Štitna žlijezda

Nejla Baležić III1

Gdje se nalazi štitna žlijezda?
o Štitna žlijezda (štitnjača) je endokrini organ pod nadzorom hipofize, i jedan od
najprokrvljenijih u tijelu. Smještena je na prednjem dijelu vrata odmah ispod
Adamove jabučice (grkljana). Leptirastog je oblika i sastoji se od dva režnja
smještena na obje strane dušnika. Normalna štitna žlijezda obično nije vidljiva
izvana ili se može osjetiti ako se pritisak prsta primijeni na vratu.
o Osnovna građevna jedinica štitnjače su folikuli (mjehurići). Folikuli grade žljezdane
epitelne stanice tireocite koji proizvode hormone i koloid (gustu tekućinu u kojoj je
koncentriran tireoglobulin - bjelančevina na koju su vezani hormoni štitnjače).
o Žlijezda je isprepletena limfnim putevima i brojnim živčanim vlaknima. Štitnjaču čine dva
režnja (desni i lijevi), povezani središnjim dijelom (istimusom). Svaki režanj kod zdrave
štitnjače širok je između 2 i 2,5 cm, te dug oko 4 cm.
Sika pokazuje lokaciju štitne
žlijezde u vratu. Ima dva režnja
i nalazi se ispred dušnika
(dušnika). Glasovna kutija
(grkljan) sjedi odmah iznad
štitnjače.
 Hormoni štitnjače

• Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i T4) reguliše hipofiza (žlijezda u mozgu) sa svojim tiroid stimulirajućim
hormonom (TSH) koji je pod nadzorom mozga, tačnije hipotalamusa, putem hormona koji oslobađa tireotropin
(TRH). TSH, dakle, nije hormon štitnjače, ali je usko povezan s radom štitne žlijezde.

• Ako zamislite prometno križanje onda je hipofiza ta koja stoji poput policajca na sredini i reguliše promet
hormona štitnjače, koji potom u promet puštaju i ostale hormone proizvedene u drugim dijelovima endokrinog,
hormonalnog sistema u tijelu. Regulacija i nadzor hipofize i TSH važna je informacija štitnoj žlijezdi koliko
hormona treba osloboditi u krv kako bi se održala konstanta potrebna za naš život.

• Regulacija je, u biti, jednostavna. Manju količinu T3 i T4 hormona u krvi registruje hipofiza koja proizvede i izluči
u krvotok više TSH-a koji će pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona, i obrnuto, kod veće
količine T3 i T4 hormona hipofiza proizvede i izluči manje TSH-a. Pojednostavljeno, viši TSH znači da postoji
manjak T3 i T4 u krvi, niži TSH obično znači da postoji višak T3 i T4.

• Od oslobođenih hormona, u krvotoku je oko 90% tiroksina (T4) i nešto manje od 10% trijodtironina (T3). Kasnije
se u krvotoku i u jetri te na periferiji krvožilnog sistema dio T4 hormona pretvara u T3. U stanicama tkiva
hormon T3 djeluje oko četiri puta snažnije, a hormon T4 četiri puta duže. U vremenskom slijedu T3 izrazito
djeluje tek nekoliko sati, a T4 se zadržava više dana. Kao pokazatelji rada štitnjače bitni su i tzv. fT3 i fT4.
Slovo „f“ kratica je engleske riječi free i označava količinu slobodnog hormona u krvi, nevezanog za proteinske
nosače.
 Hormon Trijodtironin (T3)
• Hormoni štitnjače T3 utječu na gotovo sve fizičke procese u tijelu, uključujući rast, metabolizam, tjelesnu
temperaturu i otkucaje srca. Prema gruboj procjeni, T3 djeluje četiri puta jače od T4 hormona. Međutim, njegovo
je djelovanje kraće.

• Pojednostavljeno, kad bi štitnjača posve prestala s radom, za samo 2 i po dana količina T3 u krvi bila bi
prepolovljena, 2 i po dana kasnije ta bi se količina opet prepolovila i pretvorila u četvrtinu itd. U medicinskom
rječniku ovo se naziva poluraspad. Za usporedbu, vrijeme poluraspada T4 je 6 i po dana. Dakle, za 13 dana, kod
osobe bez štitnjače još uvijek postoji 25% prvotne količine T4, ali bi u istom razdoblju T3 bio tek na 3% prvotne
količine. Samo manji dio proizvodi se izravno u štitnjači, veći dio, oko 80%, dolazi iz hormona T4.

