Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Odsjek: Pedagogija
Naziv predmeta: Didaktika
Mentor: Senada Mujić, MA.

Prikaz knjige:
William G. (1990) Kvalitetna škola
Zagreb: Educa

Ime i prezime studenta: Asmira Đulović

Tuzla, decembar 2022.

 Uvod
U ovoj knjizi autor govori kako je boravio u školi Apollo u kojoj nema prisile prema
učenicima. Tvrdi da dok je razgovarao sa učenicima shavtio je da je većina njih imala
problema u učenju, ali kad su stigli u ovu školu , sad dobro pišu i čitaju.
On tvrdi da ne može sa sigurnošću reći hoćemo li imati kvalitetnu školu kakvu je on
opisao, ali nada se da ćemo se bar približiti kvaliteti.
Knjigu je napisao da bi pomogao prosvjetnim radnicima jer će možda željeti u
razredu iskušati ideje koje je on naveo u knjizi.

1
Kratak sadržaj:

U prvom poglavlju autor govori o kvalitetnom obrazovanju. Kaže da je razgovarao sa

učenicima srednjih škola i da većina njih kvalitet vidi u atletici, muzici, glumi, ali
skoro niko je ne vidi u redovnoj nastavi. Uspoređuje srednjoškolce sa radnicima i
navodi kako se treba ugledati na organizacije u kojima radnici kvalitetno rade pa to
primjeniti i na školu. U ovom poglavlju autor navodi kako je grupa maturanata u
jednoj srednjoj školi namjerno pala na završnom ispitu kako bi istaknula da nastavnici
previše značaja pridaju završnim testovima jer ih je većina prekidala nastavu da bi
učenike pripremala za zavrsni test jer im je više stalo do ugleda škole nego do toga da
učenici stvarno nešto nauče.
U drugom poglavlju autor pokušava objasniti da je uspješno poučavanje najteži posao
na svijetu. Da bi objasnio to autor prvo govori o samom radu i kaže da se on može
podjeliti na: upravljanje predmetima i upravljanje ljudima.
Upravljanje predmetima obično posao koji obavljaju stolari glazbenici i slično, jeste
posao u kojem se predmet ne opire izvršitelju. Nastavnik je radnik kojem je posao da
upravlja ljudima u ovom slučaju učenicima s ciljem da oni zadovolje svoje potrebe, a
znamo da će se djeca opirati jer nije svako spreman za saradnju, a zadatak nastavnika
je da ispuni i svoje i učenikove potrebe bez obzira na to.
U trećem poglavlju autor kaže da nam je u školama potrebno voditeljsko, a ne
šefovsko upravljanje. Kaže da šef zada zadatak, ne objašnjava, nastupa agresivno,
prisilno.
U školama je prisutno šefovsko upravljanje “šuti i radi šta ti se kaže”. Nastavnici ne
shvataju da takvo ponašanje ne doprinosi učenikovom uspjehu iako ima dobre ocjene,
neće imati znanje. Nastavnik treba biti voditelj cjelog procesa, razgovarati sa
učenikom, odgovoriti na njegova pitanja, treba objasniti zadatak, pomoći učenicima,
ne tjerati ih da nešto rade na silu jer kad bi to i uradili ne bi shvatli.

U četvrtom poglavlju knjige autor govori o teoriji kontrole i motivaciji. Navodi

primjer da učenici prestaju razgovarati jer je nastavnik zamolio za tišinu. Teorija
kontrole to niječe. Učenici to urade jer jednostavno shvate da je u tom trenutku bolje

