Professional Documents
Culture Documents
hormoni hipotalamusa
hormoni adenohipofize
Paratireoidni hormon
Hormoni pojedinih organa i tkiva ( srce, pankreas, gastrointestinalni trakt, masno tkivo )
Oslobaajui hormoni ili faktori koji stimuliu luenje odreenih hormona hipofize:
Somatostatin ima dva aktivna oblika koji nastaju razliitim cijepanjem iz preproteina: jedan oblik se
sastoji od 14 aminokiselina, drugi oblik 28 aminokiselina.
Somatostatin u mozgu nastaju u neuronima paraventrikularnih jezgara hipotalamusa, koji projiciraju
svoje nastavke do eminencije medijane, gdje iz svojih zavretaka otputaju somatostatin u
hipotalamusno-hipofizni krvotok. Ovim krvotokom somatostatin dospijeva do prednjeg
renja hipofize gdje u somatotropnim stanicama inhibira luenje hormona rasta.
Somatostatin u probavnom sustavu se lui u stanicama guterae (delta stanice), eluca i crijeva, a
djeluje tako da koi luenje brojnih hormona probavnog sustava
kao gastrin, kolecistokinin, sekretin, motilin, vazoaktivni intestinalni peptid (VIP), eluani inhibicijski
peptid (GIP), enteroglukagon.
Bioloku aktivnost ovom hormonu daju prve 24 aminokiseline. Kod svih ispitanih ivotinjskih vrsta
i ovjeka, sekvenca prvih 24 aminokiselina je identina. Dio polipeptidnog lanca od 25.-39.
Aminokiseline je razliit kod razliitih vrsta i predstavlja imunoloku specifinost ovoh hormona.
Glavna uloga ACTH je ubrzavanje sinteze kortikosteroidnih hormona u nadbubrenoj lijezdi.
ACTH stimulira prenos holesterola iz lipoproteida krvi u elije nadbubrene lijezde. To je jedan od
mehanizama kako ACTH djeluje na sintezu hormona nadbubrene lijezde. Drugi mehanizam se
odvija putem adenilad-ciklaze, odnosno cAMP. Pri polasku ACTH iz adenohipofize u nadbubreg,
on se vee na membranu elija nadbubrene lijezde. Neposredno poslije vezivanja, ACTH
aktivira adenilat-ciklazu, to dovodi do poveanja koncentracije cAMP u elijama. Sada ciklini
AMP stimulira procese hidroksilacije u elijama, koji su neophodni za za prevoenje holesterola u
hormone kore nadbubrene lijezde. Za proces hidroksilacije neophodna je redukovana forma
nikotin-amid-adenindinukleotid-fosfata.
ACTH putem adenilat-ciklaze i cAMP stimulira i lipolizu u masnom tkivu.
Na brzinu sekrecije ACTH iz adenohipofize utie vie faktora: trauma, emocionalni stres, pojedini
hormoni,koncentracije kortikosteroida u krvi i drugi.
TSH sadri dosta cisteina pa se u molekuli susree 11 disulfidnih veza. podjedinica TSH je
identina podjedinici luteotropnog i folikulostimulirajueg hormona, kao i humanog horionskog
gonadotropina pa je i bioloka specifinost TSH hormona determinisana podjedinicom.
Koncentracija TSH u krvnoj plazmi zdravog ovjeka je od 0-3 ng/ml.
U uslovima hipertireoidizma ( poveanje funkcije titne lijezde ) koncentracij TSH je niska, a kod
hipotireoidnog miksodema je poviena.
Ovaj hormon potie funkciju titne lijezde, vezivanje joda i luenje tiroksina i trijodtironina. Kada
TSH iz adenohipofize cirkulacijom doe u titnu lijezdu, vee se za receptore elija ove lijezde.
Nakon vezivanja za receptor, TSH reaguje sa specifinim gangliozidomkoji je sastavni dio
reeptora te rezultat vezivanja je konformacijska promjena samog hormona. Ovako promijenjen,
TSH stimulita aktivnost adenilat-ciklaze koja se nalazi u samoj elijskoj membrani. Povienjem
aktivnost adenilat-ciklaze ubrzava se sinteza cAMP koji sada ubrzava transport joda u lijezdu.
Luteinizirajui hormon ( LH )
Masa- 28 500 Da
Glikoprotein graen iz 2 podjedinice: podjedinice ( 89 aminokiselina) i podjedinice
( 115 aminokiselina)
Fizioloki uinci: uzrokuje ovulaciju i nastanak utog tijela; potie stvaranje estrogena i
progesterona u jajnicima; potie stvaranje testosterona u testisima
Sadri 15,5% ugljikohirata
Prolaktin ( PRL )
Masa- 23 500 Da
Graen kao jednostruki lanac koji sadri 198 aminokiselina
Fizioloki uinci: potie stvaranje i luenje mlijeka
Ne sadri ugljikohidratnu komponentu
U trudnoi se lue male koliine PRL iz adenohipofize. Nakon poroda, luenje hormona se naglo
poveava jer prestaje inhibicijsko djelovanje hormona placente koji inhibicijski djeluje na luenje
PRL iz adenohipofize. PRL aktivira corpus luteum te se naziva i luteotropni hormon.
