Professional Documents
Culture Documents
Profil I SWOT Analiza NSTJ2 Regiona Sumadija I Zapadna Srbija
Profil I SWOT Analiza NSTJ2 Regiona Sumadija I Zapadna Srbija
1
Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Ev -
ropske unije
2
Akronimi
3
Društveno-ekonomski profil regiona
Rezime
Region Šumadija i Zapadna Srbija nalazi se u centralnom i zapadnom delu Republike Srbije. U pitanju
je jedan od pet statističkih NSTJ-2 regiona (Vojvodina, Beograd, Šumadija i Zapadna Srbija, Južna i Is-
točna Srbija i Kosovo i Metohija pod UNCSR 1244/1999). Pošto se Kosovom i Metohijom upravlja na
osnovu rezolucije UNCSR 1244/1999 i potrebni statistički podaci nisu na raspolaganju, ovaj Region nije
uključen u Nacionalni plan regionalnog razvoja.
Beograd i Vojvodina čine Srbija-Sever statistički NSTJ-1 region, a Šumadija i Zapadna Srbija i Južna i
Istočna Srbija čine makro region Srbija-Jug na NSTJ-1 nivou.
Region se sastoji od osam upravnih okruga i 52 opštine, uključujući i 10 manjih i većih gradova
koji su važni administrativni, politički, kulturni, privredni i ekonomski centri.
Region je bogat prirodnim resursima, pre svega: ugljem, bakrom, aluminijumom, granitom, mer-
merom i krečnjakom, a istovremeno obuhvata najveće ekološki osetljive oblasti u zemlji: reke, planine
i šume sa jedinstvenom florom i faunom i značajnim brojem endemskih vrsta zbog čega se u njemu
nalaze i dva velika nacionalna parka.
Region je drugi po veličini oblasti pod šumama u Srbiji, a u Zlatiborskom i Raškom okrugu se
nalazi više od 1/5 šuma Srbije.
Količina podzemnih voda je najmanja i najmanje povoljna u zemlji što je razlog za zabrinutost
ukoliko se poveća potražnja za vodom u Šumadijskom, Raškom i Rasinskom okrugu u budućnosti.
4
Postoje dva izuzetka od pravila koje je navedeno u gornjem paragrafu: jedan je grad
Kraljevo, u koji se doselio značajan broj stanovnika tokom krize devedesetih godina i koji
nastavlja da privlači ljude iz obližnjih ruralnih oblasti. Drugi je Raški okrug, čiji relativno mladi
demografski sastav potiče od značajno više stope prirodnog priraštaja u poređenju sa os-
tatkom Srbije.
Prosečno domaćinstvo ima tri člana što je više od proseka za zemlju (2,85).
Region ima lošu obrazovnu infrastrukturu, naročito kada su u pitanju obrazovne ustanove
srednjeg i višeg/visokog obrazovanja. Škole i univerziteti nemaju dovoljan broj nastavnih kad-
rova u poređenju sa drugim regionima Srbije (29% učenika i studenata u srednjim školama i samo
22% nastavnika; u regionu se nalazi samo 12,5% svih fakulteta u zemlji).
Nepismenost i nizak nivo obrazovanja je značajan problem. U regionu imamo značajan pro-
cenat nepismenih (7,1% populacije starije od 15 godina nema nikakvo obrazovanje ili završenu os-
novnu školu, što je druga najviša vrednost u zemlji posle regiona Južna i Istočna Srbija 7,9%).
Zdravstvena infrastruktura je još jedan od problema u regionu koji ima najmanji broj boles-
ničkih postelja po stanovniku u zemlji (457 na 100.000 stanovnika u odnosu na 540 u zemlji). To je
delimično ublaženo dostupnošću doktora i lekara (indeks 340 prema 328 na 100.000 stanovnika). Iako
je ovaj indeks u celoj zemlji visok, značajno je niži u poređenju sa većinom zemalja EU.
8,1% stanovništva regiona prima socijalnu pomoć što je veći procenat u poređenju sa
prosekom za zemlju koji iznosi 6,8%. Treba napomenuti da trendovi u 2010. i 2011. godini
pokazuju povećanje broja korisnika među mladima i starijim stanovništvom.
Preduzeća i ekonomija
Regionalni BDP po glavi stanovnika je samo 69,9% nacionalnog indeksa i dostiže vrednosti
koje su manje od polovine vrednosti za Beograd sa kojim se graniči.
Odnos investicija u osnovna sredstva i obrta preduzeća u privatnom sektoru je na nivou proseka za
zemlju ali nizak nivo tih investicija se raspoređuje u nove objekte i prostor ili pogone.
Region ima najmanju infrastrukturu za I&R od svih NSTJ-2 regiona u Srbiji – samo 32 I&R
organizacije i 1.300 zaposlenih – manje od bilo kog drugog NSTJ-2 regiona u Srbiji.
Sa 19,5% doprinosa BDP-u Srbije, obrt preduzeća u regionu čini 16,1% ukupnog obrta preduzeća u
zemlji. Nivo investicija po stanovniku i po zaposlenom je najniži u poređenju sa ostalim
NSTJ-2 regionima Srbije.
Region je u proteklom periodu privukao manje stranih direktnih investicija od bilo kog
drugog regiona. To se ogleda u broju međunarodno poznatih brendova koji su ulagali u Region Šu -
madija i Zapadna Srbija u poređenju sa drugim NSTJ-2 regionima (SIEPA).
5
neprečišćenih otpadnih voda se tretira što je najviši indeks u zemlji ali i dalje veoma nizak u
poređenju sa zemljama EU.
Region Šumadije i Zapadne Srbije ima najviši udeo lokalnih puteva u ukupnoj putnoj
mreži (68%). Njihovo održavanje i poboljšanje je u nadležnosti jedinica lokalne sam-
ouprave. Putevi su dominantan način transporta u regionu, a privatni automobili su najvažnije/os-
novno prevozno sredstvo.
Iako Region Šumadija i Zapadna Srbija poseduje razrađenu železničku mrežu, šine i vozni park se loše
održavaju i u nekim slučajevima su tehnički zastareli. Maksimalna brzina vozova retko prelazi 60 km/h,
a često je ograničena na 30 km/h. Ograničenje nosivosti šina onemogućuje praktičnu upotrebu železn-
ičke mreže za prenos tereta.
Turistička privreda ima najveći potencijal u poređenju sa drugim regionima. U regionu Šu-
madija i Zapadna Srbija se nalazi 8 od 11 najvažnijih turističkih destinacija u Srbiji mereno po
broju noćenja koja prelaze 100.000.
Iako je stopa zaposlenosti najviša u poređenju sa drugim regionima Srbije (49,9% naspram
47% što je prosek za zemlju), ovo se u većoj meri pripisuje poslovanju sektora sa manjim prihodima
kao što je npr. poljoprivreda (najveći sektor).
Zarade u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija su niske. Neto zarade su najniže kada se
uporede sa ostalim regionima Srbije (86% prosečne plate). Porodice se u značajnom
broju izdržavaju državnim davanjima i poljoprivrednom proizvodnjom na malim gazdin-
stvima – raspoloživi prihod skoro je na nivou proseka za zemlju (99%).
6
Mesto i okruženje
Administrativna podela
Region Šumadije i Zapadne Srbije (RS 21 prema statističkoj nomenklaturi Republike Srbije) se nalazi u
centralnom i zapadnom delu Republike Srbije. Zauzima prostor od 26.484 km 2 (34,2% površine Srbije)
i graniči se sa Kosovom i Metohijom na jugu i Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom na zapadu. Re -
gion Šumadija i Zapadna Srbija je najveći region u Srbiji i čini 34,2% teritorije zemlje i graniči se sa
svim ostalim regionima Srbije.
Geografski, regionom dominira planinski reljef na zapadu i jugoistoku a brdski u drugim delovima re -
giona. Veći gradovi se nalaze u nizijama i rečnim dolinama.
Sa 2.013.388 stanovnika 2011. godine1 u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija živi 28% stanovnika Sr-
bije. Region ima 3,2 puta više stanovnika od Crne Gore (610.000 stanovnika) i oko 53% stanovnika
Bosne i Hercegovine (3.844.480).
Region Šumadija i Zapadna Srbija je statistička jedinica ustanovljena u cilju regionalnog planiranja i
promocije. Podeljen je na osam upravnih okruga NSTJ-3 nivoa (Zlatiborski, Kolubarski, Mačvanski ,
Moravički, Pomoravski, Rasinski, Raški i Šumadijski) i 52 jedinice lokalne samouprave (10 gradova i 42
opštine). Lokacija regiona naspram drugih NSTJ-2 regiona prikazana je na slici ispod.
Rezime informacija o okruzima i opštinama Regiona Šumadija i Zapadna Srbija je dat u narednoj ta -
beli.
Tabela 1 Osnovni podaci o broju stanovnika u okruzima Regiona Šumadija i Zapadna Srbija i broj opšt-
ina 2011. godine
Okrug Površina Stanovništvo Br. opština Br. naselja Br. domaćin-
1
Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji iz 2011. – prvi rezultati
7
(km2) stava
Zlatibor 6.148 284.929 10 438 94.653
Kolubara 2.466 174.228 6 218 59.276
Mačva 3.275 297.778 8 228 101.586
Moravica 3.036 212.149 4 206 72.290
Pomoravlje 2.616 212.839 6 191 73.135
Rasina 2.660 240.463 6 296 77.667
Raška 3.914 300.102 5 359 90.445
Šumadija 2.368 290.900 7 175 96.826
UKUPNO 26.483 2.013.388 52 2.111 665.878
Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji iz 2011. – prvi rezultati i Opštine u
Srbiji 2011. i Opštine u Srbiji 2010.
Najveći okrug po površini je Zlatiborski za kojim slede Raški, Mačvanski i Šumadijski. Ova četiri okruga
čine više od 59% teritorije regiona, u njima se nalazi 56% svih naselja i živi 48% stanovništva Re -
giona Šumadija i Zapadna Srbija.
Deset gradova su: Kragujevac, Kruševac, Kraljevo, Šabac, Čačak, Valjevo, Novi Pazar, Loznica, Užice i
Jagodina koji zajedno obuhvataju 52,7% stanovništva Šumadije i Zapadne Srbije čineći (policentričan)
urbani sistem i predstavljajući važne administrativne, političke, kulturne, privredne i ekonomske centre
regiona. Gradovi Kragujevac, Kruševac, Kraljevo, Čačak i Šabac imaju preko 100.000 stanovnika.
Prostorno, Kragujevac, Jagodina, Kruševac, Užice i Čačak sa okolnim područjima spadaju u kategoriju
funkcionalnih urbanih područja (FUP) od nacionalnog značaja, dok su Novi Pazar, Kraljevo, Valjevo,
Šabac i Loznica FUP od regionalnog značaja. 2 Sem toga, opštine i područja između Užica i Novog Paz-
ara (centri u okolini Prijepolja i Sjenice) se smatraju mogućim FUP od regionalnog značaja do 2020.
godine.
Klima
Klima Srbije se može opisati kao umereno-kontinentalna sa manje ili više izraženim lokalnim karakter -
istikama. Prostorna raspodela parametara klime uslovljena je geografskim položajem, reljefom i lokal-
nim uticajem, kao rezultatom kombinacije reljefa, raspodele vazdušnog pritiska većih razmera, ekspoz-
icijom terena, prisustvom rečnih sistema, vegetacijom, urbanizacijom itd., koje u isto vreme predstavl-
jaju klimatske odrednice Regiona Šumadija i Zapadna Srbija. 3
Pojava snežnog pokrivača karakteristična je za hladniji deo godine od novembra do marta, a najveći
broj dana sa snežnim pokrivačem je u januaru. Godišnje sume trajanja sijanja Sunca kreću se u inter -
valu od 1500 do 2200 sati godišnje.
2
Zasnovano na Prostornom planu Republike Srbije
3
Izvor: Republički hidrometeorološki zavod Srbije
8
Životna sredina
Regionom Šumadija i Zapadna Srbija dominiraju planinski predeli na jugozapadu i brdski u drugim de-
lovima regiona. Najznačajnije reke u regionu su Sava, Zapadna Morava, Kolubara, Ibar i gornji tok
Drine i Lima. Reka Drina čini deo granice između Srbije i Bosne i Hercegovine (220 km od ukupne
dužine koja iznosi 346 km) dok drugi delovi reke prolaze kroz region. Ukupna dužina rečnih tokova u
regionu prelazi 1.000 km što stvara povoljne uslove za generisanje hidroenergije. Zbog toga se u Šu-
madiji i Zapadnoj Srbiji nalaze brojna veštačka jezera koja su i pravljena sa ciljem da se iskoriste al-
ternativni i održivi izvori energije, uključujući: Perućac (Bajina Bašta), Kokin Brod, Gruža, Ćelije i Ovčar
Banja. Brana kod Bajine Baste na reci Drini je najviša u Srbiji (89 m).
U regionu se nalazi niz planinskih masiva koji su i uspešne turističke destinacije, uključujući: Kopaonik
sa najvišom tačkom na Pančićevom vrhu (2.017 m nadmorske visine) i Taru sa vrhom Koziji Rid
(1.591 m). Obe planine su od 1981. godine proglašene Nacionalnim Parkovima: Kopaonik sa ukupnom
površinom 11.810 ha i Tara sa 19.175 ha. Oba nacionalna parka imaju kanjone i očuvanu bujnu ve-
getaciju. Padine Tare su stanište za oko 100 vrsta ptica uključujući zmijara i surog orla, sivog sokola,
jarebice i 24 vrste sisara od kojih je 17 zaštićeno. Nacionalni park Kopaonik ima oko 1.500 biljnih vrsta
od kojih je 91 endemska. Uz Kopaonik i Taru, potrebno je napomenuti da je reka Uvac je stanište be-
loglavog supa.4
Planina Golija proglašena je od strane UNESCO-a za prvi rezervat biosfere u Srbiji. Ovaj prirodni rezer-
vat pokriva površinu od 53.804 ha. Golija se prostire delom teritorija pet opština: Ivanjice, Kraljeva,
Raške, Novog Pazara i Sjenice.
Iako je okvir Natura 2000 u Srbiji još uvek u fazi razvoja, već postoje područja koja su identifikovana
za buduće usklađivanje sa Direktivom o pticama 2009/147/EC i Direktivom o staništima 92/43/EEC.
