Inteligencija

Inteligencija se najčešće određuje kao svojstvo uspješnog snalaženja jedinke u novim

situacijama. To su situacije u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje, a ni
učenjem stečene navike, vještine i znanja. Za razliku od tih oblika ponašanja, koji su korisni
samo u nekim poznatim prilikama, inteligentno ponašanje omogućuje cilju usmjereno i
prilagođeno reagiranjeu novim i nepoznatim prilikama.
Kao opće intelektualna sposobnost, inteligencija znatno određuje razinu čovjekovog
uspjeha u nizu različitih aktivnosti, posebno onih složenijih koje zahtjevaju rasuđivanje,
inventivnost, kritičnost.
Postoji povezanost između inteligencije i znanja, inteligentni ljudi u prosjeku znaju više.
Pojmovno, inteligencija nije isto što i znanje, vrlo obrazovan čovjek ne mora biti i vrlo
inteligentan. I obratno, neobrazovan čovjek može biti vrlo inteligentan.

Mjerenje inteligencije
Postupci za mjerenje inteligencije nazivaju se testovi inteligencije. Testiranje inteligencije
započelo je u Francuskoj. Alfred Binet, psiholog, daleke 1904. godine bio je zadužen za
otkrivanje učenika s poteškoćama u učenju. Binet je osmislio "generalnu napravu za
reagiranje i svrstavanje sve djece u određene mentalne skupine". Kasnije je Binetova
ljestvica uticala na edukacijski sistem Evrope (američki manje). Uglavnom, tokom historije
testiranje je dobivalo sve veću važnost. Američki i britanski psiholozi jednostavno su se
uvjerili kako je testiranje univerzalna potreba pa se testiranje u sljedećih nekoliko
desetljeća usadilo u škole.
Binet je uveo važan pojam mentalne dobi. Njegove ljestvice za mjerenje inteligecije se
koriste i danas uz malo izmjenjeni oblik. Ljestvica sadrži skupinu zadataka različite težine
za koje je istraživanjem ustanovljeno da odgovaraju djeci različite hronološke dobi. Na
primjer: zadaci za dob od 5 godina su : dopuni crtež čovjeka kojemu nedostaju noge,
sastaviti dva trokuta da oblikuju četverokut itd. To su zadaci koje rješava obično
petogodišnje dijete, ali ako taj zadatak riješi dijete od 4 godine, kazat ćemo da to dijete ima
hronološku dob od 5 godina, baš kao i šestogodišnje koje je riješilo ove zadatke, ali nije
uspjelo riješiti zadatke od 6 godina. Prvo dijete je, dakle, napredno a drugo nazadno.
Da bi se lakše mogla mjeriti inteligencije uveden je koeficijent inteligencije. On se određuje
tako da se mentalna dob dijeteta podijeli sa hronološkom dobi i pomnoži sa 100
IQ = (mentalna dob / hronološka dob)×100 / IQ = ( 5/4) X100
Npr: dijete koje ima mentalnu dob od 12 a zapravo mu je 10, imat će IQ 120. prosječan IQ
iznosi 100, a ima ga dijete čija je mentalna dob jednaka hronološkoj.
Testovi inteligencije najčešće sadrže zadatke poput:
Slika 1. Ravenove progresivne matrice

Slika 1. Revenove progresivne matrice

Tipičan test inteligencije sadrži nekoliko desetaka zadataka. Zadaci mogu uključivati
otktivanje analognih veza, uočavanje sličnosti i razlika među zadanim pojedinostima,
otkrivanje zakonitosti i načela klasifikacije, pronalaženje rješenja na osnovu oskudnih
podataka itd. Bitno je da su to problemi koje ispitanik može riješiti pomoću rasuđivanja i
uvidjanja u situaciju. U dobrom testu inteligencije uticaj ispitanikova znanja i iskustva
trebao bi biti sveden na minimum.
Zadaci u testu inteligencije često nalikuju na rebuse i pitalice za razonodu. Ali ima jedna
bitna razlika: test je temeljito proučen i standardiziran instrument. Standardiziran znači da
je strogo propisan način primjene testa i vrjednovanje postignutih rezultata. Sastavljanje
nekog testa traje mjesecima ili godinama i uključuje opsežna ispitivanja na velikim
uzorcima. Svrha tih mjerenja je da se izaberu najbolji zadaci i da se empirijski (spoznaja na
temelju iskustva, preko činjenica do kojih se došlo eksperimentom ) provjere mjerna
svojstva testa: objektivnost, pouzdanost, osjetljivost i valjanost. Test se može smatrati
testom samo ako su provjerena njegova mjerna svojstva.

Tabela 1. Raspon koeficijenta inteligencije i njihova klasifikacija

Na Gaussovoj krivoj možemo vidjeti da najviše ima ljudi sa prosječnom inteligencijom, što
stepen inteligencije više odstupa od prosjeka, to je manja njegova čestina.

Slika 2. Gaussova kriva