Župne obavijesti

NEDJELJNI LITURGIJSKI LISTIĆ

RASPORED SVETIH MISA OD NEDJELJNI ŽUPE SV. JOSIPA LISTIĆ
LITURGIJSKI
V OD 08. DO 14. LIPNJA 2020. STUBIČKE
ŽUPE SV. TOPLICE
JOSIPA
PRESVETO TROJSTVO
STUBIČKE TOPLICE
DAN VRIJEME MISNA NAKANA
GodinaIX XI,
krozbroj 122(548)
godinu
PONEDJELJAK 18:00 + Nikola Zrinski 07. lipnja
Godina 2020.
I, broj 1
08.06.2020. Crkva
UTORAK 18:00 +Stevo Komugović, Stjepan Kišur 06. oka 2011.
Evanđelje: Iv 3, 16-18
09.06.2020.Crkva
TEvanđelje: Mk 13,
SRIJEDA 24-32
18:00 Na nakanu
10.06.2020.Crkva Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu
10:00-Tjelovska + Vladimir Vrban, Dragica i Janko
ČETVRTAK-Tjelovo
11.06.2020.Crkva procesija Zrinski
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
PETAK 18:00 +Slavica i Josip Krčelić i ob. U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je
12.06.2020.Crkva +Janko Kralj dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne
SUBOTA 12:00 Misa kod kapelice sv. Antuna
13.06.2020 Crkva 18:00 Na čast sv. Antunu propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet
NEDJELJA 09:00-Prva Pričest +Milka Šipek i ob.,Ob.Lisac i Jureković da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega,
14.06.2020. Crkva
11:00 Za sve župljane i dobročinitelje župe
ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime
jedinorođenoga Sina Božjega.«
Prva pričest u Nedjelju 14.06.'20. u 09:00 sati Riječ Gospodnja.

''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da

nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni.'' Ostajem
crkvenog s ljepotom i jačinom ovih riječi moleći za milost zahvalnosti i povjerenja u
Boga koji nam daje što je najdragocjenije. Sve što nam daje daruje nam ne
da nas osudi, nego spasi.Kako je tužno da je svjetlo došlo na svijet, a svijet
je izabrao tamu. Shvaćam da i ja ponekad činim isto u svojem
svakodnevnom životu. Molit ću za slobodu da uvijek tražim ono što je
transparentno i cjelovito, u svjetlu Radosne vijesti.