Ova područja nalaze se u Raškom, Moravičkom i Zlatiborskom okrugu. U rubnim delovima Zlatiborskog
i Raškog okruga (opštine Sjenica i Tutin) se nalazi i Peštersko polje na Pešterskoj visoravni blizu
granice sa Crnom Gorom. Močvare sa tog područja su proglašene Ramsarskim područjem 2006. god -
ine5. Valjevske planine se takođe smatraju područjem izvanrednih prirodnih odlika. 6
Na osnovu zvaničnih statističkih podataka na kraju 2008. godine šume u Srbiji su pokrivale 1.978.112
ha što predstavlja 25,2% teritorije zemlje, od kojih se 897.066 ha (oko 45% svih šuma) nalazi u Re -
gionu Šumadija i Zapadna Srbija. Većina pošumljenih područja se nalazi u Zlatiborskom i Raškom ok-
rugu, čineći oko 21% od ove vrednosti za zemlju. U strukturi šuma preovlađuju listopadne šume
(86%), dok su četinarske šume znatno manje zastupljene (14%). Preovlađujuće vrste drveća u prirod -
nim šumama su bukva (Fagus moesiaca), zatim hrast (Quercus ssp), i drugi lišćari. Šume četinara su
ograničene na planinske predele zemlje, uključujući gore navedene nacionalne parkove gde su na-
jčešće vrste drveća crni bor (Pinus nigra), beli bor (Pinus silvestris), smrča (Picea abies) i jela (Abies
alba).7
4
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011. i www.serbiatouristguide.com
5
http://www.natureprotection.org.rs
6
Izvor: Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja
7
Izvor: SIEPA – Industrija koja se zasniva na šumarstvu i Republički zavod za statistiku Republike Srbije
9
Zaštita životne sredine i prirodnog nasleđa ogleda se u ključnim strateškim politikama, a jedan od njih
je i Prostorni plan razvoja Republike Srbije u kom su identifikovana najvažnija područja i lokaliteti sa
stanovišta životne sredine. Ova područja su prikazana na slici ispod.
Kultura i nasleđe
Srbija ima bogatu i raznoliku kulturu i kulturno-istorijsko nasleđe uključujući ostatke starih civilizacija.
Najbogatije primere kulturno-istorijskog nasleđa na teritoriji Srbije je ostavilo Otomansko i Rimsko
carstvo, Habzburška monarhija i stanovnici različitih religija i kultura.
U Regionu Šumadije i Zapadne Srbije se nalazi veliki broj lokaliteta kulturno-istorijskog nasleđa od na-
jveće važnosti za region i zemlju. Najvažniji su svakako Stari Ras i Sopoćani koji se nalaze na UN -
ESCO-voj listi svetske baštine od 1979. godine. Lokalitet se nalazi 11 km od Novog Pazara u Raškom
okrugu i obuhvata niz spomenika, utvrđenja, crkava i manastira. Stari Ras je postao prva prestonica
srpske države 1159. godine nakon dolaska srpske dinastije Nemanjić na vlast. Veliki kompleks
obuhvata: utvrđenje Gradina, Petrovu crkvu, manastir Đurđeve stupove, manastire Sopoćani, Studen-
ica, Žiča i Mileševa sa freskama iz XIII veka koje se smatraju vrhunskim ostvarenjem tog doba. Većina
originalnih građevina je karakteristična za Rašku školu arhitekture koja je međunarodno poznata.
10
Selo Tršić kod Loznice je rodno mesto Vuka Stefanovića Karadžića, tvorca modernog srpskog ćiriličnog
pisma. Selo danas obuhvata etnografski park sa spomen-kućom i primer je narodne arhitekture ovog
kraja. Još jedan primer narodne arhitekture je selo Sirogojno koje je pretvoreno u muzej na
otvorenom.
U regionu takođe imamo jedinstvene primere džamija u ovom delu Evrope (pr Altun-alem džamija u
Novom Pazaru) koje imaju tipičnu arhitekturu džamija u Istanbulu i Amasiji).
Infrastruktura
Saobraćajna infrastruktura
Srbija se nalazi u srcu jugoistočne Evrope. Graniči se sa Mađarskom, Bugarskom, Rumunijom, Make -
donijom, Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, sa rekom Dunav koja protiče kroz
čitavu zemlju. Ima stratešku tranzitnu lokaciju duž glavnih saobraćajnih koridora u jugoistočnoj Evropi.
Šumadija i Zapadna Srbija je važno raskršće između Istoka i Zapada i povezuje putnike i transport iz
centralne Evrope sa Grčkom i Malom Azijom. S obzirom da je zemlja zavisna od proizvodnje sirovina, u
prevozu tereta i transportu dominantna je železnica koja čini 49,7% ukupnih tona-kilometara tereta, a
za njom slede drumski, cevovodni i transport po unutrašnjim plovnim putevima. Sredinom prve decen-
ije ovog veka transport po unutrašnjim plovnim putevima je bio važniji od drumskog i cevovodnog
transporta, ali su se tendencije promenile od 2009.
Transportna infrastruktura Srbije se sastoji od 43.673 km puteva, 3.809 km železnice i 1.680 km unut -
rašnjih plovnih puteva.8 Najveći obim transporta se beleži na glavnim koridorima koji presecaju zemlju,
a to su Koridor X i VII (reka Dunav) i Ruta 3 i 4 Glavne regionalne transportne mreže. 9
Saobraćajna infrastruktura obuhvata i dve avionske piste u regionu: Kraljevo i Užice, oba su bivši vojni
aerodromi.
8
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011. i 2010.
9
Koridori su definisani prema zaključcima Kritske konferencije (1994.) i Helsinške konferencije (1997.) o panev-
ropskim multimodalnim koridorima i Memorandumu o razumevanju koje su potpisale zemlje zapadnog Balkana
(2004.)
11
Slika x: Glavni transportni koridori u Srbiji
Drumska infrastruktura
U 2010. u Republici Srbiji bilo je 43.673 km puteva i to 5.087 km magistralnih puteva (glavni ili
nacionalni putevi, uključujući 495 km autoputa), 10.398 km regionalnih puteva i 28.188 km lokalnih
puteva. Gustina magistralnih putnih pravaca odgovara referentnim pokazateljima za nove članice EU
(Bugarska, Češka Republika ili Slovačka). Gustina ostalih puteva može da se uporedi sa onima u Make-
doniji ili Crnoj Gori.
Iako je drumska mreža relativno dobro razvijena u Srbiji, njen kvalitet i tehnički uslovi nisu zadovol-
javajući. 32% magistralnih i regionalnih puteva su stari po 20 i više godina, a samo 10% je izgrađeno
pre manje od 10 godina. 58% regionalnih i 54% lokalnih puteva su okarakterisani kao putevi lošeg ili
vrlo lošeg kvaliteta.10 Drumska infrastruktura po vrsti površinskog sloja je opisana u narednoj tabeli.
10
Izvor: Generalni master plan za transport u Republici Srbiji, 2009.
12
Region Šumadije i Za- 18.232 10.792 5.182 2.141 117
padne Srbije
Region Južne i Istočne 13.568 8.508 2.178 2.811 71
Srbije
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011.
Kao najveći region po površini Region Šumadije i Zapadne Srbije obuhvata 41,7% svih puteva u Srbiji.
Njihovo održavanje je značajno pitanje za region i jedinice lokalne samouprave jer 68% ovih puteva
su lokalni putevi čije je održavanje u nadležnosti lokalnih samouprava. Još samo Beograd koji je
mega-urbano područje ima viši procenat lokalnih u ukupnoj dužini puteva.
Samo 59% puteva u regionu Šumadija i Zapadna Srbija je presvučeno asfaltom ili betonom.
Region povezuje Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo sa Beogradom i ostatkom zemlje. Glavni
putni koridor koji prolazi kroz region povezuje Bar u Crnoj Gori (deo Rute 4), zajedno sa pravcem E-
763 (Beograd – Čačak) i dalje pravcem E-761 do Užica gde je potrebno obnavljanje površinskog sloja.
Deo radova započet je na deonici Ub-Lajkovac i u narednom periodu se očekuje nastavak radova Iz -
gradnjom ovog magistralnog putnog pravca značajno bi se unapredila komunikacija unutar regiona
Šumadija i Zapadna Srbija kao i komunikacija ovog regiona sa drugim regionima u Srbiji i zemljama u
okruženju.
Gustina puteva je opisana u nastavku.
Brdsko-planinski reljef kao i prisustvo stenovitih i šumskih predela su faktori koji otežavaju izgradnju
novih puteva tako da je sa finansijskog i ekološkog stanovišta svrsishodnije raditi na poboljšanju
postojeće putne mreže obnavljanjem površinskog sloja i proširivanjem.
Železnička infrastruktura
Iako se gustina železnice u Republici Srbiji može uporediti sa onom koju imaju EU-27, svega 32,7%
linija je elektrifikovano, a 7% je sa dvokolosečnom prugom. Samo 70% pruga dozvoljava opterećenje
koje je u skladu sa EU standardima.
13
Glavne železničke linije u Srbiji su projektovane za maksimalnu brzinu od 120 km/č. Ipak, sadašnje
dozvoljene brzine su daleko ispod projektovanih brzina na većini linija i njihovih deonica. U stvarnosti,
100 km/č je maksimalna brzina na svim linijama u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija. Od 2006. do
2009. broj privremenih ograničenja brzine se povećao za 18%, a ukupna dužina pruge je smanjena za
14%.
Poslednjih godina je u železničku infrastrukturu uloženo oko 25 miliona evra. Budući razvoj železničke
infrastrukture ima snažnu podršku vlade Srbije koja se obavezala na rehabilitaciju i modernizaciju
mreže do nivoa evropskih standarda. Ova obaveza pokriva oko 57% glavnih ruta (26% celokupne
železničke mreže).
Trendovi u transportu
U Regionu Šumadija i Zapadna Srbija postoji sedam glavnih industrijskih centara: Kragujevac sa svo-
jom automobilskom industrijom i značajnim brojem kooperanata; Zlatiborski okrug, sa glavnim
centrom u Užicu, i prirodnim resursima kao što su bakar, nikl, olovo, krečnjak i mermer; Valjevo sa
metalskom industrijom; Čačak sa preduzećima koja se bave preradom metala, proizvodnjom papira i
hemijskom industrijom; Kraljevo – sedište fabrike vagona, drvno-prerađivačke industrije i elektrane;
Kurševac sa svojom metalskom, hemijskom i drvnom industrijom i Šabac sa razvijenom hemijskom i
prehrambenom industrijom. Ovi industrijski centri određuju potrebe za prevozom kako robe tako i put-
nika te zbog toga održavanje i unapređenje saobraćajnica/putnih pravaca treba da bude jedan od pri-
oriteta regionalne ekonomije.
Obim železničkog teretnog transporta je varirao poslednjih godina prevashodno zbog zastoja region -
alne privrede (koja se uočava i u drugim zemljama u regionu) dok je važnost teretnog drumskog sao -
braćaja porasla. Putnički drumski saobraćaj beleži stalni rast, dok je prevoz putnika železnicom u
opadanju. Ovi trendovi su prikazani na grafikonu ispod.
14
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011.
Obim putničkog drumskog saobraćaja se povećava sa povećanjem broja putničkih automobila u zem-
lji. Poslovi drumskog saobraćaja se povećavaju na uštrb neefikasnog železničkog saobraćaja.
Podela načina prevoza tereta u Srbiji (gde drumski saobraćaj čini manje od 1/5 ukupnog) razlikuje se
od trendova u EU-27 gde drumski saobraćaj dominira nad teretnim železničkim transportom tri puta.
Na jedinstvenu situaciju u Srbiji uglavnom utiče noseći kapacitet železnice koji je deset puta veći od
nosećeg kapaciteta puteva.11
U Regionu Šumadija i Zapadna Srbija se nalaze četiri od ukupno deset značajnih rečnih basena u Sr-
biji: Savski, Drinski i slivovi Zapadne i Velike Morave.
Procenjuje se da podzemne vode obezbeđuju oko 70% potreba za vodom za domaćinstva i industriju
u Srbiji. Međutim, kapaciteti za zadovoljenje potreba variraju u različitim područjima. Republička
Agencija za očuvanje životne sredine meri te kapacitete koristeći Q spec koeficijent (izdašnost izvorišta
po stanovniku). Varijacije u koeficijentu za zemlju prelaze vrednost 4, dok su najveće nejednakosti u
regionu ilustrovane u tabeli ispod.
Srednja vrednost Qspec koeficijenta za region je 2,01 i u poređenju sa prosekom od 2,76 za zemlju
ukazuje da je kapacitet regiona da zadovolji potrebe za vodom manji nego u drugim delovima zemlje.
Jedina dva okruga u Srbiji izvan Regiona Šumadije i Zapadne Srbije sa nižim vrednostima Q spec su
Toplički i Borski.
11
Izvor: Generalni master plan za transport u Republici Srbiji, 2009
15
Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine Republike Srbije
Kvalitet podzemnih voda u Srbiji je uglavnom dobar (78% uzoraka su ocenjeni ocenom odličan, ve-
oma dobar i dobar u 2010.), a u širem slivu Moravice taj procenat iznosi skoro 87%. 12 Međutim,
vodeni sistemi u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija su delimično zagađeni otpadnim vodama, indus-
trijskim i poljoprivrednim otpadom. Samo 33% otpadnih voda u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji se tretira.
Iako ovaj pokazatelj ima najbolju vrednost u zemlji (videti tabelu ispod), i dalje je nedovoljno dobar u
poređenju sa zemljama EU gde se 40 – 50% otpadnih voda prerađuje u ruralnim oblastima dok u
manjim i većim gradovima taj procenat prelazi 90%. 13 Neprečišćene otpadne vode – osim nekontrol-
isanog korišćenja đubriva u poljoprivredi – su ključni razlog ubrzane eutrofikacije vodenih ekosistema.
12
Izvor: Agencija za zaštitu životne sredine Republike Srbije, Water Quality Index i nacrt Nacionalnog plana re-
gionalnog razvoja
13
Izvor: Evropska agencija za životnu sredinu
16
otpadnih voda (u mrežu
hiljadama m3)
Srbija 351.666 327.580 48.011 1.359.385
Beogradski region 127.091 127.078 - 469.430
Region Vojvodine 82.909 63.374 17.417 325.071
Region Šumadije i Za- 83.263 79.948 26.606 338.568
padne Srbije
Region Južne i Istočne Sr- 58.403 57.180 3.988 226.316
bije
Izvor: Opštine u Srbiji, 2011
U regionu, najviše zabrinjava situacija u Rasinskom okrugu gde se ne vrši tretman otpadnih voda iako
je 46% domaćinstava priključeno na kanalizacionu mrežu (blizu proseka od 47% u regionu). Pristup
domaćinstava javnom vodosnabdevanju i kanalizaciji u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije prikazan je
po okruzima u tabeli ispod.
Tabela x Domaćinstva u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije priključena na mrežu javnog vodosnab -
devanja i kanalizacije, 2010.
Okrug Ukupan broj % priključenih na sistem % priključenih na
domaćinstava javnog vodosnabdevanja kanalizacionu mrežu
Zlatiborski 94.653 63% 45%
Kolubarski 59.276 76% 44%
Mačvanski 101.586 62% 36%
Moravički 72.290 77% 62%
Pomoravski 73.135 62% 49%
Rasinski 77.667 81% 48%
Raški 90.445 76% 60%
Šumadijski 96.826 84% 63%
UKUPNO 665.878 73% 51%
Srbija 2.497.187 84% 54%
Izvor: Opštine u Srbiji, 2011, sopstveni proračun
Čvrsti otpad
U Srbiji su zvanično registrovane 164 deponije za čvrsti komunalni otpad od kojih 24 imaju regionalni
karakter. 27% se nalazi se u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji. U narednom periodu se očekuju velike pro -
mene u procesu upravljanja otpadom i načinu rada deponija.
