PRVI DIO... stijena, list, nepronaena vrata; o stijeni, o listu, o vrati-ma. I o svim zaboravljenim licima.

Goli i sami doosmo u progonstvo. U njezinoj mranoj ut-robi nismo poznavali lica svoje majke; iz tamnice njezina tijela doli smo u neizrecivu i nepriopivu tamnicu ove zemlje. Koji je od nas upoznao brata svoga? Koji je od nas svome ocu zavirio u srce? Koji od nas nije ostao utamnien dovijeka? Koji od nas nije zauvijek stranac i usamljenik? O pustoi gubitka, u vreloj zbrci misli, izgubljeni meu sjaj-nim zvijezdama u ovom najmunijem nesjajnom blatu, izgu-bljeni! Nijemo se prisjeajui mi udimo silan zaboravljeni jezik, izgubljenu stazu u nebesa, stijenu, list, nepronaena vrata. Gdje? Kada? O izgubljena i vjetrom oplakana utvaro, vrati se opet. Sudbina koja Engleze vodi k Nizozemcima dosta je udna; ali onu koja vodi iz Epsoma u Pennsvlvaniju, te otuda u bregove to zatvaraju Altamont preko ponosnog koraljnog pijetlova kri-ka i blagog kamenog anelova osmijeha, taknulo je ono mrano udo sree to tvori nove ari u jednom pranom svijetu. Svatko je od nas zbroj svega to nije pribrajao: oduzmite nas opet do nagosti i noi, pa ete vidjeti da prije etiri tisue godina na Kreti poinje ljubav to je juer zavrila u Texasu. Sjeme naeg unitenja procvjetat e u pustinji, aleksin na-eg lijeka raste na planinskoj hridi, a nae ivote stalno obuzima djevojura iz Georgije, jer neki londonski depar nije bio obje-en. Svaki trenutak je plod etrdeset tisua godina. Svladavi minute, dani, poput muha, odzuje u smrt, a svaki je trenutak prozor na svo vrijeme. Evo jednog trenutka: Neki Englez po imenu Gilbert Gaunt, to ga je kasnije pro-mijenio u Gant (vjerojatno ustupak jenkijevskoj fonetici), nakon to je iz Bristola 1837. jedrenjakom stigao u Baltimore, uskoro je dopustio da se zarada od krme to ju je bio kupio slije niz njegov nehajni grkljan. Odlutao je na zapad u Fennsvlvaniju na-miui sredstva za pogibeljan ivot na taj nain to je svoje pi-jetlove za borbu okuavao protiv prvaka seoskih dvorita, esto bjeei nakon noi provedene u zatvoru, ostavivi svog prvaka mrtva na bojnom polju, bez prebijene pare u depu, a katkad s otiscima krupnih farmerskih lanaka na svom lakoumnom licu. Ali je uvijek u makao, i doavi napokon meu Nizozemce u vri-jeme etve, tako ga je dirnulo obilje njihove zemlje da je tamo bacio svoje sidro. Za godinu dana oenio se odlunom mladom

udovicom koja je imala urednu farmu i bila poput svih ostalih 11Nizozemaca oarana njegovim putnikim izgledom i povienim govorom, osobito kad bi glumio Hamleta na nain velikog Edmunda Keana. Svatko je govorio daje on morao postati glumac. Englez je dobio djecu - jednu ker i etiri sina - ivio lago-dno i bezbrino, i strpljivo podnosio breme otra ali potena je-zika svoje ene. Godine su

prolazile, njegove svijetle pomalo za-uene oi postadoe mutne s kesicama, visoki se Englez u hodu kostobolno vukao: jednog jutra kad je ona ula da ga an-grizavo probudi, nala ga je mrtva od kapi. Ostavio je petero djece, hipotekarni zajam i - u svojim udnim tamnim oima to su sada sjajne i otvorene zurile - neto to nije bilo umrlo: strastvenu i nerazjanjivu glad za putovanjima. S tom ostavtinom naputamo ovog Engleza i odsada se ba-vimo nasljednikom kojemu ju je namro, njegovim drugim si-nom, djeakom po imenu Oliver. Kako je ovaj djeak stajao uz cestu blizu materine farme i kako je vidio mar pranjavih Bun-tovnika na njihovu putu za Gettvsburg, kako su njegove hladne oi potamnjele kad je uo veliko ime Virginia, i kako je one go-dine kad je rat zavrio, a bilo mu je tek petnaest godina, etao jednom ulicom u Baltimoreu, i u nekoj maloj radnji vidio glatke granitne ploe smrti, urezanu jagnjad i kerubine, i anela to lebdi na hladnim suiavim nogama - to je dulja pria. Ali ja znam da su njegove hladne i plitke oi potamnjele od nerazja-njive i strastvene gladi to je ivjela u mrtvaevim oima i vo-dila od ulice Fenchurch mimo Philadelphije. Dok je djeak gle-dao velikog anela s urezanim strukom ljiljana, obuzelo ga je hladno i bezimeno uzbuenje. Dugi prsti njegovih velikih ruku su se stisnuli. Osjetio je da eli vie nego ita na svijetu da istan-ano ree dlijetom. Htio je neto mrano i neizrecivo iz sebe iskaliti u hladnom kamenu. Htio je rezati anelovu glavu. Oliver ue u radnju i u krupna bradata ovjeka s drvenim batom zatrai posla. Postao je kamenorezaki egrt. U tom pra-njavom dvoritu radio je pet godina. Postao je kamenorezac. Kad je prolo njegovo naukovanje ve je postao ovjek. Nikad je nije naao. Nikad nije nauio kako se klee ane-lova glava. Goluba, janje, glatke sklopljene mramorne ruke smr-ti, i slova lijepa i dotjerana - ali nikako anela. A od svih potra-enih i izgubljenih godina - razuzdanih godina u Baltimoreu, godina rada i divljeg pijanstva, kazalita Booth i Salvini koje je razorno djelovalo na kamenoresca to je pamtio svaki nagla-sak plemenita deklamiranja i mrmljajui koraao ulicama uz brze pokrete golemih rasprianih ruku - ovo su slijepi koraci i tapanje naeg izgnanstva, slika nae gladi dok nijemo se prisje-ajui udimo silan zaboravljeni jezik, izgubljenu stazu u nebe-sa, stijenu, list, vrata. Gdje? Kada? Nikad je nije naao, pa se otkotrljao niz kontinent na Obnovljeni Jug - udna divlja spodoba od est stopa i etiri pal-ca hladnih nemirnih oiju, velik komad nosa i gromka poplava govornike vjetine, neumjesnih i smijenih uvreda u obliku klasinih epiteta kojima se sluio ozbiljno, ali s lakim neugod-nim smijekom na rubu tankih ucviljenih usta. Upustio se u posao u Sydneyu, malom glavnom gradu jedne od drava na srednjem Jugu, ivio trijezno i marljivo pod pozor-nim okom puanstva jo puna poraza i neprijateljstva, i napo-kon, kad je stekao dobar glas i zadobio povjerenje, oenio se mravom tuberkuloznom usidjelicom, deset godina starijom od sebe, ali s mirazom i nepokolebljivom branom eljom. Nakon osamnaest mjeseci opet je bio buni mahnitac, mali mu je po-sao propao dok je njegova noga stajala na uglaanoj ogradi an-ka, a Cvnthia, njegova ena iji ivot, rekli su domai, on nije uspio produiti - umrla je iznenada jedne noi nakon krvarenja. Tako je sve opet otilo - Cvnthia, radnja, teko steen glas trezvenjaka, anelova glava - etao je po mraku ulicama, vrite-i psovke u

pentametru na Buntovniki ivot i sav njihov ne-mar; ali obolio od straha i gubitka i pokore, venuo je pod pri-jekornim gradskim pogledom, uvjeravajui se sve vie, kako mu se tijelo osipalo na mravu kosturu, da se to sada Cvnthijina po-kora osveuje na njemu. Bio je tek prevalio tridesetu, ali je izgledao mnogo stariji. Lice mu je bilo uto i upalo; votana plotica njegova nosa bila je nalik kljunu. Imao je duge smee brkove koji su mu ravno i tugaljivo visjeli. Njegovi strahoviti napadaji pijanstva upropastili su mu zdravlje. Istanjio se kao daska i poeo kaljati. Mislio je na Cyn-thiju sada, u samotnom i neprijateljskom gradu, i stao se plaiti. Mislio je da ima tuberkulozu i da e umrijeti. Tako, opet sam i izgubljen, ne naavi reda ni smirenja u svijetu, bez vrsta tla pod nogama, Oliver se opet dade na bes-ciljno potucanje kontinentom. Udari na zapad prema velikoj bregovitoj tvravi, znajui da se iza nje njegov lo glas nije uo i nadajui se da bi tamo mogao nai osamu, nov ivot i pobolj-ati zdravlje. Oi mrave sablasti opet su potamnjele, kao to su tamnjele u njegovoj mladosti. Cijelog se dana Oliver vozio prema zapadu kroz golemu dr-avu, pod vlanim sivim nebom listopada. Dok je kroz prozor tuno gledao veliku pustu zemlju tako rijetko obraenu na jalo12 13vim i sluajnim malini farmama koje su se inile tek kao male krpice krevina u divljini, oko srca mu je bivalo hladno i teko. Mislio je o velikim suama u Pennsvlvaniji, o zlatnom itu klo-nulom od zrelosti, o izobilju, redu i pomnjivoj pukoj tedljivo-sti. I mislio je o tome kako je bio naumio da se smiri i nae svo-je mjesto, o buntovnom meteu svoga ivota, o godinama ljage i sramote, i o svojoj ludo rasutoj mladosti. Boe! mislio je. Ja starim! Zato ovdje? Jezovit mimohod sablasnih godina stupao je njegovim moz-gom. Iznenada primijeti da je njegov ivot bio upravljan nizom sluajnih dogaaja: ludo pjevanje nekog Buntovnika o Armaged-donu, zvuk vojnike trube na cesti, kopita vojne mazge, glupo bijelo lice jednog anela u pranoj radnji, drsko micanje guzova jedne neuredne enske u prolazu. Dovaljao se iz topline i obilja u ovu golu zemlju: dok je zurio kroz prozor i gledao svijetlosme-u neobraenu zemlju, veliki surovi vis Piedmonta, blatne ceste od crvene ilovae i neuredan svijet to je buljio po postajama -vitka farmera koji se skljusio iznad uzda, besposlena crnca, kre-zuba seljaka, bljedunjavu enu s neistim djetetom udnova-tost sudbine probode ga strahom. Kako je stigao ovamo iz pom-njive nizozemske tedljivosti svoje mladosti u ovu prostranu iz-gubljenu i jalovu zemlju? Vlak je i dalje kloparao preko zamagljene zemlje. Kia je neprestano padala. Koniar uleti u prljav pliani vagon i iskre-ne kantu ugljena u veliku pe na kraju. Visok upalj smijeh po-trese skupinu seljaka izvaljenih na dva okrenuta sjedala Zvono je turobno brecalo iznad kloparanja kotaa. Uslijedilo je beskrajno dosadno ekanje na raskriju kod grada podno planina. Zatim je vlak ponovo krenuo preko prostrane valovite zemlje. Spustio se sumrak. Golema gromada planina dizala se u magli. Mala zadimljena svjetla pojavie se iz brvnara po padina-ma. Vlak je vrtoglavo

puzao po visokim drvenim konstrukcija-ma to su nadsvoivale avetinjske trake vode. Gore i dolje, u da-ljini, okiene pramenovima dima, kolibe nalik na igrake stiska-le su se uz sprud i i vododerinu i obronak. Vlak se krivudavo muio uz ulijebljene crvene prosjeke i sporo napredovao. Kad je pao mrak, Oliver sie u gradiu Old Stockadeu gdje je zavr-avala pruga. Posljednji veliki zid od planina dizao se silan iz-nad njega. Kad je napustio sumornu malu postaju i zagledao se u prljavo svjetlo provincijalnog duana, osjetio je Oliver da pue, kao velika zvijer, u krug tih golemih planina da umre. Idueg jutra nastavi putovanje koijom. Odredite mu je bilo gradi Altamont, dvadeset etiri milje daleko iza okvira ve-likog vanjskog planinskog zida. Dok su se konji polako napinjali 14 uz gorski put, Oliverov je duh malo ivnuo. Bio je sivozlatan dan kasnog listopada, vedar i vjetrovit. Planinski je zrak otro tipao i bockao: nad njim se dizao lanac, zatvoren, beskrajan, ist i pust. Drvee je strilo tanko i golo: bilo je gotovo bez lia. Nebo je bilo puno bijelih vjetrovitih krpa oblaka; gust sloj magle po-lako je mio planinske bedeme unaokolo. Ispod njega planinski potok pjenio se niz kamenito korito, a on je mogao vidjeti sitne tokice ljudi kako polau tranice to e kroz bregove vijugati prema Altamontu. Tada je znojna za-prega prevalila gorsku guduru, i izmeu propetih i nadmonih lanaca to su nestajali u purpurnoj omaglici poela se lagano sputati prema visoravni na kojoj je bio sagraen Altamont. U sablasnoj vjenosti ovih planina, porubljenih u svom pre-golemom peharu, naao je razbacan na stotinu breuljaka i dolina grad od etiri tisue ljudi. Bilo je novih zemalja. Srce mu je zaigralo. Taj grad Altamont utemeljen je uskoro nakon Revolucije. Bio je pogodno odmorite za gonie stoke i farmere u njihovu zamahu na istok iz Tennesseeja u Junu Carolinu. A nekoliko desetljea prije Graanskog rata pruao je ljetno gostoprimstvo mondenom svijetu iz Charlestona i s plantaa toplog Juga. Kad je Oliver u nj stigao, ve je bio poeo izlaziti na glas ne samo kao ljetovalite, nego i kao ljeilite za tuberkulozne. Nekoliko boga-taa sa Sjevera sagradilo je lovake kuice u brdima, a jedan od njih je kupio goleme povrine planinske zemlje i s vojskom do-vedenih arhitekata, stolara i zidara planirao najvei ljetnikovac u Americi - neto u vapnencu, sa iljastim krovovima od kri-Ijevca i sto osamdeset tri sobe, po uzoru na dvorac Blois. Bio je tu i golem novi hotel, raskona drvena sua, udobno smjeten na vrhu najvieg breuljka. Ali veina stanovnitva bila je jo domaa sastavljena od svi-jeta iz brda i okolnih sela. Bili su to kotsko-irski gortaci, opori provincijalci, bistri i marljivi. Oliver je bio spasio oko dvanaest stotina dolara nakon pro-pasti Cvnthijina imanja. Za vrijeme zime iznajmio je malu da-aru na jednom uglu gradskog trga, nabavio malu zalihu mramora i krenuo u posao. Ali je isprva malo to imao initi osim da misli o izgledima svoje smrti. Te otre zime pune samovanja, dok je mislio da umire, mravo jenkijevsko strailo za ptice to je mrmljajui tumaralo ulicama postalo je predmet obinog ogovaranja meu graanstvom. Sva eljad u njegovu svratitu znala je da je nou etao po sobi velikim koracima kao da je u 15kavezu, i da je dugo muklo jecanje koje je izgledalo kao da se trga iz njegove utrobe neprestano drhtalo na njegovim tankim usnama. Ali on nikome nije o tome govorio.

A onda je dolo divno gorsko proljee, zlatnozeleno, s krat-kim zapusima vjetrova, arima i opojnou cvata, toplim mele-mom pljuskova. Velika rana u Oliveru poela je zacjeljivati. Zemljom se jo jednom uo njegov glas, grimizno je znalo blje-snuti njegovo staro govornitvo, duh stare gorljivosti. Jednog travanjskog dana, dok je s iznova probuenim osje-tilima stajao ispred svoje radnje promatrajui ivotnu vrevu na Trgu, Oliver zauje iza sebe glas ovjeka to je prolazio. I taj glas, jednolian, otegnut, spokojan, bacio je iznenadno svjetlo na sliku to je dvadeset godina u njemu leala mrtva. - Dolazi smak! Prema mojim proraunima smak e biti 11. lipnja 1886. Oliver se okrene i vidje kako odmie krupan i upeatljiv lik proroka to ga je posljednji put vidio kako iezava niz pranjav put to je vodio ka Gettvsburgu i Armageddonu. - Tko je to? - upita jednog ovjeka. ovjek pogleda i nasmijei se. - To je Bacchus Pentland - ree. - Zanimljiva osoba. Ovdje ima dosta njegova roda. Oliver hitro lizne svoj veliki palac. Zatim s laganim smije-kom ree: - Je li vrijeme Armageddona dolo? - On ga oekuje ovih dana - ree ovjek. Onda je Oliver1 sreo Elizu. Jednog proljetnog popodneva le-ao je na glatkoj konoj sofi u svom malom uredu sluajui ve-seo amor to je dopirao s Trga. Okrepljujui mir raskrilio se iz-nad njegova velikog ispruenog tijela. Razmiljao je o masnoj cr-nici s iznenadnim mladim cvjetnim svjetlom, o pjenastoj hlad-noi piva i o opadanju ljivina cvijeta. Tada zauje ustro lupka-nje potpetica neke ene to je prolazila izmeu mramorja, te urno ustane. Oblaio je svoj dobro oetkani kaput od teke crne tkanine upravo kad je ula. - Rei u vam neto - ree Eliza napuivi usne u podrug-ljiv prijekor - drago bi mi bilo da sam muko i da nemam nikak-va posla nego da cijeli boji dan leim na mekoj sofi. - Dobar dan, gospoice - ree Oliver uz naglaen naklon. -Da - ree on, dok mu je lak lukav smijeak svijao kutke tankih usta - mislim da ste me ulovili na mojoj kratkoj etnji. Ustvari ja vrlo rijetko legnem po danu, ali sam posljednju godinu bio loa zdravlja i nisam vie sposoban raditi kao prije. 16 Utihnuo je na trenutak; njegovo se lice objesilo u izraz pod-mukle pokunjenosti. Ah gospode! Ne znam to e sa mnom biti! - A to! - ree Eliza ivahno i drsko. - S vama je sve u redu po mom miljenju. Vi ste velik i kran momak u cvijetu mlado-sti. Pola ste toga umislili. Najee kad mislimo da smo bolesni u pitanju je mata. Sjeam se, predavala sam u koli u opini Hominv kad me je oborila upala plua. Nitko se nije nadao da u iz toga iva izai, ali ja sam se nekako provukla; dobro se sje-am, jednog sam dana sjedila - to bi se reklo, mislim da sam se oporavljala; a sjeam se zbog toga to je stari doktor Fletcher upravo bio kod mene i kad je izaao vidjela sam ga kako vrti glavom prema mojoj roaci Sally. 'Zaboga Eliza, to se to zbiva,' rekla je im je on bio otiao, 'on mi kae da baca krv kad god zakalje; uhvatila si suicu, tu nema sumnje.' 'Vrlo vano,' re-kla sam. Sjeam se da sam se smijala do suza, odluivi da od svega napravim veliku alu; mislila sam u sebi, neu se dati, sve u ih nasamariti; 'ja ne vjerujem ni rijei od svega toga' (rekla sam) - ona mu pametno klimne glavom i napui

usne - 'a osim toga, Sally' (rekla sam) 'svi mi moramo otii jednog dana, i nema smisla brinuti se to e se dogoditi. Moe doi sutra, ili moe doi kasnije, ali obavezno na kraju mora svakoga stii'. Ah gospode! - ree Oliver, tuno klimajui glavom. - Ovo-ga ste puta pogodili ono pravo. Od toga nema vee istine. Milosrdni boe! pomisli on s tjeskobnim unutarnjim smije-kom. Koliko e ovo potrajati? Ali je prava jabuka, o tome nema sumnje. S uvaavanjem je pogledao njezin vitak uspravan stas, zamijetivi joj mljenobijelu kou, crnosmee oi s neobinim djejim pogledom i slap crne kose vrsto zategnute straga s vi-sokog bijelog ela. Na udnovat je nain zamiljeno puila usne prije nego to bi progovorila; voljela je otezati i stizala bi na predmet razgovora nakon beskrajnih zastranjenja po slijepim ulicama svog sjeanja i pamenja, uivajui u zlaanoj povorci svega to je ikad rekla, uinila, osjetila, mislila, vidjela ili odgo-vorila s egocentrinim ushienjem. Tada, dok ju je on promatrao, ona naglo prestade govoriti, metnu svoju skladnu ruku u rukavici pod bradu i zagleda se ustranu sa zamiljeno napuenim ustima. - No - ree nakon jednog trenutka - ako poboljavate svoje zdravlje i dobar dio vremena provodite leei, morate imati ne-to da zabavite svoj duh. - I otvori konati koveg to ga je no-sila izvadivi posjetnicu i dvije debele knjige. - Ja se zovem -ree znaajno, s polaganim naglaavanjem - Eliza Pentland i predstavljam Izdavako drutvo Larkin. 17Rijei je izgovarala ponosno, s dostojanstvenim uivanjem. Milosrdni boe! Knjiarski zastupnik? pomisli Gant. - Nudimo - ree Eliza otvarajui golemu utu knjigu s matovitim crteom kopalja, zastava i lovorovih vijenaca - knjigu pjesama pod naslovom Dragulji stiha za ognjite i dom; isto tako Larkinov kuni lijenik s knjigom domaih lijekova koji daje uput-stva za lijeenje i spreavanje preko pet stotina bolesti. - U redu - ree Gant uz lagan smijeak, liznuvi hitro svoj veliki palac - treba da naem ovu svoju unutra. - Pa da - ree Eliza mudro kimnuvi - to bi se reklo, mo-ete itati pjesme za dobro svoga duha, a Larkina za dobro svo-ga tijela. - Meni se sviaju pjesme - ree Gant listajui stranice i za-stavi sa zanimanjem na dijelu oznaenom Pjesme ostruge i sa-blje. - Kad sam bio djeak znao sam ih recitirati satima. Kupio je knjige. Eliza spremi svoje uzorke i ustade gledajui otro i radoznalo po maloj pranjavoj radnji. - Ima li posla? - ree. Vrlo malo - ree Oliver tuno. - Jedva toliko da sastav-ljam kraj s krajem. Ja sam stranac u stranoj zemlji. - Pa to? - ree Eliza veselo. - Morate izlaziti meu ljude, upoznavati se. Vama treba neto da odvratite misli od samog sebe. Da sam na vaem mjestu, prihvatila bih se posla i izvukla korist od grada u razvoju. Imamo sve to treba za jedan veliki grad - prirodu, klimu, sirovine, i treba da radimo svi zajedno. Kad bih imala nekoliko tisua dolara, znam to bih uinila - ona mu lukavo namigne i pone govoriti s udnim mukim pokre-tom ruke - ispruena kaiprsta, labavo stisnute ake. - Vidite li ovaj ugao ovdje - ovaj na kojemu ste vi? Njemu e se vrijed-nost podvostruiti u iduih nekoliko godina. Pazite - ona

uz-mahne ispred sebe labavom mukom kretnjom. - Jednoga e dana ovuda probiti ulicu, to je sigurno kao dananji dan. A kad to uine - ona zamiljeno napui usne - ovo e zemljite vrijediti novca. Ona nastavi raspredati o zemljitu s udnom zanesenom gladi. inilo se da je za nju grad bio velika kopija plana: glava joj je bila nevjerojatno napunjena iznosima i procjenama - tko je imao parcelu, tko ju je prodao, prodajna cijena, stvarna vri-jednost, budua vrijednost, prvi i drugi anuitet i tako dalje. Kad je zavrila, Oliver ree s izrazito jakom odbojnou, mislei na Sydney: - Nadam se da nikad neu imati jo koji komad zemljita dok sam iv - osim kue da u njoj ivim. To je samo prokletstvo i briga, a poreznik na koncu sve odnese. 18 Eliza ga pogleda s izrazom zaprepatenja, kao da je izrekao kakvo pogubno krivovjerje. - Kako to? Tako se ne govori! - ree. - Vi elite neto staviti na stranu za crne dane, zar ne? - Meni su stigli moji crni dani - ree on potiteno. - Sve to mi treba to je osam stopa zemlje da me u nju zakopaju. Zatim, razgovarajui veselije, on ju je otpratio do vrata rad-nje i gledao kako ukoeno odlazi preko trga, podiui suknju na rubu plonika s gospodskom otmjenou. Onda se vrati meu svoje mramorje uznemiren nekom unutarnjom radou koju je smatrao zauvijek izgubljenom. Porodica Pentland, kojoj je Eliza pripadala, bila je jedno od najudnijih plemena to su ikada dola iz brda. Ona nije imala puno pravo da nosi ime Pentland: neki kotski Englez toga ime-na, djed sadanje glave porodice, bio je rudarski inenjer, doao u planine poslije Revolucije da trai bakar, i ivio tamo vie go-dina izrodivi nekoliko djece s jednom od prvodolih ena. Kad je nestao, ena je uzela za se i za svoju djecu ime Pentland. Sadanji poglavar plemena bio je Elizin otac, brat proroka Bacchusa, major Thomas Pentland. Preostali brat bio je ubijen za vrijeme Sedam dana. Major Pentland zasluio je svoj vojniki in asno iako nezapaeno. Dok je Bacchus, koji se nikad nije uzdigao iznad poloaja kaplara, zaraivao uljeve na svojim tvr-dim rukama kod Shiloha, major je kao zapovjednik dviju eta Dobrovoljaca branio tvravu rodnih brda. Ta tvrava nije bila ugroena do zavrnih ratnih dana, kad su Dobrovoljci, prikrive-ni iza prikladna drvea i stijenja, sasuli tri salve na odjeljenje Shermanovih zaostalih vojnika, pa se tiho rasprili u obranu svojih prisutnih ena i djece. Porodica Pentland bila je stara kao bilo koja druga u okru-gu, ali je uvijek bila siromana, i malo je marila za staro podrijetlo. Zbog enidbe i brakova unutar vlastitoga roda, ona se mogla hvalisati nekom vezom s veliinom, neim nezdravim, mrvom idiotizma. Ali zbog njezine oite duevne i tjelesne nad-moi, za veinu gortaka ona je zauzimala vrst poloaj opeg tovanja. Pentlandovi su nosili jako porodino obiljeje. Kao kod ve-ine jakih linosti u udnim porodicama njihov zajedniki ig bio je jo dojmljiviji zbog svojstvenih razlika. Imali su irok jak nos s mesnatim duboko urezanim nozdrvama, ulna usta s iz-vanrednom mjeavinom istananosti i grubosti to su ih u toku razmiljanja uvijali s iznenaujuom gibljivou, iroko inteli-

19gentno elo i pljosnate neznatno upale obraze. Mukarci su ve-inom bili rumena lica, a njihov tipian stas bio je mesnat, sna-an i srednje visine, iako je bilo odstupanja do mrtvake mra-vosti. Major Thomas Pentland bio je otac brojne obitelji u kojoj je Eliza bila jedina preivjela djevojka. Mlaa sestra bila je umrla prije nekoliko godina od bolesti koju je obitelj tuno oznaavala kao krofule jadne Jane. Bilo je est momaka: Henry, naj-stariji, imao je sada trideset godina, Will dvadeset est, Jim dva-deset dvije, a Thaddeus, Elmer i Greelev, po spomenutom redu, osamnaest, petnaest, i jedanaest. Elizi su bile dvadeset etiri go-dine. etvero najstarije djece, Henry, Will, Eliza i Jim, provelo je djetinjstvo u poratnim godinama. Siromatvo i oskudica tih go-dina bili su tako strani da nitko od njih nije nikada o tome go-vorio, ali im se ljuti ma bio abo u srce ostavivi brazgotine koje nisu htjele zacijeliti. Te su godine djelovale na najstariju djecu tako da su u nji-ma razvile bolesnu krtost, nezasitnu ljubav prema imovini i e-lju da pobjegnu iz majorova domainstva to bre mogu. - Oe - rekla je Eliza s gospodskom dostojanstvenou kad je prvi put dovela Olivera u dnevnu sobu rodne kue - elim da te upoznam s gospodinom Gantom. Major Pentland polako ustane sa svoje stolice za ljuljanje kraj vatre, sklopi velik no i metne jabuku koju je gulio na okvir kamina. Bacchus je blagonaklono podigao pogled s izrezucka-nog tapa, a Will, dignuvi oi s tupastih nokata to ih je obre-zivao po obiaju, pozdravi posjetioca nekim ptijim klimanjem i mirkanjem. Ti su se ljudi stalno zabavljali depnim noevima. Major Pentland polako krene prema Gantu. Bio je to zde-past i nabijen ovjek od svojih pedeset godina, rumena lica, patrijarhalne brade i jakih samodopadnih crta svoga plemena. - To je W. O. Gant, zar ne? - upitao je otegnutim sladunja-vim glasom. - Da - rekao je Oliver - tako je. - Sudei prema onome to mi je Eliza rekla o tebi - ree major dajui znak svom sluateljstvu - upravo sam htio rei da to mora biti L. E. Gant.* Sobom odjeknu pun i zadovoljan smijeh Pentlandovih. - Igra rijei. Kad se izgovara L. E Gant zvui el-e-gant, dakle ele-gantan, otmjen (op. prev.). 20 - Uh! - uzvikne Eliza metnuvi ruku na nozdrvu svog iro-kog nosa. - Svega mi, oe! Moe te biti sram. Gant se nasmijei lagano s hinjenom veselou. Kukavna stara hulja, pomislio je. To mi ve cijeli tjedan sprema. '> - S Willom si se ranije vidio - ree Eliza. a - I sprijeda i straga - ree Will i lukavo namigne. *"' Kad je zamro njihov smijeh, Eliza ree: - A ovo je, to bi se reklo, stric Bacchus. - Da, da - ree Bacchus uz irok osmijeh - velik kao ivot i dvostruko toliko drzak. - Inae ga svuda zovu Back-us - ree Will, namignuvi svi-ma zajedno - ali mi ga u obitelji zovemo Behind-us.* - Pretpostavljam - ree major Pentland proraunato - da si bio porotnik u mnogim sudskim dvoranama?

- Ne - ree Oliver, spreman da izdri i najgore, sad ve s le-denim smijekom. - Zato? - Zato to sam mislio - ree major gledajui opet oko sebe - da si ti mome kojemu je bilo sueno da mnogo udvara. Tada se usred njihova smijeha otvore vrata i nekoliko pre-ostalih ue - Elizina majka, priprosta iscrpljena Skotkinja, pa Jim, rumen bucmast mladi, bezbradi blizanac svog oca, pa Thaddeus, blag, rumen, smeokos i smeook, trom i napokon Greelev, najmlai, djeak koji se idiotski mljackavo cerekao putajui udne krikove kojima su se oni smijali. Bilo mu je je-danaest godina; bio je izroen, slab, krofulozan, ali su njegove bijele vlane ruke mogle izmamiti iz violine glazbu koja je u sebi imala neto nezemaljske i neueno. I dok su oni sjedili u maloj vruoj sobi punoj toplog mirisa zrelih jabuka, silan je vjetar urlao s planina, ulo se huanje u borovima, daleko i mahnito, praskale su gole grane. I dok su gu-lili, ili obrezivali, ili rezuckali, njihov je razgovor klizio od grube ale prema smrti i pogrebu: jednolino su rastezali sa zlobnom poudom svoje naklapanje o sudbini, i o ljudima tek poloenim u zemlju. I dok je njihov razgovor zamirao, a Gant oslukivao sa-blasno stenjanje vjetra, on je tonuo u grob propasti i mraka, i dua mu je strmoglavo uranjala u ponor noi, jer je vidio da mora umrijeti kao stranac, da svi - svi osim ovih pobjednikih Pentlandovih kojima je smrt bila gozba - moraju umrijeti. I poput ovjeka koji gine u polarnoj noi, on je mislio na bogate livade svoje mladosti: kukuruz, ljivino stablo, i zrelo ito. Zato ovdje? O izgubljenie! Podripprilike znai podri nas, iza nas, pozadina, stranjica (op. prev.). 21U toku jedanaest godina rodila mu je devetero djece od ko-jih je estero ostalo na ivotu. Prva djevojica je umrla u svom dvadesetom mjesecu od djeje kolere; jo dvoje je umrlo pri po-rodu. Ostala su preivjela prljavo i sluajno koenje.* Najstariji djeak rodio se 1885. Dali su mu ime Steve. Druga se rodila, pet-naest mjeseci kasnije, djevojica - Daisy. Idua, takoer djevoj-ica Helen - dola je tri godine kasnije. Zatim su, 1892, doli blizanci kojima je Gant, oduvijek estok u politici, dao imena Grovera Clevelanda i Benjamina Harrisona. A posljednji, Luke, rodio se dvije godine kasnije, 1894. Dvaput se tijekom ovog razdoblja, u razmaku od pet go-dina, Gantovo periodino opijanje produljilo u neprekidno pijanstvo koje je tjednima trajalo. Spaavan je kad se ve uta-pao u plimi svoje ei. Eliza ga je svaki put slala u Richmond da se lijei od alkoholizma. Jednom su Eliza i etvero njezine djece u isto vrijeme oboljeli od tifusne groznice. Ali za vrije-me munog ozdravljivanja ona mrko napui usne i odvede ih na Floridu. Eliza je ustrajala do pobjede. Dok je stupala tim beskrajnim godinama ljubavi i gubitka, uprljanim jarkim bojama muke i po-nosa i smrti, i silnim divljim blijeskom njegova tuinskog i stra-snog ivota, njezine je udove spopadala razorna klonulost, ali je ona kroz bolest i kopnjenje zadobila pobjedniku snagu. Znala je da u tome ima veliine: iako je esto bio nesmiljen i svirep, ona je pamtila strahovito bilo njegova ivota, i neto izgubljeno i skrhano u njemu to nikad nee nai. I u njoj se budio strah i nijema suut videi katkad da one male nemirne oi postaju ukoene i mrane od zatomljene i zabludjele gladi stare razoa-ranosti. O izgubljenie!

U dugom nizanju godina kroz koje se razvijala povijest Gan-tovih, malo je godina donijelo tee breme muke, uasa i propa-sti, i nijednoj nije bilo sueno da sa sobom donese odlunijih dogaaja nego godini koja je oznaila poetak dvadesetog stolje-a. Za Ganta i njegovu enu, godina 1900, u kojoj su se nali jed-nog dana nakon to su sazreli u prolom stoljeu - prijelaz koji je morao ispuniti, gdje god se dogodio, kratkom ali bolnom Koenje, od kotiti! Ne koenje! 24 samoom tisue matovitih ljudi - bila je podudarna, prenapad-no da ne bi bilo primijeeno, s drugim obalama njihovih ivota. Te je godine Gant preturio svoj pedeseti roendan: znao je da je napola star kao netom umrlo stoljee, i da ljudi ne ive esto tako dugo kao stoljea. Te je godine i Eliza nosei svoje posljednje dijete za sva vremena, prekoraila konani rub uasa i oaja, i dok je u bremenitoj tami ljetne noi nauznak leala u postelji s rukama na nabreklom trbuhu, poela je snovati svoj ivot u godinama kad ne bude vie bivala majka. Poela je gledati na zaljev to se ve stao iriti sa svojim odi-jeljenim alima, na kojima su se nali njihovi ivoti, beskrajno pribrana, sa silnom strpljivou koja pola ivota eka na neki dogaaj, ne toliko sa sigurnim predvianjem, koliko s proroan-skim, tajnovitim nagonom. To svojstvo, ta gotovo budistika spokojnost koju, ukorijenjenu u temeljnoj grai svog ivota, ona nije mogla ni zatomiti ni prikriti, bilo je svojstvo koje je on naj-manje mogao shvatiti, koje ga je najvie razdraivalo. Bilo mu je pedeset godina: bio je tragino svjestan vremena - vidio je stra-stvenu punou svog ivota na izmaku, pa se trzao na sve strane kao bezumna i pobjenjela ivotinja. Moda je ona imala vie razloga za ravnodunost nego on, jer je potekla iz okrutnog svitanja svog ivota, kroz bolest, tjelesnu nemo, sirotinju, trajnu smrtnu pogibelj i bijedu: bila je izgubila svoje prvo, di-jete, a ostalu djecu rodila zaklonivi ih od uzastopnih poasti; i sada, u svojoj etrdeset drugoj godini, dok joj se posljednje dijete micalo u utrobi, ona je u svom kotskom praznovjerju i slijepoj porodinoj tatini, koja predvia tue a ne vidi vlas-tito istrebljenje, bila uvjerena da se pripravlja za neku svrhu. Dok je leala u postelji, velika joj je zvijezda na pogled pla-nula u zapadnoj etvrtini neba; uinilo joj se da se polako penjala u nebesa. I premda ne bi mogla rei prema kojem se vrhuncu gibao njen ivot, vidjela je u budunosti slobodu koju nikad nije upoznala, imetak i mo i bogatstvo, udnju to je neugasivo pomijeana strujala njezinom krvlju. Razmiljajui o tome u tami, ona je napuila usne sa zanesenim zadovoljstvom, trijezno vide-i sebe kako radi u pukom zabavitu i prilino lako otima iz ruku lakoumnosti ono to nikad nije znala sauvati. Sve u stei! mislila je sve u stei. Will je uspio! Jim je uspio. A ja sam pametnija od njih. I sa aljenjem, proetim mu-kom i gorinom, pomislila je na Ganta: A to! Da se nisam brinula o njemu, ni vlastitoga tapa ne bi danas imao. Ja sam se morala boriti za ono malo to danas imamo; ne bismo imali krova nad glavom; proveli bismo ostatak 25ivota u najmljenoj kui to je za nju bila krajnja sramota nes-nalaljivih i nehajnih ljudi.

Pa nastavi: Za novac to ga on svake godine spiska u piu mogla bi se kupiti dobra parcela: mogli smo sada biti imuni ljudi da smo krenuli od samog poetka. Ali on je oduvijek mrzio i samu pomisao da neto posjeduje: to nije mogao podnijeti, re-kao mi je jednom, otkad je izgubio novac u onom poslu u Syd-neyu. Da sam ja bila tamo, moe se kladiti u zadnji dolar da ne bi bilo gubitka. Ili bi ga bilo na drugoj strani, doda mrko. I leei tamo dok su rani jesenski vjetrovi meli June bre-gove, punei crni zrak opalim liem i stvarajui u isprekidanim navalama daleku tunu grmljavinu u visokom drveu, ona je razmiljala o strancu koji je oivio u njoj, te o onom drugom strancu, tvorcu tolikih jada, koji je ivio s njom skoro dvadeset godina. I pomislivi na Ganta ona opet osjeti naeto bolno u-enje, sjetivi se divljeg razdora meu njima i zapretane velike borbe koja je vukla korijen iz mrnje i ljubavi prema imovini, u kojoj ona nije sumnjala u svoju pobjedu, ali joj je smetala i kvarila raune. Svega mi! proaptala je. Svega mi, nikad nisam vidjela takva ovjeka! Gant, suoen s gubitkom ulnih uitaka, znajui da je dolo vrijeme kad mora suspregnuti sva svoja rableovska pretjeriva-nja u jelu, piu i ljubavi, spoznao je da nema tog dobitka koji bi mu nadoknadio gubitak razuzdanosti; osjetio je takoer otru bol kajanja, osjeajui da je imao snage ali je proputao prilike kao onaj ortakluk s Willom Pentlandom koji mu je mogao do-nijeti ugled i bogatstvo. Znao je da je minulo stoljee u kojemu je proao najbolji dio njegova ivota; osjetio je vie nego ikada udnovatost i samou nae male pustolovine na zemlji: mislio je na svoje djetinjstvo na nizozemskoj farmi, na baltimorske dane, na besciljnu skitnju niz kontinent, na grozno vezivanje cijeloga ivota uz niz sluajnih dogaaja. Golema tragedija sluaja visjela je kao tmuran oblak nad njegovim ivotom. Vidio je jasnije nego ikad da je stranac u stranoj zemlji meu ljudima koji e mu uvi-jek biti tuinci. Najudnija od svega, pomislio je, bila je ova veza u kojoj je izrodio djecu i stvorio ivot ovisan o njemu sa enom tako dalekom od svega njegova poimanja. On nije znao da li 1900. godina za njega znai neki poetak ili svretak; ali s poznatom slabou putena ovjeka on odlui da sve dokona sagorjevi zgaslu vatru u sebi do posljednjeg proplamsaja. U prvoj polovini mjeseca sijenja, jo pokorniki vjeran novogodinjoj preobrazbi, on zane dijete: u proljee, kad je bilo oito da je Eliza opet zatrudnjela, prepustio se orgi26 janju kojemu ni znamenito etveromjeseno pijanstvo iz 1896. nije bilo dostojnim preteom. Iz dana u dan bivao je mahnito pi-jan, dok nije dospio u stanje trajnog ludila: u svibnju ga je ona opet poslala u ljeilite u Piedmont na kuru, koja se jedno-stavno sastojala od toga da se umjereno i jeftino hrani i uva od alkohola est tjedana, na stegu koja je jednako razjazila njegovu e i glad. Vratio se potkraj lipnja, izvana oien, ali iznutra uzavreo kotao. Na dan uoi njegova povratka Eliza, vidljivo bre-menita djetetom, bijela jedra lica, junano je ula u svaku od e-trnaest gradskih krama, pozvala vlasnika ili pipniara iza anka i jasno i glasno rekla u podbuhlom drutvu stalnih posjetilaca: - Sluajte dobro: ula sam samo zato da vam kaem da se sutra vraa gospodin Gant, i elim vam svima dati na znanje da u vas strpati u zatvor ako ujem da ga je itko od vas posluio piem.

Oni su znali da je ta prijetnja besmislena, ali bijelo sudako lice, zamiljeno napuene usne i desna ruka koju je drala laba-vo stisnutu, kao mukarac, s ispruenim kaiprstom to je isti-cao njezin proglas mirnom ali nekako monom kretnjom, sledili su ih uasom to ga nikakva gomila estokih prijekora ne bi mogla izazvati. Primili su njezinu objavu u pripitom preneraenju, mrmljajui ponajvie odobravanje u strahu dok je odlazila. - Bogami - ree jedan branin trcnuvi netono smei mlaz prema pljuvanici - ona e to i uiniti. Ta se ena ne ali. - K vragu! - ree Tim O'Donnel smijeno izvijajui svoje majmunsko lice iznad anka - sad ne bi W. O. od mene dobio pie pa da je boca petnaest centa i da smo sami u nekom zaho-du. Je li otila? Prolomi se buan pijan smijeh. - Tko je ona? - upita netko. - Sestra VVilla Pentlanda. - Bogami, onda e to i uiniti povie nekolicina; i prosto-rija se opet potrese od njihova smijeha. Will Pentland je bio kod Loughrana kad je ona ula. Nije ga pozdravila. Kad je otila, on se okrene prema ovjeku kraj sebe najavivi svoju opasku ptijim klimanjem i mirkanjem: - Kla-dim se da ti to ne bi mogao - ree. Kad se Gant vratio i bio javno odbijen u jednoj krmi, po-divljao je od gnjeva i ponienja. Do viskija je, naravno, vrlo lako dolazio, aljui koijaa ili kakva crnca unutra po nj; ali usprkos zloglasnosti njegova ponaanja koje je postalo, on je to znao, kla-sian mit za gradsku djecu, ustuknuo bi na svako novo oglaa-vanje svog vladanja; godinu za godinom postajao je sve osjetljiviji na to, i njegov stid, njegovo drhtavo ponienje narednih ju27tara, plod uvrijeena ponosa i napetih ivaca, izazivali su saa-ljenje. Gorko je osjetio da ga je Eliza s namjernom zlobom javno osramotila: na povratku kui vriskao je na nju s optubama i uvredama. Cijelo je ljeto Eliza u nagovjetajnom spokojstvu podnosila grozu - sad je ve gladnjela za njom, ekajui s uasnim mirom povratak straha u noi. Srdit zbog njezine trudnoe, Gant je go-tovo svakodnevno zalazio u Elizabethinu kuu na Eagle Cres-centu, odakle ga je svake noi skupina iscrpljenih i zastraenih prostitutki predavala na brigu sinu Steveu, njegovu najstarijem djetetu, sad ve drsko slobodnom sa skoro svim enama u oko-lini koje su ga milovale s dobroudnom prostotom, smijale se od srca njegovim vjetim natuknicama i doputale mu ak da ih vrue pljusne po stranjici, okosivi se na nj grubo dok bi spret-no izmicao. - Sine - ree Elizabeth snano drmajui klimavu Gantovu glavu nemoj nastaviti, kad odraste, kao ovaj stari kokot. Ali on je dobar stari deko kada to hoe - nastavi ona, ljubei ga u elavo mjesto na glavi i vjeto turajui djeaku u ruke novanik to joj ga je u napadu velikodunosti dao Gant. Ona je bila pre-savjesno potena. Djeaka su u tom poslu obino pratili Jannadeau i Tom Flack, crnac kolar, koji su usiljena dranja strpljivo ekali pred reetkastim vratima javne kue dok primicanje buke iznutra ne bi najavilo da su Ganta nagovorili da poe. I on bi iao, nespre-tno se rvui sa svojim moleivim zarobiteljima i grdei ih rjei-tom vriskom, ili razdragano popustljiv, muui neku poudnu pjesmu iz mladosti, niz ograene sokake i glavne gradske ulice u tiini veeravanja.

Gore u sobi, momci, U onoj stranjoj sobi, Sred stjenica i buha -O alosne li kobi. Kod kue bi ga laskanjem uzveli uz visoke stube verande i namamili u postelju; ili bi, opirui se svim navaljivanjima, izazi-vao enu, koja se obino zatvarala u svoju sobu, urlajui grdnje i optube zbog bluda, jer je u njemu tinjala mrana sumnja, plod njegove dobi i osute snage. Bojaljiva Daisy, blijeda od straha, pobjegla bi pod susjedno okrilje Sudie Isaacs, ili ka Tar-kintonovima; desetgodinja Helen, i tada njegova radost, poko-rila bi ga gurajui mu lice vrele juhe u usta i otro ga pljuska-jui svojom ruicom kad bi postajao neposluan. - Popij to! Bolje ti je! To mu je silno godilo: njih je dvoje bilo iste ice. Katkad bi preao sve granice razbora. Pretjerano srdit, lo-io je hunu vatru u dnevnoj sobi, polijevajui razbuktao oganj kantom petroleja, pljujui uzbueno u odzivljiv huk i bubnja-jui do iznemoglosti neki prost napjev, udeen na nekoliko povratnih taktova glazbe, koji je etrdeset minuta tekao ot-prilike ovako: O-ho - bogme, Bogme, bogme, '" O-ho bogme, 1 Bogme - bogme. - usvajajui obino ritam kojim zidni sat odbija ure. A vani, nanizani kao majmuni du debelih ica na ogradi, Sandy i Fergus Duncan, Seth Tarkinton, ponekad i Ben i Gro-ver, pridruujui se zboru svojih prijatelja, slagali su pratei na-pjev: Stari Gant Nakresan! Stari Gant " Nakresan! Daisy je iz susjedskog utoita plakala od stida i straha. Ali se Helen, mala krhka goropadnica, nepopustljivo drala: uskoro bi se on smirio u stolici i primao vrelu juhu i reske uke s os-mijehom. Gore je leala Eliza, bijela lica i budna. Tako je proteklo ljeto. Posljednje groe visjelo je u suhim i gnjilim grozdovima s loza; vjetar je hujao u daljini; zavravao je rujan. Jedne noi suhonjavi doktor Cardiac ree: Mislim da emo s ovim svriti prije sutranje veeri. On ode ostavivi u kui jednu seljanku srednjih godina, grubu priuenu babicu. U osam sati Gant se vratio sam. Djeak Steve stajao je kod kue da spremno poslua kad ustreba Elizi; za trenutak panja je odvraena od gospodara. Snano mukanje njegova glasa, pjevajui nepristojnosti, sti-zalo je kroz susjedstvo: kad je ona zaula iznenadan divlji huk plamena u dimnjaku to je potresao kuu u svom letu, pozove Stevea k sebi i napeto proape: - Sine, sve e nas zapaliti! Zaue odozdo mukao udar stolice u padu, njegovu psovku; zaue njegov teak trapav korak preko blagovaonice i predsob-lja; zaue kripu savijanja stepenine ograde kad se njegovo ti-jelo preko nje prevjesilo. 28 29- Dolazi! - apne ona - Dolazi! Zakljuaj vrata, sine! Djeak zakljua vrata. - Jesi li tamo? rikne Gant, grunuvi teko svojom velikom akom po tankim vratima. - Gospoice Eliza: jesi li tamo? - za-urla na nju ironinim naslovom kojim joj se obraao u ovakvim trenucima. I razvie se uz prostake prijekore protkane uvredama:

- Nisam ni slutio - otpone padajui odjednom u zanos be-smislene retorike kojom se sluio pola gnjevno, pola smijeno -nisam ni slutio onog dana kad sam je prvi put ugledao prije osamnaest gorkih godina, kad je dola k meni vijugajui oko ugla kao zmija na trbuhu - (stalni pridjevak koji mu je od po-navljanja bio melem srcu) - nisam ni slutio da-da-da e do ovo-ga doi zavri on hromo. Prieka nijemo, u grobnom muku, ne neki odgovor, znajui da ona lei u svom bljedolikom miru iza vrata, i ispuni se starim zaguujuim gnjevom jer je znao da mu nee odgovoriti. - Jesi li tamo? Kaem ti, jesi li tamo, enska glavo? - urlao je gulei svoje velike lanke u bijesnom udaranju. Nije bilo niega osim ive bijele tiine. - Jao meni! Jao meni! - uzdisao je s jakim samosaaljenjem, zatim zapadne u usiljene unjkave jecaje to su postajali postoja-na pratnja njegovu grenju. Milosrdni boe! - plakao je - to je strano, to je grozno, to je okruuu-tno. to sam uinio da me bog ovako pod starost kanjava? Odgovora nije bilo. - Cvnthia! Cvnthia! - iznenada urlikne zazivajui uspomenu svoje prve ene, mrave tuberkulozne usidjelice iji ivot, kako je reeno, njegovo ponaanje nije produilo, ali kojoj se sada rado utjecao, spoznavi da time povreuje i srdi Elizu. - Cvn-thia! O Cvnthia! Pogledaj odozgo na me u asu moje nevolje! Pri-teci mi! Pomozi mi! Zatiti me od avla paklenoga! I on nastavi plaui kroz teko burleskno unjkanje: O-buu-huu-huu! Sii i spasi me, molim te, zaklinjem te, usrdno ti se utjeem, ili u poginuti. Muk mu je odgovorio. - Nezahvalnosti, jarosnija od divljih zvijeri - proslijedi Gant skaui na drugu stazu, plodnu izmijeanim i pobrkanim citatima. - Vas e stii kazna, jamano kao to je pravedan bog na nebesima. Sve vas e stii kazna. Odgurni starca, udari ga, iz-baci ga na ulicu: vie nije dobar. On vie ne moe zaraivati za obitelj - poaljite ga preko brijega u ubonicu. Tamo mu je mjesto. Njegovim kostima poravnajte kamenjar. Potuj svog oca ako eli biti dugovjean na zemlji. Ah, Gospode! 30 'Gle, bode Kasijev kroz ovo mjesto proe; Pogledaj kakav raspor jalni Kaska stvori; Ovuda ljubljeni je Brut ga njegov probo; I, kad je svoje kleto gvoe izvukao, Uoi kako krv ga Cezarova slijede' - Jeemy, - ree u taj as gospoa Duncan svome muu -bolje da poe tamo. On je opet razularen, a ona je pred porodom. kot odgurne stolicu i snano istupi iz svog ureenog ivot-nog obreda i toplog mirisa tek peenog kruha. Pred Gantovim vrtnim vratima on nae strpljivog Janna-deaua kojega je doveo Ben. Porazgovorili su trijezno i pourili uz stepenice kad su odozgo zauli lom i enski pla. Eliza je u samoj spavaici otvorila vrata: - Doite brzo! - aptala je. - Doite brzo! - Tako mi boga, ubit u je - vritao je Gant, strovaljujui se niza stepenice na veu pogibelj svom vlastitom ivotu nego ii-jem drugom. - Sad u je ubiti, i okonati svoju bijedu. Imao je teak ara u ruci. Njih dvojica ga zgrabe; krni dra-guljar uzme mu ara iz ruke smirenom snagom.

