PRIMJENA LIJEKOVA INJEKCIJAMA

-Injekcija je način primjene lijeka iglom i štrcaljkom.

-Injekcije nazivamo i parenteralnim načinom primjene lijekova jer se na taj način zaobilazi
probavni sustav.

-Ovisno o mjestu primjene lijeka, razlikujemo:

-submukozne- injekcije koje se primjenjuju ispod sluznice, najčešće ispod sluznice desni ili
ispod sluznice usne šupljine

-najčešće se primjenjuju u stomatologiji

-daju se male količine lijeka, do 1 ml,

-intrakutane (intradermalne)- davanje lijeka štrcaljkom i tankom iglom u samu kožu

-rabi se uglavnom u dijagnostičke svrhe – ispitivanje

preosjetljivosti (alergijske probe), budući da je resorpcija lijeka
spora

-najčešće se primjenjuje na unutarnjoj strani podlaktice jer je to

pogodno mjesto za očitavanje nalaza, lako je dostupno i mali je
rožnati sloj, može se primjenjivati i u gornji dio prsnog koša i
leđa,

-obično se primjenjuje do 0,5 ml lijeka,

-supkutane- primjena lijeka pod kožu u potkožno rahlo tkivo

-ovaj način primjene lijeka pogodan je za samoinjiciranje (npr. inzulin)

-ne smiju se primjenjivati lijekovi koji pobuđuju bol i iritiraju potkožno tkivo

-na taj način najčešće se primjenjuje inzulin, heparin, neki lijekovi protiv bolova,
cjepiva

-ne primjenjuje se kod edema, oštećenja kože, opeklina, kožnih bolesti

-također u perifernom cirkulatornom kolapsu i šoku lijekovi se ne primjenjuju

potkožno jer je periferni optok krvi oslabljen

-daje se 1-2 ml otopine,

-intramuskularne- primjena lijeka u mišić štrcaljkom i iglom

-tako primijenjen lijek brže se apsorbira nego pri supkutanoj primjeni,

a može se dati veća količina lijeka (5 ml)

-prednosti: pacijent ne mora biti pri svijesti; bolesti i poremećaji probavnog

sustava ne utječu na resorpciju lijeka; uz očuvan optok krvi apsorpcija je
pouzdana i potpuna

-nedostatci: mogućnost infekcija zbog oštećenja kože tijekom penetracije;

mogućnost oštećenja živaca i krvnih žila; bol traje neko vrijeme nakon
primjene injekcije

-intravenske injekcije- intravenska primjena lijeka odnosi se na primjenu injekcija ili infuzija
u venu

-intravenski se lijek može primijeniti u periferne vene ili centralne vene

-u usporedbi s drugim metodama primjene lijeka, prednost je intravenske primjene brzo

djelovanje lijeka, te potpuna apsorpcija lijeka (omogućeno je precizno određivanje doze
lijeka)

- pri intravenskoj primjeni lijeka smanjuje se mogućnost oštećenja tkiva od posljedica

lokalnog djelovanja nekih lijekova

-izbjegava se bol i nelagoda koja prati učestalo davanje supkutanih i intramuskularnih

injekcija

-u stanjima poput poremećaja svijesti ili povraćanja to je jedan od mogućih načina

primjene lijeka

-pri intravenskoj primjeni lijeka može se održati ujednačena koncentracija lijeka u krvi;
može se održati elektrolitski balans; održati pacijentova prehrana

-intravenska infuzija metoda je izbora kada pacijent treba dobiti tekućinu, elektrolite ili
lijekove u vrlo kratkom vremenu ili tijekom dužeg razdoblja
POSTUPAK PRIMJENE:

RAZLIKE U UBODNOME KUTU OVISNO O MJESTU PRIMJENE LIJEKA

-Intrakutane (intradermalne) injekcije-

-pripremiti pribor za primjenu lijeka

-oprati ruke

-objasniti postupak pacijentu

-odabrati mjesto primjene lijeka - najčešće se primjenjuje na unutarnjoj strani podlaktice-

jer je to pogodno mjesto za očitavanje nalaza,
lako je dostupno i mali je rožnati sloj

-dezinficirati mjesto primjene lijeka alkoholom

-nedominantnom rukom razvući kožu tako da bude napeta

-uvesti iglu pod kutom od 10 do 15° tako da je kosina igle okrenuta prema gore, igla se
uvodi oko 3 mm (toliko da se više ne vidi kosi vrh igle)

-primijeniti lijek, pri primjeni može se pojaviti lagani otpor, no to je normalno

(pri primjeni lijeka na koži će se vidjeti mala papula – uzdignuće kože promjera nekoliko
mm)

-izvući iglu, ne masirati, označiti olovkom mjesto primjene lijeka

-upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu od štrcaljke

MJESTA PRIMJENE INTRAKUTANIH INJEKCIJA

-Supkutane injekcije-

-primjenjuje se u gornji dio nadlaktice, gornju stjenku abdomena i leđa, te u

natkoljenice

-lijek počinje djelovati oko 30 minuta nakon primjene

-primjenjuje se kada pacijent ne želi ili ne može gutati; ako je potrebno da se lijek
sporije resorbira i djeluje; pri povraćanju

Postupak:

