je unutarnje raspoloenje bilo izvanredno radosno. Miris ogromnog mujaka i njegova golema, dlakava pojava probudie u Akutovom srcu $enju za stvorenjima vlastite vrste. Nije se, dakle, samo Korak preobrazio. A Meriem? Ona bijae ena, a pravo svih ena je da vole. Ona je uvijek voljela Koraka. Bijae joj kao odrasli brat. Ona se, dakle, jedina nije promijenila. Uvijek se osje'ala tako sretnom u drutvu svog Koraka. Uvijek ga je voljela kao to sestra voli krotkog brata i veoma se, veoma ponosila njime. U $itavoj dungli nije bilo stvora tako snanog, tako lijepog i hrabrog. Korak joj se priblii. U o$ima, koje srete, ogledalo se novo svjetlo, ali ga ona nije razumjela. Nije bila svjesna ni da su se toliko pribliili zrelosti, ni da se ita izmijenilo u njihovu ivotu pa, prema tome, ni to je trebao zna$iti izraz Korakovih o$iju. Meriem apnuo je, a glas mu zazvu$i muklo kad poloi preplanulu ruku na njeno golo rame. Meriem! On je iz nenada povu$e k sebi, zagleda se sa smijekom u njeno lice, zagrli je i poljubi. )ak ni sada nije razumjela. Nije ga odbila jer se ve' i prije ljubila. Bijae veoma lijepo i Meriem je to jako voljela. Mislila je da je to na$in na koji je Korak htio izraziti svoje zadovoljstvo to veliki majmun nije uspio pobje'i s njome. Ona je tako(er bila sretna pa savije ruku oko Korakova vrata i stade ga ljubiti. A onda, otkrivi lutku, zadjenutu za pas, uzme je ljube'i i nju kao to je malo prije ljubila Koraka. Korak joj htjede neto re'i. elio joj je re'i koliko je ljubi, ali ga ljubavni osje'aj posve srva, a rje$nik Manganija bijae ograni$en. Odjednom netko ga prekine. Bio je to Akut koji se iznenada oglasi muklim reanjem, ne tako glasnim kao onda kad se, daju'i si oduka, epirio pored mrtvog mujaka, u stvari ni u po tako glasnim, no timbar tog glasa djelovao je kao signal za sva $ula praumskih ivotinja pa i za Korakova. Bijae to zov i opomena. Korak podie pogled s predivne slike voljenog bi'a,

koje mu bijae tako blizu. Sva su mu $ula bila budna. Ui, nozdrve, sve je to budno pazilo. Netko dolazi. Korak se priblii Akutu. Meriem je bila iza njih. Sve troje stade ukopano, poput isklesanih kipova, pilje'i u lisnati labirint dungle. um, koji je pobudio njihovu panju, postade jo glasniji i najzad iz grmlja, nekoliko koraka od njih, ispade veliki majmun. Zvijer se zaustavi $im ih ugleda. Ogleda se i zarei u znak opomene, a tren kasnije oprezno se pomoli jo jedan mujak. Ovog su slijedili drugi majmuni, mujaci i enke s mladima. Kona$no se zaustave dvije gomile kosmatih $udovita i zablenu u nau trojku. Bilo je to pleme ubijenog majmunskog kralja. Akut progovori prvi. On pokae tijelo mrtvog mujaka. Korak, silni borac, ubio je vaeg kralja progovori ree'i. U cijeloj dungli nema ve'eg ratnika no to je Korak, Tarzanov sin. Sada je Korak kralj. Ima li koji mujak snaniji od Koraka? Bio je to izazov svim mujacima koji bi mogli osporiti Korakovo pravo na kraljevstvo. Majmuni su neko vrijeme kevtali i 'eretali me(u sobom. Naprijed polako istupi mladi mujak. Klate'i se na kratkim nogama sav se nakostrijei i stravi$no zarei. Bila je to ogromna zvijer u svoj svojoj iskonskoj snazi. Pripadala je onoj, gotovo izumrloj vrsti, koju su bijelci, vo(eni izjavama domorodaca, ve' tako dugo traili po nepristupa$nim praumama. )ak bi i sami domoroci rijetko vi(ali te goleme, kosmate, praiskonske stvorove. Korak odlu$i da do$eka $udovite. I on zarei. U duhu skuje plan. Poto je upravo dovrio teku borbu s jednim pripadnikom njegova plemena, pokuat 'e da se ne priblii suvie toj snanoj, neunitivoj ivotinji i da je izbjegne. Zgurivi se, odlu$i do$ekati navalu na koju, znao je iz iskustva, ne'e morati dugo $ekati. Njegov protivnik zastade tek toliko koliko bijae potrebno da izazove ohrabrenje gledalaca, a da Koraka smete kratkim prikazom svojih ranijih pobjeda i svog junatva. Saop'i to namjerava u$initi s tim jadnim Tarmanganijem, a zatim navali.

Brzinom ekspresnog vlaka, ispruenih aka i iroko razjapljenih $eljusti, on jurnu prema Koraku koji ga je o$ekivao. Korak se nije pomakao s mjesta sve dok se velike ruke ne spuste da ga zgrabe. Tada se sagne i, uzmaknuvi u stranu, raspali straan udarac ravno po zvjerinjoj njuci, a onda okrenuvi se brzo stade spreman povrh majmuna koji je pao. Zaprepateni antropoid pokua se osoviti. Pjena mu poprska strane $eljusti, a male se o$i zakrvave. Iz dubine grudi za$uje se krkljanje zgruane krvi, no nije se uspio podi'i na noge. Korak je stajao povrh njega i $ekao da istog $asa, kad se kosmati podbradak podigne do odgovaraju'e visine, obori majmuna ponovo na zemlju udarcem koji bi sruio vola. Zvijer je neprestano pokuavala da se podigne, ali bi ga mo'ni Tarmangani, koji je stajao povrh njega, ponovo oborio na zemlju. Mujak se opirao sve slabije i slabije. Krv mu pokropi lice i grudi. Crveni mlaz pote$e iz nosa i usta. Gomila, koja ga je u po$etku bodrila divlja$kim poklicima, sada mu se podrugivala i odobravala Tarmanganiju. Kagoda? izusti Korak poto jo jednom obori mujaka. Tvrdoglavi mujak pokua se jo jednom uspraviti, ali mu Korak zada strani udarac. I opet ga zapita: Kagoda? to je zna$ilo je li ti dosta? Za tren oka mujak ostane nepomi$an, a onda razbitih usta izusti jednu jedinu rije$: Kagoda! Ustani i po(i svom $oporu re$e Korak. Ne elim biti kraljem onih koji su me jednom otjerali. Po(i svojim putem, a ja 'u svojim. Ako se katkad sretnemo, moemo biti i prijatelji, ali zajedno ne'emo ivjeti. Jedan stari mujak pri(e polako Koraku. Ti si ubio naeg kralja re$e. Pobijedio si onog koji je htio postati kraljem. Mogao si ga ubiti da si htio. to bismo sada mogli u$initi za naeg kralja? Korak se okrene Akutu.

 To je va kralj re$e. No Akut se nije htio odvojiti od Koraka, ma koliko udio da ostane sa svojim plemenom. elio je da i Korak ostane. Mladi' je mislio na Meriem; gdje bi njoj bilo najbolje i najsigurnije. Ode li Akut s majmunima, ostat 'e samo on da je $uva i brani. S druge strane, ako se pridrue plemenu, nikad se ne bi osje'ao sigurnim kad bi odlazio u lov, a nju ostavio s njima, jer su strasti majmuna ponekad neura$unljive. A mogla bi se kod enki probuditi lu(a$ka mrnja prema toj njenoj, bijeloj djevojci, pa bi je ubile kad ne bude prisutan. Mi 'emo ivjeti u vaoj blizini re$e najzad. Kada promijenite svoje boravite i lovite, mi 'emo promijeniti nae. Tako 'emo Meriem i ja uvijek ostati blizu vas, ali ne'emo ivjeti me(u vama. Akut prigovori tome planu. On se nije elio rastati od Koraka. Isprva je odbijao da se rastane od svog $ovjekaprijatelja za volju druenja s vlastitim sojem, ali kad vidje kako posljednji $lan njegova plemena odlazi i nestaje u dungli, kad mu se pogled zaustavi na vitkoj prilici mlade enke mrtvog kralja, koja je pobjedniku svog gospodara upu'ivala zadivljene poglede, vie nije mogao zatomiti zov krvi. On se okrenu jo jednom, uputi oprotajni pogled svom ljubljenom Koraku i nestane u zamrenim spletovima praume slijede'i majmunicu. Kad je Korak, nakon svog posljednjeg plja$kakog pohoda, napustio domoroda$ko selo, krikovi njegove rtve, vritanje ena i djece podignu na noge sve ratnike iz ume i rijeke. Mukarci su se strano uzrujali i razbjesnjeli kad su saznali da je bijeli (avo ponovno uao u njihove domove, uplaio ene i pokrao strelice, nakit i hranu. Silna elja da iskale na njemu svoju mrnju i da se otarase opasnosti njegova prisustva u dungli, nadvladala je $ak i praznovjerni strah pred tim nadnaravnim stvorenjem, koje je polazilo u lov s majmunom. Stoga odmah nakon to su obojica napustila oplja$kano mjesto, krene $eta najbrih i najhrabrijih ratnika cijelog plemena u potjeru za Korakom i Akutom.

Mladi' i majmun sporo su odmicali ne mare'i nimalo za bilo kakvu potjeru. Toliko su ve' puta na sli$an na$in upali i otili nekanjeno da su obojica s prezirom gledali na domoroce. Na povratku poli su ravno uz vjetar. Zbog toga ih je mimoiao miris njihovih progonitelja, te su nastavili put ne slute'i da neumorni progonitelji, koji nita manje od njih nisu bili upu'eni u tajne umskog ivota, slijede njihove tragove onom $uvenom uporno'u divljaka. Malu $etu ratnika predvodio je poglavica Kovudoo, domorodac srednjih godina, $uven po svom iskustvu i hrabrosti. On je prvi spazio one koje su gonili satima, i to na posve misteriozni na$in, uglavnom pomo'u neobjanjive snage opaanja, slutnje i mirisa. Kovudoo i njegovi ljudi nabasae na Koraka, Akuta i Meriem nakon ubojstva majmunskog kralja. Glasovi bliske borbe doveli su ih kona$no ravno do njihova cilja. Pojava vitke, bijele djevojke toliko je zapanjila domoroda$kog poglavicu da se zablejio u ovo troje i zaustavio na tren svoje ratnike kojima je naredio da navale. Bio je ba onaj trenutak kad su se pojavili veliki majmuni. Domoroci su zastali u strahu te bili svjedoci cijelog razgovora, a zatim borbe izme(u Koraka i mladog mujaka. Onda su majmuni otili, a bijeli je mladi' s bijelom enom ostao sam u dungli. Jedan od Kovudoovih ljudi primaknu se poglavi$inom uhu. Gledaj! proap'e i pokae u neto to se klatilo pokraj djevojke. Kada smo ja i moj brat jo bili robovi u eikovu selu, moj brat je tu stvar na$inio za malu eikovu k'er. Ona se uvijek rado igrala s njom i prozvala je po mom bratu koji se zvao Geeka. Malo prije no to smo uspjeli pobje'i, do(e netko, obori eika i otme mu k'er. Ako je to ona, eik 'e ti dobro platiti ako mu je vrati. Korak jo jednom zagrli Meriem. Ljubav prostruji arko njegovim mladim ilama. Civilizacija mu se u$ini kao neka poluzaboravljena vizija, a London bi potisnut u prolost kao anti$ki Rim. Na svijetu nije bilo nikog drugog osim njih dvoje Korak-Ubija$ i Meriem, njegova enka. Ponovo je privu$e i obaspe njena eljna usta vrelim poljupcima. U taj $as za$ula

se iza njega lu(a$ka strka i ratni pokli$ divljaka. Gomila urli$u'i nasrne na njih. Korak se okrenu da prihvati borbu. Meriem stane uza nj sa svojim lakim kopljem. Kia otrih strijela obori se na njih. Jedna se zabode u Korakovo rame, druga u nogu, i on pade. Meriem ostane nepovrije(ena jer su je namjerno tedjeli. Tada jurnu da dokraj$e Koraka i otmu Meriem. Ali ba kada su se pribliili, iz suprotnog dijela dungle prispije Akut u pratnji golemih mujaka svog novog kraljevstva. Kad ugledae kakvo su zlodjelo po$inili, nasrnu ree'i i urli$u'i na domoroce. Kavudoo shvati svu opasnost borbe s tim $ovjekolikim majmunima pa $epa Meriem i zapovjedi da se povuku. Majmuni su ih gonili neko vrijeme. Prije no to su stigli pobje'i, jednog su strano izmlatili, a jednog i ubili. A ne bi ni proli tako lako da stanje ranjenog Koraka nije Akuta ja$e zabrinulo, nego sudbina djevojke koju je i onako smatrao, vie ili manje, uljezom i neopisivom smetnjom. Kad mu se Akut pribliio, Korak je leao bez svijesti i krvario. Akut mu iz mesa i$upa strijele, oblie rane, a onda prenese svog prijatelja na povisoku sjenicu koju je Korak na$inio za Meriem. Vie od toga ivotinja nije ni znala ni mogla poduzeti. Ostalo prepuste prirodi neka ga iscijeli ili usmrti. Korak, me(utim, nije umro. Danima je leao bespomo'no, u groznici, dok je Akut s majmunima lovio u blizini kako bi ga zatitio od ptica i zvijeri koje bi mogle dose'i njegovo povisoko sklonite. Akut bi mu povremeno donosio so$no vo'e kojim bi gasio e( i suzbijao groznicu. Malo-pomalo njegova snana tjelesna gra(a nadvladala je ubode koje su mu nanijele strijele. Rane su zacijeljele i vratila mu se stara snaga. Sve vrijeme koje je, poto se osvijestio, proveo lee'i na mekom krznu, kojim bijae obloeno gnijezdo njegove Meriem on je daleko vie propatio strahuju'i zbog Meriem negoli zbog svojih bolnih rana. Morao je ivjeti zbog nje. Zbog nje je morao oja$ati kako bi mogao opet po'i da je potrai. to su joj u$inili domoroci? Da li je iva ili je postala rtvom njihove strasti za mu$enjem i ljudskim mesom? Korak uzdrhta od uasa kad pomisli na sve one strane stvari, koje su mogle zadesiti djevojku, a koje je pretpostavljao na osnovu svog poznavanja obi$aja plemena

Kovudoo. Dani su se vukli zamaraju'i svojim dosadnim tokom dok se najzad nije toliko oporavio da je mogao, bez i$ije pomo'i, iza'i iz sjenice i spustiti se na zemlju. Sada se najzad mogao do mile volje najesti sirovog mesa, dok je prije sasvim ovisio o Akutovoj spretnosti i plemenitosti. S redovitom i jakom ishranom brzo mu se vra'ala stara snaga pa kona$no osjeti da se moe otputiti do sela.

visoka, bradata bijelca krenula su oprezno iz svog logora pokraj iroke rijeke u dunglu. Bili su to Carl Jenssen i Sven Malbihn. Njihov izgled se poneto izmijenio od onog doba, otprije godinu dana, kad su skupa sa svojim safarijem tako grdno prepali Akuta i Koraka koji je kod njih traio uto$ite. Svake bi godine dolazili u dunglu da trguju s domorocima ili ih plja$kaju, da love i postavljaju stupice ili pak da vode ostale bijelce kroz predio koji su tako dobro poznavali. Iskustvo sa eikom nagnalo ih je da djeluju na sigurnoj udaljenosti od njegovog podru$ja. Sada su se mnogo vie pribliili njegovu selu nego prolih godina, ali ipak bijahu sigurni da ih ne'e otkriti jer su se, prvo, kretali nenastanjenim predjelima dungle, a drugo, ljudi iz plemena Kovudoo bojali su se eika i mrzili ga, jer je, u me(uvremenu, iznenada napao i gotovo posve istrijebio njihovo pleme. Ove godine doli su da s pomo'u stupica hvataju ive primjerke ivotinja za neki evropski zooloki vrt i danas su se ba primicali klopki, koju su postavili da uhvate jednu vrst velikih babuna, koji su svuda uokolo ivjeli u $oporima. to su se vie primicali, postajali su sve oprezniji jer su se, po glasovima u blizini, uvjerili da su njihovi napori najzad okrunjeni uspjehom. Lave i vrisak na stotine babuna nisu zna$ili nita drugo, nego da je jedan od bezbrojnog mnotva postao rtva njihove klopke. Ovo dvoje postupala su naro$ito oprezno zbog ranijeg iskustva kojeg su stekli bave'i se tim pametnim ivotinjama,

Dva

nalik psima. Ne jedan postavlja$ stupica izgubio je ivot u borbi s razjarenim babunima koji, ponekad, ne bi nimalo oklijevali da smjesta napadnu, dok bi se drugom zgodom stotine razbjeale nakon jednog jedinog pucnja. Ranije su oba ve(ana uvijek vrebala nedaleko stupice jer se jedino tako moglo uhvatiti jake mujake u svojoj lakomislenosti oni bi sprije$ili slabijeg da se priblii eljenom mamcu a kad su se ve' jednom uhvatili u obi$nu, grubo ispletenu zamku koju bi postavili u najgu'e grane, mogli su uz pomo' ovih izvana razbiti svoj kavez i pobje'i. Ovog puta nai su se lovci opskrbili posebnim $eli$nim kavezom kojem nije mogla nauditi ni snaga ni lukavost babuna. Trebalo je, dakle, jo samo rastjerati $opor to se sjatio oko zarobljenika i sa$ekati momke koji bi ih uvijek slijedili kad bi ili prema stupici. )im su prili odre(enom cilju, zatekli su upravo ono to su o$ekivali. Veliki se mujak lu(a$ki borio s $eli$nim ipkama kaveza u koji se uhvatio. Uokolo uskomealo se nekoliko stotina babuna koji su mu pritekli u pomo', i svi su rikali, kevtali i lajali koliko ih je grlo nosilo. Ni ve(ani, ni babuni nisu primijetili prisustvo na po golog mladi'a koji se sakrio me(u li'em oblinjeg stabla. On je stigao ovamo istog $asa kada i Jenssen i Malbihn te veoma budno i znatieljno pratio svaki pokret babuna. Korakovi odnosi s babunima nisu nikada bili suvie prijateljski. Kad bi se povremeno susretali, on je nastojao da pro(e s mirom, no bijae to ona vrsta uzajamnog podnoenja i mira koji je spreman na sve. Kad je Akut prolazio mimo njih, oni bi ratoborno uko$ili noge i jedan na drugog zareali, dok je Korak samo neodre(eno iskesio zube i produio. Zbog toga ga ni sada nisu previe uznemiravale neprilike njihovog kralja. Potaknut znatieljom zastane na trenutak i ba tada njegovo otro oko zapazi iza grma neobi$nu boju odje'e dvaju ve(ana. Sada je ve' bio na oprezu. Tko su ti uljezi? to trae u umi Manganija? Korak se beumno doulja pred njih, do mjesta odakle 'e ih mo'i bolje vidjeti i njuiti i, tek to to u$ini, prepozna ih. Bila su to ona dvojica koja su prije godinu dana

pucali u nj. O$i mu zablistae. Osjeti kako mu se kosa od samog korijena nakostrijei. Po$e vrebati onom istom revno'u kojom pantera vreba prije no to sko$i na svoj plijen. Vidje kako se uspinju i vi$u pokuavaju'i da preplae i otjeraju babune koji su okruili kavez. Tada jedan od dvojice podie puku i opali u zaprepateni i bijesni $opor. Na$as Korak pomisli da su babuni spremni navaliti, ali nakon jo dva pucnja iz bijel$eve karabinke razbjee se po drve'u. Tada se oba Evropljana upute prema kavezu. Korak pomisli da su doli ubiti kralja. Nije ni najmanje mario za kralja, a za bijelce jo manje. Kralj ga nikada nije pokuao ubiti, a bijelci jesu. Kralj bijae stanovnik njegove ljubljene dungle, a ova dvojica bijelaca stranci. Svom privreno'u stane na stranu babuna protiv ljudi. Znao je jezik babuna jer bijae istovjetan jeziku velikih majmuna. Preko $istine ugleda $opor koji je reao i $ekao. Podiu'i glas, on im dovikne. Bijelci se trgoe na taj glas novog stvora pored sebe. Mislili su da je negdje, u blizini, jo jedan babun, no mada su pogledom pretraili sva stabla, nisu primijetili priliku, sakrivenu u li'u, koja je sada utjela. Korak jo jednom povi$e: Ja sam Veliki Ubija$. Ti ljudi su moji i vai neprijatelji. Pomo'i 'u vam da oslobodite svog kralja. Navalite na strance kad i ja pa 'emo ih zajedno otjerati i osloboditi vaeg kralja. Babuni mu odgovore u zboru: U$init 'emo, Kora$e, kako si rekao. Korak sune sa svog drveta i potr$i prema ve(anima, a istog se $asa i trista babuna povede za njegovim primjerom. Kad su Jenssen i Malbihn spazili $udesnu priliku polugolog bijelog ratnika, kako uperena koplja juri prema njima, podignu puke i opale u Koraka, ali od uzbu(enja promae, a trenutak kasnije ve' su babuni bili nad njima. Jedini na$in da se spase, bio je bijeg. Oni potr$e amo-tamo, pucaju'i u goleme ivotinje, koje su im bile za petama i pobjegnu u dunglu. Bili bi, vjerojatno, poginuli da nisu na sto jardi od kaveza susreli svoje ljude.

Kad su se bijelci dali u bijeg, Korak vie nije mario za njih, ve' se obratio zarobljenom babunu. Brava na vratima nadmaivala je misaone mogu'nosti babuna, ali je zato smjesta otkrila svoju tajnu ljudskoj inteligenciji Velikog Ubija$a. Trenutak kasnije kralj babuna izi(e na slobodu. Nije tratio vrijeme da zahvali Koraku, ali mladi $ovjek nije ni traio zahvalnost. Znao je, me(utim, da nikada nijedan babun ne'e zaboraviti njegovu uslugu, mada, u stvari, nije uop'e mario za to. Na to, to je u$inio, nagnala ga je naprosto elja da se osveti ovoj dvojici bijelaca. Uostalom, babuni mu nikad i ne bi mogli pomo'i. Oni su sada pojurili prema mjestu gdje su se njihovi momci borili s pratnjom ve(ana, a kad je galama i$ezla u daljini, Korak se okrene i uputi prema selu plemena Kovudoo. Putem sretne krdo slonova koje je zastalo na umskom proplanku. Drve'e se ovdje tako prorijedilo da Korak vie nije mogao napredovati preko grana, a tu je vrst putovanja najvie volio, i to ne samo zato to se tada nije morao gnjaviti s neprohodnim bunjem na tlu, ni zbog prostrana vidika koji je imao sa stabla, ve' bi tada s ponosom uivao u svojoj umskoj vjetini. O, kako bijae divno ljuljati se i prebacivati s grane na granu, iskuavati snagu i izdrljivost mii'a, pobrati zadivljuju'e plodove ove, s mukom ste$ene, vjetine kretanja. Korak je uivao u jezi strmoglavih vrhova praumskih kronji odakle se nesmetano, bez ikakve bojazni, mogao rugati golemim zvijerima to su se uvijek uljale u mraku i tmini pljesnivog tla. No ovdje, na tom irokom proplanku gdje je Tantor na'ulio goleme ui i pokretao amo-tamo svoju golemu trupinu, $ovjekmajmun prolazio je zemaljskom povrinom kao patuljak prema divovima. Veliki mujak podie surlu pa zatrubi muklo u znak opomene jer je osjetio pribliavanje nezvanog gosta. Kolutao je amo-tamo malim o$ima, ali je zato otrim njuhom i izvanrednim sluhom smjesta osjetio $ovjeka-majmuna. Krdo se uznemirilo jer je stari mujak nanjuio $ovjeka. Mir, Tantore pozva ga Korak. To sam ja, Korak Tarmangani. Mujak spusti surlu i krdo nastavi prekinuto odmaranje.

Korak pri(e nozi velikog mujaka. Gipka surla zanjie se prema njemu i dodirne njegovu preplanulu kou kao da je eli pomilovati, a kad mu se sasvim pribliio, Korak ga umiljato potapa po ple'ima. Ve' godinama prijateljevao je s Tantorom i njegovim krdom. Izme(u svih stanovnika dungle najvie je volio tog snanog debelokoca, tog najmiroljubivijeg, ali, istovremeno, i najstranijeg od svih. Plahe gazele nisu ga se bojale, ali ga je zato Numa, gospodar dungle, zaobilazio nadaleko. Korak se zaputi mla(im mujacima, slonicama i mladun$adi. Tu i tamo dodirnula bi ga poneka surla, a odjednom jedno ga vragolasto mladun$e zgrabi za noge i podigne. Gotovo u predve$erje toga dana Korak stie u selo plemena Kovudoo. Mnogi domoroci ispruili su se u hladovini pored svojih koliba u obliku stoca ili pod granama stabala koja su preostala unutar ograde. Ratnike se moglo susresti na svakom koraku. Ne bi bilo dobro da ba sada jedan osamljeni neprijatelj pretrauje selo. Korak odlu$i da sa$eka kad padne mrak. Po snazi bijae dorastao mnogim ratnicima, ali ovako, bez i$ije pomo'i ne bi mogao nadvladati cijelo pleme, $ak kad je u pitanju njegova ljubljena Meriem. Dok je $ekao, sakriven me(u granama i li'em oblinjeg stabla, njegovo otro oko neprestano je kruilo selom i ve' ga je dvaput obiao pogledom njue'i pri tom najraznovrsnije mirise koji su dopirali sad s ove, sad s one strane i mijeali se. Izme(u onih mnogobrojnih i tako specifi$nih mirisa domoroda$kog sela, osjetljive nozdrve $ovjeka-majmuna otkrie na kraju onaj tajnoviti vonj koji mu posvjedo$i da se tu nalazi ono to trai. U jednoj od tih koliba nalazila se Meriem. Ali u kojoj, nije mogao znati sve dok ih ne pretrai, stoga je $ekao, onom pasjom strpljivo'u grabeljive zvijeri, sve dok ne padne no'. Vatre domoroda$kih logora izgledale su u tami poput malih, blistavih to$kica ire'i svoje slabe zrake u titravim krugovima svjetlosti i odraavaju'i se u bljetavim obrisima golih tijela koja su polegla ili se zgurila kraj njih. Tada se Korak tiho spusti sa stabla, na kom se sakrio, i sko$i lako na zemlju s onu stranu ograde. Odlu$io je da 'e, sakrivaju'i se u sjene koliba, temeljito pretraiti selo. Neprestano je budno

napinjao sluh, vid i njuh ne bi li doku$io ma i najneznatniji nagovjetaj Merieminog prisustva. Morao je napredovati polako kako domoroda$ki psi, otra sluha, ne bi otkrili prisustvo stranca unutar kapije. Neki put bi im doao sasvim blizu Korak je to znao po tome to su neki od njih uznemireno zacviljeli. Kad se primakao stranjem dijelu kolibe to se smjestila nasred irokog seoskog druma, Korak ponovo jasno nanjui Meriemin miris. Nosa tijesno pripijena uza zid od trske, napeto i zadihano poput lova$kog psa Korak je poudno udisao miris iz unutranjosti kolibe, a kad ga njuh uvjeri da unutra lei Meriem, uputi se prema pro$elju kolibe, k ulazu. Zaobiavi je postrance, pri(e vratima i tu ugleda golemog domoroca, naoruanog dugim kopljem, kako se 'u'urio na ulazu u djevoj$in zatvor. Momak mu bijae okrenut le(ima. Na njegovu se tijelu odraavao sjaj vatre na kojoj se podalje, pored puta spremala ve$era. Bio je sam. Najblii od njegovih momaka sjedjeli su oko vatre nekih ezdeset ili osamdeset stopa ispred njega. Da bi uao u kolibu, Korak je morao ili u najve'oj tiini pri'i iz sredine ili pro'i neopaeno pored njega. U$ini li to prvo, postoji opasnost da izazove najvjerojatnije uzbunu me(u oblinjim ratnicima, a ovi 'e dignuti na nj sve raspoloive snage u selu; drugo je bilo prakti$ki neizvedivo. Da, za nas ili za me bilo bi to nemogu'e, no Korak nije bio poput mene ili vas. Razmak od dobrih dvadeset in$a dijelio je iroka ple'a domoroca od okvira ulaznih vrata. Bi li se Korak mogao provu'i iza divljeg ratnika, a da ga ne dodirne? Svjetlo, koje je padalo na blistavu ebanovinu crne puti straara, obasjalo je i svijetlu Korakovu kou. Da je ma tko iz mnotva onih dolje, pored puta, pogledao malo paljivije u tom pravcu, morao bi svakako zapaziti visoku, svjetloputu priliku koja se kretala, no Korak je ra$unao da su oni suvie zauzeti svojim $avrljanjem, koje im je odvuklo panju, te da su preblizu vatri koja ih spre$ava da vide dovoljno jasno to se zbiva podalje u tami, u onom dijelu sela gdje on djeluje. Priljubljen uza zid kolibe, a da nije proizveo ni najmanji um suhe, tr$ane oplate koji bi ga odao, Korak se sve vie i

vie pribliavao straaru. Sada se primakao njegovom ramenu i stao provla$iti kroz uzani prostor iza njega. Tik do svog koljena mogao je osjetiti vrelinu nagog tijela i $uti kako $ovjek die. Snebivao se kako to da se sve do sada to glupavo stvorenje nije uznemirilo. No momak je sjedio i nije mario za prisustvo stranog lica ba kao da ono nije ni postojalo. Korak je prevalio jedva neto vie od in$e, kad li zastane i ostane na trenutak nepomi$an. Ba kad mu se provla$io iza le(a, straar se isprui, otvori usta i iroko zijevne, a onda protegne ruke iznad glave. Korak se skameni. Jo jedan korak i bit 'e u kolibi. Straar spusti oruje i sav se opusti. Iza njega se nalazio okvir ulaznih vrata. I prije bi $esto naslonio na nj svoju snenu glavu pa se sada nagne unazad da bi uivao u zabranjenom zadovoljstvu drijemanja. Me(utim, umjesto okvira ulaznih vrata, njegova glava i ple'a dotaknu toplo meso ivih nogu. )eli$ni prsti stisnue grkljan brzinom misli i zaustave u grlu uzvik zaprepatenja koji gotovo bijae izletio iz usta. Straar se gr$evito naprezao da se uspravi, da se oslobodi stvorenja koje ga je $epalo i iskobelja iz njegovih ruku ali uzalud. Ostane nepokretan kao da ga je netko stisnuo $eli$nim klijetima. Nije mogao ni vikati. Oni strani prsti na njegovu vratu stezali su se sve ja$e i ja$e. O$i mu ispadnu iz duplja, a lice postane pepeljasto modro. Uskoro se jo jednom opusti, no to je ve' bio posljednji po$inak nakon kojeg se vie ne'e probuditi. Korak nasloni mrtvo tijelo na krilo vrata. Tako ostane sjediti u tami kao da je bio iv, a majmun-$ovjek se okrene i klizne u paklenu tamu kolibe. Meriem! proap'e. Kora$e! Kora$e moj! odazove se krik, sav prestravljen da ne uznemiri otima$e, krik priguen jecajem radosne dobrodolice. Mladi' klekne da presije$e uze koje su sapele djevoj$ine pesti i glenjeve. Tren kasnije podie je na noge i uhvati za ruke povede k izlazu. Vani je jezivi straar smrti bdio na svojoj

groznoj strai. ugavo domoroda$ko pseto cviljelo je i njukalo oko mrtva$evih nogu. Kad ugleda ovo dvoje na izlazu iz kolibe, ivotinja gadno zarei, a tren kasnije, poto nanjui bijelog stranca, zalaje sva uzrujana i smjesta privu$e panju ratnika kraj oblinje vatre. Ovi okrenu glave u tom pravcu. Bilo bi naprosto nemogu'e da ne opaze bijelu put bjegunaca. Korak hitro mugne u sjenu kolibe i povu$e Meriem za sobom, ali prekasno. Ono to su domoroci opazili, bijae dovoljno da pobudi sumnju i zato smjesta tuce ratnika potr$e da ispita to je na stvari. Lave psa, koji je bio Koraku za petama, ozna$i nepogreivo put potjeri. Mladi' htjede ubosti ivotinju dugim kopljem, ali promai jer je to divlje pseto, naviknuto da izbjegava udarce, predstavljalo najnesigurniji cilj. Vika i strka njegovih drugova uzbuni preostale domoroce i sada se cijelo seosko stanovnitvo sjatilo na ulicu da u$estvuje u potrazi. Prvo su pronali mrtvo straarevo tijelo, a ve' idu'eg trena jedan od najhrabrijih u(e u kolibu i otkrije da je zarobljenica nestala. To nenadano otkri'e ispuni ih uasom i bijesom, no kako nigdje nisu vidjeli neprijatelja, srdba nadvlada njihovu stravu, pa se oni na $elu, podbodeni s pozadine, rastr$ae oko kolibe odakle je dopirao lave ugava psa. Ovdje opaze osamljena bijela ratnika kako bjei s njihovom zarobljenicom, a kad u njem prepoznae po$initelja bezbrojnih zlodjela i prepada, navale divlja$ki na nj, uvjereni da su ga sada, najzad, satjerali u kripac. Kad uvidi da su otkriveni, Korak prebaci Meriem preko ramena i potr$i prema stablu koji 'e mu omogu'iti da iza(e iz sela. Teina djevojke sputavala ga je pri bijegu jer su je noge jedva nosile pa nije nimalo mogla pomo'i da bre napreduju. Dugo su joj $lanci bili sapeti $vrstim uzama koje su zaustavile tok krvi i djelimi$no joj paralizirale udove. Da se to nije dogodilo, oboje bi pobjeglo u tren oka jer meriem nije nimalo zaostajala u brzini za Korakom, a na drve'u se ba poput Koraka osje'ala kao kod ku'e. No s djevojkom na ramenu Korak nije mogao istovremeno i tr$ati i uspjeno se boriti. Jo nije prevalio ni pola puta do drveta, kad

li ga dostignu domoroda$ki psi, izazvani laveom svog druga te vikom i hukanjem gospodara, $epaju za noge i kona$no obore na zemlju. Kako pade, neka ivotinja nalik hijeni nasrne na nj i dok se s mukom borio da se uspravi, ve' su ga opkolili domoroci. Jedna grupa dohvati Meriem, svu izgrebanu, izderanu i svlada je jednim udarcem, ali za majmuna-$ovjeka trebalo je izmisliti mnogo svirepiji na$in mu$enja. Pritjenjen na tlu psima i ratnicima on se jo uvijek mu$io, ne bi li se kako uspravi. Raspalio je lijevo i desno po licima svojih ljudskih protivnika dok za pse vie uop'e nije mario. Naprosto bi zgrabio najupornijeg i jednim munjevitim pokretom ake zavrnuo mu iju. Zatim zgrabi i i$upa kvrgavu batinu kojom ga je htio raspaliti jedan Herkules, puti poput ebanovine, te su sada domoroci iskusili kakvom snagom raspolau ti okretni mii'i pod barunastom koom ovog $udesnog bijelog diva. On se oborio na njih silovito i estoko kao pobjenjeli slon. Jurio je amo-tamo obaraju'i one rijetke pojedince koji su nali toliko smjelosti da mu se suprotstave. Postane svima jasno da 'e, ne obore li ga kopljem, potu'i cijelo selo i ponovo osvojiti plijen. No lukavi Kovudoo nije dopustio da mu se tako lako otme blago koje je predstavljala ucjena za Meriem. Poto se uvjeri u neorganizirani na$in njihove navale koji je zavrio nizom pojedina$nih sukoba s bijelim ratnikom i omogu'io premo' neprijatelja, pozove sve plemenske starjeine da svojim tijelima na$ine neprobojni zid oko djevojke, a zatim zapovjedi dvojici, to su $uvali djevojku, da ne rade nita drugo ve' da odbijaju napadaje $ovjeka-majmuna. Korak bi ponovno juriao na tu ljudsku barikadu, na$i$kanu iljcima kopalja da bi ponovo bio odbijen i svaki put zadobio sve tee rane koje su ga sve ja$e iscrpljivale. Bio je obliven krvlju od glave do pete i najzad, kad je ve' posve oslabio od gubitka krvi, zaklju$i da sam vie ne moe pomo'i svojoj Meriem. Uskoro se ne$em dosjeti. Glasno povi$e djevojci. Ona se ve' osvijestila i mogla odgovoriti.

 Korak odlazi povi$e ali 'e se vratiti i oteti te. Korak 'e ponovo do'i po tebe. Do vi(enja! povi$e djevojka. Meriem 'e $ekati sve dok ne do(e. Munjevito poput bljeska Korak se okrene i, prije no to je itko pogodio njegovu namjeru ili ga pokuao sprije$iti, pojuri kroz selo i jednim jedinim skokom i$ezne u li'u golemog stabla koje mu bijae najkra'i put u selo i iz sela plemena Kovudoo. Za njim se osu kia kopalja u prazno. Iz mra$ne dungle odazove se jedino podrugljivi smijeh.

koju su ponovno svezali i pod jakom straom otpremili u kolibu samog Kovudooa, provede tu no' i idu'i dan o$ekuju'i svakog trena Korakov povratak. Nije nipoto sumnjala da 'e se vratiti, tavie, da 'e je osloboditi ropstva. Nije bilo toga to njen Korak ne bi mogao u$initi. Za nju on je predstavljao utjelovljenje svega najljepeg, najja$eg i najboljeg to je poznavala u ivotu divljine. Ona je uzvisivala njegovu snagu, oboavala onu njenu obzirnost koja se o$itovala u svim njegovim postupcima prema njoj. Nitko za nju, otkad pamti, nije pokazivao toliko ljubavi i njenosti kao on, koji se svakodnevno rtvovao da njoj bude bolje. U borbi za opstanak, na koji ga je svakodnevno silio ivot u tajnovitoj dungli, ve' je odavno zaboravio ve'inu njenih navika iz svoga ranijeg djetinjstva. Bio je se divlji i krvolo$an, no njean i umiljat. Ni njegovi prijatelji iz toga divljeg svijeta nisu traili njenih znakova panje. Bili su sasvim zadovoljni, ako bi s njima lovio, i borio se za njih. Ako bi zareao i ratoborno iskesio o$njake kad bi se ogrijeili o njegovo neosporno pravo na ulov ili plijen, ne bi se na nj naljutili, ve' su, naprotiv, veoma cijenili njegovu sposobnost i umjenost, njegovu snagu kojom je ne samo uspio ubiti ve' i sa$uvati svoj plijen. No prema Meriem on se uvijek odnosio najhumanije. Ubijao bi i lovio uglavnom zbog nje. Uvijek bi poloio plodove svog truda do Merieminih nogu. Zgurio bi se pokraj svog plijena i zlokobno zareao na svakog tko bi se usudio da njuka preblizu, ali ne zbog sebe, ve' zbog Meriem. Kada bi nastupili hladni, tamni, kioviti dani ili pak e( uslijed u$estalih sua, brinuo bi se jedino kako da olaka ivot Meriem, kako da njoj

Meriem,

bude toplo, da utai e(, a tek zatim mislio bi na vlastite prohtjeve. Najmeka krzna padala su tako lijepo niz ramena njegove draesne Meriem. Trave najsla(eg mirisa kitile su njeno prebivalite, a njena sjenica obloena krznom, bila je najmeki leaj u $itavoj dungli. Nije, dakle, $udo da je Meriem voljela svog Koraka. No, voljela ga je tako, kako mala sestra voli svog odraslog brata koji je s njome veoma paljiv. Jo i sada nije znala nita o ljubavi izme(u odrasle ene i mukarca. Dok je sada tako leala, sanjarila je o njemu i o svemu to je za nju zna$io. Usporedila ga je sa eikom, svojim ocem, i zadrhti ve' pri samoj pomisli na tog svirepog, sjedokosog $ovjeka. )ak ni ovi divljaci nisu postupali s njome tako surovo kao on. Poto nije razumjela njihov jezik nije razumjela zato je dre zarobljenom. Znala je da su neki ljudi i ljudoderi pa je o$ekivala da 'e je pojesti, no ve' je provela s njima izvjesno vrijeme, a nisu joj u$inili nita naao. Nije znala da su ve' poslali glasnika u udaljeno eikovo selo da se cjenka za visinu ucjene. Ali ni ona, ni sam Kovudoo nisu saznali, da glasnik nikada nije stigao do odre(ena cilja, ve' upao u safari ve(ana Jenssena i Malbihna i tu, brbljaju'i sad s jednim sad s drugim domorocem, otkrio crnim slugama razlog svoga puta. Ovi su to opet smjesta izbrbljali svojim gospodarima, a kad je glasnik napustio njihov logor, nije jo ni i$eznuo s vidika, kadli se prolomi pucanj, i on se s metkom u le(ima otkotrlja u grmlje. Nakon nekog vremena Malbihn se doklati u logor i tu stade objanjavati svojim crncima kako je bio pucao u lijepog jelena, ali je promaio. ve(ani su, naime, znali da ih njihovi ljudi mrze te bi ovaj otvoreni neprijateljski $in protiv Kovudooa brzo, prvom prilikom, dojavili poglavici. A poto nisu bili dovoljno jaki na oruju, ni sigurni u odanost pratnje, nisu smjeli izazvati negodovanje prepredenog poglavice. Nakon te epizode slijedio je sukob s babunima i onim $udesnim bijelim divljakom koji se urotio s ivotinjama protiv ljudi. Zahvaljuju'i samo izvanrednom manevriranju i premo'i svojih ljudi, koji su im pritekli u pomo', ve(ani su uspjeli

odbiti nalet podivljalih majmuna. Jo satima nakon toga njihov su logor neprestano opsjedale stotine tih vritavih i lajavih (avola. S pukom u ruci ve(ani su odbili mnogobrojne divlja$ke napade kojima je nedostajalo samo uspjeno vodstvo pa da ostvare potpunu pobjedu, toliko su bili opasni. Jo dugo i dugo pri$injalo im se da vide u umi, me(u babunima, glatko tijelo divljeg $ovjeka-majmuna, a i sama pomisao, da bi on mogao ponovo povesti babune na njih, strano bi ih uznemirila. Dali bi ne znam to da su ga mogli ubiti, jer su ga smatrali krivim za gubitak ivotinje koje su trebali poslati u zoo, kao i za mrnju babuna prema njima. Taj momak mora da je onaj isti u kojeg smo pucali prije nekoliko godina re$e Malbihn. Tada je bio u drutvu gorile. Jesi li ga, Carlo, dobro pogledao? Jesam odvrati Jenssen. Nije bio udaljen ni pet koraka kad sam opalio u nj. Djelovao je poput inteligantnog Evropljanina, jo momka. U njegovoj pojavi i izrazu nije bilo ni$ega suludog ni izopa$enog to se $esto doga(a u slu$aju kada, naime, neki lu(ak pobjegne u umu, te ive'i u ne$isto'i i posve go bude od okolnih seljaka prozvan divljim $ovjekom. Ne, taj dje$ak ne spada u tu vrstu i stoga ga se treba jo vie bojati. Volio bih da mogu opet opaliti u nj, ali se nadam da ne'e do'i. Ako pak odlu$i da nas ikada napadne, loe 'emo pro'i, ne uspijemo li ga uhvatiti $im se pojavi. No bijeli div nije se pojavio ponovno ni poveo na njih $opor bubuna, a najzad su bijesne ivotinje nestale u dungli i ostavile prestraeni safari u miru. Idu'eg dana ve(ani prispjee do sela plemena Kovudoo i $vrsto odlu$e da se domognu bijele djevojke, koja je po pri$anju Kovudoovog tekli'a zarobljena u poglavi$inoj kolibi. Kako 'e to izvesti, jo ni sami nisu znali. Sila nije uop'e dolazila u obzir, mada se oni ne bi nimalo ustru$avali da su je mogli upotrijebiti. Prijanjih godina zaveli su strahovladu na ogromnom podru$ju, name'u'i danak i plja$kaju'i silom, gdje nije ilo milom i pregovorima. No sada su se nali u tako gadnom kripcu, du su jedva dvaput godinje mogli pokazati

pravo lice, i to samo ako bi dospjeli u neko zaba$eno i izolirano selo malobrojnih i plaljivih domorodaca. Ali Kovudoo nije bio jedan od tih, i mada je njegovo selo bilo zaba$eno i veoma udaljeno od gusto naseljenih sjevernih predjela, njegova je snaga leala u tome to je podravao priznatu vrhovnu vlast, te je preko tanke niti okolnih sela bio u vezi s divljim vladarima sjevera. Navu'i na se njegovu mrnju, zna$ilo bi samounitenje, a zna$ilo bi i to da vie nikad ne bi mogli dospjeti u civilizaciju preko sjevera. Zapadno, to$no na njihovom putu, lealo je eikovo selo kamo nisu smjeli. Stoga su se oba ve(anina pribliila selu plemena Kovudoo prepredeno i dvoli$no, s prijateljskim rije$ima na jeziku. Skovali su dobar plan. Ni jednom rije$ju nisu spomenuli bijelu zarobljenicu. Vladali su se kao da uop'e nemaju pojma da Kovudoo posjeduje nekakva bijelog zato$enika. Izmijenie darove sa starim poglavicom cjenkaju'i se s njegovim poslanicima o vrijednosti onoga to su dobili i dali, kakav je ve' bio obi$aj kad ne postoje neki skriveniji motivi. Svaka neopravdana velikodunost mogla bi izazvati sumnju. U toku pregovora nastavili su ogovarati sela kroz koja su prolazili, dobivaju'i u zamjenu novosti koje je znao Kovudoo. Razgovor je bio dug i dosadan kao to su Evropljanima uop'e bili dosadni svi ovi domoroda$ki ceremonijali. Kovudoo nije ni spomenuo svoju zato$enicu, a iz obilnih ponuda i darova vo(e su mogle zaklju$iti, da se eli to prije rijeiti svojih gostiju. Malbihn sasvim slu$ajno, kao uzgred u razgovoru, spomene vijest da je eik mrtav. Kovudoo se zainteresira i zaprepasti. Niste to znali? zapita Malbihn. )udno, zar ne? Dogodilo se prolog mjeseca. Pao je s konja koji je naletio na neku jamu. Konj je pao na njega. Kad su stigli njegovi ljudi, eik je ve' bio mrtav. Kovudoo zaklima glavom. Bio je veoma razo$aran. Ako nema eika, nema ni otkupnine za bijelu djevojku. Sada je ona bez vrijednosti, posve beskorisna ako ne poslui za sve$anost ili kao enka. Posljednja ga misao podbode. Pljune na malog kukca to je prolazio pred njim u praini. Pogleda paljivo

Malbihna. Ba su $udni ti bijelci. Putuju tako daleko od svojih sela, a bez ena. Ipak, znao je da vole ene, ali koliko? to pitanje uznemiri Kovudooa. Znam za jednu bijelu djevojku re$e neo$ekivano. Ako je elite kupiti, nije skupa. Malbihn slee ramenima. Imamo dosta neprilika, Kovudoo re$e i ovako, bez neke stare hijene, a kamoli da jo platimo za nju i Malbihn podrugljivo pucne prstima. Da, ali ona je mlada doda Kovudoo i izgleda dobro. ve(ani se nasmiju. Nema u dungli bijele ene, dragi Kovudoo, koja bi dobro izgledala re$e Jenssen. Stidi se to zbija alu sa starim prijateljem. Kovudoo sko$i na noge. Do(ite povi$e pokazat 'u vam da je ba takva kako rekoh. Malbihn i Jenssen krenu za njim i tog trena pogledaju jedan drugog, a Malbihn objeenja$ki namigne. Zajedno po(u s Kovudoom prema njegovoj kolibi. U mra$noj unutranjosti nazirala se enska prilika koja je leala vezana na prostirci za spavanje. Malbihn joj uputi jedan jedini pogled. Mora da je stara, Kovudoo, tisu'u godina re$e na izlasku iz kolibe. Ona je mlada! povi$e divljak. Ovdje je mrak. Niste dobro vidjeli. Sa$ekajte, izvest 'u je van, na svjetlo i on zapovjedi dvojici straara, koji su $uvali djevojku, da razrijee spone s njenih glenjeva i izvedu je napolje da je vide. Malbihn i Jenssen nisu pokazivali nimalo elje, mada su naprosto izgarali od nje no ne toliko da je vide, koliko da je posjeduju. Nije im bilo stalo nalikuje li njeno lice malom majmunu ili ima trbuast stas poput samog Kovudooa. Jedino to su htjeli saznati bilo je to, da li je ovo ona ista djevojka koja je oteta eiku prije nekoliko godina. Mislili su da 'e je prepoznati, naravno, ako je ona ista, jer su jedino na osnovu svjedo$anstva gasnika, kojeg je Kovudoo poslao eiku, znali da to bijae ona ista koju su jednom pokuali ugrabiti.