- Razbio je glavu na uzglavlju postelje, mama - ree Steve silazei. Bila je istina: Gant je krvario. Idi po ujaka Willa, sine. Brzo! - On jurnu kao hrt. - Mislim da se ovog puta bio odluio - apne ona. Duncan zatvori vrata pred razjapljenim redom susjeda iza vrtnog ulaza. - Tako ete se nahladiti, gospoo Gant. - Drite ga dalje od mene! Drite ga dalje! - jaukne jako. - Hou, hou! - odgovori on kotski mirno. Ona se okrene da se popne uza stube, ali ve na drugoj pa-dne teko na koljena. Babica, vraajui se iz kupaonice kamo se bila zakljuala, priskoi joj u pomo. Zatim se ona polako popne izmeu te ene i Grovera. Vani Ben okretno skoi ispod niske strehe u lijehu ljiljana: Seth Tarkinton, lupkajui po ogradnoj ici, dovikivao je pozdrave. Gant je poao posluno, pomalo smeteno, izmeu dvojice svojih uvara: kad su se njegovi golemi udovi mlohavo svalili u stolicu za ljuljanje, oni ga svukoe. Helen se ve neko vrijeme vrzmala po kuhinji: sada se pojavila s kipuom juhom. Gantove mrtve oi zasvijetle kad je ugleda i prepozna. - Hej mala - rukne on raskrilivi tugaljivo ruke - kako si? - Ona odloi juhu; on estoko privue njezino krhko tijelo k sebi, etkajui joj obraz i vrat svojim krutim ekinjastim brko-vima, zapahnjujui je smrdljivim zadahom raenog viskija. 31- Oh on se posjekao! - djevojica je mislila da e zaplakati. - Vidi to su mi uinili, mala pokae on svoju ranu i za-cvili. Will Pentland, pravi sin plemena u kojemu jedan drugoga nikad ne zaboravlja, a jedan drugoga via samo u vrijeme smrti, kuge i uasa, ue. - Dobra veer, gospodine Pentland - ree Duncan. - Tek podnoljiva - ree on svojim ptijim klimanjem i mirkanjem, dobroudno obuhvaajui obojicu. Stao je ispred vatre zamiljeno obrezujui svoje kratke nokte tupim noem. To je bilo njegovo poznato dranje u drutvu: nitko ne moe vidjeti, osjeao je, to mislite o bilo emu, ako obrezujete nokte. Pogled na njega istog trena prene Ganta iz mrtvila: sjetio se razvrgnutog ortakluka; poznato dranje VVilla Pentlanda, dok je stajao ispred vatre, prizove mu u pamet sve znaajke plemena koje je od sveg srca mrzio - drsku samodopadnost, neprekidnu dvosmislenost, uspjeh. - Gortaka hulja! - rikne. - Gortaka hulja! Najnii meu niskima! Najpodliji meu podlima! - Gospodine Gant! Gospodine Gant! - zaklinjao je Janna-deau. - Sto je to s tobom, W. O? - upita Will Pentland nevino po-digavi oi sa svojih nokata. - Jesi li pojeo neto to ti nije pri-jalo? - namigne drsko Duncanu i vrati se prstima. - Tvog jadnog starog oca - zaurlie Gant - bievali su na javnom mjestu to nije plaao dugove. - Ovo je bila potpuno iz-miljena uvreda koja se meutim u Gantovu mozgu utvrdila kao istina, kao i mnogi drugi ukrasni pridjevi, jer mu je pruala za-dovoljstvo od kojeg je igralo srce. - Bievali po njegovu javnom mjestu, je li? Will opet na-migne, ne mogavi se oduprijeti kunji. - To su prilino tiho iz-veli, zar ne? - Ali iza dobro

raspoloenog izraza na licu njegove su oi bile hladne. Zamiljeno je napuio usne dok je obraivao prste. - Ali ja u ti rei neto o njemu, W. O. - nastavio je asak zatim s hladnom ali zloslutnom razboritou. - On je pustio da mu ena umre prirodnom smru u postelji. On nije poku-ao da je ubije. - Ne, tako mi boga! - nadoda Gant. - Pustio ju je da skapa od gladi. Ako je starica ikad u svom ivotu dobila poten ruak, dobila ga je pod mojim krovom. Jedna je stvar sigurna: mogla je otii u pakao i natrag, i to dvaput, prije nego to bi ga dobila od starog Toma Pentlanda ili kojega njegova sina. Will Pentland sklopi svoj tupi no i spremi ga u dep. 32 - Stari major Pentland nije radio nijedan estit dan u svom ivotu - usklikne Gant kao sretnu skrivenu misao. - Polako, gospodine Gant! - ree Duncan prijekorno. - Pst! Pst! - apne otro djevojica primaknuvi se k njemu s juhom. Ona mu prinese pueu kutlau ustima, ali on okrene glavu da dobaci jo jednu uvredu. Ona ga otro pljusne po us-tima. Popij ovo! - pisne ona. I krotko se smijuljei, njegove se oi zadre na njoj, i on pone gutati juhu. VVill Pentland pozorno promotri na as djevojicu, zatim zirne na Duncana i Jannadeaua uz klimanje i mirkanje. Ne re-kavi vie ni rijei, on napusti sobu i popne se uza stube. Nje-gova je sestra ispruena na leima mirno leala. - Kako se osjea, Eliza? - Soba je bila ispunjena bogatim mirisom zrelih kruaka; neuobiajena vatra od borovine gorjela je iza reetke: on zauzme svoje mjesto ispred nje i pone obre-zivati nokte. - Nitko ne zna - nitko ne zna pone ona udarivi naglo u bujan potok suza to sam ja propatila. - Na trenutak obrie oi okrajkom plahte: njezin iroki jaki nos, crveno usaen u bje-linu lica, izgledao je kao plamen. - to ima dobro za jelo? - ree on namignuvi joj sa smi-jenom prodrljivou. - Ima kruaka na polici, VVill. Metnula sam ih tamo prolog tjedna da omekaju. On ode u veliku ostavu i zaas se vrne s krupnom utom krukom; vrati se ognjitu i otvori manju otricu svog noa. - Svega mi, VVill ree ona mirno trenutak kasnije. - Poku-ala sam sve to god sam mogla. Ja ne znam to je s njim. Ali moe se kladiti o svoj posljednji dolar da ja to neu trpjeti. Mogu se i sama snalaziti - ree odreito klimajui glavom. On prepozna taj glas. Skoro se zaboravio: - Vidi, Eliza - pone - ako si pomi-ljala da negdje gradi, ja u - ali se osvijesti na vrijeme - ja u ti dati grau po najnioj cijeni koju moe nai - zakljui i brzo ubaci kriku kruke u usta. Ona hitro napui usta nekoliko asaka. - Ne - ree. - Za to jo nisam spremna, VVill. Javit u ti. -Na ognjitu se urui rastreseno drveno ugljevlje. - Javit u ti - ree ona opet. On sklopi no i ubaci ga u dep od hlaa. - Laku no, Eliza ree. - Mislim da e Pett doi da te vidi. Rei u joj da ti je dobro.

33On tiho sie niza stube i izae napolje kroz proelna vrata. Dok se sputao visokim stepenicama verande, Duncan i Janna-deau tiho priu niz dvorite iz dnevne sobe. - Kako je W. O.? - upita on. Ah, sada mu je dobro - ree Duncan veselo. - vrsto je zaspao. - Snom pravednika? - upita Will Pentland i namigne. vicarac uzme za zlo prikriveno ruganje sa svojim Titanom. - Velika je teta pone Jannadeau dubokim grlenim gla-som - to gospodin Gant pije. Sa svojim umom on je mogao da-leko stii. Kad je trijezan od njega nema boljeg ovjeka. - Kad je trijezan? - ree Will namignuvi mu u mraku. - A kakav je kad spava? - S njim je u redu im ga se prihvati Helen primijeti Dun-can svojim bogatim glasom. - To je pravo udo to ta djevojica moe s njim uiniti. Ah, vjerujte mi - nasmijao se Jannadeau s grlenim zado-voljstvom. - Ta curica zna postupati sa svojim tatom. Dijete je sjedilo u velikoj stolici kraj jenjale vatre u dnevnoj sobi: itala je dok nisu zamrli plamici u eravici - zatim je tiho na nju smela pepeo. Gant je u dubokom snu leao na konatoj sofi uza zid. Ona ga je bila dobro omotala pokrivaem; sad met-ne jastuk na jednu stolicu i na nj smjesti njegove noge. Zauda-rao je po vonju viskija; prozor se tresao od njegova hrkanja. Tako je protekla njegova no, potonula u zaboravu; on je spavao kad su veliki poroajni bolovi uhvatili Elizu u dva ujut-ro; prespavao je svu strpljivu muku i brigu doktora, babice i svoje ene. Dijete nije bilo odabralo pravo vrijeme da se rodi; ali kad se Gant napokon probudio as poslije deset idueg jutra, cvilei od napetih ivaca i stidei se od mutna sjeanja, zauo je, dok je pio vruu kavu koju mu je Helen donijela, glasan i dug pluni pla odozgo. - Oh, boe moj, boe moj protenje. Zatim pokae prema zvuku. - Je li djeak ili djevojica? - Jo ga nisam vidjela, tata odgovori Helen. - Ne putaju nas unutra. Ali doktor Cardiac je izaao i rekao nam da bismo mogli dobiti djeaia ako budemo dobri. 34 Zauo se straan topot po limenom krovu i seljaki glas babice koja je psovala: Steve skoi kao maka s krova nad trije-mom u lijehu ljiljana pred Gantovim prozorom. - Steve, prokleti lupeu - rikne kuevlasnik kojemu se tre-nutano vratilo zdravlje - za ime Isusovo to to radi? Djeak je ve preskoio ogradu. - Vidio sam ga! Vidio sam ga! - doleti njegov glas. - I ja sam ga vidio! - vikne Grover, uletjevi u sobu i izle-tjevi napolje prostoduno zanesen. - Ako vas jo jedanput uhvatim na ovom krovu, vi mangupi - kriala je seoska babica visoko - oderat u vam kou. Gant se za trenutak razveselio kad je uo da je njegov po-sljednji batinik muko; ali sad je koraao po sobi i beskrajno se tuio. - Oh moj boe, moj boe! Je li me ovo moralo zadesiti pod moje stare dane? Da hranim jo jedna usta! To je strano, to je grozno, to je okruuu-tno - i on usiljeno pone plakati. Tada, shvativi da tog asa nikoga nije bilo u blizini da

ga dirne nje-gova tuga, naglo prestane i zaleti se prema vratima, presijee blagovaonicu i prolazei predsobljem glasno zajadikuje: - Eliza! eno! Oh, mala, reci da mi oprata! - I popne se uza stube svojski jecajui. - Ne putajte ga unutra! - krikne predmet njegove molitve otro s prilino izuzetnom snagom. - Recite mu da sada ne moe ui - ree Cardiac suhim gla-som babici, zurei pozorno u vagu. - I onako nemamo nita za pie osim mlijeka - nadoda. Gant je bio pred vratima. Eliza, eno! Smiluj se, molim te. Da sam znao. - Da - ree seoska babica grubo otvorivi vrata - da se pas nije zaustavio da podigne nogu, uhvatio bi zeca! Odlazite odav-de! - I ona mu ih silovito tresne u lice. On sie niza stepenice pokunjena lica, ali se lukavo naceri razmiljajui o babiinu odgovoru. I hitro lizne svoj veliki palac jezikom, - Milosrdni boe! - ree i osmijehne se. Zatim se vrati svo-joj jadikovci u kavezu. Prekinutoj jadikovci. - Mislim da e biti dobro - ree Cardiac, drei neto crve-no, Ijeskavo i smeurano za pete, pucnuvi ga naglo po trtici da ga malo oivi. injenica je da je nasljednik nastupio potpuno opremljen svim prrpadnim napravicama, zavrtnjima, pipcima, brtvama, ku-kama, rupicama, klincima koji se smatraju neophodnim za cje-lovitost pojave, sklad dijelova i jedinstvo dojma u ovom veoma 35energinom, zahuktalom i takmiarskom svijetu. On je bio pravi mukarac u malom, siuni ir iz kojeg mora izrasti moan hrast, batinik svih vjekova, nasljednik neispunjene slave, dijete napretka, miljenik propupalog Zlatnog doba i, to je vanije, Sree i njezinih Suenica koje ga, nezadovoljne to su ga gotovo uguile ovim blagoslovom vremena i obitelji, briljivo sauvae dok Napredak nije prezreo od slave. - No, kako ete ovo nazvati? - raspita se dr Cardiac, govo-rei tako, sa sablanjivom i medicinskom sirovou, o ovom pra-vom kraljevskom edu. Eliza je bila bolje udeena za kozmike titraje. Potpuno, iako netono, svjesna onoga to se nagovjetavalo, ona Djetetu sree dade naslov Eugene, ime koje predivno znai plemenito roen, ali koje, kao to e to svatko posvjedoiti, ne znai, niti je ikad znailo, plemenito zaet. Ova odabrana bijela uarenost kojoj je ve bilo dano ime i iz ijeg se sredita mora veina dogaaja u ovoj kronici promat-rati, porodi se, kako rekosmo, na samom iljku povijesti. Ali ste moda, itatelju, vi ve razmiljali o tome? Niste? Onda osvjei-mo vae povijesno pamenje. Do 1900. Oscar Wilde i James A. McNeill Whistler gotovo su dorekli sve to se pria da su rekli i to je Eugeneu bilo sueno da uje dvadeset godina kasnije; veina slavnih viktorijanaca umrla je prije poetka grmljavine; William McKinlev bio je predloen po drugi put, posada panjolske mornarice vratila se kui u tegljau. U inozemstvu, namrgoena stara Britanija poslala ultima-tum Junoafrikancima 1899; lord Roberts (Mali Bobs, kako su ga zvali njegovi vojnici) imenovan vrhovnim zapovjednikom na-kon nekoliko britanskih poraza; republika Transvaal pripojena Velikoj Britaniji u rujnu 1900, a formalno

pripojena u mjesecu Eugeneova roenja. Dvije godine kasnije odrana je Mirovna konferencija. U meuvremenu to se zbivalo u Japanu? Ja u vam rei: prvi parlament sastao se 1891, rat s Kinom vodio se 1894/95, Formosa preputena 1895. Nadalje, Warren Hastings je bio okriv-ljen i suen; papa Siksto V doao i proao; Tiberije je pokorio Dal-maciju; Justinijan oslijepio Belizara; svadbene i pogrebne sve-anosti Wilhelmine Charlotte Caroline von Brandenburg-Ansbach i kralja Georgea II su bile objavljene, dok su sveanosti Berengarije od Navarre i kralja Richarda I bile jedva neto vie nego davna uspomena; Dioklecijan, Karlo V i Victor Amadeus 36 od Sardinije odrekli se prijestolja; Henry James Pye, ovjenani pjesnik Engleske, bio je sa svojim precima; Kasiodor, Kvintili-jan, Juvenal, Lukrecije, Marcijal i Albert Medvjed od Branden-burga odazvali su se na posljednju veliku prozivku; bitke kod Antietama, Smolenska, Drumcloga, Inkermana, Marenga, Cawn-porea, Killiecrankiea, Sluvsa, Actiuma, Lepanta, Tewkesburya, Brandvvvinea, Hohenlindena, Salamine i Wildernessa vodile su se na kopnu i na moru; Alkemonidi i Lakedemonjani prognali Hipiju iz Atene; Simonid, Menander, Strabon, Moschus i Pindar podmirili su svoje zemaljske raune; blaeni Euzebije, Atanasije i Zlatousti otili su u svoje nebeske nie; Menkaura je podigao Treu piramidu; Aspalta je predvodio pobjednike vojske; dale-ki otoci Bermuda, Malta i Windward bili su kolonizirani. K tome, panjolska Armada je bila poraena, predsjednik Abra-ham Lincoln umoren, a ribolovna tvrtka iz Halifaxa dala Brita-niji 5,500.000 f za dvanaest godina povlastica u ribarenju. Napo-kon, samo trideset ili etrdeset milijuna godina ranije nai naj-stariji prei ispuzali su iz prasluzi; a zatim, bez sumnje, vidjevi da je promjena neugodna, otpuzali opet natrag. Takvo je bilo stanje povijesti kad je Eugene uao na pozor-nicu ljudskih dogaaja 1900. Rado bismo dali neto iri prikaz svijeta to ga je njegov i-vot dotaknuo tijekom prvih nekoliko godina, pokazujui u sva-kom pogledu i vezi znaenje ivota vienog s poda ili iz kolijev-ke, ali se ti dojmovi gube kad bi ih trebalo rei, ne zbog manj-kave inteligencije, nego zbog nedostatka vladanja miiima, sna-ge artikulacije i zbog uzastopnih valova samoe, dosade, potitenosti, zastranjenja i krajnje praznine to ratuju protiv reda u ljudskom umu dok ne navri tri ili etiri godine. Leei mrano u svojoj kolijevci, opran, napraen i nahra-njen, mirno je razmiljao o mnogim stvarima prije nego to bi zapao u san - beskonaan san koji mu je brisao vrijeme te je osjeao da je zauvijek propustio jedan dan blistava ivota. U tim trenucima srce ga je boljelo od uasa dok je mislio o neu-dobnosti, slabosti, tupavosti i beskrajnom nesporazumu to ih mora podnijeti prije nego to zadobije i tjelesnu slobodu. Pozlilo bi mu kad bi pomislio na tegobnu udaljenost ispred sebe, pomanjkanje suradnje meu sreditima upravljanja, na nepokorni i izgredniki mjehur, na bespomonu izlobu kojoj se morao podvrgavati u drutvu brae i sestara to su se smijuljili i pipkali ga dok je bio suen, pran i prevrtan pred nji-ma. 37Zapadao je u bolnu tjeskobu jer ga je pogodilo siromatvo simbola: mozak mu se zapleo u mreu jer nije imao rijei da nji-ma radi. Nije imao ak ni imena za predmete oko sebe: on ih je vjerojatno za sebe oznaio kakvim

argonom, potaknut odlom-cima govora to se orio oko njega, a sluao je pozorno dan za danom shvativi da njegov prvi bijeg mora doi kroz jezik. Po-kazao je to je bre mogao svoju prodrljivu glad za slikama i tiskom: ponekad bi mu donosili velike pretjerano ilustrirane knjige, a on bi ih oajno podmiivao gukanjem, ushienim vri-skanjem, neobinim grimasama i svim onim drugim stvarima to su ih oni kod njega razumjeli. On se divlje udio kako bi se osjeali kad bi znali to je zapravo mislio: ponekad se morao smijati njima i cijeloj njihovoj nerazumnoj komediji greaka dok su se okolo epirili da ga zabave, klimali mu glavama, grubo ga kakljali nagonei ga na silovitu ciku protiv njegove volje. Prizor je odjednom bio duboko dosadan i smijean: dok je sjedio na-sred poda i gledao kako ulaze, videi da se svakome lice izo-bliuje od blesavog pogleda i sluajui njihove glasove to su postajali besmisleni i raznjeeni kad god su se njemu obraali, govorei mu rijei koje on jo nije razumijevao ali je vidio da ih oni iskrivljuju u glupoj nadi da daju jasnou onome to je ranije iznakaeno, on se morao smijati budalama usprkos svome jadu. A dok su ga ostavljali samog da spava u zamraenoj sobi, s debelim prugama sunane svjetlosti na podu, njega je obuzima-la neizmjerna samoa i tuga: pratio je svoj ivot niz svean vidik umskoga prosjeka i znao je da e uvijek biti tuan: u kavezu te male okrugle lubanje, u tamnici tog tajanstvenog srca koje kuca, njegov ivot uvijek mora stupati niz osamljena etalita. Izgubljenik. Razumio je da su ljudi bili zauvijek stranci jedan drugo-me, da nitko nikoga ne uspije stvarno upoznati, da utamnieni u mranoj utrobi svoje majke mi dolazimo u ivot ne videi joj lica, da nas predaju u njezine ruke kao stranca, i da, uhvaeni u tu nerazreivu tamnicu postojanja, nikada iz nje ne pobjegnemo, bez obzira kakve nas ruke grlile, kakva nas usta ljubila, kakvo nas srce grijalo. Nikad, nikad, nikad, nikad, nikad. Vidio je da velike spodobe to su se komeale oko njega, go-leme izbuljene glave to su se odvratno svijale u njegovu kolijev-ku, jaki glasovi to su se nesuvislo kotrljali iznad njega, nisu me-usobno imali mnogo vie razumijevanja nego to su ga poka-zivali prema njemu: da su ak i njihov govor, njihova sva glatko-a i lakoa pokreta bili tek oskudni prenositelji misli i osjeaja, a esto su sluili ne zato da pomognu razumijevanju, nego da prodube i proire sukob, gorinu i predrasudu. 38 Mozak mu je potamnio od uasa. Vidio je sebe kao neuo-bliena stranca, zabavnog malog klauna, kojega treba da maze i hrane ove ogromne i daleke spodobe. Bio je poslan iz jednog ta-janstva u drugo: negdje u svojoj svijesti ili izvan nje uo je silnu zvonjavu tiho, kao da je odjekivala pod morem, i dok je sluao, duh sjeanja hodio je njegovim umom, i on outi na trenutak da je gotovo pronaao ono to je bio izgubio. Ponekad, uzdiui se prsimice nad visoke zidove svoje ko-lijevke, bacio bi vrtoglav pogled na are saga daleko pod sobom; svijet je dolazio u njegov um i odlazio plivajui poput plime i oseke, as trenutano utisnuvi cijelu svoju otru sliku, as je-njavajui tamno i sanjivo, dok je on sastavljao slagaljku osjea-nja komadi po komadi, videi samo blijesak ognja kako plee na taracu, ujui zatim vilinsko kvocanje kokoi zagrijanih na suncu, negdje prijeko u dalekom i zaaranom svijetu. Onda je uo njihovo razbueno jutarnje kokodakanje jasno i glasno, iz-nenada postavi bitan i svjestan graanin

ivota; ili, dolazei i odlazei u naizmjeninim valovima mate i zbilje, sluao je gla-snu, vilenjaku grmljavinu iz Daisvne sobe za glazbu. Kad ju je mnogo godina kasnije uo, neka su se vrata otvorila u njegovu mozgu: ona mu je rekla da je to bio Menuet Paderevvskoga. Njegova je kolijevka bila velika pletena koara, dobro nastr-ta i pojastuena iznutra; kad je ojaao, mogao je u njoj izvoditi neobine akrobacije, prevrui se, pravei kolutove, uspravljaju-i se lagano i vrsto: strpljivim naporom mogao je ispuzati preko stranice na pod. Tamo bi bauljao po prostranim uzorcima saga, upravljajui pozorno oi na velike drvene kocke neuredno razbacane po podu. Pripadale su njegovu bratu Lu-keu: sva slova abecede bila su na njima urezana u raznim svi-jetlim bojama. Drei ih nespretno u svojim ruicama, satima je prouavao te simbole govora, znajui da pred sobom ima kamenje jezinog hrama, i oajno se borei da pronae klju koji bi unio red i raz-bor u to bezvlae. Silni glasovi lebdjeli su se daleko nad njim, og-romni su oblici dolazili i odlazili, diui ga do vrtoglavih visina, po-laui ga s neiscrpljivom snagom. Zvono je jealo ispod mora. Jednog dana kad se obilno juno proljee bogato rastvorilo, kad se spuvasta crnica u dvoritu pokrila iznenadnom mekom travom i vlanim cvijecima to ih je velika trenja polako sijala s krupnim biserjem ukastog soka, dok su joj plodovi dozrije-vali u rasipnim grozdovima, Gant ga uzme iz koare s visokog proelnog trijema u suncu i proe s njim oko kue uz lijehu lji-ljana, nosei ga straga ispod drvea u kojem su pjevale sakrive-ne ptice do samog kraja posjeda. 39Ovdje je zemlja bila nehladovita, suha, zgrudana od pluga. Eugene je znao po miru da je nedjelja: s visoke iane ograde i-rio se teak miris kiselice. Na drugoj strani Svvainova je krava trgala svjeu otru travu diui s vremena na vrijeme glavu i po-jui dubokim glasom svoje nedjeljno ushienje. U toplom opra-nom zraku Eugene je savreno jasno uo odsjeene zvukove iz susjednog dvorita, postao je otro svjestan cijelog prizora, i kad je Swainova krava ponovo zapojala, on osjeti da se poplavljene dveri u njemu irom otvaraju. Odgovorio je Muuu! sriui zvuk plaljivo ali savreno i ponavljajui ga povjerljivo u asu kad se krava odzivala. Gantovo veselje bijae bezgranino. Okrenuo se i otrao kui to su ga noge nosile. I dok je iao, gurao je svoj ekinjasti brk pod njeni Eugeneov vrat, uporno mukao i stalno dobivao odgovor. - Smiluj se boe! - povikne Eliza gledajui ga s kuhinjskog prozora kako tri niz dvorite u vratolomnim skokovima - jo e ubiti to dijete. A dok je jurio uz kuhinjske stepenice - sva je kua, osim gornje strane, bila podignuta od zemlje - ona izae na malu ve-randu s reetkama, branjavih ruku i nosa crvena od pei. - Hej, to to zaboga radi, gospodine Gant? - Muuu! Rekao je Muuu! Da, rekao je! - govorio je Gant vie Eugeneu nego Elizi. Eugene mu je smjesta odgovarao: on je osjeao da je sve to bilo prilino glupo, i vidio je da e nekoliko dana biti zaposlen oponaajui Svvainovu kravu, ali je ipak bio strahovito uzbuen utei sada da je zid bio sruen. I Eliza je bila ganuta, ali je ona to pokazala vraajui se k pei, krijui zadovoljstvo i rekavi: - Svega mi, gospodine Gant, jo nisam vidjela takva luaka s djetetom.

Kasnije je Eugene budan leao u svojoj koari na podu dnevne sobe gledajui zadimljena jela kako prolaze na vrijed-nim rukama slone obitelji, jer je u to vrijeme Eliza velianstve-no kuhala, a nedjeljni ruak je bio neto to se pamti. Dva sata nakon povratka iz crkve djeaci su gladno vrebali oko kuhinje: Ben, ponosito namrten, kamuflirao se dostojanstvom, prave-i este izlete kroz kuu da pripazi na napredovanje kuhanja; Grover je ulazio i promatrao s iskrenim zanimanjem dok ga ne bi istjerali; Luke sa svojim irokim veseljakim malim li-cem to ga je presijecao srdano zanosan osmijeh, jurio je po kui razdragano kriei: 40 Veeeni, viiidi, vilici, Veeeni, viiidi, vilici, Veeeni, viiidi, vilici, Vili, vili, viii. uo je kako Daisy i Josephine Brown zajedno ue Cezara, i ovaj mu je napjev bio vlastita interpretacija Cezarova kratkog hvastanja: Veni, vidi, vici. Dok je Eugene leao u svojoj kolijevci, uo je kroz otvorena vrata buku iz dnevne sobe, vritavo djeako uzbuenje, zvek otrila i noa dok se Gant pripremao da sijee peenje, ponav-ljanje velikog jutronjeg dogaaja preprianog po sto puta bez promjene, ali sa sve veim arom. Uskoro, pomislio je dok ga je teak miris hrane preplav-ljivao, bit u s njima tamo. I on slasno pomisli o tajanstvenoj i sonoj hrani. Cijelo to poslijepodne Gant je na verandi priao to se zbi-lo, prizivajui susjede i aljui po Eugenea da glumi. Eugene je jasno uo sve to se reklo toga dana: nije bio sposoban da od-govori, ali sada je uvidio da je govor bio na pragu. Tako je on, kasnije, vidio prve dvije godine svog ivota u sjajnim i usamljenim blijescima. Svoj drugi Boi pamtio je ma-glovito kao razdoblje velikog slavljenja: to ga je pripremilo za trei kad je stigao. S udesnom navikom to je djeca stjeu, iz-gledalo je da on oduvijek poznaje Boi. Bio je svjestan suneva sjaja, kie, razbuktale vatre, svoje kolijevke, mrgodne zimske tamnice. Drugog proljea, jednog toplog dana, vidio je Daisy kako uz brijeg odlazi u kolu: zavr-avao je podnevni odmor, ona je bila kod kue na ruku. Otila je u kolu za djevojice gice Ford; to je bila zgrada od crvene cigle na uglu uvrh strmog brijega: gledao ju je kako sustie Elea-nor Duncan ba u podnoju. Kosa joj je bila spletena u dvije du-gake pletenice niz lea; bila je edna, stidljiva, krotka, plaljiva i srameljiva djevojka; ali on se bojao njezine panje posveene njemu, jer ga je bijesno kupala iskaljujui sve praskavo i silovito ispod svoje mirnoe na njegovoj koi. Ona ga je zaista strugala do kosti. On je bolno urlao. Dok se penjala uz brijeg, sjetio se nje. Vidio je da je to ista osoba. Svoj drugi roendan proao je u sve jaem svjetlu. Rano idueg proljea postao je svjestan razdoblja zanemarivanja: kua je bila mrtvaki tiha; Gantov se glas vie nije prolamao oko njega, djeaci su ulazili i izlazili na prstima. Luke, etvrti kojega je napala poast, oajno je bolovao od tifusa: Eugene je bio go-tovo potpuno povjeren mladoj prljavoj crnkinji. ivo se sjeao 41njezina visoka prostakog lika, njezinih traljavih lijenih nogu, njezinih prljavih bijelih arapa, i njezina jakog mirisa, crnog i za-straljivog. Jednog ga je dana iznijela na boni trijem da se igra: bilo je rano proljetno jutro to je vlano izbijalo iz okopnjele zemlje. Crnkinja je sjedila na bonim stepenicama i zijevala, dok je on rovao u svojoj neistoj haljinici du staze i po lijesi ljiljana. U tom je asu ona zaspala uza stup. On je lukavo progmizao ti-jelom kroz

iroku ianu ogradu u uliicu posutu ljakom to je straga zavijala k Svvainovima a gore k ukraenoj drvenoj palai Hilliardovih. Oni su spadali u najviu gradsku aristokraciju: bili su stigli iz June Caroline, blizu Charlestona, to im je samo po sebi u ono vrijeme davalo odluujui ugled. Kua, golema oraasto smea graevina sa zabatom, koja je ostavljala dojam mnogo anela i nimalo plana, bila je podignuta na vrhu breuljka to se sputao prema Gantovima; zaravan na vrhu ispred kue zapo-sjeli su nadmono uzdignuti hrastovi. Nie, du uliice posute ljakom, graniei s Gantovim vrtom, bili su visoki raspjevani borovi. Kua Hilliardovih smatrala se jednim od najljepih prebiva-lita u gradu. Susjedstvo je bilo iz srednjeg stalea, ali je poloaj bio velianstven, i Hilliardovi su se visoko drali, kao gospodari dvorca koji su se sputali u selo ali se nisu mijeali sa stanovnitvom. Svi njihovi prijatelji stizali su izdaleka koi-jom; svakog dana tono u dva sata, stari livrirani crnac hitro bi se provezao uz zavojitu uliicu s dvije glatke smee kobile, ekajui na ulazu^a koije sa strane dok njegov gospodar i gospodarica ne bi izali. Pet minuta kasnije oni bi se izvezli i otili na dva sata. Taj obred oparavao je Eugenea godinama kasnije, dok bi ga pomno slijedio s prozora oeve dnevne sobe: ljudi i ivot u susjedstvu bili su okrutno i simboliki iznad njega. Osjetio je veliko zadovoljstvo toga jutra to je napokon bio u uliici Hilliardovih: bio je to njegov prvi bijeg, i to u zabranje-no i blaeno podruje. Rovao je otprilike sredinom puta, razoa-ran kakvoom ljake. Muklo zvono sa sudnice odbilo je jeda-naest puta. Sada, tono tri minute nakon jedanaest svakoga jutra, tako je nepogreiv i savren bio red ovog velikog domainstva, ogro-man sivi konj kasao je polako uz brijeg, vukui za sobom teka opskrbna kola, proeta, zainjena, miomirisna od finih mirisa tr-govine mjeovitom robom; na njima su bile iskljuivo namirnice za Hilliardove i voza, mladi crnac koji je svakog jutra u tri 42 minute nakon jedanaest, prema obredu, udobno spavao. Nemo-gue je bilo da ita krene na zlo: konja ne bi ni plonik od zobi zaveo da iznevjeri svoje sveto poslanstvo. S tim u skladu on je teko kasao uz brijeg, glomazno skrenuo u koloteinu uliice, i tromo napredovao dok nije, osjetivi da mu veliki krug desne prednje noge zakruje neka strana estica, pogledao dolje i po-lako maknuo kopito s neega to je netom bilo lice jednog dje-aia. Zatim je paljivo raskreenih nogu krenuo naprijed, odvu-kao kola dalje od Eugeneova tijela i stao. Oboje se crnaca isto-vremeno probudilo; uli su se krikovi iz kue, Eliza i Gant izlet-jee na vrata. Uplaeni crnac podigao je Eugenea, koji je bio prilino nesvjestan svog iznenadnog povratka na pozornicu, i pre-dao ga u jake ruke doktora McGuirea koji je rjeito psovao vo-zaa. Njegovi debeli osjetljivi prsti brzo su se micali po krvavom malom licu i nisu nali prijeloma. On kratko kimne njihovim oajnim licima: - Spaen je za Kongres - rekao je. Imate lou sreu i tvrde glave, W. O. - Ti prokleti crni lupeu - vikne gazda, okreui se sa sil-nim olakanjema vozau. - Stavit u te iza brave zbog ovoga. -On provue svoje velike dugake ruke kroz ogradu i pone da-viti crnca, koji je mrmljao molitve i nije imao pojma to se s njim dogaa, osim da je bio sredite divlje strke.

Crna je djevojka, ridajui, pobjegla unutra. - Ovo izgleda gore nego to jest - primijeti dr McGuire, po-laui junaka na sofu. - Malo vrue vode, molim. - Ipak mu je trebalo dva sata da ga uredi. Svatko je pohvalno govorio o ko-nju. - Bio je pametniji od crnine - ree Gant liznuvi palac. Ali sve ovo, kao to je Eliza znala u svom srcu, bio je dio plana sestara Suenica. Crijeva su bila spletena i proreena ve davno: krhka ljuska lubanje, koja je uvala ivot i koja je mogla tako lako pui kao to ovjek razbije jaje, ostala je netaknuta. Ali je Eugene nosio znak kentaura mnogo godina, iako je svjetlo moralo pogodno padati da bi se otkrio. Kad je bio stariji, katkada se udio jesu li se Hilliardovi po-javili iz svoje uzvisine, kad je on tako nemilosno poremetio red plemikog posjeda. Nikada nije pitao, ali je mislio da nisu: za-miljao ih je kako, u najboljem sluaju, uzvieno stoje kraj navu-enih zastora, ne ba sigurni to se desilo, ali osjeajui da je bilo neto neugodno, s krvlju. Ubrzo iza toga gospodin Hilliard je dao na svom zemljitu istaknuti znak Ulaz zabranjen. 43Luke je ozdravio nakon to su doktor, bolniarka i obitelj psovali nekoliko tjedana: bio je to tvrdoglav tifus. Gant je sad bio glava brojne obitelji koja se poput Ijestava dizala od djeteca do Stevea u rastu - kojemu je bilo osamnaest godina - i curetka Daisv. Bila je u sedamnaestoj godini i svom posljednjem razredu srednje kole. Bila je plaljiva, osjetljiva djevojka, nalik na svoje ime tratinicu: marljiva i savjesna u uenju, te su njezini nastavnici za nju mislili da je bila najbolja uenica to su je ikad upoznali. Malo je u njoj bilo vatre ili pro-tivljenja; revnosno se drala uputstava; vraala je ono to joj je bilo dano. Svirala je klavir bez ikakva strastvenog osjeaja za glazbu; ali ju je izvodila poteno s lijepim uborastim dodirom. A vjebala je satima za redom. Bilo je meutim oito da Steveu kola ne ide. Kad mu je bilo etrnaest godina, direktor kole ga je pozvao u svoj mali ured da primi batine zbog izbjegavanja nastave i neposlunosti. Ali u njemu nije bilo duha pokoravanja: oteo je ovjeku tap iz ruke, slomio ga, udario ga estito po oku i veselo skoio s osam-naest stopa iznad zemlje. To je bila jedna od najboljih stvari to ih je ikad uinio: njegovo vladanje u drugim prilikama bilo je manje sretno. Vrlo rano, dok je njegovo izostajanje raslo i nakon to je bio izbaen, te dok mu je ivot brzo otvrdnjivao u izazovnom kvarenju, su-kob izmeu momka i Ganta postajao je otvoren i estok. Moda je u veini mana svoga sina Gant prepoznavao svoje: meutim, malo je bilo njegovih svojstava koja su ga iskupljivala. Steve je imao komad tvrdog loja gdje mu je moralo biti srce. Vie nego ikoga od njih njega je bilo zapalo najgore. Od svog djetinjstva bio je svjedok najdivljijih oevih orgija. To nije bio zaboravio. Takoer, kao najstariji, bio je preputen da se brine sam o sebi, dok je Blizina panja bila usmjerena na mlau djecu. Ona je hranila Eugenea svojim prsima dugo nakon to je Steve odnio svoja prva dva dolara damama s Eagle Crescenta. Njega su iznutra vrijeale grdnje to mu ih je Gant tovario; nije bio neosjetljiv na svoje mane, ali da ga zovu nitavna pro-palica, nevrijedni izrod, biljarska danguba, to je otvrdnja-valo njegovo vanjsko dranje razmetljiva izazivanja. Jeftino i na-padno odjeven, s vretenastim utim cipelama, upadnim

prugas-tim hlaama i slamnatim eirom iroka oboda s obojenom vrp-com, on bi etao glavnom ulicom, besmisleno se trzao i sa smi-jekom napetog samopouzdanja na licu pozdravljao udvornom srdanou svakoga tko bi ga primijetio. A ako ga je bogatiji 44 ovjek pozdravio, njegova povrijeena ali pretjerano velika ta-tina zgrabila bi mrvicu, i on bi se samilosno hvastao kod kue: - Svi oni znaju tko je Little Stevie! Njega potuju svi veliki ljudi u ovom gradu, u redu, u redu! Svatko ima neku dobru rije za Little Steviea osim njegovih blinjih. Znate li to mi je danas re-kao J. T. Collins? - to je rekao? Tko je to? Tko je to? - upita Eliza smijeno uurbano, diui pogled sa svog krpanja. - J. T. Collins - to je netko! Ima vrijednosti samo oko dvjes-ta tisua. Steve, rekao je, ba tako, da je meni tvoja pamet. - On bi ovako nastavio u hirovitom samozadovoljstvu, ispreda-jui priu o buduem uspjehu, kad e se svi oni koji ga sada preziru okupiti pod njegov stijeg. - Oh, da - ree - svi e oni tada arko eljeti da se Little Stevie s njima rukuje. Gant ga je u bijesu gadno isprebijao, kad su ga istjerali iz kole. On to nije nikad zaboravio. Konano mu je reeno da se prihvati posla i sam sebe izdrava: naao je nestalno zaposlenje kao prodava sode, ili kao raznosa jutarnjih novina. Jedanput su on i jedan pajda, Gus Moody, sin nekog ljevaa, poli da vide svijet. aavi od skitnje spuznuli su s teretnog vlaka u Knoxvilleu, Tennessee, potroili ono malo novca to su imali na hranu, i u javnoj kui, pa se dva dana kasnije vratili crni kao ug-ljen ali hvalisavi zbog svoga podviga. - Svega mi - gnjevila se Eliza - ja ne znam to e biti s tim momkom. To je bio tragian nedostatak njezina temperamenta da je prekasno stizala do kljune toke: puila je zamiljeno usne, gubila se u drugom pravcu i plakala kad je stizala nesrea. Uvijek je ekala. tovie, u dubini srca ona je voljela svog najsta-rijeg sina, ako ne veom a ono barem razliitom ljubavlju nego ostalu djecu. Njegovo neiskreno razmetanje i saalna hvalisa-vost njoj su se dopadali: za nju su to bili znakovi njegove bi-strine, i ona je esto znala razbjesniti svoje dvije revne dje-vojke hvalei ga. Tako bi, gledajui primjerak njegova rukopi-sa rekla: - Jedna stvar je sigurna: on ljepe pie nego bilo tko od vas drugih, pokraj svega vaeg kolovanja. Steve je rano okusio radosti boce, kradui, u one dane dok je bio mladi pratilac oevih pijanki, potajne gutljaje jakog smrd-ljiva viskija iz polupune boce: od okusa mu se povraalo, ali se tim iskustvom jako hvalio pred drugovima. Kad mu je bilo petnaest godina, naao je, dok je s Guom Moodvem puio cigarete u susjedovoj staji, bocu koju je vrijedni graanin zamotao u zobnicu pred otrijim pretraivanjem svoje 45ene. Kad je ovjek neto kasnije doao da tajno gucne i naao svoju bocu polupraznu, mrzovoljno je ostatak pomijeao s Cro-ton-uljem: dva djeaka su bolesno povraala nekoliko dana. Jednog je dana Steve krivotvorio mjenicu na oca. Prolo je nekoliko dana dok je to Gant otkrio: iznos je bio samo tri dola-ra, ali njegova je srdba bila strana. U objavljenju kod kue to ga je izrekao dovoljno glasno da djeakov prijestup razglasi po susjedstvu, govorio je o kaznionici, o trpanju u zatvor, o

tome kako je nesretan pod svoje stare dane - razdoblje svog ivota u koje jo nije bio doao, ali ga je rabio u svoju korist u doba okr-aja. Mjenicu je platio, naravno, ali je jo jedno ime - krivotvoritelj - dodao rjeniku svojih grdnji. Steve se uljao po kui i sam jeo svoje obroke nekoliko dana. Kad se sreo s ocem, malo je ijedan od njih rekao: iza tvrde srdite ocakline svojih oiju obojica su se beskrajno prozirala; znali su da jedan drugome ne mogu nita zatajiti, da se iste rane u njima gnoje, da iste gladi i udnje, isti jezivi prohtjevi zagauju njihovu krv. I znajui to, neto se u svakom od njih odvratilo u bolnom sramu. Gant je to dodao svojim tiradama protiv Elize; sve to je bilo loe u djeaku, to mu je majka dala. - Gortaka krv! Gortaka krv! - galamio je. - On je plju-nuti Greelev Pentland. Pamti moje rijei - nastavljao je, grozni-avo jurei po kui, mrmljajui za sebe i napokon upadajui u kuhinju - pamti moje rijei, on e svriti u kaznionici. A ona bi, crvena nosa od prskanja masti, puila usne i malo govorila, osim kad bi mu se, razdraena, htjela kako oduiti, raunajui da ga razbjesni i izazove. - No, da ga nisu slali po svim prvarnicama u gradu da iz-vlai svog tatu, moda bi ispao bolji. - Ti lae, eno! Tako mi boga, ti lae! - grmio je on veli-anstveno ali neosnovano. Gant je manje pio: izuzev uasnog napijanja svakih est ili osam tjedana to ih je sve ispunjalo strahom za dva ili tri dana, Eliza se malo mogla poaliti na raun toga. Ali se njezina silna strpljivost jako troila zbog svakodnevnog niza grdnji. Sad su spavali u odvojenim sobama na katu: on je ustajao u est ili est i pol, oblaio se i silazio da naloi vatre. Dok je potpaljivao plamen u tednjaku i hunu vatru u dnevnoj sobi, stalno je mr-mljao sam sa sobom, uz povremeno govorniko dizanje i sputa-nje glasa. Na taj je nain sastavljao i dotjerivao bujicu svojih uv-reda: kad su zahtjevi tenosti i naglaska bili zadovoljeni, izne46 nada bi se pojavio pred njom u kuhinji i bez najave odrao pro-povijed, dok je trgovev crnac ulazio sa svinjskim kotletima ili debelim odreskom: - eno, bi li ti imala krov da se danas zakloni da mene nije bilo? Bi li se mogla osloniti na svog nevrijednog starog oca, Toma Pentlanda, da ti ga dade? Bi li ti ga brat Will ili brat Jim dali? Jesi li ikad ula da su oni ikome ita dali? Jesi li ikad ula da se i o emu oni brinu osim o vlastitoj bijednoj koi? Jesi li? Bi li ijedan od njih gladnu prosjaku dao koru kruha? Tako mi boga, ne bi! ak ni kad bi pekaru drao! Jao meni! Gorak je za me bio onaj dan kad sam doao u ovu prokletu zemlju: nisam ni slutio kamo e me to odvesti. Gortake hulje! Gortake hu-lje! - i bujica bi dosegla vrhunac. Koji put, kad je kuala uzvratiti na njegov napad, lako bi udarila u suze. To se njemu svialo: volio je vidjeti kako plae. Ali ona je obino svadljivo pruala milo za drago: duboko dolje, izmeu njihovih slijepih neprijateljskih dua, vodio se ruan i oajan rat. Ipak, da je znao dokle je ovi svakodnevni napadi mogu odvesti, on bi se zaprepastio: oni su bili dio dubokog i grozniavog nezadovoljstva njegova duha, ukorijenjeni nagon za predmetom svojih grdnji. tovie, njegov osjeaj za urednost bio je toliko jak da je u-tio strastvenu odbojnost prema svemu to je bilo zamazano, neuredno, rasuto. Ponekad bi se

razdraio do bjesnila kad bi vi-dio s koliko panje ona sprema komadie starog konopa, prazne kante i boce, papir, otpatke svake vrste: manija pribavljanja, jo nerazvijeno ludilo u Elizi, gnjevila ga je. - Za ime boje! - vikao bi iskreno srdit. - Za ime boje! to se ne otrese toga smea? I on bi razorno krenuo prema njemu. - Ne, nemoj, gospodine Gant! - odgovorila bi ona otro. -Nikad se ne zna kad e te stvari dobro doi. Bilo je to, moda, suprotno obiaju da nezasitan istraivaki duh pripada nekome s najveom ljubavlju za red, s najpoboni-jim obzirom prema obredu to je ak i njegove svakidanje tira-de grdnji spletao u uzorak, a da je izrazita ljaga kaosa, poticana svemonom eljom posjedovanja, pripadala praktinoj, svako-dnevnoj osobi. U Gantu je bilo strasti pravog lutalice, onoga koji luta od jedne vrste toke. Bio mu je potreban red i ovisnost o domu -bio je naglaeno obiteljski ovjek: njihova grozdolika toplina i snaga bio je ivot. Nakon svoje redovite tirade protiv Elize, iao je okolo da budi usnulu djecu. Smijeno je da nije mogao pod-nijeti osjeaj, izjutra, da je on jedini budan i na nogama. 47Njegov poklik buenja, izreen u formuli sa silno smije-nom osornou s dna stepenica, bio je ovog oblika: - Steve! Ben! Grover! Luke! Prokleti lupei: ustajte! Za ime boje, to e biti s vama! Cijeloga svog ivota nikada nita neete postii. On bi nastavio na njih dreati odozdo kao da su gore bili budno paljivi. - Kad sam ja bio vae dobi, pomuzao sam etiri krave, oba-vio sve kune poslove i pregazio osam milja kroz snijeg do ovog asa. Zaista, kad je opisivao svoje rano kolovanje, namicao je krajolik koji je neprekidno bio pokriven tri stope dubokim sni-jegom i tvrdo smrznut. Izgledalo je kao da nikad nije iao u ko-lu osim pod polarnim uvjetima. A petnaest minuta kasnije opet bi riknuo: - Nikada nita ne-ete postii, vi nitavne propalice! Kad bi se jedan zid prolomio, vi biste se otkotrljali do drugoga. Sad bi gore ve nastao brz tutanj nogu, i oni bi jedan po je-dan sili, jurei goli u dnevnu sobu s odjeom smotanom pod rukom. Oblaili bi se kraj njegove hune vatre. Za dorukom je, osim povremenih jadikovki, Gant bio ne-to pristupanijega raspoloenja. Izobilno su se hranili: on im je pretrpavao tanjure velikim peenim odrescima, zobenom ka-om prenom u jajetu, vruim dvopekom, pekmezom, peenim jabukama. Odlazio je u svoju radnju kad su djeaci, jo gutajui u urbi vruu hranu i kavu, jurili od kue na znak upozorenja posljednjeg sladunjavo brecavog kolskog zvona u devet sati. Vratio bi se za uinu - ruak, kako su to oni zvali - za krat-ko brbljiv s jutarnjim novostima; uveer, kad se obitelj ponovo skupljala, on se vraao, palio svoju veliku vatru, i izbacivao svo-ju uzvienu porugu, ceremoniju koja je zahtijevala pola sata sla-ganja i jo tri etvrti, s ponavljanjem i dodavanjem, izlaganja. Za-tim su veeravali prilino sretno. Tako je prola zima. Eugene je imao tri godine; kupili su mu knjige sa slovima i slike ivotinja s basnama u stihovima ispod njih. Gant mu ih je neumorno itao: za est tjedana sve ih je znao naizust. Potkraj zime i u proljee bezbroj je puta glumio pred sus-jedima: drei knjigu u rukama pretvarao se da ita ono to je znao napamet. Gant je bio ushien:

