1

TEMELJ ZAPADNE CIVILIZACIJE – MEZOPOTAMIJA

Prostor koji u luku prolazi od Perzijskog zaljeva do obala istočnog Mediterana, zbog
svog je oblika poznat pod nazivom Plodni polumjesec, a danas je poznatiji pod nazivom Bliski
Istok. Plodni polumjesec je
stekao reputaciju kolijevke
Zapadne civilizacije zbog
svojih prirodnih bogatstava
biljnog i životinjskog
svijeta, što je omogućilo
ljudsko nastanjivanje i
stvaranje prvih civilizacije.
Jedan dio prostora Plodnog
polumjeseca, uz doline
rijeka Eufrat i Tigris prema
Perzijskom zaljevu, Stari
Grci nazivali su
Mezopotamija, tj. "zemlja
između dviju rijeka",
naglašavajući time važnost
Slika 1: Kartografski prikaz širenja sumerske kulture i kasnije Akadske države, Eufrata i Tigrisa za život
koja se nadograđivala na sumersku kulturu. Kao što se vidi na mapi, centar i na tom području. Na tom
početak sumerske kulture bio je na krajnjem jugu Mezopotamije, a s vremenom će
se širiti uzvodno Eufratom i Tigrisom. Život na jugu Mezopotamije bio je težak, ali bogatom prostoru nije bilo
održiv. Ljetne temperature dostizale su ogromne vrijednosti, a istovremeno je bilo većih prirodnih barijera, pa
vrlo malo padalina, ali zahvaljujući rijekama koje su stvarale močvarne naplavine, je od davnih vremena
vlage u tlu je bilo i za vrijeme najsuših sezona.
Mezopotamija postala
pravo šetalište raznih ekipa – nomadskih stočara, ambicioznih osvajača, trgovaca... Bilo je to
svojevrsno raskršće gdje su se susretali ljudi i ideje, a svaka nova grupa dodavala je svoj
doprinos povijesti cijelog prostora Mezopotamije.

SUMER – NAJSTARIJA CIVILIZACIJA MEZOPOTAMIJE

U IV tisućljeću B.C. stvorena je kompleksna civilizacija na području južne
Mezopotamije, koju mi danas nazivamo Sumerskom – najranijom civilizacijom. Podrijetlo
Sumerana ostala je nepoznanica, a njihov jezik se također ne može dovesti u vezu s bilo kojim
drugim poznatim jezikom. Pretpostavlja se da su se spustili s obližnjih brda privučeni plodnom
zemljom južne Mezopotamije.

Uređenje vodotoka – temelj nastanka civilizacije Sumera Kontroliranje rijeka

Eufrata i Tigrisa bilo je ključno za razvoj civilizacije u Mezopotamiji. Rijeke su često i
nepredvidljivo poplavljivale i u djeliću vremena uništavale uređena polja i blatne nastambe.
Stanovnici Mezopotamije morali su što prije prilagoditi takve uvjete kvalitetnijem životu.
Pokrenuli su vrlo zahtjevne irigacijske projekte za preživljavanje u nepredvidljivom
okolišu, a zbog takvih masovnih akcija Sumerani su razvili visoko organizirano društvo u kojem
je svatko imao svoju poziciju. Svećenici su bili ta snaga koja je osiguravala početno vodstvo u
organiziranju radova i života. Uspjeli su okupiti sve seljane da rade zajedno, jer izgradnja brana
ili kopanje kanala za odvod vode zahtjeva masovnu radnu snagu. Njihov trud se prilično
isplatio, jer oko 3000. B.C., jug Mezopotamije postao je prostor bogate proizvodnje hrane, što
je omogućilo povećanje broja stanovnika.
 2

Sumerski hramski grad

Središte sumerske civilizacije bio je nezavisni hramski
grad, a njih je na sumerskom prostoru bilo nekoliko desetaka
(najpoznatiji Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš,…) i svaki je imao svog
boga zaštitnika i svog vladara, a međusobno ih je povezivala
trgovina i zajednička kultura. Potreba za zemljom i vodom, što
osigurava hranu, uvjetovalo je konstantne međusobne ratove, ali
niti jedan od gradova nije bio dovoljno snažan da svim ostalima
nametne svoju vlast, pa zato Sumer nikada nije postao
centralizirana država. Za kralja je obično izabran neki od
istaknutijih ratnika u čestim međugradskim sukobima. S
vremenom je vladavina najmoćnijih ratnika prerasla u nasljednu
vlast i stvaranje dinastija. Kralj u sumerskom društvu nije smatran
božanstvom, već glavnim slugom bogova, a u svojoj se vladavini
oslanja na uvijek moćno svećenstvo. Glavni svjetovni zadaci
kraljeva ticali su se brige oko održavanja gradskih zidina i
irigacijskih sistema.