Kad su Meriem izveli iz mra$ne unutranjosti kolibe, oba bijelca bace letimi$an pogled bez i najmanjeg interesa. Malhilm jedva prigui uzvik $u(enja. Skoro mu se oteo uzdah pred tolikom djevoj$inom ljepotom, no smjesta se pribere i okrene Kovudoou. U redu! re$e starom poglavici. Onda, zar nije mlada i lijepa? zapita Kovudoo. Stara nije odvrati Malbihn ali bi nam svejedno bila teret. Nismo doli $ak sa sjevera zbog ena kad ih tamo ima vie no to nam treba. Meriem zastade i pogleda ravno u bijelce. Nije nita o$ekivala od njih. Oni su za nju bili neprijatelji kao i domoroci. Sve je mrzila i bojala ih se. Malbihn joj progovori arapski: Mi smo prijatelji re$e. Biste li eljeli da vas odvedemo odavde? Lagano, nejasno, kao iz neke velike daljine po$e se prisje'ati jezika koji joj nekada bijae tako blizak. eljela bih biti slobodna re$e i da se vratim Koraku. Htjeli biste po'i s nama? ustrajno 'e Malbihn. Ne odvrati Meriem. Malbihn se obrati Kovudoou: Ona ne eli po'i s nama. Ali vi ste mukarci odgovori poglavica. Zar je ne'ete odvesti silom? To bi nam jo samo nagomilalo neprilike odvrati ve(anin. Ne, Kovudoo, ne trebamo je; no ako je se ba eli rijeiti, odvest 'emo je iz prijateljstva prema tebi. Kovudoo osjeti da je trgovina uspostavljena. Oni je ipak ho'e. Tada otpo$ne cjenkanje i na kraju Meriem prije(e iz ruku poglavice u ruke ve(ana za svega est jardi ameri$kog votanog platna, tri prazna bakrena fieka i jedan sjajni novi $eli$ni no iz New Jerseya. I svi su, osim Meriem, bili vie no zadovoljni ovom trgovinom. Kovudoo je postavio samo jedan uvjet: da Evropljani

najkasnije sutra ujutro napuste njegovo selo i odvedu djevojku sa sobom. Sada, kada je kupoprodaja izvrena, on nije oklijevao i da objasni razloge svog zahtjeva. Ispri$a im sve o pokuaju djevoj$ina divljeg druga da je poto-poto oslobodi i savjetova im da je, ele li je zadrati za sebe, $im prije odvedu iz ove zemlje. Meriem su ponovo svezali i sproveli pod jakom straom, ali ovaj put u ator ve(ana. Malbihn ponovo porazgovori s njome, pokuavaju'i je nagovoriti da ih dobrovoljno prati. Kaza joj da 'e je vratiti u njezino rodno selo, no, kad sazna da bi ona radije umrla, nego da se mora vratiti starom eiku, uvjeri je da je ne'e odvesti tamo i da, u stvari, nisu imali namjere da to urade. U toku razgovora Malbihn se nasla(ivao prekrasnim crtama lica i ljepotom stasa. Odonda, od onog davnog dana kad ju je prvi put ugledao u eikovu selu, sazrela je i porasla do visoke, stasite i vitke djevojke. Godinama je predstavljala za nj basnoslovnu nagradu. U njegovim mislima zna$ila je utjelovljenje sveg onog zadovoljstva i raskonog ivota koje se moe posti'i mnotvom franaka. No, dok je sada stajala pred njim, puna ivota i draesti, obe'avala je jo i druge zamamne, $arobne slasti. On joj se prima$e i dohvati rukom. Djevojka ustukne, a kad je uhvati i pokua poljubiti, ona ga snano udari po ustima. Ba tada u ator u(e Jenssen. Sven Malbihn ispusti djevojku i okrene se prema svom drugu. Lice mu pocrveni od priguene strasti. Opet ti vrag ne da mira? zarei Jenssen. eli li posve upropastiti nau nagradu? Budemo li je gnjavili, ne samo da ne'emo dobiti ni sua, nego 'e nas jo, na svu muku, strpati u zatvor. Smatrao sam te, Malbihne, ozbiljnijim. Nisam ja praumski $ovjek zarei Malbihn. Bilo bi bolje da jesi odvrati Jenssen barem dok je ne otpremimo na sigurno mjesto i pokupimo to nam pripada. Grom i pakao! krikne Malbihn. Kakve koristi od toga. Oni 'e biti sretni da su je dobili natrag, a kad je, nakon izvjesnog vremena, vratimo i za nju 'e biti bolje da dri jezik za zubima. Zato, dakle, ne?

 Zato to ja kaem ne zarei ponovo Jenssen. Ja ti, Svene, uvijek putam na volju, ali u ovome ja zapovijedam jer imam pravo, a ti nema. Uostalom to znamo obojica. Otkuda si sada, odjednom, tako prokleto $astan! dreknu Mulbihn. Misli li moda da sam zaboravio onu kr$marevu k'er i malu Cellelu ili onu crnkinju kod... Zavei! zarok'e Jenssen zna kao i ja da se ovdje ne radi ni o kakvoj $asti. Ne elim se posva(ati s tobom, ali tako mi boga, Svene, ne $ini toj djevojci nita naao jer 'u te ubiti samo da to sprije$im. Dosta sam propatio za tih devet ili deset godina, robovao i bio gotovo $etrdeset puta ubijen, da bi postigao ba tu stvar. I sada, kad nas je kona$no posluila sre'a, ne'u dopustiti da mi se otmu plodovi moga napora, i to samo zato to si ti vie zvijer nego $ovjek. Jo jednom te opominjem, Svene! i on izvu$e revolver to mu je visio u koricama o boku. Malbihn uputi svom prijatelju zao pogled, slee ramenima i napusti ator. Jenssen se obrati Meriem. Bude li vas ponovo gnjavio, zovite me re$e. Bit 'u uvijek u blizini. Djevojka nije razumjela razgovor koji su vodili njeni gospodari jer su govorili vedski, ali shvati to joj je malo$as kazao arapski i na osnovu toga dosjeti se zbog $ega su se njih dvoje pograbilo. Izraz njihovih lica, pokreti i na$in na koji se na kraju Janssen maio revolvera, prije no to je Malbihn napustio ator, uvjerljivo su govorili o ozbiljnosti njihova sukoba. Sada ga zamoli nadaju'i se u svojoj nevinoj neiskusnosti da 'e u njemu na'i prijatelja i pobuditi saaljenje da je pusti na slobodu kako bi se vratila u dunglu svome Koraku. No, tu je zadesi novo razo$aranje. )ovjek joj se grubo nasmije i odgovori da 'e, bude li pokuala pobje'i, biti kanjena upravo onim od $ega ju je malo prije spasio. Svu no' je leala oslukuju'i ne'e li se odnekud javiti Korakov zov. Sve ivo u dungli pokrenulo se u tami. K njenom osjetljivom sluhu dopirali su zvukovi, koje nitko iv u logoru nije $uo, a te je zvukove umjela objasniti kao to bismo i mi

govor prijatelja, no ni jedan nije odavao Korakovo prisustvo. Ona je ipak znala da 'e do'i. Nita osim smrti ne bi Koraka moglo sprije$iti da do(e po nju. to ga to samo zaustavlja? I kad ponovo svane, a da no' nije pritekla Koraku u pomo', vjera i privrenost nae Meriem bile su jo uvijek nepokolebane. Naprotiv, postade zabrinuta, nije li se njenom prijatelju neto dogodilo. Nije naprosto mogla vjerovati da bi se njenom divnom Koraku, koji je i danju sretno prolazio kroz sve uase dungle, desio neki nesretni slu$aj. Ipak jutro osvanu. Ljudi pojedu doru$ak, obore logor i jadan safari dvojice ve(ana zaputi se prema sjeveru. Nije bilo nikakvog izgleda za oslobo(enje koje je djevojka svakog $asa o$ekivala. Putovali su cio dan, sutradan i prekosutra, a da se Korak ni na$as nije ukazao maloj djevojci koja je tako strpljivo $ekala hodaju'i tiho i dostojanstveno pokraj svojih podlih otmi$ara. Malbihn ostade namrten i ljutit. Na Jenssenova prijateljska nagovaranja odvra'ao bi kratko i osorno. S Meriem nije govorio, ali ona je opazila kako ju je nekoliko puta pogledao poudno stisnutih o$iju. Od tog pogleda podi(e je jeza. Stisne gr$evito Geeku na grudi i dvostruko poali za noem koji su joj uzeli jo kad ju je ugrabio Kovudoo. Kona$no $etvrtog dana Meriem je izgubila svaku nadu. Bila je uvjerena da se Koraku neto moralo dogoditi. Sada vie ne'e do'i i ti 'e je ljudi odvesti daleko odavde. Moda 'e je uskoro i ubiti. Vie nikada ne'e vidjeti Koraka. Toga dana ve(ani zastanu da se odmore, jer su brzo napredovali, a ljudi su bili umorni. Malbihn i Jenssen napuste logor i odu u lov, svaki u svom pravcu. Pro(e cio sat od njihova odlaska, kadli se razmaknu vrata na Merieminu atoru, i u(e Malbihn. Lice mu je poprimilo zvjerski izraz.

je pratila pribliavanje mukarca razroga$enih o$iju, uko$ena od uasa kao da ju je hipnotizirao pogled goleme zmije. Ruke su joj bile slobodne, jer su je ve(ani vezali duga$kim starinskim lancem za robove, koji je jednim krajem bio pri$vr'en o eljeznu ogrlicu to se zatvarala oko njena vrata, a drugi za stup, duboko zaboden u zemlju. Polako, in$u po in$u Meriem je odmicala u suprotni kraj atora. Malbihn je iao za njom. Ispruio je ruke, a prste rairio poput pandi da je dohvati. Usta mu bijahu otvorena. Drhtao je poudno. Djevojka se dosjeti Jenssenova savjeta da ga pozove, bude li je Malbihn ponovo zlostavljao. No Jenssen je poao u dunglu da lovi. Malbihn je odabrao dobar $as. Ipak povi$e glasno, prodorno, jednom, drugi i tre'i put prije no to Malbihn pritr$i i surovo joj prstima zatvori usta. Borila se zubima i noktima kao to bi se borila svaka enka dungle. Nije bila laki plijen. U tom vitkom, mladom tijelu, ispod tih mekih oblina i fine, svjee koe po$ivale su miice mlade lavice. No ni Malbihn nije bio mlitavac. I karakter i ponaanje bijahu mu ivotinjski, a njegova snaga nije varala. Bijae divovske gra(e i divovske snage. Polako svlada i obori djevojku na zemlju, udaraju'i je po licu kad bi ga ranila zubima ili noktima. Meriem bi mu vra'ala udarce, ali je sve vie slabila jer su joj njegovi prsti stezali grlo. U dungli Jenssen je oborio dva jelena. Dok je lovio, nije se suvie udaljio, a nije to ni namjeravao. Sumnjao je u Malbihna. )injenica, da je njegov drug odbio po'i s njime i otiao sam u lov u suprotnom pravcu, ne bi ga u normalnim prilikama ispunila mra$nim slutnjama, no Jenssen je dobro

Djevojka

poznavao Malbihna te se, poto je osigurao lovinu, smjesta uputio natrag u logor, dok su momci ponijeli plijen. Negdje u povratku na po puta dopre mu do uiju slabi krik koji je dolazio iz logora. Zastane da osluhne. Jo se dvaput ponovi, a onda zavlada tiina. Promrsivi psovku, Jenssen pojuri naprijed. Poelio je da ne stigne prekasno. Zacijelo onaj glupavi Malbihn i ovom prilikom eli riskirati sre'u. Na suprotnoj strani, jo dalje od logora no to bijae Jenssen, jo je netko $uo Meriemine krikove. Stranac, lovac s grupom vjetih, crnih ratnika nije ba vjerovao da bi tu, osim njega moglo biti jo i drugih bijelaca. I on na$as napeto osluhne. Vie nije bilo sumnje da je to krik neke ene u nevolji pa i on potr$i u smjeru odakle je dolazio. Kako je bio na ve'oj udaljenosti od Jenssena, ovaj prvi stigne pred ator. Prizor, koji je zatekao, nije pobudio saaljenje u njegovom tvrdom srcu ve' samo mrnju prema podlom drugu. Meriem se jo uvijek opirala, a Malbihn ju je neprestano udarao. Jenssen gadno opsuje nekadanjeg prijatelja i nahrupi u ator. Malbihn zastane, ispusti svoju rtvu, spreman da do$eka bijesni Jenssenov napad. Trgne revolver s boka. S druge strane, Jenssen predusretne taj munjeviti napad i gotovo istog $asa izvu$e svoj. Oba $ovjeka opale istovremeno. Jenssen zakora$i prema Malbihnu, ali se zaustavi. Revolver mu ispadne iz klonule ruke i on pijano zatetura. Malbihn nesmetano opali jo dva metka sasvim izbliza u tijelo svog prijatelja. Meriem, koja je sve to promatrala silno uzrujana i prestravljena, zapanji se kad opazi kako se ilavo odupire smrtno pogo(eni $ovjek. O$i mu se sklopie, glava klone na grudi, a ruke mlohavo objese. Jo uvijek je stajao mada je ve' grozno teturao, sve dok i tre'i hitac ne pogodi njegovo tijelo i on se skljoka ni$ice. Malbihn pri(e i psuju'i udari ga zlobno nogom. Zatim ponovo po(e prema Meriem i pograbi je. Istog se trena tiho razmaknu atorska krila i visoki bijelac zastane na ulazu. Ni Meriem ni Malbihn nisu vidjeli stranca. Ovaj posljednji bio mu je okrenut le(ima, a preko njegova tijela Meriem nije mogla vidjeti stranca. On se zaputi kroz ator i prekora$i Jenssenovo tijelo. Malbihnu bude smjesta jasno da nakon ovog drugog prekida vie ne'e mo'i ostvariti svoju

namjeru, jer mu se teka ruka ve' spustila na rame. Okrene lice k tom odlu$nom strancu, visokom, crnokosom, i sivookom neznancu koji je nosio khaki-odje'u i $vrsti ljem. Malbihn se ponovo mai revolvera, ali je druga ruka pretekla njegovu i izbila mu oruje koje padne na pod, sasvim u stranu gdje ga nije mogao dohvatiti. to se to doga(a? zapita stranac Meriem jezikom koji nije razumjela. Ona zaklima glavom i progovori arapski. Smjesta $ovjek promijeni govor i zapita je na tom jeziku. Ti su me ljudi oteli od Koraka objasni djevojka. Ovaj prvi me je zlostavljao, a drugi, kojeg je upravo ubio, pokuuo ga je sprije$iti. Obojica su bili zlotvori, ali ovaj je gori. Da je tu moj Korak, on bi ga ubio. Pretpostavljam da ste i vi kao i oni, pa ovoga zato ne'ete ubiti. Stranac se nasmije. Zasluio je smrt re$e. U to nitko ne sumnja. Jednom 'u ga ve' ubiti, ali ne sada. Pobrinut 'u se, me(utim, da vas vie nikad ne zlostavlja. Stegao je Malbihna tako snano da se ovaj nije mogao osloboditi ma koliko nastojao, a drao ga je lako kao da je Malbihn malo dijete, iako Malbihn bijae golemi $ovjek i veoma mii'av. ve(anin po$e bijesnjeti i psovati. On zamahne prema $ovjeku koji ga je stezao, ali mu ovaj izvrne ruku. Tada stranac povi$e svojim momcima da do(u i ubiju ve(ana. Odazove mu se tuce stranih crnaca koji u(u u ator. Bijahu to tako(er snani ljudi, krepke gra(e, ni po $emu nalik onoj bijednoj rulji koja je pratila ve(ane. Dosta gluposti re$e stranac Malbihnu. Zasluili ste smrt, ali ja nisam zakon. Sad znam tko ste. I prije sam ve' $uo o vama. Vi i va prijatelj na zlu ste glasu. Ne elimo vas vidjeti u naoj zemlji. Ovoga puta pustit 'u vas da odete, no vratite li se opet, sudit 'u vam vlastitim rukama, jeste li razumjeli? Malbihn je bjesnio i prijetio, a na kraju mu dobaci najpogrdnije rije$i. Zato ga ovaj tako stegne i prodrma da je samo kripao zubima. Svi koji su to upoznali, govorili su da je najbolnija kazna to bi je zadao muarac koji bi ga i najmanje uvrijedio, bio upravo taj dobar, starinski stisak. Ba takav

stisak iskusio je i Malbihn. Tornjajte se sada re$e stranac a idu'i put upamtit 'ete tko sam i on apne ve(aninu u uho svoje ime, koje je na toga nitkova djelovalo snanije no ma kakve batine, pa ga gurne tako da je smjesta odletio kroz ator napolje i ispruio se na ledini. A sada re$e obrativi se Meriem tko posjeduje klju$ od te sprave oko vaeg vrata? Djevojka pokaza Jenssenovo tijelo. On ga je uvijek nosio re$e. Neznanac pretrai mrtva$evu odje'u i na(e klju$. Nakon jednog trena Meriem bijae slobodna. Ho'ete li me pustiti da se vratim Koraku? upita. Nastojat 'u da se vratite svojim ljudima odvrati. Tko su oni i gdje je njihovo selo? On je zapanjeno promatrao njenu neobi$nu, primitivnu odje'u. Po govoru bijae o$ito arapska djevojka, ali jo nikad nije vidio nijednu odjevenu na taj na$in. Tko su vai ljudi? Tko je taj Korak? upita je ponovo. Korak? Korak je majmun. Ja nikog drugog nemam. Korak i ja ivimo sami u dungli otkad je A'ht postao kralj majmuna i otiao. Ona bi uvijek tako izgovarala Akutovo ime jer joj je tako zvu$alo od prvog dana kada je pola s Korakom i majmunom. Korak je mogao postati kraljem, ali nije htio. U stran$evim o$ima ogledala se nedoumica. Sada paljivije pogleda djevojku. Tako dakle, Korak je majmun re$e. A kakva ste vi onda zvijer? Ja sam Meriem. I ja sam, tako(er, majmunica. M-m zausti zadivljeno na tu nenadanu izjavu, no to je pri tom mislio, moglo se nazrijeti djelomi$no u bljesku njegovih o$iju, punih su'uti. Pristupi djevojci i poloi joj dlan

na $elo. Ona uzmakne i divlje zarei. On se blago osmjehne. Ne trebate me se bojati re$e. Ne'u vam u$initi nita naao. elio sam opipati nemate li vru'icu i jeste li zdravi. Ako jeste, po'i 'emo da potraimo Koraka. Meriem pogleda ravno u njegove prodorne, sive o$i. Mora da je u njima pro$itala potvrdu plemenitosti njihova vlasnika kad je dopustila da joj poloi dlan na $elo i opipa bilo. Jasno, nije imala vru'icu. Kako dugo ivite kao majmunica? upita $ovjek. Prije mnogo, mnogo godina, dok sam jo bila mala djevoj$ica, doao je Korak i odveo me od oca koji me je tukao. Otad sam ivjela na drve'u s Korakom i A'htom. U kom dijelu dungle ivi Korak? upita stranac. Meriem zaokrui tako velik prostor da bi u nj stalo pola afri$kog kontinenta. Biste li mogli pogoditi put nazad, svom Koraku? Ne znam odvrati Meriem ali 'e on pogoditi put do mene. Imam plan re$e stranac. Ja ivim svega nekoliko sati hoda odavde. Povest 'u vas ku'i, gdje 'e se moja ena pobrinuti i pripaziti na vas sve dok ne prona(emo Koraka ili Korak nas. Ako bi vas on mogao prona'i ovdje, na'i 'e vas i u mom selu, zar ne? Meriem je bila istog miljenja, ali joj se nije svidjela misao da ne'e smjesta krenuti u susret Koraku. S druge strane $ovjek nije htio pustiti to ubogo, nevino dijete da luta kroz sve opasnosti dungle. Nije mogao saznati odakle je dola, ni kamo namjerava oti'i, ali nije nimalo sumnjao da su Korak i njen ivot me(u majmunima puka fikcija poreme'ena duha. On je izvrsno poznavao dunglu, a znao je da ponekad ljudi ive godinama sami i goli me(u divljim zvijerima, ali ne i takva krhka, njena djevojka! Ne, to je nemogu'e! Oboje iza(u. Malbihnovi momci oborie logor i spreme se za skori odlazak. Stran$evi su crnci razgovarali s njima. Malbihn

je stajao podalje ljutit i uzrujan. Stranac se priblii jednom od svojih ljudi. Ispitaj gdje su nali ovu djevojku naredi mu. Crnac postavi to isto pitanje jednom iz Malbihnove pratnje. Uskoro se vrati svom gospodaru. Kupili su je od starog Kovudooa re$e. To je sve to mi je taj momak mogao re'i. On tvrdi da mi ne moe re'i nita vie, a ja vjerujem da je to istina. To dvoje bijelaca su veoma zli ljudi. Oni su u$inili mnoge stvari koje su njihovim momcima neshvatljive. Bilo bi dobro, bwana, da ubije i tog drugog. elio bih da mogu, ali je novi zakon uao i u taj dio dungle. Nije to vie ono staro vrijeme, Muviri odgovori gospodar. Neznanac ostade sve dok Malbihn i njegov safari nisu i$ezli u dungli otputivi se na sjever. Meriem mu pristupi posve slobodno i mirno pridravaju'i Geeku malom, preplanulom rukom. Dok su razgovarali, $ovjek se $udio njenom mucavom arapskom izgovoru, ali je i to kona$no pripisivao njenom poreme'enu umu. Da je samo mogao shvatiti koliko je godina prolo, a da se uop'e nije njime sluila, sve dok je ve(ani nisu odvukli, ne bi se za$udio to ga je gotovo zaboravila. Postojao je, me(utim, jo jedan uzrok zbog kojeg je tako brzo zaboravila eikov jezik, no taj uzrok nije mogla ni sama pogoditi ba kao ni taj $ovjek. Pokuao ju je nagovoriti da se vrati s njime u njegov zaselak ili kako bi se arapski reklo douar, ali ona je neprestano uporno zahtijevala da potrae Koraka. Kona$no odlu$i da je bolje povesti je i silom negoli rtvovati njen ivot za volju mutne halucinacije koja ju je progonila. No kako bijae veoma mudar, odlu$i da joj prvo ugodi, a zatim povede onamo kamo on eli. Zato su krenuli prema jugu, mada je njegova farma leala ravno na istoku. Zbog toga je poslije sve vie skretao na istok. Bio je veoma zadovoljan kad opazi da djevojka nije primijetila nikakvu promjenu pravca kretanja. Malo-pomalo postajala je sve povjerljivijom.

Isprva je samo predosje'ala da joj taj visoki Tarmangani ne eli zla, a onda, kako su dani sve vie prolazili i ona se uvjerila u njegovu beskrajnu ljubaznost i strpljivost, po$e ga uspore(ivati s Korakom i veoma joj se dopao, ali njena vjernost prema $ovjeku-majmunu nikad nije oslabila. Petog dana izbiju iznenada na jednu veliku ravnicu i u daljini, uz rub ume, djevojka opazi ogra(ena polja i mnotvo zgrada. Kad to ugleda, ustukne zapanjeno. Gdje smo mi to? upita i pokae prstom. Nismo nali Koraka odvrati $ovjek a kako je na put vodio to$no prema mojoj farmi, doveo sam vas da tu sa$ekate i ostanete kod moje ene, sve dok moji momci ne na(u vaeg majmuna, ili pak on nas. Bolje je tako, mala moja. Bit 'ete sigurniji i sretniji s nama. Ja se bojim, bwana re$e djevojka. U tvom logoru tu'i 'e me kao to me je tukao eik, moj otac. Pusti me natrag u dunglu. Tamo 'e me Korak na'i. On se nikada ne bi dosjetio da me potrai u bijel$evu zaseoku. Nitko vas ovdje, dijete moje, ne'e tu'i odgovori $ovjek. Ja to nisam nikada u$inio, zar ne? Sve ovdje pripada meni. Ovdje 'e s vama dobro postupati. Ovdje nikoga ne tuku. Moja 'e vas ena voljeti, a jednom 'e i Korak do'i. Poslat 'u ljude da ga trae. Djevojka zaklima glavom. Oni ga ne'e dovesti jer 'e ih putem ubiti kako su i drugi njega htjeli ubiti. Bojim se. Pusti me, bwana, da odem. Ali vi ne znate put u svoju zemlju. Zalutat 'ete. Ve' prve no'i napast 'e vas leopardi ili lavovi i najzad ipak ne'ete na'i svog Koraka. Bolje da ostanete s nama. Ne osje'ate li da mi neto dugujete, poto sam vas izbavio od zla $ovjeka? Eto, ostanite onda s nama barem nekoliko tjedana dok ne odlu$imo to je bolje za vas. Vi ste ipak samo jedna mala djevoj$ica, pa 'e biti veoma zlo, ako vas pustim samu u dunglu. Meriem se nasmije. Dungla je odgovori moj otac i majka. Ona je bila uvijek njenija prema meni nego ljudi. Ja se

ne plaim dungle. Ne bojim se ni leoparda ni lava. Kada do(e moj $as, ja 'u umrijeti. Moda 'e me zaklati leopard ili lav, a moda 'e to biti majuni kukac, nita ve'i od vrka mog najmanjeg prsta. Ako me napadne lav ili ubode mali kukac, uplait 'u se i to strano, u to sam uvjerena. No ivot bi doista bio veoma jadan kad bih provodila svoje dane strahuju'i zbog stvari koja se jo nije dogodila. Bude li to lav, moj 'e strah biti kratka vijeka, ali ako me ubode neki mali kukac, mnogo 'u dana propatiti prije no to umrem. Zbog lava se najmanje bojim. On je velik i veoma bu$an. Mogu ga $uti, ugledati, nanjuiti i pobje'i u pravi $as. Malog kukca mogu dota'i rukom ili nagaziti svakog $asa, a da nikad ne znam gdje se nalazi, sve dok ne osjetim njegov smrtonosni ubod. Ne, ja se ne bojim dungle, ja je volim. Radije bih umrla, nego je zauvijek napustila, no tvoj je zaselak tik do dungle. Bio si dobar prema meni. U$init 'u kako eli i ostati malo ovdje da sa$ekam dolazak mog Koraka. Dobro! odvrati mukarac i uputi se prema bungalowu, prepunom cvije'a iza kojeg su se nalazile staje i gospodarske zgrade kakve 'ete na'i u svakoj uzorno vo(enoj afri$koj farmi. Kad su se pribliili, tucet pasa laju'i im potr$i u susret. Bili su to veliki ov$ari, golema doga i mnotvo bu$nih, svadljivih foksterijera. Ispo$etka djelovali su divlje i neprijateljski, no $im prepoznae prve crne ratnike i bijelca iza njih, njihovo se ponaanje sasvim preobrazi: foksterijeri pomahnitaju od zanosne radosti, ov$ari i velika doga nisu bili nita manje ushi'eni povratkom svog gospodara, no oni ga pozdravie mnogo dostojanstvenije. Svaki u prolazu onjui Meriem koja ih se nimalo nije uplaila. Oni se na$as nakostrijee i zaree kad su nanjuili miris zvijeri koji se irio iz njene odje'e, ali kad im poloi ruku na glavu i njenim glasom neto umiljato promumlja, oni zamire i razvuku njuke u zadovoljni, pasji osmijeh. )ovjek ih je promatrao i smjekao se, jer su se rijetko te divlje ivotinje odnosile tako njeno prema strancima. )inilo se kao da je djevojka pronala onaj tajnoviti na$in da prenese njihovim ivotinjskim srcima najintimniju poruku divljine.

Svojim tankim prstima Meriem dohvati ovratnik po jednog psa sa svake srane i po(e prema bungalowu. Sa trijema jedna je ena obu$ena u bijelo mahala svom gospodaru koji se vra'ao. Djevojka se uplaila vie, no pri susretu s nepoznatim ljudima ili divljim zvijerima. Oklijevaju'i, ona uputi mole'iv pogled prema mukarcu. To je moja ena re$e on. Bit 'e veoma sretna da ti poeli dobrodolicu. ena im po(e u susret. )ovjek je poljubi i obrati se Meriem da je predstavi govore'i arapski kako bi djevojka razumjela. Draga, to je Meriem re$e i ispri$a sve to je znao o njenom lutanju dunglom. Meriem uvidi da je ena lijepa. Njenost i dobrota bijahu joj neizbrisivo ucrtani u izrazu lica. Vie se nije plaila i kad je ispri$ana njena kratka pri$a, a ena joj je prila, zagrlila i poljubivi je rekla joj draga mala sirotice, neto se pokrene u malom Merieminom srcu. Zarije lice na grudi svoje nove prijateljice. U njenom glasu osjeti materinski ton koji nije $ula ve' toliko godina da je zaboravila da uop'e postoji. Ona zarije lice na te njene grudi, i zapla$e kako nije plakala cijelog svog ivota. Bile su to neobjanjive suze olakanja i radosti. I tako je Meriem, divlja mala Mangani, dospjela iz svoje ljubljene dungle u jedan kulturni i ugla(eni dom. ,,Bwana i Draga ona je nastavila da ih i dalje zove onako kako je prvi put $ula bili su joj uvijek kao otac i majka. Kad je i$eznuo onaj divlja$ki strah, osjeti umjesto njega neto sasvim suprotno: vjernost i ljubav. Sada je eljela da ovdje sa$eka dok ne prona(u Koraka ili Korak nju. Ta misao nije je nikada napustila Korak, njen Korak bijae iznad svega.

Daleko odavde u dungli Korak, sav prekriven ranama i

korom zgruane krvi, plamte'i gnjevom i tugom, teturao je u potrazi za velikim babunima. Nije ih naao ondje gdje ih je posljednji put zatekao, a ni u jednom od njihovih uobi$ajenih lovita, ali ih je slijedio po onim jasno ozna$enim tragovima koje su ostavljali za sobom, i najzad ih pronaao. Kad ih je prvi put susreo, kretali su se sporo, ali uporno prema jugu u jednoj od onih povremenih seoba $ije su razloge jedino babuni sami mogli objasniti. Kad strae opaze bijelog ratnika kako im se pribliava niz vjetar, upozore krikovima i zaustave cijeli $opor. Na strani, gdje su se nalazili mujaci, za$uje se reanje i mumljanje, i mnogi se usprave ratoborno uko$enih nogu. Majke su nervoznim, vritavim glasovima dozivale mladun$ad i s njima potraile sigurnost iza svojih mujaka i gospodara. Korak glasno pozove kralja koji se, na taj poznati glas, odazove polako, ratoborno, uspravan i uko$enih nogu. On se morao na licu mjesta uvjeriti vlastitim njuhom, prije no to riskira da se osvjedo$i uima i o$ima. Korak je stao potpuno mirno. Da mu se po$eo pribliavati mogao je smjesta izazvati bjesomu$an napad ili, jo vjerojatnije, pani$an bijeg. Divlje zvijeri su veoma naprasita stvorenja. Kod njih je, relativno, veoma lako izazvati izvjesnu vrstu histerije, koja 'e prouzro$iti bilo manija$ku potrebu za ubijanjem, bilo najo$itije znakove podlog kukavi$luka, mada je pitanje jesu li divlje zvijeri uop'e ikada kukavice. Kralj babuna pri(e Koraku. Stade obilaziti okolo naokolo u sve manjim krugovima ree'i, mumljaju'i i njukaju'i. Korak progovori:

 Ja sam Korak re$e. Otvorio sam kavez u koji si se uhvatio. Izbavio sam te od Tarmanganija. Ja sam Korak, Veliki Ubija$. Prijatelj sam ti. Huh zarei kralj. Da, ti si Korak. Ui mi javie da si ti Korak. Moje o$i svjedo$e da si ti Korak, a sada i njuhom saznajem da si Korak. Moj nos me nikad ne vara. Ja sam tvoj prijatelj. Do(i da lovimo zajedno. Korak ne eli sada loviti odvrati $ovjek-majmun. Gomangani su mi oteli Meriem. Zato$ili su je u svom selu. Ne daju joj da ode. Korak sam ne moe je osloboditi. Korak je tebe oslobodio, a sada ho'e li povesti svoje pleme i osloboditi Korakovu Meriem? Gomangani imadu mnotvo iljatih tapova koje bacaju. Oni 'e probosti tijela mojih podanika. Oni 'e nas pobiti. Gomangani su zla stvorenja. Sve 'e nas pobiti kad u(emo u njihovo selo. Tarmangani posjeduju tapove koji praskaju i ubijaju na velikoj udaljenosti odvrati Korak. Ba su ih imali onda kada te je Korak oslobodio njihove zamke. Da je Korak tada pobjegao ispred njih, ti bi sada bio zarobljenik Tarmanganija. Babun zaklima glavom. Oko njega i $ovjeka-majmuna u nepravilnom krugu $u$ali su mujaci njegova $opora. Treptali su o$ima i gurkali jedan drugoga ramenima, ne bi li nali prikladniji poloaj, rovali po tlu, prekrivenom gnjilim biljem trae'i slasnog crva ili ravnoduno sjedili, promatraju'i svog kralja i stranog Manganija koji sebe, dodue, tako nazivlje, ali koji mnogo vie nalikuje omraenim Tarmanganijima. Kralj pogleda prema svojim starijima podanicima kao da od njih o$ekuje savjet i podrku. Ima nas premalo promrmlja jedan. No postoje i planinski babuni predloi drugi. Ima ih poput li'a u umi. I oni, tako(er, mrze Gomanganije. Vole se tu'i. Veoma su divlji. Predloimo im da nam se pridrue. Tada bismo mogli pobiti sve Gomanganije u dungli. On se uspravi i strano zarei, a dlake mu se nakostrijee. Tako se razgovara klikne Korak ali mi i ne trebamo

Babun zaklima glavom. Oko njega i $ovjeka-majmuna u nepravilnom krugu $u$ali su mujaci njegova $opora.

