Bajka o Časti - Nikola Borovčanin

U neka davna vremena živješe ljudi bistrog uma

i plemenite duše. Lutali godinama po različitim
krajevima tražeći mjesto za svoj dom. Kad
dođoše do Velike Rijeke, riješiše da tu i ostanu.
Podigoše svoje kuće, napraviše svoje selo, i
izradiše veliko, brojno i zdravo potomstvo.
Izabraše sebi i kralja po imenu Razum. Dobiše i
vjeru, jezik i pismo. I tako nastade narod. Biješe
nadaleko poznat po svojoj čestitosti i mudrosti.
Vrijeme je prolazilo. Život im biješe bogat. Ali
sve što je dobro, privuče i zavidne ljude. Iz vrlo
udaljenih krajeva, gdje su vladale nesloga i
mržnja, a kraljica im bila Zavist, krenuše da
napadaju ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali
djecu, palili knjige…
No, narod biješe hrabar i neustrašiv. Zato Zavist
riješi da ubije Razum. Tako i bi. Narod osta bez
kralja te odluči da vlast pripadne njegovoj ženi.
Ona se zvala Čast. Imala je kćerku Slobodu i
sina Život. I umjesto da bez razuma narod
propadne, oni su sa Časti postali još jači. Čast je
vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je
skromna, iskrena i pravedna. Kćerka joj je u
svemu pomagala. Sloboda je bila najljepša
djevojka na svijetu i voljena u narodu.
Zavist, već bijesna, pokuša da ubije i Čast, ali
bez uspjeha. Zatim pokuša da otme Slobodu, ali
je i ona bila neuhvatljiva. Narod ih je dobro
čuvao, baš kao što se čuva najveći zavjet
predaka. No, Zavist nije mirovala. Tražila je put
do zla. Tako nagovori Život da se odrekne
majke i sestre dobijajući za uzvrat obećanje –
vječnu slavu i vlast. Život je povjerovao. Na
prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju
zaborava. Postade kralj. Narod se uplaši novog
kralja jer Život bez Časti i Slobode je Život sa
strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i
zlo prve komšije. Zavist je imala kćerku Laž
koja se po nagovoru majke uda za kralja. Uz nju
Život postade još suroviji, a narod nesrećniji.
Život i Laž dobiše kćerku Prevaru i sina
Zaborava. Dođoše još crnji dani. Narod je
propadao svakim danom sve više. Od razumnog,
časnog i slobodnog, ostade samo prevareni
narod. I – zaboravljen.
Ne prođe mnogo, a Zavist odluči da ode odatle
jer više nije imala na čemu da im zavidi. Sa
njom odoše i kćerka Laž i unuk Prevara jer im
je, ovakav kakav je, Život dosadio. Kad je kralj
ostao sam, sa sinom Zaboravom, osjeti
neizmjernu tugu i pokajanje za ono što je učinio
svom narodu, te pade u postelju. Sin se sažali
nad svojim ocem te odluči da nađe kutiju
zaborava. Nije je bilo teško naći.
Bila je na putu, zaboravljena. Obradovao se, ali
ju je uzalud pokušavao otvoriti. Sjedio je tužan
danima pored očeve postelje nadajući se da će
nekim čudom ozdraviti.
Jednog dana vidje ga mali dječak zlatne kose i
upita ga:
“Poznaješ li ti Čast i Slobodu?”
“Ne, ja sam se rodio poslije njih,” odgovori
Zaborav, “ali ih poznaje moj otac Život.”
“Slušaj me dobro,” reče zlatokosi, “ako želiš da
Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadatka-želje.
Tako će se kutija zaborava otvoriti.”
Prva želja: Učini da Život zauvijek zaboravi na
Zavist, Laž i Prevaru.
Druga želja: Vrati narodu Čast i Slobodu!
Treća želja: Ne dozvoli da jezik tvog naroda
padne u zaborav!
Zaborav sve tako učini, pa se Život iznova
probudi. Uz njega su i Čast i Sloboda živjeli
dugo i srećno. Žive i danas ali ih treba čuvati od
kutije zaborava.