-provjeriti je li pacijent alergičan na propisani lijek

-provjeriti način primjene lijeka

-pripremiti pribor za primjenu lijeka

-oprati ruke

-pripremiti lijek za primjenu

-objasniti postupak pacijentu, osigurati privatnost

-odabrati mjesto primjene lijeka- najčešće se primjenjuje na vanjskoj strani

nadlaktice, u potkožno tkivo trbuha, leđa
ili natkoljenice

-ne primjenjivati ako su prisutne modrice, edem, ogrebotine, osjetljivost područja,

promijenjena boja kože, mijenjati mjesto primjene lijeka ako se lijek često
primjenjuje

-smjestiti pacijenta u udoban položaj

-dezinficirati mjesto primjene lijeka alkoholom, pričekati da se koža osuši, više ne

dirati prstima

-skinuti poklopac s igle

-nedominantnom rukom nježno nabrati kožu tako da potkožno tkivo bude dostupno

-uvesti iglu pod kutom od 30 do 90° (u većine ljudi ima dovoljno potkožnog masnog
tkiva da se lijek može primijeniti i pod kutom od 90°)
-polagano primijeniti lijek

-izvući iglu, lagano protrljati mjesto primjene lijeka vaticom sa alkoholom jer se tako
pospješuje apsorpcija lijeka, ne masirati nakon primjene heparina

-smjestiti pacijenta u udoban položaj

-upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu od štrcaljke

-oprati ruke

-zabilježiti da je lijek primijenjen

-obići pacijenta nakon 30 minuta

MJESTA PRIMJENE SUPKUTANIH INJEKCIJA

Primjena heparina* supkutano

-uz heparin navući i malo zraka

-preporučuje se iskoristiti potkožno tkivo abdomena- udaljeno je od velikih mišića i

manja je mogućnost nastanka hematoma

-ne aspirirati** nakon uboda

-po završenoj primjeni heparina uštrcati malo zraka (0,1ml) – zračni čep
onemogućava vraćanje heparina u kožu

-ne masirati

-može se primijeniti oblog od leda tijekom 15–30 minuta

*Heparin- antikoagulans; lijek koji sprječava zgrušavanje krvi

**aspirirati (kod primjene lijeka injekcijom)- punjenje prazne štrcaljke sadržajem koji
je najčešće u tekućem stanju s pomoću učinka negativnoga tlaka
-Intramuskularne injekcije-

-intramuskularna injekcija može se primijeniti u razne mišiće, no najčešće tome

posluži:

-sjedni mišić (m. gluteus maximus, m. gluteus medius)

-četveroglavi mišić natkoljenice (m. quadriceps femoris)

-rameni mišić (m. deltoideus)

- mjesto uboda se pažljivo odabire tako da se izbjegnu krvne žile i živci, potrebno je
paziti da se ne zagrebe kost

-nerazvijene i atrofirane mišiće treba izbjegavati

-stražnja strana gluteusa – u odraslih ljudi intramuskularne se injekcije najčešće

primjenjuju u glutealni mišić jer on može resorbirati razmjerno veliku količinu lijeka;
ne primjenjuje se u djece mlađe od 3 godine

-ako se mjesto ispravno ne odabere, može se ozlijediti n. ischiadicus ***

-mjesto uboda određuje se tako da pacijent leži na abdomenu opušteno,

glutealno područje odredi se zamišljenim linijama:

-gornja vodoravna linija proteže se između dvaju grebena crijevne kosti****

(crista iliaca – odredi se palpatorno)

-a donja rubom između sjednih i bedrenih mišića,

-vanjska okomita linija slijedi bočnu liniju tijela, a unutarnja glutealnu pukotinu,

-potom se opisani kvadrat podijeli na četiri dijela i injekcija se primjenjuje u

vanjski gornji kvadrat, 5–7 cm ispod grebena crijevne kosti
 PRIMJENA INTRAMUSKULARNIH INJEKCIJA U
STRAŽNJU STRANU GLUTEUSA

***n. ischiadicus- najdeblji i najduži živac u ljudskom tijelu koji se proteže od

zdjelice do vrhova prstiju na nogama

****crijevna kost
-bočna strana gluteusa-

-ima nekoliko prednosti u odnosu na stražnju stanu – u blizini nema velikih krvnih
žila i živaca, manje je masnoga tkiva

-preporučuje se za davanje injekcija djeci dok ne prohodaju jer su im glutealni

mišići još nerazvijeni

-za određivanje mjesta uboda pacijent može ležati potrbuške ili bočno ili stajati

-dlanom i prstima određuje se područje poput trokuta, omeđeno velikim obrtačem

bedrene kosti, grebenom crijevne kosti i prednjim šiljkom crijevne kosti- spina
iliaca anterior superior

-dlan se stavlja iznad velikog obrtača, kažiprst usmjerava prema šiljku, a srednji
prst prema grebenu pri čemu se ta dva prsta maksimalno razdvoje

-ovisno o veličini pacijenta i sestrina dlana, položaj se može malo izmijeniti

-mjesto uboda je u sredini trokuta 2–3 cm ispod grebena crijevne kosti

PRIMJENA INTRAMUSKULARNIH INJEKCIJA U

BOČNU STRANU GLUTEUSA
-natkoljenica-

-upotrebljavaju se m. rectus femoris i m. vastus lateralis (prikazani na slici ispod)