pomo' planinskih babuna. Dosta nas je. Izgubili bismo suvie vremena kad bismo poli po njih. Za to bi vrijeme, prije nego to bi je stigli osloboditi, Meriem ve' bila mrtva ili pojedena. Po(imo smjesta u selo Gomanganija. Budemo li brzo napredovali, uskoro 'emo sti'i onamo. Tada bismo, ree'i i laju'i, svi u jedan mah, jurnuli u selo. Gomangani 'e se strano uplaiti i pobje'i, a kad ih ne bude, ugrabit 'emo Meriem i odvesti je. Ne'emo trebati ubijati njih, a ni oni nas, jer sve to Korak eli jest Meriem. Nas je premalo grakne ponovo stari majmun. Da, premalo nas je prihvatie i ostali. Korak ih nije mogao nagovoriti. Oni 'e mu rado pomo'i, samo 'e postupiti po svome, a to zna$i da 'e po'i uz dobrovoljnu pomo' svojih sunarodnjaka i saveznika iz gorskih predjela. Stoga je Korak bio prisiljen da popusti. Sve to je ovog $asa mogao u$initi, pokuao je, a na njegov nagovor kralj babuna, sa jo dvadesetak najsnanijih mujaka, pristane da po(e s Korakom u brdske predjele napustivi preostali dio $opora. Kad su se ve' jednom odvaili na taj pothvat, babune obuze silno oduevljenje. Izaslanici smjesta krenu. Napredovali su veoma brzo, no ni $ovjeku-majmunu nije bilo teko da ih slijedi. Dok su prolazili drve'em, podigli su uasnu dreku nastoje'i uvjeriti neprijatelje pred sobom da se pribliava golemi $opor jer, kad bi prolazilo mnotvo babuna, nijedan stvor dungle ne bi se usudio da im dodijava. Kada bi ih priroda zemljita prisilila da se spuste na tlo i po(u ravnicom, jer je udaljenost izme(u drve'a bila suvie velika, oni su krenuli tiho, znaju'i da se ni lav ni leopard ne'e dati nasamariti galamom kada se uvjeri, a vlastite o$i, da to putuje samo skupina babuna. Dva dana druina je hitala kroz divlji predio dok nije izala iz neprohodne dungle i izbila na iroku ravnicu, a preko nje u planinske kose, obrasle umom. Korak jo nikad nije bio ovdje. Bila je to za nj nova zemlja i promjena nakon monotonog, ograni$enog vidika koji ga je u dungli ipak ispunjavao

zadovoljstvom. Ali ovog $asa nije ni najmanje elio da se oduevljava prirodnim ljepotama. Meriem, njegova Meriem bila je u opasnosti. Sve dok ne bude slobodna i ne vrati mu se, on 'e malo brinuti za bilo to drugo. Kad su ve' prispjeli u umu, koja je prekrila planinsku kosu, babuni odlu$e da napreduju sporije. Neprestano su se oglaavali nekim tugaljivim zovom, a zatim su naglo uutjeli i stali oslukivati. Naposljetku iz daljine, to$no prema njima, dopre nejasan odazov. Babuni usmjere svoj put u pravcu glasa, koji se razlijegao umom, kad god bi zastali i zautjeli. Sad pozivaju'i, a sad opet oslukuju'i pribliie se svojim ro(acima koji su Korak je u to bio uvjeren dolazili u velikom broju. Kad su se kona$no planinski babuni ukazali na vidiku, $ovjek-majmun se zapanji nad onim to je ugledao. Pred njim se pojavio zbijeni red samih golemih babuna koji je zapo$injao na zemlji, pa preko grana drve'a sve do onog najvieg dijela kronje, to je jo mogla podnijeti njihovu teinu. Primicali su se polako i oglaavali nekim sablasnim, tugaljivim zovom, a iza njih, dokle god su Korakove o$i mogle doprijeti kroz zelenilo, nadirali su novi mujaci i slijedili ih u stopu. Bilo ih je na tisu'e. )ovjek-majmun nije smio ni pomisliti kakva bi sudbina zadesila njegovo malo drutvo da se dogodio neki sukob ili da se iznenada uplaio koji izme(u tisu'u babuna. No nita se neprijatno nije dogodilo. Oba kralja pribliie se jedan drugome, kao to ve' bijae obi$aj, nakostrijeeni i dugo se njuie. Poto tako me(usobno utvrdie identitet, po$eu jedan drugoga po le(ima i nakon kratkog vremena po$nu razgovarati. Korakov prijatelj objasni razlog njihova posjeta, i tada se Korak prvi put pokae. Sve do tada bio je sakriven iza grmlja. Kad iza(e na vidjelo, me(u planinskim babunima zavlada silno uzbu(enje. Korak se na$as preplai da 'e ga raznijeti na komade, no prepao se zbog Meriem. Ako pogine ovdje, vie joj nitko ne'e pomo'i. Me(utim, oba kralja narede $oporu da se smiri i tako se Korak mogao pribliiti. Planinski babuni po$ee mu prilaziti

sve blie i blie. Njuili su ga sa svih strana. Kad im progovori njihovim vlastitim jezikom, zavlada $u(enje i zadovoljstvo. Po$eli su razgovarati s njime i sluati dok im je govorio. Pri$ao im je o Meriem, o njihovom ivotu u dungli gdje su prijateljevali sa svim vrstama majmuna od malih Manua do velikih majmuna Manganija. Gomangani, koji su mi oteli Meriem, nisu vai prijatelji re$e. Oni vas ubijaju. Nizinskih babuna je premalo da ih napadnu sami. Pri$ali su mi da vas je veoma mnogo i da ste silno hrabri, da vas ima ko vlati trave na ravnici i li'a u umi, da vas se $ak slon Tantor plai koliko ste hrabri. Pri$ali su mi, tako(er, da 'ete nam se veoma rado pridruiti kad budemo poli na selo Gomanganija, i kazniti te zlikovce, a ja, Korak, za to 'u vrijeme uzeti svoju Meriem. Majmunski kralj se isprsi i stade se epuriti dok su mu se stranje noge posve uko$ile. To isto u$ine i mnogi golemi mujaci njegova $opora. Bili su veoma zadovoljni laskavim rije$ima tog stranog Tarmanganija koji je sebe prozvao Manganijem i govorio jezikom tih dlakavih ljudskih predaka. Jest re$e jedan mi u brdima silni smo borci. I Tantor nas se plai. Boji nas se i Numa i ita. Gomangani brdskih predjela sretni su da nas ostave na miru. Ja 'u, na primjer, sam po'i s tobom u selo nizinskih Gomanganija. Ja sam prvoro(eni kraljev sin. Mogu sam pobiti sve Gomanganije u ravnici nadme grudi i stade ponosno stupati gore-dolje. Ja sam Goob zarei drugi. Imam duge, bojne o$njake. Oni su otri i jaki. Zaboli su se ve' nekoliko puta u meko meso mnogih Gomanganija. Sam sam ubio itinu sestru. Goob 'e po'i s tobom u nizinu i pobiti toliko Gomanganija da ne'e ostati ni jedan da prebroji mrtve i on se tako(er stane epuriti i ponosno kora$ati pred o$ima zadivljenih enki i mladun$adi. Korak upitno pogleda kralja. Tvoji su momci veoma hrabri re$e no od svih je najhrabriji kralj. Kosmati mujak, na koga se to odnosilo, jo u punoj snazi

jer bijae tek odnedavno kralj, zarei grozno. Njegovi gromki izazovi odjeknue umom. Mali babuni stisnu se u strahu uz dlakavi vrat svojih majki. Mujaci se trgnu, posko$e visoko u zrak i odvrate rikom na bojni poklik svog kralja. Nastade uasna rika. Korak se prima$e kralju i povi$e mu u uho: Hajdemo! On pojuri kroz umu prema nizini koju su morali prije'i na svom dugom putu natrag do sela Gomanganija Kovudooa. Kralj, jo uvijek ree'i i urli$u'i, okrene se i po(e za njim. Njihovim tragom po(e grupa nizinskih babuna i tisu'e njihovih ro(aka iz gorskog klana, sve divlje, snane, krvolo$ne prilike, sli$ne psima. Drugog dana stignu do sela plemena Kovudoo. Bilo je rano poslijepodne. Selo je uronilo u tiinu strane ekvatorijalne ege. Mo'ni $opor sada je napredovao sasvim tiho. Tisu'e nogu, koje su gazile umom, nisu proizvele um ve'i no to bi malo ja$i vjetri' u lisnatim kronjama drve'a. Korak i dva kralja bijahu na $elu. Tik do sela oni se zaustave da sa$ekaju ostale $lanove. Sada zavlada potpuna tiina. Korak se beumno popne na stablo koje se nadvilo nad ogradu od kolja. Osvrne se. Gomila ga je slijedila u stopu. Kucnuo je $as. Za vrijeme dugog mara on ih je opominjao da ne u$ine nita naao bijeloj enki koja je zarobljena u selu. Na sve ostale imaju pravo kao na ratni plijen. A onda, podignuvi lice k nebu, oglasi se jednim jedinim krikom. Bio je to signal. Kao odgovor, tri tisu'e dlakavih mujaka nagrnu vrite'i i laju'i u selo prestravljenih domorodaca. Iz svih koliba kuljali su ratnici. Kad ugledae stravi$nu hordu, koja je prekrila seosku ulicu, majke podignu djecu na ruke i pojure prema seoskoj kapiji. Kovudoo je izdavao nare(enja borcima oko sebe, skakao i derao se ne bi li potakao njihovu hrabrost i nagnao ih da upere vrhove kopalja prema hordi koja je juriala. Korak, koji je vodio u maru, povede i juri. Domoroci pretrnu od uasa i zabune kad ugledae mladi'a bijele koe na $elu gomile stranih babuna. Na trenutak oni su uspjeli zadrati svoj poloaj bacivi koplja u gomilu koja je nadirala,

ali prije no to su odapeli strijele s lukova, predomisle se, okrenu i prestraeno nagrnu u bijeg. Babuni navale u njihove redove s boka, s le(a i zariju snane zube u njihove vratove. Ispred sviju najstraniji, najbjesniji bijae Korak. Kod seoske kapije, kroz koju nagrnue domoroci u pani$nom bijegu, Korak se okrene, ostavi domoroce na milost i nemilost svojih saveznika i jurne pun udnje prema kolibi u kojoj je $amila zato$ena Meriem. Bijae prazna. Jedna za drugom prljave su izbe otkrivale obeshrabruju'u istinu Meriem nije bila ni u jednoj kolibi. Da je domoroci nisu odvukli sa sobom bjee'i iz sela, znao je po tome to je najpaljivije pregledao sve koji su bjeali. Budu'i da je dobro poznavao sklonosti divljaka, u glavi $ovjeka-majmuna sine jedino rjeenje: Meriem su ubili, a zatim pojeli. Uvjerivi se da je Meriem mrtva, njegovu svijest zapljusne val krvave mrnje prema onima koji su, po njegovu uvjerenju, bili njene ubojice. U daljini za$uje reanje babuna, izmijeano krikovima njihovih rtava i uputi se onamo. Ba kad je prispio me(u njih, babuni su se po$eli umarati od ogor$ene borbe, a mala gomila domorodaca postavi se ponovo u obrambeni poloaj i veoma djelotvorno upotrijebi kvrgave batine protiv nekoliko mujaka koji su jo uvijek uporno juriali. S drveta povrh njih Korak sko$i ba me(u ove i baci se naglo, nemilosrdno i strano na divlje ratnike plemena Kovudoo. Njime ovlada slijepi gnjev, ali ga ovaj istovremeno odvrati od teih okrutnosti. Poput ranjene lavice bacao se ovamo, onamo, svugdje, nanose'i to$no'u i umjeno'u uvjebana borca strane udarce svojom snanom akom. Neprestano bi ponovo zarivao zube u meso neprijatelja. Zatim bi jednog ostavio i jurnuo na drugog, prije no to bi ga oborio uspjenim udarcem. No, mada je golema teina njegove kazne bila odlu$uju'a za ishod bitke, strava, koju je izazvao u primitivnom i praznovjernom duhu svog neprijatelja, nadmaila je i to. Za njih bijeli ratnik, koji se udruio s velikim majmunima i stravi$nim babunima, koji rei, laje i kljoca $eljustima poput zvijeri, nije bio $ovjek, ve' demon strani bog zla koga su oni razljutili i sad je doao iz svog skrovita, negdje iz dubine dungle da ih kazni. I upravo zbog tog vjerovanja ve'ina je pruila veoma slabi otpor, osje'aju'i da je snaga njih, smrtnika nedovoljna i uzaludna protiv volje i mo'i

boanstva. Na kraju vie nije bilo nikog da plati za svoje nedjelo, a krivica za zlo$in ostaje na onima koji su uspjeli pobje'i. Sav zadihan i krvav Korak izgubi volju da se dalje osve'uje. Babuni se okupe oko njega, siti bitke i krvi. Neki, premoreni isprue se na zemlji U daljini Kovudoo je okupljao svoje ratrkane plemenske starjeine broje'i i gubitke. Panika je zavladala me(u njegovim ljudima. Nitko ih ne bi mogao nagovoriti da i dalje ostanu u toj zemlji. Vie se nikada ne'e vratiti u svoje selo, na svoje posjede. Naprotiv, oni su uporno htjeli bjeati i dalje, milje i milje daleko od zemlje u kojoj prebiva demon koji je tako estoko na njih navalio. Tako se dogodilo da je Korak istjerao iz njihovih domova ba one ljude koji su mu jedini mogli pomo'i u potrazi za Meriem i presjekao jedinu nit to ga je vezala s njome, nit koja bi njegovo traenje usmjerila odavde prema farmi srda$nog bwane koji je stekao naklonost njegove male dragane iz dungle. Prepun gor$ine i bijesa Korak se idu'eg jutra oprostio od svojih saveznika babuna. Oni su eljeli da po(e s njima, ali $ovjek-majmun nije imao volje ni za kakvo drutvo. ivot u dungli razvio je kod njega mu$aljivost. Njegova tuga pretvorila je tu osobinu u tako mra$nu potitenost i zlovolju da ne bi nipoto mogao podnijeti divlje drutvo svadljivih babuna. Zamiljen i o$ajan on krene na osamljeno putovanje u najdublju dunglu. Poao bi po tlu ba kad bi znao da je tamo negdje gladni Numa. Popeo bi se na isto stablo na kome je boravila pantera ita. Na sto na$ina i oblika izazivao je smrt. Njegov je duh neprestano bio obuzet sje'anjem na Meriem i one sretne godine koje su proveli zajedno. Tek sada bio je potpuno svjestan to mu je ona zna$ila. Ono drago lice, ono preplanulo, skladno malo tijelo i blistavi osmijeh kojim bi mu poeljela dobrodolicu na povratku iz lova proganjali su ga neprestano. Neaktivnost ga je gotovo dovodila do ludila. On je morao neto raditi, kretati se. Svoje dane morao je ispuniti radom i uzbu(enjem da bi zaboravio, a no' ga je morala zate'i posve iscrpljena da bi mogao usnuti i u blaenstvu besvijesti

zaboraviti na svoj jad, sve dok ne svane novi dan. Da je slutio ma koju mogu'nost da je Meriem iva, on bi jo barem imao nade. Dani bi prolazili u potrazi za njom, i sve bi bilo lake, no on je vjerovao da je djevojka zasigurno mrtva. )itavu jednu godinu provodio je ivot usamljenog lutalice. Povremeno bi susretao Akuta i njegovo pleme, love'i s njima dan-dva ili bi se opet otputio u planinske predjele gdje bi, razumljivo, ivio s babunima. No naj$e'e je bio sa slonom Tantorom, tim golemim sivim bojnim brodom dungle, tim super-drednotom* tog divljeg svijeta. Koraka je smirivalo, zanimalo i zabavljalo tiho spokojstvo $udovinih mujaka, ona uvijek budna zabrinutost majkislonica i nezgrapna razigranost mladun$adi. ivot tih golemih ivotinja odvra'ao bi ga povremeno od njegova jada. Volio ih je $ak vie nego velike majmune. Me(u njima se nalazio jedan divovski kljova kojeg je posebno volio. Bio je to gospodar krda, divlja ivotinja koja je imala naviku da jurne na stranca na najmanji izazov ili, tovie, i kad tog izazova uop'e nije bilo. Prema Koraku je ovo razorno brdo bilo tako krotko i njeno kao psetance. Doao je, $im bi ga Korak pozvao. Obavio bi svoju surlu oko tijela $ovjeka-majmuna i podigao ga spretnom kretnjom na svoju iroku iju, a tu bi se Korak izvalio koliko je dug i njeno bockao nonim prstom debelu kou, gone'i muhe s osjetljivih uiju svog golemog druga lisnatom granom koju je za tu svrhu Tantor otkinuo s oblinjeg stabla. Za sve to vrijeme Meriem bijae udaljena svega stotinjak milja. * Vrst najve'ih oklopljenih ratnih brodova koji imaju teke topove. Ime dobili po istoimenom brodu, sagra(enom 1906. Koji se zvao Dreadnought ili u prevodu Neboja

Otkako se nala u novom domu, Meriem su brzo prolazili

dani. U po$etku je neprestano eljela da ode u dunglu u potragu za svojim Korakom. Bwana tako je ona i dalje uporno nazivala svog dobrotvora odvratio ju je od toga na taj na$in to je smjesta poslao grupu crnaca, na $elu s poglavicom, u Kovu-doovo selo s nare(enjem, da saznaju od lukavog poglavice, kako su se domogli bijele djevojke i da iz njega izvuku sve to je znao o njenom prijanjem ivotu. Bwana je postavio svom poglavici i specijalni zadatak: da sazna od Kovudooa sve u vezi s tim neobi$nim stvorom, koga djevojka nazivlje Korakom, te da po(e u potragu za $ovjekommajmunom, ako otkrije i najmanji znak vjerojatnosti da to stvorenje uop'e postoji. No bwana bijae vie no uvjeren, da je to sve uobrazilja poreme'ena djevoj$ina duha. Smatrao je da su uasi i tegobe koje je pretrpjela nakon to su je zato$ili domoroci, kao i stravi$no iskustvo s obojicom ve(ana, poremetili njenu duhovnu ravnoteu. Ali to su vie prolazili dani, on je sve temeljitije upoznavao djevojku promatraju'i je pod normalnim okolnostima smirenog ivota u svom afri$kom domu. Nije vie ni najmanje razbijao glavu oko njene neobi$ne pri$e, jer osim ovog, nije bilo nikakva znaka da bi Meriem bila bolesno stvorenje. Bijel$eva ena, koju je Meriem od prvog $asa, za$uvi da je tako nazivlje bwana, okrstila Draga, nije samo pokazivala iznimni interes za tu malu divljakinju iz dungle, naputenu i posve osamljenu, ve' ju je zavoljela od sveg srca zbog njene vedre 'udi i prirodne draesti. A Meriem, na koju je ova draga i obrazovana ena ostavila podjednako duboki dojam, uzvra'ala

joj je uzajamne simpatije i $uvstvo odanosti. Vrijeme je naprosto letjelo, dok je Meriem o$ekivala povratak poglavice i njegove grupe iz zemlje plemena Kovudoo. Dani su brzo odmicali, jer je osamljena ena lukavo znala sate i sate upotrijebiti na pou$avanje nepismenog djeteta. Ona odlu$i da smjesta zapo$ne poduku u engleskom, ali tako da to djevojka ne osjeti kao prisilu ili teret. Uz ovu poduku naizmjence ju je u$ila ivanju i dobrom vladanju, a da se Meriem ni jedanput nije dosjetila da bi to moglo biti neto drugo, a ne obi$na igra. Poteko'a nije bilo, jer je djevojka eljela da svata nau$i. Tako joj najzad saije lijepe haljine, umjesto one priproste leopardove koe, a one su tako lijepo i skladno pristajale Meriem kao bilo kojoj civiliziranoj djevojci koju je Draga poznavala. Protekao je cio mjesec od poglavi$inog odlaska, a za to se vrijeme naa divljakinja, mala polunaga Tarmangani preobrazila, po vanjtini barem, u ukusno odjevenu, civiliziranu djevojku. No Meriem je brzo svladala i poteko'e engleskog jezika, jer su bwana i Draga od onog $asa kad su odlu$ili da Meriem mora nau$iti engleski a to je bilo nekako prvi ili drugi dan nakon to su je doveli u svoj dom uporno odbijali da govore arapski. Povratak i izvjetaj poglavice baci Meriem ponovo u o$ajanje. On je, naime, naao selo plemena Kovudoo posve naputeno i, ma koliko traio svuda uokolo, nije mogao na'i ni jednog domoroca. Na izvjesno vrijeme se i ulogorio pokraj sela, pretrauju'i danima okolicu, ne bi li otkrio trag Merieminog Koraka, no ni u tim istraivanjima nije otkrio nita. Nije vidio ni majmuna, ni $ovjeka-majmuna. Meriem je isprva tvrdo odlu$ila da se smjesta sama uputi u potragu za Korakom, ali ju je bwana nagovorio da sa$eka. Uvjerio ju je da 'e sam po'i $im na(e vremena, te je najzad Meriem pristala da se pokori njegovim eljama, no trebalo je da pro(e jo mjesec dana, da bar malo prestane jadikovati za svojim Korakom. Draga je tugovala zajedno s oalo'enom djevojkom, nastoje'i da joj to bolje ugodi i obraduje je. Govorila joj je da 'e je Korak, ako je iv, svakako prona'i, ali je cijelo vrijeme

vjerovala da Korak ne postoji u stvarnosti ve' samo u njenim mladena$kim snovima. Izmiljala je zabave da je razonodi i odvrati od njene tuge, provodila je cijelu, iroko zasnovanu taktiku kako 'e pogodnostima civiliziranog ivota i obi$aja osvojiti ovu sirotu djevojku. A to i nije bilo teko jer je rado u$ila, a uskoro se jasno pokazalo da ispod tog sirovog djevoj$inog divljatva po$iva bogata naslaga uro(ene profinjenosti, suptilan ukus i nadarenost koji su posve odgovarali svojstvima njene u$iteljice. Draga bijae oduevljena. Kako bijae osamljena, bez djece, obasula je ovu malu tu(inku svom onom materinskom ljubavi koju bi pokazala i za svoje ro(eno dijete da ga je imala. Zahvaljuju'i svemu tome, nakon nepune godine dana, nitko ne bi mogao pogoditi da je Meriem ikada ivjela izvan okrilja kulture i raskoi. Bilo joj je esnaest, no izgledala je kao dvadesetogodinja djevojka i bijae veoma lijepa s onom svojom crnom kosom, preplanulom koom, svjeinom i bezazleno'u. Sva je pucala od zdravlja. No jo uvijek je tajno nosila svoju tugu, iako je Dragoj nije vie spominjala. Ne bi proao sat, a da se ponovo ne sjeti Koraka i poeli silno da ga ponovo vidi. Sada je Meriem ve' te$no govorila engleski, a isto tako dobro $itala i pisala. Jednog dana Draga iz ale progovori s njome i francuski i na njeno golemo zaprepatenje Meriem odvrati istim jezikom, istina polako, zapinju'i, ali zato izvrsnom francutinom i to ba onakvom kakvom se slue mala djeca. Nakon toga bi one svakog dana brbljale francuski, a Draga se neprestano $udila lako'i, ponekad gotovo neshvatljivoj, kojom je djevojka svladavala taj jezik. U po$etku Meriem bi mrtila tanke, svedene tamne obrve kao da se s mukom nastoji dosjetiti ne$eg, davno zaboravljenog to su te nove rije$i zna$ile, a onda, na zaprepatenje vlastito i svoje u$iteljice upotrijebila bi i druge francuske rije$i kojih nije bilo u toj vjebi. Upotrebljavala ih je ispravno i s takvim izgovorom koji je njena u$iteljica Engleskinja, smatrala boljim od svoga. No, kako Meriem nije znala ni pisati ni $itati ono to je tako odli$no govorila, Draga je odlu$ila da prvo vjebaju engleski, a francuski razgovor da odgode za idu'e dane.

 Ti si, nesumnjivo, morala sluati francuski jo u vrijeme dok si bila u selu svog oca tvrdila je Draga jer joj se to $inilo najrazumljivije. Moda re$e ali se ne sje'am da sam ikada vidjela ma kojega Francuza u drutvu moga oca. On ih je mrzio i nije htio imati s njima ikakva posla, te sam posve sigurna da ni jednu od tih rije$i nisam nikada prije $ula, iako mi se, u isto vrijeme, $ine veoma poznate. Ne mogu to shvatiti. Ni ja sloi se Draga. Ba u to vrijeme glasnik donese pismo, a kad je saznala sadraj, Meriem se silno uznemiri. Dolaze gosti. Izvjestan broj engleskih dama i gospode prihvatio je poziv Drage da provede kod njih mjesec dana u lovu i istraivanju. Meriem ih je sva uzbu(ena i$ekivala. Kakvi su ti stranci? Ho'e li biti s njome ljubazni poput bwane i Drage ili okrutni i bezosje'ajni poput ostalih bijelaca koje je upoznala? Draga ju je uvjeravala da su to sve prijatni ljudi te da 'e se i sama osvjedo$iti u njihovu srda$nost, paljivost i plemenitost. Na Dragino iznena(enje u na$inu kako je Meriem o$ekivala posjet stranih gostiju, nije bilo ni traga plaljivosti svojstvene jednoj divljakinji. Kada se kona$no uvjerila da je ne'e ugristi, ona je sa$ekala njihov dolazak s interesom i izvjesnim radosnim predosje'ajem. U stvari, nije se mogla zapaziti nikakva razlika izme(u nje i bilo koje zgodne mlade gospo(ice, naviknute da o$ekuje dolazak gostiju. Korakov lik se jo uvijek pojavljivao u njenim mislima, ali sada oslabljen, kao nejasno izraeno sje'anje na jedan gubitak. Neka tiha tuga obuzimala je Meriem kad bi mislila o njemu, ali estina boli nad tim gubitkom nije je, kao u prvim danima, gonila u o$ajanje. Ipak, jo mu je uvijek bila vjerna. Jo se nadala da 'e je jednog dana na'i i nije ni $asa sumnjala da 'e je potraiti, ako je iv. No ova posljednja pomisao silno ju je uzrujala. Moda je Korak mrtav. )inilo se naprosto nemogu'e da bi jedan stvor, tako sjajno uvjeban da se suo$i sa svim nezgodama ivota u dungli, podlegao tako mlad.

Dodue, kad ga je posljednji put vidjela, rulja naoruanih ratnika napala ih je sa svih strana, a ako se jo jednom vratio u domoroda$ko selo, to je po njenom miljenju morao svakako u$initi, bio je, najvjerojatnije, ubijen. )ak ni njen Korak onako sam samcat, nije mogao savladati cijelo selo. Kona$no su prispjeli gosti. Bila su to tri mukarca i dvije ene supruge dvojice starijih. Najmla(i $lan bijae plemeniti Morison Bavnes, mlad, vanredno bogat $ovjek, koji je, iscrpivi sva mogu'a uivanja to su mu pruale evropske prijestolnice, prihvatio sa zadovoljstvom, kad mu se pruila prilika, da lovi uzbu(enja i avanture na drugom kontinentu. Sve vanevropske doivljaje smatrao je vie ili manje nevanim, ali je volio da se zanosi novim, nevi(enim predjelima kao i da posve strana lica smatra doma'ima, ma kako mu odvratna izgledala kod ku'e. Sa svima postupao je, koliko je god mogu'e, ugla(eno i u$tivo, mada je vie cjepidla$io s ljudima koje je smatrao niom vrstom, no s onima koje je smatrao da su mu intelektualno dorasli. Priroda ga je obdarila sjajnom tjelesnom gra(om i lijepim licem kao i s dovoljno zdrava razuma da se ne zanosi milju o svojoj nadmo'i nad drugima, znaju'i da bi tada imao malo izgleda da se netko njime oduevi. I tako je veoma lako stekao glas najdemokratskijeg mladi'a koji smatra da je ravnopravan sa svima, a zapravo je bio posve osrednji momak. Ponekad bi se ipak pojavila sjenka sebi$nosti, no nikad u tolikoj mjeri da postane mu$na njegovim drugovima. Takav, ukratko, bijae plemeniti Morison Bavnes kao predstavnik sjajne evropske civilizacije. No to bi pl. Morison Bavnes imao predstavljati u centralnoj Africi, teko bismo pogodili. U prisustvu stranaca Meriem je, ispo$etka, bila bojaljiva i suzdrana. Njeni dobrotvori smatrali su da 'e biti mnogo zgodnije ako preute njenu neobi$nu prolost te je tako predstavljena kao njihova ti'enica o njenom ranijem ivotu nije se uop'e govorilo, a ni ispitivalo. Gosti su je smatrali ljupkom, skromnom, nasmijanom i ivahnom djevojkom koja je posjedovala neiscrpni rezervoar zanimljivih i fantasti$nih iskustava iz ivota dungle.

U protekloj godini $esto bi izjahala s bwanom i Dragom. Poznavala je pored rijeke svaki gutik, obrastao trskom gdje bi najradije boravili bivoli. Znala je za tucet lavljih sklonita, za svaki izvor u tom sunom kraju, udaljen dvadeset i pet milja od rijeke. )udesnom, gotovo neobjanjivom to$no'u slijedila bi trag najve'e i najmanje ivotinje sve do njene jazbine. No $injenica, koja ih je sve snebivala, bila je njena sposobnost da neposredno ustanovi prisustvo mesodera kojeg ostali, uz krajnje napreanje svih $ula, nisu mogli ni vidjeti ni $uti. Plemeniti Morison Baynes gledao je u Meriem najljepeg i najdraesnijeg suputnika. Od samog po$etka on se njome oduevio. Moda osobito zbog toga, jer nije o$ekivao da bi na afri$kom posjedu svojih londonskih prijatelja mogao na'i takvo drutvo. Bili su naj$e'e zajedno, jer su u tom malom drutvu bili jedini koji nisu vjen$ani. Meriem, posve nenaviknuta druenju s ljudima poput Baynesa, bila je naprosto, njime o$arana. Njegove pri$e o velikim, sjajnim gradovima koje je poznavao, ispunie je $u(enjem i divljenjem. To, to je u tim pri$anjima pl. Morison uvijek isticao presti svoje li$nosti, Meriem je shvatila kao prirodnu posljedicu njegove prisutnosti na sceni doga(aja gdje god se naao. Morison je morao biti junak, mislila je djevojka. I tako, svakodnevno u prisustvu i drutvu mladog Engleza Korakov lik postajao je sve manje zbilja. Korak, koji je prije za nju bio svakodnevna stvarnost, postade tek sje'anje. Tom sje'anju ostade i dalje vjerna, no kakvu snagu moe imati sje'anje u odnosu na bljetavu stvarnost? Sve do dolaska gostiju Meriem nije nikada sudjelovala u lovu. Nikada nije osobito voljela ubijati zbog sporta. Traganje za divlja$i uvijek ju je radovalo, no u pukom ubijanju zbog ubijanja nije nalazila nikakva zadovoljstva ova djevojka koja je nekad bila, a i sada u izvjesnom smislu ostala, mala divljakinja. Kada bi bwana uzjahao da ustrijeli divlja$ za hranu, ona je uvijek bila njegov oduevljeni pratilac, no s dolaskom gostiju iz Londona, lov se izopa$io u $isto klanje. Doma'in nije doputao bezrazlono ubijanje, ali svrha tih lovova bili su ipak trofeji:

glave i koe, a ne meso za jelo. Zbog toga je Meriem ostala kod ku'e i provodila dane bilo s Dragom na verandi ili pak jau'i omiljenog ponya preko ravnica i uz rub ume. Ovdje bi ga ostavljala nevezanog dok bi se ona popela na stablo da osjeti, na trenutak, nepomu'enu radost povratka u divljinu i slobodu svog ranog djetinjstva. Tada bi joj se ponovo vra'ao Korakov lik. Umorna od skakanja i njihanja po drve'u, ona bi se najzad udobno ispruila na grani i zadrijemala. Ipak, nakon dananjeg dana, osjeti kako se Korakovo lice polako rasplinjava i sliva s drugim, a pojava preplanulog, polugolog Tarmanganija postaje Englez u khaki-odje'i koji jae svog konja za lov. Dok je tako sanjarila, iz daljine dopre joj do uiju slabo, prestavljeno blejanje laneta. Meriem posta oprezna. Kad bismo vi i ja imali priliku da $ujemo tu istu alosnu jadikovku iz tako velike daljine, ne bismo je znali objasniti, no Merieminu uhu ona je kazivala uas koji je obuzeo preiva$a kad se u blizini naao mesoder, a on nije mogao pobje'i. Koraku je bilo posebno zadovoljstvo i omiljena zabava da otme, kad god je mogao, Numi plijen. I Meriem bi tako(er obuzela radosna drhtavica kad bi mogla ugrabiti slasni zalogaj gotovo ispred ralja kralja svih ivotinja. Sada, dok je sluala blejanje laneta, ponovo je prome poznata jeza, i ona se sva uznemiri od elje da se opet poigra skriva$a i naali sa smr'u. Hitro odrijei suknju za jahanje i baci je u stranu, jer joj je strano smetala dok je skakala po drve'u. )izme i $arape odletjee za suknjom, jer jedino golo ljudsko stopalo nije klizilo ni po suhoj ni po vlanoj kori dok se tvrdim (onom $izme nije moglo ni maknuti po drvetu. Ona bi najvie voljela da odbaci i jaha'e hla$e, ali ju je Draga uvjerila materinskim savjetima da je nepristojno kretati se gol po svijetu. Na boku joj je visio lova$ki no. Puka je ostala u navlaci, zakva$enoj na ormu njenog konja. Nije ponijela ni svoj revolver. Blejanje laneta se nastavljalo dok je brzala u tom smjeru, a znala je da dopire ravno s poznatog izvora koji bijae nekada

glasovito sastajalite lavova. U posljednje vrijeme vie se nije moglo vidjeti mesodera u blizini tog pojila, no Meriem je pouzdano znala da je blejanje laneta znak prisustva lava ili pantere. No uskoro 'e se sama uvjeriti, jer je brzo odmicala prema prestraenoj ivotinji. Dok je jurila, $udila se kako to da glasovi dopiru neprekidno s istog mjesta. Zato lane ne bjei? A onda ugleda malu ivotinju i bude joj sve jasno. Lane bijae svezano za stup nedaleko izvora. Meriem zastane me(u granama oblinjeg stabla i brzim, prodornim pogledom ispita svu $istinu. Gdje je lovac? Bwana i njegovi ljudi ne love na taj na$in. Tko je svezao jadnu ivotinju da namami Numu? Bwana ne bi nikada doputao takva to u svojoj zemlji, a njegova rije$ je bila zakon za sve koji su lovili nekoliko milja uokrug njegova imanja. Bez sumnje, bit 'e to neki divljaci, lutalice, pomisli Meriem, no gdje se nalaze? Nije ih moglo otkriti ni njeno otro oko. A gdje je Numa? Zato ve' nije sko$io na taj slasni, a tako bespomo'ni, zalogaj? Tuna bleka laneta svjedo$ila je da se mora nalaziti negdje u blizini. Ah! Najzad ga je ugledala. Leao je u gutiku nekoliko jardi zdesna. Lane se nalo niz vjetar tako da je uasavaju'i miris zvijeri dopirao do njega svom snagom, dok ga Meriem nije osjetila. Trebalo bi zaobi'i $istinu da se do(e do suprotne strane gdje su se stabla nanizala tik do laneta. Zatim brzo prisko$iti ivotinjici, i u tren oka presje'i spone, koje su je sputavale. Numa moe navaliti svakog $asa, a njoj gotovo i ne'e preostati vremena da se domogne stabla i spasi bijegom, no ipak to se moralo u$initi. Meriem se ve' mnogo puta uspjela izvu'i i iz gorih situacija, no to je ova. Na trenutak zastala je u nedoumici, no ne toliko od straha pred Numom koliko pred nevidljivim lovcima. Ako su to nepoznati domoroci, ona ista koplja, uperena u Numu, sru$it 'e se smjesta na onog koji se usudio da oslobodi njihov mamac, namijenjen zvijeri koju su mislili uhvatiti u klopku. Lane se ponovno svom silom pokualo osloboditi. Bolna tualjka dirne osje'ajne strune djevoj$ina srca. Odlu$i da bez

oklijevanja i opreznosti zaobi(e $istinu. Pri tom je nastojala da je Numa ne primijeti. Kona$no stie do drveta koje se nalazilo to$no nasuprot. Zaustavi se na$as da pogleda prema velikom lavu i istovremeno spazi kako se golema zvijer polako uspravlja u svoj svojoj veli$ini. Gromkom rikom nagovijesti da je spremna za napad. Meriem izvu$e no i sko$i na zemlju. Potr$i svom snagom prema lanetu. Numa je ugleda, ibne repom po mrkoutim sapima i uasno zari$e. No, iznena(en i zate$en, bez sumnje, ovom $udesnom prikazom koja je tako neo$ekivano sko$ila iz dungle, ostade na$as nepomi$an. Jo jedne o$i spazie Meriem, o$i u kojima se odrazilo $u(enje nita manje od onog u uto-zelenim o$ima mesodera. Jedan bijelac, sakriven iza bome* (zatitna kruna utvrda ili anac koje podiu domoroci centralne Afrike kao zatitu od divljih zvijeri) od trnja podie se upola kad je mlada djevojka izbila na $istinu i pojurila prema lanetu. I on opazi Numu kako oklijeva. Podie puku i naniani u grudi zvijeri. Djevojka dospije k lanetu. No bljesne, a mali se zarobljenik na(e na slobodi. Bleje'i odjuri u dunglu. Djevojka se tada okrene i pohita da se spasi na stablu s kojeg se tako munjevito i neo$ekivano spustila na op'e $u(enje sve troje: lava, laneta i $ovjeka. Na povratku djevojka se okrene prema lovcu. Kad spazi njeno lice, on razroga$i o$i. Od $u(enja zastade mu dah, no tada lav privu$e svu njegovu panju. Prevarena i bijesna ivotinja pojuri. Nepomi$na puka jo je uvijek bila uperena u njene grudi. )ovjek je mogao opaliti i smjesta zaustaviti napad, no iz neobjanjivog razloga, nakon to je ugledao njeno lice, odustane. Je li to u$inio zbog toga to je nije htio spasiti ili je, moda, vie volio da ostane neopaen? Bit 'e da je ovaj posljednji razlog zaustavio prst na obara$u i odvratio ga da jednim laganim pritiskom barem privremeno zaustavi golemu zvijer. )ovjek je poput orla motrio djevojku koja je pojurila da spasi svoj ivot. Ovaj uzbudljivi trenutak, otkako je lav jurnuo, trajao je svega sekundu, dvije. Za to vrijeme puka je neprestano nianila iroke zvjerinje grudi ili mrkouti bok

gospodara dungle, kad bi se lav pomakao ulijevo. U zadnji $as, kad je izgledalo da djevojka ne'e uspjeti pobje'i, lovac je skoro prstom pritisnuo obara$, ali gotovo istovremeno djevojka sko$i i dohvati granu to se nadvila nad $istinom. I lav sko$i za njom, ali okretna Meriem izvije se iz njegova dohvata za svega jednu ili dvije in$e. Kad je spustio puku, $ovjek duboko uzdahne od olakanja. Spazio je zatim djevojku kako se krevelji u lice bijesnom ljudoderu koji je urlao ispod nje, a onda, smiju'i se, hitro nestane u dungli. Jo oko jedan sat lav se zadrao pokraj izvora. Lovac je ve' sto puta mogao strpati svoj plijen u vre'u. A zato to ipak nije u$inio? Zar se moda bojao da bi hitac mogao privu'i djevoj$inu panju i nagnati je da se vrati? Najzad se i Numa jo uvijek s bijesnom rikom dostojanstveno uputi u dunglu. Lovac se izvu$e iz bome i za po sata dospije u mali logor koji bijae brino sakriven u umi. Grupica domorodaca do$eka njegov povratak sa zlovoljnom ravnoduno'u. )ovjek, koji je uao u ator, bijae visoka rasta, obrastao bradom, pravi golemi, utobradi orija. Po sata kasnije pojavio se glatko obrijan. Domoroci ga pogledae u $udu. Biste li me takva prepoznali? zapita ih. Ni hijena koja te je rodila, ne bi te bwana, prepoznala odvrati jedan. )ovjek zamahne tekom akom prema licu drznika ali je dugotrajno iskustvo u izbjegavanju takvih udaraca spasilo drznika.

Meriem se polako vra'ala stablu na kome je ostavila svoju

suknju, obu'u i $arape. Veselo je pjevuila no smjesta prestade, kada ugleda stablo na kome su se mnogobrojni babuni veselo zabavljali vuku'i i nateu'i njene stvari. Kad su je spazili, nisu pokazivali nikakva straha. Naprotiv, kesili su zube i reali na nju. A to bi i moglo biti strano na toj osamljenoj Tarmangani-enki. Nita, ba nita. irokom ravnicom uz samu umu vra'ali su se lovci sa svoje dnevne razonode. Bili su veoma udaljeni jedan od drugoga, jer su se nadali da bi na povratku ku'i preko ravnice, mogli di'i nekog lutaju'eg lava. Plemeniti Morison Baynes jahao je najblie umi. Pogled mu je bludio amo-tamo preko talasavog bunja koje se ratrkalo po tlu i tik uz gustu dunglu koja je naglo, kao odsje$ena, svravala uz rub ravnice, i zaustavio se na nekom liku to je podsje'ao na iva stvora. Usmjeri konja prema tome otkri'u, koje je ipak bilo suvie daleko za njegovo nenaviknuto oko, a da bi otkrio o $emu se radi. No, kad se primakao blie, opazi da je to konj i ve' je htio nastaviti u smjeru svog ranijeg puta, kadli mu se u$ini da razabire i sedlo na konjskim le(ima. On dojae malo blie. Da, konj bijae osedlan. Kad se pl. Morison primakao jo vie, u njegovim se o$ima pojavi izraz radosnog o$ekivanja, jer je sada prepoznao ponya kojeg je Meriem naro$ito voljela. Odjae galopom prema konju. Meriem mora da je u umi. )ovjek lako zadrhti od pomisli da se jedna nezati'ena djevojka nalazi sama u dungli, koja je za njega oduvijek predstavljala stravi$no mjesto najraznovrsnijih uasa i smrti, to se potajno ulja. Sjae i ostavi svog konja pored

Merieminog. Pjeke se otputi u dunglu. Slutio je da ona sada vjerojatno nije u opasnosti, pa je elio da je iznenadi neo$ekivanim dolaskom. Tek je malo odmakao u umu, kadli na oblinjem stablu za$uje glasno kevtanje. Prilaze'i sve blie ugleda najzad $opor babuna, kako ree na nekoga. Pogleda paljivije i opazi da jedan od njih dri ensku suknju za jahanje dok drugi navla$e $izme i $arape. Gotovo mu stade srce od najstranijeg objanjenja tog prizora koje mu se posve prirodno nametne: babuni su ubili Meriem i skinuli tu odje'u s njena tijela. Morison sav zadrhti. Ba ju je htio glasno pozvati u nadi da je moda ipak djevojka jo iva, kadli je ugleda na susjednom stablu, tik do onog koje su zaposjeli babuni. Vidio je kako su ovi reali i neto joj brbljali. Silno se za$udi da se i djevojka poput majmuna uzverala na stablo do golemih ivotinja. Tu sjedne na granu svega nekoliko stopa do najblieg babuna. Skoro je ve' podigao puku i sjurio kuglu u tu stravi$nu prikazu koja je, kako mu se pri$inilo, upravo htjela sko$iti na nju, no tada za$uje kako i djevojka neto govori. Toliko se zaprepastio kad je za$uo iz Merieminih usta ono neobi$no kevtanje, posve nalik majmunskome, da je skoro ispustio puku. Babuni prestanu reati i po$nu sluati. Moglo se jasno razabrati da su upravo toliko iznena(eni kao i sam pl. Morison Baynes. Polako, jedan po jedan stanu se pribliavati djevojci. Ona nije pokazivala ni najmanjeg znaka da ih se boji. Sada su je okruivali sa svih strana, tako da Baynes ne bi mogao opaliti, a da ne dovede u opasnost i djevoj$in ivot. No on vie i nije elio pucati. Postade silno znatieljan. Nekoliko minuta djevojka je provela s njima izvode'i neto to bismo u najmanju ruku mogli nazvati pavijanskom konverzacijom, a zatim joj je, s naglaenom spremno'u, svaki komad odje'e vra'en. Babuni su se pri tom tako gorljivo natiskivali oko nje, kao da im ona neto poklanja. Oni su brbljali s njome, u ona im je uzvra'ala. Plemeniti Morison Baynes sjede na podnoje stabla i obrisa znojno $elo. Tada ustane i uputi se natrag prema svom konju.