2
poslušati nastavnika. U ovom slučaju kontrola ne znači primjena sile već učenici
sami odluče tako djelovati jer time zadovoljavaju trenutnu potrebu.
U petom poglavlju autor govori o kvalitetnom radu. Dao je primjer kako bi nastavnik
engleskog jezika mogao učeniku dati pismeni sastav pa ga zamoliti da sam ocjeni
njegovu kvalitetu. Učenik će ga možda visoko ocjeniti, a nastavnik slabije ili obrnuto.
U svakom slučaju oboje trebaju razgovarati kako bi se podučilo šta je to kvaliteta.
U šestom poglavlju govori se o tome kako šefovi slabije radnike mogu otpustiti i
potražiti zamjenu, ali nastavnici tu mogućnost nemaju. Da bi lošijeg učenika podstakli
na rad veoma je bitno da nastavnik ne djeluje pod prisilom. Npr. Ako šef kaže radniku
ljubazno da pomete pod rijetki će to odbiti. Isto tako ukoliko nastavnik mirno nastupi
prema učeniku i on će početi da uči.
U sedmom poglavlju ove knjige govori se o kvalitetnom radu u školi. Još jednom
autor to uspoređuje sa radnicima i govori da će rijetki radnici raditi posao ukoliko
zaključe da on nije kvalitetan. Isto tako npr. Učenici se pridružuju vannastavnim
aktivnostima jer im je to zabavno i daju im kvalitetu. Kad kazu da mrze skolu to znači
da mrze raditi nešto što ne zadovoljava njihove potrebe. Da bi se ostvario kvalitetetan
rad u skoli autor navodi da bi ispiti trebali drugačije izgledati. Učenici bi trebali
odgovarati na pitanja postepeno i ne predavati test dok god se na sva pitanja
zadovoljavajuće ne odgovori bez obzira na utrošeno vrijeme.
U osmom poglavlju govori se o ocjenama i autor navodi da ocjene imaju funkciju da
obavjeste o uspjehu i služe kao zamjena za plaću. U kvalitetnoj školi učenici koji
imaju loše ocjene iz nekog predmeta ne bi učili to već ono za što su darovitiji.
Deveto poglavlje govori o stvaranju prijateljskog odnosa nastavnik učenik. Nastavnik
radi sa osobama koji ometaju rad. On u tom slučaju treba reagovati tako da učenik
koji smeta nema podršku ostalih. Međutim treba nastupiti oprezno jer ukoliko učenici
nastavnika vide kao protivnika situacija će se samo pogoršati. Nastavnik u kvalitetnoj
školi bi trebao prijateljski nastupiti, razgovarati sa učenicima, pitati ih za savjet u toj
situaciji. Nije važno da će se taj savjet poslušati vazno je pitati, jer će učenici tad imati
osjećaj da stvarno pripadaju tu. Ovde se govori i o prijatelju “dobrovoljcu”.
Deseto poglavlje govori kako rješiti probleme nediscipline. Iako je nastavnik od šefa
postao voditelj i dalje se povremeno mogu javiti učenici koji su ne poslušni.
Nastavnik bi takvom učeniku uvijek trebao reći nešto poput : “ Čini mi se da imaš
neki problem. Kad se malo smiriš porazgovarati cu s tobom i zajedno ćemo rješiti
problem. Dok se ovako ponašaš nista nećemo postići”. Nastavnik treba postupiti

3
mirno, ne ljutito kako bi ostvario svoj cilj. Kad traži od učenika da napuste razred
treba istaknuti kako u drugoj prostoriji ima prliku da se smiri i da nešto nauči. Uvijek
s njima treba postupati pristojno.
U zadnjem jedanaestom poglavlju autor navodi kako stvoriti kvalitetnu školu. Kaže
kako ga je posjetio prosvjetni radnik koji je pročitao njegov rad i htio bi svoju školu
usmjeriti u tom pravcu. Na sastanku su se svi složili da se nastavnici prvo trebaju
upoznati s teorijom kontrole. U toj školi ucenici trebaju steci takvo znanje koje i oni i
nastavnici smatraju kvalitetnim. U kvalitetnoj skoli vazno je i potaknuti učenike na
samoocjenjivanje kako bi naucili sta je kvaliteta. Sa učenicima koji ne rade nastavnik
bi više puta trebao razgovarati i potaknuti ga da radi više nego dosad. Nastavnici u
ovoj školi će nositi iskaznice s imenom.

4
Kritička razmatranja:

Svidjela mi se ova knjiga jer je dala mnoge važne prijedloge kako bi to trebalo da
izgleda kvalitetan cas, nastavnik i škola. Mislim da bi se kako i sam autor kaže u
zaključku, ovaj sistem mogao primjeniti na svaku školu, naravno ukoliko je ta škola
na to spremna. Ali, nažalost, mislim da će to kod nas teško iči iz jednostavnog razloga
jer nismo spremni na promjene ili ih se jednostavno bojimo.
Nadam se da će se naše škole jednog dana poboljšati i kako bi do toga došlo ja bih
preporučila svim prosvjetnim radnicima, a i učenicima, studentima da ptočitaju ovu
knjigu..
Jedini negativan komentar bi bio što se ovdje prema svakom učeniku ponaša možda
previše blago bar je to moje mišljenje. Npr. Koliko god vi pokušali na lijep nacin
potaknuti učenika da prestane ometati čas ili da napusti učionicu on to jednostavno iz
inata neće napraviti.