-mjesta su dostupna kada pacijent leži na leđima ili sjedi

-moguća je primjena manjih količina lijeka

-preporučuje se za davanje injekcija maloj djeci dok su im glutealni mišići

nerazvijeni

-prije davanja mišić se mora podići – ne razvući

-mjesto primjene injekcije je sprijeda lateralno srednja trećina natkoljenice

-u odraslih se ljudi odabere vastus lateralis, ne preporučuje se u pothranjenih i

slabije razvijenih osoba jer je primjena neugodna i bolna

-mišić rectus femoris pogodan je za samoinjiciranje

-u djece se rabi m. rectus femoris

-nadlaktica-

- injekcije se primjenjuju u m. deltoideus- lako je dostupan, ali se ne mogu

primijeniti veće količine lijeka (do 1–2 ml) jer je mišić razmjerno malen

-za vrijeme primjene pacijent je u sjedećem ili stojećem položaju

-ne preporučuje se primjena iritirajućih lijekova, moguća je ozljeda radijalnog živca*

-lijek se primjenjuje oko 5 cm ispod ramenog vrha (acromiona) u srednju trećinu

deltoidnog mišića

-ne primjenjuje se u djece

Postupak:

-provjeriti je li pacijent alergičan na propisani lijek

-provjeriti način primjene lijeka

-pripremiti pribor za primjenu lijeka

-oprati ruke

-pripremiti lijek koji je potrebno primijeniti

-objasniti postupak pacijentu, osigurati privatnost

-odabrati mjesto primjene lijeka

-dezinficirati mjesto primjene lijeka, pričekati da se koža osuši, ne dirati više

prstima

-skinuti poklopac s igle i primiti štrcaljku u nedominantnu ruku

-nedominantnom rukom razvući kožu koristeći se palcem i kažiprstom

-brzim pokretom uvesti iglu pod kutom od 90°

-povlačenjem klipa provjeriti pojavljuje li se krv u štrcaljki, ako se pojavi krv, izvaditi
iglu i ponoviti postupak

-primijeniti lijek polagano

-nedominantnom rukom, koristeći se tupferom (grudica vate ili gaze za upijanje krvi,
vode i sl.), fiksirati kožu i brzim pokretom izvaditi iglu, lagano protrljati, na ovaj se
način pri vađenju igle fiksira koža i vađenje igle je manje bolno

-smjestiti pacijenta u udoban položaj

-upotrijebljeni pribor odložiti u čvrsti kontejner, ne odvajati iglu od štrcaljke

-oprati ruke

-zabilježiti da je lijek primijenjen

-obići pacijenta nakon 30 minuta

PRIMJENA INTRAMUSKULARNIH INJEKCIJA U

DELTOIDNI MIŠIĆ
*radijalni živac- periferni živac u ljudskom tijelu koji inervira stražnji dio gornjih
ekstremiteta

Z- TEHNIKA

-primjenjuje se ako pretpostavljamo da će lijek nadražiti potkožno tkivo, ili ako je već
nadraženo prijašnjim injekcijama

Postupak:

-nakon navlačenja lijeka promijeniti iglu-

-igla kojom je lijek navlačen kontaminirana je tim istim lijekom

- u debljih osoba potrebno je rabiti duže igle da se lijek ne primijeni u potkožno

tkivo

-razvući kožu na stranu za oko 2 cm

-ako se primjenjuje u glutealni mišić nedominantnom rukom (dlan položiti na

mišić), pritisnuti potkožno tkivo i odvući kožu i potkožno tkivo na stranu; koža
mora biti napeta

-ako se daje u bedreni mišić, uhvatiti mišić i odmaknuti u stranu

-drugom rukom, pod kutom od 90°, ubosti mišić kao kod klasične
intramuskularne injekcije držeći i dalje potkožno tkivo razvučeno u stranu,

-palcem i kažiprstom nedominantne ruke, držeći i dalje kožu razvučenu, primiti

štrcaljku tako da bude stabilna, aspirirati, polako injicirati lijek, pričekati nekoliko
sekundi i izvući iglu
-naglo izvući iglu i odmah pustiti kožu i potkožno tkivo koje je cijelo vrijeme bilo
razvučeno u stranu (tako se zatvara kanal koji je napravila igla i lijek iz potkožnoga
tkiva ne može prodrijeti u potkožno tkivo)

-ne masirati mjesto uboda

Z-TEHNIKA PRIMJENE LIJEKA

-Intravenske injekcije-

-Intravenski se lijek može primijeniti:

-jednokratnom punkcijom vene,

-kroz trajno uveden venski kateter,

-intravenoznu kanilu,

-te pri primjeni infuzije kroz gumeni dio infuzijskog seta.