17
Izvor: Prostorni plan razvoja Republike Srbije
Srbija ima veoma niske standarde kvaliteta u upravljanju čvrstim otpadom što je jedan od najvažnijih
izazova u oblasti životne sredine u zemlji. Samo 60% čvrstog otpada se zvanično prikupi, dok se os -
tatak nekontolisano baca. U proseku 23% deponija je locirano na rečnim obalama ili u neposrednoj
blizini ljudskih naselja.14
U Regionu Šumadija i Zapadna Srbija nije bilo deponija koje ispunjavaju kriterijume EU usaglašene sa
IPPC okvirom sve do početka rada na deponiji Duboko, koja se nalazi u opštinama Čačak i Užice. De-
ponije kod Kragujevca i Kurševca će se nakon uređenja baviti i opasnim otpadom.
Stanovništvo i demografija
Broj stanovnika regiona se između 2002. i 2011. godine smanjio za 5,8% odnosno sa 2.136.881 na
2.013.388 stopom koja je viša nego u Regionu Vojvodine ali niža nego u Regionu Južna i Istočna Sr-
bija, koji beleži najveću stopu depopulacije – 11,5%. U apsolutnim vrednostima Region Šumadije i Za-
padne Srbije je drugi po redu region najviše pogođen negativnim demografskim trendovima u zemlji. 15
Depopulacija karakteriše Srbiju i druge zemlje Evrope, uključujući centralnu i istočnu Evropu. U peri-
odu 2002-2011. broj stanovnika Srbije smanjio se za 5% sa 7.498.001 na 7.120.666 stanovnika i taj
trend je primetan u statističkim podacima regiona i okruga.
18
Srbije
Region Vojvodine 2.031.992 1.916.889 -115.103 94,3
Beogradski region 1.576.124 1.639.121 62.997 104,0
Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011. – prvi rezultati, RZS
Na nivou okruga, najveće smanjenje broja stanovnika u periodu 2002-2011. se beleži u Mačvanskom
(-31.847), Zlatiborskom (-28.467) i Rasinskom okrugu ( -18.978), gde sva tri okruga čine 64% depopula-
cije u regionu. Porast broja stanovnika od 3% se beleži samo u Raškom okrugu, u opštinama Kraljevo,
Novi Pazar i Tutin.16 Ovaj rast broja stanovnika uzrokovan je imigracijama iz Crne Gore, Bosne i Herce-
govine i Kosova i Metohije zajedno sa visokim stopama prirodnog priraštaja u opštinama Novi Pazar i
Tutin sa dominantno Bošnjačkim stanovništvom (12,6/1.000 u Raškoj naspram 9,6/1.000 stanovnika u
zemlji).
Najveće smanjenje broja stanovnika u regionu zabeleženo je u opštinama Nova Varoš, Osečina i Reko -
vac (smanjenje za: 14,1%, 14,9% i 19%). Statistički podaci o migracijama beleže negativan bilans
kada su u pitanju i spoljne i unutrašnje migracije u regionu na nivou od 2.917 u 2009. 17 To znači da će
u periodu od 5 godina stanovništvo koje odgovara veličini Lajkovca nestati kao posledica migracija.
Prema proceni kretanja broja stanovnika u Srbiji za period 2010-2050., koju je izdao Republički zavod
za statistiku Republike Srbije, negativni trendovi u Srbiji i Regionu Šumadije i Zapadne Srbije će se
nastaviti.
Prosečna veličina domaćinstva u Republici Srbiji u 2011. je bila 2,85 članova domaćinstva naspram
2,97 u 2002. godini. Ovaj podatak ih izjednačava sa vrednostima zemalja u okruženju i malo iznad
vrednosti za nove članice EU (2,8) i dosta iznad vrednosti za zemlje EU-15 (2,3). Prosečna veličina
domaćinstva u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije (3,0) je veća od proseka za zemlju. Najveća
veličina domaćinstva u regionu zabeležena je u Raškom (3,3) i Rasinskom (3,1) okrugu, dok su
pokazatelji za ostale okruge na vrednostima između proseka za celu Srbiju i za region. 18
Gustina naseljenosti u regionu Šumadije i Zapadne Srbije slična je nekim drugim NSTJ-2 regionima u
zemljama članicama EU npr. Jugozapadna Oltenija (Rumunija: 77,1 stanovnika po km2), Krit (Grčka:
73 stanovnika po km2), Molize (Italija sa 73 stanovnika po km2) ili Centar u Portugalu (74 stanovnika
po km2) a sve su pretežno ruralne ili poljoprivredne zajednice.19
16
Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011. – prvi rezultati, Republički zavod za
statistiku
17
Izvor: Demografska statistika 2009, Republički zavod za statistiku Republike Srbije
18
Izvor: Sopstvena računica zasnovana na Popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011
19
Izvor: EUROSTAT
19
Unutar samog regiona postoje značajne razlike u gustini naseljenosti. Najveća gustina naseljenosti je
u Šumadijskom (122 stanovnika po km2) zatim Mačvanskom (91 stanovnika po km2) i Rasinskom (90.4
stanovnika po km2) okrugu dok je najniža zabeležena u Zlatiborskom (46 stanovnika po km 2) okrugu.
Pošto je u pitanju najveći okrug u regionu i četvrti po broju stanovnika, mala gustina naseljenosti u
Zlatiborskom okrugu uzrokovana je značajnim površinama ruralnih područja, izdvojenošću i velikim
oblastima pod šumom. Samo u Zlatiborskom okrugu imamo 12% svih šuma u Republici Srbiji dok je u
Raškom okrugu 9%. 1/5 svih šuma u Srbiji nalazi se u ova dva susedna okruga.
Što se tiče gustine naseljenosti u manjim i većim gradovima, u 2010. Kragujevac je beležio najveće
vrednosti (213 stanovnika po km 2), a zatim Jagodina i Čačak (192 i 180 stanovnika po km 2). Sve tri
aglomeracije imaju gustinu naseljenosti veću od npr. Leskovca, Požarevca, Smedereva (Region Južne i
Istočne Srbije) ili Subotice (Region Vojvodine).
U Regionu Šumadije i Zapadne Srbije imamo najmanji procenat stanovnika u Srbiji koji živi u urbanim
područjima. Samo 44,9% stanovnika živi u urbanim naseljima dok je taj procenat u Regionu Južne i
Istočne Srbije 47,5%, u Regionu Vojvodine iznosi 56,7%, a 81,3% u Beogradskom regionu. 20
Uprkos migracijama selo – grad samo 4 od 10 gradskih opština zabeležilo je porast broja stanovnika u
periodu 2002-2011. Najvitalniji gradovi su Novi Pazar (porast od 7,9%) i Kraljevo (porast od 2,3%). S
druge strane Valjevo je ostalo bez dramatično visokog broja stanovnika, oko 18.000 stanovnika (pad
od skoro 10%).
Tabela 5 Trendovi u broju urbanog stanovništva u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije u periodu 2002-
2011.
Gradske opštine 2011 2002 Apsolutno Indeks
povećanje/smanjenje 2002=100
2011-2002
Užice – grad 78.018 83.022 -5.004 94,0
Valjevo – grad 174.228 192.204 -17.976 90,6
Loznica 78.788 86.413 -7.625 91,2
Šabac – grad 115.347 122.893 -7.546 93,9
Čačak – grad 114.809 117.072 -2.263 98,1
Jagodina – grad 71.195 70.894 301 100,4
Kruševac – grad 127.429 131.368 -3.939 97,0
Kraljevo – grad 124.554 121.707 2.847 102,3
Novi Pazar – grad 92.766 85.996 6.770 107,9
Kragujevac – grad 177.468 175.802 1.666 100,9
Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011. – prvi rezultati , RZS
Starosna struktura stanovništva Srbije pokazuje da zemlja spada u najstarije u Evropi sa prosekom
godina od 41,2 krajem 2009. naspram 39,8 za zemlje članice EU i zemlje EFTA 21. Region Šumadija i
Zapadna Srbija beleži prosečnu starost od 41,5 naspram 41,1 u Beogradskom regionu i Regionu Voj-
vodine i 42,2 u Regionu Južne i Istočne Srbije. U okviru regiona najstariji okrug je Kolubarski (42,7) a
najmlađi Raški (37,8). U skladu sa ovim, u Raškom okrugu je zabeležena najviša stopa nataliteta u
zemlji (12,6 na 1.000 stanovnika) dok je prosek za Srbiju 9,6/1.000 stanovnika. U ostatku zemlje prag
od 10/1.000 stanovnika premašen je samo u Južnobačkom okrugu, Pčinjskom okrugu i Beogradskom
regionu. Raški je jedini okrug u Srbiji koji je 2009. Beležio pozitivan prirodni priraštaj od 1.2‰ i pozit -
ivan rast u 2010.22
Radni kontingent stanovništva (15-64 godina starosti) Regiona Šumadije i Zapadne Srbije na kraju
novembra 2011. iznosio je 63,7% ukupnog broja stanovnika. Vrednost za Beogradski region iznosila je
20
Izvor: Republički zavod za statistiku Republike Srbije
21
Izvor: EUROSTAT i Zavod za statistiku Republike Srbije
22
Izvor: Opštine u Srbiji, 2011
20
61,4%, za Region Vojvodine 66,0% i 63,5% za Region Južne i Istočne Srbije. 23 Detaljni prikaz
starosne strukture stanovništva starijeg od 15 godina u regionima Srbije dat je u tabeli ispod.
Srbi čine etničku većinu stanovništva regiona. Na osnovu Popisa iz 2002. godine čine oko 90,5%
ukupnog stanovništva Regiona Šumadija i Zapadna Srbija što je iznad proseka za zemlju koji je
82,9%. Najzastupljenija manjina u regionu Šumadije i Zapadne Srbije su Bošnjaci koji čine 6,29%
celokupnog stanovništva regiona dok su ostale manjine zastupljene sa manje od 1% (Muslimani,
Romi, Crnogorci itd.).
98,57% Bošnjaka živi u Raškom (69,01%) i Zlatiborskom (29,56%) okrugu, predstavljaju većinsko
stanovništvo u opštinama Tutin (94,23%), Novi Pazar (76,27%) i Sjenica (73,34%), a u visokom pro -
centu su zastupljeni u Prijepolju (31,83%) i Priboju (18,33%). Većina Muslimana u Srbiji (54,56%) živi
u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji, najviše u Zlatiborskom (2,07%) ali i u Mačvanskom, Pomoravskom i
Raškom okrugu. Opštine u kojima živi najveći procenat Muslimana su Prijepolje (9,26%), Priboj
(4,7%) i Sjenica (2,36%). Opštine u kojima su Srbi manjinsko stanovništvo su Tutin (4,32%), Novi
Pazar (20,46%) i Sjenica (23,5%).
Obrazovanje
Iako je infrastruktura osnovnog obrazovanja u Srbiji dostupna u skoro svim gradovima i selima, dos -
tupnost ustanova srednjeg i visokog obrazovanja pokazuje značajne razlike u zemlji. Dostupnost
nastavnog osoblja takođe predstavlja problem u ruralnim i udaljenim područjima.
23
Sopstvena računica zasnovana na podacima iz Ankete o radnoj snazi, RZS
21
Kapacitet osnovnih škola zadovoljava potrebe učenika. Što se tiče prostornog rasporeda osnovnih
škola i učenika, u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije se nalazi 40% ukupnog broja škola, 29%
učenika u zemlji i 28% nastavnog osoblja.
Kada govorimo o srednjem obrazovanju, u regionu se nalazi 27,9% nastavnog osoblja i 28,9%
učenika, a kapaciteti i raspoloživost srednjeg obrazovanja su ravnomernije raspoređeni u čitavoj zem-
lji. Podaci o srednjem obrazovanju su prikazani u tabeli ispod.
Tabela x: Više i visoko obrazovanje u Srbiji – broj nastavnog osoblja i studenata 2010.
Region Nastavno osoblje Studenti Studenti koji su za-
ukupno vršili školovanje
Srbija 14.812 226.772 43.545
Beogradski region 7.329 117.068 22.151
Region Vojvodine 3.715 53.130 12.188
Region Šumadije i Za- 1.994 29.251 5.062
padne Srbije
Region Južne i Istočne Sr- 1.774 27.323 4.144
bije
Izvor: Statistički godišnjak, 2011.
Iako u regionu živi 28% stanovništva zemlje u njemu se nalazi samo 12,5% fakulteta, 21,5% viših i
27,8% srednjih škola u Srbiji. Iz ovoga proističe da više i visoko obrazovanje nije lako dostupno stan-
ovnicima regiona koji moraju da se presele da bi studirali. Region Šumadije i Zapadne Srbije ima slične
uslove kao Region Južne i Istočne Srbije u višem i visokom obrazovanju, jasno zaostaje za Beograd-
skim regionom i Regionom Vojvodine što u značajnoj meri doprinosi „odlivu mozgova“ jer se samo
malo procenat diplomiranih studenata vraća u svoje rodno mesto u manje razvijenim regionima. 24
Nepismenost je jedan od ključnih problema u regionu. 7,1% stanovništva regiona starijeg od 15 god-
ina nema nikakvo obrazovanje naspram 5,7% što je prosek za zemlju. 25
Osim toga, Region Šumadije i Zapadne Srbije ima manji procenat zaposlenog stanovništva sa višim
obrazovnim nivoima u odnosu na prosek za zemlju i veći broj nezaposlenih sa višim i visokim
obrazovanjem u odnosu na prosečne vrednosti za Srbiju. 26
24
Za Srbiju nema podataka o ovom problemu ali ta vrednost obično varira između 3 i 10% u centralnoj i istočnoj
Evropi; izvor: telefonsko ispitivanje sa organizacijom AIESEC (Srbija, Poljska, Rumunija, Bugarska).
25
Izvor: Opštine u Srbiji 2011, Anketa o radnoj snazi, novembar 2011.
26
Izvor: Opštine u Srbiji 2011, Anketa o radnoj snazi, novembar 2011.
22
Siromaštvo i socijalna zaštita
Ne postoje podaci za stanovništvo u riziku od siromaštva za NSTJ-2 regione u Srbiji, te zbog toga
određivanje mape siromaštva po regionima nije moguće, iako profil apsolutnog siromaštva govori u
prilog veoma izraženim regionalnim disparitetima između Beograda i Centralne Srbije. Najugroženije
grupe su: penzioneri (47,4%), domaćinstva sa troje ili više izdržavane dece (32,7%), nezaposleni
(30,5%) i samohrani roditelji sa jednim ili više dece (30,6%).28
Medijana siromaštva merena naspram linije apsolutnog siromaštva iznosila je 6,9% za Srbiju, a Cent -
ralna Srbija je bila najviše pogođena jer je indeks siromaštva dostigao 9,3% stanovništva naspram
4,9% u Regionu Vojvodine i 3,8% u Beogradskom regionu.29
Treba primetiti da je nivo siromaštva u zemlji prepolovljen u periodu 2002-2007, ali se povećava od
2008. godine.