on je sudjelovao u prijevari. Svatko je smatrao izuzetnim da dijete tako mlado moe itati. U proljee je Gant ponovo poeo piti; meutim, njegova je e svenula za dvatri tjedna, pa se posramljen vratio svom us-taljenom ivotu. Ali se Eliza pripremala za promjenu. 48 Bilo je to 1904; spremala se velika svjetska izloba u Saint Louisu: to je trebalo da bude vidljiva povijest civilizacije, vea, bolja i znamenitija od svega to je ikad ranije bilo te vrste. Mno-gi stanovnici Altamonta namjeravali su ii: Eliza je bila oarana mogunou spajanja putovanja s dobitkom. Zna li to? - poe ona zamiljeno jedne noi, odlaui novine - dolazi mi da se spremim i poem. Da poe? Kamo? - U Saint Louis - odgovori ona. - Gle, recimo da sve ispad-ne dobro, mogli bismo se jednostavno maknuti odavde i prese-liti tamo dolje. Znala je da njega oarava nagovjetaj potpunog raskida s uhodanim ivotom, putovanja u nove zemlje, nove po-trage za sreom. O tome je bilo govora kad je prije nekoliko go-dina razvrgnuo ortakluk s VVillom Pentlandom. - to namjerava tamo initi? to e biti s djecom u tom sluaju? - No - poe ona samodopadno, zamiljeno puei usne i prepredeno se smijeei - jednostavno u nai dobru veliku kuu i razbubnjati obrt meu ljudima iz Altamonta koji idu. - Milosrdni boe, gospoo Gant - zaurla on tragino - ti ne bi tako neto nipoto uinila. Molim te, nemoj. - No, pa to, gospodine Gant, nemoj biti budala. Nema ni-kakva zla u dranju podstanara. To rade i neki od najuglednijih ljudi u ovom gradu. Znala je kako je osjetljiv bio njegov ponos: nije mogao podnijeti da ga smatraju nesposobnim da uzdrava obitelj -ponajee se hvalisao time daje bio dobar domain. K tome, boravak bilo koga pod njegovim krovom tko nije bio njegove krvi i mesa sijao je okolnim zrakom prijetnju, ruio je zidove njegova zamka. Napokon, stanari su mu bili posebno odvratni: zaraivati za ivot prihvaanjem omalovaavanja, rug-la i novca od jeftinih podstanara, kako ih je on zvao, bila je go-tovo nepodnoljiva sramota. Ona je to znala ali nije mogla razumjeti njegove osjeaje. Ne samo posjedovati imovinu, nego iz nje vui korist, bilo je dio re-ligije njezine porodice, a ona ih je sve nadmaila spremnou da iznajmi dio svoga doma. Jedina ona, ustvari, od svih Pentlando-vih, bila je spremna da se odrekne malog opkopanog zamka doma; posebnu tajnost i privatnost njihovih zidova jedina ona izgleda da nije mnogo cijenila. A ona je jedina meu njima no-sila suknju. Eugene se hranio njezinim prsima sve dok nije prevrio tri godine: za vrijeme zime su ga odbili od sise. Neto je u njoj pre-stalo; neto je poelo. 49Napokon je bilo na njezinu. Pokatkad bi razgovarala s Gantom zamiljeno i uvjerljivo o pothvatu sa Svjetskom izlo-bom. Kadgod bi, za vrijeme njegovih tirada, odapela na nj taj plan kao prijetnju. to bi se upravo time postiglo, ona nije znala. Ali je osjeala da je to bio njezin poetak. I napokon je bilo na njezinu. Gant je podlegao zovu novih zemalja. On je trebao ostati kod kue: ispadne li sve dobro on bi doao kasnije. Takoer, iz-gled da e neko vrijeme biti na miru

oduevljavao ga je. Prolo ga je neto od starih srsi mladosti. Njega su ostavili, ali je na osamljena ovjeka vrebao svijet pun nevienih sjena. Daisy je to bila posljednja kolska godina: ona bi ostala s njim. Ali ga je vie puta probolo kad je vidio da Helen ide. Bilo joj je skoro etr-naest godina. Poetkom travnja Eliza se zaputila, vodei svoj uzbueni porod oko sebe i nosei Eugenea u naruaju. Bio je unezvijeren od tolike strke, ali nabijen radoznalou i ustrinom. Tarkintonovi i Duncanovi pohrle unutra: bilo je suza i po-ljubaca. Gospoa Tarkinton ju je gledala s nekim strahopotova-njem. Cijelo je susjedstvo bilo malo zbunjeno tim najnovijim preokretom. - No, no nikad se ne zna - ree Eliza smijui se kroz suze i uivajui u uzbuenju to ga je sama izazvala. Ako ispadne kako treba, moda se i preselimo tamo. - Vratit ete se vi - ree gospoa Tarkinton s veselom oda-nou. - Nema grada do Altamonta. Na postaju su poli tramvajem: Ben i Grover veselo sjedoe zajedno uvajui veliku koaru s hranom. Helen je nervozno sti-skala sveanj paketa. Eliza otro pogleda njezine duge ravne noge i pomisli na pola vozne karte. - Recimo - pone ona neodreeno se smijui preko ruke, gurkajui laktom Ganta - ona e morati da se malo pogrbi, zar ne? Mislit e da si prevelika da bude ispod dvanaest godina -nastavi obraajui se izravno djevojici. Helen se nervozno pomakne. - To ne bismo smjeli raditi - promrmlja Gant. - Pa to! ree Eliza. - Nitko je nee primijetiti. On ih otprati u vlak gdje ih udobno smjesti usluni sprovodnik spavaih kola. - Pripazi na njih, George - ree i dade ovjeku novi. Eliza to ljubomorno uoi. On ih sve grubo poljubi svojim brkovima, ali koata lea svoje curice pomiluje velikom rukom i vrsto je zagrli. Neto otro probode Elizu. 50 Na trenutak nespretno su zastali. Od neobinosti, nerazum-nosti cijele nakane i nakaznog kvarenja cijelog ivota ostali su bez rijei. - No - zapone on - mislim da zna to ini. - No, kaem ti - ree ona napuivi usne i gledajui kroz prozor - ne zna se to moe od ovoga ispasti. On je bio neodreeno umiren. Vlak se trgne i polako krene. Nezgrapno je poljubi. - Javi se im stigne tamo - ree i hitro pojuri prolazom. - Zbogom, zbogom - dovikne Eliza maui Eugeneovom ruicom visokoj prilici na peronu. - Djeco - ree, mahnite zbo-gom svom tati. - Svi se natisnu na prozor. Eliza zaplae. Eugene je promatrao kako sunce slabi i crveni na kameni-toj rijeci i na obojenim stijenama gudura Tennesseja: zaarana se rijeka urezala u djetetovu duu zauvijek. Godinama kasnije sjeao se nje u snovima ispunjenim vilinskom i tajanstvenom ljepotom. Smiren u silnom uenju on usne uz ritmiku lupu tekih kotaa. ivjeli su u bijeloj kui na uglu. U proelju je bio mali ko-mad travnjaka, te uska traka sa strane du plonika. On je ne-jasno naslutio da su bili daleko od

velike sredinje guve i ga-lame velegrada - mislio je da je uo kako je netko rekao etiri ili pet milja. Gdje li je bila rijeka? Dva djeaia, blizanci duge vrlo plave glave i uskog zlob-nog lica, neprestano su se utrkivali gore-dolje plonikom ispred kue na triciklima. Nosili su bijela mornarska odijelca s plavim ovratnicima, i on ih je jako mrzio. Nejasno je osjeao da je nji-hov otac bio zao ovjek to je pao u otvor dizala i slomio noge. Kua je imala stranje dvorite potpuno zatvoreno crvenom daanom ogradom. Na kraju je bila crvena staja. Mnogo godina kasnije, vrativi se kui Steve je rekao: Onaj predio je sada sav izgraen. Gdje? Jednog su dana u golom stranjem dvoritu stajala dva djeja kreveta s madracima da se zrae. On raskono lee na je-dan od njih, udiui vrui madrac i lijeno diui noice. Luke lee na drugi. Jeli su breskve. Na Eugeneovu se breskvu zalijepi muha. On je proguta. Luke zaurla od smijeha. - Progutao muhu! Progutao muhu! Njemu strano pozli, povraao je i neko vrijeme nije mogao jesti. udio se zato je progutao muhu kad ju je vidio cijelo vrijeme. 51Stiglo je ljeto s vruim dahom. Gant stigne na nekoliko dana i dovede Daisy sa sobom. Jedne su noi pili pivo u Delmar Gardenu. U vrelom zraku, kraj stolia, on je edno zurio u vr s mjehurima pjene: zagnjurio bi lice, pomisli, u tu mrzlu pjenu i popio dubinu sree. Eliza mu dade gutljaj; svi su vritali zbog njegova gorko iznenaena lica. Godinama kasnije on se sjeao Ganta i njegova brka proa-rana pjenom kad bi mono iskapio au: velianstven uitak i prekrasna e nadahnjivali su ga eljom za oponaanjem, pa se pitao jesu li sva piva gorka i postoji li razdoblje uvoenja u ra-dosti tog velikog pia. Lica iz starog, napola zaboravljenog svijeta, znala su doplu-tati s vremena na vrijeme. Neka eljad iz Altamonta dola su i boravila u Elizinoj kui. Jednog dana s iznenadnim prizvanim uasom on pogleda u okrutno obrijano lice Jima Lyde. On je bio erif u Altamontu; ivio je u podnoju brijega ispod Ganta. Jednom, kad je Eugene napunio dvije godine, Eliza je bila otila u Piedmont na sud kao svjedok. Dva dana je nije bilo; njega su prepustili brizi gospoe Lyda. On nikad nije zaboravio razigra-nu okrutnost Lyde prve noi. Sada, jednog dana, ta se neman opet pojavila, avolskom mou, i Eugene je gledao gore u teku zlou njegova lica. Euge-ne je vidio da Eliza stoji kraj Jima; i dok je uas na malom licu rastao, Jim uini kao da e silovito metnuti svoju ruku na nju. Na njegov krik bijesa i straha, njih se dvoje nasmije: tog slijepog trenutka Eugene ju je po prvi put mrzio: bio je gnjevan, nemo-an u ljubomori i stranu. Nou su djeaci, Steve, Ben i Grover, koje je Eliza poslala da trae posla, vrativi se s izlobenog prostora, pripovijedali sa ivim uzbuenjem o dnevnoj vrevi. Uz prikriveno smijuljenje uvjerljivo su spominjali hoochy-koochy: Eugene je razumio da je to bio neki ples. Steve je zatvorenih usta pjevuio jednolian, su-gestivan napjev i ulno se savijao. Pjevali su pjesmu; plaljiva daleka glazba ga je progonila. Nauio ju je: Doi u Saint Louis, Louis, Sajam eka nas, Meu lijepim mladim svijetom

Moj e uti glas. Plesat emo hoochy-koochy ... i tako dalje. Katkad, leei na jorganu u suncu, Eugene je postajao svjes-tan njeno zagledanog lica, mekog umilnog glasa, razliitog od 52 svih ostalih po vrsti i kakvoi, blage maslinaste koe, crne kose, oiju tamnih poput trnine, izuzetne, pomalo tune dobrote. Gu-rao je svoje meko lice k Eugeneovu, milovao ga i grlio. Na svom smeem vratu nosio je od roenja znak maline: Eugene ga je s uenjem stalno dodirivao. To je bio Grover najnjeniji i naj-tuniji meu djeacima. Eliza im je ponekad doputala da i njega povedu na izlete. Jednom su putovali rijenim parobrodom. On je siao nie i kroz boni otvor izbliza gledao veliku utu zmiju kako polagano i bez otpora vijuga pokraj njih. Djeaci su radili na sajmu. Bili su teklii u lokalu zvanom Unutranja krma. Ime ga je oaravalo: stalno je sijevalo kroz njegov mozak. Katkad su ga sestre, katkad Eliza, katkad djeaci vukli kroz uzvrpoljenu dunglu buke i lica, bogatim obiljem i raznolikou ivota na sajmu. Bio je omamljen u mati kad su prolazili pokraj indijske ajane, dok je gledao visoke ljude s tur-banima kako hodaju naokolo, i po prvi put osjetio, tako da ni-kad nije zaboravio, polagani tamjan Istoka. Jednom se u gole-moj bunoj zgradi ukipio ispred mone lokomotive, najvee ne-mani to ju je ikad vidio, iji su se kotai strano vrtjeli u lije-bovima, ije su razbuktale pei sipale uareni ugljen u rupu is-pod sebe, dok su ih bez prestanka hranila dva mrka vatrom obojena loaa. Prizor je gorio u njegovu mozgu kao golem sjaj iz pakla: on ga je stravio i zanosio. Zatim je stajao na rubu polagane strane putanje Ferrisova kotaa, kotrljao se niz tretavu zbrku prolaza, osjeao da njegov teturav um bespomono srlja u mahnitu fantazmagoriju karne-vala; uo je Lukeovu divlju priu o gutau zmija i kriknuo u ago-niji kad su ga plaili da e ga uvesti. Jednom ga Daisy, popustivi skrivenoj majoj okrutnosti is-pod svoje blage dobroudnosti, povede sa sobom kroz luake uase eljeznice straha; zaronili su iz svjetla u ponor zagluujue crnine, i dok je njegov prvi krik prestajao s usporenjem vlaka, blago su uplovili u monstruozno osvijetljen polumrak napuen golemim oslikanim groteskama, crvenim podvoljcima avetinj-skih glava, podmuklim pojavama smrti, nonih mora i ludila. Njegov nespreman duh izgubio se u mahnitom strahu: vlak se sputao iz jedne rasvijetljene spilje u drugu, i dok se njegovo srce smanjilo kao graak, uo je kako se ljudi oko njega s uit-kom glasno smiju, a s njima i njegova sestra. Njegov duh, upra-vo izranjavajui iz nestvarne divljine djeje mate, potpuno je pokleknuo na ovom sajmu, i on je bio paraliziran od uvjerenja, koje mu se esto vraalo kasnijih godina, da je njegov ivot ba-joslovna nona mora i da zbog prepredene urotnike spletke on 53mora predati svu svoju nadu, vjeru i ufanje neudorednom mu-enju demona preruenih u ljudsko tijelo. Polusvjestan i zaa-ren od guenja u uasu napokon je izaao na toplo i obino svjetlo dana. Njegovo posljednje sjeanje sajma potjee iz jedne rane je-senske noi: ponovo s Daisy sjedio je na vozaevu sjedalu auto-busa, sluajui prvi put udo njegova radnog dahtanja, dok su se kroz kiu to je lijevala kao iz kabla

vozili po rasvijetljenim cestama i kraj slapova to su toili svoju vodu dolje ispred bijele graevine okiene draguljima deset tisua svjetala. Ljeto je prolo. utali su jesenski vjetrovi, aptao je dah nestalog veselog slavlja: vaar je gotovo zavrio. I sad je kua postala vrlo tiha: svoju je majku vrlo malo vi-ao, nije naputao kuu, o njemu su se brinule sestre i stalno su ga opominjale na tiinu. Jednog dana doe Gant po drugi put. Grover je obolio od tifusa. - Kae da je pojeo jednu kruku na sajmu -Eliza je pona-vljala priu po stoti put. - Doao je kui i potuio se da ga boli. Metnula sam mu ruku na elo, on je gorio. 'Ah, dijete', rekla sam, 'tako ti svega svijeta... ?' Njezine crne oi bijesnu na bijelom licu: bojala se. Napuila je usne i govorila u nadi. - Zdravo, sine - ree Gant, ulazei nemarno u sobu; srce mu se zgrilo kad je ugledao djeaka. Eliza je sve zamiljenije puila usne nakon svakog lijeniko-va posjeta; skupljala je svaku preostalu mrvicu hrabrosti i poja-avala je, ali joj je srce bolovalo. Onda jedne noi, trgajui izne-nada masku s lica, dojuri iz djeakove sobe. - Gospodine Gant - proaptala je, napuivi usne. Tresla je svojim bijelim licem prema njemu nijemo kao da ne moe govo-riti. Zatim naglo zakljui: Njega nema, njega nema, njega nema! Eugene je bio u dubokom pononom snu. Netko ga prodr-ma, budei ga polako iz njegove sanjivosti. Tada se nae na He-leninim rukama; ona je sjedila na krevetu drei ga, dok joj se bolesno raaloeno lice priljubljivalo uza nj. Govorila mu je razgovijetno i polako priguenim glasom koji je nekako bio na-bijen stranom gorljivou: - Hoe li vidjeti Grovera? - aptala je. Lei na odru. On se pitao to je odar; kua je bila puna prijetnje. Iznijela ga je u sumraan hodnik i odvela do soba u proelju kue. Iza vrata uo je tihe glasove. Ona ih pomnjivo otvori; svjetlo je padalo u snopu na krevet. Eugene pogleda i uas prostruji poput 54 otrova njegovom krvlju. Iza male odbaene ljuske to je tamo le-ala on se iznenada prisjetio toplog smeeg lica, mekih oiju to su jednom piljile u njega: kao to netko poludi pa se iznenada vrati k razumu, on se sjeti tog zaboravljenog lica to ga nije vi-dio tjednima, te udne svijetle osame to se nee vratiti. O izgubljenie, i vjetrom oplakani due, vrati se opet. Eliza je tronuto sjedila na stolici, lica nagnuta na stranu i oslonjena na ruke. Plakala je, dok joj se lice grilo kominom i runom grimasom koja je mnogo uasnija nego bilo kakvo smi-reno blaenstvo tuge. Gant ju je nespretno tjeio ali, pogledavajui s vremena na vrijeme djeaka, izlazio je u hodnik i ispruao ruke u ago-niji, u pomutnji. Pogrebnici su stavili tijelo u koveg i odnijeli ga. - Imao je samo dvanaest godina i dvadeset dana - govorila je stalno iznova Eliza, i inilo se da je ta injenica boli vie nego ita drugo. - Vi djeco sada idite i malo spavajte - naredi ona iznenada i, dok je govorila, oko joj se zaustavi na Benu koji je stajao zbu-njen i mrk, gledajui unutra ispitivakim starakim pogledom. Pomisli o razdvojenju blizanaca; u ivot su bili uli dvadeset mi-nuta jedan poslije drugoga; srce joj se steglo od alosti na

pomi-sao o samoi tog djeaka. Nanovo je zaplakala. Djeca su pola spavati. Neko su vrijeme Eliza i Gant nastavili da sami sjede u sobi. Gant zaroni lice u svoje snane ake. - Najbolji deko to sam ga imao - promumlja. - Tako mi boga, bio je najbolji od svih. I u napetom muku oni ga prizovu u svijest, i oboma je u srcu bio strah i grinja, jer on je bio miran djeak, a bilo ih je mnogo, pa je i otiao neprimijeen. - Nikad neu zaboraviti njegov znak na roenju - proape Eliza. - Nikad, nikad. Zatim askom pomisle jedno o drugome; iznenada osjete uas i udnovatost svoje okoline. Mislili su o kui obrasloj lo-zom u dalekim planinama, o hunim vatrama, svai, kletvi, muci, o svojim slijepim i zamrenim ivotima, i o glupoj sudbini koja ih je sada ovamo donijela u ovaj daleki grad, sa smru, na-kon to je vaar zavrio. Eliza se pitala zato je dolazila: tumarala je vruim i oaj-nim labirintima traei odgovor: - Da sam znala - otpone tog asa - da sam znala to e se dogoditi. - Pusti to - ree on i nespretno je potapa. - Tako mi boga - doda tupo malo kasnije prilino je sve to udno kad ovjek razmisli. 55I dok su sada tamo sjedili jo tie, obuze ih samilost - ne prema njima samima, nego jednog prema drugome i prema ra-sipanju, zbrci i sluajnom tijeku ivota. Gant kratko pomisli na svoje pedeset etiri godine, iezlu mladost, oronulu snagu, runou i zlo tolikih stvari; i njega pro-me vrlo miran oaj ovjeka koji zna da iskovan lanac ne moe biti razvrgnut, otkan uzorak raspleten, uinjeno rainjeno. - Da sam znala, da sam znala - ree Eliza. Pa zatim: - ao mi je. Ali on je znao da njezina alost toga asa nije bila zbog njega ili zbog sebe, ak ni zbog djeaka kojega je suluda srea bacila na put kugi, nego da je ona, s iznenadnim unutarnjim proplamsajem svoje vidovite kotske due, isto gledala, po prvi put bez uobraavanja, na neumoljivu plimu Nunosti, i da joj je bilo ao zbog svih koji su ivjeli, koji ive ili koji e ivjeti, pot-pirujui svojim molitvama nekoristan oltarski oganj, utjeui se svojim nadama nesvjesnom duhu, izbacujui sitne rakete svog vjerovanja prema dalekoj vjenosti, i nadajui se milosti, voenju i otkupu na zavrenoj i zaboravljenoj ljaci ove zemlje. O iz-gubljenici. Odmah su poli kui. Na svakoj postaji Gant i Eliza neu-morno su obilazili vagon s prtljagom. Bio je sivi jesenski mjesec studeni: planinske ume bile su pokrivene suhim smeim li-em. Ono je letjelo ulicama Altamonta, skupljalo se u prolazima i lijebovima, bjealo suho pred vjetrom. Kola su buno kripnula na okuci podno brijega. Gantovi sioe: tijelo je ve ranije bilo poslano s postaje. Dok je Eliza po-lako silazila niz brijeg, gospoa Tarkinton potri iz kue jecaju-i. Njezina najstarija ki umrla je mjesec dana ranije. Dvije ene glasno kriknue kad su se vidjele i potrae jedna drugoj. U velikoj Gantovoj sobi lijes je ve bio postavljen na nogare, a susjedi, uz apat i pogrebna lica, okupljeni da ih pozdrave. To je bilo sve. Groverova smrt zadala je Elizi najstraniju ranu u ivotu: njezina je hrabrost klonula, njezina spora ali mona pustolovina prema slobodi naglo stala. Kao da

joj se tijelo raspadalo kad je mislila o dalekom velegradu i sajmu: strahovala je pred skrive-nim protivnikom koji ju je oborio. 56 Sa svojom oajnom alosti ona se uahurila unutar kue i obitelji, vratila se onom ivotu kojega se bila spremna odrei, provodila dane u stalnom radu i pokuavala, u trudu ispiti za-borav. Ali je tamno izgubljeno lice sjalo kao neoekivan i neo-pipljiv faun u gutari pamenja: mislila je na znak s njegova smeeg vrata i plakala. Tijekom crne zime sjene su se polako razile. Gant je povra-tio hune vatre, stol to se svija pod teretom sonosti, prebogat i obredan svakodnevni ivot. Stari uici ponovo su bujali u nji-hovim ivotima. I kako je zima prolazila, mjestimina tama u Eugeneovu mozgu polako se rasprivala, dani, tjedni, mjeseci poee izbijati sve veom jasnoom; njegov se duh izvukao iz zbrke sajma: ot-vorio se obian ivot. Zatien i svjestan obilja i nadzora kune snage, on je leao puna trbuha pred raspaljenom ivotnou vatre, nezasitno zure-i u velike sveske na polici s knjigama, uzbuujui se pljesnivim mirisom listova i otrim vonjem ugrijane koe. Knjige koje su ga najvie oduevljavale bila su tri zamana sveska u teleoj koi zvana Ridpathova povijest svijeta. Njihove bezbrojne stranice bile su ilustrirane stotinama crtea, gravura, drvoreza: on je slijedio tijek stoljea u slikama prije nego to je znao itati. Najvie od svega radovale su ga slike bitaka. Kliui od veselja u fijuku po-tuena vjetra oko kue, u grmljavini velikog drvea, on se pre-davao mranoj oluji, oslobaajui ludu vraju glad to je svi ljudi nose u sebi, koja udi za tamom, vjetrom i nemjerljivom brzi-nom. Prolost se njemu odmotavala u zasebnim i golemim pre-dodbama; stvarao je beskonane legende o egipatskim kraljevi-ma kako ih voze lebdei konji u bojnim kolima, a neto beskraj-no staro i dozvano izgledalo je da se budi u njemu dok je pro-matrao bajoslovna udovita, kovrave brade i golema ivotinj-ska tijela asirskih kraljeva, babilonske zidove. U njegovu su se mozgu rojile slike: Kir dok zapovijeda napad, uma kopalja ma-kedonske falange, razmrskana vesla, guva bezbrojnih brodova kod Salamine, Aleksandrove gozbe, strahovito kreevo vitezova, slomljena koplja, sjekira i ma, gomile kopljanika, opsjednuti bedemf, natrag odgurnute ljestve teko naikane ljudima to se penju, vicarac to se tijelom bacio na sulice, navala konjice i pjeadije, mrke galske ume i Cezarova osvajanja. Gant je sjedio podalje iza njega, njiui se estoko natrag-naprijed u tekoj stolici za ljuljanje, pljujui uredne i jake mlazove duhanskoga soka iznad sinove glave u psik vatre. Ili bi mu pak Gant zvunom i kienom retorikom itao od-lomke iz Shakespearea, meu kojima je najee sluao pogreb57ni govor Marka Antonija, Hamletov monolog, prizor gozbe u Macbethu, te prizor izmeu Desdemone i Othella prije nego to je on zadavi. Ili bi mu recitirao i itao pjesme to ih je mnogo i dobro pamtio. Najdrae su mu bile: O zato da se duh smrt-niki gordi (Lincolnova omiljena poema, volio je rei); 'Ah izgibosmo,' povika kapetan, I niza stube silovito sjuri; Sjeam se, sjeam kue gdje majka rodi mene; Njih devedeset devet, Dumanske trage prati, Sivom se zorom devet, Od devedeset vrati; Djeak u ognju na palubi staja; i Dvije milje, dvije mi-lje, dvije milje naprijed.

Katkad bi Helen natjerao da recitira Jo stoji kola kraj puta, na suncu prosjak se grije, Oko nje ikara raste i kupina se vije. I nakon to bi kazala kako ve etrdeset godina trava raste nad glavom djevojke, i kako je sjedokosi ovjek otkrio u surovoj koli ivota da je malo kome bilo mrsko da se izdigne nada nj, jer, znate, oni ga vole, Gant bi teko uzdahnuo i tresui glavom rekao: - Jao! To je najvea istina to je ikada izreena. Obitelj je dosegla sr i zrelost zajednikog ivota. Gant ju je obasipao grdnjama, ljubavlju i rasipnikim zalihama hrane. S veseljem su jedva ekali da stigne, jer je sa sobom donosio veliki uitak ivljenja, obreda. Gledali bi ga uveer dok se vraao iza donjeg ugla odlunim koracima, paljivo bi slijedili tok njegovih kretnji od asa kad bi tresnuo namirnicama po kuhinjskom sto-lu dok ne bi potpalio svoju vatru, s kojom bi uvijek bio u svai im bi uao i na koju je obilato trpao drvo, ugljen i petrolej. Na-kon toga skinuo bi kaput i estoko se umivao u lavoru, trljajui velikim rukama obrijano lice jake brade uz reski i muki zvuk smirkova papira. Zatim bi tijelom polegao uz dovratnik i snano eao lea miui ih silovito tamo-amo. Nakon toga ispraznio bi drugu polovicu kante petroleja na praskavu vatru, pljuskajui divlje po njoj i mrmljajui sam sa sobom. Onda bi, odgriznuvi dobar komad jakog duhana za vaka-nje to je spreman leao na polici iznad kamina, strelovito ko-raao naprijed-natrag po sobi, zaboravljajui nasmijeenu obi-telj koja je te ceremonije pratila s veselim uzbuenjem, dok je slagao svoju tiradu. Napokon bi planuo na Elizu u kuhinji aro-nivi u srce optube uz ludi urlik. Njegova burna i nesputana retorika dobila je redovitom upotrebom neto od gipkosti i neposrednosti klasinog epiteta: njegove su usporedbe bile neumjesne, nainjene zaista u duhu vulgarnog veselja, pa je velika porodina prijemljivost za komi-no - sve do najmlaeg - svakodnevno njima bila uzbibana. 58 Djeca su se navikla da njegov veernji dolazak oekuju s nekom vrstom vedrine. Zapravo, i sama je Eliza, lijeei polako i bolno svoju veliku ranu, u tome nalazila odreeni poticaj; ali je u njoj jo uvijek ivio strah od povremenog pijanstva i prikriveno tvr-doglavo i neoprostivo prizivanje prolosti. Ali za vrijeme te zime, dok je smrt, napadana brzom i zdra-vom veselou djece, tim apsolutnim malim boanstvima tre-nutka, polako hlapila iz njihovih srdaca, njoj se povratilo neto poput nadanja. Oni su sami sebi bili ivot - nisu ni znali koliko su bili osamljeni, ali ih je svatko poznavao, a gotovo nitko im nije bio prijatelj. Njihov je poloaj bio jedinstven - da su se mo-gli razlikovati po staleu, spadali bi vjerojatno u srednju klasu, ali Duncanovi, Tarkintonovi, svi susjedi i svi njihovi znanci di-ljem grada, nikada nisu k njima zalazili, nikad nisu prodirali u arolikost njihovih ivota, jer su oni bili izokrenuli uzorak sre-enog ivota, jer je u njima prebivalo ludo, izvorno, uznemiru-jue svojstvo o kojemu nisu ni slutili. A druenje s odabranima - s onima poput Hilliardovih - bilo je jednako nemogue, ak da su imali dara ili elje za to. A nisu imali. Gant je bio velik ovjek, a nije bio izuzetan, jer izuzetnost ne temelji ivot na tvrdoglavoj privrenosti njemu.

Dok je bjesnio po kui drijeei nakupljenu grmljavinu, dje-ca su ga veselo pratila, oduevljeno vritei kad bi Elizi rekao kako ju je prvi put vidio gdje vijuga oko ugla kao zmija na tr-buhu, ili kad bi, doavi izvana za ledena vremena, optuivao nju i sve Pentlandove za zlonamjerno upravljanje elementima. - Smrznut emo se - vikao je - smrznut emo se u ovom paklenskom, prokletom, okrutnom i od boga zaboravljenom podneblju. Je li bratu Willu do toga stalo? Je li bratu Willu do toga stalo? Je li starom deronji, tvom kukavnom starom ocu, bilo stalo? Milosrdni boe! Pao sam u ruke utjelovljenim zlodu-sima, divljijim, svirepijim, groznijim nego to su poljske zvijeri. Paklenski psi kakvi jesu, oni e sjediti i pakosno buljiti u moju muku dok me ne snae smrt. Hitro je stupao prostranom kupaonicom koji as, mrmljaju-i sam sa sobom, dok je nacereni Luke pozorno stajao u blizini. - Ali oni mogu da jedu! - zavie zaletjevi se iznenada na kuhinjska vrata. Oni mogu da jedu - ako ih netko drugi hrani. Nikad neu zaboraviti starog deronju dok sam iv. Mljac, mljac, mljac - svi su pucali od smijeha dok je njegovo lice po-primalo izraz bolesne prodrljivosti, i dok je nastavljao polaga-nim cvileim glasom kojim je pokuavao doarati govor pokoj-nog majora: - Eliza, ako nema nita protiv toga, ja bih jo 59 malo onog pileta - i stari bi ga lupe tako brzo oborio niz grlo da smo ga morali nositi od stola. Kad bi optuba dosegla kakvu krajnju pretjeranost, djeaci bi vritali kroz smijeh, a Gant, razdragan u sebi, pogledao bi lu-kavo oko sebe uz lako svijanje kutova svojih tankih usta. I Eliza bi se kratko nasmijala, a zatim bi grubo uzviknula: - Izlazi oda-vde! Dosta mi je tvojih udatava za veeras. Ponekad je u ovakvim prilikama njegovo dobro raspoloe-nje tako pobjedniki raslo da bi je nespretno pokuao pomilovati, hvatajui je rukom vrsto oko pasa, dok bi se ona zbunila, zabacila glavu i neodluno izmicala govorei: Bjei! Bjei od mene! Sad je prekasno za to. - Njezin bijeli zbunjeni osmijeh od-jednom bi bio muan i komian: uskoro bi zatim grunule suze. U tim rijetkim, neprirodnim iskazivanjima ljubavi, djeca bi se usiljeno smijala, neprestano vrpoljila i govorila: - O, tata, nemoj. Kad je Eugene prvi put primijetio zgodu te vrste, navravao je petu godinu: u njemu se skupio sram u zamrenim grudicama i grlo ga je zaboljele; grevito je izvijao vrat i oajno se smjekao kao to je kasnije inio kad bi u kazalitu gledao jadne lakrdi-jae ili bljutave prizore. I nikad poslije toga nije mogao podnijeti da ih vidi kako jedno drugo diraju s ljubavlju, guilo ga je nedo-vreno ponienje: toliko su se bili svikli na psovku, graju i gru-bost, da je svaka promjena u njenost dolazila kao okrutno pre-tvaranje. Ali kako su polagani mjeseci zamagljeni tugom postajali svjetliji, jaki zapretani nagon za posjedovanjem i slobodom po-eo se buditi u Elizi, i stara zatomljena borba meu njihovim naravima opet otpoe. Djeca su rasla - Eugene je bio naao dru-gove u igri - Harrva Tarkintona i Maxa Isaacsa. Njezin je spolni ivot bio zgasli ugljen. Godinu za godinom otpoinjale su stare bitke vlasnitva i poreza. Vraajui se kui s poreznikovim izvjetajem u ruci, Gant bi iskreno bio obuzet divljim bijesom.

- Za ime boje, eno, na to smo spali? Nee se navriti ni godina, a svi emo u ubonicu. Ah, gospode! Vidim ja vrlo dobro gdje e sve to zavriti. Doi u uza zid. Svaka para to smo je zaradili otii e u dep onim prokletim varalicama, a ostalo e oti-i na drabi. Proklinjem dan kad sam bio tolika budala da ku-pim prvu licu. Pamti moje rijei, hranit emo se u kuhinji za postradale prije nego to ova stravina, ova grozna, ova paklen-ska i prokleta zima proe. Ona bi zamiljeno puila usne pregledavajui listu dok ju je on gledao s licem napetim u agoniji. 60 - Da, to prilino loe izgleda - primijetila bi. A zatim: - te-ta to me nisi posluao prolog ljeta, gospodine Gant, kad smo imali priliku da zamijenimo nevrijednu zemlju Owenby za one dvije kue u ulici arter. Mogli srno odonda dobivati etrdeset dolara mjeseno najma na njima. - Ne elim vie posjedovati ni stopu zemlje dok sam iv - vik-ne on. - Zbog nje sam bio siromah cijeloga ivota, i kad umrem morat e mi dati est stopa zemlje na groblju ubogara. I poeo bi zanijet u misli filozofirati, govorei o ispraznosti ljudskih napora, o posljednjem poivalitu bogatih i siromanih u zemlji, o znaajnoj injenici da ne moemo nita ponijeti sa sobom, zavravajui moda sa Jao! Na koncu sve dolazi na isto, svejedno. Ili bi naveo nekoliko kitica Gravove Elegije, koristei tu enciklopediju uzorne melankolije s prilino neodreenom primje-nom: Jednako ekaju neizbjenu uru, Putovi slave vode tek do groba. Ali je Eliza nepopustljivo zasjela na ono to su imali. Kraj sve svoje mrnje prema zemljoposjednitvu, Gant se ponosio time da ivi pod svojim krovom, i zaista se ponosio vlasnitvom nad bilo ime to je bilo posveeno njegovim upot-rebljavanjem, i to mu je prualo udobnost. On bi volio gotovo i nezadueno obilje - velike svote novca u banci i u depu, slo-bodu da otmjeno putuje, da se razmee pred svijetom. Volio je nositi vee svote novca u depu, navika s kojom se Eliza nije sla-gala i zbog koje ga je uestalo otro prekoravala. Jedanput ili dvaput su ga okrali, kad je bio pijan: on bi vitlao smotkom nov-anica pod utjecajem viskija i dijelio velike svote svojoj djeci -deset, dvadeset, pedeset dolara svakome uz tugaljivu napome-nu: Uzmite sve! Uzmite sve, boga mu! Ali je sutra jednako bio uporan u zahtjevima da vrate novac: obino ga je Helen skup-ljala iz katkad nesklonih djeakih prstiju. Ona bi mu ga predala idueg dana. Imala je petnaest ili esnaest godina, izrasla skoro est stopa: visoka tanka djevojka, velikih ruku i nogu, koata, plemenitih crta iza kojih je vrebala histerija trajne razdrae-nosti. Veza izmeu djevojke i njezina oca jaala je svakog dana: bila je nervozna, napeta, razdraljiva i podrugljiva poput njega. Oboavala ga je. On je poeo podozrijevati da su ta odanost i njegovo uzvraanje sve vie smetali Elizi, te je naginjao tome da ih pretjeruje i naglaava, osobito kad je bio pijan, kad je svoju bijesnu odurnost prema eni, svoju bestidnu pritubu protiv nje, svirepo uravnoteivao tugaljivom poslunou djevojci. 61A Blizina je bol bila jo dublja, jer je znala da se u to vrije-me, kad ga je njezina i najmanja kretnja draila, u njemu otkri-valo ono to je u biti bilo najsurovije. Morala mu se sklanjati s puta, zakljuavati u svoju sobu, dok ga je njena mlada ki pobje-dniki svladavala.

Sukob izmeu Helen i Elize esto je bivao estok: govorile su otro i otresito jedna s drugom i bolno su osjeale meusob-nu prisutnost u tijesnom prebivalitu. K tome, pored neizree-nog suparnitva zbog Ganta, djevojku je na isti nain, jednako, vrijeala razlika Blizina temperamenta do bjesnila ju je kad-god dovodio njezin polagani govor napuenih usta, njezino spokoj-stvo, intonacija glasa, duboko usadjena strpljivost njene naravi. Hranili su se prebogato. Eugene je poeo zapaati hranu i godinja doba. U jesen su spremali pune bave krupnih mrzlih jabuka u podrum. Gant je kupovao itave svinje u mesara, rano se vraao kui da ih soli, nosei dugaku radnu pregau i zasu-kujui rukave do pola vitkih dlakavih ruku. Dimljena je slanina visjela u smonici, velike kante bile su pune brana, mrane po-lice u zidnim udubinama svijale su se pod teretom ukuhanih treanja, bresaka, ljiva, dunja, jabuka, kruaka. ega god se do-takao bujalo je bogatim reskim ivotom: njegov proljetni vrt, obraen u vlanoj crnici ispod voaka, cvao je od goleme kovr-ave zelene salate koja se lako upala iz ilovasta tla nosei na svojim smeuranim stabljikama njegove crne grudice; od krup-ne crvene rotkvice; od tekih rajica. Bogate ljive leale su na-prsle po travi; njegova ogromna trenjina stabla curila su tekim smolastim biserjem; jabukova su mu se stabla savijala od nabi-jenih zelenih grozdova. Oploivao je zemlju kao veliku enu. Proljee je bilo puno hladnih rosnih jutara, mlazovitih vje-trova i oluja pijanog cvata, i u tom caru Eugene je prvi put osje-tio mjeavinu samotne boli i obeanja godinjih doba. Ujutro su ustajali u kui koja je mirisala po doruku i sje-dali za zadimljen stol nakrcan mozgom s jajima, butom, vruim dvopekom, peenim jabukama to su cvrale u itkom sirupu, medom, zlatnim maslacem, prenim odrescima, vrelom kavom. Ili su bile hrpe palainki, kreme boje ruma, miriljive smee koba-sice, zdjela vlanih treanja, ljive, debela mrsna slanina, pekmez. Za ruak su zaista mnogo jeli: veliko govee peenje, krupan grah na maslacu, mlad zadimljen kukuruz u klipu, debele crvene krike izrezanih rajica, zreo tean pinat, vru uti kukuruzni kruh, lis-nat dvopek, pun vr soka od bresaka i jabuka s cimetom, mladi kupus, duboke staklenke ukuhana voa - treanja, kruaka, bresaka. Uveer su jeli prene odreske, vruu zobenu kau prenu s ja-jima i maslacem, svinjske kotlete, ribu, peene pilie. 62 Za Dan zahvalnosti i boine blagdane kupovali su etiri teka purana i tjednima ih opali: Eugene ih je hranio kantama oljutena kukuruza nekoliko puta na dan, ali nije mogao izdrati da gleda kako ih kolju, jer je dotle njihovo veselo uzbueno ur-likanje odjekivalo u njegovu srcu. Eliza je pekla tjednima una-prijed: svi su obiteljski napori bili usredotoeni na veliki obred svetkovine. Dan ili dva ranije dodatni su slatkii stizali u gomili kutija iz duana - tajanstvo udnovate hrane i voa dodavalo se uobiajenom jelovniku: bilo je tu caklastih ljepljivih datulja, hladnih punih smokava sloenih trbuasto jedna za drugom u male kutije, suhog grodja, mjeavine oraha, badema, pekana, kikirikija, vreica raznovrsnih bombona, hrpe utih narani s Floride, mandarina, otrih, trpkih, nostalginih mirisa. Sjedei pred peenjem ili peradi, Gant je zapoinjao teak zveket otrila i kuhinjskog noa, dijelei zatim gargantuovske komade po tanjurima. Eugene je blagovao s visoke stolice kraj oca, punio svoj rastezljivi trbuh dok se ne bi

napeo kao bubanj, a budni mu je roditelj doputao da prestane jesti tek kad mu se eludac ne bi uganuo pod tekim ubodom Gantova velikog pr-sta. - Tu je jo meko - uzviknuo bi on i osvjetlani tanjur svog sinia prekrio jo jednim debelim komadom govedine. Njihovo se ustrojstvo moglo oduprijeti tom razornom postupku zahva-ljujui svojoj vitalnosti i Elizinoj kuharskoj vjetini. Gant je jeo prodrljivo i neoprezno. Neumjereno je volio ribu i neizostavno se guio kou dok bi je jeo. To se dogaalo stotinama puta, ali bi on svaki put iznenada zakolutao oima uz urlik samrti i uasa, stenjui i estoko vritei dok bi ga est-se-dam ruku silovito lupalo po leima. - Milosrdni boe! napokon bi odahnuo - mislio sam da sam gotov ovog puta. - Svega mi, gospodine Gant - srdila se Eliza - zato do bijesa ne gleda to ini? Da ne jede tako brzo, ne bi se sva-ki put guio. Zagledana djeca s olakanjem su polako sjedala na svoja mjesta. U njemu je bilo nizozemske ljubavi prema izobilju: uvijek je nanovo opisivao prepune velike sue, silno bogatstvo stanovni-ka Pennsvlvanije. Na putu u Californiju oarao ga je New Orleans jeftinoom i preobiljem voa: jedan mu je piljar ponudio velik grozd bana-na za dvadeset pet centa i Gant ih je smjesta uzeo, ali se kasnije oajno pitao, dok su prolazili kontinentom, zato, i to da s nji-ma ini. 63Taj izlet u Californiju bio je posljednje Gantovo veliko pu-tovanje. Poduzeo ga je dvije godine nakon Blizina povratka iz Saint Louisa, kad mu je bilo pedeset est godina. U velikom okviru ve se zakuhavala kemija bolesti i smrti. Neizreeno i neodreeno u njemu je postojalo saznanje da je napokon bio uhvaen u zamku ivota i stalnosti, da je podlegao u toj bici pro-tiv strane elje koja je htjela vie posjedovati nego istraivati zemlju. To je bio posljednji proplamsaj stare gladi to se neko tamnila u malim sivim oima, vodei djeaka u nove zemlje i prema blagom kamenom osmijehu anela. I on se vratio s devet tisua milja lutanja u tmurnu golu tamnicu u planinama jednog sivog dana koncem zime. Tijekom vie od osam tisua dana i noi svog ivljenja s Eli-zom, koliko je puta budno, trijezno i peripatetiki bio svjestan svijeta izvan sebe u satima izmeu jedan i pet ujutro? U svemu tek oko devetnaest noi - jednu o roenju Leslie, Blizine prve keri; jednu o njezinoj smrti dvadeset est mjeseci kasnije, dje-ja kolera; jednu o smrti majora Toma Pentlanda, Blizina oca, u svibnju 1902; jednu kad se rodio Luke; jednu u vlaku na putu u Saint Louis, kad je umro Grover; jednu u kazalitu (1893) kad je umro ia Thaddeus Evans, vjerni crnac u poodmaklim godina-ma; jednu s Blizom, u oujku 1897, uvajui posmrtnu strau nad tijelom starog majora Isaacsa; tri pod konac srpnja 1897, kad su mislili da e Bliza, svela do bijele koe slijepljene uz kos-ti, umrijeti od tifusa; opet poetkom travnja 1903, kad je Luke zamalo umro od tifusa; jednu o smrti Greeleya Pentlanda u dobi od dvadeset est godina, roenog krofuloznog suiavca, violi-nista, pentlandskog mudrijaa, sitnog krivotvoritelja mjenica, estotjednog zatvorenika; tri noi, od jedanaestog do etrnaes-tog sijenja 1905, zbog reumatinog razapinjanja na desnoj stra-ni, sudionik vlastite muke, optuujui sebe i svog boga; jednom u veljai 1896, na posmrtnoj strai uz ostatke Sandy Duncan od jedanaest godina; jednom u rujnu 1895, pokajniki tronut i po-sramljen u gradskoj buhari; u sobi Keeleveva zavoda u Pied-montu, Sjeverna Carolina, sedmog srpnja 1896;

sedamnaestog oujka 1906, izmeu Knoxvillea (Tennessee) i Altamonta, na za-vretku sedmotjednog izleta u Californiju. Kako je tada domaa zemlja izgledala Gantu Velikom Lu-taocu? Svjetlo je sivo puzilo, gubei se na stjenovitoj rijeci, dim 64 parostroja sukljao je u zoru poput hladna daha, planine su bile velike, ali blie, blie nego to je mislio. A Altamont je leao siv i uveo u planinama, sitna tamna zimska mrlja. Paljivo je siao u zaputenom Tovtovvnu, opazivi da je sve bilo nisko, blizo i stisnuto dok je on guliverski ulazio. Sve ga se dojmilo veoma skueno; briljivo utisnutih lakata vozio se zagrijanim tramva-jem kroz Toytown, gledajui muno prljavu Ijepenku Pisgah ho-tela, jeftina skladita od cigle i drva u ulici Depot, zaralu bijedu dasaka na eljezniarskom Florence hotelu to se potresao od govedinom hranjenog bludnienja. Tako sitno, tako sitno, tako sitno, mislio je. Nikad to nisam vjerovao. ak iz ove planine. Uskoro u navriti ezdesetu. Njegovo bljedunjavo usko lice bilo je snudeno i uplaeno. Buljio je sjetnomrzovoljno u sjedalo od panjolske trske kad su kola zacvilila u skretnici kraj usjeka i stala; voza, promukao od puenja, otvori klizna stranja vrata i ue s rukom. Zatvori vra-ta i sjedne zijevajui. - Gdje ste bili, gospodine Gant? - U Californiji - ree Gant. - Znam da vas nisam viao - ree voza. Osjeao se topao elektrini miris i vrelina uarenog elika. Tek dva mjeseca prola! Tek dva mjeseca prola! Ah, gospo-de! Do toga je dolo. Milosrdni boe, ova strahovita, grozna i prokleta klima. Smrt, smrt! Je li prekasno? Zemlja ivota, cvjet-na zemlja. Kako je bistro bilo zeleno bistro more. I sve ribe to plivaju onuda. Santa Catalina. Svi s Istoka morali bi uvijek ii na Zapad. Kako sam doao ovamo? Dolje, dolje - stalno dolje, je-sam li znao kamo? Baltimore, Sydney - za ime boje, zato? ami sa staklenim dnom da moe gledati dolje. Ona je po-digla suknju dok je silazila. Gdje li je sada? Dobre noge. - Jim Bowles je umro dok vas nije bilo, mislim - ree vo-za. - to! - krikne Gant. Milosrdni boe! - procijedi tuno. -Od ega je umro? upita. - Upala plua - ree voza. - Umro je etvrti dan nakon to ga je oborilo. - Ta bio je krupan zdrav ovjek u naponu snage - ree Gant. Razgovarao sam s njim dan prije polaska - slagao je, uvjerivi sebe zauvijek da je to bila istina. Izgledao je kao da nijednog dana u ivotu nije bolovao. - Vratio se kui jednog petka uveer nahlaen - ree voza - a idueg utorka je preminuo. uo se sve jai tutanj tranica. Debelim prstom rukavice on zgrebe malo ledene prhuti to je zaodijevala prozor i zadimljeno 65pogleda na nedovrene crvene strane usjeka. Druga se kola na-glo pojave na kraju usjeka, zaviju niz skretnicu i cvilei stanu. - O ne - ree voza otvarajui opet klizna vrata - nikad se ne zna tko je idui na redu. Danas ovdje a sutra ga nema. Kat-kad veliki odlaze prije. On za sobom zatvori vrata i trzajui otvori tri ureza struje. Kola naglo jurnu kao navijena igraka.