-način na koji će medicinska sestra primijeniti lijek ovisi o tome je li uspostavljen

venski put, dobiva li pacijent infuziju, koju infuzijsku otopinu dobiva te jesu li u nju
dodani lijekovi

-intravenske injekcije daju se uglavnom polako, što znači približno 1 mililitar u minuti

-sporije se primjenjuju lijekovi koji mogu oštetiti venu

-pri sporijoj primjeni lijeka, lijek se bolje pomiješa s krvlju, razrijedi te se tako
smanjuje rizik oštećenja stijenke vene

-brzinu davanja potrebno je prilagoditi pacijentovu stanju; u hitnim stanjima potrebno

je primijeniti lijek što je brže moguće

-takvu brzu primjenu lijeka unutar nekoliko sekunda nazivamo bolus

-tako primijenjen lijek brzo djeluje te je stoga vrlo važno pratiti i uočavati promjene
pacijentova stanja

INTRAVENSKA PRIMJENA LIJEKA

Primjena infuzija

-Intravenska infuzija je unos većih količina tekućine u organizam putem vene.

-Davanje lijeka infuzijom jedan je od najčešćih načina njihove primjene u

intenzivnom liječenju.

-Fiziološka otopina (NaCl) je prva otopina elektrolita primijenjena infuzijom u ljudi

1891. Godine.

-Infuzije su se najprije davale supkutano, kasnije intravenski štrcaljkom, a danas

pomoću posebnih sustava za jednokratnu uporabu, infudiranjem tekućine u krvotok,
kap po kap.

Indikacije za primjenu infuzije:

-stanja dehidracije, gubitka tekućine, koja se ne mogu kompenzirati davanjem vode

oralno (pri povraćanju, proljevu, visokoj temperaturi, krvarenju),

-nadoknada velikog gubitka bjelančevina (opsežne rane i opekline),

-parenteralna prehrana (prije i poslije operativnih zahvata, dugotrajnog proljeva i

povraćanja, te kada prehrana nije moguća na drugi način),

-razne intoksikacije lijekovima i drugim sredstvima,

-potreba unosa lijekova u većim razrjeđenjima i dugotrajnog održavanja njihove

koncentracije u organizmu.

-primjena infuzija može biti povremena i trajna

-povremena (intermitentna) infuzija je primjena malih količina lijeka (50–250 ml)

tijekom 20 minuta do 2 sata

-trajna infuzija je primjena većih količina otopina (više od 250 ml) tijekom više sati,
a može se ponavljati danima
-iako se učestalo primjenjuju, infuzije su praćene i rizicima

-rizik povezan s intravenskom primjenom lijeka uključuje:

-lokalne i sustavne infekcije,

-predoziranje ili prebrzo djelovanje lijeka,

-preopterećenje tekućinom,

-neravnotežu elektrolita,

-oštećenje krvnih žila, živaca ili mekoga tkiva

-stoga je nužan oprez i opažanje komplikacija prije, tijekom i po intravenskoj primjeni

infuzija i lijekova

Vrste infuzijskih otopina:

-Kristaloidne- otopine elektrolita i šećera:

-Izotonične – jednaka količina otopljenih kristala kao krvna plazma

(0,9% NaCl, 5% Glukoza, Ringerova otopina),

-Hipotonične – manja količina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma

(0,45% NaCl),

-Hipertonične – veća količina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma

(10% Glukoza).

-Koloidne- mješavina vode i molekula proteina

-sadrže veće molekule, koje relativno sporo difundiraju kroz

polupropusne stanične mebrane i zadržavaju se uglavnom
intravuskularno

-(HAES, dekstrani, želatine, albumini)

-otopine za infuziju uglavnom su pakirane u staklenim bocama u količinama od 100,
200, 250 i 500 ml, u koje može biti dodano 20–100 ml drugih otopina,

-boce su zatvorene gumenim čepovima koji su učvršćeni metalom kako bi se

očuvala sterilnost otopine i omogućilo okretanje boce,

-otopine mogu biti pakirane i u plastičnim pakiranjima-

-kako tekućina istječe, tako pakiranje kolabira, na taj način sprječava se dodir
otopine s nesterilnim zrakom,

-po pakiranju se ne smije pisati olovkama i flomasterima budući da plastika može

apsorbirati neke vrste tinte,

-sve potrebne obavijesti pišu se na naljepnice koje se nalijepe na pakovanje.

-Prije primjene važno je vizualno pregledati otopinu u boci- otopina koja nije bistra i
bezbojna, koja sadrži čestice ili se nalazi u oštećenom pakiranju, ne smije se koristiti.

-Otopina se mora upotrijebiti odmah nakon otvaranja/probadanja čepa, kako ne bi

došlo do mikrobiološke kontaminacije.
DAVANJE INTRAVENSKE INFUZIJE- POSTUPAK:

1. PRIPREMA BOLESNIKA

-identificirati bolesnika prije primjene infuzije

-uputiti bolesnika u važnost i način primjene infuzije

-savjetovati i omogućiti bolesniku da obavi nuždu prije infuzije

2. PRIBOR

-infuzijska otopina prema odredbi liječnika

-infuzijski sustavi*

-sterilne štrcaljke, igle, iv. kanile**

-košarica (držač) za staklenku s otopinom

-dezinfekcijsko sredstvo za kožu (70% alkohol)