STH hormon stimulie anabolizam proteina i nukleinskih kiselina, pospjeuje aktivni transport
aminokiselina kroz elijsku membranu, a istovremeno smanjuje katabolizam aminokiselina i proteina,
smanjuje utilizaciju glukoze, stimulie mobilizaciju masti iz depoa. U tkivima STH hormon
pospjesuje b - oksidaciju masnih kiselina, pri emu nastaje acetil-KoA, ije dalje razlaganje organizam
koristi za dobijanje energije. Ako se uporede djelovanje STH hormona i inzulina, onda se vidi
da STH hormon djeluje suprotno inzulinu. STH hormon pospjeuje rast hrskavica i kostiju, i to
indirektno putem somatomedina. STH hormon stimulie sintezu somatomedina u jetri i bubrezima.
Ako adenohipofiza prekomjerno lui STH hormon u mladosti prije spajanja epifize i dijafize kostiju,
dolazi do dinovskog rasta (gigantizma). Meutim, ako se poveanje luenja ovog hormona javi
poslije spajanja epifize i dijafize, onda dolazi do pojacanog rasta perifernih dijelova tijela (saka,
stopala, nosa, donje vilice i jezika), sto se naziva akromegalija. U sluaju da adenohipofiza u
djetinjstvu lui malo ovog hormona, onda dolazi do zaustavljanja rasta i do pojave hipofiznog kepeca.
Pancreas i hormoni
Pankreas ili guteraa je po funkciji endokrina i egzokrina lijezda. Kao egzokrina lijezda, pankreas
lui pankreasni sok, no kao endokrina lui 2 hormona: inzulin i glukagon.
Insulin
Sastoji se od dva polipeptidna lanca, koji se oznaavaju sa A i B. Lanac A sadri 21, a lanac B 30
aminokiselinskih ostataka. Polipeptidni lanci su povezani disfluidnim vezama. U molekuli inzulina
postoje tri disulfidne veze, i to dvije izmeu A i B lanca, a trea se nalazi u A lancu. Raskidanjem
disulfidnih mostova gubi se aktivnost insulina.
Pankreas sintetie neaktivni oblik insulina, tzv. proinsulin, kojeg ini polipeptidni lanac sastavljen od
78-86 aminokiseline. Polipeptidni lanac proinsulina na svom N-terminalnom kraju ima fenilalanin. Na
30. Aminokiselinu B lanca nadovezuje se spojni polipeptid nazvan i C peptid. Na spojni peptid
nadovezuje se A peptid. Koji sadri 21 aminokiselinu. U sekretornim vezikulama odvaja se spojni
Cpeptid iz proinsulina, a preostala 2 peptida, A i B, povezuju se disulfidnim vezama. Na taj nain
proinsulin prelazi u insulin. A lanac se nalazi na povrini, a B lanac u unutranjosti molekule insulina.
Prije njegovog prelaska iz pankreasa u krv, jedan proteolitiki enzin katalizuje raskidanje lanca
proinsulina na dva mjesta i izdvajanje peptidnog fragmenta, koji sadrzi 33 aminokiseline.
Brzina sekrecije insulina zavisi od koncentracije glukoze u krvi. Pri poveanju koncentracije glukoze u
krvi, sekrecija insulina je poveana i obratno.
Mehanizam djelovanja glukoze na sekreciju insulina zavisi od jonskog kalcijuma.
Jonski kalcijum i glukoza zajedno ulaze u ostrvske elije pankreasa. U elijama se glukoza fosforilizira
na glukoza-6-fosfat. Gladovanje dovodi do snienja koncentracije glukoze u krvi, to sporava
metabolizam, a samim time dovodi do smanjene sinteze insulina.
Na sekreciju insulina utiu glukagon, sekretin, kolecistokinin, somatotropin, prostaglandin E1.
Nasuprot navedenim hormonima, adrenalin inhibira sintezu insulina bez obzira na koncentraciju
glukoze u krvi.
Uloge insulina u tijelu: stimulira transport glukoze, aminokiselina, nukleozida, anorganskog fosfata,
jona kalija i kalcija kroz elijsku membranu; stimulira sintezu RNA, proteina, proces translokacije na
polizomima: utie na koncentraciju cAMP.
Glukagon
Masa - 3 485 Da
Graen od 29 aminokiselina
Fizioloki uinci: inhibira sintezu proteina, u jetri inhibira sintezu masnih kiselina i holesterola,
a stimulira ketogenezu. Preko cAMP poveava aktivnost tkivne lipaze i ubrzava lipolizu,
odnosno katabolizam masti na masne kiseline i glicerol.
Luenje glukagona raste pri padu koncentracije glukoze u krv.
Sekreciju glukagona stimuliu arginin i jonski kalcijum, a koe glukoza i somatostatin.
Parathormon
Masa- 9 500 Da
Graen od 84 aminokiseline
U paratireoidnoj lijezdi, parathormon se nalazi u inaktivnom obliku, u formi prohormona. U
prohormonu na N-terminalnom kraju vezan je heksapeptid.
Sekreciju parathormona regulie koncentracija jona kalcijuma u krvi.
Parathormon stimulira reapsorpciju kalcijuma, magnezijuma, a smanjuje reapsorpciju fosfata, kalija,
natrija i amonijuma u bubrenim tubulima.