Sumersko prakticiranje vjere i Zigurat

Kao i većina kultura u antičkom svijetu, Sumerani su bili
politeisti, dakle obožavali su mnoštvo bogova. Za svoje bogove su
bili uvjereni da kontroliraju svaki
aspekt života, a posebno prirodne Slika 2: Reljef prikazuje Gilgameša, jednog od najslavnijih vladara
sile. Sumerani su svoje bogove starog Sumera. Osim toga, on je jedan od prvih poznatih kraljeva u
sumerskoj civilizaciji, a bio je kralj Uruka oko 27.st.B.C. Sumer je dao
smatrali antropomorfnima, tj. i prvu zabilježenu kraljicu u povijesti Zapadne civilizacije, bila je to
da se ponašaju kao obični ljudi – kraljica Kubaba oko 25.st.B.C. Na ovom reljefu Gilgameš je prikazan
jedu, piju, žene se, odgajaju je s dugom, kovrčavom bradom, koja je odraz kraljevske moći i s
uhvaćenim lavom koji je metafora snage. Takve karakteristike kralja
obitelj, svađaju se ... Bogovi su - moć i snaga, zadržale su se tijekom čitavog antičkog svijeta. Gilgameš
osiguravali istinu i pravednost, je u sumerskoj tradiciji junak koji traži biljku koja osigurava
ali su isto tako bili odgovorni za besmrtnost, ali na kraju zaključuje da je smrt sudbina svih ljudi.
nesreće i patnje ljudi. Ljudi su se
trudili pokazivati poštovanje prema bogovima, a svećenici su bili organizirana ekipa koja je
podučavala ljude kako
zadovoljiti bogove.
Svećenici i
svećenice osiguravali su
veliki dio potrebne
organizacije funkcioniranja
grada, jer su jedini
poznavali tajne kalendara i s
tim u vezi sve zakonitosti
koje dolaze s promjenama
godišnjih doba. U zamjenu
za svoje sposobnosti i
kontakte s bogovima oni su
zahtijevali određeni
Slika 3: Moguća rekonstrukcija zigurata iz Ura, najvećeg i najmoćnijeg postotak svih proizvoda na
sumerskog grada, građenog oko 2100. B.C. Hram se sastoji od nekoliko nivoa,
te kao stubište vodi vjernike prema nebu gdje borave bogovi. Cijela struktura
području grada, što im je
imala je, dakle, za svrhu premostiti udaljenost između ljudi i bogova. osiguralo neizmjerno
bogatstvo. S tim
 3

bogatstvom počeli su izgradnju impozantnih stepeničastih hramova – zigurata, koji su bili

karakteristika svakog sumerskog grada i imali su ulogu mosta između ljudi i bogova. Građeni
su od opeke, koja je bila glavni građevinski materijal u nedostatku kamena. U svakom ziguratu
bila je statua boga ili božice zaštitnika
grada, a pravilnim ophođenjem s tom
statuom upravljalo je svećenstvo. Sav rad
i svi proizvodi lokalnog stanovništva
pripadali su tom bogu, kip se mazio i pazio
po cijeli dan. Sluge su ga prali, oblačili,
mazali mirišljavim uljima, čak su mu i
svirali te palili mirišljave štapiće ne bi li
mu bilo ugodnije. Bili su uvjereni da
takvim djelima osiguravaju
Slika 4: Sumerski valjkasti pečatnjak. Predstavljaju prava mala umjetnička sigurnost svog grada.
djela, a mnogo nam govore i o sumerskoj kulturi. Kameni valjak od lapis Zigurat je služio i kao
lazulija (vrsta prekrasnog plavog kamena) s urezbarenim reljefnim oblicima
utisnuo bi se u vlažnu glinu na kojoj bi ostavio trag. Koristili su se u razne administrativni centar
svrhe, a najčešće kao dekoracija u poslovnoj ili nekoj drugoj sumerskog grada, s velikim
korespondenciji. skladištima i kancelarijama za
pisare. Bilo je to i mjesto
druženja, svojevrsna "špica", gdje su ljudi donosili svoju robu i družili se sa sugrađanima. Osim
toga u mnogim se ziguratima nalazila i zvjezdarnica, budući da su nebeska tijela imala
ogromnu važnost u sumerskoj civilizaciji i religiji.