-Esmarchova gumena traka

-sterilni smotuljci gaze i smotuljci vate

-stalak (držač) za infuziju

-leukoplast

-kompresa i nepropusno platno ili staničevina

-bubrežnjak

-škare

-podložak za bolesnikovu ruku

-lateks rukavice
*infuzijski sustav

**intravenska kanila
3. PRIPREMA INFUZIJSKE OTOPINE

-identificirati bolesnika i propisani lijek/otopinu na temperaturnoj listi

-oprati ruke

-provjeriti bocu s otopinom za infuziju (naziv otopine, rok trajanja,

neoštećenost čepa, boju i bistrinu otopine),

-postaviti bocu u košaricu

-provjeriti sustav za infuziju (rok trajanja, neoštećenost ovitka, izvaditi ga iz

ovitka)

-dezinficirati čep boce (70% alkohol)

-staviti infuzijski sustav (zabosti ga u bocu kroz čep)

-objesiti bocu na stalak

-otvoriti regulator na sustavu i ispustiti zrak iz njega, a cijev sustava ispuniti

otopinom

-zatvoriti regulator za istjecanje tekućine iz sustava

4. POSTUPAK

-smjestiti bolesnika u udoban položaj

-ispružiti, a prema potrebi i učvrstiti bolesnikovu ruku u koju ćemo uvesti

iv. kanilu; podmetnuti podložak

-zaštititi krevet nepropusnim platnom ispod mjesta uvođenja infuzije

-staviti bocu s infuzijskom otopinom u košaricu, a držač objesiti na stalak za

infuziju

-oviti Esmarchovu gumenu traku iznad mjesta venepunkcije i zategnuti je

(venostaza)

-odabrati venu u koju će biti uvedena iv. kanila, po mogućnosti na podlaktici

-dezinficirati kožu na mjesto predviđenog za ubod igle, navući rukavice

-zategnuti kožu i ubosti iv. kanilu u venu, pod kutem od 45°, pri čemu je otvor
igle okrenut prema gore,

-pričekati da se pojavi krv,

-otpustiti gumenu traku iznad mjesta uboda i

-uvesti iv. kanilu dublje u venu spuštajući je uz bolesnikovu kožu

-izvaditi metalni mandren i iv. kanilu spojiti sa sistemom za infuziju

-fiksirati iv. braunilu prozirnicom ili leukoplastom

-otvoriti regulator za istjecanje otopine i regulirati brzinu istjecanja

-kontrolirati bolesnikovo stanje i otjecanje infuzije

-po isteku infuzije zatvoriti regulator, odvojiti infuzijski sustav od iv. kanile,
a iv. kanilu zatvoriti s iv. Čepom

-raspremiti pribor

-skinuti rukavice, oprati ruke

-dokumentirati primjenjenu otopinu/lijek

1) stalak za infuziju
2) boca s infuzijskom otopinom
3) igla za ulaz u bocu
4) zračni ventil
5) nakapnica (s iglom za ulaz u bocu i zračnim ventilom)
6) nastavak za (po potrebi) povremeni venski pristup za primjenu
lijeka
7) crijevo za protok tekućine
8) regulator brzine protoka (broja kapi u minuti)
9) intravenska kanila
Komplikacije pri davanju intravenske infuzije:

-Paravenski infiltrat- nastaje kada se otopina uštrcava izvan vene

-davanje infuzije se prekida

-plasira se nova iv. kanila na koju se infuzija nastavlja

-na mjesto infiltrata stavlja se oblog

-Hematom na mjestu uboda- posljedica je oštećenja vene

(nepravilno uvođenje iv. kanile, predebela iv. kanila ...)

-područje hematoma namazati heparin kremom i

staviti oblog

-Preopterećenje cirkulacije- posljedica je prebrzog davanja prevelikih količina

tekućine, a očituje se ubrzanim pulsom i/ili aritmijom,
ortopnejom*, padom tlaka, nabreklim venama na vratu,
cijanozom**

-Zračna embolija- nastaje ulaskom zraka u krvnu žilu i krvotokom do plućne arterije,
gdje uzrokuje njezino začepljenje

-simptomi su kašalj, bol u prsima, dispneja***, tahikardija****

i pad tlaka

-Alergija- može se očitovati kao anafilaktički šok (bolesnik je blijed, oznojen, hladne
kože, miran, krvni mu je tlak nizak ili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija
(oteklina kože i/ili sluznica, urtikarija)

-zahtijeva hitno prekidanje davanja infuzije i primjenu antišok terapije

*Ortopneja je respiratorna nelagoda u ležećem položaju, koja se javlja osobito noću,

zbog čega pacijent mora sjediti ili stajati.

**Cijanoza je plavkasto ili ljubičasto obojenje kože koje se pojavljuje kada kroz kožu
struji krv osiromašena kisikom.

***Dispneja je neugodan osjećaj nedostatka zraka.

****Tahikardija je naziv za ubrzani rad srca, odnosno povećanje srčane frekvencije

iznad fiziološke granice.
Najčešće primjenjivane infuzijske otopine

0.9% Na Cl (fiziološka otopina)

-otopina natrijevog klorida, odnosno otopina soli koja je i prirodno prisutna u

organizmu

-sastav: 154 mmol Na+

154 mmol Cl-

-koristi se za:

-liječenje gubitka vode iz tijela (dehidracija)

-liječenje gubitka natrija iz tijela (nedostatak natrija, tzv. hiponatrijemija)

-za primjenu ili razrjeđivanje lijekova koji se primjenjuju intravenski

-ne smije se primjenjivati ako pacijent ima:

-povišenu koncentraciju natrija u krvi,

-povišenu koncentraciju klorida u krvi,

-veliku količinu vode u organizmu,

-gubitak vode u organizmu s povišenom koncentracijom natrija,

-sniženu koncentraciju kalija u krvi,

-akutno bubrežno zatajenje

-primjenjuje se intravenski pomoću seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
venu

-u spremnik s 0,9% Na Cl mogu se dodati samo lijekovi za koje je dokazana

kompatibilnost

-podatke o kompatibilnosti potrebno je provjeriti u uputi o lijeku za lijek koji se dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti 0,9% Na Cl se ne smije miješati s drugim
lijekovima
Ringer

-otopina za opskrbu organizma tekućinom i solima

-djelatne tvari ove otopine su:

-natrijev klorid- 147 mmol Na+

↘
-kalijev klorid- 4 mmol K- → 156 mmol Cl-
↗
-kalcijev klorid- 2,3 mmol Ca2+

-koristi se:

-za nadoknadu gubitka tekućine

-za uspostavljanje ravnoteže natrija, kalija, kalcija i klorida

-kao prijenosno sredstvo za primjenu ili razrjeđivanje lijekova koji se primjenjuju

intravenski

-ne smije se primjenjivati u slučaju::

-alergije na natrijev klorid, kalijev klorid, kalcijev klorid dihidrat ili

neki drugi sastojak ovog lijeka,

-povećane količine tekućine u prostorima između tjelesnih

stanica (izvanstanična hiperhidracija),

-povećanog volumena krvi u krvnim žilama (hipervolemija),

-povećane količine tekućine u krvotoku uzrokovane prekomjernim količinama soli u

krvi (hipertonična dehidracija),

-povišene koncentracije kalija u krvi (hiperkalijemija),

-povišene koncentracije natrija u krvi (hipernatrijemija),

-povišene koncentracije kalcija u krvi (hiperkalcijemija),

-povišene koncentracije klorida u krvi (hiperkloremija),

-teškog zatajenja bubrega (sa slabim izlučivanjem ili nemogućnošću izlučivanja

mokraće),
 -nekompenziranog zatajenja srca (to je zatajenje srca koje nije odgovarajuće
liječeno te se javljaju simptomi kao što su nedostatak zraka i oticanje zglobova),

-izrazito povišenog krvnog tlaka (teška hipertenzija),

-izrazitog nakupljanja tekućine ispod kože u svim dijelovima tijela (generalizirani

edem),

-bolesti jetara koja uzrokuje nakupljanje tekućine u trbuhu (ciroza s ascitesom),

-uzimanja glikozida digitalisa (lijekovi koji se koriste za liječenje zatajenja srca)

-primjenjuje se u venu pomoću sterilnog seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
sustav za infuziju

-u spremnik s Ringer otopinom mogu se dodati samo lijekovi za koje je dokazana

kompatibilnost

-podatke o kompatibilnosti potrebno je provjeriti u sažetku opisa svojstava lijeka i

uputi o lijeku za lijek koji se dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti Ringer se ne smije miješati s drugim

lijekovima

-zbog sadržaja kalcija u Ringerovu otopinu ne smiju se dodavati lijekovi koji sadrže
karbonate, fosfate, sulfate, tartarate i tetraciklinske antibiotike zbog mogućeg
taloženja
Glukosalina I

-otopina za infuziju, utječe na ravnotežu elektrolita

-sastav: glukoza (u obliku glukoza hidrata): 277 mmol glukoze

natrijev klorid: 154 mmol Na+
154 mmol Cl-

-primjenjuje se:

-kao brzi izvor energije,

-za nadoknadu glukoze kod niske vrijednosti glukoze u krvi (kod hipoglikemije),

-kod dehidracije,

-kao prijenosno sredstvo za primjenu ili razrjeđivanje lijekova koji se primjenjuju

intravenski

-ne smije se primjenjivati ako pacijent ima:

-povišenu količinu vode u organizmu (hiperhidracija),

-povećan volumen krvi (hipervolemija),

-povišenu količinu tekućine i natrija u organizmu (zadržavanje tekućine i

natrija),

-teške bubrežne probleme (smanjen rad bubrega, smanjeno izlučivanje

mokraće ili nemogućnost izlučivanja mokraće),

-nekompenzirano zatajenje srca,

-povišenu koncentraciju natrija u krvi (hipernatrijemija),

-povišenu koncentraciju klorida u krvi (hiperkloremija),

-nakupljanje tekućine u organizmu (generalizirani edem),

-cirozu jetre s nakupljanjem tekućine,

-šećernu bolest koja nije pravilno liječena

-probleme s razgradnjom šećera (metabolizam šećera):

-metabolički stres (kada tjelesni metabolizam ne funkcionira ispravno, zbog teške

bolesti),

-povišenu koncentraciju šećera u krvi (hiperglikemija),

-hiperosmolarnu komu (nesvijest); komu koja se javlja u bolesnika sa šećernom

bolesti koji nisu odgovarajuće liječeni,

-povišenu koncentraciju laktata u krvi (hiperlaktatemija)

-Glukosalina I se primjenjuje intravenski pomoću seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
venu