Kada je nakon nekoliko minuta Meriem izala iz ume, sretne ga. Gledao ju je razroga$enih o$iju u kojima se zrcalilo $u(enje i neka vrsta strave. Ugledao sam ovdje vaeg konja objasni i poelio da vas sa$ekam i po(em s vama ku'i ukoliko ne smetam. Nipoto odvrati. To 'e ba biti zgodno. Dok su se polako kretali ravnicom, pl. Morison uhvati sam sebe kako neprestano pogledava pravilni profil djevojke, pitaju'i se jesu li ga o$i prevarile ili je doista vidio to ljupko stvorenje u drutvu s gadnim smijenim babunima kako s njima pripovijedala tako vjeto kao to bi razgovarala s njime. Ta je stvar naprosto neobjanjiva i nemogu'a, a ipak vidio ju je vlastitim o$ima. Dok ju je promatrao, jo mu se jedna misao uporno nametala. Ona bijae prekrasna i veoma poeljna, no to je znao o njoj. Nije li ona sve u svemu neshvatljiva. Nije li i scena, kojoj je upravo malo prije prisustvovao, dovoljni dokaz koliko je ona jedno nepojmljivo stvorenje. ena koja se vere po drve'u i razgovara s majmunima iz dungle! Naprosto uasno! Plemeniti Morison ponovo obrie $elo. Meriem ga pogleda. Vama je vru'e re$e a ja drim da je sada, nakon zalaska sunca veoma hladno. Kako to da se i sada znojite? Nije namjeravao da joj kae kako ju je vidio s babunima, ali posve iznenadno, prije no to je mogao shvatiti to je rekao, izlane. Znojim se od uzbu(enja re$e. Uao sam u dunglu poto sam prepoznao vaeg konja. Htio sam vas iznenaditi, a kad tamo vi ste iznenadili mene. Vidio sam vas na stablu me(u majmunima. Da? odgovori ona ravnoduno kao da je to posve normalno da jedna mlada djevojka podrava prisne odnose s divljim zvijerima dungle. To je uasno! uzvikne pl. Morison. Uasno? ponovi Meriem i namrti obrve u $udu.

to je u tome uasno? Oni su moji prijatelji. Zar je uasno kad netko razgovara s prijateljima? Zar ste vi, dakle, stvarno s njima razgovarali? povi$e pl. Morison. Vi ih razumijete i oni vas? Naravno. To su jeziva stvorenja pokvarene ivotinje najnie vrste. Otkud vi znate govoriti ivotinjskim jezikom? Oni nisu uasni, a nisu ni pokvareni odvrati Meriem. Prijatelji uop'e ne mogu biti takvi. Prije no to me bwana naao i doveo ovamo, ja sam mnogo godina provela me(u njima. Jedva da i znam neki drugi jezik osim jezika Manganija. Zar da se odreknem tog poznanstva, naprosto zato to se, eto, dogodilo da momentalno, za sada, ivim me(u ljudima? Za sada! povi$e pl. Morison. Valjda niste mislili kazati da se namjeravate vratiti i ivjeti s njima? Kakve tu gluposti brbljamo! No i to je ideja! Vi ste me naprosto prenerazili, Miss Meriem. Vi ste doista u dobrim odnosima s ovdanjim babunima, ali oni vas poznaju i ne'e vam u$initi nita naao, no da biste ponovo ivjeli me(u njima ne, to je besmisleno! No, ja sam ipak tako ivjela uporno je nastavila djevojka, kad je vidjela da ga od te pomisli stvarno podilazi jeza, to se odraavalo u tonu njegova glasa, u dranju. Veselilo ju je da ga mu$i i dalje. Da, da! ivjela sam tako, gotovo gola, me(u ve'im i manjim majmunima. Stanovala sam u kronjama stabala. Noktima bih $epala manje ivotinje i prodirala ih - sirove. S Korakom i Akutom polazila sam u lov na antilopu i vepra, a sjede'i na grani kreveljila sam se u brk lavu Numi, bacala po njemu gran$ice i draila ga sve dotle dok ne bi tako strano rikao da se sva zemlja tresla. A Korak mi je na$inio lealjku visoko gore, me(u granama najsnanijeg stabla. Donosio bi mi vo'e i meso. Borio se zbog mene i bio sa mnom tako njean. Dok nisam dola k bwani i Dragoj, nisam upoznala nikog tko bi sa mnom bio tako dobar kao to bijae Korak.

Odjednom djevoj$in glas poprimi turobni prizvuk i ona posve zaboravi da zbija alu s pl. Morisonom. Mislila je na Koraka. Ve' tako dugo nije o njemu razmiljala. Dok su jahali prema bungalowu svog doma'ina, oboje su neko vrijeme utjeli, zaronjeni u misli. Djevojka je razmiljala o momku dobra srca. Leopardovo krzno upola je pokrivalo njegovu glatku, sme(u kou dok se ustro verao drve'em da poloi pred nju hranu, svoj poklon na povratku iz uspjenog lova. Iza njega, kosmat i snaan klatio se golemi majmun, antropoid, dok bi ih ona, Meriem, pozdravljala smijehom i poklicima silaze'i uznjihalom granom pred ulaz svoje umske kolibe. Slika, koje se upravo prisjetila, bijae tako ljupka. Druga strana medalje rijetko se pojavljivala u njenom sje'anju - one duge, mrke no'i, ledene, strane no'i u dungli, studene, i vlane, i neprijatne za vrijeme velikih kia, stravi$no zavijanje velikih mesodera koji se uljaju dolje u onoj paklenoj tami, neprestani strah pred panterom itom i zmijom Histom, strah od uboda insekata i gnusnih crva. No sve su to, uistinu, izbrisali dani puni sunca, bezgrani$ne slobode, a najvie Korakovo drutvo. Mukar$eve misli posve su se izmijeale. Bi mu odjednom jasno da se ve' gotovo zaljubio u tu djevojku, o kojoj nije znao nita, sve do $as prije kad mu je svojevoljno otkrila dio svoje prolosti. to je vie razmiljao o toj stvari, to mu je postajala sve jasnija. Bio je svjestan da joj je poklonio svoju ljubav, i da je doao gotovo ve' dotle da joj pokloni i svoje $asno ime. Zadrhtao je od pomisli kako je malo nedostajalo, pa da se vie nikad ne izvu$e. Ipak, on ju je volio, ali na svoj na$in. Sve je to u skladu s moralnim nazorima pl. Morisona Baynes a i ljudi njegove vrste. Po njegovom shva'anju ona je pripadala niem sloju On je ne bi mogao oeniti, ba kao ni jednu od njenih prijateljica iz $opora babuna, a ona, naravno, nije ni mogla od njega o$ekivati takvu rtvu. Ve' joj je i to sluilo na $ast, to posjeduje njegovu ljubav dok 'e, razumljivo, svoje ime pokloniti nekoj djevojci iz visokih drutvenih krugova kojima i sam pripada. Djevojka, koja se druila s majmunima, koja je, prema vlastitoj izjavi, ivjela me(u njima gotovo gola, ne moe posjedovati razvijeni osje'aj i razumijevanje za profinjene i

plemenite osobine. Ljubav, koju 'e joj pokloniti, ne samo to je ne'e povrijediti, ve' 'e i znatno nadmaiti sve to bi ona mogla poeljeti i o$ekivati. to je vie pl. Morison Baynes razmiljao o tome, to je snanije uvjeravao samog sebe u potpunu plemenitost i nesebi$nost svojih pobuda i namjera. Evropljani 'e bolje shvatiti njegovo gledite, negoli Amerikanci, ti jadni, o$ajni provincijalci kojima je uskra'eno pravo da rasu(uju o drutvenim klasama, kao i o onoj poznatoj $injenici da kralj ne moe nikad $initi krivo. Nije $ak ni htio raspravljati o tome, ho'e li ona biti sretnija usred raskoi nekog londonskog apartmana, obasuta to 'e svakako i biti njegovom ljubavlju i novcem ili, kao zakonita supruga nekog $ovjeka iz njenog drutvenog sloja. Postojalo je, me(utim, jo jedno pitanje, na koje je elio dobiti kona$ni odgovor, prije no to izvede plan koji je imao na umu. Tko su Korak i A'ht? upita. A'ht je Mangani odgovori Meriem a Korak je Tarmangani. A kakve bi zvijeri imale biti ti Mangani i Tarmangani? Djevojka se nasmije. Vi ste Tarmangani protuma$i. Mangani su obrasli dlakom i vi ih zovete majmunima. Korak je, dakle, bijelac? upita je. Da! On je onda bio ah va hm va ? Tu zastade jer mu je bilo vraki teko da nastavi s takvim ispitivanjem, dok su $iste i prekrasne o$i djevoj$ice bile uprte ravno u njegove. to moj? uporno je nastavila Meriem, koja bijae u svojoj $istoj nevinosti nesposobna za dvosmislenost, te se nije mogla dosjetiti na to to cilja pl. Morison Baynes. Zar ah va brat? promuca. Ne, Korak nije moj brat odgovori.

Je li onda va mu? grune najzad. Meriem kojoj ni na kraj pameti nije bilo da se obrani od te pomisli, prsne u veseli smijeh. Moj mu! povi$e. Pa to vi mislite, koliko je meni godina? Ja sam premlada da bih imala mua. Nikad jo nisam mislila o tim stvarima. Korak... to? tu ona tako(er stade zamuckivati jer nikad prije nije pokuala analizirati veze koje su postojale izme(u nje i Koraka. to je Korak? Korak je naprosto Korak i ona opet prsne u radostan smijeh poto se uvjerila u sjajne odlike svog opisa. Dok je tako pored nje, dok je gleda i slua, $ovjek uop'e ne moe vjerovati da u djevoj$inom karakteru postoji ma i najmanji trag pokvarenosti. No, on je namjerno elio vjerovati da nije nepotena, jer se ina$e svi njegovi napori ne bi isplatili. U toku idu'ih nekoliko dana pl. Morison nije ba osobito napredovao u ostvarivanju svoga plana. Ponekad bi gotovo odustao od njega, jer bi se sve $e'e i sam zapanjio, kako je malo potrebno da se prevari i svojevoljno ponudi Meriem brak, to bi se lako moglo dogoditi, ako dopusti da se jo lu(e zaljubi. A teko je bilo vi(ati je svakodnevno i ne ljubiti je. Ona je, naime, posjedovala jednu osobinu, posve neshvatljivu pl. Morisonu, koja je njegov plan pretvorila u iznimno teki zadatak. Bila je to uro(ena dobrota i $isto'a koja je predstavljala najsnaniju djevoj$inu obranu, onu nesavladivu prepreku na koju bi samo posljednji izrod mogao nasrnuti, a pl. Morisona Baynesa nisu nikadu smatrali takvim. Sjedio je on tako jedne ve$eri s Meriem na terasi kad su ve' svi otili. Toga su dana neto ranije igrali tenis, a bila je to igra, u kojoj se pl. Morison naro$ito isticao, kao to se, uostalom, isticao u svim glavnim sportovima. Pri$ao je Meriem o Londonu i Parizu, o plesovima i sve$anim ve$erama, o $arobnim enama i o njihovim $arobnim haljinama, o zabavi i zadovoljstvima bogatih i mo'nih. Pl. Morison bijae pravi umjetnik lukavog hvalisanja. Njegova sebi$nost nije bila nikad ni nezgodna ni zamorna nikad je nije grubo isticao, jer grubost je znak prostatva koje je pl. Morison promiljeno izbjegavao, tavie, slualac bi stjecao dojam da se pl. Morison,

ni u kom pogledu ne moe svrstati me(u one, koji 'e umanjiti slavu loze Baynes i njenih predstavnika. Meriem je bila oduevljena. Na tu malu djevojku iz dungle njegove su pri$e djelovale poput bajki. Pl. Morison izrastao je u njenoj svijesti kao golema, $udesna i veli$anstvena li$nost. On ju je naprosto op$inio, i kad joj se nakon kra'e utnje primaknuo i uzeo njenu ruku, ona je zadrhtala kao da ju je dodirnulo neko boanstvo. U tom se drhtaju ushit ispreplitao sa strahom. On primakne svoje usne njenom uhu. Meriem! proap'e. Mala moja Meriem! Mogu li se nadati da 'u vas jednog dana smjeti zvati svojom malom Meriem? Djevojka okrene irom otvorene o$i k njegovom licu, no ono bijae zasjenjeno. Sva zadrhta, ali se ne povu$e. Mukarac je obgrli jednom rukom i privu$e blie. Ljubim vas! proap'e. Ona ne odgovori. Nije znala to da kae. Nita nije znala o ljubavi. Nikada nije mislila o njoj, ali je osje'ala da je divno biti ljubljen, ma to to zna$ilo. Divno je kad se ljudi vole. No ona je znala tako malo o ljubavi i o $uvstvima uop'e. Kaite mi re$e da 'ete mi uzvratiti ljubav. Njegove usne sve su joj se vie primicale. Ve' su je gotovo dotakle, kadli, odjednom, pred njom iskrsne Korakov lik poput nekog $uda. Ugleda kako se Korakovo lice primi$e njenom, o'uti na svojima njegove vrele usne i tada, prvi put u ivotu, osjeti to zna$i ljubav. Ona se njeno odmakne. Nisam posve sigurna re$e da vas volim. Pustite me da sa$ekam. Ima jo dosta vremena. Ja sam jo suvie mlada da se udam, a i nisam uvjerena da bih bila sretna u Londonu ili Parizu prije bih rekla da ih se bojim. Kako je samo lako i prirodno povezala njegovu izjavu o ljubavi s pomisli na brak! Pl. Morison bijae siguran da nije

spomenuo enidbu pazio je naro$ito da to ne u$ini. A sad nije sigurna da li ga ljubi! Ovo je naprosto okiralo njegovu tatinu. Izgledalo je nevjerojatno da bi ta mala divljakinja uop'e i mogla posumnjati u poeljnost pl. Morisona Baynesa. Ohladivi se od prvog naleta strasti, pl. Morison bio je opet sposoban da logi$nije rasu(uje. Da, loe je startao. Sada 'e biti bolje da pri$eka i postepeno je pripremi za jedinu mogu'nost koju 'e joj, u svom oduevljenju, mo'i pruiti. Po'i 'e polako. On baci pogled na djevoj$in profil. Bio je sav ozaren srebrnim svjetlom velikog tropskog mjeseca. Da, lako je re'i po'i polako, ali je to teko izvesti, jer je djevojka bila suvie zavodljiva. Meriem ustade. Korakov lik bio je jo prisutan u njenoj mati. Laku no' re$e. Ovo je previe lijepo, da bismo mogli lako ostaviti i ona irokim pokretom zaokrui zvjezdano nebo, veliki mjesec, prostranu ravnicu, okupanu srebrom i tmaste sjene u daljini to su ozna$avale dunglu. O, kako to sve volim! Vi 'ete London voljeti jo vie re$e smrknuto i London 'e voljeti vas. U svakoj evropskoj prijestolnici predstavljat 'ete najve'u ljepoticu. Svijet 'e pasti pred vas na koljena, Meriem. Laku no' ponovi i napusti ga. Pl. Morison odabere jednu cigaretu iz svoje ukraene tabakere, zapali, otpuhne tanki trak modrog dima prema mjesecu i osmjehne se.

Idu'eg dana Meriem i bwana ba su sjedili na terasi kad se

u daljini ukae jaha$ koji je prolazio nizinom nasuprot bungalowu. Bwana zasjeni o$i rukom i zapilji se u pristigla jaha$a. Bijae zbunjen. Malo je stranaca dolazilo u centralnu Afriku. Dobro je poznavao i sve crnce iz svih mjesta nekoliko milja uokolo. Nijedan bijelac nije se mogao pojaviti na udaljenosti od sto milja, a da bwana ne bude obavijeten o njegovu dolasku, i prije no to stranac sazna za njega. Velikog su bwanu obavjetavali o svakom njegovom pokretu $ak kakvu divlja$ lovi i koliko od svake vrste, a tako(er i na koji ih na$in ubija jer bwana nije doputao upotrebu cijankalija i strihnina te kako postupa sa svojim momcima. Po nare(enju velikog Engleza, nekoliko se evropskih lovaca moralo vratiti na obalu, zbog ne$uveno okrutnog postupanja sa svojom crna$kom pratnjom, a neki $ovjek, koji se u civiliziranim naseljima pro$uo kao sjajni lovac, bijae potjeran iz Afrike i zabranjeno mu je da se ikad vie vrati, jer je bwana otkrio da je svoj golemi ulov od $etrdeset lavova postigao upotrebljavaju'i otrovane metke. Zbog takvog stava svi su ga $estiti lovci, kao i domoroci, voljeli i potivali. Njegova rije$ bijae zakon, ondje gdje nikada ranije nije bilo zakona. Jedva da bi se naao koji poglavica, s jednog na drugi kraj morske obale, koji ne bi uvaavao bwanine zapovijedi da pomogne, na primjer, lovcima koji bi trebali pratnju, a isto bi tako lako istjerao nepoeljnog stranca bwana bi zaprijetio njegovim momcima i naredio da ga napuste. No, o$ito ipak je postojao jedan koji je uspio da se

nenajavljen uulja u njegovo podru$je. Bwana nije mogao pretpostaviti tko bi mogao biti taj jaha$ to upravo dolazi. Po gostoljubivom obi$aju grani$ara, on bi sa$ekao doljaka s bilo kojeg dijela zemaljske kugle, i poelio mu odmah dobrodolicu, prije no to bi ovaj sjahao. Ugledao je pred sobom visokog, $vrsto gra(enog $ovjeka tridesetih godina, plavokosog i glatko obrijanog. Silno se naprezao da se dosjeti otkud mu je taj stranac poznat, a to bi mu pomoglo da se sjeti i njegova imena, ali nije mogao. Da je doljak morao biti po porijeklu Skandinavac, svjedo$ili su o$igledno izgled i naglasak. Vladao se grubo ali srda$no. Ostavio je dobar dojam na Engleza koji je volio da u tome divljem, praumskom kraju sudi o strancima na osnovu njihovih stvarnih vrlina, da ne postavlja nikakva pitanja i smatra ih najboljima, sve dok ne pokau da nisu dostojni njegova prijateljstva i gostoprimstva. Neobi$no se rijetko doga(a da neki bijelac do(e nenajavljen re$e dok su zajedno poli prema poljani gdje mu se $inilo da bi stranac mogao ostaviti svog konja. Moji me prijatelji, domoroci, izvrsno obavjetavaju. Vjerojatno zato to dolazim s juga protuma$i stranac niste mogli saznati za moj dolazak. Putovao sam veoma dugo, a da nisam vidio ni jednog sela. Da, milje i milje juno nema ni jednog odvrati bwana. Otkako je pleme Kovudoo napustilo svoju zemlju, sumnjam da 'e itko na dvjesta ili trista milja u tome pravcu susresti ma i jednog domoroca. Bwana se $udio kako je bijelac sam samcat mogao prevaliti toliko milja kroz onaj divlji i negostoljubiv predio na jugu. I kao da se dosjetio o $emu razmilja njegov subesjednik, stranac po$e objanjavati. Otputio sam se sa sjevera da pomalo trgujem i lovim re$e i napustio utrtu stazu. Moj poglavica, koji je jedini u cijelom safariju ve' prije bio u tome kraju, obolio je i umro. Nismo mogli na'i ni jednog domoroca koji bi nas vodio, pa sam zato okrenuo nazad, ravno na sjever. Preko mjesec dana ivjeli smo od vo'a i onog to smo uspjeli ustrijeliti. Kada smo se prole no'i ulogorili pored izvora na rubu ravnice, nismo ni

slutili da bismo na tisu'u milja odavde mogli sresti bijelca. Jutros sam se otputio u lov i ugledao dim iz vaeg dimnjaka pa sam momku, koji mi nosi puku, rekao da se vrati u logor s dobrim vijestima, a ja sam pojahao ravno ovamo. Naravno da sam $uo za vas kao i svatko tko do(e u centralnu Afriku i bio bih neobi$no sretan kad biste dopustili da se kod vas odmorim i lovim uokolo. Naravno odvrati bwana. Pomaknite svoj logor prema rijeci pored logora mojih momaka i osje'ajte se kao kod ku'e. Sada su stigli do terase i bwana predstavi stranca Meriem i Dragoj, koje su upravo izale iz bungalowa. To je Mr. Hanson re$e predstavivi ga pod imenom kojim se ovaj okrstio. On je trgovac i zalutao je u dungli na jugu. Draga i Meriem mu se poklone. Izgledalo je da se $ovjek osje'a veoma nelagodno u njihovu prisustvu. Doma'in je to pripisivao $injenici to nije bio naviknut na drutvo kulturnih ena i na(e na$in da ga to prije oslobodi toga, o$ito neprijatnog, poloaja odvode'i ga u svoju radnu sobu na brandy i sodu uz to 'e se, vjerojatno, Mr. Hanson bolje osje'ati. Kad su obojica izili, Meriem se okrene Dragoj. )udno re$e no ja bih se gotovo mogla zakleti da sam ve' negdje upoznala Mr. Hansona. Ba $udno, jer je to posve nemogu'e i nije vie htjela time razbijati glavu. Hanson nije prihvatio bwaninu ponudu da priblii svoj logor bungalowu. Re$e da se njegovi momci vole sva(ati, pa je bolje da su to dalje, a i on sam 'e biti malo po strani i uvijek izbjegavati da do(e u tjenji dodir s damama. Ta je izjava nezgrapne trgov$eve srameljivosti izazvala, naravno, smijeh. Nekoliko puta pratio je goste kad bi polazili u lov, a oni su smatrali da je izvanredno iskusan i do najsitnijih detalja upu'en u lov na veliku divlja$. Uve$e on bi $esto proveo najve'i dio vremena s bijelim nadglednikom velike farme i tu, u drutvu toga grubog bijelca nalazio vie interesa i

razumijevanja, no to su za nj pokazivali profinjeni i obrazovani bwanini gosti. Zato bi ga no'u $esto vi(ali kako vrluda farmom. Dolazio je i odlazio kad god bi htio. $esto je znao lutati velikim cvjetnjakom koji bijae ponos i zadovoljstvo Drage i Meriem. Kad su ga prvi put zatekli u njemu, on ga je hvalio na svoj grubi na$in, objanjavaju'i da je uvijek volio dobro staro cvije'e sjeverne Evrope koje je Draga tako uspjeno presadila na afri$ko tlo. Da li su ga, me(utim, ovamo privla$ili uvijek prekrasni cvjetovi trandovilja i plamenca, od kojih je mirisao sav zrak u vrtu, ili pak jedan drugi, beskrajno ljepi cvijet koji je $esto etao cvjetnjakom po mjese$ini crnokosa i tamnoputa Meriem? Hanson se zadrao ve' tri tjedna. Za to je vrijeme govorio da se njegovi momci odmaraju i oporavljaju nakon stranih muka koje su pretrpjeli zalutavi na jugu u bespu'a dungle. No, ipak nije ba tako dangubio kao to se $inilo. Razdijelio je svoju malu pratnju u dvije skupine, povjerivi vodstvo svake ljudima koje je smatrao da su mu odani. Njima je objasnio svoj plan i obe'ao bogatu nagradu ako njegove namjere uspjeno ostvare. Jednu skupinu pokrene veoma polako prema sjeveru stazom koja se spajala s velikim karavanskim putem to je vodio s juga prema Sahari. Drugoj je naloio da krene ravno na zapad, te da se neprestano pridrava i ulogoruje pored velike rijeke, koja predstavlja prirodnu granicu zemlje to je veliki bwana s pravom smatra gotovo svojim vlasnitvom. Svome je doma'inu objasnio da svoj safari polako pokre'e prema sjeveru dok o onima, koji krenue na zapad, ne re$e nita. Onda jednog dana izjavi da mu je polovina momaka nestala, jer su lovci iz bungalowa proli pored njegova sjevernog logora, pa se bojao da su mogli zapaziti smanjeni broj $lanova njegove pratnje. I tako su stajale stvari jedne vrele no'i, kad je Meriem, poto nije mogla usnuti, ustala i odetala u cvjetnjak. Pl. Morison ju je jo jednom te ve$eri salijetao svojim udvaranjem, te se djevoj$in duh tako uznemirio da nije mogla usnuti. U$ini joj se kao da 'e je golemi nebeski svod osloboditi sumnje i

problema koji je mu$e. Baynes je navaljivao da mu kae da li ga ljubi. Bar desetak puta je mislila da 'e mu mo'i na to poteno odgovoriti. Korak je zapravo postao samo sje'anje. Po$e vjerovati da je mrtav, jer bi je ina$e ve' potraio. No, nije znala da je on imao mnogo vie razloga da vjeruje kako je ona mrtva, te da je upravo zbog tog uvjerenja nije pokuao traiti nakon onoga iznenadnog napada na selo plemena Kovudoo. Hanson je leao iza jednog velikog rascvjetalog buna, piljio u zvijezde i $ekao. Ovako je on ovdje preleao ve' mnoge i mnoge no'i. Na to i na koga je on to $ekao? Za$uje kako se djevojka pribliava i upola se pridie oduprijevi se o lakat. Podalje, svega nekoliko koraka, privezan uzdama za ogradu, stajao je njegov pony. Polakim korakom Meriem se pribliavala bunu iza kojeg je $ekao $ovjek. Hanson izvu$e iz depa veliku arenu maramu i ne$ujno se podie na koljena. Dolje, kraj obora zanjiti konj. Daleko negdje u ravnici rikao je lav. Hanson se promekolji i $u$ne spreman da se naglo osovi. Pony ponovo zare ovaj put bre. Sada se ve' za$uo uanj, jer je prolazio kroz grmlje. Hanson napne ui i za$udi se kako je ivotinja uspjela iza'i iz obora jer bijae o$ito da je ve' prispjela u vrt. Mukarac okrene glavu u pravcu ivotinje, a kad vidje to je, spusti se na zemlju i 'u'uri pokraj buna. Dolazio je neki mukarac vode'i dva ponyja. Sad je i Meriem neto $ula, pa se zaustavi da pogleda i osluhne. Tren kasnije pl. Morison Baynes dovede do nje dva osedlana konja. Meriem ga pogleda u $udu. Pl. Morison se bojaljivo osmjehne. Nisam mogao spavati objasni pa sam poao da malo projaem. Onda sam vidio kako ste izali i pomislih ne biste li mi se pridruili. Po(imo! Meriem se osmjehne. Pustolovina je privu$e. Dobro re$e. Hanson tiho opsuje. Oboje povedu konje kroz vrt prema vratima i iza(u. Tu su otkrili Hansonova konja.

 to 'e tu trgov$ev pony primijeti Baynes. Vjerojatno je otiao da posjeti nadglednika odvrati Meriem. Neto suvie kasno ne $ini li vam se? zapazi pl. Morison. Ne bih volio jahati dunglom no'u do njegova logora. Kao da eli naglasiti njegove strepnje, lav jo jednom zari$e u daljini. Pl. Morison se strese i pogleda Meriem, ne bi li zapazio kakav je dojam na nju proizveo ovaj neugodan urlik. No, ona se pri$ini kao da nije nita primijetila. Tren kasnije oboje uzjau i upute se polako preko ravnice obasjane mjese$inom. Djevojka upravi svog konja to$no prema dungli. Bijae to ba u smjeru odakle se razlijegala rika gladnog lava. Ne bili bilo bolje da se klonimo toga momka? predloi Morison. Pretpostavljam da ga valjda niste $uli. Da, $ula sam ga nasmije se Meriem. Jaimo dalje da ga posluamo. Pl. Morison se s mukom nasmije. Nije elio da pred djevojkom pokae koliko mu je nelagodno, a isto se tako nije htio no'u suvie pribliiti gladnom lavu. O sedlo bila mu je zadjenuta puka, no svjetlo mjeseca je bilo preslabo da bi se moglo pucati, a $ak ni danju nije se nikad sam suo$io s lavom. Smu$i mu se od pomisli na to. Sada se rika zvijeri stia. Vie ga nisu $uli, pa se pl. Morison ponovno ohrabri. Jahali su niz vjetar prema dungli. Lav se nalazio udesno na maloj mo$varnoj nizini. Bio je star. Ve' dvije no'i nije nita jeo, jer vie nije tako hitro juriao, a ni skokovi mu nisu bili onako snani kao u mladim danima, kada je bio strah i trepet svih stvorova svoga divljeg kraljevstva. Ve' dva dana i no'i iao je praznog eluca, a ve' prije hranio se samo leinama. Bijae star, no i takav, predstavljao je ipak stranu razornu snagu. Na rubu ume pl. Morison pritegne uzde. Nije imao elje da po(e dalje. Numa je, svojim mekanim apama tiho pred njim mugnuo u dunglu. Vjetar je sada lako 'arlijao izme(u njega i

namijenjenog mu plijena. Prevalio je dalek put u potrazi za $ovjekom. Davno, jo u svojoj mladosti, okusio je ljudsko meso i, mada je ono bilo bljutavo u pore(enju s mesom antilope ili zebre, mogao ga se lake do$epati. Po Numinom sudu $ovjek bijae stvor spore pameti i sporih nogu, koji ne izaziva nimalo strahopotovanja, sve dok se ne pojavi onaj jetki miris koji moe op$initi osjetljive nozdrve ovoga kralja ivotinja ili zagluna buka i zasljepljuju'i bljesak strelovite puke. I no'as je nanjuio onaj opasni vonj, no bio je gladan i lakom do ludila. Mogao bi, ako je potrebno, sa$ekati tuce puaka samo da napuni svoj prazni eludac. On zavije u umu, ne bi li ponovno doao niz vjetar, nasuprot svojim rtvama, jer ako osjete njegov miris, nema nade da 'e ih uhvatiti. Numa je skapavao od gladi, no iako je bio star, bio je jo uvijek snaan. Duboko u dungli jo je netko uhvatio slabi miris ljudi i Nume. On podie glavu i onjui zrak. Virne u stranu i osluhne. Nastavimo! re$e Meriem. Jaimo dalje putem. uma je no'u $arobna. Dovoljno je iroka da moemo pro'i. Pl. Morison je oklijevao. Sav se zgr$io nastoje'i da pred djevojkom ne otkrije svoj strah. Pravi mukarac, svjestan svojih mogu'nosti, imao bi hrabrosti da odbije ovako beskorisno izlaganje djevojke opasnosti. On uop'e ne bi mislio na se, ali sebi$nost pl. Morisona nalagala mu je da uvijek prvo misli o sebi. On je planirao da odjae s Meriem daleko od bungalowa. elio je s njom porazgovarati nasamu i dovoljno daleko tako da 'e, ukoliko se ona i suprotstavi njegovoj namjeri, imati jo dovoljno vremena da se opravda pred njome prije no stignu ku'i. Naravno, pomalo se i pribojavao da ne'e uspjeti. No ba to, to je makar i neznatno dvojio i oklijevao, slui mu na $ast. Ne trebate se bojati lava re$e Meriem, opazivi malu nedoumicu. Ve' dvije godine nije bilo nigdje u okolici, kae bwana, lava-ljudodera, a divlja$i ima tako mnogo da nema razloga da se Numa baca na ljudsko meso. Osim toga, njega tako $esto love da se radije sklanja ljudima s puta.

 O, ne plaim se ja lava odvrati pl. Morison. Upravo razmiljam kako je prauma najneprikladnije mjesto za jahanje. Zbog tog grmlja, niskih grana i svega ostalog $ovjek gotovo izgubi volju za jahanje. Po(imo onda pjeke predloi Meriem i htjede sjahati. O ne zavi$e pl. Morison, zapanjen tim prijedlogom. Radije jaimo i usmjeri svog ponyja u dunglu, zastrtu tamnim sjenama. Iza njega po(e Meriem, a sprijeda se prikradao lav Numa i vrebao zgodnu priliku. Podalje, na ravnici osamljeni jaha$ promrsi kletvu kad ugleda kako njih dvoje nestaje u tami. Bio je to Hanson. Slijedio ih je od bungalovva. Oni su poli u smjeru njegova logora, tako da je, ako bi ga primijetili, imao ve' spremnu dobru ispriku. No, oni ga nisu opazili, jer se uop'e nisu osvrtali. Sada i on krene prema mjestu gdje su oni uli u umu. Nije vie mario ho'e li ga opaziti ili ne. Postojala su dva razloga za tu ravnodunost. U prvom redu on je smatrao da je Baynesov $in posve istovjetan njegovom vlastitom planu za otmicu djevojke. On bi, na neki na$in, mogao okrenuti tu $injenicu u vlastitu korist. Trebao bi barem uspostaviti vezu s njima da se uvjeri, eli li i Baynes oteti djevojku. Drugi razlog bio je zasnovan na doga(aju koji se zbio prole no'i u njegovom logoru, doga(aju koji nije spomenuo u bungalowu strahuju'i da 'e privu'i panju, koju nipoto nije elio. elio je sprije$iti druenje crnaca velikog bwane sa svojim momcima. U bungalowu je ispri$ao da je pola njegovih ljudi nestalo. Ta bi se pri$a vrlo brzo razotkrila kad bi se njegovi momci intimno sprijateljili s bwaninim. Doga(aj, koji nije htio ispri$ati, a koji ga je sada nagnao da pouri za djevojkom i njenim pratiocem, desio se prole no'i dok je bio odsutan. Njegovi su ljudi sjedili oko logorske vatre, okrueni sa svih strana visokom, bodljikavom bomom kada je, bez i najmanjeg nagovjetaja, me(u njih sko$io golemi lav i $epao jednog $lana pratnje. Njegov je ivot spaen zahvaljuju'i jedino portvovnosti i hrabrosti drugova, a tek nakon estoke bitke sa ivotinjom, koja je gotovo pobjenjela

od gladi, uspjeli su je otjerati goru'im cjepanicama, kopljima i pukama. Po tome je Hanson znao da u tome kraju luta lav-ljudoder, ili je, ostarivi, to postao jedan od mnogobrojnih lavova to su lunjali no'u preko brda i dolina, a danju po$ivali u hladovitoj umi. Pred nepunih pola sata $uo je riku gladnog lava i vie nije ni najmanje sumnjao da se ulja za Meriem i Baynesom. Opsuje Engleza zbog tolike ludosti i podbode konja za njima. Meriem i Baynes stigoe do male, prirodne $istine. Na sto jardi od njih leao je u ipraju pritajeni Numa. Svoje utozelene o$i nije odvajao od plijena, a vrh mu se krivudava repa gr$evito trzao. Odmjeravao je udaljenost od plijena. Nije se mogao odlu$iti bi li riskirao i smjesta napao ili bi jo malo pri$ekao, nadaju'i se da 'e mu oni ujahati ravno u ralje. Bio je strano izgladnio, ali ipak veoma jak. Nikako nije elio preuranjenim i loe odmjerenim zaletom proigrati priliku da se najede. Da je prole no'i pri$ekao dok crnci ne pozaspu, ne bi bio prisiljen da lunja gladan jo idu'ih dvadeset i $etiri sata. Osim njega jo je netko nanjuio lava i ljude i sjeo na grani, gdje se bio smjestio da odspava. Pod njime se teko poma$e siva trupina to se u mraku njihala amo-tamo. ivotinja s drveta ispusti mukle grlene glasove i sune na le(a ivog kolosa. apne mu neku rije$ u velike ui i slon Tantor podie surlu visoko u zrak, mau'i njome gore-dolje, ne bi li nanjuio ono na to je apatom upozoren. Jo jednom za$u apat i, je li to bila zapovijed ili ne, tek trapava se ivotinja okrene nezgrapno, ali posve tiho i odgega prema lavu Numi i stranim Tarmangani-jaha$ima koje je nanjuio. to su vie napredovali miris lava i njegova plijena postade sve ja$i i ja$i. Numa je ve' bio nestrpljiv. Kako 'e jo dugo morati $ekati da se do$epa hrane. Sad je ve' zlokobno ibao repom i gotovo zareao. Na maloj $istini, ne slute'i nikakvu opasnost, djevojka i mukarac stanu razgovarati. Njihovi se konji posve pripiju s boka. Baynes potrai Merieminu ruku i stade je stezati dok je u njene ui sipao rije$i ljubavi. Meriem je sluala. Po(ite sa mnom u London navaljivao je pl. Morison.

 Skupit 'u safari i, prije no to se dosjete da smo otili, bit 'emo ve' cio dan na putu. Zato bismo morali oti'i na taj na$in upita djevojka. Bwana i Draga ne'e se suprotstaviti naem vjen$anju. Ali ja vas, za sada, jo ne mogu oeniti objasni pl. Morison postoje jo neke formalnosti koje moramo uzeti u obzir, a koje vi ne moete razumjeti. Sve 'e biti u redu. Po'i 'emo u London. Ne mogu vie $ekati. Ako me ljubite, vi 'ete po'i. Zar 'ete ivjeti s majmunima? Zar 'ete se s njima vjen$ati? I oni ljube poput nas. Budete li ostali s njima, postat 'ete njihovom enkom. To je prirodni zakon i nijedan ga ljudski zakon ne moe unititi. )emu da se ustru$avamo ako ljubimo jedno drugo? Zbog $ega da marimo za bilo koga na svijetu osim nas samih. Dao bih svoj ivot za vas, a vi, zar ne biste dali nita za me? Vi me ljubite? upita ga. Ho'ete li me oeniti kad prispijemo u London? Kunem se! povi$e. Po'i 'u s vama proap'e mada ne mogu razumjeti zato je to potrebno. Ona se sagne k njemu, a on je zagrli i sagne se da je poljubi. Istog trena glava velikog kljovaa izroni izme(u drve'a koje je oivi$ilo $istinu. Samo ga pl. Morison i Meriem nisu ni vidjeli ni $uli, toliko bijahu zanijeti jedno drugim. Ali ga je Numa zapazio. S prostrane Tantorove glave $ovjek ugleda djevojku u mukar$evu zagrljaju. Bio je to Korak, no u pristaloj spodobi skladno odjevene djevojke nije mogao prepoznati svoju Meriem. Vidio je nekog Tarmanganija sa svojom enkom. Tada Numa jurne. Urliknuvi tako jezivo, da je gotovo i sam Tantor prestravljeno odustao od svog plijena, golema zvijer sko$i iz svog skrovita. Od njegove rike sva se zemlja tresla. Konji ostanu za tren kao ukopani od straha. Pl. Morison Baynes problijedi. Lav jurne na njih u punom sjaju bljetave mjese$ine. Mii'i na tijelu pl. Morisona nisu se vie pokretali

na zapovijed volje i svijesti sad su proradili gonjeni mnogo ve'om silom, silom prvog zakona prirode. On nesvjesno zabode mamuze duboko u bok svog ponyja, zgrabi uzde s njegova vrata i okrene ga munjevitim skokom prema ravnici i spasenju. Djevoj$in pony zanjiti od uasa i propne se udaren kopitom svog druga. Lav je ve' bio tu. Samo je djevojka ostala hladnokrvna, djevojka i polugoli divljak koji je jahao na snanoj iji i smjekao se tome uzbudljivom prizoru na koji je, na svoje zadovoljstvo, slu$ajno nabasao. Za Koraka bila su to dva strana Tarmanganija koje je progonio gladni Numa. Numa je imao pravo na svoj plijen, no jedno od njih bila je ena. I Korak osjeti instinktivnu potrebu da je obrani. Nije ni sam mogao pogoditi zato sada su mu svi Tarmanganiji bili neprijatelji. Suvie je dugo ivio poput ivotinje, a da bi jo uvijek osje'ao snane ljudske porive koje je stekao naslje(em, ali ih je sada ipak osjetio, barem kad se radilo o djevojci. On potjera Tantora naprijed, a onda podie svoje teko koplje i naniani u lete'i cilj lavlje tijelo. Djevoj$in pony ba je stigao do stabla na suprotnoj strani $istine. Ovdje bi ga lav, koji je jurio strelovitom brzinom, lako uhvatio, no razbjenjeli Numa htio je radije enu s njegovih le(a. Zato je sko$io na nju. Korak krikne od $u(enja i udivljenja kad Numa sko$i na konjske sapi, a djevojka istog trena odsko$i s konja i dohvati se grane na drvetu to se nadvila nad njom. Korakovo koplje zabije se u Numinu lopaticu i obori ga s konja koji se estoko propinjao. Oslobo(en teine djevojke i lava on otkasa da se spasi, a Numa ostade ranjen s kopljem, zabodenim u lopaticu, kojeg se nije mogao osloboditi. Tako je zavrio njegov lov. Korak usmjeri Tantora prema osamljenom mjestu u dungli. Nije elio da ga opaze, a nitko ga nije ni vidio. Hanson je ve' gotovo prispio do ume, kad je za$uo stravi$no rikanje lava i po tome je znao da je hajka otpo$ela. )as kasnije iskrsne mu pred o$ima pl. Morison koji je jahao kao lud da se spasi. )ovjek je gotovo legao na ponyjeva le(a i,

obgrlivi ga $vrsto objema rukama oko vrata, estoko s obje strane mamuzao konja. Tren kasnije pojavi se i drugi pony, ali bez jaha$a. Hanson jaukne kad se dosjeti to se moralo odigrati u dungli daleko od njegovih o$iju. S kletvom podbode konja u nadi da 'e lava otjerati sa rtve. U rukama je drao spremnu puku. A tada, iza djevoj$ina ponyja, opazi lava. Nikako to nije mogao shvatiti. Znao je da Numa, ako je uspio $epati djevojku, ne'e po'i u potjeru za drugima. On povu$e svoga konja, naniani i opali. Lav se zaustavi u uljanju, okrene i prevali na bok, a zatim se otkotrlja i ugine. Hanson odjae u umu i glasno pozove djevojku. Tu sam dobije brzi odgovor iz lisnate kronje nad glavom. Jeste li ga pogodili? Jesam odgovori Hanson. A gdje ste vi? Jedva ste se izvukli. To 'e vas nau$iti pameti da se no'u ne skitate dunglom. Oboje se zatim vrate na ravnicu gdje su sreli pl. Morisona kako jae polako natrag prema njima. Opravdavao se da mu je pony otkazao poslunost i da je imao mnogo muka da ga zaustavi. Hanson se samo nasmijulji, jer se prisjeti kako je Baynes divlje mamuzao konja, i kako se na njemu i sada vide oiljci od ostruga. No o svemu to je vidio ne re$e nita. On postavi Meriem kraj sebe, i sve troje odjau u tiinu prema bungalowu.