Život u sumerskom gradu

Papica U sjeni zigurata ljudi su živjeli u malim kućicama s tankim zidovima koji su ih štitili
od vrućine, hladnoće i buke. Žene i robovi pripremali su hranu za ukućane, a obroci su se
najčešće sastojali od ječma ili pšenice, uz razno povrće, sireve, ribu, smokve i datulje. Imućniji
su naravno češće mogli čalabrcnut meso. Veliki dio kalorija dolazio je od konzumiranja piva,
koje je bilo jako popularno, pa je čak 40% žitarica s
područja Sumera korišteno za proizvodnju piva. Tom
proizvodnjom bavile su se žene i to ne samo za potrebe
obitelji, već i za daljnju trgovinu, odnosno razmjenu.

Trgovina Iako je prostor Mezopotamije osiguravao

prvim naseljenicima mnoštvo životinja i biljaka, što je
osiguravalo osnove života, to područje je ipak imalo
nekih nedostataka, ponajprije kamena i metala, što je
neophodno za izrađivanje oruđa i oružja. Zato su
najraniji naseljenici ovisili o trgovini kojom su dolazili
do potrebnih stvari, a olakšanje trgovine omogućio je
izum kotača, jer se roba dovozila iz udaljenih prostora
kao što su prve indijske civilizacije u dolini Inda (gradovi Slika 5: Izum kotača, što mnogi vežu uz
Mohenjo-Daro i Harappa), trgovalo se i sa Kinom, Sumerane, uvelike je olakšao udaljenu
Sirijom i Arapskim poluotokom. Sumerani su u izobilju trgovinu kojom su se Sumerani bavili.
imali hrane pa su njome mogli trgovati, ali hrana je
nezgodna za transport na velike udaljenosti pa su se specijalizirali na neke proizvode po kojima
su postali poznati, kao što su obrada metala i tkanina.
 4

Položaj žena Položaj žena u sumerskom društvu bio je na prilično dobroj razini. Djelom se
to može zahvaliti i važnosti ženskih božanstava u sumerskoj religiji, a to se posebno odnosi na
božicu Inani, kasnije poznatiju kao Ištar (božica ljubavi, plodnosti i rata). Žene u Sumeru
radile su na raznim poslovima osim kućanskih, pa su npr. vodile vinske podrume, bile
gostioničarke i vrlo često trgovkinje. Neke žene su svoj kruh zarađivale preko najstarijeg zanata
na svijetu, kao prostitutke, ali one su vrlo brzo došle
na loš glas u društvu, pa je zakonski određeno da se
načinom odijevanja prostitutka mora razlikovati od
ostalih žena. Obične žene su u javnosti nosile veo na
glavi, a prostitutke i ropkinje, morale su biti gologlave,
nepoštivanje tog pravila kažnjavalo se vrlo oštro –
odsijecanjem ušiju.