• Povišene vrijednosti ovog hormona nalaze se kod hipertireoze, T3 toksikoze, Gravesove bolesti, Hashimoto
sindroma, virusnog hepatitisa, karcinoma štitne žlijezde, subakutnog tiroiditisa, diabetes mellitusa, PTSP-a,
miastenije gravis i ciroze jetre.Snižene vrijednosti T3 mogu se dogoditi zbog svake promjene funkcije jetre s
obzirom da se većina pretvorbe T4 u T3 događa upravo u tom organu. To može biti zbog utjecaja nekih lijekova kao
što su npr. propranolol, glukokortikoidi ili Amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr. krajnja
faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, karcinom u posljednjim stadijima, anoreksia nervosa te
brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).

• Povišene vrijednosti fT3 javljaju se u toksičnoj nodularnoj guši, hipertireozi, T3 toksikozi, ali i u PTSP-u. Snižene
razine javljaju se u hipotireozi, nedostatku hormona rasta, anoreksiji i kroničnoj insuficijenciji bubrega (oštećenje).
 Hormon tiroksin (T4)
• Hormoni štitnjače tiroksini (T4) najvažniji su proizvodi štitne žlijezde. Integralni je dio osovine
hipotalamus – hipofiza – štitna žlijezda.

• Otpuštanje hormona u krvotok javlja se po potrebi i pod utjecajem TSH. Određivanje T4 vrlo je
važno u procjeni funkcije štitnjače. Ukoliko u anamnezi ili u kliničkim nalazima postoji
povišena razina TSH u serumu, svakako je sljedeći korak u pretragama provjera razine T4 i fT4
u krvi kako bi se utvrdio status hormona. Glavni dio ukupnog T4 u krvi vezan je za tzv.
proteinski nosač, stoga se medicina sve češće okreće mjerenju tzv. fT4, slobodnoj formi
nevezanog hormona u krvi i smatra ga kvalitetnijim pokazateljem mogućeg oboljenja.

• Hormon T4, poput T3, potreban je za zdravo funkcioniranje organizma.

• Djeluje na metabolizam, na otkucaje srca, na brzinu disanja, na rad simpatikusa koji upravlja
mnogim našim vitalnim funkcijama, na zadebljanje endometrija kod žena itd.
Povišene vrijednosti tiroksina javljaju se kod primarne hipertireoze, meningokoknog meningitisa,
virusnog hepatitisa, malarije, toksične guše, hipertiroidizma, subakutnog tiroiditisa, Hashimotove
bolesti, porfirije, akutnih psihijatrijskih stanja, u narkomaniji i ovisnosti o drogama (opijati i njihovi
derivati), u posttraumatskom stresu, depresiji, miasteniji gravis, alkoholnoj cirozi, preeklampsiji u
trudnoći i nasljednim skoliozama.

• Snižene vrijednosti tiroksina javljaju se i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotireozi,

subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegaliji, proteinskoj
malnutriciji (vegetarijanstvu), anoreksiji nervosi, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji,
enteropatiji s gubitkom proteina, malapsorpciji, nefrotičkom sindromu, kroničnom bubrežnom
oštećenju, abortusu, preeklampsiji, hirsuitizmu te u reumatoidnom artritisu.

• Za stvaranje hormona štitnjače nužan je jod. Nedostatak joda u organizmu dovodi do uvećanja
štitnjače (gušavosti/strume).U hranu bogatu jodom ubrajamo morsku ribu, alge, jaja, jogurt, sir i dr.
Hrani koja smanjuje apsorpciju joda iz crijeva pripada cvjetača, kelj, prokulice, repa, kirikiriki i dr.
Uz anamnezu i klinički pregled u dijagnostici bolesti štitnjače koriste se: TSH, ukupni i slobodni
tiroksin (T4 i fT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv tiroidne peroksidaze
(anti-TPO) odnosno protiv tireoglobulina (anti-TG), antitijela na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače uz
eventualnu citološku punkciju i scintigrafija štitnjače.
Hormoni štitnjače imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma – povećavaju opću razinu
metabolizma, čime utječu na pravilnu funkciju cijelog organizma:
• osiguravaju budnost, reakcije na podražaje, pamćenje i sposobnost učenja,
• povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline,
• povećavaju minutni volumen srca,
• povećavaju sintezu bjelančevina,
• potiču metaboliziranje steroidnih hormona, vitamina B  i nekih lijekova,
• potiču lučenje hormona rasta,
• sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava,
• ubrzavaju metabolizam masti (čime potiču razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu
u organizmu),
• imaju važnu ulogu u reprodukciji i održavanju normalne trudnoće,
• štitnjača luči i male količine hormona kalcitonina koji je odgovoran za smanjenje količine
kalcija u krvi, čime se on ugrađuje u kosti što potiče procese okoštavanja i rast kosti u dužinu.
 Stres i bolesti štitnjače

• Problemi sa štitnjačom mogu biti od malih povećanja štitnjače, koji ne zahtijevaju

tretman, do za život opasnih tumora. Ipak, najčešći problemi uključuju abnormalnu
proizvodnju hormona pa razlikujemo:
• hipertireozu, stvaranje i lučenje previše hormona štitnjače i
• hipotireozu, stvaranje i lučenje premalo hormona štitnjače.