Starenje stanovništva i povećana nezaposlenost stvaraju pritisak na sistem socijalne zaštite. Broj koris-
nika socijalne zaštite je u naglom porastu. Region Šumadije i Zapadne Srbije je na trećem mestu na-
kon Regiona Vojvodine i Beogradskog regiona dok Region Južna i Istočna Srbija beleži najveći udeo
broja korisnika socijalne pomoći u ukupnom stanovništvu regiona. Ključni trendovi u periodu 2009-
2010. su prikazani u tabeli ispod.
Nezaposlenost
Stopa nezaposlenosti u Srbiji je dostigla 19,2% u 2010. godini, dok je u novembru 2011. iznosila
23,7% označavajući realne negativne procese u ekonomiji zemlje. 30 Skoro ¾, naime 73,3% ukupne
nezaposlenosti se odnosi na dugoročnu nezaposlenost. Nezaposlenost u regionu dostigla je 23,2% u
novembru 2011. prema metodologiji ARS ili skoro 32% prema podacima NSZ.
27
Izvor: EUROSTAT, setovi podataka za 2008., 2009. i 2010.
28
Izvor: Prvi nacionalni izveštaj o socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva
29
Izvor: Praćenje društvene uključenosti u Srbiji, 2009.
30
Izvor: Republički zavod za statistiku Republike Srbije na osnovu Ankete o radnoj snazi (ARS). Prema podacima
NSZ stopa nezaposlenosti dostigla je 26,7% na kraju 2010. Razlika se javlja zbog različite metodologije koja se
koristi za merenje nezaposlenosti. Dok RZS koristi ARS pristup koji uključuje i deo sive ekonomije i naturalnu pol-
joprivredu u zaposlene, NSZ koristi listu nezaposlenih.
23
Region Nezaposleni Nezaposleni koji Nezaposleni bez Nezaposlene Nezaposleni
prvi put traže za- kvalifikacija žene na 1000
poslenje stanovnika
Ukupno Svega % Svega % Svega %
Srbija 729.520 267.55 36,7% 244.21 33,5% 38.439 52,7% 100
0 8 6
Beogradski region 93.769 26.512 28,3% 16.362 17,4% 52.162 55,6% 57
Region Vojvodine 198.276 63.627 32,1% 74.067 37,4% 101.936 51,4% 101
Region Šumadije i 237.641 96.771 40,7% 83.565 35,2% 127.086 53,5% 117
Zapadne Srbije
Zlatiborski 31.882 13.530 42,4% 10.371 32,5% 16.419 51,5% 108
Kolubarski 12.704 3.835 30,2% 4.471 35,2% 6.713 52,8% 71
Mačvanski 35.165 13.475 38,3% 10.915 31,0% 18.436 52,4% 114
Moravički 20.282 5.693 28,1% 6.572 32,4% 10.654 52,5% 95
Pomoravski 27.846 10.888 39,1% 10.779 38,7% 14.874 53,4% 130
Rasinski 26.781 10.095 37,7% 8.414 31,4% 14.168 52,9% 111
Raški 48.985 27.418 56,0% 21.567 44,0% 26.897 54,9% 163
Šumadijski 33.996 11.837 34,8% 10.476 30,8% 18.925 55,7% 118
Region Južne i Is- 193.204 75.260 39,0% 68.344 35,4% 99.391 51,4% 117
točne Srbije
Izvor: Opštine u Srbiji, 2011.
U samom regionu okruzi sa najvišom stopom nezaposlenosti su: Pomoravski (24,2%), Rasinski
(22,2%) i Raški (21,7%). Okrug sa najnižom stopom nezaposlenosti je Kolubarski (5,4%). 31
Region Šumadije i Zapadne Srbije međutim beleži najvišu vrednost kada je reč o nezaposlenosti žena
u Srbiji, svi okruzi regiona imaju veći broj nezaposlenih žena u poređenju sa muškarcima. 32 33,4%
žena je bez posla dok je srednja vrednost za Srbiju 25%, a najlošija situacija je u Raškom, Šu-
madijskom i Mačvanskom okrugu gde se nalazi 16,9% svih nezaposlenih žena u zemlji, više nego u
celom Beogradskom regionu (13,7%).33
Dugoročna nezaposlenost žena u regionu (18,7%) jednaka je proseku za zemlju ali je početkom 2011.
bila ispod tog nivoa. Najviše su pogođene žene u starosnim grupama 35-44 i 55-64 godina starosti.
Poređenje sa drugim regionima prikazano je ispod.
31
Izvor: ARS, april 2011. Na osnovu podataka NSZ, stope nezaposlenosti u ova četiri okruga iznosila je: 31,3%,
32,2%, 41,5% i 18,8%
32
Izvor: Žene i muškarci u Republici Srbiji, RZS, 2011.
33
Izvor: ARS, april 2011.
24
Zarade
Neto zarade u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije su na najnižem nivou u zemlji (86% nacionalnog
proseka), a kada je u pitanju raspoloživi prihod domaćinstva region je na drugom mestu u zemlji, pre -
vazilazi vrednosti za Region Vojvodine i skoro dostiže vrednosti nacionalnog proseka.
Tabela x: Regionalni dispariteti u neto zaradama radne snage i rasploživi prihod domaćinstva
Region Neto plata Indeks Raspoloživi pri- Indeks
u RSD Srbija = 100 hod (2011) Srbija = 100
(2011)
Srbija 37.976 100 51.474 100
Beogradski region 42.139 111 60.108 117
Region Vojvodine 36.950 97 47.910 93
Region Šumadije i Za- 32.518 86 51.211 99
padne Srbije
Region Južne i Istočne Sr- 32.941 87 47.484 92
bije
Izvor: RZS, Mesečni statistički bilten br. 17, januar 2012. i Statistički bilten br. 345, decembar 2011.
Devijacija u neto prihodima (oko 13%) nije značajna ako se uporedi sa zemljama EU, naročito nekim
novim članicama (npr. Poljska ili Rumunija) gde devijacija iznosi i do 30% i više.
S druge strane, raspoloživi prihod domaćinstva skoro je jednak prosečnoj vrednosti za Srbiju. Udeo u
prihodima od plata i primanja je drugi najviši u Srbiji a prihodi od penzija imaju najmanju važnost. Pri -
hod od poljoprivredne proizvodnje učestvuje sa 5,1% u prihodu domaćinstva i najviši je u Srbiji.
Izvor: Sopstveni elaborat zasnovan na Statističkom biltenu br. 345, decembar 2011. , RZS
Zdravlje
Očekivana dužina života u Srbiji iznosila je 73,9 godina na kraju 2010. 34 U Evropi samo Bugarska, Ru-
munija, Letonija, Ukrajina, Litvanija, Moldavija, Rusija i Azerbejdžan beleže kraću očekivanu dužinu
života. Očekivana dužina života muškaraca u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija (70,8) je ispod
34
Izvor: EUROSTAT
25
proseka za zemlju (71,1) ali duža nego u Vojvodini (69,6) i kraća u odnosu na Beograd (71,9).
Očekivana dužina života žena od 75,7 godina beleži se u tri regiona izuzimajući Beogradski region gde
žene žive duže (77,2).35
Najveća očekivana dužina života žena (77,5 godina) u regionu se beleži u Zlatiborskom okrugu, i to je
najveća očekivana dužina života žena posmatrana po NSTJ-3 regionima u Srbiji. Po očekivanoj dužini
života muškaraca, Zlatiborski okrug zauzima drugo mesto u poređenju sa drugim NSTJ-3 regionima
Srbije.
Stopa smrtnosti na 1.000 stanovnika je 14,2 u regionu što je jednako nacionalnom proseku i više od
vrednosti za Beograd (12,5), a niže u poređenju sa ostalim regionima.
Smrtnost odojčadi
Vrednosti ovog indikatora važnog za merenje javnog zdravlja u Srbiji niže su nego u Bugarskoj, Ru -
muniji ili Bosni i Hercegovini (prosek za Srbiju je 6,7 smrti odojčadi na 1.000 rođenih, dok je u Ru -
muniji 11,3, Bugarskoj 10,7 i Bosni i Hercegovini 7,5). Međutim, znatno su više u poređenju sa Hrvat-
skom (4,7) ili u zemljama kao što su Nemačka, Francuska i Velika Britanija (3,5, 3,4 i 3,4).
Vrednosti pokazatelja stope smrtnosti odojčadi ukazuju na značajne disparitete među regionima Sr-
bije. Region Šumadije i Zapadne Srbije ima najvišu stopu smrtnosti odojčadi (7‰) posle Južne i Is -
točne Srbije koja beleži 9,5‰. Ovi dispariteti mogu označavati razlike u kvalitetu infrastrukture
zdravstvene zaštite, zdravstvenoj zaštiti i informisanosti mladih majki.
Bolesničke postelje
U Srbiji su registrovane 103 bolnice, od kojih se 26 nalazi u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji. U Raškom ok -
rugu nalazi se šest bolnica i pet u Zlatiborskom okrugu, a samo jedna u Kolubarskom i dve u Rasin-
skom okrugu. Unutar regiona se javljaju značajni dispariteti u broju bolesničkih postelja.
35
Izvor: RZS
26
Trend smanjenja broja bolesničkih postelja (na 100.000 stanovnika) primećen je u čitavoj Srbiji i Ev -
ropi poslednjih godina. Taj proces je deo racionalizacije zdravstvene infrastrukture. Srednja vrednost
za Srbiju iznosi 540 postelja na 100.000 stanovnika naspram 550 za EU-27. 36
Broj bolesničkih postelja na 100.000 stanovnika u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije (457) najniži je
u zemlji i može se porediti sa vrednostima za Abruco i Trento u Italiji ili Kataloniji u Španiji (svi oni
imaju vrednosti između 420 i 450). U samom regionu najveći broj bolesničkih postelja na 100.000
stanovnika beleži Raški i Šumadijski okrug (569 i 496), a najniži Moravički i Kolubarski okrug (352 i
361).
Lekari i stomatolozi
U Srbiji je u poslednjih nekoliko godina (2006-2009) registrovan apsolutni i relativni (na 100.000 stan -
ovnika) porast broja lekara i stomatologa. Najveći relativni porast u Srbiji se beleži u regionu Šumadija
i Zapadna Srbija(11,9% naspram 9,3% što je prosek za Srbiju). Najznačajniji porast se beleži u Rasin-
skom i Kolubarskom (14,9% i 12,9%), a najniži u Moravičkom i Raškom okrugu (7,1% i 5,7%).
36
Izvor: EUROSTAT i Institut za javno zdravlje, Beograd, 2009.
37
Izvor: EUROSTAT
27
Ekonomija i preduzeća
BDP Srbije u 2010. godini je iznosio RSD 2.986.614 miliona. 38 Njegova raspodela po regionima
prikazana je u tabeli ispod.
Region Šumadije i Zapadne Srbije doprinosi sa 19,5% nacionalnom BDP a zapošljava 29,8% radne
snage zemlje.39 To pokazuje nizak nivo regionalne ekonomske efikasnosti. Posmatrano po glavi stan-
ovnika, učinak regiona je više nego dva puta niži od učinka susednog Beogradskog regiona.
Regionalni BDP po glavi stanovnika je skoro za 1/3 ispod nacionalnog proseka. To možemo uporediti
sa sledećim regionima EU-27: Severozapadni Brandenburg u Nemačkoj, region Lublin u Poljskoj ili
Severno-centralni region u Bugarskoj (između 68 i 71% nacionalnog proseka) 40 koji su prevashodno
poljoprivredni regioni sa polovima rasta na NSTJ-3 nivou.
Sektor preduzeća
Na kraju 2010. bilo je 319.044 registrovanih privrednih subjekata u Republici Srbiji: 318.540 pripadaju
kategoriji mikro, malih i srednjih preduzeća (MMSP), a 504 su velika preduzeća. U Regionu Šumadije i
Zapadne Srbije nalazi se 26,8% svih MMSP (85.320) u Srbiji i 23,2% ukupnog broja velikih preduzeća
(117).41 Raspodela srednjih i velikih preduzeća u regionu je u uskoj vezi sa lokacijama bivših
državnih/društvenih preduzeća.
Najveći sektori u regionu po klasifikaciji NACE su iz sektora trgovine na veliko i malo, hotela i restor -
ana, prevoza, informacionih i komunikacionih tehnologija (50,2%), a za njima su industrija (19,6%) i
javna uprava i socijalne službe (11,5%). Ovi sektori su istovremeno i najveći poslodavci u regionu.
Odnos broja preduzeća na 1.000 stanovnika u regionu iznosio je 41,6 i približio se vrednosti indeksa
za Region Vojvodine (42,8) dok je prosek za zemlju 41. To pokazuje prilično veliku gustinu preduzeća
u kombinaciji sa visokim nivoima samo-zapošljavanja.
Najveću grupu u okviru privrednih subjekata čine preduzetnici i to najvećim delom samozaposleni. Re -
gion obuhvata 29,8% svih preduzetnika u zemlji i premašuje vrednosti indeksa u svim ostalim region-
ima, uključujući i Beogradski region. Iako oni predstavljaju 79,9% svih preduzeća u regionu, ova kat-
egorija zapošljava mali broj radnika, a njihov obrt iznosi svega 41% nacionalnog proseka (2009). 42
38
Izvor: Regionalni BDP Republike Srbije – preliminarni rezultati, Republički zavod za statistiku RS
39
Izvor: RZS, preliminarni iznos BDP u 2010., 2011., ARS, novembar 2011.
40
Izvor: EUROSTAT izveštaj br. 28/2011 o regionalnom BDP po glavi stanovnika 2008., februar 2011.