Iza njih Korak izroni iz dungle i izvu$e koplje iz Numinih

le(a. Jo se uvijek smjekao. Vanredno ga je obradovao taj prizor, samo ga je jedna stvar mu$ila ona okretnost kojom se djevojka s konjskih le(a odbacila na stablo povrh sebe i spasila se. U tom je neobi$no nalikovala Mangani i njegovoj izgubljenoj Meriem. On uzdahne. Da, izgubljenoj Meriem. Njegovoj maloj, mrtvoj Meriem. Bijae veoma radoznao nali$i li ta strana djevojka jo u $emu njegovoj Meriem. Obuzme ga silna udnja da je vidi. Pogleda za onima koji su jo uvijek jahali preko ravnice. Zanimalo ga je kamo su mogli odjahati. Pojava jedne civilizirane djevojke i kicoki dotjeranog Engleza u khaki-odijelu probudi Koraka iz mrtvila. Jednom je i on sanjao, da 'e se vratiti u svijet kome pripadaju ovi ljudi, no s Merieminom smrti izgleda kao da su ga ostavile sve nade i stremljenja za boljim ivotom. elio je samo provesti ostatak svog ivota u samo'i, to je mogu'e dalje od ljudi. S uzdahom vrati se polako u dunglu. Tantor, po prirodi nemirno stvorenje, nije nipoto htio da se i dalje zadrava u blizini troje bijelaca pa se na pucanj Hansonove puke okrene i otkasa svojim dugim i trapavim nourinama. Kad se Korak vratio da ga potrai, nije ga nigdje bilo. No $ovjek-majmun nije se nimalo zabrinuo zbog nestanka svog prijatelja. Tantor je imao obi$aj da posve neo$ekivano odluta. Znali bi tako da po mjesec dana ne vide jedan drugog, jer se Korak rijetko brinuo ho'e li ili ne'e na'i ovog golemog debelokoca, pa je tako bilo i ovaj put. Umjesto da ga slijedi, on potrai udobnu granu na velikom stablu i tu uskoro usne. Na verandi bungalowa bwana je do$ekao nae pustolove

koji su se vra'ali. U trenutku nesanice za$uo je daleko, negdje na ravnici, pucanj Hansonove puke i zapita se, to bi to moglo zna$iti. Smjesta je zaklju$io da se $ovjeku, koga je smatrao svojim gostom, morala dogoditi neka neprilika na putu za logor, stoga je ustao i uputio se do nadzornikove zgrade gdje je saznao da je Hanson rano uve$e jo bio ovdje, no da je prije nekoliko sati otiao. Vra'aju'i se iz nadglednikove zgrade, bwana opazi da su vrata na oboru otvorena, a daljnje ispitivanje mu otkrije da nema Merieminog ponyja, kao ni onog kojeg je Baynes najradije jahao, i bwana smjesta zaklju$i da je to pl. Morison morao ispaliti hitac. Ponovo je probudio svog nadzornika i spremio se da sam ode sve to istraiti, kadli ugleda konjanike kako mu se pribliavaju preko ravnice. Doma'in je do$ekao veoma hladno Englezovo objanjenje. Meriem je utjela. Opazila je da je bwana veoma ljutit na nju. Bijae to prvi put, i to je silno zaboli. Po(i u svoju sobu, Meriem re$e a vi, Baynese, do(ite u moj kabinet. Morao bih na$as neto s vama porazgovarati. Kad ga je Baynes posluao, pristupi Hansonu. Bilo je ne$eg u bwani to je, i kad najblae postupi, nagonilo $ovjeka da ga smjesta poslua. Kako se to dogodilo da ste i vi bili s njima, Hansone? upita. Ba sam sjedio u vrtu odvrati trgovac nakon to sam napustio Jervisovu zgradu. Bio je to kao to je poznato i vaoj gospo(i moj obi$aj. Legao sam na$as da zadrijemam pokraj grmlja kadli me probude ove dvije zaljubljene budale. Nisam $uo o $emu su razgovarali, ali ubrzo zatim Baynes dovede dva ponyja i oni odjau. Ne volim se u to mijeati, jer to nije moj posao, no znam da nije bilo zgodno da izjau no'u, u to doba naro$ito za djevojku to prvo nije u redu, a zatim je opasno. Stoga sam poao za njima i to je sve to sam u$inio. Baynes je pobjegao pred lavom to su ga noge nosile, ostavivi djevojku na cjedilu, a tada sam sretnim hicem pogodio zvijer u lopaticu i zaustavio je.

Hanson odahne. Neko vrijeme obojica su utjeli. Odjednom se trgovac nakalje veoma zbunjeno i kao da mu je jo neto preostalo na dui to osje'a da mora kazati, a veoma mu je neprijatno. to je, Hansone, zapita bwana. Vi kao da biste htjeli neto re'i, ne? Da, sami ste osjetili Hanson se odvai. Nekako ovih posljednjih ve$eri ja sam ih mnogo vi(ao zajedno, no, oprostite mi sire, ali ja mislim da Mr. Baynes ne smjera nita dobro s tom djevojkom. Dovoljno sam toga $uo to me uvjerilo da je on pokuava nagovoriti da s njime pobjegne. Hanson je, na osnovu vlastitih namjera, optuio Engleza vie nego to je u prvi mah mislio. On se prepao da mu se Baynes ne uplete u vlastite planove, pa je zamislio na$in kako da se okoristi mladim Englezom i da ga se istovremeno rijei. Stoga mislim nastavi trgovac da biste, kad ve' ionako moram krenuti, mogli predloiti Mr. Baynesu da po(e sa mnom. Ja sam spreman da ga povedem karavanskom stazom na sjever, ako to vi, sire, odobravate. Bwana se na$as duboko zamisli. Onda podie pogled. Svakako, Hansone, no Mr. Baynes je moj gost re$e, a o$i mu zlokobno sijevnu. Na osnovu svih tih znakova ja ga ipak ne mogu optuiti da namjerava pobje'i s Meriem i budu'i da je moj gost, ne bih mogao biti tako neotesan te mu zapovjediti da ode. No, ako se to$no sje'am njegovih rije$i, $ini mi se da je govorio o povratku ku'i i uvjeren sam da mu nita ne bi priredilo ve'e zadovoljstvo, nego da po(e s vama na sjever. Rekoste da 'ete po'i sutradan. Mislim da 'e tada Mr. Baynes po'i s vama. Svratite ujutro, ako elite, a sada laku no' i hvala vam to ste tako budno pazili na Meriem. Dok se okrenuo da potrai svoje sedlo, Hanson sakrije osmijeh. Bwana u(e s terase u radnu sobu, gdje na(e pl. Morisona kako, u o$itoj neprilici, eta gore-dolje. Baynese re$e bwana prelaze'i na stvar. Hanson odlazi sutra na sjever. On pokazuje veliku naklonost prema vama i upravo mi je rekao da vam poru$im kako bi mu bilo

drago ako biste poli s njime. Laku no', Baynese! Na bwanin zahtjev, Meriem je idu'eg jutra morala ostati u svojoj sobi, sve dok pl. Morison Baynes ne otputuje. Hanson je rano doao po njega. U stvari, svu je no' proveo s nadglednikom Jervisom, kako bi rano ujutro mogao krenuti. Pl. Morison i njegov doma'in oproste se samo formalno, a kad je, najzad, gost odjahao, bwana uzdahne od olakanja. Bio je to veoma neprijatan doga(aj, te je bio sretan da je i to zavrilo, no nije alio to je tako postupio. Nije se dao zaslijepiti Baynesovim zanosom za Meriem, jer znaju'i dobro s koliko se oholosti Baynes ponosi svojim drutvenim poloajem, nije ni na$as povjerovao da 'e njegov gost ponuditi svoje ime bezimenoj arapskoj djevojci. Iako je imala suvie svijetlu put za $istokrvnu Arapkinju, bwana je ipak vjerovao u njeno arapsko porijeklo. Nije htio ponovno razgovarati s Meriem o tom doga(aju i tu je u$inio veliku pogreku, jer je mlada djevojka, svjesna obaveze i zahvalnosti koju duguje bwani i Dragoj, bila istovremeno veoma ponosna i osjetljiva, te ju je na$in na koji je bwana otpremio Baynesa, a njoj uskratio mogu'nost da se objasni i opravda ponizio. To je, tako(er, prouzro$ilo da Baynes, u njenim o$ima, postane mu$enik i probudi joj u grudima snani osje'aj solidarnosti za nj. Dok je prije samo upola pogrijeila zbog ljubavi, sad je pogreka bila potpuna. Bwana i Draga morali su joj objasniti mnogo tota o drutvenim preprekama, jer su jedino oni, poznavaju'i odli$no Baynesa, znali koliki jaz postoji tzme(u Meriem i njega, no oni je nisu htijeli pozlijediti. Bilo bi, me(utim, mnogo bolje da su joj zadali i tu manju bol, spasivi je tako jada koji 'e je uskoro zadesiti, a sve zbog njene neupu'enosti. Dok su Hanson i Baynes jahali prema Hansonovu logoru, Englez je neprestano mrzovoljno utio. Drugi je razmiljao kako da mu iznese prijedlog koji je upravo zamislio. Jahao je iza svoga suputnika i cerekao se kad je na ovome patricijskom licu opazio toliku namrgo(enost.

 Nije bio s vama najljubazniji, zar ne? izre$e najzad mahnuvi glavom prema bungalowu. Baynes zna$ajno podie pogled prema njemu. On mnogo misli na djevojku nastavi Hanson i ne eli da je bilo tko oeni i odvede odavde. No, $ini mi se da joj je prije nakodio negoli pomogao, time to vas je otpremio. Tako bi se jednom mogla i udati, a ovako nikada vie ne'e na'i sjajnog mladog gentlemana poput vas. Baynes, koji u po$etku nije elio da se taj prosti momak mijea u njegove privatne stvari, sada smekan posljednjom Hansonovom primjedbom, odlu$i smjesta da ga smatra $ovjekom finije vrste. On je jedan traljavi grani$ar zagun(a pl. Morison no ja 'u se ve' s njime na'i. On moe igrati poglavara u centralnoj Africi, no u Londonu smo obojica posve jednaki. Ve' 'e on dobiti svoje kad se vrati ku'i. Da sam ja na vaem mjestu re$e Hanson ne bih nikom dopustio da me odvoji od djevojke koju elim. Me(u nama, ja ga nimalo ne cijenim, i ako vam ma u $emu ustreba moja pomo', ra$unajte sa mnom. To je ba lijepo od vas, Hansone odvrati Baynes zagrijano ali to da $ovjek uradi ovdje u toj prokletoj rupi, bogu za le(ima. Ja znam to bih uradio odvrati Hanson. Ja bih, naprosto, djevojku odveo sa sobom. Ako vas voli, po'i 'e. Ali to se ne moe izvesti re$e Baynes. On nadzire milje i milje svu tu cvjetnu zemlju. Sigurno bi nas uhvatio. Ne, ne bi, barem ne $ovjeka mojih trka'ih sposobnosti odvrati Hanson. Deset godina ja ovdje trgujem, lovim i poznajem, ba kao i on, cio taj kraj. Ako elite oteti djevojku, ja 'u vam pomo'i i mogu vam jam$iti da nas nitko ne'e uhvatiti, sve dok se ne dokopamo morske obale. Savjetujem vam da joj napiete pismo, a ja 'u joj ga dostaviti po svom poglavici. Zatraite sastanak, kako biste se oprostili, a ona ne'e odbiti. U me(uvremenu mi 'emo neprestano pomicati logor prema sjeveru i vi moete s njome ugovoriti da do idu'e no'i bude sve spremno. Kaite joj da 'e se sastati sa mnom, a da 'ete nas vi

$ekati u logoru. To 'e biti zgodnije, jer dobro poznajem ovaj kraj, i umijem to bre obaviti no vi. Vi 'ete se pobrinuti za safari i polako napredovati prema sjeveru, a ja i djevojka 'emo vas dosti'i. No pretpostavimo da ona ne'e htjeti po'i? zapita Baynes. Tada 'ete jo jednom ugovoriti datum oprotaja odvrati Hanson a umjesto vas, tamo 'u oti'i ja i svakako je nagovoriti da po(e. Ona 'e morati po'i, a poslije svega, naro$ito kad provede s vama oko dva mjeseca, koliko nam je potrebno da bismo stigli do obale, ona se ne'e osje'ati tako loe. Baynes gotovo izusti rije$i negodovanja, ali ne izre$e nita, jer istog $asa postane svjestan da je to isto i on bio naumio. To je zvu$alo svirepo i zlo$ina$ki iz usta ovoga prostog trgovca, ali je, uza sve to, mladom Englezu postalo jasno da 'e prije uspjeti uz pomo' Hansona i njegova poznavanja afri$kih putova, nego da posve sam pokua izvesti tu avanturu. Stoga klimne glavom u znak nijemog pristanka. Preostali dio toga dugog puta prema sjevernom Hansonovom logoru projahali su u utnji. Za to su vrijeme oba $ovjeka bila zauzeta svojim mislima, svakako ve'i dio njihovih misli nije bio ni za jednoga od njih laskav. Dok su tako jahali kroz umu, ne paze'i ni na ta, topot njihovih konja dopre do uiju jo jednog prolaznika kroz dunglu. Korak je odlu$io da svrati do mjesta gdje je ugledao bijelu djevojku, koja se tako okretno do$epala stabla, kao da se u tome dugo vjebala. Bilo je u njoj neto to ga je nagnalo da se prisjeti ne$eg skoro zaboravljenog, i to ga je neodoljivo vuklo natrag. elio ju je vidjeti u svjetlu dana, pogledati njeno lice, boju o$iju i kose. )inilo mu se da veoma nalikuje njegovoj izgubljenoj Meriem, a znao je, unato$ tome, da nema nikakve nade. Kad ju je onako letimi$no pogledao na mjese$ini dok je odsko$ila s konja, koji se propinjao, u$ini mu se da je iste visine kao i njegova Meriem, no mnogo punija i enstvenija. Sada se polako kretao prema mjestu gdje je vidio djevojku, kadli mu do osjetljivog uha, dopre topot konjanika koji su se

pribliavali. Prebaci se neopaeno preko grana sve dok ne ugleda jaha$e. Smjesta prepozna u mla(em $ovjeka, kojeg je vidio kako grli djevojku na proplanku, obasjanom mjese$inom, prije no to ih je napao Numa. Drugog nije mogao prepoznati, mada mu se po dranju i stasu u$ini odnekud poznat i to ga uznemiri. )ovjek-majmun zaklju$i da mora uspostaviti vezu s mladim Englezom, ako eli ponovno prona'i djevojku, stoga zaostane iza njih i po$ne ih slijediti do Hansonova logora. Ovdje pl. Morison napisa kratko pismo koje Hanson preda jednom od svojih momaka, a ovaj smjesta potr$i prema jugu. Korak se zadrao u blizini logora i paljivo motrio Engleza. Gotovo se ve' nadao da 'e, kad oba jaha$a stignu na cilj, ugledati djevojku, a kad joj ne na(e ni traga u logoru, veoma se razo$ara. Umjesto da se odmara kako bi idu'e no'i mogao izdrati naporni mar, Baynes je nespokojno hodao umom amotamo. Hanson je leao na svojoj vise'oj postelji i puio. Veoma su malo razgovarali. Korak se 'u'urio povrh njih na grani guste, lisnate kronje. Tako pro(e i ostatak popodneva. Korak postane gladan i edan. Sumnjao je da 'e itko od te dvojice prije jutra napustiti logor, stoga je otiao, ali prema jugu gdje je o$ekivao da bi se najvjerojatnije mogla nalaziti djevojka. U vrtu pored bungalowa na mjese$ini Meriem je kora$ala sva zamiljena. Jo je patila zbog nepravednog bwaninog postupka prema pl. Morisonu Baynesu. Nita joj nisu objasnili, jer su bwana i Draga eljeli da je potede od ponienja i boli koje bi joj nanijelo objanjenje Baynes ove namjere. Znali su ono, to Meriem nije znala, naime da taj $ovjek uop'e ne namjerava da se njome oeni jer bi ina$e doao otvoreno bwani svjestan da mu to ovaj uop'e ne bi branio, ukoliko ga Meriem stvarno voli. Meriem ih je oboje voljela i bila im zahvalna za sve to su za nju u$inili. No duboko negdje u njenom malom srcu zatalasala se divlja $enja za slobodom. Godine nesmetane slobode, koje je provela u dungli, sa$injavale su bit njene due. I sada, po prvi put otkako je dola k njima, Meriem se osjeti zato$ena u

bungalowu velikog bwane i Drage. Poput tigrice u kavezu kora$ala je amo-tamo uz ogradu. Odjednom okrene glavu prema vanjskom plotu i osluhne. to se to $uje? um golog ljudskog stopala ba pored ograde! Osluhne jo tren. um se vie ne ponovi i ona nastavi svoju nespokojnu etnju. Pro(e suprotnom stranom vrta, okrene se i zakora$a prema gornjem dijelu. Na ledini pored grmlja, koje je skrivalo ogradu, u punom sjaju mjeseca leao je bijeli omot kojeg nije bilo tren ranije, kad je ovuda prolazila. Meriem na$as zastane, ponovo osluhne i onjui zrak, ba poput tigrice, tovie i opreznije. Pokraj grmlja 'u'urio se nagi crni glasnik i buljio kroz li'e. Ugleda je kako se uputi prema pismu. Ugledala ga je zna$i! Tiho se uspravi i dre'i se neprestano sjene grmlja, to se nanizalo sve do obora, uskoro i$ezne iz vida. Izotreno Meriemino uho otkrilo je svaki njegov pokret. No, ona nije pokuala da ispita odakle dolazi. Smjesta se dosjeti da je to glasnik pl. Morisona. Zastane i dohvati to je nala. Raskinuvi omot, otvori pismo i stade polako $itati na svjetlu blistave mjese$ine. Bilo je, kao to je pogodila, Baynesovo. Ne mogu oti'i, a da vas ponovo ne vidim pro$ita. Do(ite sutra rano izjutra na $istinu da se oprostimo. Do(ite sami. Od ovih nekoliko rije$i srce joj bre zakuca i bljesak sre'e ozari lice.

je jo mrak kad se pl. Morison Baynes uputio do mjesta odre(enog za sastanak. Zahtijevao je uporno vodi$a, tvrde'i da ina$e ne'e znati pogoditi put do male $istine. U stvari, nije bio dovoljno hrabar da sam jae po mraku prije izlaska sunca, pa je elio da bude u drutvu. Pratio ga je i Korak ljuljaju'i se s grane na granu jer ga je probudila buka iz logora. U devet sati Baynes je prispio na $istinu. Meriem jo nije stigla. Crnac lee da otpo$ine, a Baynes se lijeno opusti u sedlu. Korak se udobno isprui na visokoj grani, odakle je mogao dobro promatrati one ispod sebe, a da ne bude primije'en. Proao je jedan sat. Baynes je postao nervozan. Korak se ve' dosjetio da je mladi Englez doao ovamo na sastanak, a pogodio je tko je taj koga on $eka. Korak bijae zadovoljan to 'e uskoro vidjeti okretnu enku koja ga je tako neodoljivo podsje'ala na Meriem. Najednom za$uje topot konja koji se pribliavao. Dolazi! Skoro je ve' stigla na $istinu kad je Baynes zapazi. Iz bunja izrone glava i bedra njenog konja, a onda se pojavi i Meriem na njemu. Baynes podbode konja njoj u susret. Korak pogleda paljivo dolje. U sebi je proklinjao eir iroka oboda koji je skrivao njeno lice. Sad je ve' prispjela to$no do Engleza. Korak spazi kako je mukarac uhvatio obje njene ruke i privukao je na grudi. Mukar$evo se lice za$as sakrilo iza oboda irokog djevoj$ina eira. Znao je da su im se usne sastale. Obuzme ga tuga i slatko sje'anje, te za tren nesvjesno sklopi o$i, kako ne bi vidio njihovu sre'u.

Bio

Kad ih je opet otvorio, oni su se razdvojili i ozbiljno razgovurali. Korak je primijetio da je mukarac neto uporno nagovara, ali bilo je isto tako o$igledno da djevojka ne pristaje. Sve njezine kretnje, taj na$in kako je zabacivala glavu navie, udesno i njeno naginjala bradu, Koraka su snano podsje'ale na Meriem. Sada su zavrili razgovor. Mukarac ponovo zagrli i poljubi djevojku na rastanku. Ona se okrenu i odjae istim putem kojim je i dola. Mukarac je sjedio na svom konju i promatrao je. Na ivici dungle ona se okrene i mahne mu rukom. No'as! povi$e. Dok je to doviknula iz daljine, koja ih je razdvajala, zabacila je glavu i sada je Korak prvi put ugledao njeno lice. On se trgne kao da ga je strijela ubola u srce. Drhtao je poput lista. Zatvori o$i dlanovima, i onda ih opet otvori, ali djevojka je otila, samo je njihanje li'a ozna$ilo put kojim je i$ezla. Nemogu'e! Ne, to ne moe biti istina! Pa ipak vlastitim o$ima vidio je svoju Meriem, neto stariju, oblijeg stasa jer se pribliavala zrelosti i dosta izmijenjenu. Bila je ljepa no ikada, ali jo uvijek njegova mala Meriem. Onu, koju je smatrao mrtvom, ugledao je opet ivu. Vidio je Meriem od krvi i mesa. Ona ivi! Nije umrla! Vidio ju je, vidio svoju Meriem, ali u naru$ju drugog mukarca! A taj se $ovjek nalazio ispod njega nadohvat ruke. Korak je stisnuo gr$evito svoje teko koplje. Igrao se lasom, ispletenim od trave koje se klatilo zataknuto za pojas. Onda pomiluje svoj lova$ki no o boku. )ovjek ispod njega pozove svog pospanog pratioca, popusti uzde svom ponyju i krene na sjever. Korak je jo uvijek sjedio na drvetu. Ruke je spustio niz tijelo. Sad je zaboravio i oruje i sve svoje namjere. Korak je razmiljao. Zapazio je kako se Meriem promijenila. Posljednji put kad ju je vidio, bila je malena, napo gola Mangani, divljakinja neobi$nog izgleda. Tada mu nije izgledala takva, ali sada, poto se izmijenila, znao je da je bila neobi$na. U to vrijeme jo se nije razlikovala od njega. Sada se ona promijenila. Bijae ljupka i draesna poput cvijeta u kojem se odraavala profinjenost civilizacije. Zadrhta kad se prisjeti kakvu joj je sudbinu on obe'avao; bila bi ena $ovjeka-majmuna u divljoj dungli. Neko' u tome nije vidio

nita loe, jer ju je ljubio, a ivot, koji je za nju odabrao, bijae ivot dungle koju su oni sami oboje izabrali za svoj dom. Sada, kad je vidio Meriem u onakvoj odje'i, postade svjestan koliko uasan bijae plan to ga je davno zamislio. Uza sve to on ju je jo uvijek ljubio, i ljubomora mu je izjedala srce, kad se sjeti mladoga Engleza. to je taj namjeravao uraditi s njom? Da li ju je uistinu ljubio? A kako bi netko mogao da je ne ljubi? Da mu je ona uzvra'ala ljubav, za to je Korak imao jak dokaz. Da ga nije ljubila, ne bi primila njegove poljupce. Njegova Meriem ljubi drugog. Na$as je pustio da ga potpuno obuzme ta strana istina. U njegovu srcu rodila se silna elja da prati toga $ovjeka i da ga ubije, ali u svijesti iskrsne misao da ga ona ljubi. Zar bi on mogao ubiti $ovjeka kojeg Meriem ljubi? Tuno strese glavom. Ne, to ne bi mogao. Tada zaeli da slijedi Meriem i da s njome razgovara. Gotovo ve' krene, ali tada pogleda svoje golo tijelo i posrami se. On, ranije sin jednog engleskog lorda, odbacio je svoj nekadanji ivot, i spustio se na razinu ivotinje, tako da ga je sada stid oti'i k voljenoj eni i poloiti joj svoju ljubav pred noge. Stidio se po'i nekadanjoj maloj arapskoj djevoj$ici, koja mu u dungli bijae drug u igri. A to bi joj i mogao ponuditi? Godinama su ga okolnosti spre$avale da se vrati ocu i majci, a onda se umijeao ponos i izbrisao iz sje'anja i posljednji trag elje za povratkom. U svojoj dje$a$koj $enji za pustolovinama povezao je svoju sudbinu sa ivotom majmuna iz dungle. Ubojstvo probisvijeta u lu$kom preno'itu ispunilo je njegovu djetinju fantaziju strahom od zakona, a to ga je otjeralo jo dublje u divljinu. Neprijateljsko odbijanje koje je susreo kod ljudi, i crnih i bijelih, utjecalo je snano na njegovu duu koja se tada oblikovala i bila iznad svega osjetljiva. Po$eo je vjerovati da mu je $ovjek neprijatelj, a da je u Meriem naao jedino ljudsko bi'e, koje je trebao i za kojim je $eznuo. Kad su mu je oteli, njegova je tuga bila tako duboka da mu je i sama pomisao na ljudsko drutvo bila nepodnoljiva. Napokon je smatrao da je kocka ba$ena. Sam je izabrao da ostane poput ivotinje, ivio je ivotom ivotinje, a tako 'e i umrijeti. Sada, kad je ve' bilo prekasno, poalio je. Meriem, koja je, eto, ivjela, otkrila mu se toliko preobraena,

da je sam osjetio koliko se udaljila iz njegova ivota. Ne bi je ja$e mogla udaljiti ni sama smrt. U novom svijetu ljubila je $ovjeka svoga kova. Korak je znao da je to ispravno. Ona nije bila za njega, za golog divljaka. Ne, ona vie njemu ne pripada, ali on jo uvijek njoj pripada. Kad ve' ne moe eljeti nju i biti s njome sretan, on 'e uraditi sve to je u njegovoj mo'i da joj osigura sre'u. Slijedit 'e mladog Engleza. Prvo valja doznati ne misli li u$initi djevojci neto naao, a zatim 'e $uvati $ovjeka kojeg Meriem ljubi, zbog nje, premda mu je ljubomora izjedala srce. Ali, ako taj $ovjek snuje Meriem neko zlo, neka mu bog pomogne! Polako se digne. Uspravi se i protegne. Mii'i njegovih ruku napee se ispod opaljene koe, kad je savio stisnute ruke iza glave. Neto se micalo na zemlji, ispod njega. Pojavila se antilopu na $istini. Korak osjeti glad, opet bijae ivotinja. Ljubav ga je samo na trenutak uzdigla u visine $asti i odricanja. Antilopa je presijecala $istinu. Korak se spusti na zemlju s protivne strane drveta tako lako da $ak ni budne ui antilope nisu zapazile njegovo prisustvo. Odmota svoj laso od trave, bilo je to najnovije poja$anje u njegovu naoruanju, i s njim je vjeto rukovao. )esto je putovao samo s noem i lasom jer ih je lako nosio. Koplje, luk i strijela bili su glomazniji, pa ih je $esto sakrio u tajno skrovite. U desnoj ruci drao je samo jedan namotaj dugog ueta, a u lijevoj njegov kraj. Antilopa bijee udaljena svega nekoliko koraka. Korak sko$i posve tiho iz svoga skrovita, oslobodi laso grmlja i zavitla njime. Skoro istog $asa antilopa odsko$i, ali munjeviti laso sa svojom pomi$nom zamkom poleti zrakom povrh nje i pade nepogreivom to$no'u oko vrata ivotinje. Baca$ brzo povu$e rukom i zamka se stegne. Korak se opae lasom, ali kako je antilopa napela ue, u svom mahnitom pokuaju da pobjegne na slobodu, on pade na le(a. Umjesto da se priblii paloj ivotinji, kao to bi to u$inio baca$ lasa sa Zapada, Korak dovu$e svog zarobljenika k sebi, a kad je ivotinja bila nadomak skoka, sko$i na nju poput pantere, zabode zube u vrat ivotinje, a srce probode vrkom

svog lova$kog noa. Zatim smota laso, odsije$e nekoliko velikih komada mesa s plijena i ponovo se popne na drvo da ih u miru pojede. Poslije se odnjie s grane na granu do oblinjeg izvora, a onda zaspi. Dugo je mislio na idu'i sastanak Meriem i mladog Engleza jer je djevojka na rastanku doviknula: No'as! Nije slijedio Meriem jer je znao, po putu kojim je dola i kojim se vratila, da je njeno obitavalite negdje iza ravnica, a kako nije elio da ga djevojka otkrije, nije se usudio prije'i ravnicu. Bit 'e dovoljno, ako ostane uz mladi'a, a to je, za sada, i namjeravao. Meni ili vama izgledalo bi nemogu'e pustiti Morisona da ode tako daleko u dunglu i zatim ga prona'i, ali Koraku to nije bilo ni najmanje teko. Naga(ao je da 'e se bijelac vratiti u svoj logor, a da je i postupio druga$ije, Koraku bi bilo veoma jednostavno slijediti trag mukarca na konju u pratnji jednog pjeaka. Mogli su pro'i i dani, a Koraku bi taj trag bio dovoljno jasan da ga dovede do cilja. Po'i tragom, starim svega nekoliko sati, bijae za Koraka isto kao da obojicu vidi jasno pred sobom. Zbog toga, svega nekoliko minuta nakon to je Morison Baynes uao u logor, a Hanson ga pozdravio, Korak se spusti beumno na susjedno deblo. Tu je ostao do kasno poslije podne, ali se mladi Englez nije maknuo iz logora. Korak bijae znatieljan, ho'e li ovamo do'i Meriem. Neto kasnije Hanson i jedan od crnih dje$aka izjau iz logora. Korak to zamijeti posve hladno, jer ga nije nitko drugi zanimao osim mladog Engleza. Smra$ilo se, a mladi' se nije micao iz logora. Ve$erao je, a zatim popuio bezbroj cigareta. Onda po$e nervozno mjeriti koracima prostor pred atorom. Zahtijevao je da dje$ak-sluga baca neprestano drva u vatru. Negdje zahrop'e lav, a on nestane u atoru i opet iskrsne s automatskom pukom. Ponovno naredi dje$aku da podjari vatru. Korak primijeti da je veoma nervozan i prestraen, pa iskrivi usne u prezirnom osmijehu. Zar je to mukarac koji ga je istisnuo iz srca Meriem? Da li je to uop'e mukarac kad se plai kaljanja starog Nume? Kako 'e taj obraniti Meriem od bezbrojnih opasnosti u

dungli? Ah, bezopasno u uniformi da spretnost da usne.

ali to njemu ne'e biti potrebno. Oni 'e ivjeti srcu evropske civilizacije, gdje postoje ljudi u ih obrane. Evropljaninu ne treba nikakva obrani svoju enu. Opet prezir iskrivi Korakove

Hanson i crni dje$ak odjau do $istine. Bijae ve' mrak kad su stigli. Tu Hanson ostavi dje$aka, odjae do ravnice i povede sa sobom dje$akova konja. Stade $ekati. Bilo je ve' devet sati kad spazi osamljena jaha$a kako galopira iz bungalowa. Nakon nekoliko trenutaka Meriem zaustavi svog konja ispred njega. Bijae nervozna i sva zaarena u licu. Kad prepozna Hansona, lecne se. Konj Mr. Baynesa je pao, a on je i$aio gleanj Hanson pouri s objanjenjem. Nije mogao do'i sam, pa je stoga poslao mene, da vas povedem u logor. Djevojka nije mogla u tami opaziti zaareni i pobjedonosni izraaj na licu govornika. Bolje da pourimo nastavi Hanson morat 'emo brzo krenuti, ako ne elimo da nas dostignu. Je li on teko povrije(en? Samo je malo istegnuo gleanj odvrati Hanson. Jahati moe dobro, ali smo obojica smatrali da je bolje ako no'as lei i otpo$ine jer 'e idu'ih tjedana morati mnogo jahati. U redu sloi se djevojka. Hanson okrene ponyja, a Meriem ga je slijedila. Jahali su oko jednu milju sjeverno uz rub dungle, a tada se upute zapadno ravno u dunglu. Meriem ga je slijedila ne paze'i kamo jau. Nije to$no znala gdje lei Hansonov logor, pa tako nije slutila da ne jau onamo. Jahali su cijele no'i ravno na zapad. Kad je svanulo, Hanson dozvoli da se ustave zbog doru$ka kojeg je ponio sa sobom iz logora u bisagama to su visile na sedlu. Tada opet krenue i nisu se zaustavljali sve dok nije sunce pretjerano zapeklo. Tada se zaustavi i dade znak djevojci da sjae. Ovdje 'emo $askom po$inuti, a ponyje pustiti da pasu

odvrati Hanson. Nisam zamiljala da je logor tako daleko primijeti Meriem. Naredio sam da krenu na put ranom zorom objasni trgovac kako bismo imali dobar start. Znao sam da nas dvoje moemo lako susti'i natovareni safari. Sti'i 'emo ih prekosutra. Iako su putovali jedan dio no'i i cio idu'i dan, safariju nije bilo ni traga. Meriem, dobar poznavalac ivota u dungli, znala je da nitko ve' danima nije proao ispred njih. Povremeno bi primje'ivala obrise tragova mnogih ljudi i to vrlo starih. Uglavnom su slijedili taj jasno ozna$eni trag, koji je iao pored staze slonova i kroz umarke, koji su bili lijepi poput parka. Bijae to idealan put za brzo putovanje. Meriem na kraju postane sumnji$ava. Postepeno se mijenjalo i vladanje mukarca kraj nje. )esto, kad bi ga iznenada pogledala, opazila je kako je guta pogledom. Polako joj se prikradala pomisao na jedno davno poznanstvo. Neko' i negdje ve' je bila upoznala tog $ovjeka. Vidjelo se da se ve' nekoliko dana nije brijao. Plave, kratke $ekinje po$ele su mu prekrivati obraze i bradu, a s njima je raslo i njezino uvjerenje da njih dvoje nisu stranci. Tek drugog dana Meriem se pobuni. Zauzda ponyja i izrazi svoje sumnje. Hanson je uvjeri da je logor samo nekoliko milja ispred njih. Mi smo ih morali dosti'i ju$er rekao je. Oni su bre putovali, no to sam mislio. Ovuda uop'e nisu proli odgovori Meriem. Trag, kojim smo se kretali, star je ve' tjedan dana. Hanson se nasmije. A, u tome je stvar, je li? povi$e. Zato mi to niste ve' prije rekli? Mogao sam vam to lako objasniti. Ne kre'emo se istim putem, ali 'emo nai'i na njihov trag ve' danas, ako ih prije toga ne sretnemo.

Sad je, napokon, Meriem znala da $ovjek lae. Kakva budala! Zar bi bilo tko mogao povjerovati u tako smijeno objanjenje? Tko bi bio tako lud da povjeruje kako 'e dosti'i nekoga a on ju je uvjeravao da to svakoga $asa o$ekuje kad ve' miljama nisu nali ni traga od toga nekog. utjela je i smiljala kako da pobjegne prvom prilikom koja joj se prui i da dobije ve'u prednost u vremenu kako bi sigurno umakla. U me(uvremenu ga je neprestano promatrala. Naprezala se da se prisjeti, odakle ga poznaje. Gdje su se susreli. U kakvim su se prilikama upoznali prije no to su se susreli na farmi velikog bwane? Ona preleti u mislima sve bijelce koje je ikad upoznala. Bilo ih je svega nekoliko koji su dolazili na posjed njena oca u dungli. Bilo ih je, uistinu malo, ali ipak nekoliko. Sjetila se! Tamo ga je vidjela. Skoro se dosjetila, ali u tren opet zaboravi. Poslijepodne, iznenada, iza(u iz dungle na obalu iroke, mirne rijeke. Na drugoj obali Meriem ugleda logor opasan visokom i trnovitom bomom. Stigli smo napokon re$e Hanson. Povu$e svoj revolver i opali u zrak. I gle! U tom trenu se uskomea logor na drugoj obali rijeke. Crnci potr$ae na obalu. Hanson ih pozdravi, ali Morisonu Baynesu ne bijae ni traga. Prema uputama svog gospodara, crnci su se ukrcali u jednu kanou i zaveslali preko rijeke. Hanson smjesti Meriem u maleni $amac i sam u(e, a na obali ostavi dva dje$aka da $uvaju konje. Po njih 'e do'i kasnije kanoom, a konji 'e sami preplivati rijeku. Kad je stigla u logor, Meriem upita za Baynesa. Za neko vrijeme njezin je strah bio ublaen kad je ugledala logor za koji je smatrala da je Hansonova izmiljotina. Hanson pokae maleni ator, razapet usred logora. Tamo re$e i povede je prema njemu. Na ulazu razmakne atorsko krilo i ponuka je da u(e. Meriem stupi u ator i ogleda se oko sebe. Bijae prazan. Okrene se Hansonu. On se cerekao. Gdje je Mr. Baynes? upita.

 On nije ovdje odgovori Hanson. Barem ja ga ne vidim, a vi? Ali zato sam ja ovdje, a ja sam prokleto bolji mukarac, no to je on ikada bio. Vie ga ne'ete trebati jer sada imate mene. On se grohotom nasmije i posegne za njom. Meriem se borila da se oslobodi. Hanson snano obujmi njene ruke, pa tijelo i ponese je polako k hrpi pokriva$a koji su se nalazili u kutu na dnu atora. Njegovo se lice nagnulo sasvim uz njezino. O$i su mu se suzile poput dva proreza, a iz njih je sukljao poar strasti i elje. Meriem je gledala ravno u njegovo lice dok se borila da se oslobodi, a tada se sjetila sli$nog prizora, u kojem je odigrala istu ulogu, i prepozna napada$a. Bijae to ve(anin Malbihn, koji ju je ve' jednom tako napao i ubio svog druga, koji ju je htio spasiti. Onda ju je najzad spasio bwana. Malbihnovo glatko lice obmanulo ju je, ali sada, kada mu je narasla brada i kada je Meriem dola u sli$nu situaciju, sjetila se svega, brzo i to$no. Ali danas nema bwane da je spasi.

Crni dje$ak, kojeg je Malbihn ostavio na $istini da $eka i

da tamo ostane sve dok se on ne vrati, sjedio je zguren ve' jedan sat u podnoju drveta, kad ga odjednom trgne glasanje lava. Brzinom koju je rodio strah od smrti, dje$ak se popne na granu drveta, a tren kasnije kralj ivotinja do(e na $istinu i primakne se leini antilope koju dje$ak dosad nije ni primijetio. Sve do svanu'a jeo je kralj svih ivotinja, a dje$ak budan sjedio na grani i razmiljao to se dogodilo s gospodarom i sa dva ponyja. S Malbihnom je ivio ve' godinama i zato je dobro poznavao karakter bijelaca. To iskustvo uvjeri ga da ga je gospodar namjerno ostavio ovdje. Rezultat Malbihnove zlo'e bio je, da je dje$ak mrzio svoga gospodara iz svega srca, a uz bijelca vezao ga je samo strah. Njegova sadanja nezgoda je samo izazvala jo ve'u mrnju. Kad je sunce izalo, lav se odunja u dunglu, a crnac spusti s drveta i po(e dunglom natrag u logor. U njegovoj su se glavi rojile razne osvetoljubive misli, ali je znao da ne bi imao hrabrosti da ih izvri, kad bi mu se i pruila prilika za to. Otprilike milju od $istine nai(e na trag dvaju ponyja koji je pod pravim kutom presijecao njegovu stazu. O$i mu lukavo zabljesnu. Po$ne se grohotom smijati i udarati po bokovima. Domoroci su neumorni brbljavci, a to zna$i, drugim rije$ima, da su ljudska bi'a. Malbihnov dje$ak nije bio iznimka u tom pravilu, a kako je ivio s mnogim bijelcima u posljednjih deset godina, nije bilo tajne u ivotu Afrike koju ne bi znao iz vlastitog iskustva ili iz naklapanja drugih.

Poznavao je svog gospodara i njegova ranija djela, a znao je tako(er mnogo o planovima Malbihna i Baynesa, jer je o tome kao i ostale sluge $esto sluao. Iz brbljanja vo(e safarija doznao je da se pola Malbihnove druine ulogorilo kod velike rijeke, daleko na zapadu. Dje$aku nije bilo teko da zbroji dva i dva i tako do(e do sume $etiri, a to $etiri bijae $vrsto uvjerenje da je njegov gospodar prevario drugog bijelca, oteo mu enu i odveo u zapadni logor, ostavivi ovoga na milost i nemilost velikog bwane kojeg su se svi bojali. Dje$ak ponovo iskesi svoje velike bijele zube i nasmije se glasno. Tada krene $udesnom brzinom. U logoru ve(ana Morison je proveo gotovo besanu no', ispunjenu nervozom, sumnjama i strahom. Pred jutro je zaspao gotovo sasvim iscrpljen. Probudio ga je vodi$ i uskoro, nakon izlaska sunca, podsjetio da moraju odmah krenuti na sjever. Baynes je oklijevao. elio je sa$ekati Hansona i Meriem. Vodi$ ga je tjerao i upozorio na opasnost koju bi zna$ilo svako odlaganje. )ovjek je dobro znao da 'e to to je smislio njegov gospodar, izazvati gnjev bwane, te 'e se svi loe provesti, ako ih bwana uhvati na svojoj zemlji. Na tu se opomenu Baynes uznemiri. A to ako je bwana, kao to ga je zvao vodi$, ve' iznenadio Hansona na njegovu podlu djelu? Zar ne bi pogodio istinu? Moda je ve' na putu da i njega kazni. Baynes je mnogo $uo o navici svog dobro$initelja, da kanjava male i velike zlikovce, koji bi prekrili zakon ili obi$aje ovog malog, divljeg svijeta to se smjestio iza vanjskih utvrda, a koje ljudi vole nazivati granicom. U tom divljem svijetu bezakonja, veliki bwana stvorio je zakon za sebe i za sve one koji su nastanjivali okolicu. Govorkalo se da je, tovie, kaznio smr'u jednog bijelca koji je zlostavljao jednu domorotkinju. Baynes zadrhta sjetivi se toga govorkanja i zamisli to bi njegov doma'in dosudio $ovjeku, koji mu je pokuao ukrasti mladu ti'enicu. Ta ga je pomisao acnula i on sko$i na noge. Da re$e nervozno odmah moramo krenuti odavde. Zna li put na sjever? Vodi$ ga je poznavao i nije gubio vrijeme. Safari krene na put.

Bijae podne kad je umoran i znojni trka$ sustigao malu kolonu koja se mu$no kretala. Drugovi su ga pozdravili poklicima dobrodolice, a on im je odmah saop'io sve to je znao ili naga(ao o djelu njihova gospodara, pa su tako svi iz safarija znali za taj doga(aj prije nego Baynes. On je stupao na $elu kolone, pa mu je dje$ak posljednjem ispri$ao to se s njim desilo, otkako ga je Malbihn prole no'i ostavio na $istini. Kad je pl. Morison $uo sve to mu je dje$ak ispri$ao, sine mu da ga je trgovac upotrijebio kao oru(e, kako bi se do$epao Meriem. U njemu uzavrije krv i sav uzdrhta od brige za Meriem. To, to onaj drugi nije snovao nita bolje od njega samoga, nije ublailo strahotu uvrede koju mu je Hanson nanio. Isprva mu nije palo na um, da je i on sam namjeravao nanijeti zlo Meriem, ba kao i Hanson. Bjesnio je, jer je bio potu$en vlastitim orujem, a oteta mu je i nagrada koju je elio prisvojiti. Zna li kamo je otiao tvoj gospodar? upita dje$aka. Da, bwana odgovori dje$ak. Otiao je u drugi logor kraj velike rijeke koja te$e u daljinu prema zalasku sunca. Moe li me tamo odvesti? upita Baynes. Dje$ak klimne glavom. Osjetio je da bi to bila prilika da se osveti svom gospodaru kojega je mrzio, a istovremeno da izbjegne i gnjev bwane koji 'e, vjerojatno, slijediti safari to kre'e na sjever. Moemo li nas dvojica sami sti'i u logor? upita pl. Morison. Da, bwana uvjeri ga crnac. Baynes se obrati vodi$u. Sad su mu bili jasni Hansonovi planovi. Shvatio je zato je on elio da se sjeverni logor udalji to vie prema sjevernoj granici zemlje velikog bwane. To bi mu, naime, dalo na vremenu za bijeg prema zapadnoj obali, dok bi bwana progonio sjeverni safari. Pa dobro, koristit 'e planove onoga drugog. I on mora izbje'i kaznu svoga doma'ina.