-prije dodavanja lijeka u Glukosalinu I potrebno je obavezno provjeriti podatke o

kompatibilnosti uputi o lijeku za lijek koji se dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti Glukosalina I ne smije se miješati s

drugim lijekovima

-derivati krvi, ampicilin, diazepam, amfotericin B su inkompatibilni s Glukosalinom I

Glukosalina III

-otopina za infuziju, utječe na ravnotežu elektrolita

-sastav: glukoza (u obliku glukoza hidrata): 139 mmol glukoze

natrijev klorid: 77 mmol Na+
77 mmol Cl-

-primjenjuje se:

-kao brzi izvor energije (djelomična intravenska prehrana),

-za nadoknadu glukoze kod niske vrijednosti glukoze u krvi (kod hipoglikemije),

-kod dehidracije,

-kao prijenosno sredstvo za primjenu ili razrjeđivanje lijekova koji se primjenjuju

intravenski

-ne smije se primjenjivati ukoliko pacijent ima:

-povišenu količinu vode u organizmu (hiperhidracija),

-povećani volumen krvi (hipervolemija),

-povišenu količinu tekućine i natrija u organizmu (zadržavanje tekućine i natrija),

-teške bubrežne probleme (smanjen rad bubrega, smanjeno izlučivanje mokraće ili
nemogućnost izlučivanja mokraće),

-nekompenzirano zatajenje srca,

-smanjenu koncentraciju natrija u krvi (hiponatrijemija),

-smanjenu koncentraciju klorida u krvi (hipokloremija),

-nakupljanje tekućine u organizmu (generalizirani edem),

-cirozu jetre s nakupljanjem tekućine,

-šećernu bolest koja nije pravilno liječena,

-probleme s razgradnjom šećera (metabolizam šećera):

-metabolički stres (kada tjelesni metabolizam ne funkcionira ispravno, zbog

teške bolesti)

-povišenu koncentraciju šećera u krvi (hiperglikemija)

-hiperosmolarnu komu (nesvijest); komu koja se javlja u bolesnika sa šećernom

bolesti koji nisu odgovarajuće liječeni

-povišenu koncentraciju laktata u krvi (hiperlaktatemija)

-Glukosalina III se primjenjuje intravenski pomoću seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
venu

-prije dodavanja lijeka u Glukosalinu III potrebno je obavezno provjeriti podatke o

kompatibilnosti u uputi o lijeku za lijek koji se dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti Glukosalina III ne smije se miješati s

drugim lijekovima

-derivati krvi, ampicilin, diazepam, amfotericin B su inkompatibilni s Glukosalinom III

5% glukoza

-otopina za infuziju, sadrži otopinu glukoze u vodi za injekcije

-sastav: 277 mmol glukoze

-koristi se:

-za nadoknadu tekućine i šećera (ugljikohidrata),

-kao prijenosno sredstvo za primjenu ili razrjeđivanje lijekova koji se primjenjuju u

venu

-ne smije se primijeniti ukoliko pacijent ima:

-šećernu bolest koja nije odgovarajuće liječena, zbog čega ima razinu šećera u
krvi iznad normalnih vrijednosti (nekompenzirani dijabetes),

-stanje nepodnošenja glukoze kao što su primjerice:

-stanje kada tjelesni metabolizam ne radi pravilno, primjerice zbog teške bolesti
(metabolički stres),

-hiperosmolarna koma (nesvjestica); ovakva vrsta kome može se pojaviti ako

pacijent boluje od šećerne bolesti i ne uzima dovoljnu dozu lijeka,

-kada je količina šećera u krvi viša od normalne (hiperglikemija),

-kada je razina laktata u krvi viša od normalne (hiperlaktatemija),

-ako je pacijent osjetljiv (preosjetljiv) na glukozu

-Glukoza 5% se obično primjenjuje intravenskom infuzijom (periferna ili centralna

vena) pomoću seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
venu

-kompatibilnost lijeka koji se dodaje u Glukozu 5% treba provjeriti prije samog

dodavanja, obavezno treba provjeriti podatke o kompatibilnosti u uputi o lijeku za
lijek koji se dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti Glukoza 5% ne smije se miješati s drugim

lijekovima
10% Glukoza

-otopina glukoze za infuziju

-sastav: 555 mmol glukoze

-koristi se:

-kao izvor šećera (ugljikohidrata) zasebno ili, ako je potrebno, za parenteralnu

prehranu

-za prevenciju ili liječenje niske razine šećera u krvi (hipoglikemija koja izaziva
simptome, ali nije opasna po život),

-kao izvor tekućine ako u tijelu nema dovoljno vode (dehidracija) i potrebni su
dodatni šećeri (ugljikohidrati),

-za razrjeđivanje drugih lijekova koji se primjenjuju u venu

-ne smije se primjenjivati u slučaju:

- da pacijent boluje od šećerne bolesti koja nije pravilno liječena, zbog čega ima
razinu šećera u krvi iznad normalnih vrijednosti (nekompenzirana šećerna bolest),