U naponu snage, pomisli Gant. I ja u tako jednog dana. Ne, to je za druge. Majci je skoro osamdeset est. Jede kao konj, pie Augusta. Moram joj poslati dvadeset dolara. Sad u hladnoj glini, smrznut. Odrat e se do proljea. Kia, trule, kia. Tko je do-bio posao? Brock ili Saul Gudger? Kruh iz mojih usta. Opet sam prevaren - stranac. Mramor iz Georgije, postolje od pjeenjaka, etrdeset dolara. Ode nam jedan prijatelj divni, Odletje jedan voljeni glas, Ali on nije umro, on ivi : Vjera i spomen potiu nas. etiri centa jedno slovo. Prilino malo, bog mi je svjedok, za posao koji napravi. Moja su slova najbolja. Mogao sam biti pi-sac. Volio sam i crtati. I svi moji! uo bih da ima neto - on bi mi rekao. Meni se to nee desiti. Iznad pasa je u redu. Ako se ita dogodi to e biti dolje nie. Izjeden. Viski ti nagrize crijeva. U Cardiacovoj ordinaciji slike ovjeka koji ima rak. Ali nekoliko se lijenika u tome mora sloiti. Kanjiv prijestup u protivnom. Ali u najgorem sluaju sve e to napolje. Zgrabi ga dok nije zgra-bilo tebe. I dalje ivi. Starac Haight imao je gnjil komad u trbu-hu. Zagrabio mu ga kao kutlaom. McGuire prokleti mesar. Ali moe uiniti svata. Odsijee komadi ovdje, priije ga tamo. ovjeku iz Hominva nainio nos od komada goljenice. Nitko ne bi rekao. Valjda je mogue. Presijee sve konce i opet ih spoji. Dok trepne okom. Pravi posao za McGuirea - otar i spreman. Jednog e dana i to raditi. Kad mene vie ne bude. Stvari ovako stoje, nepoznate - ali moda smrtonosne. Rez je prevelik. Usko-ro e proljee. Umrijet e. Premalen. U njezinu mozgu sve kr-vavo. Zdenci puni bijeg mlijeka. Jupiter i kako-se-ono-zvala. Ali sad prema zapadu on spazi Pisgah i zapadni lanac. Tamo je bilo prostranije. Planine su se visile k suncu. Bilo je irine oku, zadimljena daljina u sunanoj omaglici, svijet koji se uvijao i otvarao u svijet planina i nizina, u zapad. Zapad za udnju, is66 tok za dom. Na istoku su se kratke, milju daleke planine zatit-niki isparavale nad gradom. Birdseve, Sunset. Uspravna perja-nica dima gusto je izbijala iz prljavo bijele drvene vile suca Buc-ka Seviera na dolinoj strani avenije Pisgah, tanki pramenovi dima dizali su se iz crnakih brvnara dolje u guduri. Doruak. Preni mozak i jaja s prugastim tankim narezima meke slanine. Probudite se, probudite se, probudite se, vi gortake hulje! Ona jo spava, prljavo umotana u tri stara ogrtaa u ustajaloj, bezra-noj uto-zasjenjenoj hladnoi. Ispucale ruke bolesno-slatko na-mazane glicerinom. Boce s gumenim epovima, ukosnice i ko-madi konopca. Nitko sad ne. moe ui. Srami se. Raznosa novina, broj 7, zavravao je svoj obilazak na uglu ulice Vine, kad su se kola zaustavila i okrenula na istok od ave-nije Pisgah prema jezgri grada. Djeak je vjeto dvostruio, sa-vijao i tanjio svjee listine bacajui smotak trideset koraka uko-so na trijem draguljara Shieldsa; on udari u rub i odskoi uz novi uman pad. Zatim djeak odeta s utruenim olakanjem u vrijeme prema dvadesetom stoljeu, zahvalno osjeajui sa-blasni poljubac odsutne teine na svom sada slobodnom ali jo nakrivljenom desnom ramenu. Oko etrnaest godina, pomisli Gant. Bilo bi to proljee 1864. Logor mazgi kraj Harrisburga. Trideset mjeseno i opskrba. Lju-di su zaudarali gore nego mazge. Ja sam bio u treem ugrae-nom leaju na vrhu. Gil u drugom. Makni to prokleto prljavo kopito iz mojih usta. Vee je nego u mazge. To je bio onaj ovjek. Ako te ikad nagazi, mislit e, kopile, da je mazga, ree Gil. Onda su

se dohvatili. Majka nas je nagnala da idemo. Dosta ste veliki da radite, rekla je. Roen u srcu svijeta, zato ovdje? Dva-naest milja od Gettvsburga. Doli su s juga. Cilindre su bili ukrali. Bez cipela. Daj mi da pijem, sine. To je bio Fitzhugh Lee. Nakon treega smo dana navalili. avolska jazbina. Grobno polje. Smrd-ljive gomile ruku i nogu. Neke od njih odsjeene mesarskim pila-ma. Je li zemlja sada plodnija? Goleme staje vee nego kue. Pro-drljivci, svi mi. Sakrio sam stoku u gutik. Belle Boyd, lijepa od-metnika uhoda. Osuena na strijeljanje etiri puta. Uzela mu pis-ma iz depa dok su plesali. Vjerojatno kurvica. Peena prasetina i vru hrskav kruh. Moram malo dobiti. Cijelo prase ili nita. Uvijek sam bio dobar domain. Malo su ikad drugi uinili za mene. Stalno se penjui kola uzau uz neurednu sivo-smeu pr-Ijavtinu od jeftine daske avenije Skyland. Amerika vicarska. Lijepa zemlja neba. Kriste boe! Stari Bovvman ree da e jednog dana biti bogat ovjek. Reklame sve do Pasadene. Izlazi. Sad je prekasno. Pomisli da ju je volio. Nije 67vano. Prestara. eli je izbaciti. Ne nalik na budalu - Bijeli riblji trbusi. Neki izvor negdje da me svega opere. ist kao dijete jo jedanput. New Orleans, no kad je Jim Corbett nokautirao Joh-na L. Sullivana. ovjek koji me pokuao okrasti. Moje odijelo i sat. Pet blokova niz ulicu Canal u nonoj koulji. Dva ujutro. Sve je bacio na hrpu - sat je pao na vrh. Tua u mojoj sobi. Grad pun lupea i depara za borbu prvaka. Pria za novine. Policajac pola sata kasnije. One izlaze i mole vas da uete. Francuskinje. Kreolke. Lijepa batinica Kreolka. Trka parobroda. Kapetane, sustiu nas. Nee me pobijediti. Nestalo drva. Poslui se slani-nom, rekla je ponosno. Bila je strana eksplozija. On je zgrabi kad je potonula trei put i otpliva do obale. Naprahuju se pred prozorom i na vas cmau usnama. Moda bolje za starije ljude. Tko to radi tamo? Sve ih pokapaju iznad zemlje. Dvije stope nie voda. Nagriza ih. Zato ne? Sve veliki poslovi. Italija. Carrara i Rim. Al Brut je astan ovjek. to je Kreolka? Francuskinja i panjolka. Ima li u njoj crnake krvi? Da pitam Cardiaca? Kola se kratko zaustave kraj remize, na pogled svoje spra-ene brae. Zatim nevoljko prou kraj dinamine atmosfere drutva Struja i svjetlo, tupo se kotrljajui u sivu smrznutu vrpcu avenije Hatton, jurei njeno uz brijeg na njezinom kraju do le-ne tiine Trga. Ah, gospode! Dobro se sjeam. Stari mi je ponudio sve za-jedno za tisuu dolara tri dana nakon to sam stigao. Milijuna danas, da sam ... Kola prou kraj Tuskegeea na svom usponu od stotinjak koraka prema Trgu. Glomazne dopadljive stolice od izlizane koe, poredane izmeu svjee uglaanih sjajnih nizova mjedenih pljuvanica, masivno su leale s obje strane ulaznih vrata, pred plohama debelog stakla to su se protezale skoro do plonika na nepristojnoj blizini. Stranjice mnogih debelih ljudi na koi. Kao ribe u akvari-ju. Putnikova vlana nagrizena cigara, pljuvaka na njegovoj masnoj usni. Bulji u svaku enu. Ne moe dugo uzvraati po-gled. To daje prednost. Hotelski pa, crnac, pospano vue sivu krpu za brisanje praine po koi. Unutra, pred pucketavim plesom potaknute vatre, noni slubenik izvaljen na duboko utonulom trbuhu ko-nog divana. Kola stignu na Trg, poskoe preko spleta pruga sjever-jug i zaustave se na sjevernoj strani, licem prema istoku. Oljutivi krpicu s ocakljenog prozora

Gant pogleda napolje. U blijedosi-vom sleenom jutru Trg ga je obziivao neprirodnom slee-nom malenou. On iznenada osjeti malu zgrenu odreenost 68 Trga: to je bila ona jedna vrsta toka u svijetu koja se savijala, razvijala i stalno mijenjala u njegovoj viziji, i on osjeti bolestan zeleni strah, sleeno stezanje oko srca jer je sredite njegova i-vota sada izgledalo tako stisnuto. Stekao je veoma odreen do-jam da bi njegove ruke, kad bi ih ispruio, udarile u zidove ni-skih trokatnih i etverokatnih zgrada od opeka to su poderano tvorile poboje Trga. Kad se napokon usidrio na zemlji, odjednom ga je grunula cijela hrpa vienja i kretanja, jela, pia i postupaka to su se u njemu skupljali dva mjeseca. Neograniena zemlja, uma, polje, brijeg, prerija, pustinja, planina, obala to mu juri ispod oiju, tlo to mu je plivalo pred oima na postajama, nezaboravna privienja gumbo juhe, kamenica, ogromnih odrezaka u Friscu i tropskog voa gdje se roji beskrajan ivot, neprestano klijanje mora. Samo ovdje, u njegovoj nestvarnoj stvarnosti, u ovoj ne-prirodnoj viziji onoga to je dvadeset godina poznavao, ivot je izgubio kretnju, mijenu, boju. Trg je imao stravinu predmetnost sna. Na dalekom jugoi-stonom rubu vidio je svoju radnju: svoje ime golemo bojeno prljavo Ijuskavo bijelo preko opeka blizu krova: W. O. Gant -Mramor, nadgrobni spomenici, oprema grobova. To je bilo kao pakleni san, kad ovjek nae svoje ime kako na nj zuri iz av-love crne knjige; kao samrtni san, kad ovjek koji dodje kao a-lobnik nadje sebe u kovegu, ili kao svjedok vjeanja vidi sebe osuena na stratitu. Pospan crnac zaposlen u hotelu Manor teko se uzverao i usjeo u jedno od sjedala rezerviranih za njegovu rasu straga. Za-as je poeo blago hrkati kroz debele usne. Na istonom kraju Trga veliki Bili Messler, s napola raskop-anim prslukom svrh opasane trbuine, polako je siao niza ste-penice Gradske vijenice i seoski tromo i zvuno krenuo niz hladno metalan plonik. Vodoskok, prstenovan debelom naru-' kvicom od leda, izbacivao je s etvrtinom snage sjajno obilje le-deno plave vode. Tramvaji su odvojeno dozujali u svoj arini poloaj; vozai su pocupkivali i zadimljeno razgovarali; utio se dah ivota u za-etku. Kraj Gradske vijenice vatrogasci su spavali nad svojim kolima: iza zasunjenih vrata velika su kopita drveno bubnjala. Teretna kola kloparala su preko istonog kraja Trga ispred Gradske vijenice, stari konj se oprezno naginjao natrag dok se sputao na teretnu trnicu kosim poljunenim prolazom na ju-goistoku to je Gantovu radnju odsijecao od trnice i buhare. Kad je tramvaj ponovo krenuo na istok, Gant je pod kutom ug-ledao Crnaku etvrt preko toga prolaza. Naselje je bilo ukusno okieno "stotinom njenih perjanica od dima. 69Kola su sada brzala niz ulicu Academy, okrenula u ulicu Ivy, gdje se gornji rub crnakog naselja iz doline otro sudarao s bjelakim, i nastavila na sjever du ulice omeene s jedne stra-ne aavim daarama, a s druge strane gajem divovskih hrastova u kojemu se nejasno oajno ocrtavala velika drhtava obu-kana hrpa naputene kole za mlade dame starog profesora Bovvmana, zakreui i zastajkujui na uglu, na vrhu brijega ulice VVoodson, kraj velike zimske, drvene i naputene konjunice ho-tela Ivy. Nije se isplatila.

Gant gurne koljenom teak koveg ispred sebe niz prolaz, odloivi ga na trenutak uz ivinjak prije nego to sie niz bri-jeg. Nepoploana smrznuta glina padala je strmo i grudasto. Bilo je strmije, krae, blie nego to je mislio. Samo su stabla iz-gledala velika. Vidio je Duncana kako izlazi na trijem u koulji i podie jutarnje novine. S njim e kasnije govoriti. Sad bi bilo predugo. Kao to je oekivao, debelo ue dima dizalo se iz Sko-tova dimnjaka, ali iz njegova nita. Sie niz brijeg, pomnjivo otvori svoju eljeznu kapiju i ode okolo do bonog ulaza kroz dvorite, radije nego da se penje uz visoke stepenice na verandu. Kruta i gola loza ovijala se oko kue kao ilav konop. On tiho ue u dnevnu sobu. Tu se osjeao jak miris hladne koe. Hladan pepeo njeno posuo reetku. On spusti koveg i vrati se kroz kupaonicu u kuhinju. Eliza, nosei jedan od njegovih starih kaputa i par vunenih rukavica bez pr-sta, potpirivala je puzavu vatricu u eravici. - Eto, ja sam se vratio - ree Gant. - Oh, svega mi na svijetu! - uskliknula je kao to je on znao ' da hoe, postajui smetena i neodreeno maui rukama. On i nespretno poloi ruku na njezino rame za trenutak. Stajali su j nelagodno i nisu se micali. Tada on zgrabi kantu od nafte i na-topi drvo petrolejem. Plamen bukne iz pei. - Zaboga, gospodine Gant - krikne Eliza - zapalit e nas! Ali zgrabivi pregrt iscjepkanih prutova i kantu od nafte on bijesno jurne u dnevnu sobu. Dok je plamen pucketao huei s polivena borova prua, a on osjeao da drijelo dimnjaka puno ognja drhti, vrati mu se radost. Donio je sa sobom irinu pustinje; golemu utu zmiju ri-jeke s naplavinama rudarskog kopa na kontinentu; bogato vie-nje natovarenih brodova, osovljenih iznad lukobrana, brodove enje za svijetom, nosei oko sebe proiene i zgusnute mirise zemlje, puteni crnaki rum i sirup, smolu, zrele guave, banane, mandarine, ananas u toplim tivama tropskih amaca, jeftino, rodno i obilno kao lijena ekvatorijalna zemlja i sve njene ene; velika imena Louisiane, Texasa, Arizone, Colorada, Californije; 70 sagan pustinjski svijet zloduha i strana debla drvea s izbue-nim tunelom za prolaz koije; vodu to pada s planinskog vrha puei se u beumnom oblaku, podzemna uzavrela jezera to ih redovito disanje zemlje hita u nebesa, mnogostruka muenja u obliku granitnih oceana, to ih bezdano lijebe kanjoni i oblije-vaju dugom svakodnevne kameleonske promjene stranih boja, iznad ljudskog dosega, iznad prirode, ispod ne-ljudskog nebe-skog prelijevanja duge. Jo uzbudjena, povrativi dar govora, Eliza je za njim pola u dnevnu sobu, drei svoje ispucale ruke u rukavicama sklop-ljene pred trbuhom dok je govorila. - Sino sam Steveu rekla, 'Ne bih se iznenadila da tvoj tata svakog trena bane u kuu'... upravo sam neto osjeala, ne znam kako bi se to nazvalo - ree i lice joj se uvue u se od iz-nenadnog izmiljanja prie - ali je prilino udno kad o svemu dobro razmisli. Bila sam nekidan kod Garreta naruujui neke stvari, malo ekstrakta vanilije, sodu i funtu kave, kad mi pristu-pi Aleck arter. 'Eliza', ree on, 'kad se vraa gospodin Gant -mislim da bih mogao imati posla za njega?' 'Pa, Aleck', rekoh ja, 'ne oekujem ga prije prvog travnja.' No, nikad se ne zna - ni-sam jo ni izala na ulicu - pretpostavljam da sam mislila na

neto drugo, jer se sjeam da je Emma Aldrich prola mimo i mahnula mi, a ja joj nisam odgovorila, i ve je odmakla kad sam je zovnula koliko me grlo nosi, 'Emma!'... sinulo mi je sasvim iznenada... bila sam sigurna u to kao to me sada vidi ... 'to kaete? Gospodin Gant se vraa kui.' Kriste boe! pomisli Gant. Opet je poelo. Njezino se pamenje gibalo oceanskim dnom dogaaja kao velika hobotnica, slijepo ali s punim osjeanjem svog puta u sva-ku morsku spilju, potoi, ue, usredotoeno na sve to je i-nila, osjeala i mislila, s dosadnom postojanou Pentlandovih zbog kojih je sjalo sunce ili se mrailo, padala kia, i ovjean-stvo dolazilo, govorilo i umiralo, pomicalo se za trenutak u vre-menu iz svoje praznine u pentlandsku sr, obrazac i srce svrhe. Za to vrijeme, dok je nalagao svjetlucave grumene ugljena na drva, on je mrmljao sam sa sobom, a mozak mu je sklapao u uzlaznom slijedu, od odvagnutih i stupnjevanih reenica, nje-gov briljivo odmjereni govor. Da, pljesniv pamuk, u balama na gomilama ispod dugih streha na sporednim eljeznikim kolosijecima; i miriljive bo-rove ume ravnog juga, zasiene smeom vilinskom svjetlou, prosjeene visokim ravnim bezlisnim stupovima drvea; enska noga ispod elegantno podignute suknje pri penjanju u koiju u ulici Canal (vjerojatno Francuskinja ili Kreolka); izvita bijela 71ruka koja posee za prozorskim kapkom, francusko-maslinasta lica to trepere u prozoru, ena doktora iz Georgije to je spa-vala iznad njega dok je izlazio, neugasivo obilje ribe neograHenog, modrog, polaganog maji lijenog Pacifika; i rijeka to sve pije, uta, zmija sporog gmizanja to cijedi kontinent. Njegov je i-vot bio kao ta rijeka, bogat vlastitim ugrucima to ih sam taloi i nosi naprijed, plodan talonim priplodom, neiscrpljivo punjen i-votom da bi bogatiji bio i sam, i taj ivot, s velikom svrhom rijeke, on je praznio sada u luci svoje kue, dostatnom pristanitu sebe samog zbog kojega su se vornate loze triput oko njega plele, zem-lja pupala obilnim voem i cvatom, vatra luaki gorjela. - to ima za doruak? - ree Elizi. - Pa - ree ona zamiljeno puei usne - bi li htio jaja? - Da - ree on - s nekoliko narezaka slanine i parom svinj-skih kobasica. On prijee blagovaonicu i ue u hodnik. - Steve! Ben! Luke! Prokleti lupei! - vikne. - Ustajte! Njihove su noge skoro istovremeno zabubnjale podom. - Tata se vratio! - vritali su. Gospodin Duncan je promatrao kako maslac probija kroz tek peenu zemiku. Pogleda kroz zastor koso dolje i vidje gust jedak dim kako suklja u zrak iznad Gantove kue. - Vratio se, - ree sa zadovoljstvom. Isto tako, gledajui na trenutak, liilac Tarkinton ree: - W. O. se vratio. Tako doe doma on koji se bio zaputio kopnom na zapad, Gant Veliki Lutalac. Eugene sada bijae slobodan na bezgraninim livadama osjeanja: njegova utilna oprema bila je tako potpuna da se u asu zamjedbe jedne jedine stvari cijela pozadina boje, topline, mirisa, zvuka, opipa stvarala sama po sebi, tako da je kasnije dah vrela maslaka vraao toplu travu proljetnih sprudova, dan, mjesto, um mlada lia, ili stranice u knjizi, njean egzotian miris mandarine, zimski zagriz velikih jabuka; ili, kao s Gullive-rovim putovanjima, jasan zimski

dan u oujku, mlazovite trenut-ke topline, kapanje i isparavanje okopnjele zemlje, osjet vatre. 72 Zadobio je prvo doputenje izvan ograda doma - nije mu bilo jo ni est godina kad je, na vlastito navaljivanje, poao u kolu. Eliza nije htjela da ide, ali je njegov jedini blizak prijatelj, Max Isaacs, godinu dana stariji, poao, pa se u njegovu srcu ja-vio tjeskoban uas da e ostati sam. Ona mu je rekla da ne moe ii: nekako je osjeala da je kola zapoela lagano, konano la-bavljenje niti koje su ih drale zajedno, ali kad ga je jednog ru-janskog jutra vidjela kako se iskrada kroz kapiju i juri svom br-zinom prema uglu gdje ga je drugi djeai ekao, nije nita poduzela da ga vrati. Neto napeto pue u njoj; zapamtila je nje-gov kradomian pogled natrag, i zaplakala. A nije plakala zbog sebe, nego zbog njega: sat nakon njegova roenja pogledala mu je u tamne oi i vidjela neto to e tamo vjeno tinjati, to je zna-la, neizmjerive izvore daleke i nedodirljive samoe: znala je da je u njenoj tamnoj i tugaljivoj utrobi jedan stranac zadobio i-vot, hranjen izgubljenim vezama s vjenou, svoj vlastiti duh, sablast svoje kue, osamljen sebi i svijetu. O izgubljenie. Obuzeti tegobama vlastitog munog rasta, njegova braa i sestre malo su imali vremena za nj: bio je skoro est godina mladji od Lukea, najmlaeg meu njima, ali su ga kadgod kinjili malim okrutnostima, triavim muenjem starije djece prema mlaem, jer ih je zanimalo i uzbuivalo kratko vritavo mahni-tanje njegove udi kad bi, razdraen i razdrman iz kakva dubo-ka matanja, zgrabio kuhinjski no i ganjao ih, ili udarao glavom 0 zidove. Osjeali su da je bio udak - drugi su djeaci propovije-dali uskogrudni kukaviluk djejeg jata i branili se, kad bi nji-hovi progoni bili otkriveni, govorei da ele od njega napraviti pravog momka. Ali u njemu je rasla duboka ljubav prema Benu koji je povremeno ponosno i meko stupao kuom, titei 1 tada mrkim oima i osornim govorom svoj tajni ivot. Ben je bio stranac: neki duboki nagon privukao ga je k njegovu malom bratu, dio svoje male zarade od raznoenja novina troio je na Eugeneovu zabavu i darove, mrzovoljno ga je korio, prigodice i pljusnuo, ali ga je branio od ostalih. Gledajui njegovo lice obuzeto tekim mislima, satima nad vatrom osvijetljenim slikovnicama, Gant je zakljuio da djeak voli knjige, neodreenije, da e od njega napraviti pravnika, uvesti ga u politiku, doekati da bude izabran za guvernera, se-natora, predsjednika. Pa mu je po sto puta opirno prikazivao priprostu ameriku legendu o djeacima sa sela koji su postali veliki ljudi zato to su bili djeaci sa sela, siromani djeaci, dje-aci koji su teko radili na farmama. Ali Eliza je o njemu razmi-ljala kao o znanstveniku, uenu ovjeku, profesoru, i uronjena 73 u tu pogodnu misao to je toliko duboko smetala Gantu a tako vrsto uvjeravala nju samu, ona je u ovom ljubitelju knjiga vi-djela plod svog hotiminog plana. - itala sam koliko god sam mogla cijelog ljeta prije nego to se rodio - rekla je. A onda sa samodopadnim i povjerljivim osmijehom koji je, Gant je to znao,

prethodio nekom pozivanju na njenu porodicu, ree: - Zna li to: sve to moe izai u treem koljenu. - Doavola i to tree koljeno! - bijesno odgovori Gant. - Moram ti rei sada - nastavi ona zamiljeno, govorei svojim kaiprstom ljudi su uvijek govorili da je njegov djed mogao postati pravi uenjak da je ... - Milosrdni boe! - ree Gant naglo ustajui i etajui po sobi uz posprdan smijeh. - Znao sam da e do toga doi! Moe biti sigurna - uzvikne krajnje uzbuen, hitro liznuvi jezikom palac - ako u tome ima ikakve moje zasluge, da mi to nitko nee priznati. Ti svakako nee! Prije bi umrla nego priznala! Ne, ali ja u tebi rei to ti hoe uiniti! Hvalisat e se s tom jadnom starom nakazom koji nijedan dan nije radio u svom ivotu. - Sad, ja u to ne bih bila sigurna da sam na tvom mjestu -poe Eliza miui brzo usnama. - Kriste boe! - povie on, skaui po sobi sa svojom uobi-ajenom nebrigom za razumnu raspravu. - Kriste boe! Kakva izoblienost! Izoblienost prirode! Nema u paklu bijesa kakva je podrugljiva ena! - klicao je, neodreeno ali silovito, a zatim bi koraajui udario u glasan, zajedljiv, usiljen smijeh. Tako zaklonjen u svoju mranu duu, Eugene je zaneseno sjedio nad vatrom osvijetljenom knjigom kao stranac u bunoj krmi. Dveri njegova ivota zatvarale su se pred njihovim upo-znavanjem, prostran zraan svijet mate podizao je svoje maglo-vito i bestjelesno tkivo. Uznosio se duom u urnim matanjima, preturajui police s knjigama zbog slika i nalazei takva blaga kao to je bilo Sa Stanleyem u Africi, bogato tajanstvom praume, oivljeno borbom, crnom bitkom, zavitlanim kopljem, prostra-nim zmijogojnim umama, slamnatim selima, zlatom i bjelokos-ti; ili Stoddardova tiva, na ijim su sjajnim tekim stranicama bili tiskani najposjeeniji prizori iz Evrope i Azije; jedna Knjiga uda s arobnim crteima svih udesa toga doba - Santos Dumont u svom balonu, tekui zrak to curi iz lonca, sve morna-rice svijeta baene u zrak dvije stope iznad vode s pomou jed-ne unce radija (William Crookes), graevina Eiffelova tornja, zgrada Flatiron, upravljiv automobil, podmornica. Poslije potre74 sa u San Franciscu bila je knjiga s njegovim opisom, jeftinih ze-lenih korica sa sablasno nagnutim tornjevima, sruenim iljci-ma, napuklim viekatnicama to rone u vatrene ralje zemlje. Jedna se knjiga zvala Palae grijeha, ili avao u drutvu, koju je navodno napisao neki poboni milijuna to je potroio svoje veliko bogatstvo otkrivajui premazane rane to nagruju naiz-gled besprijekornu kou visokog stalea, te je u njoj bilo zavod-ljivih slika koje su pokazivale pisca kako sa svilenim klobukom seta ulicom punom velianstvenih palaa grijeha. Iz ove udne zbrkane galerije slika irio se mozaian svijet pod snagom njegove ustreptale mate: poraeni crni aneli iz Doreova Miltona sunovraeni u peine pakla iznad ove gornje zemlje uzdignutih ili poruenih iljaka, tehnikog uda, okloplje-ne romantike s buzdovanom. I dok je razmiljao o svom budu- . em osloboenju u ovom epskom svijetu, gdje su sve ivotne boje najsjajnije plamtjele daleko od doma, iz srca mu je more krvi poplavljivalo lice. Ve je bio uo jecanje dalekih crkvenih zvona iz okolice nedjeljom uveer; sluao zemlju natopljenu bremenitom tamom i tisuama zvukova malih nonih

stvari; i uo tako utihnue da-lekog zviduka u nedostupnoj dolini, i slabanu grmljavinu tra-nica; i on osjeti beskrajnu dubinu i irinu zlatnog svijeta u krat-kom mamljenju tisua mnogostrukih i smijeanih tajnovitih mirisa i osjeta, isprepletenih u slijepoj meuigri i slunim rasprsnuima. Jo se sjeao indijske ajane na sajmu, sandalova drveta, turbana, haljina, hladne unutranjosti i mirisa indijskog aja; i sad je osjeao nostalgian drhtaj rosnih jutara u proljee, miris trenje, hladno buenje zemlje, vlanu ilovau vrta, jetke mirise doruka i leprav snijeg cvata. Poznavao je nedoreeno otro uz-buenje vrelih maslaaka u mladoj proljetnoj travi o podne; vonj podruma, pauine i uzdignute tajne zemlje; i miomiris sr-panjskih lubenica poloenih u slatko sijeno na pokrivenim far-merovim kolima, i dinja i bresaka u pletenim koarama; i slado-gorak mirluh naranine kore pred vatrom ugljena. Poznavao je jak muki miris oeve dnevne sobe; izlizane kone sofe sa zja-lom raspukline i konjskom grivom; mjehurasto lakiranog drveta iznad ognjita; zagrijanih poveza od telee koe; vlanog komada stijenjenog jabunog duhana, oblijepljenog crvenom zastavom; umskog dima i spaljenog lia u listopadu; mrke umorne jesen-ske zemlje; kozje krvi nou; toplih potoarki; istog oporog far-mera koji dolazi svakog tjedna s tvorenim maslacem, jajima i mlijekom; debelog komada priprene slanine i kave; penice na vjetru; velikih arenih dozrelih mahuna to se vrelo pue na 75maslacu i soli; sobe od starih borovih dasaka u koju su spremali knjige i sagove, dugo zakljuane; groa krupna zrna u duga-kim bijelim koaricama. Da, i uzbudljiv miris krede i lakiranih klupa; miris jedrih sendvia s hladnim peenim mesom i maslacem; miris nove koe u sedlarnici, ili tople kone stolice: meda i nesamljevene kave; baava slatkih krastavaca i sira i sve mirisave guve u du-anu; miris sloenih jabuka u podrumu, i jabuka iz vrta, i tije-tene kae za jabukovau; kruaka to dozrijevaju na polici u suncu, i zrelih treanja to se ukuhavaju sa eerom na pei pri-je konzerviranja; miris rezana drveta, svjee drvene grae, pilo-vine i blanjevine; bresaka s kliniem u rakiji; borova soka i ze-lenih borovih iglica; obrezanog konjskog kopita; peenog keste-, nja, zdjele oraha i suhog groa; vrue prene svinjske koice, i peenog praseta; maslaca i cimeta dok mekaju na vruem slat-kom krumpiru. Da, i ustajale spore rijeke, i rajica sagnjilih na vrijei; miris ljiva mokrih od kie i kuhanih dunja; trulih struaka ljiljana; i tetna korova to se raspada u zelenoj movarnoj pjeni; i pose-ban miris juga, ista ali rodna poput krupne ene; natopljena drvea i zemlje poslije teke kie. Da, i miris vruih polja tratinice izjutra; rastopljenog lijeva-nog eljeza u ljevaonici; zimski miris staja toplih od konja i gno-ja to se pui; starog hrasta i oraha; i mesarski miris mesa, ila-vog zaklanog janjeta, punane jetre, mliva za kobasice i crvene govedine; i smeeg eera rastopljenog s ploicama uhke okolade; i zgnjeenog lista metvice, i mokrog grma jorgovana; mag-nolije pod punim mjesecom, svibe i lovora; stare otvrdle lule, i burbonske rai nasute u bavice od paljene hrastovine da odle-i; jedak miris duhana; karbolne i duine kiseline; neugodan pravi miris psa; starih zabaenih knjiga; i hladan miris paprati kraj izvora; vanilije u tijestu za kolae; i tekih raskoljenih sireva. Da, i trgovine eljeznom robom, ali najvie prijatan miris a-vala; razvijaa u fotografovoj zamraenoj sobi; i mladenaki mi-ris boje i terpentina; heljdine

kae i crnog sijerka; i crnca i nje-gova konja, zajedno; prokljualog karamela; miris rasola u badnjevima za kiseljenje; i bujan miris grmlja junih bregova; ljigave konzerve kamenica, smrznute ribe bez utrobe; vrue crnkinje kuharice; petroleja i linoleuma; sasaparine i guave; zrelih jesen-skih persimona* i miris vjetra i kie; i ljute grmljavine; hladnog zvjezdanog sjaja, i krhkih maeva zaleene trave; magle i pomu-enog zimskog sunca; sjetve, cvata i zrele povijene etve. * Persimona, datuljna ljiva (Diaspyros virginiana). 76 I sada, neumjereno izotren onim to je ve bio osjetio, on noe u koli, u onoj plodnoj romantici zemljopisa, udisati izmi-jeane mirise zemlje, nasluujui u svakoj uurenoj bavici na kraju mola blago zlatnog ruma, bogatog portugisca, gustog bur-eundca; miriui rast praume u tropima, teak vonj plantaa, miris soljene ribe po lukama, putovanja u prostrani svijet koji oarava ali ne zbunjuje. Sad je bezbrojan arhipelag bio prebroen, i on je vrsto sta-jao na nepoznatom kontinentu koji eka. Nauio je itati gotovo odjednom, upijajui smjesta oblike rijei jakom vizualnom memorijom; ali su proli tjedni dok je nauio pisati ili ak prepisivati rijei. Iskidana pjena i morska trava mate i izgubljeni svijet jo su plutali s vremena na vrije-me kroz njegov bistri mozak jutrom kolskog dana, te iako je pomno slijedio sva druga uiteljiina objanjenja, kad su uili slova on je bio zazidan u svom starom nesvjesnom svijetu. Djeca su pisala svoju raskreenu abecedu ispod reda uzoraka, ali sve to je on postizao bio je niz nazupanih i krivudavih iljaka na listu, a beskrajno i zanosno ih je ponavljao nesposoban da uoi li razumije razliku. - Nauio sam pisati - mislio je. Onda jednog dana Mas Isaacs sluajno pogleda sa svoje vjebe na Eugeneov list i spazi nazupani niz. - Tako se ne pie ree. I stiui olovku bradaviastom prljavom rukom on nar-ka istu vjebu preko stranice. Crta ivota, ona lijepa razvojna graa jezika to ju je gledao kako tee iz olovke njegova druga, presijee u njemu vor to svoj podui nije uspjelo, te on istog asa zgrabi olovku i napie rijei ljepim i skladnijim slovima od prijateljevih. Pa okrene iduu stranicu s plaem u grlu, i prepie je bez oklijevanja, pa iduu, iduu. Pogledali su jedan drugoga s onim jasnim snebiva-njem kojim djeca prihvaaju uda, i nikad vie nisu o tome go-vorili. - Tako se pie - ree Max. Ali su oni uvali tu tajnu meu sobom. Eugene je o jednom dogaaju kasnije mislio; stalno je mo-gao osjetiti ono otvaranje brane u sebi, navalu plime, bijeg; ali to se ovako desilo odjednom jednog dana. Jo patuljasto blizu ive neuinjene zemljine koe, on je vidio mnoge stvari to ih je uvao u plaljivoj tajnosti, znajui da bi otkrivanje bilo kanjeno porugom. Jedne proljetne subote zaustavio se s Maxom Isaac77som iznad duboke jame u glavnoj ulici gdje su gradski radnici popravljali vodovodnu cijev. Glineni zidovi jame bili su znatno vii nego njihove glave; iza njihovih natiskanih lea bila je iro-ka napuklina, prozor u zemlji koji je gledao na neki tamni pod-zemni prolaz. I dok su djeaci promatrali, iznenada se uhvate je-dan za drugoga, jer je iza napukline kliznula pljosnata glava go-leme

zmije; prola je, a za njom Ijuskavo tijelo debelo kao ljud-sko; neman je beskrajno klizila u duboku zemlju i nestala iza lju-di koji su radili i nita nisu slutili. Oni su prestravljeni otili, po-katkad o tome aptom razgovarali, ali nikada to nisu otkrili. On se sad lako uklopio u obred prije kole: guio se doru-kom s braom svakog jutra, gutao vrelu kavu i jurio na prije-tee upozorenje posljednjeg zvona, grabei vruu vreicu s hra-nom, ve gladno poprskanu masnim mrljama. Batio je za braom, srce mu je uzbueno lupalo u grlu i kad bi utrao u udo-linu na podnoju brijega ulice Central, onemoao bi od nervoze ujui zvono koje samo sebe uspavljuje trzajui uzvitlani konop uz zamiruu jeku. Ben, zlobno naceren i namrgoen, rukom bi ga upirao u slabine i pourivao, a on bi vritao, nemoan da se odupre sili koja ga je gurala uzbrdo. Borei se s dahom on bi pjevao jutarnju pjesmu, ulazei za-sopljen na posljednju kiticu to ju je ulogoren razred preuzimao u razmacima: Veselo, veselo, veselo, veselo. ivot je tek san. Ili u mrzla jesenska jutra: Budite se dobri ljudi, Iza gore zora rudi. Ili Svau zapadnog i junog vjetra. Ili Mlinarevu pjesmu: Ni na koga nisam jalan, Nit je itko na me. itao je brzo i lagano; pisao je tono. Dobro je i raunao. Ali je mrzio satove crtanja, iako su ga kutije s drvenim i vodenim bojama veselile. Katkad bi razred iao u umu i vraao se s pri-mjercima cvijea i lia - smeim borovim ;ljem, nagrizenim javorovim plamenim crvenilom, suhim hrastu Jm listom. Njih bi slikali; ili kitu trenjina cvijeta, tulipan, u proljee. Sjedio je pun 78 potovanja prema autoritetu zdepaste ene koja ga je prva uila: strahovao je da ne bi uinio neto prosto ili podlo u njezinim oima. Razred je bio nemiran: djeaci su izmiljali muenja i rka-li nepristojne stvari djevojicama. A divljiji i nehajniji koristili su svaku priliku da napuste sobu, kao: - Uiteljice, je li slobodno? - Pa bi ili u zahod i tamo se neumorno cerekali i ljenarili. On to nikad nije mogao izrei, jer bi joj otkrio prirodnu sra-motu. Jedanput, na smrt bolestan ali povuen u utnju i nijemu muninu, na koncu je povratio u pregrt svojih ruku. Bojao se odmora i mrzio ih, drhtao je pred bunom guvom gomile i igralita, ali mu je ponos zabranjivao da se skriva unu-tra ili da se od njih odvaja. Eliza je pustila da mu naraste duga kosa; svakog jutra ju je ovijala oko prsta u debele fauntlerovev-ske kovre; to mu je uzrokovalo uasne muke i ponienja, ali ona to nije mogla ili nije htjela razumjeti, i zamiljeno napue-nih usana tvrdoglavo se opirala svim molbama da je odree. Imala je zbirku uvojaka Bena, Grovera i Lukea, spremljenih u kutijice: katkad je plakala gledajui Eugeneove prame, oni su joj bili znak njegova najranijeg djetinjstva, i njezino alosno srce, koje je tako otro zapaalo odlaske, nije ih se htjelo odrei. ak ni kad su njegovi gusti uperci postali bujna naseobina uiju Harryja Tarkintona, nije ih htjela podrezati: drala je njegovo uzvrpoljeno tijelo dvaput dnevno meu koljenima i preoravala mu skalp eljem gustih zubaca.

Kad bi je on drhtei estoko zaklinjao, ona bi se smijeila usiljenim nadmonim humorom, podrugljivo grleno gunala i rekla: - Sto, kai - pa ti ne moe jo odrasli. Ti si moje edo. Iznenada smeten nepopustljivou njezine prirode koja se mog-la navesti na in samo nakon neprekidnog napastovanja do lu-dila, Eugene bi, vritei od nemonog bijesa, shvatio razlog Gan-tova mahnitanja. U koli je bio oajna i progonjena zvjerica. Krdo je svojim nepogreivim nagonom gomile odmah znalo da je u nj upao stranac, pa je bilo nemilosrdno u hajci. Kad bi dolo vrijeme podnevnog odmora, Eugene bi zgrabio svoju zamaenu vreicu i pojurio na igralite gonjen razlajanim oporom. Voe, dva ili tri klipana starijeg godita i duevno zaostali, natisnuli bi se za njim moleivo uzvikujui Ti zna mene, Gene, ti zna mene; tr-ei i dalje prema najdaljem kraju on bi otvorio vreicu i bacio im jedan velik sendvi koji bi ih na as zaustavio dok bi se bacili na onoga koji ga je uhvatio i razdrobili ga na mrvice, ali su as kasnije opet bili za njim s istom lajavom upornou, tjerajui ga 79u ugao ograde i pritiskujui ispruenih apa i divljeg zahtijevanja. Dao bi im to je imao, katkad s trenutanom navalom bije-sa, trgajui iz lakome ruke pola sendvia i prodirui ga. Kad bi vidjeli da vie nema to dati, odlazili bi. Jo je bio odan velikom matanju o Boiu. Gant mu je u tome bio neumoran drug; no za noi u kasnu jesen i ranu zimu on bi rkao pisma Djedu Mrazu beskrajno nabrajajui darove koje je najvie elio, predajui svako uz puko povjerenje hu-nom dimnjaku. Kad bi plamen oteo papir iz njegove ruke i za-vijajui uznio mu pougljenio duh, Gant bi s njim odjurio do pro-zora, pokazao na olujno sjeverno nebo i rekao: Eno ga, ode! Vi-di li? On je vidio. Vidio je svoju molitvu na krilima pouzdanog vjetra, noenu na sjever, preko slikovitih krovita Zemlje igraa-ka posutih injem, u ledenu veselu Vilinsku zemlju: uo je zvuko-ve srebrnih nakovnjia, dubok grleni smijeh patuljaka, rzanje vi-lenjakih sobova. I Gant ih je vidio i uo. Na Boi su mu obilno darivali arolike triarije; od srca je mrzio one koji su zastupali korisne darove. Gant mu je kupo-vao kolica, sanjke, bubnjeve, rogove - a najbolja od svega bila su mala vatrogasna kola s Ijestvama: izazvala su uenje, a na kon-cu psovke, u susjedstvu. On je mjesecima provodio slobodno vrijeme s Harrvjem Tarkintonom i Maxom Isaacsom u podru-mu: ljestve su objesili icom iznad kola tako da bi na dodir pale na odredjeno mjesto. Pravili bi se da drijemaju u domu, kao to to vatrogasci ine, pa iznenada skoili u akciju, dok bi jedan od njih oponaao zvono: Kling-i-ling-i-ling. Tada bi se, skoro van sebe, Harry i Max zapregli a Eugene popeo na vozaevo sjedalo, te bi izjurili kroz uska vrata, pogibeljno galopirali do susjedove kue, uzbacili ljestve, otvorili prozore, upali unutra, ugasili zamiljenu vatru i vratili ne obzirui se na vritavo proklinja-nje domaice. Mjesecima su ivjeli preputeni ovom matanju, oponaaju-i u svojim radnjama gradske vatrogasce i Jannadeaua, koji je bio zamjenik kapetana i time se djeji ponosio: viali su ga kako na zvuk uzbune juri kao luak od svog prozora u Gantovoj rad-nji, ostavljajui rasute komadie sata na stolu i stiui na du-nost upravo kad bi velika kola punom brzinom banula na Trg. Vatrogasci su voljeli izvoditi najsmjelije prizore pred zapanje-nim graanstvom; pod velianstvenim ljemovima oni su visjeli s kola u gimnastikim poloajima: jedan je ovjek pridravao drugoga to se u jurnjavi

naginjao, a taj drugi hvatao u zraku teko tijelo vicarca koji je hotimino izvrgavao opasnosti svoj 80 vrat dok se zaskakivao na preku. Tako su oni stajali ura-vnoteeni u trokutu jedan zanosan trenutak u vratolomnoj brzi-ni: kraljenica grada ledila se od ushienja. A kad bi se zvona probila kroz nonu poplavu vjetrova, nje-gov mu je demon obuzimao srce, kidajui sve spone to su ga drale za zemlju, obeavajui mu osamu i vlast nad morem i kopnom, stan u tami; gledao je niz vrtlonu plou mrane ume i polja to se sputala preko raspjevanih borova iznad zbijena grada, i gurao njegove vatre zatiene reetkama protiv njegovih krovova, vitlajui i bacajui svoju obuzdavanu oluju na osuene krovove u plamenu, urlajui tankim smijehom iznad pogoenih glava, dozivajui glasom neastivoga metak vjetra. Ili, drei u podanitvu oluju i mrak i sve crne moi arob-njatva, licem demona to dere ljudske leine zuriti kroz olu-jom bievano prozorsko staklo u strelovito sijanje neizrecivog uasa u okupljenom i zaklonjenom ivotu; ili, nita vie nego ovjek, ali nosei u svom vie nego smrtnikom srcu demonski ushit, puzati do usamljene olujom ibane kue, ukoso motriti kroz zalijevano staklo neku enu, ili svog neprijatelja, i dok se jo zanosi svojom pobjednikom odvojenou to sve vidi iz mraka, osjetiti dodir na ramenu, i pogledati kao prestravljeni stravitelj, progonjeni progonitelj u zeleno raspalo paklensko lice zloudne smrti. Da, i svijet ena u postelji, divno treperenje u zadahtaloj tami, dok vjetrovi tresu kuu, a on dolazi preko svijeta izmeu miriljivih stupova uivanja. Velika tajna njihovih tjelesa slijepo je tumarala u njemu, ali on je tamo, u koli, naao poduavatelje u udnji - dlakave klipane iz Doubledava. Usaivali su strah i uenje u srca manjih, njenijih djeaka, jer Doubledav je bio pokvaren kraj gortaka odraslih u gradu, koji su podmuklo vre-bali nou i uoi Svih svetih dolazili da razbijaju lubanje drugim bandama u ratovanju kamenicama. Postojao je djeak po imenu Otto Krause, ljubiasta nosa, dlakava lica, Nijemac palac debelih obrva, vitak i brz na noga-ma, promukla glasa i pun idiotskog smijeha, koji mu je pokazao vrt uitka. Postojala je djevojica po imenu Bessie Barnes, crno-kosa, visoka, razvijena curica od trinaest godina koja je poslui-la kao uzorak. Otto Krause je imao etrnaest godina, Eugene osam: bili su u treem razredu. Nijemac je sjedio do njega, crtao nepristojne slike po svojim knjigama i dodavao kriomice nar-kane prostote preko prolaza Bessie. 81 A nimfa bi odgovarala neudorednim licem i prezirnim udarcem po svojoj skladno podignutoj stranjici; taj je pokret Otto smatrao pravim obeanjem pa ga je nagonio na promuklo smijuljenje. Bessie mu se zabila u mozak. U svojim tajnovitim trenucima u koli on i Otto su se zaba-vljali crtajui besramnosti po zemljopisima, udjeljujui primjer-cima tropskih uroenika objeene grudi i goleme organe. I na komadiima papira slagali su prostake pjesmice o uiteljima i direktoru. Njihova je uiteljica bila mrava usidjelica

crvena lica i otrih sjajnih oiju: Eugene je svaki put pomislio na vojnika i kresivo i pse kraj kojih je morao proi, s oima poput tanjura, mlinskog kamenja, mjeseca. Zvala se gospoica Groodv, i Otto, s idiotskim prostaklukom malih djeaka, napie o njoj: Stara teta Groody Ima dobre grudi. I Eugene je, usmjerivi svoju vatru protiv direktora, zdepa-sta, meka, mlada kicoa koji se zvao Armstrong, koji je uvijek nosio u zapuku karanfil to ga je, nakon ibanja djeaka pre-stupnika, obino paljivo drao meu prstima, miriui ga osjet-ljivim nozdrvama, dremljivih oiju, proizveo dvadesetine stiho-va u prvoj bogatoj radosti stvaranja, sve na raun Armstronga, njegove rodbine i njegovih odnosa s gospoicom Groodv. Bio je opsjednut; provodio je itav dan u slaganju pjesama svih nepristojnih varijacija neke teme. I nije se mogao odluiti da ih uniti. Njegova kolska klupa bila je nabijena zguvanim lopticama napisanoga: jednog dana, za vrijeme sata zemljopisa, ta ena ga je uhvatila. Kosti su mu se smekale kao da su od gume kad se na nj okomila bijesna pogleda i uzela iz skrovita stranica u knjizi papir na kojemu je pisao. Preko odmora oi-stila mu je klupu, proitala sve ostalo i sa zloslutnom mirnoom naredila mu da se javi direktoru poslije kole. - to to znai? to misli ti da to znai? - proaptao je suho Ottu Krauseu. - Oh, sad e dobiti svoje! - ree Otto Krause promuklo se smijui. A razred ga je podmuklo muio, trljajui stranjicu kad bi mu uhvatili pogled i pravei grimase strane patnje. Od muke mu se grila utroba. Gnuao se na fiziko ponia-vanje, ne od straha, i nikad se toga nije oslobodio. Zavidio je dje82 acima na drskom neosjetljivom duhu, ali ih nije mogao opona-ati" oni bi glasno urlali podnosei kaznu, da bi je ublaili, a de-set minuta kasnije oholo su je zaboravljali. Nije mogao ni zami-sliti da bi podnio da ga iiba onaj debeli mladi ovjek sa cvije-tom: u tri sata, bez kapi krvi u licu, otiao je u njegovu sobu. Armstrong, miravih oiju i tankih usana, poeo je uzmahivati ibom u ruci po zraku dok je Eugene ulazio. Iza njega, izravnana i stijenjena na stolu, stajala je otegotna hrpa uvrede u rimama. - Jesi li ti ovo pisao? - upita suzivi oi na tokice da zapla-i svoju rtvu. - Da, - ree Eugene. Direktor opet rasijee zrak ibom. On je nekoliko puta po-sjetio Daisv, jeo je za preobilnim Gantovim stolom. Vrlo dobro se sjeao toga. - to sam ti uinio, sinko, da se tako osjea? - ree s izne-nadnom promjenom cmizdrave velikodunosti. - N-n-nita, - ree Eugene. - Hoe li ikad vie to uiniti? - ree on opet zloslutno. - N-ne, gospodine, - odgovori Eugene mrtvakim glasom. - U redu, - ree bog mono odbacivi ibu. - Moe ii. Postao je svjestan svojih nogu tek kad je stigao na igralite. Ali, ah, vrla jesen i pjesme koje su pjevali; etva i bojenje lista; i danas slobodno popodne; i visoko gore u zraku; i ona druga o vlaku - prolaze kraj nas postaje zvide; blagi dani, otvaranje vrata udnje, zamagljeno sunce, krapanje mrtva lia u padu. - Svaka snjena pahuljica razliita je po obliku od bilo koje druge.

- Boe dragi! Ba svaka, gospoice Pratt? - Svaka koja je ikad postojala. Priroda se nikad ne ponavlja. - O! Benu je rasla brada: ve se brijao. Prevrtao je Eugenea na konatu sofu, satima se s njim igrao, trljao strn svoje brade o meko bratovo lice. Eugene je vritao. - Kad to bude mogao uiniti bit e ovjek, - ree Ben. I blago zapjeva tihim mumljavim nezemaljskim glasom: Kljucao djetli po vratima u koli, Kljucao, kljucao, al poe kljun da boli. t Kljucao djetli po kolskome zvoncu, Kljucao, kljucao i ozdravi na koncu. 83Smijali su se - Eugene buno i grleno, Ben tiho i prigueno. Imao je vodenaste sive oi i bljedunjavu neravnu kou. Glava mu je bila skladna, elo visoko i koato. Kosa mu je bila kovr-asta, smee javorove boje. Pod vjenom namrtenou lice mu je bilo malo, teei prema toki: izvanredno osjetljiva usta smi-jala su se kratko, trzavo, zastrto poput blijeska svjetla na otri-ci. I uvijek je lagano udarao umjesto da pomiluje: bio je pun po-nosa i njenosti. Da, i onoga mjeseca kad se Prozerpina vraa, a Cererino mrtvo srce opet plane, kad su sve ume njene maglene mrlje, a ptice ni malo vee od lisnih pupova prostreljuju raspjevana stabla, i kad katran postaje spuvast na ulicama, a djeaci od njega jezicima valjaju kuglice, puni zvrkova i ahatnih pekula; a nou sve se prolama od grmljavine i namae kiom s bezbroj nogu, i ovjek sjutra gleda olujno nebo, istrgane krpe oblaka; i kad djeak u planini nosi vodu roaku to die ogradu, i dok vjetar gmie kroz trave slua daleko u daljini dugo zamiranje zviduka i blagu jeku zvona; a plavi veliki planinski pehar izgle-da prisniji, blii, jer on je bio uo neizreeno obeanje: bilo ga je probolo proljee, taj otri no. I ivot Ijuti svoju zaralu i naetu neuinjenu kou, i iz zemlje izbijaju vrela njene neiscrpljive snage, i aa ovjekova srca prelijeva se vjenim iekivanjem, nijemim obeanjem, neodredivom eljom. Neto se skuplja u grlu, neto mu zasljepljuje oi, a tihi junaki rogovi jee zemljom. Djevojice kratkih pletenica ukoeno kaskaju na svom re-vnom putu u kolu; ali mladi bogovi postajkuju: oni uju trsku, zobenu stupu, trku kozjih papaka u raskvaenoj umi, ovdje, tamo, svuda; oni dangube, oslukuju, najustriji kad ekaju, lutaju prema svom jednom stalnom domu, jer zemlja je puna drevnih glasova pa ne mogu nai puta. Svi su se bogovi izgubili na putu. Ali su uvali ono to su imali od barbara. Eugene, Max i Harry vladali su svojim malim susjedstvom: vodili su ratove protiv crnaca i idova koji su ih zabavljali, i protiv itelja ulice Pigtail koje su mrzili i prezirali. Maji su se okolo uljali u mra84 nom obeanju noi, sjedei katkad na zidu u uzbudljivom sjaju svjetiljke s ugla to je plinovito blistala umno namigujui s vre-mena na vrijeme. Ili su, uureni u zaklonu grmlja u Gantovu dvoritu, eka-li romantini crnaki par to se penjao kui, poteui konopi-em, kad bi im rtve dole na pravo mjesto, napunjenu crnu a-rapu nalik zmiji. I mrak bi se prolamao do smijeha kad bi jaki komini glasovi zamucali, zastali i zakriali.