 Morat 'e po'i to je mogu'e dalje na sjever rekao je vodi$u. Ja 'u se vratiti i pokuati odvesti velikog bwanu na zapad. Crnac gun(aju'i pristane. Nije elio pratiti tog neobi$nog bijelca koji se boji no'i, a niti ga ostaviti na milost i nemilost smjelih ratnika bwane, jer je izme(u njih i njegovog plemena lealo davno i krvno neprijateljstvo. Vodi$, pak, bijae oduevljen tim prijedlogom jer 'e, kona$no, mo'i napustiti svoga vedskog gospodara. Poznavao je put koji je vodio na sjever u njegovu domovinu, a za koji bijelci nisu znali. Bijae to pre$ac kroz isuenu visoravan gdje su se nalazili skriveni izvori o kojima bijeli lovci i istraiva$i nisu ni slutili, jer su prolazili samo rubom te visoravni. On bi $ak mogao izbje'i i bwani, ako ih ovaj bude progonio. Prvenstveno zbog te mogu'nosti, on svrsta ostatke Malbihnovog safarija u kakavtakav red i krene sjeverno. Me(utim, crnac je vodio pl. Morisona jugozapadno, u dunglu. Korak se zadravao u logoru promatraju'i Morisona sve dok safari nije krenuo sjeverno. Tada, uvjeren da mladi Englez ide krivim pravcem i da ne'e susresti Meriem, napusti ga i polako zaputi onamo gdje je ugledao djevojku, za kojom je $eznuo, u naru$ju drugog. Bijae tako sretan to je opet naao Meriem da, tovie, toga trenutka nije bio ni ljubomoran. Ali mu kasnije uzavri krv u ilama, a glavom se stanu rojiti crne i zlokobne misli. Da je Morison mogao znati, kakve su misli kolale u glavi tog divljaka, koji se uljao kriom me(u granama praumskog drve'a, najeila bi mu se koa. Korak je o$ekivao Hansona i djevojku. )ekao je sat i razmiljao. Uspore(ivao je sebe s uredno obu$enim engleskim gentlemanom i to sebi na tetu. to joj on moe ponuditi, a to onaj drugi? to 'e on naslijediti, a to njegov suparnik koji je to pravo sigurno sa$uvao? Kako bi se usudio pristupiti ovako gol, bos i zaputen ovom prekrasnom stvorenju koje je neko' bilo njegov drug? I kako bi je zaprosio, a to je namjeravao ve' od onog trenutka kad ga je preplavila ljubav? Strese se pri pomisli kakvo je nepopravljivo zlo mogla nanijeti njegova ljubav onom nevinom djetetu, da nije bilo

slu$aja koji ju je otrgnuo od njega, dok jo nije bilo prekasno. Bez sumnje, sada je ve' i ona sama znala njegovu uasnu namjeru. Svakako ga je mrzila i prezirala isto onako, kao to se i on sam prezirao, kad je na to mislio. Izgubio ju je. Za njega ona bijae mrtva, premda ju je vidio ivu u krasnoj odje'i, koja ju je preobrazila i u$inila za njega nedostinom. Prije ju je ljubio, a sada je oboava. Znao je da ona njemu vie nikada ne'e pripasti, ali barem 'e je vidjeti. Mo'i 'e je promatrati iz daljine. Moda 'e joj mo'i pomo'i, ali ona ne smije nikada doznati da ju je opet naao, ni da on ivi. Pitao se, je li ikad pomislila na njega, da li se ona ikada sje'ala onih lijepih dana koje su zajedno proveli. To mu je izgledalo nevjerojatno. Nije, naprosto, mogao vjerovati da je ta lijepa djevojka ona ista ra$upana, na po gola djevoj$ica koja je vjeto skakutala izme(u granja, dok su se igrali i tr$ali u dokonim i sretnim danima prolosti. Vjerojatno se vie ne sje'a prolosti, ba kao to ni njen izgled vie ne nalikuje nekadanjem. Korak bijae tuan. Krstario je dunglom uz rub ravnice i $ekao da do(e Meriem, ona Meriem koja nikada ne'e do'i. Ali doao je netko drugi, $ovjek, visok, irokih ramena u khaki-odijelu na $elu tamnopute druine ratnika, crnih poput ebanovine. )ovjekovo lice bijae kruto, a znakovi tuge duboko ucrtani oko njegovih usana i o$iju, da, tako duboko da jarost, koja je izbijala iz izraaja njegova lica, nije mogla izbrisati tu tugu. Korak primijeti toga $ovjeka dok je prolazio ispod drveta na kome se sakrio, a koje se nalazilo na rubu sudbonosne male $istine. Vidio ga, je dok je tako sjedio na drvetu, sav uko$en, smrznut i napa'en. Vidio ga je kako otrim okom pretrauje tlo, a on je sjedio na drvetu i sve promatrao o$ima, zamagljenim od silnog naprezanja. Primijetio je kako daje znak svojim ljudima, jer je naao ono to je traio, a zatim mu se izgubio s o$iju i otiao na sjever. Korak je i dalje sjedio uko$en poput kipa, a srce mu je krvarilo u nijemoj tuzi. Sat kasnije Korak se polako vrati u dunglu prema zapadu. Kretao se tromo, objeene glave, oputenih ramena, poput starca koji

nosi na svojim le(ima teki teret ivota. Baynes je slijedio crnog vodi$a, probijao se kroz gusto, nisko raslinje, jahao saginju'i se uz vrat konja. )esto bi sjahao, jer su niske grane dopirale do zemlje i nisu dozvolile da ostane na sedlu. Crnac ga je vodio pre$acem koji nije ni bio put za jaha$a. Na kraju prvog dana mladi je Englez bio prisiljen da sjae i pjeice slijedi svog okretnog vodi$a. U toku duga pjea$enja pl. Morison imao je vremena da razmilja i slikovito predstavi sudbinu Meriem u rukama ve(anina, i njegov bijes je sve vie rastao. Odjednom mu padne na pamet da je upravo njegov podli plan uvalio djevojku u sadanji opasni poloaj, pa da je i uspjela izbje'i Hansonu, ni s njim je ne bi $ekala bolja sudbina. Postao je svjestan da mu je Meriem zna$ila mnogo vie no to je ikada mislio. Po prvi ju je put po$eo uspore(ivati s drugim enama, svojim poznanicama koje su bile plemenita roda i na visokom drutvenom poloaju i, na svoje iznena(enje, otkrio da je ta mala arapska djevojka u prednosti. Mrze'i Hansona, po$eo je mrziti sebe i svoj niski $in, dostojan prezira. I tako, u tom iskuenju, ispunjen stidom, suo$io se s golom istinom: strast to ju je osjetio za djevojku koju je smatrao drutveno niom od sebe, pretvorila se u ljubav. Dok je teturao putem, u njegovu je srcu, kraj te novoro(ene ljubavi, plamtjela jo jedna strast mrnja koja ga je tjerala na osvetu. ivio je lagodno i raskono. Nikada prije nije trpio ni oskudicu ni muku koje su ga sada stalno pratile. Razderana odijela, izgrebena tijela krvario je i gonio crnca, da ide sve bre premda bi svakog $asa i sam iscrpljen padao na zemlju. To to ga je tjeralo naprijed, bila je osveta i osje'aj da svojim mukama djelomi$no okajava veliko zlo koje je nanio ljubljenoj djevojci, jer se nije nadao da 'e je spasiti od sudbine u koju ju je sam uvalio. Prekasno! Prekasno! Ta ga je misao kobno pratila cijelim putem.

 Prekasno! Da, prekasno za spas, ali ne i za osvetu ta ga je misao opet dizala i poticala. Samo kad bi postalo suvie mra$no, tako da se nita nije vidjelo, dozvolio bi sebi odmor. Mnogo puta toga poslijepodneva zaprijetio je crncu da 'e ga smjesta ubiti, ako jo jednom zaeli odmor. Momak se prestraio. Nije mogao razumjeti kako se bijelac mogao tako naglo iz temelja promijeniti. Taj isti se prole no'i plaio mraka. On bi i napustio ovog gospodara, koji mu je ulijevao strah u kosti, da je imao prilike, ali je to Baynes poga(ao pa mu je nije pruio. Danju bijae uvijek u njegovoj blizini, a no'u je spavao sasvim uz njega, u grubo na$injenoj bomi, koja je predstavljala slabu obranu protiv mesodera to su odasvud vrebali. To, to je pl. Morison odjednom mogao spavati usred divlje dungle, kraj vodi$a koji ba nije mirisao, bijae dokaz da se neobi$no promijenio u posljednjih dvadeset i $etiri sata i da se sada zaista u njemu ra(a smisao za demokraciju o kojoj prije nije ni sanjao. Ujutro bijae uko$en, hramao je i cijelo ga je tijelo boljelo, ali nita manje odlu$an da jurne za Hansonom to je bre mogu'e. Kod male brzice ustrijelio je pukom srnda'a $im su, bez doru$ka, digli logor. Mrmljaju'i preko volje, dozvolio je da se zaustave i prirede hranu, pojedu, a tada opet krenu na put kroz dunglu obraslu grmljem i divljom lozom. U me(uvremenu Korak je iao polako prema zapadu, naiao na Tantorov trag i sustigao ga u dubokoj, sjenovitoj dungli. )ovjek-majmun, osamljen i bolan bijae sretan u drutvu svoga ogromnog prijatelja. Gipka ga je surla odano zagrlila i zabacila na mo'na le(a gdje se Korak tako $esto protezao i drijemao. Veliki bwana i njegovi crni ratnici slijedili su tvrdoglavo sjeverni trag safarija koji im je uzmicao i tako ih mamio sve dalje i dalje od djevojke koju su pokuavali spasiti, dok je u bungalowu jedna ena, koja je voljela Meriem kao svoju vlastitu k'er, $ekala nestrpljivo i tuno na povratak spasilaca s

djevojkom. Bila je sigurna da 'e je njen neustraivi mu na'i i dovesti natrag.

Tantorova gipka surla odano ga je zagrlila i bacila na mo'na le(a gdje se Korak tako $esto protezao i drijemao.

se borila s Malbihnom. )vrstim joj je mii'ima sputao ruke i ona izgubi svaku nadu. Nije izustila ni glasa. Znala je da nema nikoga tko bi joj pomogao, a njen prijanji ivot u dungli nau$io ju je da je beznadno traiti milost u surovom svijetu u kome je odrasla. Dok se rvala sa svojim napada$em, jedna joj ruka dotakne drak Malbihnovog revolvera koji je leao u koricama o boku. Dok ju je vukao prema pokriva$ima, njeni su prsti malopomalo izvla$ili predmet kojeg je tako udno prieljkivala i napokon izvukla iz korica. Kad je Malbihn ve' stajao kraj hrpe razbacanih pokriva$a, Meriem se najednom prestane otimati i svom snagom navali na njega. On izgubi ravnoteu, spota$e se na pokriva$e i padne nauznak. Ruke mu nehotice polete natrag da ublae pad, a Meriem podigne revolver u visinu njegovih prsa i povu$e okida$. Ali revolver bijae prazan. Malbihn sko$i opet na noge i posegne za njom. Na tren je uspjela pobje'i i otr$ati do ulaza u ator, ali tu je sustigne njegova teka ruka i povu$e natrag. Okrenuvi se poput ranjene lavice, Meriem $epa cijev dugog revolvera, zamahne njome i sru$i je na Malbihnovu glavu. S kletvom na usnama, pun boli i gnjeva, $ovjek zatetura, ispusti svoj plijen i pade bez svijesti na zemlju. Meriem potr$i ne osvr'u'i se. Neki je domoroci primijete i pokuae zaustaviti u bijegu, ali prijete'e oruje u njenoj ruci, iako prazno, zadri ih na daljini. Ona stie na kraj logora do bome, koja ga je okruivala, i nestane u dungli prema jugu.

Meriem

Odmah se popela na drve'e i s instinktom malog Manganija, koji ivi na stablu, skine svoju jaha'u suknju, cipele i $arape, jer je znala da joj predstoji teak i daleki put te da 'e joj odje'a samo smetati. Jaha'e hla$e i kaputi' posluit 'e joj da se obrani od hladno'e i trnja, a ne'e ni suvie smetati, ali suknja i cipele nisu prikladne za penjanje po drve'u. Nije daleko otila. Po$ela je razmiljati. Ne'e mo'i ostati iva bez oruja s kojim bi se obranila i ustrijelila divlja$ za hranu. Kako se nije dosjetila da s Malbihna strgne pojas s municijom, prije no to je napustila ator? S punim revolverom mogla bi ustrijeliti divlja$ i obraniti se od velikih zvijeri, koje 'e je napadati na povratku u topli dom bwane i Drage. Odlu$ila je da se vrati po municiju. Znala je da sve stavlja na kocku, i da bi je opet mogli zarobiti, ali bez sredstava za obranu i nabavljanje hrane, ne'e se mo'i spasiti. Zato okrene natrag u logor odakle je upravo pobjegla. Mislila je da je Malbihn mrtav, jer mu je zadala straan udarac. Nadala se da 'e kad padne mrak, polako u'i u logor i potraiti pojas sa mecima. Tek to je stigla da se sakrije na velikom stablu kraj bome, odakle je mogla mirno promatrati logor, a da ne bude otkrivena, spazi ve(anina koji pomoli glavu iz atora. Brisao je krv s lica i ispalio plotun kletvi i pitanja svojim prestraenim pratiocima. Ubrzo svi su je iz logora po$eli traiti, a kad se Meriem uvjerila da su otili, si(e iz svog skrovita i hitro otr$i preko $istine u Malbihnov ator. Brzo pretrai unutranjost i otkrije da nema municije. U jednom kutu prona(e neki kov$eg u kojem su bile ve(aninove li$ne stvari to mu ih je, dan ranije donio vodi$. Meriem pomisli da je moda u njemu pohranjena rezervna municija. Brzo odrijei ue, zategnuto povrh platna, koje je omatalo kov$eg, a trenutak kasnije podie poklopac i po$ne traiti me(u raznim sitnicama. Bila su to pisma i papiri, izresci iz starih novina. Izme(u ostalog na(e sliku male djevoj$ice na

$ijoj je pole(ini bio pri$vr'en izrezak iz jednog parikog dnevnika. Izrezak, sav poutio i skoro izbrisan od starosti i upotrebe, nije znala pro$itati, ali slika djevoj$ice, koja je bila u novinama, privu$e njenu panju. Gdje je ve' vidjela tu sliku? A tada joj, odjednom, sine da je to njena vlastita slika, dok je jo bila djevoj$ica. Odakle ju je ve(anin uzeo? Kako to da ju je ovaj $ovjek posjedovao? Zato je njena slika bila u novinama? O $emu je govorio taj izblijedjeli $lanak? Meriem je zbunila ta zagonetka koju je otkrila u potrazi za mecima. Stajala je tako neko vrijeme zure'i u izblijedjelu fotografiju, a tada se sjeti municije po koju je dola. Opet po$ne pretresati kov$eg i na kraju, u jednom kutu na(e malu kutiju s nabojima. Na prvi pogled primijeti da su za oruje, zataknuto o pojas njenih jaha'ih hla$a. Spusti ih u dep i jo jednom pogleda sliku, koju je drala u ruci, sva uznemirena zbog zbunjuju'e sli$nosti izme(u nje i slike. Dok je tako stajala, uzalud nastoje'i da pronikne u sr te neobjanjive zagonetke, do uiju joj dopru glasovi. Smjesta postade opreznija. Pribliavaju se! Prepozna prosta$inu ve(anina. Vra'ao se njen progonitelj Malbihn! Meriem hitro otr$i do ulaza i pogleda van. Prekasno! Opkolili su je. Preko $istine ravno prema atoru pribliavao se bijelac sa svoja tri najamnika. to da uradi? Spusti fotografiju u njedra. Brzo napuni revolver i uzmakne na kraj atora niane'i ulaz. Ljudi se zaustave ispred atora i Meriem za$u kako Malbihn psuju'i izdaje nare(enja. Na to je potroio dosta vremena, a dok je on grubo vikao i urlao, djevojka potrai put kojim bi pobjegla. Prigne se, podigne atorsko krilo i pogleda uokolo. Baci se potrbuke i provu$e ispod atora ba onog trena kada je Malbihn, s posljednjom rije$i na usnama, uao u ator. Meriem je $ula njegove korake, a tada se podie i pognuto otr$i u domoroda$ku kolibu, nasuprot atoru. Unutra se okrene i sve razgleda. Ni ive due u blizini. Nitko je nije vidio. Iz Malbihnova atora $ula je kletve. ve(anin je primijetio da mu je netko ispremetao kov$eg. Pozvao je svoje ljude, a kad su se odazvali, Meriem srnu iz kolibe i odjuri prema onom dijelu

bome koji bijae najdalje od Malbihnova atora. Povrh bome nadvisilo se stablo koje, po ocjeni crnaca, bijae preveliko da ga posijeku. Tako su stavili bomu sasvim uz drvo. Meriem bijae presretna to su ostavili to drvo, jer joj je ono omogu'ilo bijeg koji bez njega ne bi ostvarila. Iz svoga skrovita gledala je kako Malbihn ponovo odlazi u dunglu, ovog puta ostavljaju'i u logoru na strai trojicu dje$aka. Otiao je juno i, $im je i$ezao, Meriem zaobi(e logor i uputi se k rijeci. Teko 'e njena djevoja$ka ruka upravljati kanoom, ali drugog izlaza nije bilo. Morala je prije'i rijeku. Pristanite je bilo na $istini, pa se dobro moglo vidjeti tko mu prilazi. Da pokua prije'i rijeku, sigurno bi je primijetili. Jedina nada u spas bila je da sa$eka dok padne no', naravno, ako ne iskrsne jo neka nepredvi(ena okolnost. Leala je tako gotovo jedan sat promatraju'i strau oko $amca. Jedan od njih smjestio se tako da bi je odmah opazio kad bi pokuala gurnuti kanou u rijeku. Iz dungle se sav zaaren i zasoptan pojavio Malbihn. Odmah otr$i do rijeke, gdje su leale kanoe, i prebroji ih. Bilo mu je jasno da djevojka mora ovdje prije'i rijeku, ako se eli vrati ti svojim zatitnicima. Opazi kakvo je olakanje osjetio kad je vidio da su sve kanoe na broju. Zatim se obrati vodi$u, koji ga je dopratio iz dungle, i po$e mu neto govoriti. S vodi$em je bilo jo nekoliko crnaca. Prema Malbihnovim uputama oni gurnu sve kanoe u rijeku osim jedne. Malbihn pozove strau iz logora i, tren kasnije, cijelo drutvo u(e u $amce i odvesla uzvodno. Meriem ih je motrila sve dok nisu zavili iza rije$ne okuke. Bila je to$no povrh logora. Otili su! Ostala je sama, a jednu su kanou ostavili s veslom. Jedva je mogla povjerovati u tu sre'u. Svako oklijevanje zna$ilo bi unititi nadu u spas. Brzo potr$i i baci se na zemlju. Izme(u nje i kanoe bilo je dvanaest jardi. Uzvodno iza rije$ne okuke, Malbihn naredi da pristanu. Iskrca se s vodi$em i uputi na obalu da potrai prikladno mjesto odakle 'e mo'i promatrati $amac koji je ostavio na

obali. Smijeio se, jer je zamislio dobar plan. Djevojka 'e se prije ili kasnije, vratiti i pokuati prije'i rijeku. Moda joj ta pomisao ne'e odmah pasti na um. Nita zato ako bude morao $ekati dan-dva, ali ako ostane iva, i ako je ne zarobe ljudi koji vrludaju dunglom, ona 'e sigurno do'i. Da 'e se pojaviti tako brzo, Malbihn se nije nadao, pa kad se popeo na uzviicu uz obalu odakle mu se pruao pogled na rijeku, ugleda prizor koji mu je s usana izmamio ljutitu kletvu. Ona, koju je progonio, bijae ve' napo rijeke. Okrenuo se i brzo potr$ao k $amcima. Vodi$ ga je pratio u stopu. Bacio se u kanou, a vesla$i snano zaveslae. Kanoa jurnu niz struju prema plijenu. Meriem je gotovo ve' preveslala rijeku kad se oni pojavie. )im ih je ugledala, udvostru$i napor da dospije na suprotnu stranu prije no to je dostignu. eljela je samo dvije minute prednosti. Kad ve' jednom bude me(u drve'em, bila je sigurna da 'e im pobje'i. Nadala se da je ne'e dosti'i, jer su jo bili dosta udaljeni. Malbihn je tjerao svoje ljude uasnim kletvama i udarcima pesnica, jer je uvi(ao da 'e mu djevojka opet pobje'i iz panda. Kad je kanoa, na $elu potjere, bila nekih stotinu jardi od nje, Meriem svim silama dovesla do obale gdje je drve'e nadvisivalo rijeku. Malbihn se izdere neka stane. Izgleda da je pobjesnio od pomisli kako je ne'e mo'i uhvatiti. On zabaci puku na rame, paljivo nacilja u vitku priliku koja se penjala uz drvo i opali. Malbihn je bio izvrstan strijelac. Nije bilo mogu'e da promai na tako maloj udaljenosti. Tako ni sada ne bi promaio, da se istog trena, dok mu je prst pritisnuo obara$, nije neto desilo. Tom slu$aju Meriem treba zahvaliti to je ostala iva. Bila je to jedna podvodna klada $iji kraj je leao u muljevitom dnu rijeke, a slobodan vrh virio iz vode. U tu je kladu udarila Malbihnova kanoa ba u trenutku kad je opalio. Mali trzaj i cijev puke skrene sa svog cilja. Tane uzaludno zazvidi kraj Meriemine glave, a ona nestane u li'u. Smijeila se dok se sputala na zemlju da pretr$i $istinu gdje je nekad bilo domoroda$ko selo, okrueno poljima. Napola sruene kolibe jo su uvijek stajale. Raslinje dungle ve' je po-

Malbihn zabaci puku na rame, paljivo nacilja u vitku priliku koja se penjala uz drvo i opali.

krilo nekad obra(ivanu zemlju. Tamo, gdje je nekad bila seoska ulica, nicalo je mlado drve'e. Sada je tu sve bilo osamljeno i pusto. Za Meriem je to zna$ilo nepriliku jer nije bilo velikog drve'a. Selo je morala tr$e'i prije'i da bi dola na drugu stranu dungle prije no to Malbihn pristane $amcem uz obalu. Naputene kolibe dobro su joj dole, ali nije primijetila otre o$i koje su je motrile sa svih strana, iza skoro poruenih vrata i iskrivljenih ambara. Ne slute'i kakva joj prijeti opasnost, ona srne seoskom ulicom, jer je ova bila najkra'i put u dunglu. Svega milju isto$no, jedan je $ovjek u poderanoj khakiodje'i, sav prljav, divljeg izgleda slijedio Malbihnov trag. Sada se naglo zaustavio jer je za$uo slabi odjek pucnja Malbihnove puke koji se teko probio kroz gustu umu. Crnac ispred njega tako(er zastade. Uskoro 'emo sti'i tamo, bwana re$e. Crnac bijae pun strahopotovanja prema bijelcu. Bijelac potvrdi glavom i dade znak vodi$u, boje ebanovine, da krenu naprijed. Bio je to plemeniti Morison Baynes nekad tako izbirljiv i elegantan. Lice i ruke bijahu mu izgrebene i isprljane sasuenom krvlju koja je potekla iz rana i ogrebotina od trnja. Odijelo je visilo u dronjcima, ali je kroz njih sjao novi Baynes , mnogo ljepi od nekadanjeg dendija. U srcu svakog mukarca krije se makar i najmanja klica mukosti i plemenitosti. Kajanje zbog podlog $ina, koji je u$inio eni, a koju je iskreno zavolio i elja da to ispravi, potakli su tu klicu da nabuja i izmijeni Morisona Baynes a iz temelja. Obojica su zateturali u pravcu osamljenog hica. Crnac nije nosio oruje, a Baynes sumnjaju'i u crnca, nije se usudio da mu povjeri puku, koje bi se vrlo rado oslobodio na dugom putu. Sada, kad su se pribliavali svom cilju, Baynes mu prui puku, jer je znao da u crn$evom srcu plamti mrnja prema Malbihnu. Znao je da 'e se boriti, jer je doao da se osveti. On sam, ina$e izvrstan revolvera, borit 'e se revolverom koji mu

je visio o boku. Upravo kad su pojurili prema cilju, lecne ih plotun. Tada za$ue jo nekoliko pucnjeva pa divlje urlikanje i zatim zavlada tiina. Baynes je fanati$no urio, no tu mu je sada dungla izgledala tisu'u puta gu'a i neprohodnija. Posrtao je i padao. Dva puta ga je crnac poveo neprohodnim putem, pa su se morali vra'ati, ali su napokon izbili na malu $istinu kraj velike rijeke gdje je neko' bilo napredno selo, a sada sumorno, i naputeno propadalo u ruevinama. U dungli izme(u raslinja, koje je prekrilo bivu seosku ulicu, leao je crnac, prostrijeljen tanetom i jo topao. Baynes i njegov pratilac osvrtali su se na sve strane, ali nigdje nije bilo ni ive due. Tiho su stajali i sluali. to je to? um vesla na rijeci? Baynes potr$i kroz mrtvo selo prema rubu dungle ona je svravala uz obalu rijeke. Crnac je tr$ao uz njega. Obojica su se probijali kroz granje dok nisu opazili rijeku, a tamo, gotovo na drugoj obali, ugledae Malbihnovu kanou kako brza k logoru. Crnac odmah prepozna svoje drugove. Moemo li prije'i rijeku? upita Baynes . Crnac zanije$e glavom. Kanoe nije bilo, a preplivati rijeku zna$ilo je samoubojstvo, jer je vrvjela krokodilima. )ovjek slu$ajno pogleda nizvodno. Tu je sakrivena me(u granjem leala kanoa kojom je pobjegla Meriem. Crnac $epa Baynesovu ruku i pokae ono to je otkrio. Morison jedva prigui usklik sre'e. Obojica hitro uspuu granama koje su se nadvile nad kanoom. Crnac zgrabi veslo, a Baynes otisne kanou niz rijeku. Tren kasnije ona zapliva maticom k drugoj strani obale, prema logoru ve(anina. Baynes je $u$ao na pramcu i napinjao o$i da prepozna $ovjeka koji je izvla$io na obalu drugu kanou. Vidio je kako se Malbihn iskrcao, okrenuo i pogledao preko rijeke. Ugledao je i njegovo zaprepatenje, kad je primijetio kanou koja ih je pratila i privukla panju njegovih ljudi. Tada se zaustavi i stade $ekati. Kanoa s dvojicom nije zna$ila za njih nikakvu opasnost. Malbihn se zbunio. Tko je taj

bijelac? Jo ga nije prepoznao, premda je Baynesova kanoa bila ve' usred rijeke, a crte lica one dvojice u kanoi jedva da su mogli razabrati s obale. Jedan od Malbihnovih crnaca prvi prepozna Baynesova pratioca. Tada Malbihn pogodi tko bi mogao biti taj bijelac, premda je jedva vjerovao svojim o$ima. Izgledalo mu je gotovo nevjerojatno da bi ga pl. Morison Baynes slijedio dunglom samo s jednim pratiocem, a ipak je to bila istina. Na kraju ga je Malbihn prepoznao, iako je bio sav prljav i ra$upan, i kona$no shvati uzrok koji je nagnao Baynesa, kukavicu i slabi'a da slijedi njegov trag divljom dunglom. )ovjek je doao da izravna ra$une i da se osveti. Premda je to izgledalo nevjerojatno, drugog objanjenja nije bilo. Malbihn slee ramenima. Bilo je i drugih, koji su iz sli$nih razloga gonili Malbihna u toku njegove dugotrajne karijere. On zadjene prst u obara$ i stane $ekati. Kanoa se pribliavala na daljinu glasa. to elite? zaurla Malbihn podigavi prijete'i oruje. Pl. Morison Baynes sko$i na noge. Proklet bio! povi$e, izvu$e revolver i opali istog trena kad i ve(anin. Kad su odjeknula oba pucnja, Malbihn ispusti puku, gr$evito se uhvati za grudi, zatetura i skljoka se ravno na koljena, zatim pade ni$ice. Baynes se uko$i. Stajao je na$as glave povijene unazad, a tada se polako sloi na dno $amca. Crni vesla$ nije znao to da uradi. Ako je Malbihn mrtav, moe se slobodno i bez straha vratiti onamo k svojim drugovima, ali ako je ve(anin samo ranjen, bit 'e sigurniji to dalje od njega. Zato je oklijevao i nije se pribliavao obali. U njemu se rodilo veliko potovanje prema novom gospodaru, pa ga je duboko ganula njegova smrt. Gledaju'i zgr$eno tijelo na dnu $amca, primijeti da se jo mi$e. Slabim pokretima $ovjek se naprezao da se pomakne. Jo je uvijek ivio. Crnac mu se prima$e i uspravi ga u sjede'i poloaj. Stajao je pred njim s veslom u ruci i zapitkivao Baynesa gdje je pogo(en, kad li odjeknu i drugi pucanj, a crnac, pogo(en u $elo, strovali se naglavce u vodu dre'i gr$evito veslo u ruci.

Posljednjom snagom Baynes se okrene prema obali i ugleda Malbihna kako je, oduprijevi se na lakat, uperio na njega svoju puku. Englez klizne na dno $amca i za$u zviduk taneta povrh glave. Ranjenom Malbihnu trebalo je vie vremena da naniani, a nije ni ga(ao tako dobro kao prije. Baynes se s mukom okrene na trbuh, zgrabi desnicom revolver i izvu$e se toliko da je mogao gledati preko ruba kanoe. Malbihn ga odmah spazi i opali, ali Baynes nije izmakao u stranu, niti se spustio nie. S naporom je nianio u ivi cilj na obali od koje ga je nosila struja. Opet povu$e obara$. Pucanj zabljesnu i zaprai. Malbihnovo divovsko tijelo pogodi i drugi hitac. Ali, jo nije bio mrtav. On ponovo nacilja i opali, a tane raznese u komadi'e gornji rub kanoe tik uz Baynesovo lice. Baynes tako(er zapuca, i dok ga je struja nosila sve dalje Malbihn mu je odgovarao pucnjevima s obale gdje je leao u lokvi krvi. I tako su dva ranjena mukarca tvrdoglavo nastavila svoj jezoviti dvoboj sve dok vijugava afri$ka rijeka nije odnijela pl. Morisona Baynesa iza nekog umarka.

Meriem je prola ve' pola seoske ulice kad li, odjednom, iz

mra$ne unutranjosti oblinjih koliba nahrupi tucet crnaca i Arapa, odjevenih u bijelo. Ona nagne u bijeg, ali je dohvate $vrstim rukama, a kad upravi mole'iv pogled prema njima, ugleda visokog, namrtenog starca kako zuri ispod svog burnusa u nju. )im ga je ugledala, ustukne u stranu uasno iznena(ena. Bijae to eik. Opet je obuzmu strah i jeza iz njenog djetinjstva. Stajala je dr'u'i ispred tog uasnog starca kao ubojica pred sucem koji mu je dosudio smrtnu osudu. Znala je da ju je eik prepoznao. Ni godine, ni promjena odje'e nisu je mnogo izmijenile, pa bi je onaj koji ju je poznavao iz djetinjstva, mogao lako prepoznati. Dakle, vratila si se svojima, je li? zarei eik. Vratila si se jo jednom da zamoli hranu i obranu, zar ne? Pusti me! povi$e djevojka. Nita od tebe ne traim ve' da me pusti natrag Velikom Bwani. Velikom Bwani? ciknu eik i izlije bujicu prosta$kih arapskih psovki na bijelca, tog stranog suca svih prestupnika kojeg se dungla bojala i mrzila. Ti bi se eljela vratiti bwani, zar ne? Tamo si dakle bila otkako si pobjegla od mene? A tko te je sada progonio preko rijeke? Zar je to bio bwana? To je bio ve(anin koga si ti neko' otjerao iz svoje zemlje kad su on i njegovi pratioci kovali s Mbeedom plan da me ukradu odgovori Meriem. eikove se o$i zakrijese. Naredi svojim ljudima da se

sakriju u grmlje pored obale kako bi mogli dotu'i Malbihna i njegovu druinu. Malbihn se ve' iskrcao i milio dunglom gledaju'i razroga$enih o$iju, punih nevjerice, scenu koja se odigravala u naputenom selu. )im je ugledao eika, odmah ga je prepoznao. Dva su $ovjeka postojala na svijetu kojih se Malbihn bojao poput (avla. Jedan je bio bwana, a drugi eik. Istog $asa, kad je bacio pogled na tu ko$atu, poznatu pojavu, on podvije rep i pojuri natrag kanoi pozivaju'i svoje pratioce da ga slijede. Druba je ve' dobro odmakla rijekom kad je eik pristupio obali. Izmijenie plotun hitaca, a s kanoe im odgovore istom mjerom. Zatim Arapi skupe svoje ljude, osiguraju zarobljenicu i upute se na jug. Jedno tane s Malbihnove strane pogodi crnca, koji je stajao na seoskoj ulici, gdje su ga ostavili da $uva Meriem. Drugovi svuku s njega odje'u i ostave ga mrtvog na cesti. Na njega je naiao Baynes kad je uao u selo. eik je s drubom napredovao juno uz rijeku kad je jedan od njegovih ljudi svratio po vodu i ugledao Meriem kako o$ajni$ki vesla s druge obale. )ovjek upozori eika na neobi$an prizor. Ugledae bijelu enu, posve samu u centralnoj Africi. Tada je, da bi je uhvatio $im se iskrca, stari Arapin sakrio svoje ljude u naputenom selu, jer mu je uvijek bila na umu ucjena. Mnogo puta u prolosti blistavo je zlato ba na taj na$in ispunilo njegove ake. Na taj se na$in lako dolazilo do novca, ali njegovo je pritjecanje veoma oslabilo otkako je bwana stegnuo granice njegova djelovanja. Nije se vie usudio krasti slonova$u domorocima koji su boravili nekih stotinu milja oko bwanine farme. A kad je, napokon, ena ula u stupicu koju joj je postavio i kad je prepoznao u njoj djevoj$icu s kojom je godinama najsurovije postupao, bijae presretan. Nije dugo oklijevao da ponovo uspostavi odnose oca i k'eri koji su me(u njima postojali u prolosti. Prvom ju je prilikom snano udario po licu. Prisilio ju je da pjea$i, umjesto da naredi nekom od svojih ljudi da sjae i uzme je u sedlo. )inilo se da uiva u otkrivanju novih metoda mu$enja i poniavanja. Izme(u svih tih ljudi nitko je nije do$ekao sa simpatijom, a niti bi se da je ba i elio, usudio da je obrani. Za dva dana prispjeli su u kraj koji je poznavala jo od

djetinjstva, a prvo lice koje je ugledala, kad su je potjerali kroz ulazna vrata, bila je krezuba, strana Mabunu, neko' njena dadilja. U$ini joj se da su sve godine, koje su prohujale od rastanka s njom bile samo san. Da nije bilo njene odje'e i da nije porasla, povjerovala bi u to. Sve to je bila ostavila, opet je nala, a nova lica, koja su nadomjestila stara, bijahu isti ivotinjski i ne$asni tipovi. Bilo je tu i nekih novih, mladih Arapa koji su se pridruili eiku u njenom odsustvu. Ina$e je sve bilo po starom, sve osim jednog: nije bilo Geeke, a njoj je Geeka jako nedostojala kao da je lutka, s glavom od slonove kosti, bila prijatelj od krvi i mesa. )eznula je za svojom prijateljicom, jer je njenim gluhim uima mogla povjeriti toliko nesre'a i poneku radost, toj Geeki koja je imala drvene udove i tijelo od takorove koe, toj bijednoj Geeki koju je toliko voljela. Ispo$etka su se stanovnici eikova sela, koji su jo preostali, zabavljali gledaju'i bijelu djevojku, neobi$no obu$enu, a koju su neki od njih poznavali jo dok je bila dijete. Mabunu se pretvarala da se veoma raduje to se vratila, iskesivi svoje krezube desni u jezivoj grimasi, koja je trebala pokazati njeno veselje. Ali je Meriem zadrhtala prisjetivi se svih okrutnosti ove strane vjetice iz proteklih godina. Me(u pridolim Arapima bijae jedan vitki, mladi $ovjek, dvadesetih godina koji je u nju zadivljeno piljio sve dok mu eik ne zapovijedi da ode, na to se Abdul Kamak mrgodno povu$e. Napokon, poto zadovoljie svoju radoznalost, napustie Meriem. Kao i nekad dozvolili su joj slobodno kretanje selom jer je ograda bila visoka i jaka, a jedna jedina vrata dobro $uvana danju i no'u. Kao i ranije, ona nije marila za drutvo okrutnih Arapa ni obespravljenih crnaca od kojih se sastojala eikova druina, pa bi se, kao i u danima djetinjstva, smjestila u osamljeni ugao sela gdje se igrala s voljenom Geekom ispod iroke kronje velikog drveta koje se nadnijelo nad ogradu. Stabla vie nije bilo, a Meriem je pogodila i zato. S toga je drveta onog dana siao Korak, udario eika i spasio je iz bijednog i mu$noga ivota koji joj bijae dosu(en, pa se ona samo njega i sje'ala.