-hiperosmolarne kome (nesvjestica); ovakva vrsta kome može se pojaviti ako

pacijent boluje od dijabetesa i ne uzima dovoljno lijeka,

-razrjeđenja krvi zbog dodatka previše tekućine (hemodilucija),

-nakupljanja tekućine u područjima oko stanica u tijelu (izvanstanična

hiperhidracija),

-kada je volumen krvi u krvnim žilama veći od uobičajenog (hipervolemija),

-kada je količina šećera u krvi viša od normalne (hiperglikemija),

-kada je razina laktata viša od normalne (hiperlaktatemija),

-teškog zatajenja bubrega,

-nekompenziranog zatajenja srca,

-nakupljanja tekućine ispod kože te po cijelom tijelu uključujući mozak i pluća (opći
edem),
-jetrene bolesti koja uzrokuje nakupljanje tekućine u području trbuha (ciroza s
ascitesom),

-osjetljivosti na glukozu

-Glukoza 10% se obično primjenjuje intravenskom infuzijom (periferna ili centralna

vena) pomoću seta za infuziju s filtrom

-set za infuziju treba prethodno isprati s otopinom kako bi se spriječio ulazak zraka u
venu

-kompatibilnost lijeka koji se dodaje u Glukozi 10% treba provjeriti prije dodavanja,
obavezno treba provjeriti podatke o kompatibilnosti u uputi o lijeku za lijek koji se
dodaje

-u nedostatku podataka o kompatibilnosti, Glukoza 10% ne smije se miješati s

drugim lijekovima

-ostale često primjenjivane infuzijske otopine:

-1,4% Natrij-hidrogenkarbonat (neutralizirator suviška želučanih kiselina)

-Kalorijska otopina LGX 40% (fruktoza, glukoza, ksilitol)

-Kalorijska otopina LGX 24% (fruktoza, glukoza, ksilitol)

-Salviamin LX6 (6% otopina L aminokiselina)

-Salviamin L8 b UH (8% otopina L aminokiselina bez ugljikohidrata)

Brzina primjene infuzije

-Liječnik obično propiše za koje je vrijeme potrebno primijeniti određenu infuzijsku

otopinu.

-Na osnovi te odredbe medicinska sestra će izračunati protok infuzije tijekom

jednoga sata.

-Najsigurniji je način kontrole protoka infuzije s pomoću infuzijskih pumpi.

-Medicinska će sestra izračunati količinu infuzijske otopine koju je potrebno

primijeniti u jednome satu i vrijednost zadati u infuzijsku pumpu.

Izračunavanje protoka u mililitrima

-Da bi izračunali količinu otopine koju pacijent treba primiti tijekom sata, potrebno je
znati ukupnu količinu infuzije koju je potrebno primijeniti, te vrijeme za koje je
infuziju potrebno primijeniti.

-Tada se možemo poslužiti sljedećom formulom:

𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑎 𝑖𝑛𝑓𝑢𝑧𝑖𝑗𝑒 𝑘𝑜𝑗𝑢 𝑝𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑡𝑟𝑒𝑏𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖 𝑚𝑙

𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑚𝑒 𝑧𝑎 𝑘𝑜𝑗𝑒 𝑡𝑟𝑒𝑏𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑖 𝑖𝑛𝑓𝑢𝑧𝑖𝑗𝑢
= ℎ

Primjer:

-U pacijenta je potrebno primijeniti 1000 ml 0,9% NaCl-a tijekom 5 sati.

-Primijenivši gore navedenu formulu, medicinska sestra je izračunala da je potreban

protok od 200 ml tijekom sata.

-Ona će na infuzijskoj pumpi zadati protok od 200 ml/h.

1000 𝑚𝑙
= 200 ml/h
5ℎ
-ako nije dostupna infuzijska pumpa, protok infuzije može se izračunati i
određivanjem broja kapi otopine koju pacijent treba dobiti u jednoj minuti

-broj kapi po mililitru ovisi o vrsti infuzijskog seta koji se upotrebljava

-ako se primijeni klasični infuzijski set, 1 ml kristaloidnih otopina ima 20 kapi

𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑝𝑟𝑜𝑝𝑖𝑠𝑎𝑛𝑖ℎ 𝑚𝑖𝑙𝑖𝑙𝑖𝑡𝑎𝑟𝑎 𝑥 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑘𝑎𝑝𝑖 𝑢 𝑚𝑖𝑙𝑖𝑙𝑖𝑡𝑟𝑢

= broj kapi u minuti
𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑠𝑎𝑡𝑖 𝑘𝑜𝑙𝑖𝑘𝑜 𝑖𝑛𝑓𝑢𝑧𝑖𝑗𝑎 𝑡𝑟𝑒𝑏𝑎 𝑡𝑒ć𝑖 𝑥 60 𝑚𝑖𝑛𝑢𝑡𝑎

Primjer:

-u pacijenta je potrebno primijeniti 1000 ml 0,9% NaCl-a tijekom 5 sati

-primijenivši navedenu formulu, sestra je izračunala da je potreban protok od 67

kapi u minuti

-sestra će potom preko regulatora brzine protoka odrediti protok od 67 kapi u minuti

1000 𝑥 20 20 000
= = 66,6
5 𝑥 60 𝑚𝑖𝑛 300
LITERATURA:

Čukljek, Snježana; Osnove zdravstvene njege; Priručnik za studij sestrinstva,

Zagreb, 2005.,

http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/anesteziologija/MODUL%20F_Carev_final%20fin
al%206.02.2011.pdf,

www.halmed.hr,

Applied sciences journal (website- https://www.mdpi.com/journal/applsci).