Ili su gaali kamenjem crnog trgovakog egrta na biciklu, kad bi draesno zakrenuo u uliicu. Ali ih nisu mrzili: klauni su crni. Nauili su isto tako da je te ljude trebalo blago udarati, ve-selo psovati, velikoduno hraniti. Ljudi su dobri prema vjernom psu to mae repom, ali on obino ne smije hodati na dvije noge. Znali su da ne smiju nita uzeti od jednog crnca, i da bi se poetak rasprave najbolje rijeio toljagom i razbijenom gla-vom. Samo, crncu ne moe razbiti glavu. Veselo su pljuvali na idove. Utopi idova i prebij crnca. Djeaci bi ekali idove, pratili ih kui viui Guja mast! Guja mast! koja je, u to su bili uvjereni, bila okosnica semit-ske dijete; ili bi sa slijepim djeakim prihvaanjem nekih tradi-cionalnih ili iskvarenih ili izmiljenih potapalica vikali za svo-jom nezadovoljnom i uznemirenom rtvom: Sramvasje! Sram-vasje! sigurni da su izgovorili najneizrecivije uvrede za idov-ske ui. Eugeneu nije bilo do pogroma, ali su oni Maxu bili feti. Glavni predmet njihova muenja bio je mali djeak plaljiva lica, po imenu Isaac Lipinski. Bacili bi se na nj maji kad bi se pojavio, vijali ga niz uliice, preko ograda, kroz dvorita, u sue, staje i njegov vlastiti dom; on se kretao i skrivao udesno brzo, neshvatljivo umicao, draio ih da ga progone pravei im dugi nos, stalno naceren sa irokim ifutskim podsmijehom. Ili, poput maaka utonuli u zlou tame, besciljno noeni u bujno obeanje susjedstva, nanizali bi se tiho ispod doma kojeg idova, skupljeni u smijuckavo vijee dok bi sluali mnotvo uz-buenih glasova, grleno naglaavanje ena; ili upleteni u histe-rine svae to su potresale idovske zidove skoro svake noi. Jedanput, vritei od smijeha, pratili su borbu u trku kroz ulice izmeu nekog mladog idova i njegova tasta, u kojoj je svaki bio progonjen i udaran, ili je progonio i udarao; a onog dana kad je Louis Greenberg, blijedi idov koji se vratio iz ko-leda, poinio samoubojstvo popivi karbolnu kiselinu, radozna-lo su stajali ispred tmurne tugujue kue, potreseni iznenad-nom veselou kad su mu vidjeli oca, starog bradatog pravovjer85nog Zidova, obuenog u izlizanu masnu crninu sa zguvanim po-lucilindrom, kako se primie svome domu trei uz brijeg, tre-sui rukama po zraku i ritmiki jadikujui: Oj, joj joj joj joj, Pj JJ JJ JJ JJ' Qj joj joj joj joj. Ali bjeloglavu djecu iz uliice Pigtail mrzili su bez ale, bez ikakva ublaivanja najljue i najbolesnije mrnje. Uliica Pigtail bila je blatnjava koloteina to se sputala niz brijeg iza donjeg kraja ulice VVoodson, zavravajui neodreeno u pljesnivom smradu movarnog dna zelene pjene. S jedne strane ovog jad-nog puta bio je istrgan niz okreenih koliba gdje je stanovala bjelaka sirotinja, ija su djeca gotovo uvijek bila bjelokosa, i iji su ljudi punih usta duhana i bezube ene glupo leali u sunanom smradu svojih grubo ograenih daanih trijemova. Nou je zadimljena svijea nujno gorjela u mranim prostorijama, os-jeao se miris prene hrane i neopranih tijela, prodorni krikovi angrizavih goropadnica, pijano manijakalno planinsko otezanje ljudi: krik i psovka. Jednom u vrijeme treanja, kad je velika Gantova voka bi-jela ploda bila krcata grozdovima, a savijene i otporne grane gusto naikane djecom iz susjedstva, kako idovima tako i po-ganima, koja su se bila sjatila pod zapovjednitvom Lukea, a brala su svaku etvrtu mjericu za sebe, jedno je od te bjeloglave djece nepovjerljivo i tugaljivo pristupilo dvoritu.

- U redu, sinko, - zovne ga Luke, kojemu je bilo petnaest godina, svojim srdanim glasom. - Uzmi koaru i penji se. Dijete se popne uz smolasto deblo kao maka: Eugene se njihao na najvioj tankoj uvijenoj grani, ushiujui svojom lako-om pruivost drveta i mirisan dvorini svijet divnog jutra. Pig-tail je nabrao koaricu udesnom brzinom, ustro se spustio na tlo i iskrenuo je na hrpu u vjedru i bio ve na pola debla kad se njegova mrava majka zaleti preko dvorita prema njemu. - Ti, Reese, - vrisne, - to radi ovdje? - Grubo ga strgne na zemlju i osine ibom po opaljenim nogama. On urlikne. - Odmah da si poao kui, - zapovjedi ona i opet ga osine. Ila je za njim korei ga dreavim glasom i otro ibajui od asa do asa kad je on, oajan zbog ponosa i ponienja, usporavao svoj uzmak do polaganog hoda ili zastajao kao mazga, urla-jui ponovo i brzajui nekoliko koraka na kratkim nogama kad bi ga oinula iba. 86 Djeaci su se na drvetu smijuljili, ali je Eugene, koji je vidio muku na prostom mravom licu te ene i bijesno saaljenje u njenim usplamtjelim oima, osjetio da se u njemu neto otvorilo i puklo bolno kao ir. - Ostavio je trenje, rekao je bratu. Ili su svata dobacivali za Loney Shvtle koja je za sobom os-tavljala otar bljutav miris u prolazu, kojoj je prljava mrka kosa bila pokrivena irokim eirom s perjem, a pete ispale iz prlja-vih bijelih arapa. Ona je bila prouzroila rodoskvrniteljsko su-parnitvo izmeu svog oca i brata, nosila je oiljak od majine britve na vratu i hodala u iznoenim cipelama bolesno hramlju-i na ukoenim nogama. Kad su jednog dana opkolili zaskoenog djeaka iz uliice koji je polako uzmicao, pun straha i og9renja, prema zidu iz kojeg je izbijala para, Willie Isaacs, mlai Maxov brat, pokazu-jui na nj kroz podrugljiv smijeh ree: - Njegova majka uzima na pranje. I zatim, gotovo presavijen od sve jae navale smijeha, doda: - Njegova majka uzima na pranje od starog crnine. Harry Tarkinton se promuklo smijao. Eugene se neodree-no okrenuo, zbunjeno izvijao vratom, naglo podigao jedno sto-palo od zemlje. - Ne uzima! - iznenada im je zavikao u preneraena lica. -Ne uzima! Roditelji Harrya Tarkintona bili su Englezi. On je bio tri ili etiri godine stariji od Eugenea, nespretan, trom, miiav dje-ak, uvijek je mirisao na oeve boje i ulja, gruba lica, mesnate objeene eljusti i napadnog kataralnog izgleda oko nosa i usta. Bio je kvaritelj iluzija; predlaga nepravdi. Jednoga predveerja, dok su razgovarajui leali u gustoj hladnoj travi Gantova dvo-rita, on je zauvijek unitio ar Boia; ali je umjesto toga donio miris boje, smrad plina, golu, znojnu i bezlinu strast za vulgar-nim. Eugene nije mogao sudjelovati u njegovoj stajskoj strasti: jaki kokoji vonj, tarkintonski miris boje, pljesnivo blatan miris granja to je izbijalo pod prljavim geganjem stranjim dvori-tem, zaustavljali su ga. Jednog pustog poslijepodneva, dok su on i Harry haraili praznim gornjim katom Gantove kue, nali su polupunu bocu ulja za rast kose. - Ima li dlaka na trbuhu? - ree Harry. 87 ik.si

Eugene je oklijevao; stidljivo je natucao o dlakavosti; pri-znao je. Raskopali su se, nauljenim rukama istrljali trbuhe i da-nima uzbudljivo ekali zlatno runo. - Dlake te ine ovjekom, - rekao je Harry. Kako je proljee odmicalo, on je sve ee odlazio u Ganto-vu radnju na Trgu. Volio je taj prizor: svijetlo svjee sunce s pla-nine, oblak kapljica s vodoskoka, brbljavi vatrogasci na izlazu iz zime, lijeno izvaljeni teretni koijai na drvenim oevim stepeni-cama, koji vjeto vijugaju bievima po ploniku i rvu se u gruboj igri, Jannadeau u svom prozoru prljavom od upljuvaka muha istraujui s napetom pozornou monokla utrobu neke ure, is-paravanje mahovine s fantastine Gantove kuetine od opeke, silna unutarnja zapraenost glavne prednje prostorije koja se uvijala pod nadgrobnim kamenjem - male uglaane ploe iz Georgije, neotesane rune gromade granita iz Vermonta, skrom-ni spomenici s urnom, likom kerubina ili polegla janjeta, teki muhama popljuvani aneli iz Carrare u Italiji to ih je kupio po visokoj cijeni, a nikad ih nije prodao - svemu se tome radovalo njegovo srce. Iza drvene pregrade bilo mu je skladite, pokriveno slojem kamene praine grubi drveni nogari na kojima je urezivao nat-pise, police za alat krcate dlijetima, svrdlima, batovima, smirko-vo kolo s pedalom to ga je Eugene satima bijesno vrtio uiva-jui u njegovu uzlaznom pisku, naslagana postolja od pjeenja-ka, mala progorjela pe za staro eljezo, rasuta gomila ugljena i drva. Izmeu radne sobe i skladita, slijeva kad se ue, bio je Gantov ured, sobica ogrezla u dvadesetogodinjoj praini, sa staromodnim stolom, svenjevima neista papira svezana vrpca-ma, konom sofom i manjim stolom na kojem su leali okrugli i etvrtasti uzorci mramora i granita. Prljav prozor koji se nika-da nije otvarao gledao je na nagnutu trnicu to je izgledala kao kosi dep glavnog Trga, a bila je prepuna kola s koijaima i pu-tujuim trgovcima, i na nekoliko kua bjelake sirotinje s donje strane, i na trgovinu i ured VVilla Pentlanda. Eugene bi nalazio oca pogibeljno nagnuta na Jannadeauov prljavi izlog ili na kripavu ogradicu koja ga je omeivala, razgovarajui o politici, ratovima, smrti i gladi, optuujui demokrate zbog loa vremena, poreza i sirotinjskih kuhinja koje su oekivale njihovu upravu, a diui do neba sve zakone, govo-re i stavove Theodorea Roosevelta. Jannadeau bi, grlen, sudaki razuman, statistiki sklon dokazima, u svim spornim podrujima konsultirao svoju biblioteku - masno izdanje Svjetskog almanaha, tri godine starog, izriui pobjedonosno nakon trenutanog r ul listanja neistim palcem: - Ah - ba kako sam i mislio: opinski porez u MiKvaukeeu pod demokratskom upravom u godini 1905. bio je 2,25 dolara na svakih sto, najnii posljednjih godina. Ne znam zbog ega nisu dali ukupan prihod. I on bi strastveno raspravljao, kopajui po nosu svojim tupim crnim prstima, a njegovo se iroko uto lice raspadalo na mlohave nabore dok bi se grleno smijao Gantovoj nerazboritosti. - I zapamtite moje rijei, - nastavljao je Gant, kao da nije bio prekidan i kao da nije uo protivnoga suda, - dobiju li oni opet, svi emo na sirotinjske kuhinje, banke e propasti, a cri-jeva e vam se prilijepiti uz kraljenicu prije nego to proe idu-a zima.

Ili bi naao oca u radionici, nagnuta nad nogarima, kako tekim drvenim batom rukuje s krajnjom panjom dok vodi dli-jeto kroz labirint natpisa. Nikada nije nosio radno odijelo; radio je obuen u dobro ietkanu crnu odjeu, bez kaputa, s dugom prugastom pregaom koja mu je pokrivala cijelu prednju stra-nu. Dok ga je Eugene gledao, razmiljao je kako to nije bio obi-an zanatlija, nego majstor koji uzima alat da na brzinu naini remek-djelo. On to bolje radi nego itko na svijetu, mislio je Eugene i njegova mrana vizija gorjela je u njemu na trenutak, dok je promiljao kako rad njegova oca nee nikad, dok se broje godi-ne, ieznuti, nego e, kad se taj veliki kostur pretvori u prah u zemlji, u mnogom zamrenom grmu u dranoj pustoi zaborav-ljenih grobalja trajati ova slova. I on je saalno pomiljao na sve trgovce i pivare i suknare koji su doli i proli sa svojim pokvarljivim radom u zaboravlje-nom izmetu ili sagnjilom tkivu; ili o limarima, kao Maxov otac iji rad ra pod zemljom, ili o liiocima, kao Harrvev iji se rad Ijutio s godinjim dobima ili se prekrivao novom svjetlijom bo-jom; i silan strah od smrti i zaborava, rastvaranja ivota, spome-na, elje u golemom ukopitu zemlje prostrijeli mu srce. Tugo-vao je za svim ljudima koji su umrli zato to nisu ubiljeili ime na kamenu, zasjekli svoj znak na hridi, potraili najnepokvarlji-vije stvari na svijetu i u njima urezali neki znamen, neki simbol da kasnije ne bi bili zaboravljeni. Odnosno, Eugene bi nalazio Ganta kako pognut koraa du-binom zgrade, ljutilo jurei izmeu mramorja na strai u prola-zu kroz skladite, mrmljajui, ruku stisnutih na leima, sa zlo-slutnom osekom i plimom. Eugene je ekao. Odjednom, nakon to je tako prokrstario radnjom svojih osamdeset puta, s bijes-nim urlikom bi skoio na proelna vrata, izjurio na trijem i sa-suo jeremijadu na bezobrazne koijae tekih kola: 89- Vi ste najnii od niskih, najpodliji od podlih. Vi uljive propalice: doveli ste me do ruba skapavanja, unitili ste mi ono malo posla kojim sam zaraivao kruh svagdanji i odgonio vuka od svojih vrata. Tako mi boga, ja vas mrzim, jer vi na milju smr-dite. Vi niski izrodi, prokleti pokvarenjaci; ukrali biste novi mrtvacu s oiju, kao to ste meni, strani, grozni, krvoedni gor-ski lupei kakvi jeste! Odjurio bi natrag u radnju mrmljajui, da bi se gotovo smjesta vratio s usiljenom namjerom da bude miran to bi opet zavrilo urlikom: - A sad vam elim rei: lijepo vas upozoravam jednom i za-uvijek. Ako vas ponovo naem na svojim stepenicama, sve u vas strpati u zatvor. Oni bi se kukaviki rasprili k svojim kolima, pucketajui besciljno bievima po ploniku. - Bogami, stari se zbog neega ljuti. Sat kasnije, kao muhe zunzare, oni bi se niotkuda vratili na iroke stepenice. Kad bi se on iz radnje pojavio na Trgu, veselo su ga po-zdravljali s izvjesnom privrenou. - Dobar dan, gospodine Gant. - Dobar dan, momci, - odgovarao je on ljubazno, odsutno. I odlazio je svojim mravim prodrljivim koracima. Kad je Eugene ulazio, Gant bi, ako je obraivao kamen, osorno rekao - Zdravo, sine i nastavljao svoj posao, dok ne bi uglaao povrinu mramora kamenom plovucem i vodom. Za-tim bi skinuo pregau, obukao kaput i rekao besposlenom dje-aku to je ekao: - Idemo. ini mi se da si edan.

Pa bi poli preko Trga u hladan i dubok drugstore, stali is-pred sjaja fontane od oniksa ispod drvenih ventilatora to se vrte, i pili mrzla gazirana pia, limunadu tako ledenu da zaboli glava, ili pjenuavu sladolednu sodu to se vraala u otrim ugodnim podrizima niz njegove osjetljive nozdrve. Zatim bi Eugene, bogatiji za dvadeset pet centa, ostavio Ganta i ostatak dana proveo u knjinici na Trgu. Sad je itao brzo i lako. itao je romantine i pustolovne romane s nezasit-nom gladi. Kod kue je gutao Lukeove police pretrpane petpa-rakim romanima: zagazio je u tjedne pustolovine Mladog Div-ljeg zapada, noima matao u postelji o kreposnim i junakim odnosima lijepe Ariette koju prati Nick arter kroz svu zamre-nost velegradskog zloina, o sportskim uspjesima Franka Merri-vvella, o Fredu Fearnotu i beskrajnim pobjedama Momaka slobo-de'76 nad omraenim Redcoatsima. 90 Isprva mu nije bilo toliko stalo do ljubavi koliko do mate-rijalnog uspjeha: slamnati likovi ena u djeakim knjigama, neto s kosom, nemirnih oiju i kreposnih misli, bezgreno do-bro i nezauzeto, potpuno ga je zadovoljavalo: one su bile nagra-de za junatvo, neto to treba osloboditi od nasilja na vratu udarcem ili pucnjem, a zatim u tom uivati zajedno s bogatim prihodom. U knjinici je harao policama s djejim knjigama neumorno prolazei kroz beskonanu jednolinost izdanja Algers - Dobitak i srea, Potoni ili plivaj, Odvanost, Jackovo skrbnitvo, Jed - djeak iz sirotita i desetine drugih. Uivao je u zgrtanju novca u tim knjigama (motiv u djejim knjigama koji nikada nije bio dovolj-no osvijetljen); sve zamke sree, rasklimane tranice, proputeni vlak, velika nagrada za junatvo; ili pun novanik naen i vraen vlasniku; ili vrijednost navodno bezvrijednih obveznica; ili ot-krie bogata zatitnika u gradu, toliko su duboko prodrli u nje-gove elje da ih nikada poslije nije mogao ugasiti. A svaka novana pojedinost - vrijednost imovine koju su prisvojili huljski uvar i njegov podlaki sin - veselila ga je, te je procjenjivao iznos prihoda ako nije bio naveden, a ako jest di-jelio je godinju svotu na mjesene i tjedne obroke, matajui o njenoj kupovnoj moi. Njegove elje nisu bile skromne - nije ga zadovoljavalo bogatstvo ispod 250.000 dolara: dohodak od 100.000 dolara uz est posto liilo bi ovjeka, to je osjeao, ras-koi; a ako je nagrada za vrlinu bila samo dvadeset tisua dola-ra, utio je gorku tugu, smatrajui ivot nesigurnim, a udobnost tek trenutanom toplinom. Ustanovio je trajno izmjenjivanje knjiga s drugovima, uzaj-mljujui i posuujui u zamrenoj mrei od Maxa Isaacsa, od Nosonje Schmidta, mesarova sina, koji je imao sve bogate pustolovine Roverovih momaka; prekopao je Gantove police kod kue, itajui prijevode Ilijade i Odiseje u isto vrijeme kad i Dia-mond Dicka, Buffalo Billa, izdanja Algers, i zbog istog razloga; po-slije, kad su prve godine uvenule i erotska nagaanja postala razaberivija, strasno se prihvatio romantinih legendi, traei ene u kojima je tekla vrua krv, iji je dah bio med, iji je nje-ni dodir pratio mlaz vatre. I u tom porobljavanju pretrpanih polica on je otkrio da je zapao u groteskan obrazac protestantske knjievnosti koja se odrie Dionizijevih nagrada u korist vjernih uenika Ivana Cal-vina koji zasopljeni mole, uvajui ljivino stablo oltarskim va-trama, nadjaavajui pogansku bludnicu posveenom namiguom.

91Da, mislio je, i on e imati svoj kola i pojesti ga - ali $p e biti svadbeni kola. Bio je odan elji da bude dobar ovjek; on ne bi podario vitetvo svoje ljubavi nikome osim Djevici; ne bi se ni s kim vjenao osim s Preistom enom. To ne bi prouzro-ilo odricanje uitaka, jer on je iz knjiga vidio da su dobre ene bile tjelesno najprivlanije. Ne znajui nauio je ono to izuzetan razbludnik, nakon mukotrpna truda, otkriva mnogo kasnije - da nikakvi ivotni uvjeti nisu tako pogodni njegovu uivanju kao oni to su strogo konvencionalni. Bio je pun strastvene djeje vjernosti zakonima drutva: sve ono procijeeno taloenje prezbiterijanizma nedje-ljom ujutro inilo je svoje. On se sahranio u tijelu tisue izmiljenih junaka, dajui svo-jim ljubimcima produenje ivota preko njihovih knjiga, nosei njihove stijegove u sivilo stvarnosti, videi sebe sad kao mladog borbenog sveenika koji u svom ratu s poloajem sirotinjskih etvrti udara na novano neprijateljstvo svoje raskone crkve; pomae mu u tom asu najveeg napora ljupka ki milijunaa, vlasnika stambenog bloka, te on napokon odnosi pobjedu za boga, za sirotinju i za se. ... Zastali su na trenutak bez rijei u prostranoj pustoj lai sv. Tome. U dubini goleme crkve vitke ruke staroga Michaela njeno su pritisnule tipke orgulja. Posljednje zrake zalazeeg sunca slijevale su se kao zlaane strijele kroz zapadne prozore, padajui toga asa u oblaku slave kao blagoslov na Mainvvarin-govo umorno lice. - Ja odlazim - ree on pribrano. - Odlazite? - proapta ona. - Kamo? Glazba orgulja postade tia. Onamo, - on pokae ustro prema zapadu. - Onamo -meu Njegov narod. - Odlazite? - Ona nije mogla prikriti drhtanje svoga glasa. - Odlazite? Sami? On se tuno nasmijei. Sunce je bilo zalo. Nadolazei mra-ak skrije sumnjivu vlagu u njegovim sivim oima. - Da, sam, - ree. - Zar nije Netko vei nego ja prije devet-naest stoljea poao sam? - Sam? Sam? - Njoj se ote jecaj iz grla i zagui je. - Ali prije nego to odem, - ree on asak kasnije glasom kojemu je uzalud pokuavao dati vrstou, - elim vam rei... - Zastane na trenutak borei se da obuzda svoje osjeaje. - Da? proapta ona. 92 _____da te neu zaboraviti, djevojice, dok sam iv. Nikad. I naglo se okrene da poe. - Ne, ne sam! Ti nee poi sam! - zaustavi ga ona iznenad-nim usklikom. On se zanjie kao da je bio pogoen. - to eli rei? to eli rei? - izusti promuklo. - Oh, zar ne vidi? Zar ne vidi! - Ona isprui svoje male ruke preklinjui, a glas je izda. - Grace! Grace! Oh nebesa, je li to istina! Ti ludo! Oh, ti dragi slijepi glupi djeae! Zar nisi oduvijek znao - od onog dana kad sam prvi put ula tvoju propovijed puku u ulici Murphv? On je privue k sebi estokim zagrljajem; njeno se vitko ti-jelo povije na njegov dodir kad se nagnuo nad nju; a njezine oble ruke blago su se pripijale uz njegova iroka plea, oko nje-gova vrata, vukui njegovu tamnoputu glavu

k sebi, dok je on gladnim poljupcima obasipao njene sklopljene oi, mramoran vrat i rastvorene latice sonih mladih usana. - Zauvijek - odgovori on sveano. - Tako mi pomogao bog. Glazba orgulja ve je bujala u slavljenikom peanu, ispunja-vajui svojom zanosnom melodijom beskrajnu crkvenu tamu. I dok je stari Michael unosio srce u glazbu, suze su tekle niz nje-gove uvele obraze; ali on se sretno smijeio kroz suze, dok su njegove stare oi mutno gledale dvije mlade osobe koje su po-novo izvodile drevnu priu o mladosti i ljubavi, te promrmlja: - Ja sam uskrsnue i ivot, alfa i omega, prvi i posljednji, poetak i svretak ... Eugene okrene svoje ovlaene oi k svjetlu to je dopiralo kroz prozore knjinice, brzo zatrepe, zagrcne se i snano ose-kne nos. Ah, da! Ah, da! ... Okupljeni domoroci, videi sada da se vie nemaju ega bojati, divlji od bijesa zbog gubitaka to su ih pretrpjeli, ponu polako napredovati prema podnoju klisure. Predvodio ih je Taomi, grozno namazan ratnikim bojama, pleui gnjevno i po-tiui ih prodornim vriskovima. Glendenning tiho opsuje sebi u bradu pogledavi jo je-dnom prazan redenik, zatim mrko, promatrajui hordu to je dolje kriala, gurne dva preostala metka u revolver. - Za nas? - ree ona mirno. On kimne. - To je svretak? - proape ona, ali bez trunka straha. 93On ponovo kimne i odvrati glavu na trenutak. Zatim podi-gne svoje blijedo lice k njoj. - To je smrt, Veronica, - ree, - i sada mogu govoriti. - Da, Bruce, - odgovori ona blago. To je bilo prvi put da je uje kako izgovara njegovo ime, i srce mu zatrepti. - Volim te, Veronica, - ree. - Volim te od onog asa kad sam te jedva ivu naao na obali, volio sam te sve one noi to sam proleao kraj tvog atora sluajui kako unutra mirno di-e, a najvie te volim sada u asu smrti kad me vie ne sprea-va dunost da utim. - Ljubljeni, ljubljeni, - proape ona, i on vidje da joj je lice vlano od suza. Zato mi nisi rekao? I ja tebe volim od samog poetka. Ona isprui ruke k njemu, poluotvorenih i uzdrhtalih usta, ubrzana i neodluna daha, i dok su je njegove gole ruke snano obuhvaale, njihove se usne sretnu u dugakom asu zanosa, u posljednjem asu ivota i ushita, u kojem se sva potiskivana e-nja njihovih bia oslobaala i gorjela u ovom pobjednikom asu smrti. Daleka grmljavina potrese zrak. Glendenning brzo podigne pogled i s uenjem protrlja oi. U maloj drai otoka polako su se okretali vitki bokovi razaraa, i dok je gledao opet se pojavi oblaak plamena i dima, a topovsko zrno od pet palaca sa zvi-dukom se rasprsne etrdesetak koraka od mjesta gdje su zasta-li uroenici. Uz krike pomijeana straha i izjalovljena bijesa oni se okrenu i pobjegnu prema svojim kanuima, A ve se amac, tjeran snanim rukama posade u modrim kouljama, otisnuo od boka razaraa i uputio prema obali. - Spaeni! Mi smo spaeni! - klikne Glendenning i skoivi na noge dade znak amcu koji se pribliavao. Iznenada zastane. - Prokletstvo! - promrmlja gorko. - Oh, prokletstvo! - to je, Bruce? - upita ona. On joj odgovori hladnim oporim glasom.

- Razara je upravo uao u dragu. Spaeni smo, gospoice Mullins. Spaeni! I gorko se nasmije. Bruce! Ljubljeni ! to je? Zar ti nije drago? Zato se tako udno ponaa? Provest emo itav ivot zajedno. - Zajedno? - ree on i suho se nasmije. - Oh, ne, gospoice Mullins. Ja znam svoje mjesto. Zar mislite da bi stari J. T. Mul-lins dopustio da mu se ki uda za Brucea Glendenninga, meunarodnog skitnicu, momka koji poznaje stotinu zanata, a nije dobar ni u jednom? Oh, ne. S tim je sad gotovo, doao je rasta-nak. Pretpostavljam, - nastavi s kiselim smijekom, - da u uti 94 kako ste se udali za nekog vojvodu ili lorda jednog dana, ili za nekog od onih stranaca. Pa onda, zbogom, gospoice Mullins. Sretno. Mislim da svatko mora krenuti svojim putem. - On se okrene. - Ti ludi djeae! Ti mili glupi zloko! - Ona mu se objesi rukama o -vratu, vrsto ga pritisne uza se i njeno udari. - Zar misli da u dopustiti da me ikad vie ostavi? - Veronica, - uzdahne on. - Je li to istina? Ona pokua da mu pogleda u oboavane oi, ali nije mogla; val jakog ruiastog crvenila udari joj u obraze kad je on zanos-no privue k sebi, i po drugi put, ali ovaj put s proroanstvom vjenog i ispunjenog ivota pred sobom, njihove se usne spoje u sladak zaborav ... Ah, jao! Ah, jao! Eugeneovo srce bilo je ispunjeno veseljem i tugom ... alou zbog toga to je knjiga zavrila. Izvue aren rupi iz depa i u nj ispuhne sadraj svog prepuna srca mo-nom, pobjednikom i uzvienom eksplozijom slave i osjeaja. Ah, jao! Dobri stari Bruce-Eugene. Visoko uznijet matom u svom unutarnjem svijetu, on je lako i potpuno pobjeivao sve blatne mrlje u ivotu: postojao je plemenito u junakom svijetu s ljupkim i kreposnim stvorenji-ma. Vidio je sebe u zanosnom poloaju s Bessie Barnes, ije su iste oi zamuene suzama, a slatke usne zadrhtale od elje: osjeao je jak stisak estitoga Jacka, njezina brata, utio je njegovu vjernost iskrena srca, duboku vjenu sponu njihovih hrabrih dua, dok su se nijemo gledali zamagljenih oiju, i mislili o pri-sezi u opasnosti, o hodu rame uz rame kroz smrt i uas gdje su se neprimjetno ali nepokolebljivo prekalili. Eugene je elio one dvije stvari to ih svi ljudi ele: elio je da bude voljen, i elio je da bude slavan. Njegova se slava kame-leonski mijenjala, ali su joj plodovi i trijumf leali kod kue, meu stanovnicima Altamonta. Njemu je taj planinski grad bio beskrajan autoritet: u djejem egoizmu on mu je bio sredite zemlje, mala ali dinamina sr svega ivota. Vidio je sebe kako odnosi napoleonske pobjede u bitkama, bacajui se sa svojim ljutim kopljanicima kao udar groma na neprijateljski bok, da bi iznenadio, opkolio i unitio. Vidio je sebe kao mladog industri-jalca, uspjena, nadmona, bogata; kao velikog odvjetnika, bra-nitelja zloinca, dok svojom rjeitou slama oarani sud... ali 95se uvijek vidio u povratku s putovanja nosei veliku svjetsku krunu na svom skromnom elu. Svijet je bio varava vilinska zemlja iza maglovitog obruba planina, zemlja silne grmljavine, vrtova to ih duhovi uvaju, mora crnih poput vina, bezdanih i fantastinih gradova iz kojih bi se on vraao u ovo bitno srce ivota, u svoj rodni gradi, sa zlatnim plijenom.

U iskuenjima je zanosno treperio ... polaskana ast mu je bila postojana i nakon podvrgavanja najupornijem zavoenju: njegovana ljepota bogataeve ene koju je okrutan mu javno ponizio a Bruce-Eugene obranio, rastapala se prema njemu u istom aru svoga usamljenog enskog srca, izlijevajui au ui svog ivota u njegovo suutno uho preko vinskih aa nje-zina bogata ali intimna stola sa svijeama. I dok bi mu se ona u zasjenjenom svjetlu eznutljivo bliila, zaodjenuta u tijesnu ve-ernju haljinu od bogata baruna, on bi njeno rastavljao oble ruke to su mu se vjeale o vrat i odmicao uvijeno tijelo to se pripijalo uza nj. Ili plava princeza s arobnog Balkana, carica za-baenog Tovlanda, husarska dragana... on bi u velikom prizo-ru na granici odbijao njezino priznanje samoprijegora, pijui vjeni zbogom s njenih crvenih usta uz obeanje da e je uzeti i pruiti joj graanstvo slobode kad revolucija izjednai njihove sudbine. Ali zaranjajui u drevne mitove, gdje se na elju i djelo nije gledalo mrano, sav se podavao poganoj ljubavi u lonici zlaanih livada ili zelenom svjetlu uma. Oh, biti kralj, i vidjeti plod-nu idovku jakih bedara kako se kupa na krovu, i imati je; ili barun u vrletnom zamku, pa provoditi le droit de seigneur nad izabranim enama i curama s vlastelinstva, u prostranoj sobi to jei od urlika vjetrova i sjaji ludim plesom plamena s velikih cje-panica! Ali jo ee, kad bi mu ljuska udorea prsla na komadie od elje, on bi doaravao bludne uenike prie i zamiljao sebe u vrelini romanse s lijepom uiteljicom. Njegova uiteljica u e-tvrtom razredu bila je mlada, neiskusna, ali dobro graena ena, s kosom boje mrkve, uvijek bezbrino nasmijana. Vidio je sebe doraslog do momatva - jak, junaan, vrstan, jedina svijetla toka u zabaenoj koli koju pohaaju krezuba djeca i dlakave hulje. I kako bi zrela jesen odmicala, raslo bi nje-zino zanimanje za nj, zadravala bi ga poslije nastave zbog 96 izmiljenih prijestupa, zadavala mu na pomalo zbunjen nain neke zadatke i uporno ga promatrala eznutljivim oima kad bi mislila da on ne gleda. On bi se pretvarao da je zadubljen u zadau: ona bi hrlo do-la i sjela pokraj njega, naginjui se tako da bi mu nekoliko kra-snih uvojaka kose boje mrkve dodirivalo nosnice i da bi mogao osjetiti toplinu njene bjelopute ruke i micanje bedara u tijesno priljubljenoj suknji. Objanjavala bi mu stvari nadugo i nairo-ko, vodei njegove prste svojom toplom, pomalo vlanom ru-kom, kad bi se on pravio da ne moe nai mjesto; onda bi ga blago prekorila govorei njeno: - Zato si ti tako zloest momak? - ili meko: - Misli li da e se poslije ovoga popraviti? A on bi, oponaajui djeaku, nedoreenu stidljivost, re-kao: - Ovaj, gospoice Edith, nisam namjerno ... Kasnije, dok zlatno sunce zapada u crvenilo, a u sobi nema niega osim mirisa krede i tekog zujanja kasnih listopadskih muha, oni bi se spremali da krenu. Kad bi on nemarno obukao ogrta, ona bi ga ukorila, pozvala k sebi, popravljala mu ovrat-nik i kravatu, ravnala raskutranu kosu i rekla: - Ti si zgodan deko. Kladim se da su sve djevojke lude za tobom. On bi pocrvenio kao curica, a ona bi ga gonjena radoznalo-u pritisnula: - Hajde, hajde. Koja ti je djevojka? - Ja nemam djevojke, asna rije, gospoice Edith.

- Ti ne eli nijednu od ovih glupih djevojica, Eugene, -rekla bi ona laskavo. Ti si predobar za njih - ti si daleko stariji od svojih vrnjaka. Tebi treba razumijevanje koje ti moe pruiti zrela ena. I oni bi odetali u zalaz sunca, obilazei rubom svjeeg borika, prolazei stazom crvenom od javorova lia, kraj veli-kih zrelih tikava po poljima, u zlatnom jesenskom mirisu per-simona. Ona bi ivjela sama s majkom, gluhom staricom, u kuici sklonjenoj s puta pod okrilje samotnih raspjevanih borova, s ne-koliko veliajnih hrastova i javorova u liem posutom dvoritu. Prije nego to bi doli do kue preko polja, valjalo bi prijei povienu ivicu; on bi preao prvi i pomagao njoj da sie, va-treno gledajui obline njezine duge, namjerno izloene noge u svilenoj arapi. Kako su dani kraali, oni bi dolazili po mraku, ili pod te-kim nisko objeenim mjesecom. Ona bi se pravila da se boji dok bi prolazili umom, stiskala bi se uza nj i hvatala mu ruku na 97izmiljene zvukove, dok ne bi jedne noi, prelazei ivicu, odlu-na da sve privede kraju, glumila da ne moe sii, pa bi je on snio na rukama. Ona bi proaptala: - Kako si jak, Eugene. - Drei je i dalje, njegova bi joj se ruka zavukla ispod koljena. I dok bi je polagao na smrznutu blatnu zemlju, ona bi ga strastveno ljubila i ljubila, pritiskujui ga na sebe, milujui ga, poputajui pod mraznim stablom persi-mona i predajui se njegovoj djevianskoj i nezreloj udnji. - Taj je djeak proitao stotine knjiga - hvalisao se Gant po gradu. - Proitao je sve to ima u knjinici. - Bogami, W.O., morat ete od njega nainiti odvjetnika. Za to je kao stvoren. - Major Liddell pljune visokim napuklim gla-som tono preko plonika, i opet se smjesti u stolicu ispod pro-zora knjinice, gladei svoju bijelu umrljanu iljastu bradu dr-htavom rukom. Bio je veteran. 10 Ali ta sloboda, to zagnjurivanje u tivo, to sanjanje i neogra-nieno vrijeme matanja moralo se prekinuti. I Gant i Eliza re-vno su zastupali ekonomsku nezavisnost: sve su djeake u najra-nijoj dobi slali da zarauju novac. - Tako se djeak ui da bude samostalan i nezavisan, - re-kao je Gant osjeajui da je to negdje ranije uo. - Pa to! - rekla je Eliza. - To im nee nimalo koditi. Ako to sada ne naue, kasnije nee ni prstom maknuti. Osim toga, mogu zaraditi svoj deparac. Ovaj je razlog, bez sum-nje, bio najvaniji. Tako su djeaci odlazili da rade poslije kole ili za vrijeme praznika od malih nogu. Na nesreu, ni Elizu ni Ganta nita nije ponukalo da ispitaju koju vrstu posla njihova djeca obavljaju, maglovito se zadovoljavajui lagodnim uvjerenjem da je svaki posao kojim se zarauje novac poten, preporuljiv i odgojan. U to se vrijeme namrteni, utljivi i usamljeni Ben vie nego ikada povukao u svoje srce: dolazio je u bunu kuu i odlazio, a u njoj su ga pamtili kao prikazu. Svakoga jutra u tri, dok je njegovo krhko neojaalo tijelo trebalo duboki san, ustajao je jo za zvijezda, tiho naputao usnulu kuu i odlazio do zahuktalih tiskarskih strojeva i dragog mirisa boje, da otpone raznoenje na

svojoj dionici. Gotovo bez dogovora s Gantom i Elizom on je mirno napustio kolu poslije osmog razreda, preuzeo neke do98 datne poslove u novinskoj kui i s dosta gorkog ponosa ivio od svoje zarade. Spavao je kod kue i jeo moda jedan obrok dne-vno, grabei mrav doma po noi oevim koracima, uskih viso-kih ramena, prerano povijen od teke torbe s novinama, pateti-no, gantovski gladno. U njemu se uahurilo oitovanje njihove tragine krivnje: hodio je sam u tami, dok smrt i aneli mraka lebde, i nitko ga nije vidio. U tri i pol izjutra, s napunjenom torbom kraj sebe, sjedio je s drugim raznosaima u blagovaonici, sa alicom kave u jednoj ruci i cigaretom u drugoj, i blago se smijao, gotovo be-umno, svojim drhtavim izvanredno osjetljivim ustima i prije-kornim sivim oima. Kod kue je sate provodio mirno zanijet u svoj ivot s Eu-geneom, igrajui se s njim, udarajui ga svojim grubim bijelim rukama s vremena na vrijeme, uspostavivi s njim tajnu vezu u koju nije mogao prodrijeti obiteljski ivot niti je razumjeti. Od svoje male plae on je djeaku davao svotice za sitne trokove, kupovao mu skupe darove za roendan, za Boi ili neke po-sebne prigode, a diralo ga je i svialo mu se kad je vidio da Eugeneu izgleda kao mecena, da su njegove mrave zalihe mlaem djeaku bile tako duboke i neiscrpive. Koliko je za-raivao i svu povijest svog ivota izvan kue uvao je u ljubo-mornoj tajnosti. - To se tie samo mene i nikoga vie. Boe, ja ni od koga od vas nita ne traim, - rekao je namrgoeno i ljutilo, kad je na nj Eliza radoznalo navalila. A sve ih je duboko volio svojom mrgodnom ljubavlju: nikad im nije zaboravljao roendane, uvi-jek je stavljao na mjesta gdje je lako nai kakav dar, malen, jef-tin, odabran s vrlo istananim ukusom. Kad su oni u svom ar-kom pretjerivanju prolazili kroz duge ushite divljenja, kitei svoje zahvaljivanje bujnim ukrasima, on bi zabacio glavu na stranu prema nekom izmiljenom sluatelju, meko i razdraljivo se nasmijao i rekao: - Oh, za boga miloga! uje li ti ovo, uje! Moda je, dok je Ben pajega hoda, dobro uglaan, iet-kan, bijela ovratnika, grabio ulicama ili se tiho i neumorno u-ljao kuom, njegov aneo mraka plakao, ali nitko drugi nije vi-dio i nitko nije znao. On je bio stranac i dok je pretraivao kuu, uvijek je bio pripravan da nae neki ulaz u ivot, neka tajna neotkrivena vrata - stijenu, list - koja bi ga privela svjetlosti i drugarstvu. Nosio je ukorijenjenu strast za domom, u tom svad-Ijivom i bunom domainstvu njegov mrk i suzdran mir djelo-vao je poput kakva blagog opojnog sredstva na njihove ivce: sa spokojnim dostojanstvom i vjetim bijelim rukama pronalazio je 99i popravljao stare kvarove, sa stolarskim umijeem slagao slom-ljene stvari, pribrano tragao za kratko spojenom icom ili neis-pravnim utikaem. - Taj je momak roeni elektroinenjer, - govorio je Gant. -Moram ga poslati u kolu. - I doarao bi romantinu sliku na-pretka Charlesa Liddella, majorova vrijednog sina, koji je svojim arobnjatvom zaraivao na tisue i pomagao oca. Pa bi im otro predbacio, istiui svoje zasluge i nevrijednost svojih sinova: - Tui sinovi potpomau roditelje pod starost - moji ne! Moji ne! Ah, gospode gorak e meni biti onaj dan kad budem ovisio o jednome od svojih. Nekidan mi

ree Tarkinton da mu Rafe daje pet dolara tjedno za hranu od svoje esnaeste godine. Mislite li da se ja mogu nadati neemu takvom od kojeg svoga sina? Mislite li? Da, kad se pakao smrzne - ak ni tada! - Pa bi se pozvao na tekoe u svojoj mladosti, kad je bio izbaen, tako je govorio, da sam zarauje za ivot, u dobi koja se mijenjala, prema njegovu raspoloenju, od est do jedanaest godina, sup-rotstavljajui svoju oskudicu s raskoi u kojoj su plivala njegova djeca. - Nikada nitko nita nije uinio za me, - urlao je. - A za vas je sve uinjeno. I kakva mi je za to zahvalnost? Da li vi ikada po-mislite na starca koji tamo robuje u svojoj ledenoj radnji da bi vama pruio hranu i utoite? Je li? Nezahvalnosti, jarosnija od divljih zvijeri! - Pokajnika hrana osvetniki zapne u Eugeneovu grlu. Eugene se upuivao u etiku uspjeha. Nije bilo dovoljno da ovjek radi, iako je rad bio osnovan; vanije je bilo da stjee no-vac ... poprilino mnogo da bi to bio veliki uspjeh, a najmanje toliko da sam sebe uzdrava. To je bio temelj vrijednosti i za Ganta i za Elizu. Za tog i tog znali su rei: - Nije vrijedan metka da ga ubije. Nikad nije bio sposoban da sam sebe uzdrava, emu je mogla Eliza, ali ne Gant, dodati: - Nema ni truna imovine na svoje ime. - Ovo ga je krunilo sramotom. Sad je u svjea slatka proljetna jutra Gant istjerivao Euge-nea iz postelje u est i pol; silazio je u hladan vrt i tamo, uz Gan-tovu pomo, punio koarice od jagoda krupnom zelenom salatom, rotkvicom, ljivama i zelenim jabukama neto kasnije i trenjama. Zatim bi ih sve sloio u veliku pletenu koaru i u nji-ma nudio svoju robu po susjedstvu, prodajui lako i veselo, u svijetu mirisne jutarnje hrane, po pet ili deset centa koaricu. Kui bi se radosno vratio s praznom koarom za doruak: volio je rad, miris vrtova i svjea rosna povra; volio je romantinu grau zemlje koja je njegove depove punila zveeim noviima. 100 r Bilo mu je doputeno da zadri novac od svoje prodaje, iako je Eliza uporno dosaivala da ne bi trebalo da ga rasipa, nego da otvori raun u banci s kojim bi se jednog dana sam mo-gao upustiti u posao ili pak kupiti dobar komad zemljita. I ona mu kupi kaicu u koju su njegovi neskloni prsti ubacivali dio za-rade i od koje je s vremena na vrijeme imao jadno zadovoljstvo da je trese pokraj uha i gladno zamilja sva ona veselja koja bi se mogla kupiti tom malom tekom riznicom u kojoj su bile za-kljuane zlatne poluge. Klju je postojao, ali ga je Eliza uvala. Ali kako su mjeseci prolazili, i snano djeje tijelo poelo da se izduuje zbog neke unutarnje kemijske ekspanzije, a on po-stajao krhak, mrav, blijed, ali veoma visok za svoju dob, Eliza je stala govoriti: Taj je djeak dovoljno velik da neto radi. Odsad su ga svakog etvrtka za vrijeme kolskih mjeseci, a kasnije sve do subote, slali da po ulicama prodaje The Saturday Evening Post ije je lokalno zastupnitvo drao Luke. Eugene je mrzio taj posao iz dubine due; s bolesnim uasom je promatrao kako se blii etvrtak. Luke je bio zastupnik od svoje dvanaeste godine: glas o nje-govoj trgovakoj vjetini pukao po cijelom gradu; pristupao je sa irokim osmijehom, prtei od ivotne snage, nezaustavljiva i duhovita jezika, izbacujui svu svoju nabujalu

energiju u boles-nom vanjskom isticanju. On se potpuno predavao zbivanju: nije u njemu bilo tajnog mjesta, nita nije zadravao ili uvao - na-gonski se uasavao svake usamljenosti. elio je iznad svega da ga cijeni i voli svijet, a potreba za lju-bavlju i potovanjem svoje obitelji bila mu je oajno bitna. Pre-tjerana pohvala, srdanost ruke i jezika, slobodno iskazivanje osjeaja bili su mu ivotna nunost: bio je nadmono uporan u p;aanju pia u drugstoreu, kui je donosio kutije sladoleda za Elizu i cigare za Ganta, i kad je Gant razglasio njegovu pleme-nitost, u djeaku je porasla potreba za njom - izgradio je sliku o sebi kao o Dobru Drugu, pametnu, nesebinu, kojemu se svi smiju ali ga svi vole kao o Dobrodunom Nesebinom Lukeu. A to su miljenje o njemu ljudi i imali. Mnogo je puta u narednim godinama, kad su Eugeneovi depovi bivali prazni, Luke grubo i nestrpljivo u njih gurnuo no-vac, ali koliko god je bila teka nevolja mlaega djeaka, prizor je uvijek bio nespretan - muni prosvjedi u neprilici, bolna po-metnja, jer je Eugene podsvjesno i tono ocijenio bratovu glad za zahvalnou i potovanjem, pa je jetko osjeao da se odrie svoje nezavisnosti pred nasrtljivom eljom. On nikad nije outio ni najmanjeg srama zbog Benove dareljivosti: njegovo izvanredno osjetljivo opaanje odavno mu je 101reklo da se moe nadati psovci kad mu dojadi, pljusci kad ga na-ljuti, ali od brata mu nije prijetilo zahtijevanje zahvalnosti, jer je i sama pomisao da je nekome udijelio dar u Benu pobuivala stid. U tome je on bio nalik Benu: pomisao da je nekome neto darovao bolno ga je dirala svojom samozahvalnou. Tako je Eugeneov duh bio upleten u mreu istine i privida prije nego to je navrio deset godina. Nije mogao nai rijei ni odgovora na zagonetke koje su mu smetale i srdile ga: sam je otkrio da je grozno bilo ono to je nosilo ig vrline, i bolesno od dosade i uasa ono to se smatralo plemenitim. Bio je izloen, sa osam godina, munim paradoksima neplemenit-plemenit, se-biannesebian, uzvien-podao, i nesposoban da pronikne ili odredi ta duboka vrela elje u ljudskom duhu to trai javnu za-hvalnost kreposnim nakanama, on se unitavao uvjerenjem o vlastitoj grenosti. U njemu je bilo divljeg potenja koje je njime neobuzdano vladalo kad je bio duboko umijean srcem ili glavom. Tako bi ga na pogrebu kakva dalekog roaka ili nekog obiteljskog znanca, prema kojima nije gajio nikakve znaajne naklonosti, obuzeo estok sram, ako bi osjetio da njegovo lice poprima izraz nedo-ivljene i hinjene alosti, dok bi sluao sveano mrmljanje sve-enika ili alobno pojanje pjevaa; zbog toga bi se vano muvao unaokolo, prekriivao noge, ravnoduno zurio u strop ili sa smi-jekom gledao kroz prozor, dok ne bi postao svjestan da je nje-govo ponaanje izazvalo panju drugih, i da su ga oni gledali s neodobravanjem. Tada bi outio neko mrano zadovoljstvo kao da je njegov ivot ostavio traga, iako je izgubio ugled. Ali je Luke strano cvao u svim besmislenim seoskim ceremo-nijama: on je pridavao prekomjernu vanost svakom hinjenju lju-bavi, tuge, suuti, dobre volje i skromnosti... nije bilo ispada to ga on nije silno isticao, a glupa javnost ga je naklono primala. Svim svojim biem bio je otvoren i neprekidno pripravan: u sve se iskreno i od sveg srca upletao. U njemu nije bilo zatit-ne mree koja bi ga nadzirala, niti

utega za ravnoteu ili ograni-enje ... imao je golemu energiju, glad za drutvenou, strast da sjedinjuje svoj ivot. U obitelji, gdje je jednostavna okrutna naljepnica bila do-voljna da umiri sve tankoutne savjesti, Ben je naprosto bio onaj mirni, Luke velikoduan i nesebian, Eugen kolarac. To je koristilo. Velikoduni, koji nikad u cijelom svom ivotu nije imao snage da vee duh uz stranice neke knjige ili logiku brojeva jedan jedini sat, uzimao je za zlo, dok se smijeno premjetao s noge na nogu, neobino mucao i zvidao za rijeju koja mu zapne u grlu, bujnu zanesenost najmlaeg brata. 102 - Hajde, nije vrijeme za sanjarenje - promucao bi ironino. - Tko rano rani sreu grabi... u ovo smo vrijeme ve morali biti na ulici. I premda je ovo spominjanje sanjarenja bilo samo dio ak-siomatskog mozaika njegova govora, Eugene je bio zbunjen i smeten, osjeajui da je njegov tajni svijet, tako bojaljivo uvan, bio izvrgnut ruglu. I stariji se djeak, takoer, opametivi se na vlastitom neveselom iskustvu u koli, uvjerio da duboko povla-enje duha u sebe, nastrano uzmicanje na skrito mjesto koje je prepoznavao u tajanstvenoj hipnotikoj moi jezika nad Euge-neom, nije bilo samo neka vrsta nehaja ... jer jedini rad to ga je on priznavao bio je onaj u kojem se iscrpljivao zbog teine ili znojio od spretnog blebetanja ... nego da je to ak bilo podava-nje uicima sebinog duha koji zaboravlja obitelj. Bio je odlu-io da sam zasjedne na prijestolje dobrote. Tako je Eugene maglovito ali bolno sluao kako su drugi djeaci njegove dobi ne samo uzdravali sami sebe, nego su go-dinama pruali rasko svojim oronulim roditeljima zaraujui kao elektroinenjeri, predsjednici banaka ili lanovi Kongresa. Ustvari nije bilo nijedne pretjerane pripomene a da je Gant nije upotrijebio protiv svoga najmlaega sina - a on je odavno osje-tio da mali instrument s milijun nota titra na svaki drhat osje-aja, i volio je gledati kako dijete cepti i guta pljuvaku, mueno grinjom. Tako je, dok bi djeakov tanjur tovario sonim me-som, znao tronuto kazati: - Rei u ti neto: nema mnogo djeaka koji imaju ono to ti ima. to e biti s tobom kad tvoj stari otac umre i ne bude ga vie? - Pa bi doaravao sablasnu sliku samog sebe kako lei mrtav i hladan, zauvijek poloen u vlanu gnjilu zemlju, poko-pan, zaboravljen... a taj dogaaj, natuknuo bi tuno, nije bio daleko. - Sjetit ete se vi starca tada, - rekao bi. - Ah, gospode! o-vjeku nije stalo do vode dok bunar ne presui, - primjeujui s velikim zadovoljstvom unutarnje stiskanje djejeg grla, mirka-nje oiju i lice napeto u gru. - Svega mi, gospodine Gant, - korila ga je Eliza, takoer za-dovoljna - ne bi to smio initi djetetu. Ili bi alosno govorio o Malom Jimmvju, djeaiu bez noge kojega je esto isticao pred Eugeneom, koji je ivio preko ri-jeke, iza zabavnog parka Riverside, i oko kojega je on ispleo pa-tetinu bajku o siromatvu i sirotanstvu to je postala oajno stvarna njegovu sinu. Kad se Eugeneu bilo est godina, Gant mu je bezbrino obeao ponija za Boi, bez ikakve namjere da is-puni svoje obeanje. Kako se Boi primicao, on je poeo dirlji103vo priati o Malom Jimmyju, o bezbrojnim prednostima Eu-geneove sudbine, te se nakon silne borbe u narkanoj poruci za Vilinsku zemlju djeak

odrekao ponija u korist hromog siro-eta. Nikada to Eugene nije zaboravio: ak kad je stigao u muevno doba, vraala mu se obmana Malog Jimmvja, bez gor-ine, bez runoe, samo s boli zbog nepromiljene zlobe, glupog krivokletstva, bezobzirne sramote i ubojite podmukle prevare. Luke je ponavljao kao papiga sve oeve prodike, ali iskreno i bez duha, bez Gantova humora, bez njegovih trikova, tek sa svojom sentimentalnou. On je ivio u velikom, sirovom i kri-avo obojenom svijetu simbola koji su se zvali Otac, Majka, Dom, Obitelj, Velikodunost, ast, Nesebinost, nai-njeni od eera i melase i ljepljivo obloeni suzolikim sirupom. - On je dobar deko, - govorili su susjedi. - On je pravo zlato, - govorile su dame, oarane njegovim mucanjem, duhovitou, dobrodunou i odanom udvornou. - Taj momak je prodoran. On e se probiti, govorili su svi ljudi u gradu. A on je upravo htio da bude poznat kao nasmijana prodor-na osoba. Pobono je itao sve okrunice to ih je Izdavako drutvo Curtis slalo svojim zastupnicima: poprimao je razliita opisana dranja za koja se smatralo da promiu posao ... pravi nain pristupa, najuvjerljiviji nain izvlaenja novina iz torbe, iv opis njihova sadraja koji je trebalo temeljito poznavati rev-nim itanjem. Dobar prodava, pisalo je u okrunici, mora savreno poznavati ono to prodaje. Luke nije imao toga zna-nja, ali ga je nadomjetao vlastitim rjeitim izmiljanjem. Doslovno prihvaanje ovih uputa urodilo je jednim od naj-fantastinijih prizora prodaje to je ikad vien: oboruan obra-zom nevjerojatno tvrde koe i pobonim aksiomima naputaka da dobar trgovac nikad ne prihvaa 'ne' kao odgovor, da se mora drati svog cilja makar bio odbijen na preac, da treba prodrijeti u psihologiju kupca, djeak bi poao u korak s ne-kim pjeakom koji nita ne bi slutio, irom rastvorio listove The. Posta ovjeku pred nosom i u estokoj bujici mucava govora, la-krdijanja i ulagivanja, otoenoj takvom brzinom da ovjek nije mogao ni prihvatiti ni odbiti novine, progonio ga niz ulicu pred nasmijanom publikom, tjerao ga da se povue k zidu i uzimao rtvi iz krtih prstiju pet centa za kupljenu slobodu. - Da, da, gospodine, poeo bi zvonkim glasom, upadajui raskreeno u trku prema cilju. - Posljednje izdanje Subotnjeg veernjeg glasnika, pet centa, samo jedan petparac, tjedno ga kup-p-pe d-d-dva milijuna itatelja. U ovom izdanju imate osam-deset est stranica dogaaja i zabave, a da i ne govorim o ogla104 sima. Ako n-n-ne znate itati, vie ete dobiti iz samih slika nego to va n-nnovac vrijedi. Na trinaestoj strani im-m-mate krasan lanak to ga je napisao slavni p-p-putnik i p-p-politiki p-ppi-sac Isaac F. Marcosson; na dvadeset devetoj strani imate priu Irvina S. Cobba, najveeg ivueg humorista, i novu p-p-priu vrhunske vrijednosti od Jacka Londona. Ako je kup-p-pite kao knjigu, stajat e vas dolar i po. Osim ovih sluajnih rtava imao je irok krug muterija medu graanstvom. Klizei hitro i veselo niz ulicu, pun pozdra-va i vjetih odgovora, pristupio bi svakom nasmijeenom ovje-ku s novom titulom, estoko zamuckujui visokim glasom: - Kako ste, pukovnie! Izvolite, majore - tivo za cijeli tje-dan, jo toplo iz tiskare. Kapetane, kako zdravlje?