41
Izvor: Republički zavod za statistiku RS
42
Izvor: Republički zavod za statistiku RS
28
MSP u regionu beleže stopu opstanka koja je niža od prosečne za zemlju: 58,7% naspram proseka od
61,7% za Srbiju. Ova vrednost je viša nego u Regionu Južne i Istočne Srbije ali ispod vrednosti stope
opstanka MSP u Regionu Vojvodine i Beogradskom regionu. U samom regionu najniža stopa opstanka
zabeležena je u Šumadijskom okrugu (51,8%) koja je i najniža u čitavoj zemlji. MSP sa najboljim
učinkom su zabeležena u Pomoravskom okrugu sa stopom opstanka koja iznosi 62,7%. 43
Region Šumadije i Zapadne Srbije je središte metalno-prerađivačke i metalske industrije u Srbiji sa na-
jvećom koncentracijom preduzeća iz ovog sektora u zemlji, naročito u Zlatiborskom, Raškom i Kolu-
barskom okrugu. Ostale važne privredne grane u regionu su: hemijska industrija, automobilska indus-
trija, rudarstvo, tekstilna industrija, papirna i prehrambena industrija. Pedeset najvećih preduzeća u
regionu zapošljavalo je oko 50.000 radnika što je činilo oko 7% od ukupnog broja zaposlenih u Re-
gionu Šumadije i Zapadne Srbije. Preduzeća koja zapošljavaju više od 1.000 radnika su najvažnija za
regionalno tržište rada, a nalaze se u sledećim okruzima: Rasinskom (Farmakon, Trayal Korporacija,
Vino Župa, Prva Petoletka), Moravičkom (Metalac, Sloboda Čačak, Swisslion), Šumadijskom (Fiat Auto-
mobili i Knjaz Miloš), Zlatiborskom (Putevi Užice i Fap Priboj), Raškom (Elektrosrbija Kraljevo) i Kolu-
barskom (VALY, najveći izvoznik u Srbiji 2010). Drugi okruzi imaju ravnomerniju strukturu preduzeća
koja zapošljavaju više od 25 radnika.
Obrt preduzeća
Promet preduzeća u zemlji je iznosio 6.458.860 miliona dinara u 2009. i zabeležio je pad od 7,8% u
odnosu na 2008. kada je iznosio 7.004.511 miliona dinara. 44
Pad prometa preduzeća u Srbiji je posledica ekonomske krize, dok je BDP opao za 7,8% u posmat -
ranom periodu. U Regionu Šumadije i Zapadne Srbije se beleži najmanji pad obrta preduzeća od svih
43
Source: SME Report 2010
44
Source: ibidem
29
regiona u zemlji što pokazuje relativno nisku izloženost regiona međunarodnoj ekonomskoj krizi u
poređenju sa ostalim regionima Srbije.
Sa izuzetkom Raškog okruga u kome je zabeležen privredni rast od 0,5%, u svim ostalim NSTJ-3 ok-
ruzima regiona se beleži privredni pad. Najmanji privredni pad zabeležen je u Kolubarskom (-0,3%),
zatim Zlatiborskom (-1,1%) i Rasinskom (-2,1%) okrugu. Najveći pad obrta preduzeća zabeležen je u
Šumadijskom (-6,7%) i Moravičkom (-11,1%) okrugu. U proseku, regionalna privreda je najmanje os-
etila posledice globalnog i regionalnog privrednog pada koji je najviše uticao na učinak industrije i
sektore povezane sa spoljnom trgovinom.
Sa 16,1% doprinosa ukupnom obrtu preduzeća i 19,5% doprinosa BDP Šumadija i Zapadna Srbija
pokazuje potencijal za ostvarivanje dodatne vrednosti u sektoru preduzeća.
Izvoz
Srbija je izvezla robu u vrednosti od 8.439,4 miliona evra u 2011., beležeći porast od 14,1% u odnosu
na 2010., kada je ukupna vrednost izvoza iznosila 7.393,4 miliona evra. 45 Ključni izvozni artikli su bili
repromaterijal i roba sa kratkim rokom trajanja koji su predstavljali 47,5% i 25,2% od ukupne vred-
nosti izvoza u 2011. godini.
Region Šumadije i Zapadne Srbije učestvovao je sa 20% u ukupnom izvozu zemlje 2011. naspram
20,1% 2010. godine.
Spoljnotrgovinski bilans regiona 2011. godine zabeležio je deficit od samo 22,2 miliona evra. 46 Region
Južne i Istočne Srbije je ostvario spoljnotrgovinski suficit dok Beogradski region i Region Vojvodine
uvoze značajno više nego što izvoze.
45
Izvor: RZS, Statistički bilten br. 26, januar 2012.
46
Izvor: Spoljnotrgovinska robna razmena, Statistički bilten br. 24, 31. januar 2012., RZS
30
Investicije
Investmenticije u osnovna sredstva u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija mogu se porediti sa udelom
regiona u ukupnom obrtu preduzeća u zemlji. Ovi pokazatelji su 2010. dostigli vrednosti od 14,8% i
16.1%.
Ako uporedimo odnos obrta preduzeća prema investicijama videćemo da je region prestigao Region
Južne i Istočne Srbijei Region Vojvodine, pa prema tome možemo reći da su ulaganja privatnog sekt-
ora u regionu velika. Zaista, region je zabeležio drugi najviši rast investicionih troškova u 2009. i 2010.
od svih regiona Srbije. Odnos vrednosti investicija po zaposlenom je, međutim, najniži u zemlji.
Glavni investicioni troškovi su usmereni na rekonstrukciju i održavanje dok su investicije u nove ob-
jekte i opremu bile manje zastupljene. Ovaj trend je sličan privredi Regiona Južne i Istočne Srbije, dok
preduzeća u Regionu Vojvodine i Beogradskom regionu investiraju više u novu opremu i objekte.
Prema tome, struktura investicija u regionu ne pogoduje brzom rastu i manje doprinosi konkurentnosti
nego što je to slučaj u oblasti Srbija-sever.
Zapošljavanje
Krajem novembra 2011. bilo je 2.224.508 zaposlenih u svim sektorima u Republici Srbiji čineći stopu
zaposlenosti od 47% u odnosu na radno sposobno stanovništvo (15-64 godine) ili 35,3% u odnosu na
populaciju stariju od 15 godina.47 Ovi nivoi su znatno ispod proseka EU od oko 63% u 2010. i cilja Lis-
abonske strategije od 70%. Stopa zaposlenosti u Srbiji je ispod nivoa zaposlenosti u Hrvatskoj (56%) i
Crnoj Gori (48%), ali je veća od stope zaposlenosti u Makedoniji (43%) i Bosni i Hercegovini (39%). 48
Stopa zaposlenosti za muškarce dostiže 43,1%, a za žene 28,2%. Broj zaposlenih po NSTJ-2 region -
ima na kraju novembra 2011. je prikazan u sledećoj tabeli.
Krajem novembra 2011. u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije bilo je 29,8% zaposlenih u Srbiji..
Ukupna stopa zaposlenosti u odnosu na radno sposobno stanovništvo dostigla je 49,9% u regionu što
je najviši udeo u odnosu na sve regione Srbije. Na osnovu ankete o radnoj snazi, 209.995 stanovnika
koji čine 31,7% zaposlenih bilo je angažovano u poljoprivredi i šumarstvu dok je 113.824 stanovnika
odnosno 17,9% zaposlenih bilo u proizvodnom sektoru što su najveći procenti u Srbiji. U poređenju sa
drugim NSTJ-2 regionima zaposlenost u uslužnim delatnostima u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji je niža.
47
Izvor: ARS, novembar 2011.
48
Izvor: EUROSTAT (u odnosu na radno sposobno stanovništvo)
31
Tabela 6 Broj zaposlenih i nezaposlenih u regionima Srbije
Srbija Beograd- Region Region Region
ski region Vojvodine Šumadije i Južne i Is-
Zapadne točne Sr-
Srbije bije
Zaposleni 2.224.508 487.987 587.415 662.836 486.270
Nezaposleni 691.842 128.408 187.127 200.095 176.212
Stopa zaposlenosti (15-64 godine) 47,0% 47,3% 45,2% 49,9% 45,3%
Stopa zaposlenosti (stariji od 15 godina) 35,3% 34,0% 35,1% 37,7% 34,0%
Nezaposlenost (aktivno stanovništvo) 23,7% 20,8% 24,2% 23,2% 26,6%
Izvor: ARS, novembar 2011.
Zvanična statistika o zaposlenosti i zaradama 49 ukazuje da je najvažniji sektor u kreiranju novih radnih
mesta proizvodnja (21,8%), zatim zdravstvena i socijalna zaštita (9,5%), obrazovanje (8,6%) i trgov-
ina (7,7%). Rudarstvo, važan sektor privrede Srbije, čini 1,4%, a poljoprivreda 1,3% ukupne za-
poslenosti u regionu.50 Prema toj statistici broj registrovanih radnih mesta se smanjuje tokom protekle
tri godine.
Zaposlenost generisana iz sektora privatnih preduzeća u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije veća je
od proseka za zemlju. Naime, 55,9% poslova se kreira od strane registrovanih subjekata u privatnom
sektoru (srednja vrednost je 54,6%), dok je javni sektor drugi po doprinosu zapošljavanju, čineći
26,6% svih radnih mesta, što je treći najveći udeo u zapošljavanju u Srbiji posle Beogradskog regiona
i Regiona Južne i Istočne Srbije.
49
Izvor: Statistika o zaposlenosti zaradama, RZS, Statistički bilten br. 20, januar 2012: ovi podaci se razliku od
rezultata ARS koji u obzir uzimaju i neformalni sektor.
50
Prema ARS, iz novembra 2011. koji uzima u obzir sivu ekonomiju i naturalnu poljoprivredu – poljoprivreda, šu-
marstvo i ribarstvo je najvažniji sektor koji obuhvata 27,2% ukupne zaposlenosti regiona, iza čega slede
prerađivačka industrija (18,7%) i trgovina (12,4%).
32
Podaci o zaposlenosti takođe pokazuju značajne razlike u pogledu stopa zaposlenosti po polu. Žene u
regionu imaju manje prilika za zapošljavanje od proseka u Srbiji. 45,3% poslova se daje ženama nas-
pram 46,5% u Srbiji. Najravnomernija raspodela zaposlenosti se beleži u Raškom okrugu (48,2%), a
najneravnomernija u Zlatiborskom okrugu gde žene čine samo 43,8% registrovane zaposlenosti.
48,00%
47,00%
46,00%
45,00%
44,00%
43,00%
42,00%
41,00%
Izvor: Statistika o zaposlenosti zaradama, RZS, Statistički bilten br. 20, januar 2012.
Nauka i inovacije
U 2009., u Srbiji je bilo 271 istraživačkih i razvojnih organizacija. 51 34,3% od njih su institucije visokog
obrazovanja, 25,1% su bili državni istraživački i razvojni centri (instituti i zavodi) dok je ostatak u
privatnom i neprofitnom sektoru.
Dominantne oblasti istraživanja i razvoja su inženjering i tehnologija i u manjoj meri društvene nauke i
poljoprivreda. Treba primetiti da, posle Beogradskog regiona, region ima najveći broj institucija za I&R
u oblasti inženjeringa i tehnologije u Srbiji, što ukazuje na važnost koje ove grane imaju u regionu.
Institucije za I&R u regionu imaju najmanji broj zaposlenih u čitavoj zemlji. U poređenju sa Regionom
Južne i Istočne Srbije, Region Šumadije i Zapadne Srbije ima 94% organizacija za I&R, a samo 62%
51
Izvor: Statistički godišnjak 2011.
33
zaposlenih, mada su u regionu razvijeni projekti veće vrednosti u odnosu na Region Južne i Istočne
Srbije (videti tabelu ispod).
Tabela x: Broj i vrednost (u hiljadama RSD) projekata I&R u regionima Srbije u 2009.
Region Broj projekata I&R Vrednost projekata I&R
Srbija 7.034 24.944.966
Beogradski region 5.044 18.109.050
Region Vojvodine 1.231 4.699.820
Region Šumadije i Zapadne Srbije 357 1.137.281
Region Južne i Istočne Srbije 402 998.815
Izvor: Statistički godišnjak 2011.
Poljoprivreda, lov, šumarstvo, ribarstvo i vodoprivreda je četvrti najvažniji sektor u Srbiji posle
prerađivačke industrije, nekretnina, i sektora trgovine na veliko i malo. U 2010. činili su 9,3% bruto
dodate vrednosti (BDV) u zemlji, skoro dva puta više od vrednosti za Poljsku i Mađarsku i tri-četiri
puta više nego u drugim zemljama članicama EU. 52
Region Šumadije i Zapadne Srbije je drugi po veličini region kada govorimo o površini poljoprivrednog
zemljišta (31,4% ukupnog poljoprivrednog zemljišta u zemlji i 90,1% površine poljoprivrednog zem-
ljišta Regiona Vojvodine). Statistički pokazatelji zaposlenosti i privatnih neregistrovanih ekonomskih
aktivnosti su viši nego bilo gde u Srbiji što naglašava važnost učešća poljoprivrednih proizvoda u na-
turi u budžetima domaćinstava. To ilustruje i mahom naturalnu ulogu poljoprivrede u regionalnoj eko-
nomiji.
52
Izvor: Statistički godišnjak 2010. i 2011. i EUROSTAT
34
Izvor: Prostorni plan razvoja Republike Srbije
Zbog prevashodno planinskih i šumskih oblasti manje od polovine ukupnog zemljišta regiona je obra -
divo. Podaci o korišćenju poljoprivrednog zemljišta u 2010. dati su u tabeli ispod (u hiljadama hek-
tara).
Tabela x: Poljoprivredno zemljište i njegova upotreba u regionima Srbije 2010. (u hiljadama ha)
Region Ukupno Oranice i bašte Voćnjaci Vinogradi Livade Pašnjaci
Srbija 5.051 3.295 240 57 624 836
Beogradski region 214 172 17 3 14 9
Region Vojvodine 1.750 1.578 18 10 42 102
Region Šumadije i 1.587 779 132 14 297 365
Zapadne Srbije
Region Južne i Is- 1.500 766 73 31 270 359
točne Srbije
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011.
Oranice čine 65% ukupne poljoprivredne površine u zemlji. U Regionu Šumadije i Zapadne Srbije or-
anice i bašte čine 49,1% poljoprivrednog zemljišta, manje nego u bilo kom drugom regionu u Srbiji.
Livade i pašnjaci su drugi po veličini u ukupnom poljoprivrednom zemljištu regiona (najveća površina u
odnosu na ostale regione u Srbiji), za kojima slede voćnjaci (takođe najveća površina u odnosu na
ostale regione u Srbiji).
U regionu se nalazi 55% svih voćnjaka u zemlji što u kombinaciji sa klimatskim karakteristikama
ukazuje na konkurentsku prednost Regiona Šumadije i Zapadne Srbije nad ostalim regionima Srbije.
Karakteristike iskorišćenog obradivog zemljišta date su u sledećoj tabeli.
35
Oranice ukupno 3.295 172 1.578 779 766
Zasejane površine 3.066 157 1.559 707 645
ukupno uključujući:
Žita 1.894 92 1.009 400 393
Industrijsko bilje 439 9 405 11 14
Povrtno bilje 273 21 70 104 78
Krmno bilje 460 35 75 192 158
Rasadnici 1 0 0 0 1
Neobrađena zemlja 226 15 19 72 121
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011.
Napomena: Može doći do malih neslaganja u ukupnim iznosima zbog zaokruživanja
Region Šumadije i Zapadne Srbije je najveći region u Srbiji po površini zasejanih povrtarskih kultura i i
krmnog bilja. Oni obuhvataju 38% i 41,7% površina pod povrtarskim kulturama i krmnim biljem od
ukupno zasejanih površina. 9,2% obradivog zemljišta se ne obrađuje. Industrijsko bilje obuhvata
samo 1,6% ukupne zasejane površine u regionu, što ukazuje na natruralnu poljoprivredu i neiskor-
išćene mogućnosti u lancu vrednosti.