Razvoj pisma
Najsnažniji utjecaj Sumerana na Zapadnu
civilizaciju tiče se izuma pisma. Kako su se gradovi
Mezopotamije razvijali i postajali sve veći i bogatiji,
rasla je potreba za konkretnijim i trajnijim bilježenjem
i čuvanjem podataka nego što se to moglo učiniti samo
govorom i usmenom tradicijom. Zbog načina pisanja
urezivanjem u vlažnu glinenu pločicu, što je bila
Slika 6: Prikaz razvoja klinastog pisma,
karakteristika cijele Mezopotamije, pismo s tog od piktografskog prema klasičnim
područja dobilo je naziv klinasto, a sušenjem tih stiliziranim znakovima klinastog pisma.
pločica zapis na njima mogao je ostati dugo sačuvan.
Na početku, u IV tis. B.C. Sumersko pismo sastojalo se od stiliziranih crteža objekata
koje prikazuju. Takav najstariji oblik pisma nazivan je piktografskim pismom. Problem
takvog oblika pisma bio je u nemogućnosti bilježenja nekih apstraktnih pojmova, kao što su
npr. ljubav, mržnja... S vremenom se razvilo apstraktnije, ideogramsko pismo, gdje su crteže
zamijenili simboli, kojima se mogao označavati glas,
radnja, ili objekti. Takvo pismo sada je omogućilo
kompliciranije tekstove, pa je mogao biti napisan npr.
Ep o Gilgamešu.
Pisari su ulagali mnogo truda i vremena da bi
memorirali tisuće znakova korištenih u klinastom
pismu. Oko 2500 B.C. utemeljene su pisarske škole
za obuku u pisanju (tzv. „kuće tablica“) brojnih
mladića i djevojaka čija je pismenost potrebna za
održavanje palača i hramova. Završiti pisarsku školu
i naučiti pisati i čitati, u ono je vrijeme osiguravalo
vrlo prosperitetnu budućnost. Mnoge sačuvane
pločice s klinastim pismom otkrivaju nam da su
učenici savladavali i matematiku i
Slika 7: Prikaz jedne glinene pločice sa zapisima raznih geometriju.
namirnica i materijala. Većina pronađenih sumerskih pločica Poznavanje pisma omogućilo je
odnosi se na razne skladišne popise, ugovore, testamente, platne
liste, prijenose vlasništva i korespondencije među vladarima, što očuvanje mitova, te nama danas dalo
govori o uređenosti civilizacije i normalnim svakodnevnim uvid u nade i snove stanovnika prve
poslovnim aktivnostima. civilizacije. Osim što nam je otkriće
pisma omogućilo mali uvid u ovu
sjajnu civilizaciju, osiguralo je cijeloj Zapadnoj civilizaciji olakšano prenošenje znanja, tj.
 5

nadograđivanje na prethodnim postignućima, što je ubrzalo

tehnološki, društveni i politički razvoj.

AKADSKA DRŽAVA
Kao što sam već spomenuo, sumerski gradovi vodili su
česte međusobne ratove, ali niti jedan nije uspio postići
dominantnu poziciju. Takvi česti ratovi ipak su imali neke
posljedice, ponajviše u iscrpljivanju gradova, materijalno i
fizički, a takvo stanje otvorilo je put prvom velikom vojnom
zapovjedniku u povijesti Zapadne civilizacije – Sargonu
Akadskom (poznat i kao Sargon Veliki), u 24.st.B.C.. On je
organizirao prvu profesionalnu vojsku u povijesti, što mu je
osiguravalo snagu na koju se drugi nisu mogli osloniti, a u
ravničarskom području prednost je ostvarivao i
uvođenjem bojnih kola. Uskoro je proširio svoju
Slika 8: Sargon Akadski. Duga brada, s
vlast od Perzijskog zaljeva do Mediterana, a kvalitetnom trajnom, prikaz je muške snage, a
centar vladavine bio je, naravno, grad Akad. Moć traka oko glave prikazuje njegovu kraljevsku čast.
Sargona dobro je vidljiva i u njegovim titulama,

gdje se spominje kao "gospodar ljudi svih

zemalja", "gospodar svih četiriju strana
svijeta", "gospodar 4/4 zemlje"… Sargon
je bio svjestan da, ako želi relativno mirnu
vladavinu, mora ostaviti nešto
samostalnosti pokorenim gradovima. Tako
je on ostavio lokalne kraljeve, nije dirao u
bogove i svećenstvo, ali samo dok su svi
oni pristajali uz njegovu politiku.
Utjecaj Akađana, na prostor
Slika 9: Bojna kola. U ravničarskim prostorima Mezopotamije bio je znatan, naime oni su
Mezopotamije postala su moćno i ubojito oružje. Interesantno preuzeli kulturu i pismo Sumerana i raširili
je da su ih u početku vukli magarci i onaguri, a ne konji, koji će ga Mezopotamijom, a njihov akadski jezik
tek u kasnijem razdoblju stići u Mezopotamiju.
slijedećih nekoliko stoljeća ostat će glavni
govorni jezik Mezopotamije. Značajan je bio i utjecaj na oblike vlasti, jer u Sumeru je vladar
bio prilično ovisan o svećenicima, dok su Akađani donijeli tradiciju čvrste kontrole vlasti od
strane kralja, a svećenici su mu samo pomagači.