- Kako si ti, sinko? - Ne moe biti bolje, generale - kao bubreg u loju! I oni bi urlali zasopljenim junjakim smijehom, crvena lica: - Bogami, dobar je. Evo, sinko, daj i meni jedne. Ta mi glu-post ne treba, ali u kupiti samo zato da ujem kako govori. Bio je pun otre i jedre prostote: imao je vie nego itko u obitelji rableovske veze sa zemljom koja je u njemu izbijala s beskrajnom energijom, nabijajui mu jezik nepromiljenim po-redbama, gargantuovskim metaforama. Napokon, on je svake noi mokrio u krevet usprkos Elizinim zlovoljnim pritubama: to je bilo posljednje obiljeje njegove mucave, piskave, vesele, i-vahne i smijene linosti - on je bio jedinstveni Luke, neuspo-redivi Luke; on je bio, usprkos brbljivoj i nametljivoj razdraljivosti vrlo draga osoba - a u sebi je zaista nosio nepre-suan izvor ljubavi. Zahtijevao je obilne pohvale za svoja djela, ali je bio iskreno i duboko ljubazan i njean. Svakoga bi etvrtka u malom Gantovu uredu skupio veselu druinu djeaia koji su od njega preuzimali Glasnik i drao im vatren govor prije nego to bi ih razaslao na dunost: - No, jeste li ve razmislili to ete im rei? Znate, ne mo-ete sjediti podvita repa i ekati da vas oni potrae. Jeste li spre-mili svoj govor? Kako e im pristupiti, a? - ree i strogo se ob-rati zabezeknutom djeaiu. - Govori, govori, d-d-do vraga, ne-moj tu stajati i blenuti u mene. Haaa - iznenada se nasmije lu-aki divlje - pogledajte to lice, pogledajte! Gant je izdaleka nadzirao to se zbiva cerei se s Janna-deauom. - U redu, Kristofe Kolumbo, - nastavljao je Luke dobro raspoloen, - to e im rei, sinko? 105Djeak stidljivo proisti grlo: - Gospodine, hoete li kupiti Subotnji veernji glasnik? - O, bla-bla, - ree Luke izvjetaeno, dok su se djeaci smi-juljili, - preslatko bla-bla! Zar s takvim govorom misli da e oni kupiti? Boe, gdje ti je mozak? Zaleti se meu njih. Pritisni ih, nemoj prihvatiti 'ne' kao odgovor. Ne pitaj ih da li hoe kupiti. Zabij se u njih: 'Izvolite, gospodine, jo toplo iz tiskare.' - Isuse Kriste, - klikne pogledavi na daleki sat na sudnici pa se naglo uzvrpolji, morali smo biti napolju ve jedan sat. Dolazi, nemoj stajati tamo: izvoli svoje novine. Koliko ih uzima, ti mali ifute? - jer je zapoljavao i nekoliko Zidova: oni su ga oboavali i on ih je jako volio bila mu je draga njihova toplina, bistrina, ala. - Dvadeset. - Dvadeset? usklikne. - Ti mala dangubo! Uzet e p-p-pe-deset. Dri, moe ih sve p-p-prodati danas popodne. Tako mi boga, tata, - ree pokazujui na idove, dok je Gant ulazio u ured, - ovo izgleda kao P-pposljednja veera, zar ne? U redu! -ree lupnuvi po stranjici djeaka koji se prignuo da uzme svoju normu. - Nemoj mi je gurati pod nos. - Pucali su od smijeha. - Sad navali na njih i ne daj da ti pobjegnu. - I nasmijan i uz-buen on bi ih razaslao po ulicama. U tu se vrstu posla i taj nain zarade sada upuivao Eugene. On je mrzio rad smrtonosnom, neobjanjivom mrnjom. Ali ga je neto duboko peklo u dui na pomisao da mora utrapiti svoju robu na taj nain da dotle dosauje svojim navaljivanjem, dok ga se ne oslobode uz cijenu novina. Drhtao je od srama i poni-enja, ali se oajno prihvatio zadatka, udno zaneseno kovravo malo

stvorenje, potrkujui uz iznenaenog zarobljenika, dok je orkan rijei provaljivao iz njegova tamnog upornog lica. A ljudi su, nekako oarani tom neobinom rjeitou djeaia, kupo-vali. Ponekad bi ga debeli trbuasti federalni sudac, ponekad ka-kav pravnik ili bankar odvodili kui, nagovarali da to izvodi pred njihovim enama i lanovima porodice, dajui mu dvade-set pet centa kad bi zavrio i otputajui ga. - to mislite o tome?, - rekli bi. Kad bi obavio prvu i najbliu prodaju u gradu, uinio bi ve-liki krug po bregovima i umama du predgraa, posjeujui tuberkulozna ljeilita, prodajui novine lako i brzo - kao vrue kolae to bi rekao Luke doktorima, bolniarkama, bijelim neobrijanim idovima osjetljiva lica, sjeni nekog beara to pljuje svoja sagnjila plua u au, zgodnim mladini enama koje su lagano kaljale s vremena na vrijeme, ali su mu se smijale iz svo106 jih naslonjaa i neznatno ga dodirivale toplim mekim rukama dok bi mu plaale. Jedanput su ga u ljeilitu na padini brijega dva mlada i-dova iz New Vorka odvela u sobu, zatvorili vrata za njim, nava-lili na nj, svalili na krevet, dok je jedan od njih izvadio depni no i obavijestio ga da e nad njim izvriti operaciju kopljenja. Tim su mladiima dojadili bregovi, grad, strogi reim lijeenja, i on je tek nakon mnogo godina shvatio da su mu oni kuhali po-paru danima prije toga u svom tupom ivotu, ivei za uzbue-nje i uas koji e u njemu izazvati. Njegov otpor bio je silovitiji nego to su raunali: pobjesnio je od straha, vriskao i luaki se borio. Oni su bili slabi i iznemogli, pa im se oteo iz ruku i skli-znuo s kreveta, udarao i grebao kao tigar, mlatei ih rukama i nogama u slijepom i sve jaem gnjevu. Oslobodila ga je bolni-arka koja je otkljuala vrata i pustila ga na svjetlo dana, a dva mlada suiavca, iscrpljeni i uplaeni, ostadoe u svojoj sobi. Os-jeao je muninu od straha i dodira svojih aka s njihovim gu-bavim tijelima. Ali je hrpa novia od pet, deset i dvadeset pet centa ugod-no zveckala u depu: spao s nogu i izmoren stao bi pred blje-tavu fontanu zaranjajui vrelo lice u ledeno pie. Ponekad bi muen savjeu ukrao koji sat od zamornih ulica i zaao u knji-nicu da se prepusti arolijama i zaboravu: tu bi ga esto otkrio budni i uurbani brat koji bi ga izvukao natrag k poslu, bocka-jui ga i potiui na djelatnost. - Probudi se! Nisi u Vilinskoj zemlji. Navali na njih. Eugeneu lice nije moglo posluiti kao maska: bilo je to tam-no jezerce na kojem je svaki kameni misli ili osjeaja ostavljao svoj krug ... njegov sram i nesklonost poslu bili su oiti, iako se on trudio da ih prikrije: optuen je za lani ponos, reeno mu je da se boji malo potenog rada i podsjetili su ga na velika do-broinstva koja je uivao od svojih roditelja velikog srca. On se u oaju priklonio Benu. Katkad ga je Ben, grabei gradskim ulicama, susretao zajapurena, umorna, prljava, s te-kom platnenom torbom, mrko pogledao, prekorio zbog neu-redna izgleda i odveo u neki restoran da neto pojede mlijeko s vrhnjem, vrui grah, debelu pitu od jabuka. I Ben i Eugene bili su po prirodi aristokrati. Eugene je up-ravo poeo osjeati svoj drutveni poloaj - odnosno pomanjka-nje nekog poloaja; Ben je to ve godinama osjeao. To se osje-anje moglo u osnovi jednostavno rijeiti kao elja za drutvom elegantnih i draesnih ena: niti je bio sposoban, niti bi se

usu-dio da to prizna, a Eugene nije mogao priznati da na nj djeluje drutveno odbacivanje i da ga boli klasna potinjenost: svaki 107l'l spomen da je drutvo otmjena svijeta imalo prednosti nad druenjem sa svijetom Tarkintonovih i njihovih musavih keri, bio bi pozdravljen s tekim ismijavanjem u obitelji kao jo jedan znak lanog i nedemokratskog ponosa. Nazvali bi ga Mr. Van-derbilt ili Princ od VValesa. Ali Bena ipak nije moglo zastraiti njihovo licemjerje niti zavesti njihovo blebetanje. On ih je potpuno prozirao, na njihove je zahtjeve odgovarao mekim posprdnim smijehom i kratkim klimanjem gore i na stranu prema drugaru kojemu je priopa-vao sve svoje izazovne primjedbe - svom satirinom anelu mraka: - Oh, za boga miloga! uje li ti ovo, uje? Iza njegovih namrtenih mirnih oiju bilo je neto neobino i estoko i nedvosmisleno to ih je plailo: osim toga, on je sebi pribavio onu vrstu slobode koju su oni najvie cijenili - ekonomsku slobodu - pa je govorio kako je osjeao, uzvraajui na njihove kreposne prijekore strastvenim mirnim prezirom. Jednog je dana stajao kraj vatre, miriui po nikotinu i mrano se mrgodei na Eugenea koji je zabacio teku torbu na lea i spremao se, prljav i raskutran, da krene. - Doi amo, ti mala protuho - rekao je. - Kad si posljednji put oprao ruke? Strano namrgoen zamahnuo je kao da e udariti djeaka, ali mu je umjesto toga na koncu svojim tvrdim tankim rukama popravio kravatu. - Za ime boje, mama - Ijutito se otrese na Elizu, - zar ne-ma iste koulje da mu je dade? Zna, trebalo bi da dobije je-dnu na mjesec ili tako neto. - to eli rei? Sto eli rei? - ree Eliza smijeno uur-bano, dignuvi pogled s koare arapa to ih je krpala. - Tu sam mu dala prolog utorka. - Ti mali razbojnice! - zarei on, gledajui Eugenea s ljutom boli u oima. Mama, zaboga, zato ga ne poalje brijau da mu podree tu uljivu kosu? Bogami, ja u platiti, ako ti ne eli troiti novac. Ona srdito napui usne i nastavi krpati. Eugene ga pogleda nijemo, zahvalno. Kad je Eugene otiao, Ben je zlovoljno puio neko vrijeme, uvlaei miriljivi dim dugakim udisajima u sla-bana plua. Eliza, pribrana i pogoena onim to je ula, radila je dalje. - to to pokuava uiniti s djetetom, mama? - ree on tvr-dim mirnim glasom, nakon kraeg muka. - eli li da postane skitnica? - to eli rei? to eli rei? - Misli li da je pravo da ga alje na ulice meu sve male lupee u gradu? 108 - Hej, ja ne znam o emu ti to govori, mladiu ree ona nestrpljivo. - Nije neasno za djeaka da obavlja malo potenog posla, i nitko ne misli tako. - Oh, za boga miloga - ree on anelu mraka. - uje li ti ovo! Eliza napui usne i zauti neko vrijeme. - I oholost e doi prije pada - ree trenutak kasnije. - I oholost e doi prije pada. - Ja ne vidim zbog ega bi to nama smetalo - ree on. - Mi nemamo kamo pasti. - Ja smatram da sam vrijedna kao bilo tko drugi - ree ona dostojanstveno. Ja svakoga susreem uzdignuta ela.

- Oh, za boga miloga - ree Ben svome anelu. - Ti nikoga ne susree. Nisam primijetio da te itko od tvoje krasne brae ili njihovih ena posjeuje. To je bilo tono i bolno. Ona napui usne. - Ne mama - nastavi on nakon kratke stanke - ti i stari ni-kad niste marili to mi radimo, samo ako ste mislili da time mo-ete utedjeti pet centa. - Hej, ja ne znam o emu ti to govori, mladiu odgovori ona. - Govori kao da misli da smo bogatai. Tko prosi ne moe birati. - Oh, za boga miloga - on se gorko nasmije. - Ti i stari vo-lite izigravati ubogare, a u arapu spremate novac. - Ne znam to eli time rei - ree ona srdito. - Ne - ree on nakon mune utnje, poinjui po obiaju nijeno - u ovom gradu ima ljudi koji nemaju ni petinu onoga to mi imamo, a iz toga izvlae dvostruko vie. Mi ostali nikada nita nismo imali, ali ja ne elim gledati kako od maloga pravite skitnicu. Nastupio je dugi muk. Ona je s gorinom krpala, sve ee puila usne i kolebala se izmeu mirnoe i suza. - Nikad nisam pomislila - poela je nakon duge stanke, dok su joj usta drhtala od gorkog osmijeha, - da u doivjeti da te rijei ujem od svog sina. Bolje ti je da pripazi natukne mrano - jer sudnji dan se blii. Tako mi ivota, tako mi ivota. Bit e ti trostruko plaeno za tvoje neprirodno - njezin glas se utopi u suznom apatu - tvoje neprirodno ponaanje! Ona je lako udarala u pla. - Oh, za boga miloga - odgovori Ben, okreui svoje dugo, sivo, kiselo, naborano lice prema svom anelu koji ga je odozgo sluao. - uje li ti ovo, uje? 10911 Eliza nije vidjela Altamont kao skupinu breuljaka, zgrada, ljudi; vidjela ga je u obliku divovske kopije plana. Znala je po-vijest svakog komada imovine koji je imao neku vrijednost: tko gaje kupio, tko gaje prodao, tko gaje posjedovao 1893, koliko je sada vrijedio. Lukavo je promatrala nadolazak prometa; znala je kraj kojih je uglova nekog dana ili sata proao najvei broj lju-di; osjeala je svaku poroajnu muku mladoga grada, mjerei iz godine u godinu njegov rast u svim pravcima i zakljuujui koji e biti vjerojatan smjer njegova budueg irenja. Kritiki je pro-suivala udaljenosti, uviala odjednom gdje je probijeni put prema vanom centru bio glupo zavojit, te je gledajui u ravnoj crti kroz kue i parcele govorila: - Ovuda e prolaziti ulica jednog dana. Njezino vienje zemlje i stanovnitva bilo je jasno, surovo, arino - nije u njemu bilo niega tehnikoga: bilo je izvanredno zbog svoje neposredne jakosti. Imala je instinkt da jeftino kupi tamo gdje e ljudi dolaziti; uvala se zabaenih depova i orso-kaka, kupovala u ulicama koje su vodile k sreditu i koje bi se mogle iriti. Tako je poela razmiljati o Dixielandu. Bila je to velika jef-tino sagraena kua, pet minuta od glavnog trga, smjetena meu malim kuama i prenoitima u ugodnoj strmoj ulici srednje klase. Imala je osamnaest ili dvadeset razbacanih soba visoka stropa, izgledala neplanirano dograivana i bila prljavo uto obojena. Sprijeda je bilo ugodno zeleno dvorite, plitko ali , iroko, obrubljeno nizom mladih razraslih javorova; kua je imala po dubini sto devedeset stopa, u proelju sto dvadeset. I Eliza, gledajui prema gradu, ree: - Tamo e straga probiti uli-cu jednog dana.

Zimi je vjetar zavijao i potpuhivao ispod Dixielanda: stranji dio bio je sagraen iznad tla na vlanim stupovima od opeka koje su se osipale. Prostrane je sobe zagrijavala mala pe cen-tralnog grijanja koja je gore slala, kad je bila naloena, zamoran suhi vrui zrak u prvi kat, a plinsko ali hladno zraenje u gornje sobe. Zgrada se prodavala. Vlasnik je bio gospodin srednjih godi-na i konjskog lica koji se zvao veleasni Wellington Hodge: on je bio zapoeo uspjean ivot u Altamontu kao metodistiki pa-stor, ali je zapao u velike neprilike kad je zapoeo da vri dvostruku slubu - Gospodinu Bogu nad vojskama i Johnu Barlev-cornu-Whiskyu. Njegova evaneoska karijera naglo je skonala 110 jedne zimske noi dok je padao snijeg po pustim ulicama: Wel-lington, odjeven samo u zimske debele gae, divlje je izletio iz Dixielanda u dva ujutro, objavljujui kraljevstvo boje i progon-stvo sotone, u ludom maratonu kroz ulice koji ga je doveo za-sopljeno ali pobjedniki pred Potanski ured. Otada je uz po-mo svoje ene sastavljao kraj s krajem drei prenoite. Sad je ve bio klonuo, osramoen i sit ovog grada. Osim toga, utoite meu zidovima Dixielanda ispunjavalo ga je uasom - on je osjeao da je pogubni utjecaj te kue upravljao njegovim rasulom. Bio je osjetljiv ovjek i na njego-vim etnjama po svom posjedu smetala su mu sporna mjesta: vi-jenac dugakog okvirnog trijema o koji se objesio neki stanar jednog dana u zoru, mjesto u hodniku gdje se jedan suiavac krvarei sruio, soba u kojoj se starac ztiklao. Htio se vratiti u svoj kraj, u zemlju brzih konja, trave povijene na vjetru i dobra viskija - u Kentuckv. Bio je spreman da proda Dixieland. Eliza je zamiljeno sve vie i vie puila usne i sve ee i ee odlazila u grad kroz ulicu Spring. - To e biti dobar komad imovine jednog dana govorila je Gantu. On se nije tuio. Odjednom je shvatio uzaludnost opiranja neumoljivoj i neutaivoj elji. - Da li je eli? - rekao je. Ona je nekoliko puta napuila usne. - To je dobar posao rekla je. - Neete nikad zaaliti dok ste ivi, W. O. - rekao je Dick Gudger, posrednik. - To je njezina kua, Dick, - rekao je Gant umorno. - Na-pravite isprave na njezino ime. Ona ga je pogledala. - Ne elim vie posjedovati ni trunka imovine dok sam iv - rekao je Gant. To je samo prokletstvo i briga, a poreznik na koncu odnese sve to imate. Eliza je napuila usne i kimnula. Kupila je kuu za sedam i pol tisua dolara. Imala je dovolj-no novca da plati prvi obrok od tisuu petsto. Ostatak je trebalo platiti godinjim ratama od tisuu petsto dolara. Znala je da je to morala isplatiti uglavnom od zarade na kui. U ranu jesen dok su javorovi jo bili puni i zeleni, a lasta-vice selice potajno napunjale stabla amorom da bi se jedne ve-eri zaputile s crnim vihorom, noene njegovim Ijevkastim kra-jem, poput mrtva lia, k svom odabranom ognjitu, Eliza se

111preselila u Dixieland. Bilo je buke, uzbuenja, sveope radozna-losti u obitelji oko te kupnje, ali nitko nije jasno shvatio to se zapravo zbilo. Gant i Eliza, premda su nijemo osjeali da su stig-li do odlunih mea u ivotu, neodreeno su govorili o svojim nakanama, Dixieland su nerado spominjali kao dobro uloen novac, i nita jasno nisu rekli. Ustvari oni su nagonski osjetili svoju blisku rastavu: Elizin je ivot vukla poluslijepa ali neiz-bjeiva sila prema sreditu njegove elje ona ne bi mogla od-rediti tono znaenje ovog smionog pothvata, ali je bila duboko uvjerena da ju je sada ona mrana pobuda, koja ju je onako sli-jepo odvela u smrt i bijedu Saint Louisa, tjerala u pravom smje-ru. Srce joj je bilo na mjestu. I kako god su se neodreeno, smueno i sluajno bliili ovom potpunom rascjepu zajednikog ivota i rasturanju svog bunog doma, kad je doao as rastanka, stvari su se rijeile same od sebe nepromjenljivo i bez oklijevanja. Eliza je uzela Eugenea sa sobom. On je bio posljednja spona koja ju je vezala za sav tegobni ivot dojenja i kolijevke; nou je jo spavao s njom; bila je nalik plivau koji se osmjelio na mra-no i oajno more, ne vjerujui potpuno svojoj snazi i sudbini, nego je vezan tankom uzicom to se jo protee do kopna. Gotovo bez ijedne izgovorene rijei, kao da je to bilo oda-vno i zauvijek poznato, Helen je ostala s Gantom. Primicalo se vrijeme da se Daisy uda: prosio ju je visoki obrijani zastupnik ivotnog osiguranja srednjih godina, koji je nosio gamae i pet palaca visok savreno ukrobljen ovratnik, a govorio s unjkavim i nezdravim zapjevanjem, smijuckajui se blago iz grla kad uope nije imao razloga za to. Zvao se Mr. Mc-Kissem, a ona je smogla dovoljno hrabrosti da ga nakon uporna salijetanja odbije izgovarajui se na slabo zdravlje. Bila se obeala mladiu iz June Caroline koji je prilino neodreeno bio povezan s trgovinom mjeovite robe. Kosa mu je bila razdijeljena po sredini niska ela, glas mu je bio mek, otegnut i ugodan, dranje srdano i nametljivo, navike slobodne i plemenite. Prilikom posjeta donosio je Gantu cigare, djeaci-ma velike kutije probranih slatkia. Svi su osjeali da je imao dobre izglede. to se tie ostalih - odnosno Bena i Lukea - njih su ostavili da lebde u limbu; a Steve je od svoje osamnaeste godine najvei dio ivota proveo izvan doma, ivotarei mjesecima od skitnje, nitavnih zaposlenja i sitnih krivotvorenja na raun oca u New Orleansu, Jacksonvilleu, Memphisu, i javljajui se zabrinutoj obitelji nakon dugih razdoblja telegramom da je oajno boles-tan, ili, posredstvom pajdaa koji bi za tu priliku posudio naslov 112 t ' doktora, da umire i da e doma stii u sanduku ako ne poa-lju po njegovo izmravjelo tijelo. Tako je Eugene, prije nego to je navrio osam godina, ste-kao drugi krov i zauvijek izgubio burno, nesretno, toplo sredite svoga doma. Iz dana u dan njemu nije bilo jasno odakle e mu stii svagdanja hrana, zaklon i postelja, iako je bio prilino si-guran da e sve to dobiti: jeo je gdje god se zatekao, kod Ganta ili kod majke; pokatkad, premda rijetko, spavao je s Lukeom u nagnutoj stranjoj sobi kosa stropa, koja je bila grubo okreena, povezana visokim izlizanim stepenicama s kuhinjskim trijemom i puna vonja starih knjiga

sloenih u kutije i slatkih mirisa vo-njaka. U njoj su bila dva kreveta; bio je ushien time to neuobiajeno zauzima cio madrac, sanjajui o danu muke slobode. Ali mu to Eliza nije esto doputala: bio je dio nje same. Zaboravljala ga je za vrijeme dnevne urbe, ali ga je nou zvala telefonom, zahtijevala da se vrati i korila Helen to ga zadrava. Postojala je potisnuta bitka za nj izmeu Elize i nje-ne keri: danima zaokupljena voenjem Dixielanda, iznenada bi se sjetila da ga nema na obrocima, pa bi ga ljutilo pozvala na telefon. - Zaboga, mama, - odgovorila bi ljutilo Helen. - On je tvoje dijete, nije moje. Ali ne elim gledati kako skapava od gladi. - io hoe rei? io hoe rei? Olrao je kad je ruak bio na slolu. Pripremila sam mu ovdje nelo dobro za jelo. Hm! Ne-to dobro za jelo. Helen pokrije rukom slualicu i iskrevelji se prema njemu oponaajui pentlandsko dranje, glas i izgovaranje, dok je on maji podmuklo stajao i smijuljio se. - Hm! to, jao meni, dijele, da eka le dobra juha. On je zbunjeno ulio. A alim glasno: - No, lo je tvoje gledile, a ne moje. Ako on ne eli lamo bili, ja ne mogu pomoi. Kad bi se vralio u Dixieland, Eliza bi ga ispitivala uzdrhtalih usana od gorine; povrijedila bi njegov osjetljivi ponos Irudei se da ga zadri uza se. io znai to tvoje bjeanje k tali? Da sam ja na Ivom mjes-lu, meni lo ponos ne bi dopuslio. Ja bih se sra-mi-la! - Lice joj se razvlailo u gorak uvrijeen osmijeh. - Helen le ne moe podnijeti. Ona ne eli da lamo dolazi. Ali silne drai Ganlove kue, sve one povjeane i nadodane silnice, muki'miris, gusle povijue, velika smolasla slabla, bu-na odijeljenosl od svijeta, mjehurasli lak, vrua telea koa, 113udobnost i obilje, lako su ga odvlaili iz velikog hladnog groba Dixielanda, osobito zimi, jer je Eliza pretjerano tedjela ugljen. Gant mu je ve dao ime Stala. Sada bi se jutrom, nakon obilna doruka, zaputio u grad niz ulicu Spring, slaui usput napad to ga je ranije uvao za dnevnu sobu. Jurnuo bi kroz i-roki hladni hodnik Dixielanda, okomivi se na Elizu i dvije-tri crnkinje, zaposlene oko spremanja doruka za gladne stanare koji su se estoko ljuljali na trijemu. Sad je istresao sve prigovo-re, sve uvrede to ih nije bio izgovorio kad je kupila kuu. eno, ti si otila od mog stola i moje postelje, mene si iz-vrgla ruglu cijelog svijeta i ostavila svoju djecu da pomru. Kakva si sotona, nema te stvari koju ne bi uinila da me izmui, po-nizi i osramoti. Pobjegla si od mene pod moju starost; ostavila si me da umrem sam. Ah, gospode! Gorak je bio onaj dan za sve nas kad su tvoje pohlepne oi prvi put pale na ovu prokletu, ovu groznu, ovu ubilaku i krvavu talu. Nema te gnusobe koju ti ne bi podnijela samo ako misli da e ti od nje zazvoniti pet centa u depu. Pala si tako nisko da ti se ni tvoja braa ne pri-miu. 'Ni zvijer ni ovjek ne pade tako strano'. A u smonici, iznad pei i po blagovaonici zvonki su glasovi crnkinja prtali od smijeha. - Taj ovjek zna kako se govori! Eliza je loe postupala s crncima. Nosila je u sebi svu odboj-nost i nepovjerenje gortaka prema njima. Osim toga, nikada nije imala posluge, pa nije znala kako da ih prihvaa i kako da im blago nareuje. Stalno je grdila i korila

prljave crne djevojke, muena milju da joj kradu namirnice i opremu i dangube vri-jeme za koje ih ona plaa. Plaala ih je preko volje, usteui im od male plae novi ili dva svaki put, predbacujui im njihovu lijenost i glupost. - Sto si radila sve ovo vrijeme? Jesi li pospremila gore one stranje sobe? - Ne, gospoo, - ree crnkinja aljkavo, vukui za sobom noge niz kuhinju. - Svega mi gnjavila je Eliza - nikad jo u ivotu nisam vidjela tako nevaljalu i tromu crnugu. Ne misli valjda da u te plaati za traenje vremena. Tako bi ilo po cijeli dan. Zbog toga je Eliza esto zapoinja-la dan bez ijedne slukinje: djevojke bi otile uveer mrzovoljno mrmljajui, a iduega se jutra ne bi pojavile. tovie, glas o nje-zinoj svadljivoj sitniavosti pukao je uzdu i poprijeko crnake etvrti. Postajalo joj je sve tee nai bilo koga tko bi za nju radio. Kad bi se probudila i uvidjela da je sama bez ikakve pomoi, potpuno bi se zbunila i smjesta pozvala Helen na telefon, siplju114 11 H fl 'A l1 ci svoju angrizavu priu djevojci u uho i preklinjui je za pri-pomo: - Kaem ti, dijete, ne znam to da radim. Zavrnula bih im nevrijednu crnaku iju. Ostala sam sama samcata s punom ku-om ljudi. - Mama, zaboga, to se dogodilo? Zar ne moe zadrati jednog crnca u kui. Drugi ljudi mogu. Sto s njima zapravo ra-di? Ali, srdita i bijesna, ona bi napustila Gantovu kuu i otila k materi, posluujui oko stolova srdana i dobro raspoloena. Svi su je stanari veoma voljeli: govorili su da je krasna djevojka. Svi su to govorili. U njoj je bilo izdane i netedljive velikodunosti, naglaene iscrpljujue ivosti, a to je izjedalo njeno jadno zdravlje i tanke zalihe snage, te je zbog oslabljenih ivaca esto zapadala u histeriju a katkada se i fiziki slamala. Bila je visoka gotovo est stopa: imala je velike ruke i stopala, tanke ravne noge, koato plemenito lice, dugu jaku bradu pomalo objee-nu, otkrivajui velike pozlaene gornje zube. Ali usprkos mra-vosti nije izgledala odbojno niti je bila kost i koa. Lice joj je bilo puno srdanosti i privrenosti, osjetljivo, duevno, uvrijeeno, kiselo, histerino, ali ponekad prozirno blistavo i lijepo. Imala je duevnu i tjelesnu potrebu da se iscrpljuje inei drugima usluge, i trebalo je da bude obasuta tekim zahvalama za te usluge, a jo je vie trebalo da osjeti kako se do njezinih napora ne dri. Ve u poetku gotovo bi se zanijela nabrajajui svoje pritube, priajui kako radi za Elizu glasom koji je posta-jao opor i histerian: - Ako i najmanja sitnica poe naopako, ve je na telefonu. To nije moja dunost da idem gore i radim kao crnac za gomilu starih jeftinih stanara. Ti to zna, je li tako? Je li tako? - Da - ree Eugene krotko sluei kao sluateljstvo. - Ali ona bi prije umrla nego to priznala. Da li je ikad uje da rekne ijednu rije zahvalnosti? Dobijem li ja, - ree ona s iz-nenadnim smijehom, presjekavi naas histeriju svojom veli-kom vedrinom - dobijem li ja za to koliko je crno ispod nokta? - Ne - zaskii Eugene prsnuvi u luaki smijeh. - Sto, jao meni, dijete. Hm! Da. eka te dobra juha - ree ona potaknuta svojim darom za burlesku.

On razdrlji ovratnik, otkopa hlae i svali se na pod u stra-nom napadu smijeha. - Dosta! Dosta! Uguit e me! - Hm! Sto, jao meni! Da - nastavi ona cerei se prema nje-mu kao da se nada da e joj to uspjeti. 115Ipak, bez obzira na to da li je Eliza bila bez slukinja ili nije, ona je dolazila svaki dan za ruak da pomogne kod stola, a esto i uveer kad bi Gant i djeaci jeli kod Elize umjesto doma. Dolazila je zbog svoje (juboke elje da slui, zbog zado-voljenja potrebe da vie daje nego to prima za uzvrat, i zbog toga to su je, usprkos alama to ih je s Gantom zbijala na ra-un tale i jeftinih stanara, uskomeanost oko hranjenja, zveket tanjura i prigueni amor njihova razgovora poticali i uz-buivali. Trebalo joj je, kao Gantu. kao Lukeu, oduka u ivotu, giba-nja, uzbuenja: htjela je vladati, zabavljati, biti sredite panje. im bi je zamolili, pjevala je stanarima, udarajui po jeftinom klaviru svojim tekim tonim dodirima, pjevajui jakim, trepera-vim, pomalo tvrdim sopranom izbor klasinih, sentimentalnih i aljivih pjesama. Eugene je pamtio blage prohladne ljetne noi, okupljene stanare i Pitam se tko je sada ljubi koju je Gant za-htijevao po sto puta; Ljubi me i cijeli svijet je moj; U pustinji kad ohladi se pijesak; Crvenda nad tobom pjeva, djevo; Konac savrenog dana; i Alexander's Rag-Time Band koju je Luke tjednima vjebao muei cijelu kuu i s gromkim uspje-hom pjevao u kolskom zboru. Nakon toga bi u studenoj tami nastavio Gant na trijemu, za-valjen u stolicu za ljuljanje; njegov snani glas razlijegao se mir-nim susjedstvom, dok je oaravao stanare svojom govornikom bujicom, rjeenjima dravnih problema i miljenjem o tekuim novostima koje je bilo puno predrasuda ali smjelo. - A to smo mi uinili, gospodo? Potopili smo im mornari-cu u akciji koja je trajala samo dvadeset minuta, obasuvi je olu-jom zrna i granata, Teddy i njegova konjica zauzeli su breuljak kod Santiaga - sve je bilo gotovo, kao to znate, za nekoliko mje-seci. Objavili smo rat ne mislei da iz njega kasnije izvuemo do-bitak; doli smo jer se gnjev velikoga naroda probudio zbog ne-pravde prema manjemu, a zatim, s velikodunou dostojnom najveeg naroda na licu zemlje, platili smo svom poraenom ne-prijatelju dvadeset milijuna dolara. Ah, gospode! To je uistinu bila velikodunost! Mislite li da bi ijedan drugi narod to uinio, je li? - Ne bi - rekli bi stanari zanosno. Nisu se oni uvijek slagali s njegovim politikim nazorima -Roosevelt je bio nepogreivi potomak Julija Cezara, Napoleona Bonaparte i Abrahama Lincolna ali su osjeali da je bio pa-metna glava i da bi daleko dogurao u politici. - Taj je ovjek trebao biti pravnik - govorili su oni. 116 Meutim je meu ove odabrane planine prodirao jak zapuh svijeta, poput poljupca plime koja lijeno nadolazi s obilnim za-pljuskivanjem vode i odbija se u vrelo svoje rastue snage da bi se ponovo bacila naprijed jo dalje. U svom primitivnom i usredotoenom zakljuivanju Eliza je znala da e ljudi i ene koji venu u pustinji traiti oazu, da e oni koji su edni traiti vode, i da e oni koji jedva diu u rav-nicama gledati u planine da tamo nau utjehe i odmora. To nje-zino pogaanje bilo je tako tono da su ga, nakon to bi se obi-stinilo, svi slavili pod imenom vidovitosti.

Ulice koje su prije deset godina bile gola ilovaa sad su po-ploavali; Ganta je hvatao bijes zbog prireza za poploenje, kleo je zemlju, dan svog roenja, smicalice sotonine djece. Ali je Eu-gene iao za bavama vrelog katrana na kotaima; promatrao kako veliki valjak, neman to ga je gnjeila u nonim morama, drobi u prah sloj kamenja; osjeao silan ushit dok bi gledao kako se produljuje istanjeni miriljivi jezik plonika. S vremena na vrijeme jedan napadan cadillac cilindrino je stenjao uz brijeg pokraj Dixielanda: kad je zapinjao, Eugene mu je drao palce da uspije - Jim Sawyer, mlada krv, dolazio je po Miss Cutler, ljepoticu iz Pittsburgha: on je otvarao vrata na izboenom crvenom trbuhu. Ulazili su unutra. Ponekad, kad se Eliza znala probuditi i vidjeti da joj je po-sluga nestala, slala ga je u crnaku etvrt da pribavi novu: u tom gradu rahitisa on se zavlaio u njihove smrdljive kolibe, prola-zio kroz ustajali smrad potoia gliba i otpadnih voda, kroz smradne podrume, kroz cio usmreni labirint naselja razastrtog po brijegu. Ulazio je u vrue zatvorene jazbine njihovih soba da im upozna divlju draest tijela izvaljenih na leaju, buan smijeh i miris tropske praume pomijeane s prenjem jela i iskuhava-njem rublja. - elite li posla? - iji si ti mali deko? - Gospoe Elize Gant. Tiina. Odjednom: - Ima tamo gore jedna djevojka kod Miss Corpening koja trai posla. Ti je potrai. Eliza ih je jastrebovim okom nadzirala da ne kradu. Jednom je s detektivom pretraila u crnakoj etvrti sobu djevoj-ke koja ju je napustila i nala plahte, runike i lice koje su joj bile ukradene. Djevojka je dobila dvije godine zatvora. Eliza je voljela guvu oko zakona, miris i napetost sudnica. Kad god se mogla obratiti zakonu, ona je to i inila: uivala je kad bi pod-nosila protiv nekoga tubu ili kad bi tuba bila podignuta protiv nje. Uvijek je dobivala parnice. 117Kad joj stanari nisu podmirivali dugovanja, ona je pobjed-niki prisvajala njihove stvari, a osobito se veselila hvatanju na eljeznikoj postaji u jedanaest sati uz pomo poslunog redar-stva, okruena radoznalim gradskim oloem. Eugene se sramio Dixielanda. Ali se bojao da pokae taj sram. Osjeao se kao u sluaju s The Post - izigran, sputan, ulov-ljen u zamku. Mrzio je nedolinost svog ivota, gubitak dosto-janstva i izdvojenosti, pokoravanje bunoj rulji unutar etiri zida koji nas od nje tite. Vie je osjeao nego razumijevao za-ludnost, zbrku i slijepu okrutnost njihovih ivota njegov su duh razapinjale muke oaja i zbunjenosti kako je sve vie i vie spoznavao da njihovi ivoti nisu mogli biti beznadnije izvitope-reni, uvrnuti, osakaeni i otpali od svake jednostavne udobnos-ti, smirenosti i sree, kao da su sami namjerno zauzlavali vor, izobliavali uzor. Guio se od bijesa: pomislio bi na Elizin pola-gani govor, beskrajna prisjeanja, razdraujue puenje usana i poblijedio od suzdranog gnjeva. U to je vrijeme jasno vidio njihovu bijedu, opasnost od ubonice, sablasno spominjanje ubogarskog groblja, odanost su-ludoj mitologiji zgrtanja blaga; u njemu je tinjala srdba kao e-ravica zbog njihove alosne pohlepe. Nije bilo mjesta posvee-nog njima samima, mjesta odreenog za vlastito boravite, mje-sta zaklonjenog od provale stanara.

Kako se kua punila, tako su se oni selili iz sobe u sobicu, sputajui se postupno niz jadne stepenice svog ivota. Osjeao je da e ih to raniti, ogrubiti: ak i tada je vrsto vjerovao u hra-nu, stanovanje i udobnost osjeao je da civiliziran ovjek mora s time poeti; gdje god je duh usahnuo, znao je da nije usahnuo zbog ishrane i vodovoda. < Kako se kua punila, u ljetnoj sezoni, trebalo je ekati da sta-nari jedu prije nego to bi se nalo mjesto za nj, pa je mrzovoljno lunjao ispod podignutog stranjeg trijema Dixielanda, divljaki istraujui mrani podrum ili dvije vlane ledene sobe bez pro-zora to ih je Eliza, kad god je mogla, iznajmljivala crnkinjama. Sad je poznavao sitniavu svirepost seoskog stalea. Neko-liko godina se nedjeljom kupao, etkao, oblaio svoje pomazano tijelo u isto rublje i koulju i odlazio, u ugodnoj vrevi nedjelj-nog jutra, u prezbiterijansku nedjeljnu kolu. U ovo vrijeme ve je bio proao poduku nekoliko usidjelica koje su njegovo dje-tinjstvo uputile u vjeru i katekizam, boju dobrotu i osnovne pojmove nebeskog ustrojstva. Ranije se nerado odricao pet cen-ta, mislei na kolae i slatku sodu, ali sad se ve lake s tim mi-rio, jer mu je obino dovoljno preostajalo za mrzle gazirane gut-ljaje kraj fontane s napicima. 118 Hitao je kroz svjei jutarnji nedjeljni zrak sa eljnim uzbu-enjem da obavi dunost pred oltarima, zastajkujui blizu crkve pred kojom su bili postrojeni redovi djeake vojne kole, jasno razbijeni na svrstane baptiste, metodiste i prezbiterijance. Djeca su se skupljala u velikoj prostoriji pokraj crkve i ula-zila, nakon to bi uvodna sluba zavrila, u male razrede koji su se slijeva i zdesna nizali poput pelinjeg saa. S poviene govor-nice nadzirao ih je nadstojnik, kot, zubar crno-sive brade, sti-jenjen u malo balsamirane koe, kome kao da su stanice, tkiva i kemijski sokovi bili zastali u stanju vanvremenskog lebdjenja, i koji iz desetljea u desetljee nije nimalo starije izgledao. On je itao propovijed ili parabolu koju su toga dana pro-uavali, objanjavao je cezarski suho i saeto, i predavao slubu svom pomoniku, obrijanom ovjeku s naoalama wilsonskog izgleda, takoer kotu, koji im se s hladnom blagou smijeio iznad visokog sjajnog ovratnika i vodio ih kroz stihove hvalo-spjeva, uzdiui ruke i buljei u njih s ohrabrenjem, kad su se primicali zboru. Debela usidjelica snano je lupala po klaviru koji se tresao kao list. Eugene je volio visoke kristalne djeje glasove, kojima su okosnica bili stariji djeaci i djevojice, a temelj jaka grla ueni-ka i uenica srednje kole. Pjevali su: Dobaci ue, dobaci ue, Netko se danas utapa ... onih jutara kad su milodari odlazili za misionarski rad. Pjevali su takoer: Mi emo se zbrat na rijeci, Onoj divnoj, divnoj rijeci. Ovu je veoma volio. I plemenit zanos pjesme Naprijed, kr-anska vojsko. Zatim je odlazio u jednu od sobica sa svojim razredom. Klizna vrata treskala su svuda uokolo; uskoro je tihi um ispu-njavao cijelu zgradu. U njegovu sadanjem razredu bili su sami djeaci. Uitelj mu je bio visok bljedolik mlad ovjek, poguren i tanak, koji je svim drugim djeacima bio poznat kao tajnik YMCA*. Bolovao je od tuberkuloze, ali djeaci su mu se divili kao bivem vrsnom

* Voung Men's Christian Association (Omladinsko kransko dru-tvo); veoma rairena amerika ustanova koja okuplja mlade, ponajvie sportskorekreativnom djelatnou. 119igrau baseballa i koarke. Govorio je tunim, sladunjavim, cvi-leim glasom; napadno je sliio na Krista; prisno im je izlagao lekcije, pitajui ih gdje bi im one mogle koristiti u svakodnev-nom ivotu, u poslunosti i ljubavi prema roditeljima i prijate-ljima, u dunostima, ljubaznosti i kranskom milosru. I rekao im je da se upitaju, kad su u sumnji kako da se vladaju, to bi kazao Krist; esto je on u svojoj melankoliji govorio o Kristu, pomalo nezadovoljnim glasom - dok je govorio, Eugene se bi-jedno osjeao, nejasno mislei o neem mekom, dlakavom, s vlanim jezikom. Bio je nervozan i zatvoren: drugi su se djeaci prisno pozna-vali - ivjeli su u aveniji Montgomery, najotmjenijoj ulici u gra-du, ili u njezinu susjedstvu. Ponekad mu je neki od njih cerei se znao rei: - Hoete li kupiti Subotnji veernji glasnik, gospo-dine? U toku tjedna Eugene nikad nije zadirao u njihov ivot, ak ni izdaleka. Strano je pretjerivao sudei o njihovoj osobitosti; zaostalo selo brzo se razvijalo pravi grad - malo je u njemu bilo starih porodica poput Pentlandovih, a staleki sustav, kao u svim gradovima za odmor, stalno se mijenjao, ovisei uglavnom o bogatstvu, ambiciji i smjelosti. Harrv Tarkinton i Max Isaacs su bili baptisti, kao to je bila veina ljudi, osim kota, u Gantovu susjedstvu. U drutvenim razmjerima baptisti su bili najbrojniji i smatrali su ih najobini-jima: njihov pastor bio je krupan zdepast ovjek crvena lica i bi-jele halje, koji je ostavljao veliki govorniki dojam, riui na njih poput lava, guui im kao grlica, uvlaei esto svoju enu u propovijed da bi postigao prisnost i izazvao smijeh, u pristupu to su ga anglikanci, koji su bili najodliniji u drutvu, i prezbi-terijanci, manje sjajni ali duboko udoredni, jedva smatrali kreposnim. Metodisti su zauzimali sredinu izmeu svjetine i viso-kog drutva. Ovaj ukrobljeni i dobro oetkani svijet prezbiterijanizma nedjeljom ujutro, sa svojom trijeznom dolinou, osjeajem umjerenosti, natruhom mirnog blagostanja, vrstim poloajem, sreenim obredom i zatvorenim krugom duboko ga se dojmio svojom smirenou. On je tvrdo osjeao da ne spada u taj svijet; ulazio je u nj iz zaglunog nereda svoga ivota jednom tjedno, gledao ga i odlazio iz njega, godinama, s ojaenim srcem stranca. A itki polumrak crkve, bogate daleke orgulje, tihi unjkavi glas kotskog pastora, beskrajne molitve i mnotvo sliica iz kranske mitologije to ih je po nagovoru usidjelica skupljao kao dijete, os-tavili su u njemu neto od muke, tajanstva i utilne ljepote vjere, neto dublje i vee nego to je bila ta stroga dolinost. 120 12 On je u Dixielandu najvie mrzio zimu i mrku jesen na sa-mrti - mutna svjetla s upljuvcima muha, nujno tumaranje kuom u potrazi za toplinom. Eliza neuredno umotana u star demper, prljav al i iznoen muki kaput. Mazala je glicerinom ruke ispucale od hladnoe. Mrzli zidovi trunuli su od vlage i upijali smrt iz okoline: jedna je ena umrla od tifusa, njezin mu je brzo izaao u hodnik i objesio ruke. Bili su iz Ohioa.