Najzastupljeniji usevi u regionu, po zasejanim površinama su kukuruz i u manjoj meri pšenica i krmno
bilje. U Mačvi i drugim ravničarskim delovima regiona ima proizvodnje industrijskog bilja (prvenstveno
suncokreta i soje) ali je ova proizvodnja daleko manje zastupljena u odnosu na Region Vojvodine.
Najvažnije biljne kulture u Regionu Šumadija i Zapadna Srbija, njihovi prinosi i udeo u proizvodnji
zemlje su prikazaniu tabeli ispod.
Tabela: Glavni poljoprivredni usevi i prinos u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije u poređenju sa sred-
njim vrednostima za Srbiju
Usev Prinos (t/ha ili kg/stablo) Udeo u proizvodnji u zemlji
Srbija Region
Kukuruz 5,9 5,0 18,1%
Pšenica 3,4 3,0 15,6%
Soja 3,2 2,6 3,2%
Krompir 11,6 12,5 43,8%
Kupus i kelj 14,5 14,9 43,1%
Paprika 8,4 9,4 42,0%
Paradajz 9,4 9,3 33,3%
Lucerka 5,8 5,8 32,5%
Detelina 4,5 5,1 53,2%
Šljiva 10,4 9,4 58,8%
Malina 5,5 5,7 91,6%
Jabuka 15,1 14,7 25,8%
Grožđe - - 32,4%
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011.
Šumadija i Zapadna Srbija ima najveći broj voćnjaka u zemlji a voćari regiona su najveći proizvođači
malina i šljiva u zemlji. Ostale voćarske kulture uključuju jagode, kupine, trešnje i višnje. U proizvodnji
ostalih voćarskih kultura dominiraju Južna i Istočna Srbija i Vojvodina.
36
Stočarstvo
Stočarstvo je važna poljoprivredna aktivnost u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije. Region se karakter-
iše odgojem većeg broja ovaca i koza u odnosu na druge regione Srbije, kao i manjim brojem svinja i
živine u odnosu na druge regione Srbije. Region Šumadije i Zapadne Srbije je jedini region u zemlji
koji je povećao proizvodnju živine u periodu 2008-2010.
S obzirom na proizvodne trendove u periodu 2008.-2010., stočarstvo predstavlja moguću tržišnu pri-
liku – obim izvoza prevazišao je uvoz za sve vrste stoke osim za živinu.
Srbija ima relativno mala gazdinstva u poređenju sa drugim zemljama EU gde je poljoprivreda važan
sektor privrede. Prosečna veličina gazdinstva u zemlji je oko 2,49 ha 53, dok je na primer u Poljskoj
srednja vrednost 10,4 ha sa značajnim razlikama u regionima, a u Mađarskoj 29 ha 54. Nema dostupnih
podataka o veličini prosečne farme po NSTJ-2 regionima u Srbiji, ali podaci iz popisa stanovništva
2002. ukazuju da su ruralna gazdinstva u Centralnoj Srbiji manja od onih u Vojvodini. Prosečna
veličina farmi u centralnoj Srbiji je 2,1 ha, sa trendom smanjenja veličine farmi, dok prosečna veličina
53
Izvor: Statistički godišnjak Republike Srbije 2011., na osnovu Popisa 2002.
54
Izvor: Agencija za Rekonstrukciju i Modernizaciju Poljoprivrede, Poljska, 2011 i EUROSTAT, ove dve zemlje su
bile izabrane zbog velike važnosti poljoprivrede i ruralne ekonomije među svim članicama EU
37
farmi u Vojvodini iznosi 3,6 ha sa tendencijom povećanja. Više od 60% svih farmi su do 3 ha, a samo
20% su veće od 5 ha.
Radi poređenja, u Poljskoj je najmanja prosečna veličina farmi po NSTJ-2 regionima 3,9 ha a najveća
je 30,7 ha, dok je u Mađarskoj prosek najmanjih 5,4 ha, a najvećih 58 ha. 55
Prema nacionalnom registru poljoprivrednih gazdinstava u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije bilo je
176.424 poljoprivrednih gazdinstava, što predstavlja 39,4% od broja gazdinstava u Srbiji (bez Kosova
i Metohije). Najveći broj poljoprivrednih gazdinstava zabeležen je u Mačvanskom, Zlatiborskom i Ras-
inskom okrugu (27.718, 23.581 i 20.382), a najmanje u Moravičkom (12.266) okrugu. 62,1% gazdin-
stava ima zemljišni posed do 5 ha, 28,5% između 5 i 10 ha, a ostatak iznad 10 ha, što je druga na -
jnepovoljna struktura u celoj zemlji, posle Regiona Južne i Istočne Srbije.
Region ima probleme koji su karakteristični za neke zemlje Centralne Evrope, kao što su neizvršena
komasacija zemljišta i nerešena imovinska pitanja.
Raspodela opštinskih prihoda u Srbiji ukazuje na dominantnu poziciju Beogradskog regiona, koji čini
više od 41% od ukupnog iznosa za zemlju u apsolutnim vrednostima. U Regionu Šumadija i Zapadna
Srbija najveće prihode beleže opštine Šumadijskog okruga među kojima Kragujevac ima dominantnu
ulogu. Ove opštine beleže 3,3% ukupne vrednosti za zemlju i čine šesti najbogatiji okrug u Srbiji na-
kon Beogradskog, Južnobačkog, Nišavskog, Južnobanatskog i Sremskog okruga. Ova oblast ima na-
jveći broj FUP u čitavoj zemlji što pokazuje jaku lokalnu poresku bazu.
Ostale opštine sa visokim prihodima nalaze se u Zlatiborskom, Raškom i Mačvanskom okrugu (85%,
74% i 72% ukupnog indeksa prihoda u Šumadijskom okrugu). Najsiromašniji je Kolubarski okrug koji
ima 56% prihoda Šumadijskog okruga. S druge strane, prihod po glavi stanovnika je ujednačeniji (pri-
hod Kolubarskog okruga po glavi stanovnika iznosi 68% vrednosti za Šumadijski okrug). 56
55
Izvor: Agencija za rekonstrukciju i modernizaciju poljoprivrede, Poljska, 2011. i EUROSTAT
56
Izvor: Sopstveni proračun na osnovu Opštine u Srbiji, 2011.
38
Izvor: MERR
U regionu se nalazi pet od 27 opština u Srbiji koje se smatraju devastiranim. 57 Te opštine se nalaze u
Mačvanskom (Ljubovija i Mali Zvornik), Zlatiborskom (Prijepolje i Sjenica) i Raškom okrugu (Tutin).
Ove jedinice lokalne samouprave beleže manje od 50% vrednosti indeksa Srbije za nivo razvijenosti
opština i mahom su u pitanju pogranična područja (sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom). S
druge strane u regionu imamo pet opština koje su po nivou razvoja iznad proseka za zemlju (Kraguje-
vac, Užice, Lajkovac, Arilje i Čačak).
Region Šumadije i Zapadne Srbije beleži najravnomerniju raspodelu opštinskih prihoda u okviru NSTJ-
1 regiona Srbija-jug.
Turizam
Turizam je jedna od nedovoljno razvijenih ekonomskih mogućnosti u Regionu Šumadije i Zapadne Sr-
bije i čitavoj zemlji. U regionu se nalaze dva poznata nacionalna parka: Tara i Kopaonik, više od 1.000
km reka, jezera i jedan od najslikovitijih planiskih masiva u Evropi – Dinarski Alpi. Druge prirodne zna -
menitosti uključuju termalne i mineralne izvore, šume, močvare itd. S druge strane, Region Šumadije i
Zapadne Srbije kao „srce Srbije“ obiluje i bogatim kulturnim nasleđem poput manastira, crkava, džam-
ija, memorijalnih parkova, muzeja, galerija i etno sela. Mnogi od ovih objekata su zaštićeni kao
nasleđe od velike nacionalne vrednosti.
57
Izvor: Na osnovu Uredbe o utvrđivanju jedinstvene liste razvijenosti regiona i jedinica lokalne samouprave
(Službeni glasnik br. 69/2011)
39
U regionu se nalazi najveći broj ležajeva u objektima za smeštaj, čineći 41,8% ukupnog broja ležajeva
za smeštaj u zemlji. Glavne turističke destinacije u regionu su Raški i Zlatiborski okrug, koji zajedno
imaju više smeštajnih kapaciteta od svih drugih okruga Regiona Šumadije i Zapadne Srbije ili Beograd-
skog regiona, a beleže skoro 80% od dolazaka koji su zabeleženi u Beogradu. Region Šumadije i Za-
padne Srbije je zasigurno turistička destinacija, sa prosečnom dužinom boravka od 4 noćenja naspram
3,2 što je prosek za zemlju. Region je popularan među domaćim turistima, a stranci čine manje od
10% od svih dolazaka, slično kao u Regionu Južne i Istočne Srbije.58
Sa više od 2 miliona dolazaka godišnje Srbija se može porediti sa malim zemljama, poput Letonije i
Litvanije zajedno ili Islandom. 36,9% čine strani dolasci u Srbiju. To je značajan porast u odnosu na
2010. (22,6%) i veći je od Rumunije, Švedske, Poljske ili Baltičkih zemalja Istočne Evrope. Ovaj tur-
istički promet je delimično tranzitnog karaktera.
Šest zemalja sa najvećim brojem turista koji posećuju Srbiju su: Slovenija, Crna Gora, Bosna i Herce-
govina, Hrvatska, Nemačka, Italija i BJR Makedonija. 59
Važnost i odlike turističkog prometa, merene indeksom dužine boravka, značajno variraju u celom re-
gionu. Vrednost indeksa od oko 3 ili više karakteriše rekreativni turizam koji dominira u Šumadijskom i
Pomoravskom okrugu. Niže vrednosti označavaju organizovane događaje i poslovni turizam.
58
Izvor: Opštine u Srbiji, Statistički godišnjak, 2010.
59
Izvor: RZS, Statistički bilten br. 21, januar 2012.
40
Popunjenost ležajeva, koja određuje održivost ugostiteljstva, je najviša u Rasinskom, Zlatiborskom,
Mačvanskom i Raškom okrugu, a niska ili veoma niska u svim ostalim okruzima (prosek za Srbiju je
nizak: 14,7%). Popunjenost ležajeva u celom regionu je daleko od zadovoljavajućeg minimalnog nivoa
popunjenosti za koji se smatra da je oko 30-35%, što ukazuje na činjenicu da u ugostiteljstvu regiona
ima previše ležajeva. Sezonski karakter turističkog prometa u regionu skoro je jednak proseku za zem-
lju.
U Regionu Šumadije i Zapadne Srbije imamo najveći broj glavnih destinacija za odmor u zemlji. 7 od
11 destinacija u Srbiji koje godišnje beleže više od 100.000 noćenja nalaze se u regionu, naime:
Vrnjačka Banja
Zlatibor (Kraljeve Vode, Palisad, Vodice, Ribnica, Jablanica, Šljivovica)
Kopaonik
Tara (Mokra Gora, Kaluđerske Bare, Mitrovac, Perućac)
Banja Koviljača
Divčibare
Gornja Trepča
U Gornjoj Trepči beleži se najduži boravak po turisti – 10,8 noćenja u proseku za kojom sledi Banja
Koviljača (8,5 dana) i Divčibare (4,5 dana). Vrnjačka Banja je najpopularnija među stranim turistima
koji čine 9,8% ukupnih noćenja.
Glavni turistički proizvodi regiona su: manifestacije i ekoturizam, destinacije od posebnog in-
teresovanja, zdravstveni i seoski turizam.
Postoje tri tipa infrastrukture koja su na raspolaganju kao podrška preduzećima i inovacijama u Srbiji:
U Srbiji postoji pet centara za tehnologiju i inovacije i pet tehnoloških i naučnih parkova. Većina njih je
povezana sa institucijama visokog obrazovanja sa izuzetkom Instituta Mihajlo Pupin iz Beograda u
kome se nalazi naučno-tehnološki park. 61 Inovaciona infrastruktura Regiona Šumadije i Zapadne Srbije
60
Izvor: Zakon o slobodnim zonama, Službeni Glasnik RS, Br. 62/2005, 18/2010
61
Izvor: Inovaciona infrastruktura: Srbija, izveštaj WBC-INCO
41
skoncentrisana je u Kragujevcu i njegovoj glavnoj visokobrazovnoj instituciji – Univerzitetu u
Kragujevcu, Mašinski fakultet je sedište Inovacionog centra za informacione tehnologije.
Trenutno u regionu ne postoji ni jedan naučno-tehnološki park. Tehnološki park u Čačku je u fazi
razvoja.
Klasteri
Trenutno postoji oko 85 klastera u Srbiji, uključujući inicijativu Kuća klastera koja je udruženje
primarnih industrijskih klastera.62 U regionu se nalazi 15 klastera (Kragujevac, Kraljevo, Rača, Novi
Pazar, Vrnjačka Banja, Aranđelovac i Loznica). Sem toga, većina članova klastera modne industrije,
čije je sedište u Beogradu, nalazi se u regionu.
Biznis inkubatori
Srbija ima 18 poslovnih inkubatora, uključujući i poslovne start-up centre i tehnološke inkubatore. U
regionu se nalazi pet poslovnih inkubatora (naspram 8 u Regionu Južne i Istočne Srbije), i to u
sledećim gradovima: Čačku, Užicu, Kruševcu, Kragujevcu i Rači. Pored toga u regionu se nalaze indus-
trijske slobodne zone u Kragujevcu, Šapcu i Užicu.
62
Izvor: Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, Inovaciona infrastruktura: Srbija, izveštaj WBC-INCO i D.
Mijačić, Stanje poslovne infrastrukture u Srbiji, Nacionalna agencija za regionalni razvoj i InTER, Beograd 2011.
42
Izvor: D. Mijačić, Stanje poslovne infrastrukture u Srbiji, NARR i InTER, Beograd 2011.
Po Zakonu o regionalnom razvoju (“Sl. glasnik RS” br. 51/2009 i 30/2010) regionalne razvojne agen-
cije su nosioci regionalnog razvoja na nivou regiona. Cilj rada RRA je unapređenje regionalnog
razvoja. Najvažnije funkcije RRA, koje su definisane Zakonom o regionalnom razvoju, su prikazane u
poglavlju Institucionalni aranžmani.
43
Postojeći Zakon propisuje obavezu akreditovanja RRA. Proces akreditacije vrši NARR na osnovu ispun-
jenosti uslova iz Uredbe o utvrđivanju uslova, kriterijuma i načina akreditacije za obavljanje poslova
regionalnog razvoja i oduzimanja akreditacija pre isteka roka na koji je izdata (“Sl. glasnik RS” br.