Prema morfološkom kriteriju bolesti štitne žlijezde se mogu podijeliti na tumorske i

netumorske.
 HIPERTIREOIDIZAM
• Hipertireoza može biti praćena uvećanjem štitne žlijezde, ili pak štitna žlijezda može biti i uobičajene veličine.Važan je
faktor nasljedna komponenta, a stres u bilo kojem obliku često se iako bez sigurnih znakova navodi kao provocirajući
faktor za nastanak bolesti. Postoji nekoliko podijela hipertireoidizma. Bazedovljeva bolest ili autoimuni
hipertireoidizam, ili autonomni hipertireoidizam u toksičnom adenomu ili polinodusnoj toksičnoj strumi najčešći su
oblici.

• Simptomi Bazedovljeve bolesti se mogu ispoljiti za nekoliko dana ili nedjelja, a ponekada ispoljavanje bolesti traje duže.
Obično se najprije javljaju nervoza te pojačana osjetljivost na mnoge podražaje. Mogu biti prisutne manifestacije
bolesti i na drugim organima.

• Očne znake karakteriše egzoftalmus, ispupčenost očnih jabučica uslijed edema retrobulbarnog tkiva. Dijelom kao
posljedica, ali i nezaviso od egzoftalmusa nastaje edem očnih kapaka, sa upadljivim sjajem očiju.

• Koža je topla, vlažna, meka. Dlanovi su topli, meki i vlažni. Tipično je da bolesnici loše podnose toplotu. Često je
prisutan i fini tremor ruku. Treba istaći da odsustvo gubitka tjelesne težine, koja je česta manifestacija ove bolesti, ne
isključuje postojanje bolesti.

• Toksični adenom je manje učestao oblik hipertireoidizma.Radi se o benignom tumoru koji neovisno o tjelesnim
potrebama luči hormone štitne žlijezde. Čvor obično postepeno raste i tada se javljaju simptomi.Prilikom pregleda
može se zapaziti blago izraženo uvećanje štitne žlijezde sa jednim obično jasno izraženim čvorom (rijetko više
čvorova).Bolesnici se javljaju na pregled obično zbog srčanih tegoba i prisutne nervoze.
 HIPOTIREOIDIZAM
• Hipotireoza je stanje smanjene količine hormona štitne žlijezde u organizmu. Uzroci koji dovode do
hipotireoze su različiti, a razlikuju se primarna i sekundarna hipotireoza.

• Subjektivni simptomi su obično umor, letargija, osjetljivost na hladnoću, opstipacija, često suha
koža. U većem procentu bolesnici navode povećanje tjelesne težine, promuklost, periorbitalni
edemi.

• Postablativna hipotireoza je najčešći oblik hipotireoze u odraslih. Javlja se nakon hiruškog zahvata ili
radiojodne terapije. U prvom slučaju najčešće je riječ o subtotalnoj tireodektomiji. Hipotireodno
stanje može biti i prolazno, pa je uputno sačekati 1 do 2 mjeseca prije nego se započne supstitucija
hormonima štitnjače.

• Nakon primjene radiojodne terapije hipotireoza se obično pojavljuje kasnije i ovisi o primljenoj
dozi, kao i prirodi patološkog procesa u štitnjači.
Simptomi hipotireoidizma
 Tumori
Tumori štitne žlijezde se dijele na benigne i maligne.

Benigni tumori

• Od benignih (dobroćudnih) tumora štitne žlijezde od većeg su značaja adenomi. Adenomi često mogu
praviti dijagnostički problem u smislu odvajanja benignog od malignog tumora. Adenomi se na
scintigrafiji mogu vizualizirati kao «topli», kada je najčešće riječ o autonomnom adenomu. Mogu biti
scintigrafski vizualizirani i kao «hladni»čvorovi. Citologu je ponekad teško reći je li riječ o adenomu ili o
karcinomu. Tek patolog u definitivnom patohistološkom nalazu može reći da li se radi o prodoru tumora
u krvne žile ili kapsulu, pa prema tome dati dijagnozu karcinoma ili adenoma štitne žlijezde. Ostali
benigni tumori su manje značajni u grupi tumora štitne žlijezde.