Staro Babilonsko kraljevstvo

Gradovi južne Mezopotamije tijekom 21.st.B.C. potpali su pod kontrolu sve snažnijeg
semitskog naroda, Amorićana. Oni su na samom kraju 21.st.B.C. napali i razorili sumerski Ur
i ubrzo utemeljili svoju prijestolnicu u Babilonu, kako su taj grad nazvali Grci, a Amorićani su
ga zvali Bab-ilum (božja vrata). Babilon je osnovan na vrlo povoljnom položaju, na mjestu gdje
se Eufrat i Tigris približavaju jedna drugoj, što će Babilonu osigurati sjajne trgovačke
mogućnosti, i s vremenom će postati najveći grad Mezopotamije i glavno trgovačko središte
Starog vijeka.
Vrhunac Starobabilonske države, koja je orijentirana na središnju Mezopotamiju, bio je
tijekom 18.st.B.C., u vrijeme vladavine poznatog Hamurabija, koji je ujedinio cijelu
Mezopotamiju pod svojom kontrolom. Njegovo najpoznatije postignuće, i nakon otkrića pisma,
najvrjednija ostavština Starog vijeka, bio je njegov Zakonik, klinastim pismom urezan u
kamenu stelu koja se danas čuva u pariškom muzeju Louvre.
 6

Zakonodavstvo Mezopotamije
Otkriće pisma omogućilo je pojavu jedne od
najvažnijih sastavnica Zapadne civilizacije – pisane
zakonike. Zapisivanje zakona bio je pokušaj unošenja
reda na prostore Mezopotamije, čiji su prirodni uvjeti bili
pomalo kaotični. Prirodni okoliš nikada nije bio u
potpunosti naklonjen ljudima na području
Mezopotamije. Poplave Eufrata i Tigrisa bile su dosta
česte, ali i nepredvidljive, pa su narodi Mezopotamije
zbog takvih uvjeta razvili veliki životni pesimizam.
Naime, bili su uvjereni da ih bogovi kažnjavaju za neka
loša djela, pa zbog toga nisu imali niti vesela razmišljanja
o zagrobnom životu, kao npr. Egipćani. Njihove slike o
životu poslije smrti bile su vezane uz nekakav tamni
podzemni svijet iz kojeg nema izlaza.

Hamurabijev Zakonik Iako su već Sumerani

počeli donositi i zapisivati zakone, najpoznatiji zakonik Slika 10: Detalj s reljefa
antičkog svijeta ipak je onaj babilonskog vladara Hamurabijeve stele, koji prikazuje
kralja kako stoji ispred boga Sunca
Hamurabija, iz XVIII st.B.C. Njegov zakonik regulirao Marduka, odnosno Šamaša koji ga
je gotovo svaki dio ljudskog zanimanja, od obiteljskog navodno savjetuje po pitanjima važnih
života, liječničkih tarifa do građevinskih pravila. odrednica koje bi trebale biti sadržane u
budućem Zakoniku.
Zakonik započinje dugačkim predgovorom, u kojem se
objavljuje da je Hamurabija odredio Marduk – bog zaštitnik Babilona, da popiše zakone i odredi
kazne za one koji ga neće poštivati. Hamurabi je, čini se, bio odlučan u uvođenju reda u svom
kraljevstvu, jer uveo je zaista stroge kazne za prekršitelje. Njegov zakonik doslovce zahtjeva
kaznu po principu "oko za oko", jer jedna odrednica kaže: "ako čovjek nekome uništi oko, i on
će izgubiti svoje".
Hamurabijev zakonik u potpunosti podržava socijalnu hijerarhiju Mezopotamije sa
plemstvom i svećenstvom na vrhu, slobodnim ljudima i robovima na dnu. Prema toj podjeli
određene su različite kazne, jer nije svejedno je li rob ozlijedio plemića ili obratno. Ali bitno je
naglasiti da su i najniži slojevi imali određena prava i bili zaštićeni Zakonikom, da kako je to
Hamurabi naveo, "jaki ne bi ugnjetavali slabe".
Hamurabi je bio svjestan ranjive pozicije žena i djece u društvu, pa je njihovoj zaštiti
posvetio puno pažnje: "ženi je dozvoljeno držati trgovine i obnašati javne dužnosti", "muž ne
može optužiti ženu za preljub bez dokaza" (ali ako se dokaže, kazna je bila gadna – prisilno
utapanje), "ako se žena razboli, muž može oženiti drugu, ali mora nastaviti pomagati bolesnu
ženu", "udovac ne može raspolagati ženinim mirazom, nego ga mora sačuvati za djecu", "muž
se kažnjava ako učini incest s kćerkom"… Usprkos ovim zaštitama, žena je i dalje, uglavnom,
ostajala vlasništvo svojih muževa, npr. "ako čovjek ne može plaćati dugove, može prodati ženu
u ropstvo i otplatiti ih".