74/2010). Danas, u Srbiji postoji 17 regionalnih razvojnih agencija od čega je 11 akreditovano. Sve
ove organizacije predstavljaju mrežu podržanu od strane Nacionalne agencije za regionalni razvoj
(NARR), koja takođe ima mandat da podrži MSP i privatni sektor u Republici Srbiji. 63
RRA u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije se nalaze u Kragujevcu, Kraljevu, Novom Pazaru i Užicu,
ukupno 4 institucije, dok je agencija za regionalni razvoj Kolubarskog okruga u procesu akreditacije.
Sem toga postoji i jedan centar za MSP u Kruševcu.
RRA imaju velikog značaja u povezivanju nacionalnih vladinih institucija i lokalnih samouprava u pro-
cesu razvoja regionalnih razvojnih strategija.
RRA su se u početnoj fazi rada uglavnom finansirale sredstvima operativnog granta. Međutim, od
2010. godine RRA prolaze kroz proces akreditacije kod NARR koja ima za cilj da ih pozicionira kao
pružaoce strateških usluga u okviru regionalnog razvoja, konkurentnosti i inovativnosti. Agencije su u
tom periodu sprovele oko 20 različitih mera za mala i srednja preduzeća koje se finansiraju iz nacion-
alnog budžeta.
U 2012. godini je doneta Uredba o utvrđivanju programa standardizovanog seta usluga koji realizuju
akreditovane regionalne razvojne agencije u 2012. godini (“Sl. glasnik RS” br. 8/2012). Ovaj stand-
ardizovani set usluga obuhvata četiri komponente: informacije, obuke, konsalting i promociju. Cilj
ovog seta usluga je podrška ravnomernom regionalnom razvoju kroz unapređenje dostupnosti, obima
i kvaliteta usluga podrške za sektor malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, zadruge, jedinice
lokalnih samouprava i druge osnivače akreditovanih RRA, kao i jačanje kapaciteta akreditovanih RRA.
Dodatno RRA su podržane kroz mere podrške namenjene jedinicama lokalne samouprave a koje se
odnose na podršku RRA.
Privredne komore
Postoji pet Regionalnih privrednih komora (RPK) u Regionu Šumadije i Zapadne Srbije:
- RPK Kraljevo, Područje Komore čine teritorije Raškog okruga (Vrnjačka Banja, Kraljevo Novi
Pazar, Raška, Tutin) Moravičkog okruga (Gornji Milanovac, Lučani i Čačak) i opštinu Sjenica iz
Zlatiborskog okruga
- RPK Kruševac pokriva Rasinski okrug (Aleksandrovac, Brus, Varvarin, Kruševac, Trstenik i
Ćićevac),
- RPK Užice pokriva opštine Zlatiborskog okruga (Arilje, Bajina Bašta, Kosjerić, Nova Varoš,
Požega, Priboj, Prijepolje, Užice i Čajetina, osim Sjenice) i opštinu Ivanjica Moravičkog okruga
- RPK Valjevo je nadležna za Kolubarski i Mačvanski okrug
- RPK Kragujevac obuhvata preduzeća sa teritorije dva okruga: Šumadijskog i Pomoravskog.
Pored gradova Kragujevca i Jagodine, na ovom području se nalazi 12 opština: Aranđelovac,
Topola, Batočina, Rača, Knić, Lapovo, Paraćin, Ćuprija, Svilajnac, Despotovac i Rekovac
63
Izvor: NARR
44
od značaja region beleži nizak indeks gustine naseljenosti (76 stanovnika/km 2), što nam ukazuje na
velike periferne ruralne i udaljene oblasti. To se primećuje i kroz negativnu korelaciju između opštin-
skog prihoda po glavi stanovnika i veličinu poljoprivrednog zemljišta (Spirmanov korelacioni koeficijent
(Ρ) iznosi -0,48 naspram -0,27 za Region Južne i Istočne Srbije i pozitivnu vrednost 0,36 za Region
Vojvodine).64 Osim toga, južni delovi Regiona Šumadije i Zapadne Srbije suočeni su sa ozbiljnim prob -
lemima koji se odnose na nepristupačnost mesta, gde su građani Raškog i Zlatiborskog okruga najviše
ugroženi (Tutin-Kraljevo i Sjenica-Užice).
Jaka povezanost sektora preduzeća sa glavnim saobraćajnim koridorima je izraženija nego u drugim
regionima, sa izuzetkom Beograda, a korelacioni koeficijent iznosi 0,50. Regionalne rute su manje
važne za mogućnosti u poslovanju i tu korelacioni indeks ima negativnu vrednost.
Region Šumadije i Zapadne Srbije je jedini NSTJ-2 region u Srbiji koji beleži pozitivnu vrednost korela-
cije između gustine naseljenosti i nezaposlenosti (0,24 dok u drugim regionima ovaj korelacioni indeks
ima negativnu vrednost)65. To nam pokazuje da urbana područja nisu sposobna da kreiraju dovoljno
radnih mesta, a ključne grane privrede nisu uvek locirane u gusto naseljenim područjima. U prilog
druge predpostavke ide i niska vrednost korelacije između gustine naseljenosti i obrta MSP (vrednost
Ρ je 0,25 naspram opsega 0,80-0,90 u drugim NSTJ-2 regionima).
Tabela koja sledi prikazuje vrednosti indeksa ključnih korelacija za Region Šumadije i Zapadne Srbije i
druge odabrane NSTJ-2 regione Srbije.
U prostornom smislu, postoji veći broj funkcionalnih područja u okolini urbanih centara sa velikim
endogenim potencijalom za razvoj (visokim potencijalom razvoja koji postoji u samoj oblasti, jed-
instvenim konkurentskim i komparativnim prednostima) koja možemo razlikovati:
64
Spirmanov korelacioni koeficijent je u opsegu između +1 i -1 i opisuje povezanost između dve promenljive.
65
Korelacione vrednosti se računaju za okruge, pa zbog toga Beograd kao jedinstveno područje nema potrebe
porediti.
66
Izvor: Prostorna razvojna strategija Srbije: Studije i analiza
67
Izvor: L. Šestović: Mapiranje rasta Srbije, Kvartalni monitor br. 20, 2010
45
Kruševac sa okolinom verovatno ima najraznolikiji poslovni sektor, uključujući visoko-
tehnološke delatnosti (farmaceutski sektor). Ovo u kombinaciji sa jakom poljoprivredom i
vinogradarstvom čini Kruševac i veliki deo Rasine konkurentnom oblašću iz regionalne per-
spektive. Blizina Kragujevca dodaje vrednost lokalnoj ekonomiji i stvara dodatne mogućnosti.
Užice, urbana oblast od regionalnog značaja prostire se kroz veće delove Zlatiborskog okruga.
Užice ima dugu tradiciju u preradi obojenih metala (bakra i aluminijuma). Druge važne indus-
trije obuhvataju proizvodnju autobusa i kamiona. FUP uključuje okolne oblasti od ekološkog
značaja (šume, močvare i planine). Poljoprivreda i turizam pružaju velike ekonomske
mogućnosti. Oblast je bogata objektima kulturnog nasleđa i prirodnim lepotama. Nivo neza-
poslenosti u ovoj oblasti je stabilan tokom godina, a čitav Zlatiborski okrug nije značajnije ose-
tio privredni pad.
Čačak i okolina čine Moravički okrug. Oblast se karakteriše sporim povećanjem stope neza-
poslenosti. Privredom dominira industrijska proizvodnja. Pre svega, obrada metala, proizvod-
nja papira i pulpe prehrambena i hemijska industrija. Oblast je bogata plodnim zemljištem, a
region intenzivne poljoprivredne proizvodnje se prostire do Kraljeva.
Valjevo je sedište Kolubarskog okruga, značajne rudarske oblasti u zemlji. Sa najnižim nivoima
nezaposlenosti u Srbiji, grad i okolina uživaju značajnu poresku osnovu koju čine lokalni rad-
nici. Dnevne migracije na lokalnom nivou (uglavnom put do posla) daju podsticaj lokalnoj eko-
nomiji i njenom sektoru usluga.
Loznica i Šabac su dve odvojene FUP u Mačvanskom okrugu. Oblast ima relativno raznoliku
privredu od hemijske, prehrambene, proizvodnje nameštaja do proizvodnje metala i plastike u
kojoj dominiraju velika preduzeća. Mala važnost koja se pridaje poljoprivredi je karakteristična
za ovu oblast i ometa društveno-ekonomsku perspektivu ruralnih zajednica, a naročito onih
koje su svrstane u IV kategoriju po stepenu razvijenosti jedinica lokalne samouprave (Krupanj,
Mali Zvornik, Ljubovija).
U regionu su prisutna i periferna funkcionalna urbana područja ili područja čiji je endogeni
potencijal nizak ili ozbiljno ograničen spoljnim faktorima:
Kraljevo sa okolinom: iako sam grad poseduje dobar potencijal rasta, njegovi vitalni sistemi su
oštećeni u zemljotresu 2010. godine. Ublažavanje posledica zemljotresa je veliki teret za grad-
ski budžet. Sa Vrnjačkom Banjom i drugim banjskim mestima, ovaj pod-region ima veliki tur -
istički potencijal i zajedno sa poljoprivredom predstavlja neiskorišćenu priliku. Kraljevo je na
10. mestu po doprinosu ekonomiji zemlje (0,76%), a rangiran je na petom mestu po stopi
rasta (6,9%).68 Međutim, sama opština svrstana je u III grupu po stepenu razvijenosti jedinica
lokalne samouprave, i jedina je opština koja je sedište okruga u Srbiji a nije u stanju da
postigne bolje rezultate od ostalih opština u okrugu u ekonomskom smislu.
Novi Pazar je etnički jedna od najraznovrsnijih opština u Srbiji. Njegov potencijal rasta
povezuje se sa mogućnostima za trgovinu sa Kosovom i Metohijom i potencijalnim investici -
jama u tekstilnu industriju od strane, većinom, Turskih kompanija. Trenutna nerešena
situacija u smislu budućih odnosa između Kosova i Metohije i Srbije ozbiljno ugrožava per-
spektivu rasta.
68
Izvor: L. Šestović: Mapiranje rasta Srbije, Kvartalni monitor br. 20, 2010
46
spadaju u III i IV grupu po nivou razvoja jedinica lokalne samouprave mereno na osnovu BDP
po glavi stanovnika.
Osim FUP koja su razmatrana u prethodnom tekstu, južni deo Zlatiborskog okruga daje
povod za zabrinutost. Ove šumovite i planinske oblasti (opštine Priboj, Nova Varoš, Prijepolje i
Sjenica) svrstane su u kategoriju IV jedinica lokalne samouprave prema stepenu razvoja koji je meren
na osnovu BDP po glavi stanovnika.
69
Sopstveni elaborat na osnovu nivoa razvoja jedinica lokalne samouprave i Prostornog plana razvoja Republike
Srbije (mape, studije i analize)
47
Snage i slabosti
Region se suočava sa visokom stopom depopulacije i spoljnih migracija, odliva mozgova,
nezaposlenosti (druga najveća u Srbiji), lošom infrastrukturom i nekonkuretnim pol-
joprivrednim sektorom. Sve ovo stvara nepovoljne uslove za uravnotežen razvoj i uzrok je margin-
alizacije i raspadanja mnogih zajednica. Region se ne graniči sa zemljama EU.
S druge strane, Region Šumadije i Zapadne Srbije poseduje raznolik pejzaž i prirodne re-
surse koji daju osnovu za održivi razvoj. Neki visoko-tehnološki sektori i poduhvati koji su
prisutni u regionu otvaraju mogućnosti za veći priliv SDI, a koje dalje mogu biti
podstaknute komparativnim prednostima Srbije kao što su niska cena rada i cene nekret -
nina. Sektor mikro i malih preduzeća je vitalan iako beleži niske stope opstanka.
Detaljna SWOT analiza je opisana u narednim tabelama. Analiza je urađena u četiri funkcionlne sfere:
1) položaj i okruženje, 2) privreda, 3) stanovništvo i društvo, i 4) infrastruktura.