Oko ograde raslo je nisko bunje i tu je Meriem sjela i po$ela razmiljati. Srce joj se ispuni sre'om kad se sjeti prvog susreta s Korakom i godinama u kojima se on za nju brinuo i briljivo je titio poput starijeg brata. Ve' mjesecima nije toliko mislila na Koraka kao toga dana. Izgledao joj je blii i drai no ikad ranije i predbacivala je sebi to ga je tako dugo zanemarila u mislima. Tada se pojavi slika Morisona i Meriem se zbuni. Ljubi li zaista tog mladog, $estitog Engleza? Mislila je o sjajnom Londonu o kome joj je pri$ao na tako blistav na$in. Pokuavala je da sebe predo$i usred najveselijeg drutva velikog grada gdje je svi oboavaju i potuju. Slike, koje je stvarala u svojoj fantaziji, bijahu ba one kakve joj je oslikao Morison. Bile su to privla$ne slike, ali se kroz njih uporno pomaljala prilika mii'avog na po golog divovskog Adonisa dungle. Meriem pritisne rukom srce i prigui uzdah, a dok je to radila, osjeti pod rukom tvrde rubove fotografije koju je ovamo sakrila kad se izvukla iz Malbihnova atora. Sada je izvu$e i po$e paljivije ispitivati no ranije. Bila je sigurna da je lice djeteta njeno. Prou$avala je svaki detalj na slici. Na po sakriven, u $ipci skupocjene haljine po$ivao je lanac i medaljon. Meriem nabere $elo. On ju je na neto neodoljivo podsje'ao. Da li je taj cvjeti', izrastao u civilizaciji, mogao biti mala Arapkinja Meriem, eikova k'i? Bilo je to nemogu'e, ali ipak, taj medaljon? Meriem ga je odnekud poznavala. Njeno je pam'enje nije varalo. Ve' je negdje vidjela taj medaljon i on bijae njen. Kakva je neobi$na tajna zakopana u njenoj prolosti. Dok je tako sjedila i piljila u sliku, osjeti odjednom da nije sama i da netko stoji u njezinoj blizini, netko tko joj se beumno pribliio. S osje'ajem krivice gurne sliku natrag u njedra. Jedna se ruka spusti na njeno rame. Bila je uvjerena da je to eik, i ve' je u nijemom uasu o$ekivala udarac, koji je imao pasti. Ali udarca nije bilo i ona se obazre, ugledavi iza sebe Abdulaha Kamaka, mladog Arapina. Vidio sam sliku re$e koju si upravo sakrila. To si ti

kad si bila dijete, malena beba. Mogu li je opet vidjeti? Meriem ustukne. Vratit 'u ti je re$e. )uo sam o tebi i znam da ne voli svog oca, eika. Ne volim ga ni ja. Ne'u te izdati. Pokai mi sliku. Bez prijatelja, me(u samim neprijateljima, Meriem se uhvati za slamku koju joj je pruio Abdulah Kamak. Moda bi u njemu mogla na'i prijatelja kojega je tako trebala. U svakom slu$aju vidio je sliku, pa, ako joj nije prijatelj, tuit 'e je eiku, a on 'e joj je oduzeti. Zato bi moda mogla ispuniti njegovu molbu nadaju'i se da je govorio istinu i da 'e biti poten. Izvu$e sakrivenu fotografiju i prui mu je. Abdul Kamak promatrao ju je paljivo uspore(uju'i crte lica na njoj s licem djevojke koja je sjedila na zemlji i gledala u njega. Polako zaklima glavom. Da, to si ti, ali gdje si se fotografirala? Kako to da je eikova k'erka obu$ena u haljine nevjernika? Ne znam. Nikad nisam vidjela sliku do prije nekoliko dana. Nala sam je u atoru ve(anina Malbihna. Abdul Kamak uzdigne obrve. Preokrene sliku, a pogled mu padne na stari izrezak iz novina. O$i mu se raire. Znao je $itati francuski, istina teko ali je ipak znao $itati. Boravio je u Parizu. Tamo je proveo est mjeseci s trupom pustinjskih ljudi, na vojnoj vjebi. To je vrijeme upotrijebio da nau$i obi$aje, poneto jezik i mnoge poroke osvaja$a. Sada je korisno upotrijebio svoje znanje. Polako i s mukom $itao je uti izrezak. Njegove o$i vie nisu bile irom rastvorene, ve' su se lukavo suzile u dva proreza. Kad je pro$itao, pogleda djevojku. Jesi li ti to pro$itala? upita. To je na francuskom, a taj jezik ne poznajem odgovori. Abdul Kamak je dugo stajao, utio i gledao u djevojku. Bila je veoma lijepa. elio ju je kao i mnogi mukarci koji su je vidjeli. Napokon se spusti do nje na koljeno. Abdulu Kamaku pala ja na um $udesna misao. Tu je ideju

mogao provesti samo onda ako djevojci ne kae nita o onome to je pro$itao u tom novinskom izresku. Meriem, nikad dosada nisu te vidjele moje o$i, pa ipak one su smjesta povjerile tajnu mome srcu da 'u uvijek biti tvoj rob. Ti me ne zna, ali ipak, molim te, vjeruj mi aptao je. Mogu ti pomo'i. Ti mrzi eika, a mrzim ga i ja. Dozvoli da te od njega odvedem. Po(i sa mnom. Vratit 'emo se u veliku pustinju gdje je moj otac mnogo mo'niji eik nego tvoj. Ho'e li do'i? Meriem je sjedila i utjela. Bilo joj je teko da povrijedi jedinog $ovjeka koji joj je sada ponudio zatitu i prijateljstvo, ali nije eljela ljubav Abdulaha Kamaka. Prevaren njenom utnjom, $ovjek je zgrabi i privije uza se, ali se Meriem stala odupirati sa eljom da se oslobodi. Ne ljubim te! povi$e. Nemoj me prisiliti da te zamrzim. Ti si ovdje jedini $ovjek koji mi je pokazao privrenost, i ja bih eljela da te volim, ali ne mogu te ljubiti. Abdul Kamak se ponosno uspravi. Nau$it 'e da me ljubi re$e. Odvest 'u te milom ili silom. Ti mrzi eika i zato mu ne'e nita o tome govoriti jer 'u mu, ina$e, ispri$ati sve o slici. I ja mrzim eika i... Ti mrzi eika? prosik'e ne$iji glas iza njih. Oboje se okrenu i ugledaju eika koji bijae od njih udaljen svega nekoliko koraka. Abdul Kamak jo je uvijek drao sliku u ruci. Sada je turne u burnus. Da, mrzim eika! uzvikne. Kad to izusti, sko$i prema starcu, obori ga jednim udarcem i jurne kroz selo. Svog konja na(e privezana o kolac, osedlana i spremna jer je Abdul Kamak upravo htio odjahati u lov kad je opazio stranu djevojku, samu kraj bunja. Sko$ivi u sedlo, sune prema seoskim vratima, eik, omamljen od udarca polako se s mukom pridizao sa zemlje i po$eo iz sveg grla dozivati svoje ljude da zaustave Arapa koji je jurio. Tuce crnaca prisko$i da zaustave jaha$a, ali ih je cijev Abdul Kamakove duge mukete, kojom je vitlao s jedne i s

druge strane, maknula s puta, a on je podbo ostrugama konja prema vratima. No tu 'e ga sigurno zaustaviti! Dva crnca, koja su se tamo nalazila, ve' su sputala vrata. Bjegunac podigne puku k ramenu i popusti uzde konju koji pre(e u ludi galop. Onda pustinjski sin opali jednom, pa drugi put i obojica $uvara na vratima padnu na zemlju. S divljim krikom veselja, vitlaju'i pukom visoko u zraku, on se okrene u sedlu pa, nasmijavi se podrugljivo u lice svojim progoniteljima, odjuri iz sela i nestane u dungli. eik se sav zapjenio od bijesa. Naredi da po(u za njim u potjeru, a tada brzo otkora$a natrag do Meriem koja je sjedila 'u'urena kraj grmlja gdje ju je ostavio. Slika! zaurla. O kakvoj je slici govorio taj pas? Gdje je? Da si mi je odmah dala! Odnio ju je sa sobom prigueno odvrati Meriem. )ija je to bila slika? upita ponovo eik, zgrabi djevojku grubo za kosu i osovi je na noge, a zatim je stade tresti. Moja, kad sam bila mala djevoj$ica. Ukrala sam je Malbihnu, ve(aninu, a na pole(ini bijae prilijepljen neki izrezak iz starih novina odvrati Meriem. eik problijedi od jeda. to je pisalo na izresku? upita tako tiho da ga je jedva jedvice mogla $uti. Ne znam, pisalo je na francuskom jeziku, a ja ne znam $itati francuski. eiku je odlanulo. Skoro se nasmijeio. Nije ponovo udario Meriem. Okrenuo se i otiao, opomenuvi je da vie nikad ni sa kime ne razgovara, osim s njime i s Mabunu. Stazom, kojom su prolazile karavane, Abdul Kamak galopirao je prema sjeveru. Kad je kanoa, noena strujom, nestala s pogleda ranjenog ve(anina, pl. Morison klone na dno i tu je satima proleao bez svijesti. Bijae ve' no' kad se osvijestio. Leao je dugo gledaju'i

zvijezde nad sobom i pokuavao se prisjetiti gdje se nalazi i na kakvoj postelji lei to se tako njeno ljulja i zato se poloaj zvijezda tako brzo i $arobno mijenja. Na$as mu se u$inilo da sanja, ali dok se pomakao u elji da se probudi, otra bol rane dozove u svijest doga(aje koji su ga doveli u taj poloaj. Sad je znao, da plovi sam niz veliku afri$ku rijeku u domoroda$koj kanoi, ranjen i izgubljen. S mukom sjede. Osjeti da ga rana manje boli. Oprezno je opipa. Prestala je krvariti. Vjerojatno je to laka rana, nita ozbiljno. Ali, ako ga onesposobi i za nekoliko dana, to 'e mu donijeti smrt jer 'e za to vrijeme, iscrpljen gla(u i bolima, biti preslab da sebi nabavlja hranu. S vlastitih nevolja misli mu polete k Meriem. Vjerovao je da je i ona bila sa ve(aninom kada se pokuao pribliiti njegovom logoru. Pitao se to 'e sada biti s njom? Kad bi Hanson i umro od zadobivenih rana, bi li Meriem bilo ita bolje? Tada bi se nala u rukama isto takvih lupekih mukaraca i brutalnih divljaka najnie vrste. Baynes zagnjuri lice u ruke i ostade tako njiu'i se u $amcu, dok mu je slika njene budu'nosti bila stalno prisutna u svijesti. On joj je priredio tu sudbinu. Njegova niska elja otela je $istu i nevinu djevojku iz ruku onih koji su je titili i voljeli bacivi je u pande ve(anina i njegovih propalica. Prekasno je shvatio veli$inu zlo$ina, to ga je sam smislio i skrojio. Shvatio je prekasno da je ljubav, to se rodila u njegovim grudima za tu djevojku, koju je prije htio upropastiti, snanija od elje za posjedovanjem, ve'a od pohote, mo'nija od bilo koje strasti koju je osjetio u ivotu. Pl. Morison Baynes jo nije bio potpuno svjestan promjene koja se u njemu zbila. Uza sve to mislio je za sebe da je $astan i pun kavalirtine, i da je ma tko zucnuo neto protivno, on bi se smrtno uvrijedio. Znao je da je uradio podlost kad je isplanirao Meriemin bijeg u London, ali je sve opravdavao velikom strasti, koja je u tom trenutku planula za djevojku, i smatrao da je ona svojom neodoljivom snagom izopa$ila njegov moralni stav. U stvari, rodio se novi Baynes. I nikada vie nikakva strast ne'e mo'i natjerati toga $ovjeka da uradi bilo

kakvu prljavtinu. Patnja, koju je podnio, oja$ala je njegov karakter. Tuga i kajanje o$istili su njegov um i srce. Jedina misao bila je da ublai sudbinu Meriem, da do(e k Meriem i poloi joj do nogu svoj ivot, ako to bude potrebno, samo da je zatiti. Ta ga je pomisao smjesta nagnala u akciju. On pretrai o$ima kanou, ali vesla nigdje nije bilo. Bijae ranjen i slab. Pogled mu odleti k obali. Ona se nejasno nazirala u no'i bez mjeseca. Tamo se protezala strana, mra$na dungla ali on se vie nije bojao. Nije ni primijetio da se vie ne boji, toliko je bio zaokupljen mislima na drago bi'e, koje se nalazilo u opasnosti. Dovu$e se na koljenima, nasloni preko ruba kanoe i po$ne ustro veslati dlanovima. Iako iscrpljen i ranjen, uporno je nastavljao svoj posao. Tako upravljana, kanoa se malo-pomalo po$e pribliavati obali. To$no ispred sebe Morison za$u riku lava, i to tako blizu da je vjerovao, da je na samoj obali. Prima$e puku, ali nije prestao veslati. Poslije nekog vremena, koje se iscrpljenom $ovjeku otegnuto u vje$nost, on primijeti da su grane okrznule kanou i za$uje iza sebe klokot vode to se vrtjela u virovima. Tren kasnije isprui ruku i uhvati se za lisnatu granu. Opet zari$e lav. Baynesu se to u$ini tako blizu, kao da ga je zvijer pratila obalom i $ekala da se iskrca. Iskua snagu grane na kojoj je visio. Izgledala je dovoljno jaka da izdri dvanaestoricu. Tada uzme puku sa dna kanoe i objesi je o rame. Opet iskua granu, uhvati je $vrsto te se polako i s mukom po$e uspinjati. Noge su mu visile nad kanoom, a kako je bila slobodna, ona otplovi rijekom nizvodno u tamne sjene. Sada je za sobom poruio sve mostove. Mora se ili visoko popeti ili pasti natrag u rijeku drugog izlaza nije bilo. Pokuavao je da podigne jednu nogu na granu, ali bijae preslab za to. Neko je vrijeme tako visio i osje'ao da mu ponestaje snage. Znao je da se mora popeti jer 'e ina$e biti prekasno.

Najednom mu lav zari$e gotovo pored uiju. Baynes pogleda prema obali i spazi dvije plamene to$ke odmah pokraj sebe. Lav je stajao na obali rijeke, zurio u njega i $ekao. Neka samo $eka pomisli pl. Morison. Lavovi se ne znaju penjati po drve'u, i ako se uspnem na ovo stablo, bit 'u siguran. Noge mladog Engleza visile su gotovo uz samu povrinu rijeke, blie no to je mislio. Nije vidio nita, jer je bilo mra$no kao u rogu. Najednom osjeti micanje u vodi pod sobom, neto udari o njegove noge i kljocne $eljustima. Bio je to krokodil. Sto mu gromova! uzvikne glasno pl. Morison. Bitanga me je skoro dohvatila i smjesta se svim silama pokua popeti navie, u kakvu-takvu sigurnost ali uzalud. Nada u spas po$ela je sve vie slabiti. Njegovi umorni, uko$eni prsti po$eli su poputati. Evo, sada 'e pasti u rijeku, u drijelo strane smrti koja ga je tamo o$ekivala. No tada za$uje um li'a nad sobom. U$ini mu se kao da se tamo mi$e neko bi'e. Grana, o kojoj je visio, snizi se kao da se na nju spustio netko, ne ba sasvim lagan. Baynes je jo uvijek o$ajni$ki visio o grani i nije se htio dragovoljno prepustiti smrti koja ga je o$ekivala ispod i iznad. Tad osjeti mekanu, toplu apu na prstima to su o$ajni$ki obujmili granu na kojoj je visio, netko izroni iz tame nad njim i povu$e ga gore, me(u grane.

Korak je polako napredovao dunglom prema jugozapadu.

)as bi se odmarao na Tantorovim le(ima, a $as je usamljen lutao dunglom. Putovao je svega nekoliko milja na dan, jer pred njim je bio cijeli ivot, a odre(enog cilja nije imao. Moda bi i bre putovao da ga nije progonila jedna misao, naime, da ga svaka milja sve vie i vie udaljuje od Meriem. Istina, ne vie kao neko', njegove Meriem, ali njemu jo podjednako drage. Naiao je na trag eikovih ljudi koji su putovali niz rijeku kod onog mjesta gdje je eik uhvatio Meriem i odveo je u svoje utvr(eno selo. Korak je dobro znao tko su bili ljudi to su proli ovuda, jer nije bilo traga u dungli, koga on ne bi prepoznao, premda ve' godinama nije odlazio tako daleko na sjever. Nije imao nikakve veze sa eikom, pa ga nije slijedio, to dalje od ljudi, to bolje za njega. elio je da nikad vie ne vidi ni jedno ljudsko bi'e. Ljudi su mu uvijek donosili tugu i nesre'u. elio je loviti ribu u rijeci, pa je stoga ljen$ario na njenim obalama, ribario na na$in koji je sam izmislio i ribu jeo prijesnu. Kad se spustila no', sklup$a se na velikom stablu pored rijeke, na onome s kojeg je toga poslijepodneva lovio ribu i zaspi. Probudi ga Numa koji je rikao ispod njega. Sav ljutit upravo je htio da neto dovikne svom susjedu ispod drveta, kad odjednom neto drugo privu$e njegovu panju. On osluhnu. Je li jo netko ispod njega na drvetu? Da, $uo je kako se netko pokuava popeti na njegovo drvo, zatim kljocanje krokodilove $eljusti, a onda usklik: Sto mu gromova! Bitanga me je skoro dohvatila. Glas mu je bio poznat.

Korak pogleda prema izvoru glasa. Rijeka je slabo svjetlucala. Izme(u njega i rijeke na niskim granama stabla visio je $ovjek. Tiho i brzo $ovjek-majmun spusti se niz grane. Osjeti ruku ispod svog stopala. Posegne za njom, zgrabi $ovjeka ispod sebe i povu$e na drvo. Taj se slabo odupirao udaraju'i ga, ali se Korak na to osvrtao ba kao Tantor na mrava. Odvukao je svoj teret navie, spustio ga udobno na iroku, ra$vastu granu. Tu ga je posjeo i oslonio na deblo. Numa je jo uvijek rikao ispod njih, vjerojatno bijesan zbog otetog plijena. Korak mu dobaci na jeziku velikih majmuna: Hej ti, stari, zelenooki dero, strvinaru! Dangin (hijenin) brate! Po$asti ga jo nizom imena iz repertoara kojim se slue stanovnici dungle u svojim sva(ama. Dok je to sluao, pl. Morison Baynes bijae uvjeren da ga je $epala gorila. Pipao je trae'i svoj revolver i dok ga je kriomice izvla$io iz konate navlake, neki ga glas upita izvrsnim engleskim jezikom: Tko ste vi? Baynes se tako lecne da je gotovo pao s drveta. Zar ste vi $ovjek? usklikne. A to ste mislili? Gorila odgovori iskreno Baynes. Korak se nasmije: A tko ste vi? Englez, zovem se Baynes, ali, do vraga, tko ste vi? upita pl. Morison. Zovu me Ubija$ odvrati Korak i prevede Englezu ime koje mu je nadjenuo Akut. Nastala je kratka stanka, a za to je vrijeme pl. Morison piljio u mrak i nastojao ugledati lice toga neobi$nog stvorenja kome je pao u ruke. Vi ste onaj isti $ovjek koji je poljubio djevojku tamo na istoku, uz rub velikih ravnica, a onda vas je napao lav zaklju$i $ovjek-majmun. Da potvrdi Baynes. to radite ovdje? Ukrali su mi djevojku, a ja nastojim da je spasim.

 Ukrali! Ta rije$ se hitro oma$e s Korakovih usana kao tane iz puke. Tko ju je ukrao? vedski trgovac Hanson odgovori Baynes. Gdje je on? Baynes ispri$a Koraku sve to se dogodilo otkako je doao u Hansonov logor. Kad je dovrio pri$u, svitalo je. Korak udobno smjesti Engleza. Napuni mu posudu vodom i donese vo'a za jelo, a tada se s njime oprosti. Idem u logor ve(aninu objasni. Vratit 'u se s djevojkom. I ja 'u po'i s vama uporno je navaljivao Baynes. To je moje pravo i moja dunost, jer 'e mi ona postati enom. Korak se tre. Vi ste ranjeni. Taj put ne moete prije'i odvrati. Sam 'u mo'i mnogo bre putovati. Idite tada, ali 'u vas slijediti. To je moje pravo i dunost. )inite kako vam drago Korak slegne ramenima. Ako $ovjek ba eli da bude ubijen, nije ga briga. On ga je sam elio ubiti, ali to nije uradio zbog Meriem. Ako ga ona ljubi, mora sve poduzeti za njegov spas, ali ga ne moe sprije$iti da po(e, jedino ga moe opomenuti, to je doista i uradio. I tako Korak krene brzo prema sjeveru, a za njim je polako i tegobno hramao Baynes, ranjen i umoran. Korak je ve' prispio na obalu nasuprot Malbihnova logora, a za to je vrijeme Baynes preao tek dvije milje. Kasno poslijepodne Englez se jo uvijek s mukom probijao, prisiljen da se $esto zaustavlja i odmara kad za$uje iza sebe topot konjskih kopita. Instinktivno se sakrije u grmlje, a tren kasnije kraj njega projuri Arapin, obu$en u bijelo. Baynes ne pozove jaha$a. Mnogo je sluao o 'udima Arapa, i o tome da se zalijetaju daleko na jug. Kad mu se Abdul Kamak izgubio iz vida prema sjeveru, Baynes po(e opet na svoj mu$ni put. Pola sata kasnije opet ga iznenadi konjski topot. Ovaj put bijae mnogo jaha$a. Opet je potr$ao da se skloni, no sad je ba prolazio nekom $istinom,

pa ne na(e prikladno mjesto da se sakrije. Potr$i to je bre mogao, ali, onako oslabljen, nije mogao ute'i i dospjeti do protivne strane $istine. Grupa konjanika, obu$enih u bijelu odje'u, pojavi se iza njega. )im su ga spazili, po$eli su mu neto dovikivati na arapskom to nije razumio, a tada ga ljutitim prijetnjama okrue. Nije razumio njihova pitanja, a ni oni njegov engleski jezik. Najzad, izgubivi strpljenje, vo(a naredi dvojici da ga pograbe to ovi odmah, ne gube'i vrijeme, urade. Razoruaju ga, zapovjede da uzjae konja, a ona dvojica, koja su ga trebala $uvati, okrenu s njime natrag i odjau juno dok drugi nastave potjeru za Abdulom Kamakom. Kad stie do obale od kuda se mogao vidjeti Malbihnov logor, Korak je bio u neprilici kako da prije(e na drugu stranu. Spazi ljude kako se kre'u izme(u koliba, unutar bome o$igledno je Hanson bio jo uvijek tamo. Korak nije znao tko je zapravo otmi$ar njegove Meriem. Kako 'e prije'i rijeku? Nije se usudio zaplivati, jer bi to bila sigurna smrt. Trenutak je razmiljao, a tada se okrene i pouri u dunglu. Urliknuo je otro i prodorno. Od $asa na$as zastao bi i oslukivao, kao da $eka odgovor na svoj jezivi zov, i zalazio sve dublje i dublje i dunglu. Naposljetku, njegove ui nagradi odaziv koga je udno i$ekivao. Za$u se trubljenje slona mujaka, a za kratko vrijeme Korak se na(e pred Tantorom koji je stajao uzdignute surle, striu'i velikim uima. Brzo, Tantore! povi$e $ovjek-majmun, a ivotinja ga zavitla na svoju glavu. Pouri! Mo'ni debelokoac protutnji dunglom, a njime je upravljao bijelac, udaraju'i golim petama postrance o njegovu glavu. Korak je svoje golemo saobra'ajno sredstvo usmjerio sjeverozapadno sve dok nisu izbili na rijeku, otprilike jednu milju iznad ve(aninova logora, i prema mjestu za koje je Korak znao da je fjord slonova. Bez oklijevanja $ovjek-majmun natjera ivotinju u vodu. Uzdignute surle Tantor je uporno napredovao prema drugoj obali. Jedan neoprezni krokodil

pokuao ga je napasti, ali on svojom elasti$nom surlom $epa gmaza po sredini, izvu$e ga iz vode i baci stotinu stopa nizvodno. Za sve je vrijeme Korak sjedio visoko, posve suh iznad nabujale rijeke. Zatim Tantor po(e na jug. Kora$ao je sigurno, neumorno se njiu'i amo-tamo. Na putu kroz dunglu za njega nije bilo prepreka osim ve'eg drve'a. Od vremena do vremena Korak je morao napustiti iroku slonovu glavu i putovati, ljuljaju'i se s grane na granu, kad bi grane drve'a suvie ibale slonovska le(a, ali su naposljetku stigli na rub $istine gdje je leao logor ve(anina izdajice. Ni sada se nisu zaustavili ni oklijevali. Vrata se bila na isto$noj strani logora, pro$eljem okrenuta prema rijeci. Tantor i Korak pribliili su se sa sjevera, a tu nije bilo vrata, no Korak i Tantor nisu za to marili. Na rije$ $ovjeka-majmuna Tantor digne surlu iznad bome, navali prsima na nju i pregazi je kao da nije postojala. Tucet crnaca, to je $u$alo ispred svojih koliba, zamijeti taj bu$ni dolazak. Kad ih opaze, zaurli$u od straha i iznena(enja, poska$u na noge i pojure prema vratima. Tantor je htio za njima. Mrzio je ljude i mislio je da je Korak poao u lov na njih, ali ga Korak zaustavi i upravi prema jednom velikom atoru, koji se uzdizao nasred $istine, gdje je morala biti djevojka i njen otmi$ar. Malbihn je leao pred atorom u vise'em krevetu ispod mree za komarce. Rane su ga boljele. Izgubio je mnogo krvi. Bio je vrlo slab. Iznena(eno se obazre oko sebe kad za$uje krikove crnaca i primijeti kako tr$e k vratima. A tada se iza njegova atora pomoli golema Tantorova masa. Veliki kljova ko$io se pred njim poput tornja. Malbihnovi ljudi, koji nisu bili ni privreni ni vjerni svome gospodaru, odjurie $im se ivotinja pojavila i ostavie Malbihna samoga i bespomo'nog. Slon se zaustavi nekoliko koraka od vise'eg kreveta ranjenog $ovjeka. Malbihn je kukavi$ki jaukao. Bijae preslab da pobjegne. Preostalo mu je samo da ostane leati i da bulji pun uasa u malene krvlju podlivene o$i koje su ga bijesno gledale. O$ekivao je smrt. Na njegovo iznena(enje, jedan $ovjek klizne na zemlju sa

slonovih le(a. U hipu Malbihn prepozna u njemu ono neobi$no stvorenje koje se udruilo s majmunima i babunima. Bio je to onaj bijeli ratnik dungle koji je oslobodio kralja babuna i predvodio cijeli razbjenjeli $opor onih dlakavih vragova u napad na njega i Jenssena. Kad se Malbihn toga sjetio, jo se vie uplaio. Gdje je djevojka? upita Korak engleski. Koja djevojka? odvrati Malbihn. Ovdje nema nikakve djevojke. Tu su samo ene mojih ljudi. Da li traite jednu od njih? Traim bijelu djevojku re$e Korak. Ne laite mi. Vi ste je odmamili od njezinoga prijatelja. Ona je ovdje. Gdje je? Nisam ja za to kriv povi$e Malbihn. Mene je najmio jedan Englez. elio ju je odvesti sa sobom u London. Ona je pristala na to. Zove se Baynes. Idite k njemu, ako elite znati gdje je djevojka. Upravo dolazim od njega re$e Korak. On me i alje k vama. Djevojka nije s njim. Prestanite lagati i recite mi istinu. Gdje je? Korak se stade prijete'i pribliavati ve(aninu. Malbihn ustukne ugledavi jarost na njegovom licu. Re'i 'u vam povi$e. Nemojte me ubiti i ja 'u vam ispri$ati sve to znam. Djevojka je bila ovdje, ali ju je Baynes nagovorio da ostavi svoje prijatelje. Obe'ao joj je brak. On nije znao tko je djevojka, ali ja to znam. Znam i to da 'e onaj, koji je vrati njenim roditeljima, dobiti veliku nagradu. Ja sam elio samo tu nagradu, ali mi je pobjegla i kanoom prela rijeku. Slijedio sam je, ali je prijeko bio eik i neka sam vrag zna to se sve dalje dogodilo. Nju je zarobio, a mene je napao i otjerao natrag. Tada se pojavio Baynes, bijesan to je izgubio djevojku i nastrijelio me. Ako je elite na'i, idite eiku i pitajte ga za nju. Ona je kod njega provela djetinjstvo, i on ju je predstavljao kao svoju k'er. Zar ona nije eikova k'i? upitao je Korak. Ne, nije odgovori Malbihn.

 A $ija je onda? ponovo zapita Korak. Malbihn ugleda mogu'nost svog spasa. Moda 'e mo'i korisno unov$iti svoje znanje i tako otkupiti svoj ivot. Nije bio lakomislen. Znao je da 'e ga ovaj $ovjek-majmun ubiti bez skrupula. Kad je na(ete, ispri$at 'u vam sve re$e ako mi obe'ate da 'ete mi potedjeti ivot i sa mnom podijeliti nagradu. Ako me ubijete, nikada ne'ete doznati tajnu, jer je jo samo eik zna, a on je nikada ne'e odati. Djevojka ne zna svoje porijeklo. Ako mi kaete istinu, potedjet 'u vam ivot re$e. Sad 'u oti'i u eikovo selo. Ako djevojka nije tamo, vratit 'u se i ubiti vas. to se ti$e tajne, ukoliko je djevojka bude htjela znati, a ja je prona(em, na'i 'u sredstva da je od vas kupim. Izraaj Korakovih o$iju i njegovo naglaavanje rije$i kupim nije ohrabrilo Malbihna. Bilo mu je jasno da 'e taj (avo, ako ne pobjegne na vrijeme, izvu'i iz njega tajnu i oduzeti mu ivot. elio je da Korak ode brzo i povede sa sobom toga svog golemog pratioca. Malbihn je ve' postao nervozan zbog te ogromne mase to se nadvila nad njim i odvratnih malih o$iju, kojima je slon pratio svaki njegov pokret. Korak uni(e u ve(aninov ator da se uvjeri nije li moda tamo sakrivena Meriem. )im je nestao u atoru, Tantor, jo uvijek uporno pilje'i u Malbihna, priblii se jedan korak. Slonov vid nije suvie otar, ali je veliki kljova bio sumnji$av $im je ugledao utobradog bijelca. Poput zmije isprui surlu prema ve(aninu, koji jo dublje potone u svom vise'em krevetu. Osjetljivom je surlom onjuio cijelo tijelo prestravljenog Malbihna. Tantor tiho zarok'e. Male mu o$i bljesnue. Napokon je prepoznao lice koje je ubilo njegovu enku prije mnogo godina. Slon nikada ne zaboravlja niti oprata. Po demonskom izrazu ivotinje Malbihn mu pronikne namjeru da ga ubije. Glasno krikne da dozove Koraka: U pomo'! U pomo'! avo 'e me ubiti. Korak dotr$i iz atora i ugleda kako je razbjenjela ivotinja

dohvatila svoju rtvu oko pasa, da bi $as kasnije vise'i krevet zajedno s mreom protiv komaraca i $ovjekom poletjeli u zrak povrh Tantorove glave. Korak sko$i pred ivotinju i zapovjedi da spusti plijen nepovrije(en, ali je to koristilo ba toliko kao da bi zapovjedio rijeci da promijeni tok. Tantor se okretno zavrti oko sebe, tresne Malbihna o zemlju i klekne na njega brzinom ma$ke. Snanim kljovama probadao je ispruenu priliku, razjareno trubio i urlao, pa kad se uvjerio da u zdrobljenom i razderanom tijelu nema vie ni iskre ivota, podigne visoko u zrak mrtvo tijelo koje je ranije predstavljalo Svena Malbihna i zakovitla krvavu masu, jo uvijek umotanu u vise'i krevet s mreom za komarce, preko bome daleko u dunglu. Korak je tuno promatrao tragediju, koju bi veoma rado sprije$io, da je mogao. Nije volio ve(anina, naprotiv, mrzio ga je ali mu je htio sa$uvati ivot zbog tajne koju je znao. Sad je vie nikada ne'e mo'i saznati, osim kad bi eika mogao prisiliti da mu je otkrije. U tu mogu'nost Korak je slabo vjerovao. )ovjek-majmun nije se bojao mo'nog Tantora, premda je bio svjedok groznog ubojstva jednoga ljudskog bi'a. Dade ivotinji znak da mu se priblii, a slon do(e umilno poput ma$kice i njeno ga podigne. Skriveni u dungli u sigurnim skrovitima Malbihnovi su momci bili svjedoci ubojstva svog gospodara, a sada su gledali prestravljeni, rairenih o$iju, kako se bijeli ratnik popeo na svoje divlje sredstvo za jahanje i nestao u dungli istim putem kojim je i doao.

eik je mrko zurio u zarobljenika kojeg su dvojica dovela

sa sjevera. Poslao je potjeru za Abdulahom Kamakom i veoma se razbjesnio kad su mu, umesto njegova nekadanjeg oficira, doveli ranjenog i beskorisnog Engleza. Zato ga nisu poslali na drugi svijet tamo gdje su ga i nali? Bio je to sigurno neki bijedni trgovac bez prebijene pare koji je zalutao na putu. Za njega nije vrijedno nita, eik se strano namrgodi. Tko ste vi? upita francuski. Ja sam pl. Morison Baynes iz Londona odgovori zarobljenik. To je zvu$alo dobro i pred o$ima gadnog, starog razbojnika pojavi se smjesta predodba ucjene. On promijeni svoje planove sa zarobljenikom, ali ne i vladanje te ga po$ne ispitivati. Kako se usu(ujete loviti divlja$ u mojoj zemlji? zarei. Nisam znao da je Afrika vae vlasnitvo odgovori pl. Morison. Traim jednu mladu enu koju su odveli iz doma njenih prijatelja. Otima$ me je ranio, a kanoa odnijela niz rijeku. Vra'ao sam se u svoj logor kad su me vai ljudi zarobili. Traite mladu enu? upita eik. je li to ona? i pokae prema bunju na lijevo kraj ograde. Meriem! povi$e i po(e prema njoj, ali ga jedan iz strae uhvati za ruku i trgne natrag. Kad je $ula svoje ime, djevojka sko$i na noge i okrene mu se.

 Morison! povi$e. uti i ostani tamo gdje si iskesi se eik, a tada se obrati Baynesu. Dakle ti si taj kr'anski pas koji mi je ukrao k'erku? Vaa k'erka? zaprepasti se Baynes. Ona je vaa k'erka? Da, moja k'erka zagun(a Arapin i ona nije ni za kakvog nevjernika. Vi ste, Englezu, zavrijedili smrt, ali ako se moete iskupiti novcem, poklonit 'u vam ivot. Baynes je jo uvijek razroga$eno gledao. Meriem se tako neo$ekivano pojavila u arapskom logoru dok je on mislio da je jo uvijek u Hansonovoj vlasti. to se desilo? Kako je pobjegla od ve(anina? Jesu li je Arapi ovamo doveli silom, ili je ona sama dola da potrai uto$ite kod $ovjeka koji joj se nazivlje ocem? elio je od sveg srca s njome razgovarati. Ako je ona sigurna ovdje, on bi joj mogao samo nakoditi, bude li se suprotstavljao Arapinu i pokuao je odvesti natrag njenim engleskim prijateljima. Morison nije vie mislio da odmami djevojku u London. Dakle? upita eik. Oh, oprostite. Mislio sam neto drugo. Naravno, platit 'u vam rado. Koliko mislite da vrijedim? eik spomene svotu koja bijae manja no to je pl. Morison o$ekivao. Ovaj posljednji pristane klimnuvi glavom. Bio bi pristao na svotu koja bi prelazila granice njegovih mogu'nosti isto tako spremno, jer nije uop'e namjeravao nita platiti. Razlog zbog kojeg se odmah suglasio sa eikovim zahtjevom, bio je taj to se nadao da 'e, $ekaju'i novac za otkupninu, na'i zgodu da oslobodi Mariem ako ona bude htjela da se oslobodi. Arapinova tvrdnja da je on njen otac, zbunila je, posve prirodno, pl. Morisona i nije znao ho'e li ona htjeti pobje'i ili ne. Izgledalo mu je ipak nemogu'e da bi ta lijepa, mlada ena vie voljela da ostane u tom prljavom okruenju, me(u nepismenim Arapima, negoli da se vrati u raskonu udobnost i drutvo onih koji su joj dolikovali, u gostoljubivi afri$ki bungalow odakle ju je pl. Morison na prevaru odmamio.

Mukarac porumeni kad se prisjeti svoje dvoli$nosti, ali ga iz tih misli trgne eik, koji mu naredi da napie pismo britanskom konzulu u Aliru. Sam mu je diktirao pismo slue'i se uobi$ajenim izrazima ucjenjiva$a, to je pokazivalo jasno da staroj vucibatini nije to prvi put kako se poga(a za novac s ro(acima zarobljenika. Baynes se nije sloio kad je vidio da je pismo adresirano na konzulat u Aliru, tvrde'i da 'e trebati vie od pola godine dok novac stigne. A eik opet nije htio prihvatiti Baynesov plan da se poalje glasnik direktno do najblie luke, odakle 'e stupiti u vezu s najbliom kablogramskom stanicom i zatraiti novac direktno od njegovog pravnog zastupnika. Ne, eik bijae oprezan i sumnji$av. Znao je da je njegov plan i ranije donosio dobre rezultate. A taj drugi jo nikada nije iskuao. Nije mu se urilo s novcem. Moe on $ekati na nj godinu ili dvije, bude li potrebno, ali obi$no do(e za est mjeseci. eik se okrene jednom Arapinu, koji je stajao iza njega, i uputi ga to 'e uraditi sa zarobljenikom. Baynes nije razumio arapski, ali je znao da je on predmet razgovora, jer je vidio kako su prstom upirali u njega. Arapin, kome se eik obratio, pokloni se pred eikom i dade Baynesu znak da ga slijedi. Morison pogleda eika da li se on s time slae. Ovaj nestrpljivo kimne glavom i Baynes ustane. Slijedio je svog vodi$a do jedne domoroda$ke kolibe koja je leala nakraj sela pokraj atora od kozje koe. Uvede ga u tamnu, zaguljivu prostoriju, a onda iza(e i pozove nekoliko crnih dje$aka koji su $u$ali pred svojim kolibama. Oni brzo dotr$ae i, po uputama Arapina, svezae Baynesu $vrsto zglobove i glenjeve. Englez je ogor$eno protestirao, ali kad je vidio da crnci i Arapin ne razumiju ni rije$i engleski, osjeti da govori uzalud. Kad su ga svezali, odoe. Dugo je pl. Morison leao i razmiljao o uasnoj budu'nosti, koja ga o$ekuje nekoliko dugih mjeseci, prije no to njegovi prijatelji doznaju u kakvu je poloaju i pomognu mu. Nadao se da 'e poslati otkupninu. On 'e rado platiti onoliko, koliko su ga ucijenili, samo da se rijei te rupe. Isprva je mislio da poalje telegram svom pravnom zastupniku neka ne alje novac, ve' da stupi u vezu sa zapadnoafri$kim britanskim vlastima, te da mu poalju ekspediciju u pomo'.

Pun ga(enja iskrivi svoj plemi'ki nos, kad je namirisao odvratni smrad kolibe. Prljava trava, na kojoj je leao, isparavala je otar zadah znojnih tijela i ivotinjskog smrada. Ali, najgore je tek dolazilo. Leao je u veoma mu$nom poloaju svega nekoliko minuta na zemlji, kamo su ga bacili, kad ga po$e neto jako svrbjeti po rukama, vratu i glavi. Tekom se mukom pomakne u sjede'i poloaj uasnut i pun gnuanja. Po$elo ga je svrbjeti po cijelom tijelu. Bilo je to pravo mu$enje, jer su mu ruke bile svezane na le(ima. Trzao je i $upao svoje spone tako dugo dok ne pade sav iscrpljen. Ali one su $vrsto drale, premda je na$as pomislio da je razlabavio jednu sponu i da 'e iz $vora izvu'i barem jednu ruku. Spustila se no'. Nisu mu donijeli ni hrane ni pi'a. Zar oni misle da 'e tako mo'i ivjeti godinu dana. Ujedi insekata manje su mu dosa(ivali, premda se nisu prorijedili. Pl. Morisonu sine tra$ak nade, on 'e jo postati imun od tolikih uboda. Jo se uvijek, iako slabije, mu$io sa sponama, a tada se pojavie takori. Insekti bijahu gnusni, a takori jezoviti. Tr$ali su mu preko tijela, ci$ali i borili se. Najzad mu jedan stade grickati uho. Psuju'i pl. Morison s mukom sjedne. takori se povuku. Povu$e noge pod sebe i klekne, a onda se nadljudskom snagom uspravi. Tako je stajao i ljuljao se, a zatim ga oblije hladan znoj. to sam uradio da sam tako okrutno kanjen promrmlja. Zastane i zamisli se. Eto, to je u$inio! Misli mu polete k djevojci u drugom atoru tog prokletog sela. Dobio je to je zasluio. Bio je svjestan svega. )vrsto stisne zube. Ne'e se vie nikada tuiti. Zatim stade prislukivati. U susjednom atoru, sasvim uz kolibu, za$ue se srditi glasovi. Jedan od njih bijae enski. Da li je to Meriemin glas? Govorili su arapski, pa nije mogao razumjeti ni rije$i, ali je boja glasa bila njena. Razbijao je glavu kako da privu$e njezinu panju. Kad bi se mogao osloboditi spona, mogli bi zajedno pobje'i, ukoliko bi to ona eljela. Ta ga je misao progonila. Nije bio na$istu kako s njome postupaju u selu. Ako je miljenica mo'nog eika, tada, vjerojatno, ne'e htjeti pobje'i. On to mora doznati.

U bungalowu $esto je $uo kako Meriem pjeva englesku himnu, a Draga je prati na glasoviru. Podigavi glas, po$ne pjevuiti. Odmah mu se iz susjednog atora odazove Meriemin glas. Govorila je brzo. Zbogom, Morisone. Ako je bog milostiv, umrijet 'u prije zore, jer ako preivim ovu no', bit 'u nesretnija no da sam mrtva. Neki je $ovjek ljutito vikao, a za$ula se i borba. Baynes problijedi od uasa. Po$ne se mahnito trzati da se oslobodi. Uze su poputale. Tren kasnije oslobodi jednu ruku. Trebao je samo $as, pa da oslobodi i drugu. Prignuvi se odvee ue oko svojih nogu, uspravi se i pohita k vratima kolibe u pomo' Meriem. Na ulazu mu se isprije$i golemi crnac.

Kada je trebalo putovati brzo, Korak bi se pouzdao samo u snagu svojih mii'a. Stoga, $im ga je Tantor spustio na zemlju na drugoj obali rijeke gdje se nalazilo eikovo selo, $ovjekmajmun napusti svog glomaznog prijatelja i uputi se brzo prema jugu njiu'i se s grane na granu prema mjestu gdje se, po rije$ima ve(anina, nalazila Meriem. Pao je mrak kad je stigao do ograde, koja je poslije onog dana kad je spazio Meriem, bila znatno poja$ana. Divovsko stablo vie nije irilo svoje grane iznad drvenog bedema, ali obi$na ograda, kakvu su mogli podi'i ljudi, nije za Koraka predstavljala prepreku. On odvee sa struka ue, baci zamku preko jedne otre izbo$ine na ogradi i, evo, ve' je bio gore obaziru'i se naokolo. U blizini nije bilo nikoga. Korak se okretno spusti na zemlju s onu stranu ograde. Po$e kriomice pretraivati selo. Prvo se uputi prema arapskim atorima njukaju'i i prislukuju'i. Zaobilazio ih je odostraga i traio Meriemin trag. Tako se beumno kretao da ga nisu $uli ni divlji arapski psi. Bio je naprosto sjena koja se pomicala me(u sjenama. Miris duhana otkrio mu je da Arapi pue ispred atora. Za$u smijeh, a tada s drugog kraja sela dopre do njega melodija engleske himne. Korak se zaustavi u

nedoumici. Tko bi to mogao biti? Glas bijae muki! Sjeti se mladog Engleza, kojega je ostavio pored rijeke, a koji je nestao kad se ponovo vratio k njemu. Na pjesmu se odazove enski glas. Bila je to Meriem i Korak se brzo odulja u pravcu tih glasova. Poslije ve$ere Meriem se povukla na svoju slamnja$u u enskoj pregradi eikova atora koja se nalazila u malenom uglu, zastrtom obi$nim hasurama. Tu je stanovala sama s Mabunom, jer eik nije imao ene. Za njenoga dugogodinjeg odsustva nita se tu nije promijenilo. Bila je, dakle, sama s Mabunom u enskom dijelu atora. Najednom, razgrnuvi zavjese, u(e eik. Zavirio je u nejasno osvijetljenu prostoriju. Meriem, do(i ovamo pozove je. Djevojka ustane i priblii se prednjem dijelu atora. Vatra s ognjita obasjavala je unutranjost. Tu ugleda Ali ben Kadina, eikova polubrata, kako prekrienih nogu sjedi na 'ilimu. eik je stajao. eik i Ali ben Kadin imali su istog oca, ali je majka Ali ben Kadinova bila ropkinja, crnkinja sa zapadne afri$ke obale. Ali ben Kadin bijae star i odvratan, gotovo crn. Nos i dio obraza bili su izjedeni tekom bolesti. Ovaj podigne pogled i naceri se kad je ula Meriem. eik upravi prst u Ali ben Kadina i oslovi Meriem. Starim i ne'u vie dugo ivjeti re$e zato te dajem bratu Ali ben Kadinu. To je bilo sve. Ali ben Kadin ustane i priblii joj se. Meriem ustukne, sva uasnuta. )ovjek je uhvati za ruku. Do(i! zapovjedi i odvu$e je iz eikova atora u svoj. Poto su otili, eik zahiho'e: Kad je budem za nekoliko mjeseci poslao na sjever razgovarao je sam sa sobom znat 'e kako pla'a eik za smrt svog ne'aka Amona ben Khatoura. Za to vrijeme u Ali ben Kadinovu atoru Meriem je molila i preklinjala, ali uzalud. Ogavni mjeanac govorio joj je isprva njeno, ali kad mu Meriem pokae sav svoj uas i prezir, on se

razbjesni, nasrne na nju i zgrabi je u naru$je. Dva mu se puta otkinula i u jednom predahu, kad je uspjela uma'i, za$u Baynesa kako pjeva himnu. Znala je da to pjeva za njezine ui. Ona mu odgovori, a Ali ben Kadin navali opet. Ovaj put je odvu$e u stranji dio atora, gdje su crnkinje ravnoduno promatrale tragediju, koja se pred njima odigravala.