Gore, na usnulom trijemu, idov uska lica kaljao je cijelu bogovetnu no. - Zaboga, mama bjesnila je Helen - zato si ga primila? Zar ne vidi da ima suicu? - to, ne-e - rekla je Eliza napuivi usne. - Rekao je da ima nekih potekoa s dunikom. Ja sam ga upitala, i on se smi-jao od sveg srca: 'to, gospoo Gant,' - rekao je ... i tu bi usli-jedila beskrajna pripovijest, ukraena s mnogo krivudavih prito-ka. Djevojku je hvatao bijes: jedna od osnovnih Elizinih crta bila je da slijepo brani ono to joj je donosilo novac. idov je bio ljubazan ovjek. Njeno je kaljao u svoje bijele ruke i jeo kruh pren s izmukanim jajima na maslacu. Eugene ga se nije mogao nasititi: nevino ga je zvao idovljev kruh i jo pitao. Lichenfels se njeno smijao i kaljucao, njegova crnoma-njasta ena pucala je od zdrava smijeha. Djeak mu je inio male usluge, on mu je od tjedna do tjedna davao po novi. Bio je suknar iz grada New Jerseva. U proljee je otiao u ljeilite; tamo je kasnije umro. Zimi su rijetki smrznuti stanari, ona lica, one osobe to po-staju obine od ponavljanja, satima sjedili kraj ugljena na ognji-tu u salonu, beskrajno se ljuljajui, otupjela glasa i kretnje, i Di-xieland im je, bez sumnje, bio jednako grozno dosadan, kao to su oni bili Eugeneu. On je vie volio ljeta. Tada su dolazile trome ene s vrueg bogatog Juga, crnokose bjelopute djevojke iz Nevv Orleansa, ri-okose plavue iz Georgije, udnja iz June Caroline koja crna-ki otee u govoru. A bila je tu i malarina klonulost iz Missis-sippija, s neznatnim preljevom utila, ali s bijelim zubima to grizu. Jedan iz June Caroline, crvena lica i nikotinskih prstiju, svakodnevno ga je vodio na utakmice baseballa; vitak i ut vlas-nik plantae, malariar iz Mississippija, planinario je i s njime lutao po mirisnim gorskim dolinama; nou je uo glasan enski smijeh, njean i okrutan, s mranih trijemova, uo je bujne gr-lene glasove mukaraca; vidio je popustljivi potajni blud Juga 121tamno odvajanje njihovih pononih tijela i jutarnju nevinost. udnja je krvavim kljunom kidala njegovo srce kao ljubomorna krepost: bio je moralan u onome to se njemu nijekalo. Izjutra je boravio kod Ganta s Helen, loptajui se s Buste-rom Isaacsom, Maxovim roakom, bucmastim veselim djeai-em koji je ivio u susjednoj kui, dok ga ne bi odmamio bogat miris Helenine vrue pite. Ona ga je slala do malog idovskog duana na dnu ulice po jake zaine koje je toliko voljela: sjeli bi za stol u kasno jutro i jeli ukiseljeno povre, debele krike zrelih rajica obilno premazane majonezom, ukastu procijeenu kavu, hrskavice i utipke, vruu pitu posutu orasima i miriljivo polivenu maslacem, sendvie s mekom slaninom i krastavcima, i pili ledene sokove sa sodom. Njegovo povjerenje u gantovsko blagostanje bilo je neogra-nieno: ta bogata riznica uitaka dolazila je iz neiscrpivih izvora. ivahne kokoi veselo su kokodakale cijelog jutra; snani crnci nosili su eljeznim kukama kapljiv led iz zapuenih kola; on je stajao ispod njihovih zujavih pila i hvatao leteu ledenu kau u ruke; upijao je mjeavinu mirisa njihovih tjelesa zajedno s ras-konom mraznom smjesom i otru nauljenost linoleuma u blagovaonici; a u salonu obloenom orahovinom boje konjske dla-ke, proetom sladunjavim mirisom klavira i pljesniva lakirana drveta, ona mu je u podne svirala i tjerala ga da pjeva pjesme VVilhelm Teli, Kad mi srce uje tvoj slatki glas, Pjesma bez

rijei, Celeste Aida, Izgubljena struna - njezin se dugi i vitki vrat napinjao dok je iz njeg zvonio treperav glas. Prualo joj je nezasitno veselje da ga pretrpava kiselim i slatkim zakuskama, da ga u sluajnom nastupu neumorne ivos-ti prevre po Gantovoj sofi i da ga, uvrui mu ruke, otro pljus-ka velikom rukom po iskrivljenom licu. Katkada, pobjesnivi od nekog naglog hira ivaca, pakosno bi ga napala, mrzei ga zbog tamnog zanesenjakog lica, pune is-pucale donje usne, dubokog poniranja u sanje. Poput Lukea i Ganta, ona je u svijetu traila neprestanu zabavu za svoju neu-mornu iuotnost: razgnjevljivala bi se videi da drugi tee za-dubljivanju u sebe - njega je mrzila kad je vidjela da mu se tam-no zanesenjako lice gubi nad knjigom ili nekim prizorom. Istr-gla bi mu knjigu iz ruku, udarala ga i peckala svojim okrutnim divljim jezikom. Naprila bi usnu, glupo kreveljila lice na klima-vu vratu, poprimala izraz smuenog idiotizma i sipala na nj uasnu bujicu otrova. - Ti mala nakazo to okolo lunja s tim udakim opijenim licem. Pravi si mali Pentland, ti smijena mala nakazo, ti. Svi ti se smiju. Zar to ne zna? Zar ne zna? Obui emo te kao dje122 vojicu, pa hodaj okolo tako. Nema ni kapi gantovske krvi u sebi - i tata je ba tako rekao - ti si pljunuti Greelev; ti si udak. Ti sav smrdi po pentlandskom udatvu. Katkada ju je unutarnji bijes toliko titio da ga je bacala na pod i gazila. On nije toliko mario za tjelesno zlostavljanje koliko joj je za-mjerao otrovnu mrnju jezika s kojom je mahnito mudro obli-kovala najljue alce. Bivao je izvan sebe od uasa, neoekivano je padao iz Vilinske zemlje u pakao, gledao kako mu se blago-darni aneo za tren oka mijenja u zmijokosu furiju mahnito ur-lao, gubio svu svoju uzvienu vjeru u ljubav i dobrotu. Srljao je k zidu kao ludo kozle, vritei udarao uzastopce glavom i oajno elio da mu stijenjeno i prenapunjeno srce pukne, da se u nje-mu neto slomi, ne bi li kako, krvavo, umakao iz zaguljive tam-nice svoga ivota. To joj je tailo elju; upravo to je duboko udjela - nalazila je oduak oienja u svom divljakom navaljivanju na nj, da bi se zatim mogla sva rastopiti od neobuzdanog izljeva ljubavi. Dok bi se on borio i vriskao, zgrabila bi ga svojim dugim rukama i obasula poljupcima cijelo gnjevno crveno lice, smirujui ga sr-danim laskanjem upravljenim u treem licu: - Hej, pa on nije mislio da ja to ozbiljno, je li da nije? Zar nije znao da se ja samo alim? Gle, on je jak kao mali bik, vidi. On je pravi mali div, eto to je on. Hej, straan je, straan! Oi e mu iskoiti iz glave. Mislila sam da e probiti rupu u zidu. Da, gospoo. to, jao meni, da, dijete. eka te dobra juha pribje-gavajui svojoj snanoj mimici da ga nasmije. I on bi se protiv volje smijao izmeu jecaja, podnosei veu muku zbog ove ago-nije ljubavi i pomirenja nego zbog uvrede. im bi se primirio, ona bi ga slala u duan po krastavce, kolae, hladno pie u bocama; on bi poao crvenih oiju, prljavo izbrazdana lica od suza, oajno se udio, dok je silazio niz ulicu, zato se to dogodilo, podiui naglo nogu od zemlje i smeteno zasukujui vratom od srama koji je u njemu buktio. Helen je bila obuzeta mrnjom prema mrtvilu i malogra-anskom ugledu. Ali je u srcu bila strogo konvencionalna osoba, usprkos svojoj povremenoj prostoti koja je bila puki izraz njene neumorne energije - naivna djeji nevina osoba

ak i kad se radilo o jednostavnoj seljakoj opakosti. Na po-pisu je imala nekoliko privrenih mladia: jedan ju je oboa-vao - mjetanin, vitak, rumen, pijanica, gradska skitnica; dru-gi je bio kran, plavokos, rodom iz Tennesseeja, s nalazita ugljena; trei pak iz June aroline, sugraanin zarunika njezine starije sestre. 123Ti su joj mladii - Hugh Parker, Jim Phelps i Joe Cathcart - bili bezazleno vjerni; voljeli su njenu nepresunu i nadmonu energiju, nestrpljiv monopol jezika, silnu iskrenost i duboku lju-baznost. Svirala im je i pjevala - ulagala je svu snagu da ih za-bavi. Oni su joj donosili kutije bombona, male darove, meuso-bno se ljubomorno razilazili, ali slono tvrdili da je ona krasna djevojka. A ona bi nagovorila Jima Phelpsa i Hugha Parkera da joj donesu i gutljaj viskija: bila je poela pomalo ovisiti o alkohol-nim napicima zbog poticaja to su ga oni davali njezinu grozni-avu tijelu - bila je dovoljna kap pia da joj naelektrizira krv: to ju je obnavljalo, jaalo i davalo privremenu i ustreptalu vital-nost. Tako je ona, iako nikad nije pila mnogo odjednom niti po-kazivala ikakva znaka pijanstva, osim obnovljene vitalnosti i ve-selja, znala omirisati bocu. Ja popijem, kad god mi se prui prilika - govorila je. Voljela je, gotovo bez iznimke, mlade lake ene. Voljela je m zanosne uitke njihova ivota, osjeaj opasnosti, njihov humor i l irokogrudnost. Magnetino ju je privlaio svaki brani blud fj koji je, bjeei od nedjeljne stege junog sela i subotnje puteno- f sti pijanih mueva, veselo stizao ljeti u Altamont. Voljela je sve one koji su, kako je govorila, rado pijuckali tu i tamo. Dopadala joj se Mary Thomas, visoka zgodna mlada bludnica koja je dola iz Kentuckva: bila je manikerka u hotelu Alta-mont. - Samo dvije stvari elim vidjeti - govorila je Mary - pijet-lov zna-se-to i kokoju onu stvar. Bila je puna glasnog zaraznog smijeha. Imala je sobicu sa zatvorenom verandom, gore na ku-nom proelju. Jednom joj je Eugene donio cigarete: stajala je pred prozorom u tankoj suknji, iroko rastavljenih dugih ulnih nogu koje su se ocrtavale prema svjetlu. Helen je nosila njezine haljine, eire i svilene arape. Kat-kad su zajedno pile. I ona ju je sa aljivom osjeajnou branila. - No, ona nije licemjer. To je sigurno. Njoj nije briga tko sve zna. - Ili, - Ona nije nita gora od veine vaih svetica, kad bi se is-tina saznala. Ona je samo u tome otvorenija. Ili bi pak, rasrena natuknutim spoitavanjem zbog svog prijateljevanja s tom djevojkom, ljutite rekla: - to znate vi o njoj? Bolje bi bilo da pripazite kako o dru-gima govorite. Jednoga ete dana zbog toga upasti u neprilike. Ipak je savjesno pazila da djevojku javno izbjegava, pa bi u trenutku bezrazlonog uzrujavanja nelogino napala Elizu: 124 Zato dri takvu eljad u svojoj kui, mama? Svi u gradu znaju za nju. Tvoje svratiste izlazi na glas kao prava javna kua po cijelom gradu. Eliza je ljutilo puila usne:

- Ja na njih ne obraam panju - rekla bi. - Smatram da sam vrijedna kao bilo tko drugi. Ja hodam uzdignuta ela i oe-kujem to od svakog drugog. Nee me uhvatiti da se s njima druim. To je bio dio njenog zatitnog sistema. Pravila se kao da je ponosno zaboravljala sve neugodne okolnosti koje su joj dono-sile novac. Kao ishod onog udnog neopipljivog oglaavanja koje postoji meu lakim enama, Dbdeland je postao poznat meu polujavnim, potajnim bludnicama turistikog grada, te su one povremeno u nj pritjecale. Helen se odstranila od veine svojih prijateljica iz kolskih dana dobrodune bubalice Genevieve Pratt, uiteljeve keri, Teenev Duncan, Gertrude Brovvn. Njezine su sada drugarice bile ivahnije, iako prostije, mlade ene - Grace Deshave, ki jednog limara, rasna plavua; Pearl Hines, ki sedlara baptista: bila je krupna tijela i lica, ali je imala silan glas za pjevanje rag--timea. Ipak joj je najbolja drugarica bila djevojka koja se zvala Nan Gudger: bila je ustra, vitka, ivahna djevojka, a pas joj je bio tako utegnut steznikom da ga je ovjek mogao pedljima obuhva-titi. Bila je povjerljiva, tona, nepogreiva knjigovotkinja u jed-noj trgovini mjeovite robe. Pruala je veliku potporu svojoj obi-telji: imala je majku od koje bi se Eugeneu smuilo kad bi je po-gledao, jer joj je na labavu vratu visjela teka gua, hromu se-stru koja se po kui kretala s pomou taka i pogonske snage ja-kih ramena, te dva brata, dva krna mlada razbijaa od dvade-set i osamnaest godina koji su na arobnim tijelima uvijek nosili svjee rane od noa, modrice i otekline i druge znakove tua po biljarnicama i javnim kuama. ivjeli su u dvokatnoj klimavoj daari u ulici Clingman: ene su bez pogovora radile da bi iz-dravale mladie. Eugene je k njima esto odlazio s Helen: ona je voljela prostotu, ale, uzbudljivost njihova ivota, a osobito ju je zabavljalo da slua grube nepristojne razgovore to ih je vo-dila Mary. Nakon prvoga u svakom mjesecu Nan i Mary davale su momcima dio svoje zarade za deparac i mjeseni posjet ena-ma s Eagle Crescenta. - Oh, ta nije valjda, Mary? Zaboga! - rekla je Helen s veli-kom nevjericom. 125to, da do avola, srce - rekla je Mary uz otegnut promu-kao smijeh, vadei burmutni tapi iz smeeg ugla usta i drei ga u svojoj jakoj ruci. Stalno momcima dajemo novac za en-sku jedanput mjeseno. - Oh, ne! Ti se ali, - ree Helen kroz smijeh. - Boe, boe, dijete, zar ti to ne zna? ree Mary pljunuvi netono u vatru. To je dobro za njihovo zdravlje. Inae bi se razboljeli. Eugene poe bespomono kliziti na pod. Pred njim je tre-nutano pukla panorama cijelog zapanjujueg prizora aljivosti i sveanog praznovjerja - ene daju novani prilog za orgije dva-ju nacerenih kosmatih mladih lupea koji smrde po nikotinu, sve u ime higijene i zdravlja. - emu se ti smije, sine? - ree Mary maznuvi ga estito pod rebra, dok je on leao niice hvatajui dah - Tek si izaao iz pelena. U njoj je bilo mnogo divlje gortake strasti; ivjela je, hro-ma, u surovoj estini pohotne brae. Oni su bili sirovi, prijazni, neuki i krvoloni. Nan je bila savjesno estita i uglaena: imala je debele izvraene crnake usne i srdaan tropski smijeh. Za-mijenila je priprosti kuni namjetaj novim sjajnim stolicama i stolovima iz Grand Rapidsa. Imali su i lakiranu vitrinu za knjige, vjeno zakljuanu, napunjenu tvrdoukorienim neproitanim kompletima Harvardskih klasika i jeftine enciklopedije.

Kad je gospoa Selborne prvi put dola u Dixieland s to-plog Juga, imala je samo dvadeset tri godine ali je izgledala sta-rije. Bila je olienje zrelosti: visoka dobro graena plavua, nje-govana i otmjena. Hodala je lijeno uz puteno njihanje raskonog tijela: osmijeh joj je bio njean i pun neodreenog mamljenja, glas plemenit, iznenadni smijeh to se prosipao pononom tajnovitou zdrav i bogat. Bila je jedna od nekoliko lijepih i ras-kalaenih keri nekog siromaha iz dobre porodice u Junoj Ca-rolini; u esnaestoj godini udala se za rumena krupna ovjeka koji se kratko zadravao kraj njezina neusporediva stola, jedui brzo i prostoduno, mrmljajui dvije-tri mrzovoljne rijei kad se urio, i odlazei u zatvoreni miris koe i konja svog malog ureda bio je vlasnik tale u kojoj se dre konji na hrani. S njmuje"" imala dvoje djece, obje djevojice, provlaila se kriomice kroz tiha ogovaranja industrijskog grada u Junoj Carolini i paljivo poinila preljub s jednim tvorniarem, jednim bankarom i jed-nim trgovcem drvetom. Po danu se napadno etala sa svojim blagim smijekom plavue kraj podmuklih osmijeha uprave i tr126 eovine, znajui da pod njezinom nogom puca zemlja i da je nje-no ime inovniku i trgovcu bilo povod za tajni smijeh. Mjetani, posebice mukarci, iskazivali su joj ak i vie paljivog potova-nja nego to se to obino pridaje eni u nekom junom gradu, ali su njihove oi iza maske pristojne sladunjavosti blistale od pozivanja. Kad ju je Eugene prvi put vidio i saznao o njoj, osjetio je da e se o njoj uvijek znati, ali da je nikad nee uhvatiti. I oajno se u nju zaljubio. Bila je ivi simbol njegove udnje: mutna go-lema slika ljubavi i materinstva, vanvremenska i jesenska, zlato-kosa, prsata plavua koja eka u zrelim poljima etve Demetra, Helena, zrela neiscrpiva i obnavljana energija, njegovateljica utruenosti i razoaranja. Ispod proljetnog mlaza, otrog noa, glasova mladih djevojaka u tami, britkog unutarnjeg iekivanja mladosti, gorjela je neugasivo njegova duboka udnja: neto ga je uvijek vuklo k starijim enama. Kad je gospoa Selborne prvi put dola u Dixieland, starija joj je ki imala sedam, a mlaa pet godina. Od mua je svakog tjedna primala mali ek, a od trgovca drvetom vei. Sa sobom je dovela svoju crnkinju; bila je dareljiva prema njoj i prema svojoj djeci; ta rastronost i zdrav zavodljiv smijeh oarali su Helen i privukli je k eni starijoj od nje. I dok je nou Eugene sluao njen duboki slatki glas ene, uo puteni prasak njena bogata smijeha, dok je sjedila na tam-nom trijemu s nekim trgovakim putnikom ili trgovcem iz gra-da, krv mu se trovala udorednom ljubomorom: venuo je sa svojom ranom, razmiljao o njezinoj usnuloj djeici i, sa strast-venim osjeajem bratstva, o njezinu namagarenom muu. Matao je o sebi kao o junaku osloboditelju koji je spaava iz velike opasnosti, gonei je na kajanje tekim prijekorima, prihvaajui u istoi ljubav koju mu nudi. Ujutro je udisao plodan miris njezina svjee okupanog tijela dok je kraj njega prolazila, oajno zurei u njenu putenost nje-na lica, pitajui se - s osjeajem nestvarnosti - kakvu je promje-nu izazvala tama na tom licu koje ne zbori. Nakon godinu dana skitnje vratio se Steve iz Nevv Orleansa. im je osjetio da se opet ustalio u sigurnosti doma, ponovo se javilo njegovo staro nerazborito razmetanje, s istim onim nekadanjim cvileom.

- Stevie ne mora raditi - govorio je. - On je dovoljno pame-tan da navede druge da rade za nj. Time je prkosio govorkanju o sitnim krivotvorinama to ih je poinio na raun Ganta: zami-ljao je da je vjet varalica, iako nikad nije imao hrabrosti da iko-ga prevari osim svoga oca. Ljudi su tada itali VVallingfordove 127 "mprie Obogati se na brzinu i neizmjerno se divili tom roman-tinom kriminalu. Steve je sad bio mladi u ranim dvadesetim godinama. Bio je neto iznad srednje visine, hrapava lica, blijedoute koe i svi-jetla ugodna tenorskog glasa. Eugene je osjeao muninu i uas kad god se njegov najstariji brat vraao: znao je da e oni koji su fiziki najnesposobniji da se brane, a to su bili Eliza i on, podnositi svu teinu njegova jadikovanja, hirovitog gnjavljenja i pijane nepristojnosti. Nije mu bilo stalo do fizikog napastova-nja, koliko su ga muili kukaviko skrivanje, slaboa i slinava pomirenja. Jedanput ga je Gant, inei povremene napore da sinu nae stalan posao, poslao na neko seosko groblje da postavi mali spo-menik. I Eugenea je s njim spremio. Steve je neprekidno radio jedan sat na vrelom suncu, postajui sve razdraljiviji zbog vruine, ustajalog grobinog smrada po korovu i svoje duboke nesklonosti prema radu. Eugene je napeto oekivao napad zna-jui da se blii. - Zato ti tamo stoji? - izderao se napokon Veliki Brat po-gledavi ga izbezumljen od bezonosti. Otro je udario djeaka po golijeni tekim odvrtaem to ga je drao u ruci, oborivi ga na tlo i onesposobivi ga na trenutak. Istog se asa skamenio, ali ne od kajanja, nego od straha da ga je gadno povrijedio i da e biti otkriven. - Nisi ranjen, je li da nisi, stari? Nisi ranjen? - poeo je drh-tavim glasom polaui svoje neiste ute ruke na Eugenea. I tako je prestravljen i cmizdrav nastojao da se pomiri s Euge-neom, zapahnjujui svojim smrdljivim zadahom bratovo skutre-no tijelo i zaklinjui ga da o tom dogaaju ne rekne nita kad se vrati kui. Eugenea je hvatala strana munina: pljesniv vonj Steveova tijela, vlaan i ljepljiv nezdrav znoj to je zaudarao po nikotinu, dodir njegova kuna mesa ispunjavali su ga uasom. Ipak je jo neto ostalo od njegova unitena djeatva u po-loaju i dranju glave, u razmetljivu hodu: to je ponekad privla-ilo ene. Torne ima zahvaliti sreu to mu je gospoa Selborne postala ljubavnica prvoga ljeta kad je dola u Dixieland. Nou je njezin zamaman smijeh izvirao iz mranog trijema, etali su mir-nim lisnatim ulicama, odlazili su zajedno u Riverside, zalazei iza svjetala zabavita na mrane pjeane staze du rijeke. Ali kako je sazrijevalo njezino prijateljstvo s Helen, kako je uviala zgraanje Gantovih nad njihovim bratom i kako je poi-njala shvaati kakvo je ve zlo sebi nanijela svojom vezom s tim hvalisavcem koji se razbacivao njenim imenom u svakoj grad-skoj biljarnici kao dankom svojoj vlasti, odbacila ga je mirno, 128 neumoljivo i njeno. Kad se sada vraala, ljeto za ljetom, prima-la je s nevinim i prostodunim osmijehom sve njegove nepristoj-ne aluzije, teke gronje upozorenja i ljuta oitovanja iza lea. Ona je voljela Helen iskreno, ali je u isto vrijeme, to je osjeala, ta privrenost bila strategijska i korisna. Djevojka ju je

upozna-vala s lijepim mladim mukarcima, prireivala je za nju zabave kod Ganta i Elize, bila joj pravi ortak u spletkama jamei za taj-nost, tiinu i mrak, i estoko je branila kad bi poelo zlobno a-putanje. - to vi znate o njoj? Vi ne znate to ona radi. Bolje bi bilo da pripazite kako o njoj govorite. Ona ima mua da je brani, znate. Jednog e vam dana raskoliti glavu. Ili, s vie sumnje: Pa to, nije me briga to o njoj govore, ja je volim. Strano je slatka. Na koncu konca, to se o njoj sa sigurnou moe rei? Nitko joj nita ne moe dokazati. l sad je ona zimi na kratko posjeivala onaj grad u Junoj Carolini u kojem je ivjela gospoa Selborne, pa se vraala s oduevljenim opisima doeka, zabava u njezinu ast, hrane i silnog provoenja. Gospoa Selborne ivjela je u istom gradu kao i Joe Gambell, mladi slubenik s kojim se bila zaruila Daisy. Bio je pun podlih natucanja o toj eni, ali je pred njom njegovo ponaanje bilo puzavo, smueno i proeto potovanjem, i bez pogovora je prihvatio sve darove u hrani i odjei to mu ih je ona poslala nakon enidbe. Daisy se udala u lipnju nakon to je Eliza kupila Dbdeland. Vjenanje je bilo bogato i raskono, a odralo se u velikoj bla-govaonici nove kue. Gant i njegova dva starija sina priglupo su se smjekali, nenaviknuti na veernja odijela, a Pentlandovi, vjerni svojoj nazonosti na pirovima i pogrebima, poslae daro-ve i dooe. WU1 i Pett dali su teku garnituru kuhinjskih noe-va od elika. - Nadam se da ete uvijek imati na emu da ih upotreblja-vate - rekao je Will ureujui ruku i namigujui Joeu Gambellu. Eugene se sjeao tjedana bjesomunih priprema, udeava-nja odjee, pokusa, Daisyne histerije koja je buljila u svoje nokte dok ne poplave, i zavrnog sjaja dvaju posljednjih dana dolas-ka darova, neprirodno raspoloene kue s mnogo bogatih sago-va i cvijea, opasnog trenutka kad su im se zdruili ivoti, velike pretrpane blagovaonice, beskrajnog zujanja kotskog glasa pre-zbiterijanskog pastora, zaglunog slavlja muzike kad je trgovaki slubenik dobio nevjestu. Poslije toga nastala je pometnja, es-titanje, enska vriska. Pa Daisy koja nekontrolirano jeca u zagr-ljaju daleke roake, Beth Pentland, koja je dola sa svojim sr-danim rumenim suprugom, vlasnikom lanca malih duana po 129gradovima June Caroline, donosei darove i divovsku lubeni-cu, i ija je alost bila pregolema kad je nakon vjenanja otkrila da je haljinu, na kojoj je tjednima unaprijed radila, ona u uzbu-enju naopako bila obukla Tako je Daisy manje ili vie zauvijek otila iz Eugeneova i-vota, iako ju je on iduih godina na kratko posjeivao, ali sve rjee i rjee. Trgovaki slubenik povlaio je smion potez u svom ivotu: prekidao je veze s gradom pamuka u kojem je pro-veo sve dotadanje godine i s dugim lijenim satima trgovakih slubenika to mlitavo teku u naklapanju s mravim uzgajivai-ma pamuka i sugraanima na koje se bio navikao. Naao je za-poslenje kao trgovaki putnik kompanije prehrambenih proiz-voda: sjedite je trebalo biti u Augusti, Georgia, ali on je morao putovati na daleki Jug. Promjena dotadanjeg ivota, ova pustolovina u nove zem-lje, napor da pobolja imetak i poloaj - to je bio njegov vjen-ani dar eni: smion, ali ve ugroen nevjericom, strahom i nje-govom seljakom sumnjom u nove prizore,

nova lica, nove od-laske, u bilo kakav ivot koji se razlikovao od onog u njegovu selu. - Nema mjesta kao to je Henderson - govorio je sa samo-dopadnom i nametljivom vjernou, mislei na tu luku umalos-ti, crvene gline, neukosti, klevetanja i praznovjerja u ijim je protonim rukavcima bio odrastao. Ali je otiao u Augustu i poeo nov ivot s Daisy u iznajmlje-nom stanu. Ona je bila vitka, dvadesetjednogodinja djevojka, koja se crvenjela i lijepo, tono, akademski svirala klavir, sa u-borastim dodirom ali bez mate. Eugene se nikad nije mogao dobro sjetiti kako je izgledala. U ranu jesen nakon njezine udaje Gant je krenuo na puto-vanje u Augustu i poveo Eugenea sa sobom. Obojica su bili snano uzbueni: ednim pustolovnim oima upijali su vrelo e- ; kanje na usnuloj raskrsnici kod Spartanburga, dnevnu vonju u rasklimanim koijama po ogranku ceste prema Augusti, vruu speenu jesensku zemlju, valovite pribrene borike i svaku po-jedinost krajolika. Gantov lutalaki duh sasuio se bez putova-nja; za Eugenea Saint Louis je bio nestvaran, ali je u njemu gor-jela vizija Juga u izobilju, udnije ak nego strastvena zimska nostalgija za snijegom zametenim Sjeverom koju su u njemu bu-dili naneseni ali kratkotrajni snjegovi u Altamontu, pruajui mu nenavikle trenutke sanjkanja i klizanja na strmim breuljci-ma, zajedno sa sjevernom eljom, eljom za mrakom, olujom, vjetrovima to zavijaju zemljom i pobjednikom udobnou top-lih zidova to je samo Junjaci moda mogu poznavati. 130 I on isprva nije vidio grad Augustu u sumornim bojama stvarnosti, nego kao netko tko razbije prozor u vilinsku svea-nost svijeta, kao netko tko je ivio u tamnici pa se vrati ivotu i zemlji u ruiastu zoru, kao netko tko je stalno ivio u bajnoj mati knjiga pa na svom putovanju nae samo produenje i obistinjenje svega toga - tako je on vidio Augustu, svjee opranim djejim oima, u slavi i arobnosti. Ostali su dva tjedna. On se uglavnom sjeao smeih tragova nedavne poplave koja se razlila gradom i potopila donje katove, iroke glavne ulice, miriljivog i bljetavog drugstorea koji mu je mirisao po svim mirodijama njegove mate, breuljaka i polja Aikena u Junoj Carolini gdje je uzalud traio Johna D. Rockfellera, legendarnog princa koji je tamo, kako je uo, dolazio radi sporta, sjeao se uenja kako se dvije drave mogu neprimjet-no spajati bez vidljivih oznaka, i stroja za ienje pamuka i ve-likog tijeska koji je goleme sirove bale smanjivao u vrste zave-ljaje upola manje veliine. Jednom su mu se neka djeca rugala na ulici zbog duge kose, i on je bijesno psovao; jednom se u gnjevu nakon neke svae sa sestrom otisnuo u bijeli svijet, hodajui satima mahnito niz poljske putove uz rijeku i pamuita, dok ga napokon nije ulovio Gant koji ga je traio u iznajmljenom fijakeru. Otili su u kazalite: to je bio jedan od prvih komada to ih je vidio. Komad je bio biblijski, zasnovan na prii o aulu i Jo-natanu, i on je od prizora do prizora aptao Gantu slijed iduih dogaaja; ta se drskost njegovu ocu silno dopala i on je o njoj mjesecima priao. Upravo pred njihov polazak kui, Joe Gambell je u napadu smiljene razdraenosti dao ostavku na svoj poloaj i najavio po-vratak u Henderson. Njegova je pustolovina trajala tri mjeseca. 13

Iduih godina, sve dok nije napunio jedanaestu ili dvana-estu, kad vie nije mogao putovati uz pola cijene, Eugene je iz go-dine u godinu putovao na bogati tajanstveni Jug. Elizu je za vri-jeme prve zime u Dixielandu pokosilo nekoliko jakih napada reumatizma, djelomino izazvanih nezgodom s bubrezima, od ega joj je svo tijelo nateklo i to je po lijenikovoj dijagnozi bila Brightova bolest, pa je poela poduzimati duga, irko tedljiva, 131putovanja u Floridu i Arkansas u potrazi za zdravljem i, prilino neodreeno, u potrazi za bogatstvom. Uvijek je puna nade govorila o mogunosti otvaranja svra-tita u nekom tropskom zimskom odmaralitu, i dok je tamo bi-vala u sezoni i u Altamontu. Sada je zimi iznajmljivala Dixieland na par mjeseci, ponekad na cijelu godinu, iako ustvari nije imala namjeru dopustiti da joj kua izmakne iz ruku za vrijeme unos-ne ljetne sezone; obino je preputala kuu, vie ili manje na-mjerno, nekoj bezobzirnoj pustolovki koja je bila dobra da uzme svratiste u najam na mjesec ili dva, ali nesposobna za traj-ne napore kojim bi ga odravala dulje vrijeme. Nakon povratka s putovanja, ako je kasnila isplata najamnine ili je kako druga-ije bio prekren ugovor, Eliza bi se poput klina pobjedonosno zarila u bitku, ulazei ria silu s policijom, detektivima, jamcima, sudskim pozivima, nalozima, zabranama i drugim topnitvom zakonskog ratovanja, zaposjedajui silovito, s osvetnikim zado-voljstvom, svoju imovinu. Ali se uvijek vraala na Jug - Sjever je za nju bio zemlja ko-joj se esto grozila da e je istraiti, ali je potajno u nju sumnja-la: nije u njoj bilo duboke mrnje zbog staroga rata, vie je osjeala nekakav strah, nepovjerenje, otuenost Jenki o ko-jem je aljivo natucala bio je za nju daleki stranac. Tako se ona uvijek vraala na Jug, na Jug koji je buktio u Eugeneovoj krvi kao Crna Helena, i uvijek je njega uzimala sa sobom. Jo su spavali zajedno. Njegovo osjeanje Juga nije bilo toliko povijesno koliko je potjecalo iz sri i udnje za crnom romantikom - tim beskona-nim i neobjanjivim pijanstvom, magnetizmom u krvi nekih lju-di to ih vue u srce arkog pojasa, i dalje, u polarnu i smaragd-nu studen Juga, onom brzinom kojom je obuzelo srce neuspo-redivog romantika koji je napisao Pjesme staroga mornara, gdje dalje nieg nema. Tu njegovu elju nesumnjivo je pojaalo sve ono to je itao i zamiljao, jer je njegova kolska povijest ovjen-ala taj kraj romantinom aureolom i fantastino iskrivila cijelo razdoblje, gdje je izgledalo da su svi ljudi ivjeli u palaama, gdje je ropstvo bilo dobrotvorna ustanova s neprestanom svir-kom banjoa, rasipnom irokogrudnou pukovnika i lijenim ple-som njegovih sretnih podanika, gdje su sve ene bile kreposne, plemenite i lijepe, svi mukarci viteki i hrabri, a horde Odmet-nika tek drutvo hvalisavih udvaraa koji se rugaju sa smru. Mnogo godina kasnije, kad nije vie mogao ni misliti o golom duhovnom divljatvu, o neprijateljskom i krvolonom opiranju svemu novom ivotu - kad mu se gadila njihova jeftina mitolo-gija, legenda o arima njihova ponaanja, aristokratska kultura 132 njihova ivota, neobina sladunjavost njihova otezanja u govoru - kad je mogao pomisliti da se nee vratiti njihovu ivotu i buj-nom praznovjerju bez tjeskobe i uasa, toliki je bio njegov strah od legende, strah od njihove protivtine, da se i dalje pretvarao kao da im je fanatino odan, opravdavajui svoj boravak na Sje-veru vie razlozima potrebe nego elje.

Napokon mu je sinulo da mu taj narod nita nije dao, da ga ni njihova ljubav ni njihova mrnja nisu mogle uvrijediti, da im nita nije bio duan, te je odluio da e to izrei, i platiti im nji-hovu bezobraznost psovkom. Tako je i uinio. Tako su se njegove granice proirile u arobnost - u basnoslovno i jedinstveno udo narueno tek Blizinom krtom praktinou, njenim pomanjkanjem velianstvenosti u velian-stvenom svijetu, obrocima od slatkih zemiki i mlijeka i maslaca u neurednoj sobi, kutijama od cipela s rukom noenim po vla-kovima i otvaranim u kolima za ruanje nakon duga prouava-nja jelovnika koje je vodilo naruivanju kave, beskrajnim prepirkama oko cijene i trokova u gotovo svakom mjestu gdje su bili, njezinim zapovijedima da se zguri dok bi kondukter pro-lazio i pregledavao karte, jer on je bio visok mrav djeak i nje-gov uzrast za vonju uz pola cijene mogao bi doi u pitanje. Povela ga je u Floridu kasno zimi nakon to se Gant vratio iz Auguste: prvo su poli u Tampu, a nekoliko dana kasnije u Sa-int Petersburg. Burljao je po rahlom dubokom pijesku na ulica-ma, beskonano pecao s veselim starcima na kraju duga mola, gutao pun ormar jeftinih romana to ih je naao u sobama koje je ona iznajmila u privatnoj kui. Otputovali su naglo nakon scrahovite svae sa starim Crackerom koji je drao svratiste i mislio da je bio prevaren za najbolji dio najma u sezoni, pa su pohitali u Junu Carolinu nakon to su primili histerinu poru-ku od Daisy koja je nalagala majci da smjesta doe. Stigli su u prljav gradi, koji je bio ljepljiv od mokre gline i vlaan od kie, koncem oujka: dan ranije Daisy je rodila svoje prvo dijete, djeaka. Eliza se srdila zbog onoga to je smatrala nepotrebnim prekidanjem odmora, estoko se svaala s keri dva ili tri dana nakon dolaska i otputovala u Altamont s izjavom, kojoj je Daisy ironino pljeskala, da se nikad vie nee vratiti. Ali se vratila. Idue zime pola je u New Orleans u vrijeme karnevala, vo-dei i svog najmlaeg sa sobom. Eugene se sjfao velikih cister-ni za kinicu iza kue Tete Mary, tekog hrkanja Tete Mary od kojeg su se nou tresli prozori, i silne povorke karnevala u ulici Canal: platformi na katove, nasmijanih ljepotica, trupa u maru, 133\l L grotesknih i fantastinih maski. I opet je vidio brodove na sidru na dnu ulice Canal; i njihove kobilice gledale su na ulice preko lukobrana; a na grobljima svi su grobovi bili podignuti iznad tla - jer - rekao je Oll, Gantov neak - voda ih nagrize. I sjeao se mirisa Francuske trnice, jakog mirisa kave koju je tamo pio, i udne nedjeljne veselosti velegradskog ivota - ot-vorenih kazalita, zvuka ekia i pile, razdraganog svetkovanja gomile. Posjetio je obitelj Boyle, stare goste Dixielanda, koji su ivjeli u staroj francuskoj etvrti, spavajui nou s Frankom Bovleom u prostranoj mranoj sobi mutno osvijetljenoj vota-nicama; njihova je kuharica bila stara crnkinja koja je govorila samo francuski i koja se ranim jutrom vraala s trnice nosei koaru natovarenu povrem, tropskim voem, peradi, mesom. Kuhala je neobino slasnu hranu kakvu on nikad dotada nije kuao - teki gumbo, obloene odreske, perad u umaku. I gledao je golemu utu zmiju rijeke, sanjajui o njenim da-lekim obalama, o mirijadi ua s bujnim tropskim raslinjem to ga je hranila, o romantinom ivotu plantaa i traka to ih je derala, o mjeseini, o crnkinjama to pleu

na nasipima, o pola-ganim svjetlima na ureenim rijenim amcima, i o miriljavom mesu crnokosih ena, muzikim utvarama ispod fantomski klo-nula drvea. Tek su se bili vratili s karnevala, kad se jedne vijave zimske noi, dok je spavao kod Ganta, sva kua probudila od jezivih krikova njegova oca. Gant je strano pio, svaki dan sve ee. Eugenea su popodne slali u njegovu radnju da ga dovede kui, pa ga je u zalaz sunca, uz Jannadeauovu pomo, tovario na kola koja je vukao crnev konj bolestan od karakua, dok je on pija-no urlao. Slijedilo je redovito hranjenje juhom, svlaenje i obuz-davanje dok ne stigne doktor McGuire, duboko zabode iglu u Gantovu ilavu ruku, ostavi praak za spavanje i ode. Djevojka je bila iscrpljena; i Gant je unitio svoju snagu, a dva ili tri puta su ga oborili bolni napadaji reumatizma. Sada se probudio u mraku, obuzet uasom i agonijom, jer mu se cijela desna strana tijela oduzela uz takve muke kakve nije znao da postoje. Naizmjenino je psovao i molio boga u bo-lovima i grozoti. Danima su se lijenik i bolniarka trudili oko njega, nadajui se da mu sve jaa upala nee zahvatiti srce. On se grio, motao i savijao od divljeg napada akutnog reumatizma.''^ im se dovoljno oporavio da moe putovati, krenuo je pod He-leninim nadzorom u toplice Hot Springs. Gotovo divljaki ona je od njega odstranila svu tuu pomo i cijeli dan posvetila nje-govoj njezi: ostali su est tjedana povremeno su razglednice i pisma, opisujui ivot u hotelima, mineralne kupke, bolest i hro134 most, i zabavu bogataa plemenite krvi, stizale da dodaju nove boje Eugeneovim vidicima. Kad su se vratili, Gant je ponovo mogao hodati, reumatizam je iskuhao iz njegovih udova, ali mu je desna ruka, zgrena i ukoena, ostala trajno sakata. Nikad je vie nije mogao stisnuti, a bilo je neega udno smekanoga u njegovu vladanju i traka jeze i uasa u oima. Ali je veza izmeu Ganta i njegove keri napokon postala savrena. Prije nego to je Gant krenuo napola proreenim pu-tem muke i uasa to je vodio u smrt, dok se njegova snaga gu-bila, osipala i lomila du toga puta, ona je ila s njim, palac po palac, uvrujui onkraj ivota, onkraj smrti, onkraj spomena vezu koja ih je spajala. - Umro bih da nije bilo te djevojke - govorio je po tko zna koji put. - Ona mi je spasila ivot. Bez nje ne bih izdrao. Pa se neprestano hvalisao njenom odanou i privrenou, trokovima putovanja, hotelima, bogatstvom i ivotom to su ga vidjeli njih dvoje. A kako je legenda o Heleninoj dobroti i rtvi rasla, i njegova ovisnost o njoj dobivala sve iru reklamu, Eliza je sve zamilje-nije puila usne, katkad plakala nad prtavom masti s tave i smijeila se drhtavim, gorkim, jezivo bolnim osmijehom ispod irokog crvenog nosa. - Pokazat u ja njima - plakala je. - Pokazat u ja njima. I zamiljeno se eala po crvenoj svrbljivoj krpici to joj se tije-skom godine pojavila na nadlanici lijeve ruke. U toplice Hot Springs pola je naredne zime. Zaustavili su se u Memphisu na dan-dva: tu je Steve radio u trgovini bojama; dok je Eugeneu pokazivao grad, brzo je zalazio u krme i iz njih izlazio, ostavljajui djeaka napolju za trenutak dok on ode unutra da vidi nekog ovjeka - ovjeka koji ga je stalno slao dalje, pomisli Eugene, uz pojaano hvalisanje.

Vrtoglavo su preli rijeku: nou je vidio male zadimljene brvnare razbacane po malarinim poljima Arkansasa. Eliza ga je poslala u jednu dravnu kolu u Hot Springsu: duboko je zagazio u novi svijet koji ga je zbunjivao - izvrsno se pokazao i stekao naklonost mlade ene koja ga je uila, ali je plaao kaznu stranca svim neprijateljskim i slonim malim stvo-renjima u razredu. Prije nego to mu je istekao prvi mjesec, oajno je ispatao nepoznavanje njihovih navika. Eliza se iskuhavala u kupkama svakog dana; katkad je iao s njom, naputajui je s osjeajem pijane nezavisnosti dok je od-lazio u odjel za mukarce, svlaei se u hladnoj sobi, ulazei za-tim u vruu, punu leaja, zatvarajui se u parnu kupelj gdje je asovito osjeao da se urkom otapa u lokvicu znoja ispod 135nogu, da bi uskoro stao na drhtave noge dok ga je prevrtao i ve-lianstveno tro u velikoj kadi snani nasmijeeni crnac. Potom je, mlitav ali s osjeajem da je duboko oien, leao na jednom od onih leajeva, pobjedniki sam svoj ovjek u svijetu muka-raca. Razgovarali su s leaja na leaj, ili okolo etali s trbuina-ma, stidljivo umotani runicima - malarini lunjaci s malari-nim izgovorom, buljavi alkoholiari, kockari ruiaste koe i propali profesionalni boksai. Volio je miris pare i znojnih mu-karaca. Smjesta ga je Eliza poslala na ulice sa The Saturday Evening Postom. - Nee ti koditi da malo radi poslije kole - rekla je. I dok je klipsao s torbom objeenom o vratu, dovikivala bi mu: - Dotjeraj se, djeae! Dotjeraj se! Zabaci ramena. Nek ljudi misle da si netko. I dala bi mu pun dep tiskanih posjetnica na kojima je pisalo: PROVEDITE SVOJE LJETO U DIXIELANDU u lijepom Altamontu, u Amerikoj vicarskoj. Cijene pristupane - za prolazne goste i turiste. Obratiti se Eliza E. Gant, VI. - Mora mi pomoi da malo razbubnjam posao, ako misli-mo ivjeti, djeae dodala bi na kraju, napuenih usana, s ko-lebljivom aljivou koja ga je duboko ranjavala, jer je osjeao da je to bila oita maska za jo oitiju neiskrenost. Lecnuo se kad je vidio da je napokon postao ilav debelo-koac u Blizinu svijetu, dok se samosvjesno dotjerivao, ponosno zabacivao ramena, navodio ljude da misle da je netko srdano se predstavljajui i vadei posjetnicu koja obeava radosti ivo-ta u Altamontu i Dixielandu; koristio je svaku zgodu u dodiru s ljudima da razbubnja posao. Mrzio je taj profesionalni argon to ga je ona negdje davno pokupila i stalno koristila s tolikim zadovoljstvom cmoknula bi usnama dok je govorila o prolaznim gostima i razbubnjavanju posla. U njemu je, kao u Gan-tu, bilo nijemog uasa zbog prodaje za novac kruha s neijeg stola, zaklona izmeu neijih zidova, gostu, strancu, nepozna-tom prijatelju iz bijelog svijeta; bolesniku, umornome, propalo-me, usamljeniku, lupeu, bludnici i luaku. Tako je, izgubljen u dalekim planinama Ozark, tumarao sre-dinjom avenijom koju su, zbog njega, s obje strane obrubljivali / 136 strmeniti bregovi, granice arobnosti, sama glavna vrata beskrajne i vjene vilinske zemlje. Neprestano je pio vodu to je u pari izbijala iz zemlje, nadajui se da e nekako sa sebe sprati svu neist, poinjui svoje vjeito matanje o udotvornom izvo-ru ili kupelji u ljekovitom blatu do vrata to e iz ovjekovih

ila izvui svaku kap zgruane krvi, sasuiti u njemu bujanje raka, prosuti i upiti cistu, ukloniti sve skorbutne mrlje, istrii, isukati i rasplesti sluzavo tkivo svake boletine i ponovo mu podariti savreno ivotinjske tijelo. I satima je motrio ulaze otmjenih hotela, zurio u enske noge na verandama, gledao zemaljske velikane na odmoru i mislio s bolnim uenjem da su tu bili likovi Chambersovih i Phillipsovih romana, vodei svoj boanski utjelovljeni ivot pre-ma njihovim pripovijestima. Bio je pun dubokog potovanja prema visokom stilu ovih knjiga, osobito prema visokom stilu engleskih knjiga: tu su se ljudi voljeli, ali ne kao drugi ljudi, nego otmjeno; njihov je govor bio istanan, njean, izuzetan; ak ni u njihovim strastima nije bilo surove poude ili jakog eznu-a - bili su nesposobni za prostake misli ili ulne elje obinih ljudi. Dok je gledao pristala bedra mladih ena na konjima, oa-ran to vidi njihove skladne noge rairene nad jakim ugodnim mirisom konja, pitao se da li ih je uzbuivalo toplo valovito po-drhtavanje pri jahanju, i kako su vodile ljubav. Straila ga je neumjesna otmjenost njihova dranja u knjigama: za njega je savrenstvo zavoenja bilo uvijeno, u rukavicama, uz pratnju du-hovita peckanja. Takve su ga misli, kad bi ga spopale, ispunja-vale sramom zbog vlastite nevrijednosti - zamiljao je da ti ljudi vode ljubav mimo svih prirodnih zakona, postiui zanos ivoti-nja ili obinih ljudi elektrinim dodirom prsta, treptajem oka, intonacijom reenice - izuzetno i nepokvarivo. Pa kad su pogledali njegovo zanesenjako bajno lice, sad jo udnije kad su mu bile ostriene guste kovrice, kupovali su od njega, mnogostruko preplaujui cijenu s lijenom pokornou rastronika. Velike su ribe plivale u staklenim bunarima po prozorima restorana; jegulje su zmijski vijugale, bjelotrb aran isplivavao i tonuo: on je sanjao o neobinoj bogatoj hrani unutra. A katkad su se mukarci vraali koijama s daleke rijeke, natovareni velikim ribama, i on se pitao da li e ikad vidjeti tu rijeku. Sve to je lealo oko njega, blisko ali neistraeno, ispu-njavalo ga je eljom i enjom. A kasnije, ponovo s Blizom na pjeanoj obali Floride, lutao je uskim uliicama Saint Augustinea, trao du pretrpane plae u Davtoni, jurio zelenim travnjacima Palm Beacha ispred hotela 137zbog kokosovih oraha to ih je Eliza eljela za uspomenu, pune-i njima smeu vreu i eui, s torbom o ramenu, niz beskraj-ne prolaze Royal Poinciane ili Breakersa, gdje se stjecae svaiji rug, skandal i zabava, od roba do princa; ili je u sjeni palmi pro-lazio irokim stazama koje su presijecale poluotok, da vidi svi-lene enske noge, izvaljene na puteno rahlom pijesku, opaljena vitka muka tijela, dugake vodene prodore u bezbrojnim arabeskama smaragdnog i neizmjernog mora, koje mu je kucalo u mozgu iz oevih koljki, koje je igralo u njegovu gortakom srcu, ali koje nikada dotad nije vidio. Kroz pjegavo palmino sun-ce vozile su se princeze u blagim etnjama; u reetkastim baro-vima, ispunjenim zujanjem ventilatora, ljudi su pili iz blistavih visokih aa. Ili su pak stigli u Jacksonville i tamo ivjeli nekoliko tjeda-na, blizu Greeleva i Pett; on je uio pod paskom hromog ovje-uljka s Harvarda, idui sa svojim uiteljem na ruak u buffet, gdje je ovjek uzimao pivo i perece. Eliza se prepirala kad je pla-ala poduku na polasku: hromi je slegnuo ramenima i uzeo to mu je ponudila. Eugene je izvijao vrat i podizao nogu od zemlje.