Maligni tumori

Klasifikacija malignih tumora štitne žlijezde je različita prema raznim autorima, a temelji se na histološkoj
slici, biološkim osobenostima, te ekstenzivnosti procesa. Karcinomi štitne žlijezde dijele se na:

• Papilarni

• Folikularni

• Medularni

• Anaplastični
 Dijagnostika
• Do kompletne dijagnoze dolazi se na osnovu anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda,
nuklearnomedicinskih i laboratorijska ispitivanja, ultrazvučnog pregleda te prema potrebi
ciljane punkcije.

• Laboratorijskim testovima in vitro moguće je u ispitanikovom serumu odrediti

koncentraciju hormona koji upućuju na funkcionalni status štitne žlijezde. Tim je
testovima moguće pratiti tok liječenja. Funkcija štitne žlijezde povezana je i sa
«nadređenim» organima hipofizom i hipotalamusom. Zbog toga su za dijagnostiku osim
hormona štitne žlijezde važni i hormon prednjeg režnja hipofize- TSH i hormon
hipotalamusa koji oslobađa TSH, a to je TRH. Nadalje u dijagnostici bolesti štitne žlijezde
određuju se i serumske koncentracije tireoglobulina kao i tireoidnih antitijela.

• Ultrazvučnim ispitivanjem štitne žlijezde dobiva se morfološki prikaz promjena u štitnoj

žlijezdi neovisno o njezinoj funkciji.

• Ciljana citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka postala je dio rutinskog pregleda.
Može se provoditi specijalnim sondama za punkciju koje imaju vodilicu za iglu. Također
se može obavljati i pomoću običnih sondi. Prednosti ove metode su brzina, neopasnost, i
mogućnost ponavljanja.

• U ovisnosti o vrsti oboljenja, fazi kada je ista dijagnosticirana kao i općem stanju bolesnika
razlikuju se i terapijski pristupi oboljenjima štitne žlijezde.
Kako je svaka osoba drukčija, potreban je individualan pristup svakom pojedincu s obzirom na
dob, spol, dijagnozu i cilj, i u terapiji lijekovima, ali i u izboru namirnica i prehrane.

• Ipak, istraživanja su izdvojila nekoliko osnovnih prehrambenih smjernica za poboljšanje

funkcije štitnjače kroz pravilan izbor specifičnih hranjivih tvari (vitamina i minerala) i
namirnica koje su njihov dobar izvor:

• jod: kuhinjska ili morska sol . školjkaši, alge, ribe dubokih voda, češnjak, sjemenke sezama,
soja, špinat, listovi bijele repe

• selen: žitarice, heljda, ječam, proso, raž, smeđa riža, zob, pivski kvasac, klice žitarica,
pseudožitariceamarant i kvinoja, iznutrice, maslac, masna riba (harniga, tuna), školjke,
sjemenke suncokreta i sezama, brazilski oraščići

• bakar: plodovi mora (kamenice, škampi, školjke, rakovi), iznutrice (goveđa jetra, bubrezi,

srce), cjelovite žitarice, orašidi i maslaci od orašida, mahunarke (grah, kikiriki, soja), čokolada,
suho voće (grožđice)

• cink: crveno meso, jaja, sir, iznutrice, plodovi mora, cjelovite žitarice, mahunarke, miso, tofu,
pivski kvasac, kuhano zeleno povrće, grašak, gljive, sjemenke bundeve i suncokreta

• mangan: cjelovite žitarice, ananas, sjemenke, klice žitarica, alge, zeleno lisnato povrće,
mahunarke
• željezo:hem oblik (crveno meso, iznutrice, jaja) ne-hem oblik (cjelovite žitarice,
povrće)
• vitamini B kompleksa: cjelovite žitarice, pekarski kvasac, iznutrice, orašidi,
mlijeko, jaja, crveno meso, perad, riba, svježe voće, zeleno lisnato povrće
• vitamin C: citrusi (naranče, limun, grejp), zelene paprike, lubenica, dinja, bobičasto
voće (jagode, borovnice, kupine, maline), kivi, rajčice, zeleno lisnato povrće
• vitamin D: ulje od jetre bakalara, masne ribe, jaja, mlijeko
• vitamin E: klice žitarica, hladno prešana biljna ulja, margarin od kukuruznog ulja,
iznutrice, jaja, orašidi, suncokretove sjemenke, tamnozeleno lisnato povrće, batata
• omega-3: esencijalne masne kiseline: riblja, biljna i ulja orašida, sjemenke (lan,
sezam, bundeva) i njihova ulja, alge.
• tirozin: istraživanjima je utvrđeno da aminokiselina tirozin potiče moždanu
aktivnost i važna je za pravilan rad štitnjače te potiče oslobađanje hormona rasta,
sprječava umor i razdražljivost. Izvori su: meso, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi,
banane i bademi.
HVALA NA PAŽNJI!