Kad je pl. Morison ugledao ogromnog crnca koji mu se isprije$io na putu, gnjev i razo$aranje ispune ga divljim bijesom i pretvore u pravu zvijer. S kletvom na usnama sko$i na $ovjeka i svali ga na zemlju. U estokoj borbi crnac je pokuao izvu'i no, a bijelac ga je htio udaviti. Baynesovi prsti smotaju se oko crn$eva vrata i tako ga sprije$e da dozove pomo', jer bi ovaj bio sretan da je mogao vikati. Crnac je ipak uspio izvu'i no i Baynes osjeti ubod otrog $elika u svom ramenu. Crnac ga jo nekoliko puta udari noem. Bijelac odma$e jednu ruku s crn$eva grla. Pipao je i traio $ime bi ga udario. Na kraju mu prsti napipae kamen. Morison ga podie nad glavom svog protivnika i strahovito udari. Crnac se opusti i izgubi svijest. Jo je dva puta udario, a tada sko$i na noge i potr$i u ator od kozje koe, odakle je dopiralo Meriemino zapomaganje. Ali drugi ga je pretekao. Gotovo gol, zaogrnut samo leopardovom koom oko bedara, Korak se priulja odostraga u sjenu Ali ben Kadinova atora. Mjeanac je upravo uspio da odvu$e Meriem u stranji dio atora, kad Korak na$ini otrim noem rez od est stopa na atoru i sko$i unutra. Svi se u atoru zaprepaste kad ugledaju visokog i snanog Koraka. )im je uao u prostoriju, Meriem ga odmah primijeti i prepozna. Srce joj zakuca od ponosa i sre'e kad je ugledala tu plemenitu priliku za kojom je tako dugo $eznula. Korak! uzvikne. Meriem! Izgovorivi tu jedinu rije$, on se obori na Ali ben Kadina. Tri crnkinje sko$e s vriskom sa svojih hasura za

spavanje. Meriem je pokuala da ih sprije$i u bijegu, ali joj to nije uspjelo. Prestraene crnkinje sunu kroz rupu na atoru koju je na$inio Korakov no. Vrite'i pobjegoe u selo. Korakovi prsti stegnu jo jednom vrat uasnog Alija i no se zarije u srce toga gada. Ali ben Kadin pade mrtav na pod atora. Korak se okrene k Meriem. Toga trenutka uleti u ator krvava i razbaruena prilika. Morisone! povi$e djevojka. Korak se okrene i pogleda pridolicu. elio je zagrliti Meriem i zaboraviti sve to se u me(uvremenu dogodilo, ali ga je dolazak mladog Engleza podsjetio na prizor na maloj $istini i tuga mu obuzme srce. Izvana su se ve' $uli glasovi uzbune koju su na$inile crnkinje. Mukarci su tr$ali prema atoru Ali ben Kadina. Nije se smjelo gubiti vrijeme. Brzo! povi$e Korak, okre'u'i se Baynesu, koji nije znao, ima li pred sobom prijatelja ili neprijatelja. Odvedite je k ogradi. Po(ite stranjom stranom atora. Ovdje je moje ue. Pomo'u njega se moete popeti preko zida i pobje'i. A ti, Kora$e? povi$e Meriem. Ja 'u ostati odgovori $ovjek-majmun moram svriti neki posao sa eikom. Meriem je oklijevala, ali ih Korak zgrabi za ramena i izgura u tamu kroz razrezani ator. Tr$ite! naredi i okrene se da, do$eka one koji su ve' nagrnuli kroz atorsko krilo. )ovjek-majmun borio se tako sjajno kao nikad do sada, ali je nadmo' napada$a bila prevelika, a da bi mogao pobijediti. Ipak je uspio ono to je najvie elio, tj. da ih zaustavi i Baynes je imao dosta vremena da pobjegne s Meriem. Tada ga neprijatelj nadvlada, jer je bio brojniji, a zatim ga svezana, pod jakom straom odvedu u eikov ator. Starac ga je dugo gledao. Izmiljao je muke kojima 'e ga kazniti da ublai bijes i mrnju, koji su plamtjeli u njegovu

srcu prema tome stvorenju, koje mu je dva puta otelo Meriem. Ubojstvo Ali ben Kadina nije ga toliko razgnjevilo. Oduvijek je mrzio toga ogavnog sina svoga oca kojega je rodila odvratna robinja, ali se, razjaren, sjetio udarca koji mu je neko' zadao taj $ovjek. Nije se mogao dosjetiti kako da mu plati to ponienje. Dok je tako sjedio i gledao Koraka, kroz tiinu s onu stranu ograde prolomi se iz dungle trubljenje slona. Smijeak preleti Korakovim licem. Okrenu se neznatno u pravcu odakle je dolazio taj glas, i s usana mu se ote jezoviti zov. Jedan od crnaca, njegovih $uvara, udari ga drkom koplja po usnama, ali nitko nije znao smisao tog zova. U dungli Tantor je na'ulio ui kad je $uo Korakov zov. Pribliio se ogradi, dignuo surlu i onjuio, a onda upro glavom o ogradu od balvana i po$eo je gurati. Ograda je bila jaka i tek je malo popustila na pritisak. U atoru eik se napokon uspravi i obrati jednom od svojih ljudi pokazavi zarobljenika. Spalite ga zapovjedi i to odmah. Loma$a je ve' spremna. Straa odgura Koraka iz atora, odvu$e na $istinu usred sela gdje je visoki kolac bio zaboden u zemlju. Kolac nisu upotrebljavali za loma$u, ve' su za njega vezivali nepokorne robove i tu ih $esto bi$evali tako dugo dok ih smrt ne bi rijeila muka. Za taj su kolac privezali Koraka. Donijeli su granja i naslagali oko njega, a tada do(e i sam eik da vidi muke svoje rtve. Korak ne trepne okom, $ak ni onda kad su donijeli baklju, i kad je izme(u suhih gran$ica zapucketala vatra. Jo jednom se oglasi onim istim zovom, kao i u eikovom atoru, a slon mu se odazove trubljenjem. Stari je Tantor uzalud gurao ogradu. )uo je kako ga Korak opet zove, a miris $ovjeka, neprijatelja ispunio je veliku ivotinju bijesom i zlovoljom protiv nijeme prepreke koja ga je zadravala. Okrene se, otkasa nekih dvanaest koraka unazad,

podigne surlu, snano zatrubi pun gnjeva, obori glavu i poput velike sprave za ruenje bedema, sprave od kosti i mesa, navali ravno na snanu prepreku.

Tantor obori glavu i navali na ogradu poput velike sprave za ruenje bedema. Ograda se nakrivi, prsne od udarca, a razbjenjeli slon navali kroz prolaz.

Ograda se nakrivi, prsne od udarca, a razbjenjeli mujak navali kroz prolaz. Korak je, kao i ostali, $uo lomljavu, ali ju je samo on razumio. Ve' mu se primicao plamen kad je jedan od crnaca za$uo buku iza sebe, okrenuo se i spazio ogromnu Tantorovu trupinu koja se sporo kretala prema njima. )ovjek vrisnu i pobjegne dok je slon ve' zaao me(u ljude i gazio sve

dok se probijao kroz vatru, koje se bojao. urio je svom voljenom drugu. eik izda zapovijed svojim ljudima, a onda sam otr$i u ator po puku. Tantor obavije Koraka surlom i i$upa kolac iz zemlje. Plamen je palio njegovu kou, koja je, iako debela, bila veoma osjetljiva. U elji, da to prije pobjegne iz vatre koju je mrzio i spasi svoga prijatelja, gotovo je zdrobio $ovjekamajmuna. Podigavi svoj teret visoko nad glavom, divovska ivotinja se okrene i potr$i k probijenoj ogradi. S pukom u ruci, eik istr$i iz atora i stade na put razbjenjeloj zvijeri. Podigne puku i opali, ali tane promai cilj, a Tantor ga za$as pregazi i zdrobi svojim divovskim stopalima, kao da je zdrobio mrava to mu se isprije$io na putu. Zatim, nose'i paljivo svoj teret, slon Tantor u(e u mra$nu dunglu.

zbunjena to je tako neo$ekivano ugledala Koraka kojeg je smatrala ve' odavna mrtvim, pusti da je Baynes odvede. Prema Korakovim uputama on ju je vodio sigurnim putem iza atora prema ogradi. Englez prebaci zamku oko jednog balvana od kojih se sastojala ograda. Usplne se s mukom, a zatim prui ruku i pomogne Meriem da se uspne do njega. Do(ite proap'e moramo pouriti. Tada, kao probu(ena iz sna, Meriem se osvijesti. Tamo je ostao Korak, njen Korak bore'i se posve sam se neprijateljima. Njeno je mjesto bilo kraj njega, u borbi s njome i za njega. Pogleda gore u Baynesa. Idite! re$e. Po(ite natrag k bwani i dovedite pomo'. Moje je mjesto ovdje. Ako ostanete ne'ete pomo'i. Idite dok jo moete i dovedite bwanu. Bez rije$i Morison Baynes klizne na zemlju kraj Meriem unutar ograde. Ostavio sam ga samo zbog vas re$e i klimne glavom u pravcu atora koji su upravo ostavili. Znao sam da ih on moe zadrati dulje od mene i tako vam pruiti bolju mogu'nost bijega no ja. Ja sam trebao ostati. )uo sam da ste ga zvali Korak i znam tko je on. On vam je prijatelj. Ja sam vam nanio samo zlo. Ne, nemojte me prekidati. Ispri$at 'u vam istinu i otkriti kakva sam bio zvijer. Smiljao sam da vas odvedem u London, kao to sami znate, ali ne da se vama oenim. Da, treba da me se grozite, to i zasluujem. Zavre(ujem da me prezirete i mrzite, ali onda jo nisam znao

Meriem,

to je ljubav. Otkad sam toga svjestan, nau$io sam jo neto: da sam cijelog svog ivota bio hulja i kukavica. Prezirao sam sve koji nisu pripadali mom drutvenom sloju. Mislio sam da niste dovoljno visoko da nosite moje ime. Kad vas je Hanson oteo i prevario me, pretrpio sam paklene muke, ali su me one prekalile i postao sam $ovjek, premda prekasno. Sada vam mogu ponuditi $istu ljubav i zamoliti vas da moje ime podijelite sa mnom. Meriem je na$as uutjela uronjena u misli. Prvo njeno pitanje nije bilo ni u kakvoj vezi s njegovom ispovijedi. Kako ste prispjeli u ovo selo? On joj ispri$a sve ono to se desilo otkada mu je crnac otkrio Hansonovu dvoli$nost. Rekli ste da ste kukavica re$e pa ipak ste sve to uradili da me spasite, zar ne? Iskrenost, kojom ste mi malo prije ispri$ali sve o sebi, pokazuje da niste moralni kukavica, a hrabrost, kojom ste me pokuali spasiti, svjedo$i da niste to ni u fizi$kom pogledu. Ne bih mogla ljubiti kukavicu. Zar me uistinu ljubite? Baynes zine od $uda i priblii joj se za korak kao da 'e je uzeti u naru$je. Ali ona isprui ruke i njeno ga gurne kao da kae: jo ne. Ona nije bila svjesna svojih osje'aja i namjera. Mislila je da ga ljubi, u to nije sumnjala, ali nije mislila da bi ljubav prema tom mladom Englezu bila neto, to se ne slae sa odano'u, koju je osje'ala prema Koraku. Jer ljubav prema Koraku nije oslabila. Bila je to ljubav sestre prema odanom bratu. Dok su tako stajali za$ue uzbunu u selu. Ubili su ga proap'e Meriem. Ta re$enica podsjeti Baynesa zato su se vratili. Pri$ekajte ovdje re$e. Idem pogledati. Ako je mrtav, ne moemo mu pomo'i, ali ako ivi, dat 'u sve od sebe da ga spasim. Hajdemo zajedno odgovori Meriem. Do(ite! I ona ga povede natrag prema atoru gdje su posljednji put vidjeli Koraka. Na svom putu bili su $esto puta prisiljeni da se bace

na zemlju u sjenu atora ili koliba jer su ljudi uzbu(eno prolazili. Cijelo je selo bilo na nogama. Povratak u ator trajao je mnogo due od njihova bijega prema ogradi. Oprezno se primakoe prerezu na atoru koji je na$inio Korakov no. Meriem proviri. Bijae prazan. Uvu$e se unutra, a Baynes za njom. Pro(u tiho do 'ilima koji je dijelio prostoriju u dva dijela. Meriem razmakne zastor i zaviri u prednju prostoriju. I ta bijae prazna. Po(e prema ulazu u ator i pogleda van. Tada se zagrcne od uasa. Baynes pogleda preko njenih ramena i krikne. Taj krik bijae kletva. Na udaljenosti od kakvih stotinu stopa ugledaju Koraka, privezanog za kolac. Oko njega ve' je gorjelo granje. Baynes gurne Meriem ustranu i potr$i do $ovjeka osu(enog na smrt. O tome, to bi mogao uraditi suprotstavljaju'i se premo'noj sili neprijatelja, nije uop'e razmiljao. Istog trenutka Tantor je probio ogradu i napao ljude. Bujica ljudi okrene i potr$i natrag pred razbjenjelom zvijeri ponijevi sa sobom i Baynesa. Sve se to zbilo u tili $as. Slon je nestao sa svojim teretom, a selom zavlada panika. Mukarci, ene i djeca tr$ahu glavom bez obzira trae'i sklonite. Psi su zavijali i bjeali. Konji, deve i magarci, uplaeni slonovim trubljenjem, pokuali su se otrgnuti od uadi, kojom bijahu svezani za kolce. Dvanaestak ih se uspjelo osloboditi i sada su galopirali tik do Baynesa kojem pade neto na um. Okrene se i potrai Meriem. Ona je bila kraj njega. Konji! povi$e. Kad bismo mogli nabaviti dva konja! Meriem ga odvede na kraj sela. Odrijeite dva re$e i povedite ih sa sobom. Znam gdje su sedla. Donijet 'u i uzde i prije no to ju je mogao zaustaviti, ona ode. Baynes brzo odvee dva konja i povede ih do mjesta koje mu je Meriem ozna$ila. Tamo je strpljivo $ekao. Izgledalo mu je da $eka sat, ali to je bilo svega nekoliko minuta. Ugleda djevojku kako dolazi nose'i dva sedla. Brzo osedlaju konje. U svjetlu vatre, koja je jo uvijek gorjela, mogli su vidjeti kako se Arapi smiruju. Mukarci su tr$ali uokolo i sakupljali stoku koja se bila odvezala. Dvojica ili trojica vodila su je na kraj sela

gdje su Meriem i Baynes upravo osedlali konje. Djevojka se baci u sedlo. Pourite! proap'e. Morat 'emo brzo jahati. Pro'i 'emo kroz ogradu kuda se probio Tantor i kad je vidjela da je Baynes prebacio nogu preko konjskih sapi, potjera svoga konja. Propevi se, prestraena ivotinja poleti naprijed. Najkra'i je put vodio sredinom sela i Meriem po(e tim putem. Baynes ju je slijedio. Konji su jurili galopom. Oni su se pojavili tako brzo i neo$ekivano usred sela, da su ve' preli pola puta, dok su iznena(eni stanovnici primijetili to se zbilo. Tad ih prepozna jedan od Arapa, povi$e na uzbunu, podigne puku i opali. Pucanj bijae znak za uzbunu, i dok su mukete pratale, Meriem i Baynes projure na konjima kroz provaljenu ogradu i odgalopiraju dobro utrtom stazom prema sjeveru. A Korak? Tantor ga je odnio daleko u umu i nije se zaustavljao sve dok nije utihnuo i posljednji glas iz udaljenog sela. Njeno poloi svoj teret na zemlju. Korak je upotrijebio svu silu da se oslobodi, ali usprkos velikoj snazi nije mogao raskinuti mnogobrojnu uad, koja ga je $vrsto sputavala. Dok je tako leao i nastojao da se oslobodi, slon je nad njim $uvao strau. U dungli nije bilo tako smione zvijeri, koja bi se usudila da ga napadne, jer je znala da bi smjesta bila usmr'ena od te snane ivotinje. Svanulo je, a Korak se jo nije uspio osloboditi. Pomisli da vi tu, usred obilja, mogao umrijeti od e(i i gladi, jer ga Tantor ne moe odvezati. Dok se on tako svu no' mu$io da se oslobodi, Baynes i Meriem kasali su uz rijeku prema sjeveru. Djevojka je uvjeravala Baynesa da se Korak spasio s Tantorom u dungli. Nije joj padalo na um, da se $ovjek-majmun ne'e mo'i sam osloboditi svojih spona. Baynesa je ranila puka jednog Arapa i djevojka ga je eljela smjestiti u dom Velikog Bwane, gdje 'e ga dobro njegovati.

Onda 'u nagorovori bwanu da po(e sa mnom u potragu za Korakom. On mora do'i i ivjeti s nama. Jahali su svu no', a ranom zorom nabasae na grupu ljudi koji su jahali prema jugu. Bio je to glavom sam bwana u pratnji svojih vitkih ratnika. Ugledavi Baynesa, $elo se golemog Engleza namrti, ali je ipak sa$ekao Meriemino objanjene prije no to 'e iz njega provaliti bijes koji je tako dugo susprezao u grudima. Kad je zavrila s pri$anjem, izgledalo je da je posve zaboravio na Baynesa. Zaokupile su ga druge misli. Rekli ste da ste pronali Koraka? upita. Zar ste ga zaista vidjeli? Da odgovori Meriem. Vidjeli smo ga tako dobro kao to sad vidim vas. elim, bwana, da po(ete sa mnom i pomognete mi da ga na(em. Jeste li ga dobro vidjeli? bwana se obrati Morisonu. Da, sire odgovori Baynes tako kao to vas vidim. Kako izgleda? nastavi zapitkivati bwana. to mislite koliko mu je godina? Izgleda poput Engleza i mojih je godina odvrati Baynes premda bi mogao biti i stariji. Jako je opaljen od sunca i mii'av. Jeste li primijetili kakve su mu boje o$i i kosa? Bwana je govorio brzo, gotovo uzrujano. Meriem mu je odgovorila. Korak ima crnu kosu i sive o$i. Bwana se okrene vodi$u. Odvedi Miss Meriem i Mr. Baynesa ku'i, a ja kre'em u dunglu. Dozvolite, bwana, da i ja po(em s vama povi$e Meriem. Vi odlazite da potraite Koraka. Pustite me da idem s vama. Tuno ali odlu$no bwana se okrene djevojci: Vae je mjesto kraj $ovjeka koga ljubite.

Dade znak vodi$u da povede njegovog konja i vrati se na farmu. Meriem polako uzjai umornog arapskog konja kojim je dojahala iz eikovog sela. Za ranjenog Baynesa sastavie nosila jer je po$eo bulazniti i mala povorka zavi stazom uz rijeku. Bwana je stajao i promatrao ih tako dugo dok nisu i$ezli. Meriem se ogledavala. Jahala je oborene glave i sputenih ramena. Bwana uzdahne. Volio je malu arapsku djevojku poput vlastite k'eri. Uvidio je da se Baynes popravio, pa sada nita vie nije mogao prigovoriti, ako ga djevojka zaista ljubi, ali sve mu je nekako izgledalo da Baynes nije vrijedan male Meriem. Polako se okrene najbliem drvetu, popne se u skoku, uhvati za granu i vinu u kronju. Njegove kretnje bijahu gipke kao u ma$ke. Visoko gore na drvetu po$ne svla$iti svoje odijelo. Iz lova$ke torbe, objeene o rame, izvu$e dugi komad jelenje koe, smotano ue i britki no. Jelenju kou omota oko bokova, ue prebaci preko ramena, a no zatakne za pojas koji je na$inio od bi$a za jahanje. Uspravi se, zabaci glavu, isprsi se i tuno nasmijei. Nosnice mu se rairie: njukao je mirise dungle. Sive mu se o$i suzie. Zguri se i sko$i na granu nie, a onda se odbaci preko grana prema jugoistoku ostavljaju'i rijeku iza sebe. Kretao se brzo, zaustavljaju'i se rijetko i samo zato da ispusti jedan urlik, jezovit i prodoran, a tada je $ekao odazov. Putovao je tako nekoliko sati kad za$uje ulijevo, u daljini to se protezala pred njim, slab odazov bijae to zov majmuna-mujaka koji je odgovarao na majmunski poziv. U njemu ustreptae svi ivci, a o$i zablistae kad je za$uo taj glas. Opet jezovito zaurli$e, a onda pouri u novom pravcu.

Koraku bude jasno da 'e umrijeti, ako ostane na tom mjestu o$ekuju'i pomo' koja nije dolazila, pa se obrati Tantoru $udnim jezikom koji je ivotinja smjesta razumjela. Zapovjedio je, naime, slonu da ga odnese na sjeveroistok. Tamo je prije izvjesnog vremena vidio i bijelce i crnce. Ako nai(e na jednog od ovih posljednjih, on 'e jednostavno zapovjediti Tantoru da ga zarobi, a zatim 'e ga Korak natjerati

da ga oslobodi spona. Bolje da i to pokua, nego da lei ovdje u dungli o$ekuju'i smrt. Tantor ga je nosio kroz umu, a Korak bi s vremena na vrijeme glasno zaurlao, jer se nadao da 'e tako privu'i panju Akutovog $opora antropoida koji su $esto lutali ovuda. Akut bi znao odrijeiti $vorove kao to je to uradio prije mnogo godina kad ga je zavezao Paulvitch. I Akut, koji se upravo nalazio na jugu, za$uje njegov zov iz divljine i uputi mu se u pomo'. No bio je tu jo netko tko ga je $uo. Kad je bwana ostavio ljude, poslavi ih na farmu, Meriem je jo neko vrijeme jahala oborene glave. to je razmiljala, to nitko nije znao. Najednom se odlu$i. Pozove k sebi vodi$a. Vra'am se bwani najavi. Crnac strese glavom. Ne, bwana je rekao da vas odvedeni ku'i. Zato 'u vas odvesti tamo. Odbijate da me pustite? upita djevojka. Crnac potvrdi glavom i ostane na kraju kolone da moe na nju bolje paziti. Meriem se lukavo nasmijei. Njen je konj prolazio ispod jedne niske grane i crnac najednom primijeti da djevojke vie nema u sedlu. Potr$i do drveta u kojem je nestala. Nita nije vidio. Zvao je, no nije bilo odgovora, samo s desne strane iz daljine za$uje podrugljivi smijeh. Poslao je svoje ljude da je potrae u dungli, ali su se vratili praznoruki. Nakon nekog vremena nastave put prema farmi, jer je Baynes sad ve' jako buncao u groznici. Meriem je urila prema mjestu kamo je mislila da bi Tantor mogao oti'i. Bilo je to mjesto, gdje se sastaju slonovi, duboko u umi, isto$no od eikovog sela. Kretala se brzo i beumno. Iz glave je odagnala sve misli osim jedne jedine, da mora na'i Koraka i povesti ga sa sobom. Smatrala je to svojom duno'u. Mu$ila ju je i sama pomisao da s njime neto nije u redu. Prije to nije shvatila jer joj je bio jedini cilj da dopremi u bungalow ranjenog Morisona. Ta ju je briga tako zaokupila, da nije ni pomiljala nedostaje li ona, moda, i Koraku. Ve' nekoliko sati kretala se brzo, bez odmora, dok nije za$ula njoj poznati zov majmuna-mujaka kako dozivlje drugove iz svog plemena. Nije odgovorila, ve' je samo jo vie pourila. Sada je skoro

letjela. Osjetljivim nosnicama nanjui Tantora znala je da je na dobrom tragu. Nije ga pozvala, jer ga je eljela iznenaditi. Odjednom ugleda slona kako na glavi oprezno nosi masivni stup s $ovjekom i pridrava ga svojom savijenom surlom. Korak! povi$e Meriem s grana. Slon se smjesta okrene, spusti svoj teret na zemlju, divlje zatrubi i postavi se u obranu svog prijatelja. )ovjek-majmun prepoznavi glas svoje prijateljice, osjeti da ga neto gui od uzbu(enja. Meriem! odazove joj se. Zanesena sre'om djevojka se spusti na zemlju i potr$i da oslobodi Koraka, ali Tantor prigne zlokobno glavu i prijete'i zatrubi. Vrati se! Vrati se! povi$e Korak. Ubit 'e te. Meriem se zaustavi. Tantor! pozove golemu ivotinju. Zar me se ne sje'a? Ja sam mala Meriem. Neko' sam znala jahati na tvojim irokim le(ima. No slon je samo opasno mumljao i u bijesnom prkosu mahao kljovama. Tada ga Korak pokua umiriti. Zapovjedi da se udalji kako bi se djevojka mogla pribliiti i osloboditi ga, ali Tantor nije htio oti'i. U svakom ljudskom bi'u, osim Koraka, on je vidio neprijatelja. Mislio je da bi djevojka mogla nakoditi njegovom prijatelju i zato joj nije htio pruiti priliku. Cijeli sat $ovjek i djevojka traili su na$in kako da se rijee tog nesretnog pokrovitelja, ali uzalud. Tantor je uporno stajao kraj Koraka i nije dozvolio da mu se itko priblii. Napokon se mukarac ne$emu dosjeti. Pretvaraj se da odlazi posavjetuje djevojku. Idi niz vjetar da te ne moe nanjuiti, a tada nas prati. Nakon nekog vremena naredit 'u mu da me spusti na zemlju i na'i neku izliku da ga udaljim od sebe. Kad on ode, moe se spustiti na zemlju i prerezati moje spone. Ima li no? Imam odgovori. Sad imam. Mislim da 'emo ga mo'i prevariti, ali ne budi pretjerano siguran. Tantor je lukav. Korak se nasmijei. Znao je da je djevojka u pravu. Za$as

ona nestane. Slon je oslukivao i podigao surlu da je nanjui. Korak mu opet zapovjedi da ga podigne na glavu i tako nastavie put. Oklijevaju'i jedan tren, slon u$ini kao to mu je Korak zapovjedio. Tada Korak za$uje udaljeni zov majmunamujaka. Akut! pomisli. Sjajno! Tantor dobro poznaje Akuta. Pustit 'e ga da mu se priblii. On podigne glas i odgovori na zov majmuna, ali ipak dozvoli Tantoru da nastavi s njime put. Ne'e biti zgoreg ako pokua i ovaj drugi plan. Izbili su na $istinu gdje Korak nanjui vodu. Evo dobrog izgovora da ga ostavi nasamu. On zapovjedi Tantoru da ga poloi na zemlju, i da mu u surli donese vode. Zvijer ga poloi na travu usred $istine, a tada na'uli ui i podie svoju osjetljivu surlu. Oslukivao je ho'e li zapaziti i najmanji znak opasnosti. Izgledalo je da nema nikog, pa se uputi prema malenom izvoru koji bijae udaljen nekih dvjesta, trista jardi. )ovjek-majmun jedva je mogao suspregnuti smijeak kad je vidio kako je lukavo prevario svog prijatelja. Ali, ma koliko je poznavao Tantora, nije znao da je lukaviji od njega. ivotinja odgega niz $istinu i nestane u dungli u smjeru izvora, ali $im je li'e sakrilo njegovo veliko tijelo, on se okrene i oprezno vrati k rubu $istine, odakle je mogao promatrati a da njega nitko ne vidi. Tantor je po prirodi bio sumnji$av. Jo se uvijek bojao da 'e se vratiti Tarmangani enka i pokuati napasti njegova Koraka. Zato 'e prije no to ode po vodu, jo neko vrijeme ostati ovdje da se uvjeri, je li sve u redu. Ba je dobro to je ostao! Evo je! Spustila se sa drveta i tr$i preko $istine prema $ovjeku-majmunu. Pustit 'e je da se priblii, a onda navaliti. Tako vie ne'e mo'i pobje'i. Malene su mu o$i svirepo zasjale. Podigao je svoj uko$eni rep. Jedva se suzdrao da ne zatrubi u znak mrnje na sav svijet. Meriem je ve' skoro prispjela do Koraka, kadli Tantor primijeti dugi no u njenim rukama, a tada s uasnim urlikom provali iz dungle i pojuri prema njenoj djevojci.

se prodere iz petnih ila i naredi svome velikom zatitniku da se zaustavi, ali uzalud. Svom snagom svojih malih hitrih nogu Meriem potr$i prema oblinjem drvetu, ali Tantor pojuri prema njoj brzinom ekspresnog vlaka. Koraku je jedino preostalo da lei i promatra tu stranu tragediju. Oblio ga hladni znoj. Srce mu je prestalo kucati. Meriem 'e moda i dohvatiti stablo prije no to je Tantor dostigne, ali uz svu svoju okretnost, ne'i se mo'i skloniti iz dosega njegove strane surle. On 'e je skinuti s drveta i zavitlati zrakom. Korak je ve' u mislima gledao straan prizor. Tantor 'e je baciti uvis i probadati njeno krhko, vitko tijelo stranim kljovama ili 'e je tekim nogama zgnje$iti u kau koju vie nitko ne'e mo'i prepoznati. Ve' ju je gotovo dostigao. Korak je poelio da sklopi o$i, ali nije mogao. Grlo mu se osuilo i palilo ga. Jo nikada, cijelog ivota u dungli, nije osjetio takav uas kakav ga je sada obuzeo. Jo samo nekoliko koraka i strana ivotinja 'e je dohvatiti. Ali to je to? Korak iskola$i o$i. Neka neobi$na prilika sko$i sa stabla, koje je Meriem gotovo ve' dostigla i stane izme(u djevojke i slona. Bio je to bijeli, goli div. Preko ramena prebacio je kolut ueta. Iza pojasa, isprepletenog od jaha'eg bi$a, strio je lova$ki no. Drugog oruja nije nosio. Goloruk se suprotstavio razbjenjelom Tantoru. S usana stranca otkine se otra zapovijed. Velika se zvijer zaustavi, a Meriem, spaena, popne se ponovno na visoko drvo.

Korak

Korak zadivljeno odahne. Zapilji se u lice Merieminog osloboditelja. Polako dozove sje'anje. O$i mu se razroga$e od iznena(enja. Nije mogao vjerovati. Srdito mumljaju'i Tantor se jo uvijek klatio amotamo pored bijelog diva. Tada se ovaj priblii sasvim do uzdignute surle i neto tiho zapovjedi slonu, koji odmah prestane mumljati. Divlji mu se bljesak ugasi u o$ima, a stranac pristupi Koraku. Tantor ga je posluno pratio u stopu. Za$u(ena Meriem je tako(er sve to promatrala. Najednom joj se mukarac okrene, kao da se tek sada, zaboravivi je na tren, sjetio njene prisutnosti. Do(i, Meriem! pozove je, a zatim i ona prepoznavi ga usklikne: Bwana! Djevojka se brzo spusti i otr$i do njega. Tantor upitno pogleda u bijelog diva, ali kad ga ovaj opomene, slon dozvoli djevojci da mu se priblii. Oboje po(u k mjestu gdje je leao Korak. Njegove o$i razroga$e se od $uda. U njima se $itala molba za oprotenje. Korak je imao zahvaliti $udu to se, izme(u svih ljudi, ba ovo dvoje nalo kraj njega. Jack! klikne bijeli div, kleknuvi pored $ovjekamajmuna. O$e! ote se prigueno s Korakovih usana. Dobro je da si to ti. Nitko drugi u $itavoj dungli ne bi mogao zaustaviti Tantora. )ovjek brzo preree ue koje je sputavalo Koraka. Mladi' sko$i na noge i zagrli svog oca. Stariji se mukarac obrati Meriem. Mislim da sam vam naredio da se vratite na farmu re$e strogo. Korak ih je za$u(eno gledao. )eznuo je svim srcem da zagrli djevojku, ali se sjetio onoga drugog, zgodnog mladoga gentlemena. On je jo uvijek samo divlji, necivilizirani $ovjek-majmun.

Meriem pogleda mole'ivo u bwanine o$i. Rekli ste mi progovori pla$ljivim glasom da je moje mjesto kraj $ovjeka kojeg ljubim i ona pogleda Koraka o$ima, punim nekoga $udesnog svjetla koje, sve do sada, nije zasjalo ni za jednog $ovjeka. Korak joj pri(e ispruenih ruku, ali umjesto da je zagrli, pade iznenada pred nju na koljena, podigne njenu ruku do svojih usana i poljubi je s vie potovanja, no to bi poljubio ruku svoje kraljice. Mumljanje Tantora trgne sve troje ljudi odgojenih u dungli, i oni na'ule ui. Tantor je gledao u drve'e povrh njih. Slijede'i njegov pogled, njihove o$i ugledaju velikog majmuna koji je izronio iz li'a. Na$as ih je promatrao, a tada mu se iz grla ote glasan krik veselja i prepoznavanja. On sko$i na zemlju, pra'en $oporom mujaka i odgega prema njima vi$u'i prajezikom antropoida. Tarzan se vratio! Tarzan, gospodar dungle! Bijae to Akut. Odmah je po$eo skakati oko njih troje, isputaju'i jezive krikove koji bi ostalim ljudima djelovali kao izljevi najve'e jarosti. No, njih je troje znalo da se kralj majmuna klanja kralju ve'em od sebe. Kraj njega su skakali dlakavi mujaci, i natjecali se, tko 'e sko$iti vie i urliknuti jezovitije. Korak poloi privreno ruku na rame svog oca. Postoji samo jedan Tarzan re$e i nikad se drugi ne'e roditi. Dva dana kasnije sve troje se spuste s drve'a na rubu ravnice, odakle su se vidjeli dimnjaci na ku'i i dim, koji se dizao iz bungalowa. Tarzan, kralj majmuna, naao je svoje odijelo na drve'u gdje ga je ostavio. Korak se nije htio pojaviti pred svojom majkom na po gol, poput divljaka, a Meriem ga nije htjela ostaviti samog, jer se bojala da 'e se predomisliti i opet otr$ati u dunglu. Stoga otac sam ode u bungalow po konja i odijelo. Draga ga je do$ekala na vratima. Pogledala ga je

upitno i tuno, jer nije vidjela Meriem. Gdje je ona? upita dr'u'im glasom. Muviri mi je ispri$ao da te nije posluala, ve' da je pobjegla za tobom u dunglu $im si ih napustio. Oh, Johne! Ne'u mo'i podnijeti da i nju izgubim!

Dva dana kasnije sve troje Tarzan, Korak i Meriem spustie se s drve'a na rubu ravnice odakle su se vidjeli dimnjaci na ku'i i dim koji se digao iz bungalowa.

Lady Greystoke zapla$e i nasloni glavu na iroke grudi, gdje je $esto nalazila utjehu, kad bi je zadesila nesre'a. Lord Greystoke joj podie glavu i zagleda se smijee'i u njene o$i. Obuze je sretna slutnja.

 to se dogodilo, Johne? povi$e. Nosi li mi dobre vijesti? Nemoj da ih $ekam. Ho'e li imati snage da $uje najbolje vijesti koje si ikada $ula? upita je. Veselje nikad ne ubija! klikne. Naao si Meriem? Nije mogla vjerovati da 'e se dogoditi jo ve'e $udo. Da, Jane odgovori glasom promuklim od uzbu(enja. Naao sam i nju i njega! Gdje je on? Gdje su oni? zapita sva uzdrhtala. Tamo na rubu ume. Nije htio da se pred tobom pojavi gol u svojoj sirovoj leopardovoj koi, pa me poslao da mu donesem odijelo. Ona sklopi ruke u krajnjem uzbu(enju i okrene se spremna da otr$i u bungalow. Pri$ekaj dovikne mu preko ramena. Jo uvijek imam njegova mala odijela. Sva sam ih sa$uvala. Donijet 'u jedno. Tarzan se nasmije i zaustavi je. Jedino odijelo koje 'e mu pristajati jest moje, ako mu i ono ne'e biti premaleno. Tvoj mali dje$ak je narastao, Jane! I ona se smijala. Bila je izvan sebe od radosti. eljela se smijati svemu i sva$emu. Svijet je za nju opet bio ljubav, sre'a i radost, onaj koji je tolike godine bio zavijen u veliku tugu. Njena je sre'a bila tolika da je na$as zaboravila tunu vijest, koju je morala saop'iti Meriem. Povi$e za Tarzanom, koji je upravo jahao prema dungli, neka je pripremi na tu vijest, ali je on nije $uo i ode ne znaju'i to mu ena dovikuje. Poslije jednog sata Korak dojaha ku'i, svojoj majci $ija slika nije nikada izblijedjela u njegovu sje'anju. U

njenom naru$ju i njenim o$ima naao je ljubav i oprotenje koje je toliko elio. A tada se majka obrati Meriem s izrazom aljenja, koje je izbrisalo sre'u iz njenih o$iju. Mala moja djevoj$ice! re$e joj. Usred nae sre'e $eka te velika tuga. Mr. Baynes je podlegao ranama. Meriem se snudi, ali to nije bila tuga ene za izgubljenom ljubavi, ve' tuga $ovjeka za $ovjekom. ao mi je re$e jednostavno. Nanio mi je veliko zlo, ali je to prije smrti popravio. Neko' sam mislila da ga volim. Zabljesnuo me je, jer nikad nisam vidjela takvog $ovjeka, zatim sam ga potovala zbog moralne snage kojom je priznao svoje grijehe kao i fizi$ke kojom se usudio suprotstaviti smrti, ne bi li popravio zlo koje mi je nanio. Ali to nije bila ljubav. Nisam znala za ljubav sve dok nisam doznala da je Korak iv i ona se s osmijehom okrene Koraku. Lady Greystoke brzo pogleda svog sina u o$i, o$i onoga koji 'e jednog dana biti lord Greystoke. Nije mislila na razliku u drutvenom poloaju izme(u svog sina i djevojke. Smatrala je da je Meriem dostojna samog kralja. Htjela je samo doznati da li Jack doista voli to malo arapsko naho$e. Izraz o$iju otkrio joj je tajnu, i ona ih oboje zagrli i poljubi tisu'u puta. Sad 'u imati i k'erku! usklikne.

Najblie je naselje bilo udaljeno nekoliko dana napornog hoda. Na farmi su se zadrali samo kratko vrijeme, toliko da otpo$inu i da se spreme za veliki doga(aj, prije no to po(u na put. Kad su svrile svadbene sve$anosti, upute se k obali i krenu put Engleske. To su bili naj$udesniji dani u ivotu Meriem. Nije ni sanjala kakva sva $uda civilizacija sprema za nju. Ogromni ocean i udobni parobrod ispunili su je strahom.

Buka, promet i uzbu(enje na londonskoj eljezni$koj stanici prestraili su je. Da je bilo kakvo veliko drvo u blizini povjerila se Koraku znam da bih pobjegla na nj u strahu za svoj ivot. Rugala bi se lokomotivi i bacala na nju granje smijao se on. Siroti stari Numa uzdahne djevojka. to 'e raditi bez nas? Na'i 'e se ve' netko, mala moja Mangani, tko 'e ga draiti uvjeravao ju je Korak. U Londonu u ku'i Greystokevih, Meriem je od $u(enja ostala bez daha, ali kad su bili prisutni gosti, nitko nije mogao ni naslutiti da ne potje$e iz visokih krugova. Bijahu kod ku'e tek tjedan dana kad lord Greystoke primi vijest od svog dugogodinjeg prijatelja D'Arnota. Tu je vijest donio general Armand Jacot koji se doao predstaviti. Lord Greystoke je dobro poznavao generalovo ime, kao i svatko, kome je poznata francuska povijest. Jacot bijae zapravo princ de Cadrenet, ali republikanac po uvjerenju, koji se nije sluio svojom titulom, premda je ona pripadala njegovoj obitelji ve' $etiristo godina. U republici princu nema mjesta znao je govoriti. Lord Greystoke primi u svojoj knjinici tog vojnika, orlovskog nosa i sijedih brkova, a nakon nekoliko rije$i, kojima su izrazili svoje divljenje za sve muke koje su obojica pretrpjela u ivotu, general Jacot mu objasni: Doao sam k vama zato to mi je admiral rekao da nitko na svijetu ne poznaje bolje od vas ivot u centralnoj Africi. Dozvolite da vam ispri$am svoju pri$u ispo$etka. Prije mnogo godina ukrali su moju malu k'erku. To su mi, vjerojatno, u$inili domoroci dok sam sluio u Aliru u Legiji stranaca. Posluili smo se svom ljubavi, novcem i

vla'u da je na(emo, ali uzalud. Njena je slika bila objavljena u svim ve'im novinama, po gradovima cijelog svijeta. Ipak nikada nismo susreli ni mukarca ni enu koji su je vidjeli od onog dana kad je tajanstveno nestala. Prije tjedan dana doao mi je u Pariz jedan crnoputan Arapin po imenu Abdul Kamak. Rekao je da je naao moju k'erku i da me moe odvesti k njoj. Odmah sam ga odveo admiralu D'Arnotu za kojeg znam da je mnogo puta putovao centralnom Afrikom. Pri$a, koju je onaj $ovjek ispri$ao, uvjerila je admirala da mjesto, gdje se bijela djevojka nalazi u zarobljenitvu, nije daleko od vaeg afri$kog posjeda. Savjetovao mi je da odmah odem i da vas posjetim, jer 'ete vi dobro znati, je li bila u vaem susjedstvu neka bijela djevojka. Kakav vam je dokaz donio Arapin da je to vaa k'erka? upita lord Greystoke. Nikakav odgovori drugi. Zato smo ba i mislili da je najbolje, ako se s vama posavjetujemo, prije no to organiziramo ekspediciju. )ovjek je imao samo jednu njenu fotografiju, na $ijoj je pole(ini bio prilijepljen stari novinski izrezak, koji ju je opisivao, i nudio nagradu onome tko je na(e. Bojimo se da je on to negdje naao i pro$itao, pa se u njemu probudila elja za nagradom i namjera da nam utrapi bilo kakvu bijelu djevojku. Prole su tolike godine da, najvjerojatnije, ne bismo ni mogli razlikovati pravu od krive. Imate li sa sobom fotografiju? upita lord Greystoke. General izvu$e iz depa kuvertu, izvadi jednu poutjelu fotografiju i prui je Englezu. Suze su zamaglile pogled starog ratnika, kad je opet ugledao sliku svoje izgubljene k'erke. Lord Greystoke je neko vrijeme ispitivao fotografiju. O$i mu poprime neobi$an izraz. On pritisne zvonce kraj svog lakta i za$as u(e lakaj. Zamolite moju snahu da do(e u knjinicu re$e mu.

Dvojica mukaraca sjedila su bez rije$i. General Jacot bijae suvie dobro odgojen, a da pokae tugu zbog razo$aranja koje je osjetio, kad je lord Greystoke tako brzo napustio predmet njihova razgovora zbog kojeg ga je posjetio. )im do(e mlada lady i bude predstavljena, smjesta 'e oti'i. Tren kasnije u(e Meriem. Lord Greystoke i general Jacot ustanu da je pozdrave. Englez nije nita govorio. elio je zapaziti kakav 'e u$inak proizvesti prvi susret izme(u Francuza i djevojke. Ova nebeska zamisao rodila se u njemu dok su mu o$i po$ivale na djetinjem licu Jeanne Jacot. General Jacot pogleda Meriem, a tada se obrati lordu Greystokeu. Kako ste dugo ve' to znali? upita ga gotovo optuuju'i. Saznao sam to prije par minuta kad ste mi pokazali fotografiju odgovori Englez. To je ona re$e Jacot, dr'u'i od suzdranog uzbu(enja. Ali me ona ne poznaje, naravno, a i kako bi. Tada se okrene k Meriem. Dijete moje re$e ja sam tvoj... Ali ga ona jednim sretnim krikom brzo prekine i potr$i mu ispruenih ruku u susret. Prepoznala sam vas! Poznajem vas! vikala je. Oh, sada se svega sje'am. I starac ju je stegao u svom naru$ju. Pozvali su Jacka Claytona i njegovu majku, a kada su im sve ispri$ali, bijahu presretni to je mala Meriem nala oca i majku. Ipak, nije li to nakon svega prekrasno re$e Meriem. Ti si prekrasna odgovori Korak. Oenio sam se svojom malom Meriem, a da li je ona Arapkinja ili mala Tarmangani, za to me uop'e nije briga.

 Ona nije ni jedno ni drugo, moj sine progovori general Armand Jacot. Ona je princeza od ro(enja.

Izdaje EPOHA izdava ko, tamparsko i knjiarsko poduze# e Zagreb, Dolac 8. Za izdava a LJUBO GRUBOR Tisak GRAFI % KI ZAVOD HRVATSKE Zagreb, Frankopanska 26