Položaj i okruženje
Snage Slabosti
Povoljan geo-strateški položaj: čvorište drumskog i Nepotpuni sistemi upravljanja otpadom
železničkog saobraćaja, blizina Crne Gore, Bosne i Nizak nivo reciklaže otpada
Hercegovine i Hrvatske Nedostatak svesti o životnoj sredini
Blizina domaćih tržišta van regiona: Beograd, Niš, Ograničen tretman otpadnih voda u poređenju sa
Leskovac i delovi Vojvodine međunarodnim standardima
Prirodni resursi: planine, reke, jezera i čista voda Nema funkcionalne urbane oblasti od međunarodnog zn-
Prirodni resursi: minerali i zemljište solidnog kval- ačaja
iteta Nizak nivo korišćenja obnovljivih izvora energije
Raspoloživost poljoprivrednog zemljišta za Nedostatak znanja o energetskoj efikasnosti
proširenje proizvodnje Degradacija okruženja (npr. napušteni kopovi, zapuštene
Visok udeo šumskih površina u ukupnoj zemljišnoj industrijske zone i kompleksi, industrijsko zagađenje
površini preostalo iz bliske prošlosti)
Kvalitet životne sredine: bogat biodiverzitet, dva Slab imidž teritorije
nacionalna parka i ostala zaštićena područja Nedostatak veština za upravljanje prirodnim okruženjem
Veliki potencijali za proizvodnju energije iz održivih u javnom sektoru
izvora: hidro-električna, solarna, biomasa... Neuređeni rečni vodotokovi koji izazivaju poplave i eroz-
Bogato kulturno-istorijsko nasleđe ije
Raznolika mreža funkcionalnih urbanih oblasti sa
sopstvenim i jedinstvenim endogenim potencija-
lom
Povoljni klimatski uslovi za poljoprivrednu proiz-
vodnju
Razvijeni lokalni ekološki akcioni planovi
Osnovan regionalni centar za energetsku efikas-
nost (Kraljevo)
Ekonomija i preduzeća
Snage Slabosti
Značajno razvijeni metalski, automobilski, drvni, Visoka nezaposlenost, naročito među mladima i u rural-
tekstilni i drugi proizvodni sektori nim oblastima
Niska cena radne snage Niske zarade: niska kupovna moć
Kvalifikovana i konkurentna radna snaga u indus- Dominantnost privrednih grana niže vrednosti, niska
trijskoj proizvodnji produktivnost, zastarele tehnologije
Broj sektora orijentisanih na izvoz Loša privatizacija, uključujući sektor turizma
Snažna baza malih i srednjih preduzeća Niski nivoi investicija u poređenju sa drugim regionima,
Visok nivo preduzetničke inicijative uključujući SDI
Sektori koji se razvijaju: IT, turizam, prerada Infrastruktura za podršku poslovanju nerazvijena i sa ne-
hrane dovoljno resursa
Dostupnost zemljišta za razvoj po konkurentnim Nizak nivo stope opstanka MSP
cenama: grinfild i braunfild investicije Nizak nivo klasterskog organizovanja, saradnje, um-
Postojeći regionalni prehrambeni brendovi režavanja i internacionalizacije MSP
Tri velike turističke destinacije u Srbiji locirane su Nedostatak pristupačnih i prilagođenih servisa za
48
u regionu: Kopaonik, Zlatibor, Vrnjačka Banja podršku poslovanju za preduzetnike
Vodeći u okviru turističkih poslova u Srbiji Nepostojanje nebankarskih institucija finansijskog sekt-
Podsticaji za SDI, niske dažbine i povoljna poreska ora i nepovoljni kreditni uslovi
politika Loša infrastruktura za inovacije i I&R
Pristup institucijama višeg obrazovanja u najvažn- Relativno visoka zavisnost od primarnih proizvoda (pol-
ijim centrima regiona joprivreda, rudarstvo...) i velikih preduzeća
Duga tradicija u zanatima Oslanjanje na ekstenzivnu poljoprivrednu proizvodnju
koju karakteriše niska produktivnost
Usitnjenost poljoprivrednih poseda
Nedovoljna saradnja između poljoprivrednih proizvođača
(zadruge, udruženja)
Nerazvijeni sistemi za navodnjavanje
Zastarela poljoprivredna mehanizacija i ograničena diver-
sifikacija ruralnih oblasti
Neusklađenost između proizvodnih i preradnih kapaciteta
i neadekvatno upravljanje tržišnim viškovima u sektoru
poljoprivrede, nedovoljno objekata za hladno čuvanje
Stanovništvo i društvo
Snage Slabosti
Prisustvo RRA i drugih javnih institucija za Neefikasan javni sektor
pružanje podrške u ključnim urbanim centrima u Nedostatak poverenja zajednice u javne institucije
region Visoka stopa depopulacije: nizak natalitet i visoka stopa
Postojeći univerzitetski centri u Kragujevcu, No- smrtnosti
vom Pazaru i Čačku i mreža privatnih institucija Disbalansi u starosnoj strukturi stanovništva u samom
višeg i visokog obrazovanja i fakulteta regionu
Negovanje tradicije i lokalnih običaja: snažno Visoka nezaposlenost, naročito u ruralnim oblastima i
poistovećivanje sa zajednicom manjim gradovima i među mladima
Preduzetničke sposobnosti Osiromašenje ruralnih zajednica
Iskustvo u upravljanju programima različitih Migracije mladih u urbane sredine
donatora Nizak nivo obrazovne strukture stanovništva
Tradicionalno gostoprimstvo Neusklađen nastavni program sa potrebama tržišta rada
Etnička i kulturna raznolikost regiona Nedovoljno učešće žena u ekonomiji, javnom životu i
Jak osećaj teritorijalne pripadnosti procesima odlučivanja
Istraživačka stanica za mlade talente – Petnica, od Ograničen pristup višem obrazovanju: koncentracija uni-
nacionalnog značaja verziteta u većim gradovima
Nepostojanje/Slaba zastupljenost neformalnih vidova
obrazovanja, VET obuke (naročito u sektorima u porastu
kao što su ugostiteljstvo, IT sektori, usluge) i
mogućnosti doživotnog učenja
Niska raznolikost i pristup kvalitetnim servisima iz kultur-
nog života, odmora i zabave
Nedostatak svesti pojedinaca i preduzeća o volonterizmu
i društvenoj odgovornosti
Nedovoljno društveno angažovanje mladih i starih kat-
egorija stanovništva
Infrastruktura
Snage Slabosti
Prisustvo međunarodnog transportnog koridora X Loš pristup koridoru X iz zapadnog dela regiona
zajedno sa rutom 3 (granica BiH – Užice) i 4 (Beo- Loš kvalitet infrastrukture (putevi i pruga); većina puteva
grad – Čačak – Užice – Crnogorska granica) je lokalnog karaktera
Dobra pokrivenost putnom i železničkom mrežom Loša povezanost urbanih centara u okviru NSTJ-2 re-
Dobra pokrivenost sistemima za javno vodosnab- giona javnim saobraćajem
devanje u urbanim područjima Sve manja uloga železničkog prevoza u transportu ljudi i
Zdravstvena infrastruktura u razvoju roba
Neadekvatna infrastruktura u ruralnim oblastima:
komunalna, saobraćajna, obrazovna
Zdravstvena i obrazovna infrastruktura (zgrade,
oprema...) zaostaje za nacionalnim standardima
Nedostatak kapaciteta i znanja u komunalnim pre-
duzećima za upravljanje velikim investicionim projektima
Nedostatak lokalnih sredstava za razvoj i sprovođenje re-
gionalnih projekata
Nedostatak projektno-tehničke dokumentacije za velike
49
infrastrukturne projekte
Nepostojanje strateškog razmišljanja i planskog pristupa
na nivou NSTJ-2 regiona
50
Prilike i pretnje
Region Šumadije i Zapadne Srbije poseduje niz prednosti koje mogu doprineti održivom razvoju. Ove
prednosti su povezane sa ravnomernijim prostornim razvojem i značajnim brojem funkcionalnih urb-
anih područja. Sektor poljoprivrede specijalizovan je za proizvodnju značajnih biljnih kultura (voće i
povrće) i region u tom pogledu postiže bolje rezultate od npr. Regiona Južne i Istočne Srbije i nekih
delova Regiona Vojvodine, a naročito kada govorimo o stočarstvu. Ključne prilike za region su
povezane sa iskorišćavanjem dosadašnih postignuća, diversifikacijom privrede, konsolidacijom pol-
joprivrede, razvojem organske poljoprivrede i iskorišćavanjem postojećih prirodnih resursa na održiv
način.
Zbog nedostatka tela odgovornog za integrisan i održiv razvoj regiona, glavne pretnje su povezane
sa nedovoljnom među-opštinskom saradnjom, nedovoljno izvora finansiranja, sporom decentralizaci-
jom i izbegavanjem privatizacije ili korišćenjem principa javno-privatnog partnerstva kako bi se os-
novala i razvijala društva od nacionalnog i/ili regionalnog značaja.
Položaj i okruženje
Prilike Pretnje
Dobijanje statusa zemlje kandidata za pristupanje Nedostatak sredstava za poboljšanje stanja životne
EU sredine (upravljanje otpadnim vodama i čvrstim
EU programi teritorijalne saradnje (CBC, SEE, otpadom)
Dunavska inicijativa...) Nerešena pitanja vlasništva „državne“ svojine
Pristup preostalim IPA komponentama Neuspeh decentralizacije i regionalizacije
Normalizacija tržišta sa NSTJ-2 Regionom Kosovo i Klimatske promene i rizik od prirodnih nepogoda
Metohija Nedostatak upravljačkih i razvojnih politika za za-
Unapređenje međudržavne saradnje u regionu štićena područja
(Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska) Nedovoljna odgovornost države u daljoj eksploata-
Iskoristiti prednosti novog pravnog okvira za proiz- ciji energetskih resursa u Regionu
vodnju zelene energije
Novi Nacionalni prostorni plan uzima u obzir poten-
cijale prirodnih resursa regiona i saobraćajne po-
trebe
Bolja promocija održivih resursa, uključujući
termalne i mineralne vode u turizmu
Potencijal za dalju eksploataciju reka za hidro-en-
ergiju
Povećan promet roba i ljudi među susednim
državama
Efikasnija upotreba kvalitetnog zemljišta
Ekonomija i preduzeća
Prilike Pretnje
Decentralizacija i povećanje finansijskih kapaciteta Nepostojanje saradnje i koordinacije između
lokalnih samouprava kroz povećanje poreske os- poslovnog sektora, lokalnih i republičkih vlasti
novice i vlasništvo nad zemljištem Politička nestabilnost
Dobijanje statusa zemlje kandidata za EU Neadekvatne i/ili nerelevantne mere ponuđene u
Dolazeći programi EU koji podržavaju regionalni okviru EU IPA okvira za podršku društveno-
razvoj i koheziju u Srbiji ekonomskom razvoju
Poboljšana prekogranična i međunarodna saradnja Povećanje konkurentnosti regiona u Hrvatskoj,
Povećana tržišna tražnja za tradicionalnim i or- Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori
ganskim prehrambenim proizvodima Nedostatak promena u Zakonu o radu koje bi
Ubrzan pristup trećim tržištima u konkurentnim omogućile fleksibilnije zapošljavanje
sektorima u porastu: održiva energija, turizam, Nastavak negativnih globalnih ekonomskih
IKT, prerada hrane – i nadogradnja na konkurent- trendova
nim prednostima (uključujući dosadašnje iskustvo i Dalji porast „sive ekonomije“
stručnost) Marginalizacija interesnih grupa u procesima pro-
Potpisani međunarodni sporazumi o slobodnoj gramiranja na nacionalnom nivou ili u IPA progra-
trgovini (npr. Rusija, Turska) mima
Privlačenje investicija
51
Jačanje klasterskih inicijativa
Stanovništvo i društvo
Prilike Pretnje
Reforma i decentralizacija obrazovnog sistema Dalji rast nezaposlenosti
Izgradnja informacionog društva Nastavak negativnih demografskih trendova
Promovisanje zdravog načina života Korupcija i nepotizam
Uvođenje podsticaja za formiranje i rad lokalnih Sve veća marginalizacija ruralnih zajednica
akcionih grupa, naročito u ruralnim oblastima Nedostatak podsticaja/mera za održavanje baze
Regionalna saradnja veština i „odliv mozgova“ u regionu
Povećana svest o samo-inicijativama Nedefinisane regionalne mere socijalne inkluzije
Pojačano učešće civilnog društva ranljivih grupa
Zastareli nastavni program
Infrastruktura
Prilike Pretnje
Novi Zakon o javnoj svojini omogućiće uvođenje Nepostojanje finansijskih mehanizama i sredstava
modela JPP za velike infrastrukturne projekte za izgradnju regionalne infrastrukture (nacionalno-
Stavljanje u funkciju aerodroma u Kraljevu, Užicu, regionalni nivo)
Sjenici i Valjevu Ograničena sredstva jedinica lokalni samouprave
Izgradnja Rute 4 (Beograd – Čačak – Užice – Cr- za ulaganje u kapitalne investicije
nogorska granica) Smanjenje interesovanja donatora za male ruralne
Povećanje lokalnih, opštinskih, prihoda zajednice
Sporo investiranje u puteve kojima upravlja država
i železničku infrastrukturu
Nerešena pitanja vlasništva nad zemljištem
Godine međunarodnih sankcija i ekonomska izolovanost 90-ih ozbiljno su oštetile ekonomske poten -
cijale Srbije. Konkurentnost zemlje i regiona pretrpela je negativne uticaje koji smanjuju mogućnosti
za rast u narednom periodu.
Globalni indeks konkurentnosti za Srbiju (GCI Index 2010-2011) dostigao je 3,84 što zemlju stavlja na
96. mesto u svetu. Srbija je rangirana bolje nego Bosna i Hercegovina (102) ali lošije od svih ostalih
zemalja jugoistočne Evrope i za njima zaostaje po svim pod-indeksima koji se koriste za rangiranje
(osnovni zahtevi, poboljšanje efikasnosti i faktori inovativnosti i rafiniranosti). Zaista, poslednja stavka
je i ključna slabost zemlje.
Uprkos niskoj poziciji, zemlja je među vodećim zemljama jugoistočne Evrope u privlačenju SDI i ran -
girana je na drugom mestu od strane kuće Ernst & Young u širem regionu po privlačenju stranih
direktnih investicija u periodu 2007-2009. To je delimično postignuto privatizacijom velikih državnih
kompanija ali je nivo grinfild i braunfild investicija u Srbiju diktirao priliv SDI.
Na domaćem planu, Region Šumadije i Zapadne Srbije ispunjava niz kriterijuma (odrednica) koje se
koriste u merenju konkurentnosti regiona, što je odlučujuće za SDI i spoljne investicije, a postoji i niz
promenjivih indikatora po kojima region zaostaje za svojom konkurencijom. U tabeli ispod je na os-
novu SWOT analize izvršeno rangiranje na tri nivoa: Visoko, Srednje i Nisko.
52
Pristup međuanarodnom Granice sa manje razvijenim zemljama su razlog za
Srednje
tržištu zabrinutost; ni jedna od njih ne pripada tržištu EU
Pristup transportnim koridor-
Indirektan pristup koridoru X, pristup preko regional-
ima i međunarodnom aero- Srednje
nog puta, nedostatak međunarodnog aerodroma
dromu
Pristup železničkoj vezi sa Crnom Gorom i Bosnom i
Pan-regionalna železnica Visoko Hercegovinom, loš kvalitet nasuprot dobro razvijenoj
mreži
Cene struje niske ali cene goriva na nivou zemalja
Cena energije Srednje
novih članica EU
Nekada dobro razvijena i industrijalizovana zemlja a
Dostupnost dobavljača Visoko njeni regioni imaju iskusne biznise u različitim sektor-
ima
Kvalitet javne uprave u Srbiji je generalno nizak, a
Kvalitet lokalne uprave Nisko građani imaju malo poverenja u nju; institucije Srbije
su rangirane veoma nisko po GCI
Iako su velike banke prisutne u Srbiji pristup i cena
Bankarske usluge Nisko
finansiranja su otežani niskom kokurencijom
Slobodne zone i biznis inkubatori ublažavaju ne-
Infrastruktura za podršku
Srednje dostatak dobro razvijenih centara za poslovno
poslovanju i podsticaji
savetovanje i institucija za obuku
Raznolika priroda, okruženje i pejzaž ali duga
Privlačnost mesta Srednje putovanja u samom regionu zbog loše putne in-
frastrukture
Prisustvo Univerziteta u Kragujevcu i ograničeni broj
Pristup institucijama višeg
Nisko fakulteta u većim gradovima, srednje obrazovanje
obrazovanja
nerazvijeno sa nedovoljnim brojem nastavnog kadra
Pristup I&R Nisko Najmanje konkurentan I&R region u Srbiji
Pokrivenost međugradskih autobuskih linija je dobra
Javni prevoz Visoko
mada kvalitet varira u zavisnosti od prevoznika
Cene smeštaja su konkurentne u poređenju sa Beo-
Stambeno pitanje Srednje gradom i Vojvodinom ali nepostojanje tržišta ekskluz-
ivnih nekretnina
Raštrkana mreža bolnica, mala gustina bolesničkih
postelja ali sve veći broj doktora i lekara; ograničen
Zdravstvena zaštita Srednje
pristup privatnoj praksi i šemama zdravstevene za-
štite
Zastarela sportska infrastruktura, loš kvalitet
Odmor Nisko ugostiteljstva, ograničen pristup ekskluzivnim
smeštajima u odmaralištima generalno
Pristup bioskopima i pozorištima je značajno niži nego
Kultura Srednje
u Beogradu i Vojvodini
Izvor: Sopstvena elaboracija na osnovu indeksa koje su razvili A. Weber, G. Benko, M. Porter, R.D. Put-
nam, E. Malecki
53