Živjeti poruku Ivanova evanđelja zahtijeva da se maknemo iz sjena tame

Nedjeljni liturgijski listić župe Sv. Josipa, Stubičke Toplice, Uređuje : Tatjana Duvnjak
Izdaje: Župni ured Sv. Josipa, Stubičke Toplice, Strmečka 1, odgovara Ivica Šestak - župnik
Tel: 049/283-220, e-mail: listic.svjosip@net.hr
Kunski račun župe: RKT župa sv. Josipa, Stub.Toplice HR282360000-1101208274
Sve ove obavijesti možete vidjeti i na web stranici župe:
https://sites.google.com/site/zupasvetogjosipastubicke
na svjetlo. Izložiti svoj život Isusu - obećanomu Božjem daru - znači
poznavati taj Božji život kako se kreće, živi i djeluje u nama danas.Isuse, ti
si otkriveno lice Božje, svjetlo koje sjaji u tami svijeta. Krećem se sjenovitim
prostorima između tame i svjetla. Sa svakim dnevnim susretom daj da se
produbljuje odnos između nas. Daj da vidim kao što ti vidiš, ljubim kao ti i
da svojim djelima posredujem tvoje svjetlo svijetu.
 Aaa
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu
03.lipnja 2020. Draga braćo i sestre, dobar dan! Ima jedan glas koji iznenada
odjekuje u Abrahamovu životu. Glas koji ga poziva da krene na put koji zvuči
apsurdno: glas koji ga potiče da prekine korijene koji ga vežu s njegovom
domovinom, korijene svoje obitelji i krene prema novoj budućnosti, drugačijoj
budućnosti. I sve to na temelju jednog obećanja u koje treba samo vjerovati. No,
povjerovati jednom obećanju nije lako, za to treba imati hrabrosti. A Abraham je
povjerovao.U Biblija nema ni slova o prošlosti prvog patrijarha. Logika stvari upućuje
na to da je obožavao druga božanstva; možda je bio mudar čovjek, naviknut pažljivo
promatrati nebo i zvijezde. Gospodin mu je, naime, obećao da će njegovo potomstvo
biti brojno poput zvijezda koje sjaje na nebu. I Abraham odlazi. Sluša Božji glas i
vjeruje njegovoj riječi. Ovo je važno: on vjeruje u Božju riječ. I tim njegovim
polaskom na put rađa se novi način poimanja odnosa s Bogom; zato je patrijarh
Abraham prisutan u velikim židovskim, kršćanskim i islamskim duhovnim
tradicijama kao savršen Božji čovjek, kadar pokoriti mu se pa i onda kad se njegova
volja pokaže teškom, ako ne čak i nerazumljivom.Abraham je, dakle, čovjek Riječi.
Kad Bog govori, čovjek postaje primatelj te Riječi, a njegov život mjesto u kojemu se
ona želi utjeloviti. To je velika novost na čovjekovom religijskom putu: vjernikov se
život počinje shvaćati kao zvanje, to jest kao poziv, kao mjesto na kojem se ispunjava
jedno obećanje; i on prolazi svijetom ne toliko pod bremenom neke zagonetke, nego
snagom tog obećanja koje će se jednoga dana ispuniti. I Abraham povjerova Božjem
obećanju. Povjerovao je i krenuo, a da nije znao kamo ide – tako se kaže u poslanici
Hebrejima (usp. 11, 8). Ali povjerovao je. Čitajući knjigu Postanka, otkrivamo kako
je Abraham živio molitvu u neprekidnoj vjernosti toj Riječi koja se s vremena na
vrijeme pojavljivala na njegovu putu. Ukratko, možemo reći da u Abrahamovu
životu vjera postaje povijest. Vjera postaje povijest. Štoviše, Abraham nas svojim
životom, svojim primjerom uči tome putu, toj stazi na kojoj vjera postaje povijest.
Boga se više ne vidi samo u kozmičkim pojavama, poput nekog dalekog Boga koji
kod čovjeka može pobuditi strah i trepet. Bog Abrahamov postaje „moj Bog“, Bog
moje osobne povijesti, koji vodi moje korake, koji me ne napušta; Bog mojih dana,
pratitelj mojih avantura; Bog Providnost. Pitam samoga sebe, a i vas: imamo li mi to
iskustvo Boga? „Moj Bog“, Bog koji me prati, Bog moje osobne povijesti, Bog koji
vodi moje korake, koji me ne napušta, Bog mojih dana? Imamo li to iskustvo?
Razmislimo malo o tome. Mnogo puta sam čuo ljude kako mi govore: „Znate, dogodilo
mi se to i to i ja sam se naljutio na Boga“. – „Jesi li imao hrabrosti naljutiti se na Boga?“ –
„Da, naljutio sam se.“ – „Ali to je vrsta molitve“. Jer samo se dijete može naljutiti na svoga
oca i zatim se ponovno s njim susresti. Od Abrahama učimo moliti s vjerom, razgovarati,
raspravljati, ali uvijek spremni prihvatiti Božju riječ i provoditi je u djelo. U svom odnosu s
Bogom naučimo razgovarati poput djeteta sa svojim ocem: slušati ga, odgovarati, raspravljati.
Ali jasno i otvoreno, poput djeteta s ocem. Tako nas Abraham uči moliti.
Ideja o blagdanu prvi put se javlja 1209. na inicijativu augustinske redovnice sv.
Julijane iz samostana kod Liegea u Belgiji koja je imala viđenje punog Mjeseca s
mrljom na površini. Puni Mjesec protumačila je kao Crkvu, a mrlju kao upozorenje
na nedostatak blagdana kojim bi se slavila euharistija odnosno sakrament koji je
Krist utemeljio na posljednjoj večeri rekavši da kruh predstavlja njegovo tijelo, a
vino njegovu krv.
Na molbu Julijane mjesni je biskup Robert u svojoj biskupiji uspostavio blagdan,
koji se na početku zvao blagdan euharistije. Belgijska redovnica i njeni suvremenici
zdušno su promicali ideju blagdana i nastojali ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa
Urban IV. objavio je 1264. godine bulu kojom je to pokušao učiniti, no spriječila ga
je brza smrt. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi Tijelovo na cijelu
Rimokatoličku Crkvu, odnosno na zapadno kršćanstvo. Drugi događaj koji neki
spominju u vezi s blagdanom je slučaj iz Bolzana iz 1263. godine u kojem je
svećenik posumnjao u Kristovu prisutnost da bi potom doživio viđenje krvi koja je
ostavila tragove.
Za Katoličku Crkvu, svetkovina je spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki
četvrtak. Prema katoličkom nauku tijelo i krv Kristova u euharistiji su ‘istinski, bitno
i stvarni prisutni’, a misterij pretvorbe kruha i vina događa se po euharistijskoj
molitvi koju izgovara svećenik. Pojednostavnjeno bi se moglo reći sljedeće: Ako je
mana, hrana što ju je Bog dao Izraelu na putovanju kroz pustinju, kruh s neba i znak
zajedništva s Bogom koje nikada ne prestaje, a euharistija spomen na Kristovo
potpuno predavanje i žrtvovanje te sakrament u kojem je on stalno i potpuno
prisutan, Tijelovo je blagdan kojim se slavi euharistija i misterij pretvorbe kruha i
vina u Kristovo tijelo i krv. Tijelovo se slavi u četvrtak poslije Presvetog Trojstva,
dakle, deveti četvrtak nakon Uskrsa.
Dr. Tomislav Ivančić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu,
kaže da jednako kao što u objektivno spoznatim slovima neke pozivnice na gozbu
prepoznaje nevidljivu ljubav i prijateljstvo onih koji ga pozivaju, tako u vidljivo
spoznatim znakovima kruha i vina vidi poziv Boga na njegovu gozbu.
‘Kao što mi prijatelj može poslati pismo i u njemu poruku da se ne bojim u
određenim krizama života, tako mi prijatelj Isus u kruhu i vinu, u tim euharistijskim
znakovima, daruje poruku da se ne bojim, jer on je sa mnom’, poručuje Ivančić i
navodi Kristove riječi: ‘Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u
njemu’.Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima širom Hrvatske i neradni je dan.
Blagdan se, među ostalim, obilježava tijelovskim procesijama u kojima se u povijesti
tradicionalno prezentirala pobožnost, ali i važnost pojedinih osoba, udruga, crkvenih
i svjetovnih dužnosnika, kao i običnog puka.