Tako je on, koga su vezale gore i pasalo nebo, kome su pla-nine bile gospodari, prvi put vidio arobni Jug. Slika bljetavih polja, uma i bregova ostala mu je zauvijek u srcu: izgubljen u mranoj zemlji, cijelu se no prevrtao na leaju, gledao kako promie sjenovit i sablastan Jug, napokon zaspao, i naglo se probudio da u zoru vidi kako hladna jezera na Floridi mirno stoje kao da su cijelu vjenost ekala na ovaj susret; ili je uo, dok je vlak u sumranim jutarnjim satima klizio u Savannah, udne spokojne glasove ljudi na peronu, nagovjetajne tihe jeke postaja; ili je nazreo u blijedo praskozorje avetinjske ume, ko-loteinu na stazi, kravu, djeaka, djevojuru tupa pogleda na kunom dovratniku, to su u tom asu urnog vremena, kojemu se sav ivot zavjerio, sinuli u prozoru i nestali. Sjeao se obinosti svih stvari na zemlji s udnovatom pri-snou - sanjao je o mirnim putovima i umama na mjeseini, i mislio kako e jednog dana k njima doi pjeice, i nai ih ne-promijenjene s velikim uenjem prepoznavanja. Oni su za nje-ga postojali od davnina i navijeke. Eugene je imao skoro dvanaest godina. 138 DRUGI DIO 14 ljivino stablo, crno i krhko, ukoeno se njie na zimskom vjetru. Tisue njegovih granica smrznute u ledenim iljcima. Ali u proljee, gipko i bremenito, savit e se pod tekim teretom ploda i cvata. Opet e se pomladiti. Crne ljive e sazreti; oajno e se tresti na tanahnim peteljkama. Past e raspuknute na top-lu ilovastu vlanu zemlju; kad vjetar puhne vonjakom, zrak e se ispuniti ljivama to padaju; no e se ispuniti njihovim opa-danjem, a veliko e drvo puno ptica pjevati, pupati i bogato cvasti, ispunjavajui takoer zrak ptijim notama koje poput ljiva padaju iz toplih grla. Hrapava se brdska zemlja vlano smekala i okopnjela, pada gusta kia i natapa, njeni maevi trave, kao meka kosa, rastui narijetko isprugali tlo. Lice moga brata Bena je kao komad ukaste slonove kosti, mislio je Eugene; njegovo je visoko bijelo elo jako naborano oevom mrgodnou; usta su mu poput noa, osmijeh blijesak svjetla na otrici. Njegovo je lice kao otrica i no i blijesak svjet-la: ono je istanano i estoko, i mrti se lijepo zauvijek, i kad on svoje tvrde bijele prste i mrke oi usmjeri na neto, eli da to ustali; on mre s otrom i povuenom pribranou na dugi i-ljasti nos. Tako ene, gledajui ga, osjeaju vrelo njenosti pre-ma njegovu iljastom neravnom, uvijek namrtenom licu: njego-va je kosa kao u djearca - valovita i kovrava kao salata. U travanjske none i jutarnje ulice odlazi Ben. No je svijet-lo isprobadana hladnim i njenim zvijezdama. Vrt se lisnato po-vija na zapuhu svjea vjetra. Ben se meko izvlai iz zaspale kue. Njegovo usko svijetlo lice u vonjaku je tamno. Pod mladim cva-tom osjea se miris nikotina i kone obue. Njegove ukasto-smee cipele muzikalno zvone pajim hodom kroz prazne ulice. 141Lijeno pljuska voda u vodoskoku na Trgu; svi vatrogasci spavaju - ali veliki Bili Merrick, hrabri policajac, objeene eljusti i ru-men, svinjski se naginje nad pitom od mljevena mesa i kavom u Uneeda Lunchu. Topao jak miris tiskarske boje u gustim va-lovima zapljuskuje ulice; vlak zvidi i buci prema proljetnom Jugu.

Raznosai novina prolaze u tami kraj hladnih vonjaka. Bakrene noge crnkinja miu se u njihovim mranim jazbinama. Bistar potok umi. Jedan novi, estica, uo je momke kako govore o Foxyu: Tko je Foxy? - upita estica. - Foxy je kopile, estico. Ne daj da te zgrabi. - To kopile je mene zgrabilo triput prolog tjedna. Kod Grka svaki put. Zato nam ne daju jesti? Trica pomisli na petak ujutro - imao je crnaku etvrt. - Koliko, Trico? - Sto ezdeset dva. - Koliko mrtvaca ti ima, mladiu? - ree Mr. Randall ci-nino. - Jesi li ikad od njih pokuao naplatiti? - doda listajui knjigu. - On to izvodi u Poon-Tangu - ree Foxy kiselo. - Tjedna pretplata za jedan ubod. - Sto se ti javlja? - upita Trica ratoborno. - Ti po njima udara ve est godina. - Moe ih sve zgriti ako ti se svia ree Randall - ali iz-vuci novac. Ben, ti poi s njim okolo u subotu. Ben se tiho i zajedljivo nasmije u zrak: - Oh, gospode! - ree. - Zar misli da u ja nadzirati tu malu skitnicu? On te povlai za nos ve est mjeseci. - U redu! U redu! - ree Randall nestrpljivo. - Ba to elim ispitati. - Oh, za boga miloga, Randall - ree Ben drsko - on u toj knjizi ima crnce koji su mrtvi ve pet godina. Eto to ti se do-gaa kad prima svaku bitangu koja naie. - Ako ne krene, Trico, tvoje u podruje dati drugome -ree Randall. - K vragu, uzmi drugoga. Ba me briga - ree Trica otro. - Oh, za boga miloga! uje li ti ovo, uje? - ree Ben i tiho se nasmije kimajui svom anelu, dok je mrzovoljnim trza-jem glave pokazivao na Tricu. - Da, moe uti, moe! Tako sam rekao odgovori Trica svadljivo. \-^__ 142 - U redu, mali. Tri i raznesi svoje novine, dok jo nisi do-bio ree Ben okreui se mrgodno prema njemu i gledajui ga odsutno na trenutak. - Ah, ti mali lopove - ree s dubokim ga-enjem - ja imam mlaeg brata koji vrijedi kao est takvih. Proljee se razastrlo zemljom lagano kao mirisav proziran veo; no je bila studen pehar ljubiastog mraka, proeta svjeim mirisima vonjaka. Gant je spavao dubokim snom, potresajui prozorske kap-ke hrapavim hrkanjem. Parajui ljubiasti mrak kratkim prasci-ma grmljavine, tramvaj 36 pone se uspinjali Saludom. Bespo-mono se propinjao kao koza, kotai su mu se bijesno klizali po tranicama, a Tom Clihe je ozbiljno promatrao mlijeno uza-vreo potok i ekao. Tramvaj je puzao, klizio, hvatao, polako plu-io uzbrdo, poput iscrpljene mazge, u mrak. On se zadovoljan nagne iz kabine i pogleda: zvjezdana svjetlost slabano je trepe-rila na tranicama. Pone jesti debeo sendvi od hladnog prenog mesa s maslacem, kidajui ga neravno i gnjeei ga ljepljivo svojim velikim crnim prstima. Mirisalo je po svibi i lovoru to hladno polagano protjecanje svijeta. Kola su drndavo lupala preko preaga;

skretniar, tmurno okupan jarko utim svjetlom iz svoje kolibe to se pogibeljno smjestila na rubu ponora, tupo je stajao kraj skretnice. Rairivi ruke na pragu kabine i zamiljeno vaui, Tom ga paljivo pogleda izbuljenih oiju. Nikada nisu progovorili. Zatim se u tiini okrene i dohvati bocu od mlijeka, do pola napunjenu hladnom kavom kojom ga je vatrogasac ponudio, pa spere hranu velikim polaganim grgoljavim biskupskim gutljajima. Na broju 18 ulice Valley crveni daani trijem, muljevito mastan od melema utog crnakog gliba, trulo se strese. etvr-tasto previjenim, svjee tiskanim novinama Trica pljotimice udari u vrata; one kruto padnu rubom na trijem kao lagana cje-panica. Unutra se gola May orpening promekolji, mrmljajui kao da je omamljena i proteui svoje teke bakrene noge po smrdljivoj toplini kreveta uz lak utaj svile. Harry Tugman pripali Camel cigaretu duboko uvlaei dim u svoja jaka plua zasiena tiskarskom bojom dok je gledao kako radi stroj. Ruke su mu bile miiave i jake kao pree. Udobno se svali u kripavu preklopivu stolicu i nasloni, povre143meno pregledavajui topao papir otra mirisa. Raskoan dim pomalo je izbijao iz njegovih nozdrva. Odbaci papir. - Kriste! - ree. - Kakav prijelom! Ben sie niza stepenice, zlovoljan i mrk, i nagne se prema friideru. - Za ime boje, Mac - srdito zovne metera, dok je zavirivao ispod podignutog poklopca - zar nikad nema nita drugo osim piva i kiselog mlijeka? - A to bi ti htio, za ime Kristovo? - Htio bih ponekad popiti koka-kolu. Zna - ree zajedljivo - stari Candler iz Atlante jo je proizvodi. Harry Tugman baci cigaretu. - Ovdje se o tome jo nita ne zna, Ben - ree. - Morat e priekati dok se stia uzbuenje zbog Leeove predaje. Hajde -ree naglo ustajui - idemo prijeko kod Masne lice. Pa spusti svoju veliku glavu duboko u umivaonik i pusti da mu se mlaka voda razlijeva irokim vratom i plavo-bijelim blje-dunjavim licem none smjene, koje je bilo jako, odluno i duho-vito. Dok je obilno sapunao ruke, miii su mu se polako uvijali kao zmije. Pjevao je jakim kvartetnim baritonom: Pozor! Pozor! Pozor! Mnogo hrabro srce spava u dubini, Zato pozor! Poo-zor! Udobno su se odmarali u potpunom iscrpljenju tople i tihe tamparije: gore su se pruali uredi, okupani zelenoutom svjet-lou, kao ljudi oputeni poslije rada. Djeaci su poli na obila-zak. Izgledalo je da kua polako i umorno die. Zora im je slat-kim zrakom hladno prala lica. Nebo se osipalo biserjem na ob-zorju. udnovato, u otro razbijenim ulomcima, ivot se budio u ljubiastom mraku. Polagano kloparajui zvonkom ulicom, snana smea kobila gospoe Goulderbilt, broj 6, vukla je svoja redovita ukasta kola, zveckajui bocama neobrana punomas-na najskupljeg mlijeka to su bile naslagane do vrha. Voza je bio mladolik seljak koji je zaudarao po znoju i svjeem mlijeku. Osam su milja preli do grada, kroz rosna polja i ume Biltbur-na pod sjajem zvijezda, ispod visokih vrata od opeka kraj engleskog ljetnikovca.

144 U hotelu Pisgah, nasuprot kolodvoru, posljednja su vrata la-gano kljocnula; zamirao je kradomian noni bat; gospoica Bernice Redmond dade vrataru crncu osam novanica od jed-nog dolara i napokon ode na spavanje sa zahtjevom da je ne uz-nemiruju do jedan; manevarka je buno brektala stanicom; kraj raskra Biltburn Tom Cline zazvidi jednolikim tugaljivim izdisa-jem. Do ovog vremena Trica je razdijelio 142 komada novina; jo mu je ostalo da se popne uz klimave stube na kosu Eagle Crescen-ta da dovri posljednjih osam kua. Zabrinuto je pogledao preko breuljkastog crnakog naselja na istoni lanac: iza Birdseve klan-ca nebo je bilo biserno sivo, zvijezde su izgledale utopljeno. Malo je vremena ostalo, pomisli. Lice mu je bilo svijetlo debeljukasto, blijede boje, a kosa gusta i plava; donja eljust duga i mesnata, na-krivljena. On oblie jezikom punu ispucalu donju usnu. etverocilindrini Hudson za sedam osoba, model 1910, sa stalnom sve jaom bukom pijano izleti iz kolodvorskog stajali-ta, zaleti se u usnuli crnaki produetak krajnje june avenije, gdje su vatrogasci odravali natjecanja, i odjuri prema gradu sa skoro pedeset na sat. Stanica se mirno micala u snu: ula se sla-bana treperava buka ispod nadstrenica, reski udarci ekia po kotaima vagona, metalni zveket potpetica u poploanoj ekaonici. Jedna crnkinja pospano izlije vodu na ploice i mlitavim tupim kretnjama pone gurati sivu natopljenu krpu po podu. Sad je bilo pet i trideset. Ben je izaao iz kue u vonjak u tri i dvadeset pet. U iduih etrdeset minuta Gant e se probu-diti, obui i naloiti jutarnje vatre. - Ben, - ree Harry Tugman, dok su izlazili iz utihla ureda -ako Jimmy Dean jo jednom doe da stvara nered po mojoj tam-pariji, mogu potraiti nekog drugog da im tampa uljive novine. Ja mogu dobiti posao u Atlanta Constitution kad god hou. - Je li noas dolazio? - upita Ben. - Da - ree Harrv Tugman doao i otiao. Ja sam mu re-kao da se moe pokupiti gore. - Oh, za boga miloga! - ree Ben. - to je na to rekao? - Rekao je, Ja sam urednik! Ja sam urednik ovih novina! to se mene tie, rekao sam, moete biti i predsjednikov sli-novnik. Ako danas elite novine, gubite se iz tamparije. I vje-ruj ti meni, otiao je! U hladnom plaviastom mraku zaobili su ugao Glavne po-te i dijagonalno presjekli ulicu prema Uneeda Lunchu No. 3. 145Bila je to mala prvarnica, iroka dvanaest stopa, stijenjena iz-meu jedne optike radnje i grkog salona za ienje obue. Unutra je sjedio dr Hugh McGuire strpljivo nabadajui grah, zrno po zrno, na iljke viljuke. Oko njega je zrak bio na-topljen mirisom viskija. Njegove debele vjete mesarske ruke, dlakave s gornje strane, ukoeno su stezale viljuku. Njegovo lice s jakim podvoljkom bilo je prekrito velikim smeim mrlja-ma. Kad je Ben uao, on se okrenuo i poput sove buljio dok na-pokon nije lelujav pogled svojih dreavih zakrvavljenih oiju za-ustavio na njemu. - Zdravo, sinko - ree svojim prijaznim lajavim glasom -ime te mogu posluiti? - Oh, za boga miloga - ree Ben uz izazovan smijeh, trgnuv-i glavu prema Tugmanu. - uje li ti ovo, uje?

Sjeli su u donji kraj. U taj as ue Horse Hines, pogrebnik, ostavivi dojam kostura obuenog u crni dugi kaput, iako nije bio slabaan. Njegova se iroka usta konjski raire u profesiona-lan smijeh izlaui velike konjske zube na bijelom jako ukoe-nom licu. - Gospodo, gospodo - ree on bez vidljiva razloga, trljajui hitro ruke kao da je bilo studeno. Njegovi su dlanovi kripali kao stare kosti. Coker, specijalist za plua, koji je neprestano promatrao McGuireov lov na grah sa sardonikim zanimanjem, sad izvadi dugaku cigaru iz svoje avolje glave i zadri je meu poutjelim prstima dok se javljao svom prijatelju. - Idemo napolje - tiho se osmijehne kimajui Horseu Hine-su. - Runo e izgledati ako nas ovdje vide zajedno. - Dobro jutro, Ben - ree Horse Hines sjedajui kraj njega. - Je li kod kue sve u redu? - dodade meko. Ben ga postrance mrko pogleda, zatim trgne glavom prema anku pucnuvi kiselo usnama. - Doktore - ree Harry Tugman s pokornim potovanjem prema medicinaru koliko naplaujete operaciju? - Kakvu operaciju? - zalaje McGuire nabovi istog trena zrno graha. - Pa - slijepo crijevo - ree Harry Tugman, jer se samo toga mogao sjetiti. - Tri stotine dolara ako zalazimo u trbuh - ree McGuire i hripavo zakalje na stranu. Gui se u vlastitim izluinama - ree Coker sa utim os-mijehom. - Kao stara gospoa Sladen. - O boe! - ree Harry Tugman, pomislivi ljubomorno na propalu vijest. - Kad je umrla? 146 - Noas ree Coker. - Boe, ao mi je to ujem - ree Harrv Tugman s velikim olakanjem. - Upravo sam opremio staricu - ree Hores Hines blago. -Gomila kostiju i koe. - On alosno uzdahne i za trenutak mu se oi ovlae. Ben okrene namrtenu glavu na drugu stranu s izrazom munine. - Joe ree Horse Hines s profesionalnom veselou - daj mi vr te tekuine za balsamiranje. - On pokae svojom konj-skom glavom prema loncu s kavom. - O za boga miloga - promrmlja Ben odbojno. Opere li ti ikad te grozne ruke prije nego ue ovamo? - istrese ljutilo. Benu je bilo dvadeset godina, ali ostali nisu razmiljali ko-liko je star. - Bi li htio malo hladne svinjetine, mome? - ree Coker uz podmuklo uto cerenje. Benu se iz grla ote zvuk kao da mu dolazi na povraanje, pa rukom pritisne eludac. - to je, Ben? - Harrv Tugman se srdano nasmije i lupi ga po leima. Ben ustane sa stolice, uzme alicu kave i zagorjeli komad pite s mljevenim mesom to ga je bio naruio, pa se pomakne s druge strane Harrva Tugmana. Svi se nasmijae. On trgne gla-vom prema Me Guireu s kratkim mrgoenjem. - Bogami, Tug - ree. - Doveli su nas u nepriliku. - Sluaj ga - ree McGuire Cokeru. - Uvrgao se u oca, zar ne? Ja sam ga na svijet izveo, proveo ga kroz tifus, oca mu spa-avao od preko sedam stotina

pijanstava, a za sve te moje muke oduvijek me zovu kukinim sinom na osamnaest razliitih naina. Ali im kojeg od njih 7aboli trbuh - doda ponosno - da vidi kako lete po mene. Zar nije tako, Ben? - ree okreui se k nje-mu. - Oh, uje li ti ovo! - ree Ben ljutilo se smijui i zavlaei svoje iljasto lice u alicu kave. Njegovo gnuanje ispuni prosto-riju ivotom, njenou, ljepotom. Gledali su ga pijanim ljubaz-nim oima - njegovo mrgodno sivo lice i samotan demonski bli-jesak osmijeha. - A rei u ti jo neto - ree McGuire teko se okreui prema Cokeru - ako koga treba rezati, gledaj komu se obraaju. Sto ti na to kae, Ben? - upita. - Bogami, ako me ikad budete rezali, McGuire - ree Ben .T prvo u provjeriti da li se moete drati na nogama prije nego to zaponete. 147- Hajde, Hugh - ree Coker munuvi McGuirea pod rebra. - Prestani loviti taj grah po tanjuru. Otpui ili se svali s te pro-klete stolice - meni je svejedno. McGuire je bezumno zurio u tanjur graha i uzdisao, zanijet u pijano sanjarenje. - Idemo, ludo prokleta - ree Coker ustajui eka te ope-racija za etrdeset pet minuta. - Oh za boga miloga, - ree Ben podiui lice iz prljave a-lice - tko je rtva? Poslat u cvijee. - ... svi emo prije ili kasnije - mrmljao je McGuire stenju-i kroz natekle usne. - Kako bogat tako siromah. Danas jesmo, sutra nismo. Nije vano... nije uope vano. - Do vraga - izdere se Ben na Cokera. - Zar e ga pustiti da operira u tom stanju? Zato ih radije ne postrijelja? Coker istrgne cigaru iz svog dugog malarinog nacerenog lica: - Pa on se upravo zagrijao, mladiu - ree. Sedefasto biserna svjetlost lagano je plivala oko obruba ljubiastog mraka; rubovi svjetlosti i mraka bili su zaiveni za pla-nine. Jutro se gibalo kao biserno siva plima preko polja i uz pri-breje, slijevajui se brzo u topljivu tamu. Mladi dr Jefferson Spaugh zaustavi svoj otvoreni dvosjed Buick uz rub plonika i izae kicoki skidajui rukavice i otre-sajui svilene suvratke veernjeg kaputa. Njegovo duguljasto li-jepo lice bilo je crveno od viskija; usta su mu bila tanka, okrut-na i pohotna. Naslijeen daak znoja s planinskog kukuruzita izbijao je bezmirisno ali telepatski iz njega; bio je kolovani gor-tak osvjetlan lanstvom country-cluba i diplomom sveuilita Pennsvlvania. etiri godine studija promijene ovjeka. On nemarno gurne rukavice u kaput i ue. McGuire med-vjei klizne sa stolice i uperi pogled na nj. Zatim razmahne svojim debelim rukama. - Pogledajte ovo, pogledajte - ree. - Da li itko zna to je to? - To je Percy ree Coker. - Zna Percy Van der Gould, je li? - Cijelu sam no plesao kod Hilliardovih - ree Spaugh otmjeno. - K vragu! Ove nove salonke od umjetne koe unitile su mi noge. On sjedne na stolac i otmjeno izloi svoje velike se-ljake noge, nepristojno iroko i nabijene u cipele. - to je radio? - ree McGuire sumnjiavo okreui se Co-keru da mu objasni. 148 - Cijelu no je plesao kod Hilliardovih - ree Coker sladu-njavim glasom. McGuire srameljivo pokrije svoje naduto lice rukama.

- O, drite me! - ree - gotov sam! Plesao kod Hilliardovih, ti plesao, prokleta gortaka hulja! Bio si ti na zabavi u Poon--Tangu u crnakoj etvrti. Te nam blezgarije nee prodati. Njihov gromoglasni smijeh ispuni sedefastu zoru. - Salonke od umjetne koe! - ree McGuire. - Unitile mu noge. Bogami, Coker, kad je prije deset godina prvi put siao u grad, morali su ga povaliti na zemlju da mu obuju cipele. Ben se tiho nasmije svom anelu. - Dvije krike prenog kruha s maslacem, molim, srednje hrskave - ree Spaugh pristojno ankistu. - Misli - kau od varaka i sijerka, mome. Odrastao si na usoljenoj svinjetini i kukuruznici. - Mi smo preniski i preprosti za njega, Hugh - ree Coker. Otkad mu je glavom zavrtjela jedna bolja obitelj, na velikoj je drutvenoj cijeni. Toliko ga cijene da je postao slubena babica svih zatrudnjelih djevica. - Da - ree McGuire on im je prijatelj. Pomae im da sne-su. Ne samo da im pomae da snesu, on im ak pomae da opet zanesu. - to to smeta? - ree Spaugh. - Treba da sve ostane u po-rodici, zar ne? Njihov se smijeh prolomi kroz blagu zoru. - Ovaj razgovor postaje pregrub za mene - ree Horse Hi-nes podrugljivo, ustajui sa stolice. - Rukuj se s Cokerom prije nego to ode, Horse - ree Mc-Guire. - On ti je najbolji prijatelj to si ga ikad imao. Morao bi mu prepustiti neki postotak. Svjetlost koja je sada ispunjavala svijet bila je meka i neze-maljska poput one svjetlosti to ispunja morsko dno u Catalini gdje plivaju velike ribe. Pozornik Leslie Roberts mlitavo se vu-kao, sav raskopan, ravnih tabana i kostobolan, kroz podmor-niki bisernu svjetlost; lagano njiui palicom iza lea, zaustavi se i okrene bolesno upalo lice prema otvorenim vratima. - Evo tvoga pacijenta - ree Coker tiho. Zaepljeni poli-cajac. A glasno i vrlo srdano svi rekoe: - Kako je, Les? - O, ide, ide - ree policajac alobno. Zatim produi, obje-eno kao i njegovi brkovi, ispljunuvi sluzavu hrakotinu u jarak. - Pa onda, dovienja, gospodo - ree Horse Hines, sprema-jui se da poe. 149- Pamti to sam ti rekao, Horse. Budi dobar prema Cokeru, svom najboljem prijatelju. - McGuire upre palcem u Cokera. Hores Hines je lakom veselou prikrivao da se uvrijedio. - Pamtim - ree pogrebnik ozbiljno. - Obojica pripadamo asnom staleu: u asu smrti kad burom noen brod stigne u luku poinka, mi smo povjerenici Svemoguega. - Hej, Horse! - klikne Coker - to se zove rjeitost! Posveeni obredi zatvaranja oiju, namjetanja udova i pripremanja beivotnog stanita odletjele due za pogreb nae je sveto poslanstvo; mi koji ivimo moramo izlijevati balsam u slomljeno srce Tuge, blaiti udoviku bol, otirali siroadi suze; mi koji ivimo moramo uzvieno birati. - Narodnu vladu, iz naroda i za narod - ree Hugh McGuire. - Da, Horse - ree Coker - ima pravo. Ja sam dirnut. I to-vie, sve to inimo badava. Barem - doda kreposno - ja nikad ne naplaujem kad blaim udovike jade. - A to je s balsamiranjem slomljenog srca Tuge? - upita McGuire.

- Ja sam rekao balsam - primijeti Horse Hines hladno. - Reci, Horse - ree Harry Tugman koji je sve to sluao s velikom panjom zar nisi ti odrao takav govor prolog ljeta na Skuptini pogrebnika? to je bilo istina onda istina je i sada - ree Horse Hines oporo i napusti prostoriju. - Kriste! - ree Harry Tugman - gadno smo ga sredili. Mis-lio sam da e mi puknuti crijeva kad si, doktore, potegao ono o balsamiranju slomljenog srca Tuge. U taj tren dr Ravenel zaustavi svoj Hudson preko puta, ispred Glavne pote, i hitro presijee ulicu, skidajui rukavice. Bio je gologlav, srebrna aristokratska kosa bila je lagano ras-kutrana; sive kirurke oi neumorno su istraivale iza debelih lea naoala. Lice mu je bilo slavno, mirno, duboko zabrinuto, obrijano, pepeljasto mravo i tu i tamo sumorno obasjano hu-morom. - O Kriste! - ree Coker. - Dolazi Uitelj! - Dobro jutro, Hugh - ree on na ulazu. - Jesi li opet poeo vjebati za ludnicu? - Gledajte tko je doao! - vikne McGuire gostoljubivo. - Sli-jepi Dick, glasoviti mesar koji ima najveu privatnu zbirku u-nog kamenca na svijetu. Kad si se vratio, mome? - Izgleda u pravi as - ree Ravenel drei vjeto cigaretu meu dugim kirurkim prstima. Pogleda na sat. - Mislim da ima neki sitni posao u Ravenelovoj bolnici za otprilike pola sata. Je li tako? 150 - Bogami, Dick, tako je kako kae - klikne McGuire oduevljeno. - to si rekao onima gore, mome? - Rekao sam im - ree Dick Ravenel ija je ljubav bila kao cvijet koji raste iza zida - da je najbolji kirurg u Americi, kad je trijezan, neka uljiva propalica po imenu Hugh McGuire koji je uvijek pijan. - Hej, ekaj, ekaj. Stani malo! - ree McGuire podiui svoju debelu ruku. Protestiram, Dick. Dobro si mislio, mome, ali si se zbunio. Hoe rei najbolji kirurg u Americi kad nije tri-jezan. - Jeste li itali koji od svojih radova? - upita Coker. - Da - ree Dick Ravenel. - Proitao sam onaj o raku jetre. - A onaj o pioreji nonih nokata? - ree Me Guire. - Jesi li njega proitao? Harry Tugman se grohotom nasmije ne znajui zapravo za-to. McGuire glasno podrigne u tiini i zanese se na trenutak. - Literatura, literatura, Dick - povrati se zloslutno. - Ona je unitila mnoge dobre kirurge. Previe ita. Dick. Taj Kasije je mrav i gladno izgleda. Ti previe zna. Slovo ubija duh, zna. Ja, Dick, - jesi li ikad uo da sam neto izvadio, a da to nisam vratio natrag? Uostalom, zar im uvijek ne ostavim neto da s tim pro-due? Ja nisam uenjak, Dick. Nikad nisam imao tvojih odlika. Ja sam samouk mesar. Ja sam stolar, Dick. Ja sam unutranji de-korater. Ja sam mehaniar, limar, elektriar, mesar, kroja, dra-guljar. Ja sam dragulj, dragi kamen, neizbrueni dijamant, Dick. Ja sam praktian ovjek. Ja im vadim dijelove, pljujem po njima, sreem prljave rubove i aljem ih dalje. Ja tedim, Dick; odbacu-jem sve to ne mogu iskoristiti, a koristim sve to bacam. Tko je papi napravio trtinu kost od lanka? Tko je psa natjerao da laje? Aha - zato guverner izgleda tako mlad. Mi smo prezasieni nepotrebnim strojevima, Dick.

Djelotvornost, tedljivost, mo! Ima li kod kue vilu? Nema! Neka onda rade Zlaani blizanci!* Pitaj Bena - on zna! - O moj boe! - tiho se nasmije Ben. - uje li ti ovo, uje? Dvoja vrata nie, upravo pred Glavnom potom, Pete Mas-cari gromoglasno podigne rolete na svojoj voarnici. Biserna svjetlost hladno padne na vonu arhitekturu, na piramidalno zie svijetlo tokastih zimskih jabuka, jarko utilo floridskih na-rani, grimizan tokajac u pilovini. Iz radnje se irio ustajao miris dozrijevanja banana, jabuka u koarama, jetka plijesan brana; prozori puni rimskih svijea, ukrtenih raketa, zelenih patulji-a, svakojakih lutaka, crvenih praskavih abica i paketia iskriPraak za pranje suda. 151avih prskalica. Svjetlost askom pade na mrtvako bljedilo nje-gova lica i tekui sicilijanski otrov njegovih oiju. - Nemoj pipati groe! Pipaj banane! Zeleni tramvaj, nanovo proljetno obojen, proe prema Trgu. - Dick - ree McGuire treznije - ti preuzmi sluaj, ako ho-e. Ravenel odmahne glavom. - Ja u asistirati - ree. - Ne elim operirati. Bojim se tak-vih sluajeva. To je tvoj posao, bio pijan ili trijezan. - Odstranjujete tumor iz neke ene, je li? - ree Coker. - Ne - ree Dick Ravenel - odstranjujemo enu iz nekog tu-mora. - Kladim se da je pedeset puta vei nego to se ini - ree McGuire s iznenadnim profesionalnim interesom. Dick Ravenel se lagano lecne. Njime prostruji hladan zapuh lahora. McGuire krepko potrese jakim ramenima kao da je poliven mrzlom vodom. Izgledalo je da se budi. - elio bih se okupati - ree Dicku Ravenelu - i obrijati. Pa rukom protrlja neuredno dlakavo lice. - Moete se posluiti mojom sobom, Hugh, u hotelu - ree Jeff Spaugh gledajui nekako eznutljivo Ravenela. - Ja u se posluiti u bolnici doda. - Ba na vrijeme - ree Ravenel. - Za ime boje, krenimo - vikne nestrpljivo. - Jesi li gledao kako je Kellv to obavio u Hopkinsu? - upita McGuire. - Da - ree Dick Ravenel - poslije veoma duge molitve. To radi da bi mu ojaali lakti. Pacijent je umro. - K vragu i molitve! - ree McGuire. One nee mnogo po-moi u ovom sluaju. Nazvala me prole noi podlim zalizanim zvekanom, pijanicom: ako jo tako misli dobro e proi. - Te gortakinje tako lako ne umiru - ree Jeff Spaugh mudro. - Hoe li poi s nama? - upita McGuire Cokera. - Ne, hvala. Moram na spavanje - odgovori on. - Staroj je trebala cijela vjenost. Mislio sam da nikad nee umrijeti. Oni krenu. - Ben - ree McGuire poprimivi raniji izraz - reci starome da u ubiti boga u njemu ako ne pusti Helen da se odmori. Je li i dalje trijezan? 152 - Zaboga, McGuire, otkud ja to mogu znati? - Ijutito prasne Ben. Mislite li da nemam drugog posla nego da pazim na vae krasuljke?

- To je krasna djevojka, mladiu - ree McGuire osjeajno. - Jedna od milijun. - Hugh, tako ti boga, hajde - povie Dick Ravenel. etiri medicinara izau u bisernu svjetlost. Grad je izranjao iz ljubiastog mraka preporoen, opran i ist. Sav je svijet izgle-dao mlado kao proljee. McGuire odeta do Ravenelova auta i udobno utone u hladnu kou s osjeajem krepine. Jeff Spaugh jurne uz prodoran prasak motora i kavalirsko mahanje rukom. Lice Harrya Tugmana s divljenjem se okrene prema poto-nuloj snanoj figuri Hugha McGuirea. - Tako mi boga! - ree razmetljivo, kladim se da e mu ovo biti najuspjelija operacija do sada. - No, k vragu - ree ankist pouzdano on ne vrijedi ni prebite pare dok ne strusi bocu viskija. Plati mu nekoliko pia pa e ti odrezati glavu i opet je nasaditi a da nee ni primijetiti. Dok je Jeff Spaugh gromko odlazio, Harry Tugman ree za-vidno: - Pogledajte tu svinju. Gospodin Vanderbilt. Misli da je boga uhvatio za bradu, vol jedan. Ben, misli li ti da je zaista no-as bio kod Hilliardovih? - O za boga miloga - ree Ben Ijutito otkud ja to mogu znati! I zbog ega je to sad vano? - doda bijesno. - Mislim da e Mala Maudie sutra ispuniti svoj stupac tim smeem - ree Harry Tugman. - Ona to zove 'Mlae drutvo'! Kriste! A tu spada svaka kukica koja je dovoljno izrasla da nosi gae, pa sve tako do starog Redmonda. Ako i Saul Gudger pri-pada tom 'Mlaem drutvu', onda smo, Ben, ti i ja jo u treem razredu. Pa da, k vragu - ree on s uvjerljivim izrazom lica na-cerenom ankistu - on je bio elav kao svinjski papak kad je buknuo panjolskoameriki rat. ankist se nasmije. Sipajui izvanredno aljive improvizacije Harry Tugman po-ne deklamirati: - lanovi 'Mlaeg drutva' sino su se arobno zabavljali na plesu koji je bio prireen u Snotvvoodu, krasnoj rezidenciji gospodina i gospoe Clarence Firkins u ast njihove najmlae keri Gladvs kojoj je to bio prvi drutveni nastup. Gospodin i gospoa Firkins u pratnji svoje keri pozdravili su svakog gosta na pragu, oivljavajui duh najljepih starih tradicija aristokra-cije Juga, dok je neusporediva sestra gospoe Firkins, gospoi-ca Catherine Hipkiss, od milja poznata lanovima lokalnog 'Mla153eg drutva' kao Glasna Kate, nadgledala provjeravanje ogrtaa, veernjih alova, pojaseva i dragocjenosti. Veera je servirana tono u osam, a nakon toga kava i Pluto voda u osam i etrdeset pet. Slasnu gozbu od devet jela pripre-mio je Artaxerxes Papadopolos, poznati slastiar i kuhar, vlasnik Cafea Bijou za dame i gospodu. Nakon prve pomoi i opeg lijenikog pregleda kod dr Jef-fersona Reginalda Alfonsa Spaugha, popularnog gin-ekologista, gosti su priputeni u sobi za ples gdje se za glazbu pobrinuo Gu-daki kvartet Zekea Bucknera iz Gornjeg Hominva, u kojem je sam gospodin Buckner udarao po bubnju i defu. Meu onima koji su plesali bile su gospoice Aline Tit-sworth, Lena Ginster, Ophelia Legg, Gladvs Firkins, Beatrice Slutskv, Mary \Vhitesides, Helen Shockett i Lofta Barnes. Takoer i gospoda I. C. Boltom, U. B. Freelv, R. U. Reddy, O. I. Lovett, Cummings Strong, ansom Hornev, Preston Updy-ke, Dows VVicket, Pettigrevv Biggs, Otis Goode i J. Broad Stern.* Ben se bezglasno smijao i ponovo

zagnjurio iljasto lice u alicu. Zatim isprui tanke ruke, produujui puteno svoje tijelo uvis i irokim zijevanjem istjera iz sebe nakupinu umora, dosa-de i zgraanja none smjene. - Oh-h-h-h boe! Djeviansko svjetlo prodirale je mladim tracima bez truna praine u ulice. U taj as se Gant probudio. Leao je trenutak mirno na leima u ugodnoj uto-zamrae-noj polutami dnevne sobe sluajui uboree zvidukanje ivah-nog cvrkuta ptijeg jutra. Glasno zijevne i poee se desnom ru-kom po gusto dlakavim prsima. Brzo kokodakanje osjetljivih kokoiju. Doite i pokradite nas. Cijelu no za tebe, gospodaru. Uskomeanost pobunjenih glasova idovki. Hajde, nemoj. Razbijte jaja u njima. Rasanjen, ukoen, budan sluao je pobunjeno kokoje pozi-vanje, dok mu se prekriva uvijao oko mravih nogu. One protestiraju ali zadovoljno ustaju i teturaju iz tople praine, stresajui debelim pernatim tijelom. Za mene. Isto tako zemlja i loza. Vlana nova zemlja puca od pluga kao rasjeena svinjetina. Ili kao voda od broda. Rahla ledina uredno narezana lopatom i prevrnuta kao meso. Ili rastresena i paljivo okopana zemlja oko korijenja treanja. Zemlja prima moje sjeme. Moja je velika salata. Spuvasta i puna soka kao ena. Gusti okoti - u * U izgovoru svih ovih imena kriju se brojne aluzije lascivnog ka-raktera koje se ne mogu prevesti. (Op. prev.) 154 kolovozu obilje groa - otkuda tamo? Kao mlijeko iz dojke. Ili krv u ili. Tovi ih i deblja. Cijele noi opadanje cvijetaka. Uskoro e bijele trenje. Ze-lene jabuke koncem svibnja. Pola Isaacsove lipanjske jabuke visi -na mojoj strani. Slanina i peene zelene jabuke. Pomisli na doruak i osjeti otru razdraljivu glad. Odgrne uredno plahtu, krunom kretnjom savije se u sjedei poloaj i stupi bijelim pomalo suiavim nogama na pod. Ustane paljivo, ode do konatog naslonjaa i obuje par istih arapa s bijelim popletima. Zatim preko glave svue nonu koulju, pogledavi na trenutak svoj veliki koati stas u ogledalu na ormaru - du-gake ilave miie na rukama i upale dlakave prsi. Trbuh mu je kuljavo visio. Provue bijele mlitave none listove kroz nabra-ne nogavice jednodijelnog donjeg rublja, rastegne ga lagodnim irenjem ramena i zakopa. Zatim zagazi u prostrane spomeni-ki teke hlae i navue meke konate cipele bez vezica. Prekrii naramenice na leima, zae u kuhinju i polivi petrolejem bo-rovinu naloi rasplamsalu vatru koja je za tri minute pucketala u tednjaku. I osjeti ivotni poticaj u punoj svjeoj razbuenosti proljetnog jutra. Za Birdseve klancem u rosnom bogatstvu Lunnove drage sudac Webster Tayloe, ugledan, uspjean odvjetnik aristokrat-skog dionikog drutva (umirovljen uz povremene konsultacije), ustane u bogatom polumraku svoje lonice i s odobravanjem primijeti, kroz tamne lee crnih naoala koje su njegovu dugom, osjetljivom i prezirnom licu davale konanu prednost nad svje-tinom, da je jedan od njegovih seoskih prostaka dolazio s tree pae s oblivenim vedrom svjeeg mlijeka, daje drugi otrio kosu na blijesku mladog sunca i da je trei, oponaajui svog inteli-gentnijeg druga, konja, polako gurao jednopreg pod kolsku nad-strenicu.

S odobravanjem je promatrao i svog mladog sina mulatske koe kako stie preko travnjaka lijenim majim gibom, uoivi sa zadovoljstvom otmjenost i brzinu njegovih pokreta, vitku snagu njegova trupa i pruivost tankih kostiju. Takoer skladnu inteli-gentnu glavu, vatrene crne oi, osjeajno oblo lice i lijepu masli-nastu kou. Veoma je nalikovao panjolcu iz boljeg stalea. Ouod potui perfeci.* Zbog ovakvog stapanja, moda, ljudi vole ljude. Uz rijeku svirale traka, hram muza, opet sveta uma. Za-to ne? Kao u drai. I ja sam ivio u Arkadiji. * Latinski: to sam mogao, uinio sam. (Op. prev.) 155Na trenutak skine naoale i pogleda zlobu sputenog lijevogi kapka i veliku harlekinsku bradavicu na obrazu ispod njega. l tamnim je naoalama ostavljao dojam da je napola maskiran;! one su pojaavale neistraivu tajnu istanane, osjetljive i nela-I godne inteligencije njegova lica. U taj se as pojavi crnac i ree da je kupelj spremna. On svue dugu tanku nonu koulju preko glave pjegava fitzsimmonskog tijela i ustro zagazi u mla-ku vodu. Zatim su ga na dugom stolu deset minuta spuvale, strugale i gnjeile snane podatne crneve ruke. Obue svjee oprano rublje i tek izglaano crno odijelo. Nemarno svee crnu vrpcu ispod iroke trake ukrobljenog ovratnika i zakopa du uspravne dugake pojave kaput koji mu je sezao do koljena. Uzme cigaretu iz kutije na stolu i zapali je. Limeno poskakujui niz krivudav put to je iz grada vodio kroz klanac, neka krntija na trenutak bljesne kroz drvee. U njoj su bila dva ovjeka. Njegovo se lice uozbilji dok je gledao kako prolazi putem kraj kapije uz oblak praine. Nejasno je vidio nji-hova podmukla gortaka rumena lica upotpunjujui sliku zno-jem i samtom. I njihovim velegradskim roacima u gradu. Cigla, tukatura, mali bijeli ekcem predgraa. Ujedinjeni mjeanci ci-jelog svijeta. U susjednu dolinu s kosilicama i travnjacima u proelju, po-misli. On ugasi ivot u cigareti na pepeljari i pone brzo rau-nati uz prozor koliko ima konja, magaraca, krava, svinja i koko-iju; pa spremljeno obilje u velikim stajama, bogata plodnost po-lja i vonjaka. Pred kuu doe ovjek s koarom jaja u jednoj ruci i koarom maslaca u drugoj; svaki je komad nosio ig snopa ita i bio labavo umotan u istu bijelu krpu. Mrzovoljno se na-smije: ako napadnu, on moe izdrati dugaku opsadu. U Dixielandu Eliza je spavala u maloj mranoj sobi s prozo-rom to gleda na neodreeno svjetlo stranjega trijema. Njezina je soba bila ukraena vijencima izobjeene divljine uzica i kono-pa; stogovi starih novina i magazina bili su naslagani po uglovi-" ma; a svaka polica bila je krcata polupraznih boca od lijekova, s etiketama i tragovima izlijevanja. U zraku se osjeao miris mentola, Vickova melema za plua, sladunjavog glicerina. Crnki-nja stigne pod svod izdignute kue i lijeno se uspne strmim tu-nelom stranjih stepenica. Zatim pokuca na vrata. - Tko je? - vikne Eliza, smjesta se probudivi i poavi pre-ma vratima. Nosila je sivu nonu koulju od flanela preko debe-le vunene potkoulje koju je Ben prestao nositi: objeeni konop blago se njihao tamo-amo poput neke udne morske mahovine 156 koia lebdi ispod povrine, dok je ona otvarala vrata. Na katu, u maloj proelnoj sobi sa slijepim trijemom spavala je gospoica Billie Edvvards iz Missourija, dvadesetetverogodinja smjela i vjeta krotiteljica lavova iz Mjeovitog

zabavita Johnnva L. Jo-nesa koje je izvodilo predstave na livadama iza kole u ulici Plum, na breuljku. Do nje je, u velikoj zranoj sobi na uglu, le-ala gospoa Marie Pert, etrdesetjednogodinja ena trgovca li-jekovima koji je dosta putovao i obino bio odsutan; ona je spa-vala tvrdim snom alkoholiarke. Na svakom kraju okvira nad kaminom bila je fotografija u srebrnom okviru - jedna je pred-stavljala njezinu odsutnu osamnaestogodinju ker Louise, a druga Benjamina Ganta kako lei na travnjaku ispred kue na-slonjen na lakat, sa irokim slamnatim eirom koji mu je zasje-njivao cijelo lice osim usta. U ostalim sobama, sprijeda i straga, bili su jo gospodin Conway Richards, zakupnik bombonijere u Mjeovitom zabavitu Johnnva L. Jonesa, gospoica Lily Man-gum, dvadesetestogodinja kolovana bolniarka, gospodin William H. Baskett, pedesetogodinji uzgaja pamuka, bankar i malariar iz Hattiesburga, Mississippi, sa enom; u velikoj sobi prema stubama bile su gospoica Annie Mitchell, devetnaesto-godinjakinja iz Valdoste, Georgia, gospoica Thelma Cheshire, dvadesetjednogodinjakinja iz Florence, Juna Carolina, i dvadesetosmogodinja gospoa Rose Levin iz Chicaga, Illi-nois, sve lanice zbora Molasses Evans i njegove ljepotice Broadwaya, to ih je agencija Piedmont Amusement dovela iz Atlante, Georgia. - O, djevojke! Dolaze nam vojvoda od Gorgonzole i grof od Limburgera. elim da sve budete s njima ljubazne i da im uljep-ate ivot kad stignu ovamo. - Hoemo, bez brige. Osobito pripazite na manjega - u njega je novac. - Obeavamo da hoemo. Hura, hura, hura! Mi smo cure to se zabavljamo, Tek za radost i veselje znamo; Za pjesmu divan glas, Za ples jo ljepi stas, Pa kau svi za nas ... Iza daane ograde oblijepljene plakatima na vrhu ulice Valley, nasuprot Y.M.I. (za crnce), u samom srcu trgovakog i zabavnog sredita crnakog stanovnitva Altamonta, spavao je Moses Andrews, dvadesetestogodinji crnac, svoj veliki san, jednak za bijele i crne. Njegovi depovi, koji su jo prole noi 157bili puni novca to mu ga je dao Saul Stein, vlasnik zalagaonice, u zamjenu za neke predmete koje je on bio odnio iz kue gos-podina Georgea Rollinsa, odvjetnika (kao 18-karatni zlatni sat marke Waltham s tekim zlatnim lancem, zaruniki prsten gos-poe Rollins s dijamantom, tri para najfinijih svilenih arapa i dva para mukih gaa), sada su bili prazni, a pola boce Clover-leaf Bonded Kentuckv Rye viskija s kojom se bio povukao iza dasaka da spava, neometano mu je lealo u mlitavo stisnutoj li-jevoj ruci, dok je njegov iroki crni grkljan zijevao otvoren od uha do uha kao posljedica vjetog poteza britvom njegova om-raenog suparnika puna mrnje, Jeffersona Flacka, dvadesetos-mogodinjaka to je sada mirno leao, neosumnjien i netraen, s njihovom zajednikom ljubavnicom, gospoicom Molly Fiske, u njezinu apartmanu na istonom dijelu ulice Pine. Moses je bio umoren na mjeseini. Izgladnjela maka tiho se uljala uz daske gornjim dijelom ulice Valley; dok je zvono sa sudnice odbijalo est odsjeenih udaraca, osam radnika crnaca u radnim odijelima oroenih no-gavica od stvrdnutog cementa vuklo se klinovito kao jedna jedi-, na ivotinja, i svaki je nosio svoj ruak u kantici za mast. U meuvremenu su se naredni dogaaji istovremeno zbiva-li po susjedstvu.

Nakon to je oprao svoje vitko kotsko tijelo, odjenuo se u ukoenu crninu i iskuhanu bijelu koulju i obrijao svoje isto lice koje nije starilo, dr H. M. McRae, pedesetosmogodinji pas-tor Prve prezbiterijanske crkve, siao je iz sobe u svojoj vili na aveniji Cumberland da dorukuje zobenu kau, preni kruh i vrelo mlijeko. Srce mu je bilo isto, um bistar, vjera i ivot kao daska oribana pjeenjakom. Molio je nenametljivo trideset mi-nuta za sve ljude i za uspjeh svih potenih pothvata. Bio je sja-jan neugasiv plamen koji je blistao kroz ljubav i smrt; njegov je glas ravnomjerno strasno odzvanjao kao elik. U Sanatoriju i turskoj kupelji doktora Franka Engela u ulici Liberty gospodin J.H. Brown, bogati sporta i izdava lista Altamont Citizen, zapao je u drijeme bez snova, nakon to je proveo pet minuta u pari, deset u kadi i trideset u sauni gdje se bio prepustio, od tabana svojih kozjih nogu do venozno svilenog sjaja lagano grimiznog lica, strunjaku za kostobolju Pukovni-ku Andrevvsu (kako su od milja zvali vjetog Engelovog masera crnca). Preko puta, na uglu ulica Liberty i Federal, u podnoju bri-jega Battery, jedan crnac u bijelom kaputu slagao je u kutije ra158 ute etone za poker to su pokrivali sredinji stol u sredinjoj gornjoj sobi altamontskog City Cluba. Gosti su upravo bili otili - gospoda Gilbert VVoodcook, Reeves Stikeleather, Henry Pen-tland mlai, Sidney Nevvbeck iz Clevelanda, Ohio (umirovlje-nik), i ve spomenuti J. H. Brovvn. - O Kriste! Ben, - ree Harry Tugman izlazei u taj as iz Uneeda broj 3 mislio sam da e me udariti kap kad su Staroga izvukli iz zidnog ormara. I to nakon to je toliko toga napisao o ienju grada. - Ne bih se iznenadio da je sudac Sevier naredio da mu iz-vre pretres - ree Ben. - Da, svakako, Ben - ree Harry Tugman nestrpljivo - nije iskljueno, ali iza svega toga stajala je Kraljica Elizabeth. Ne misli valjda da ona sve ne dozna? Tako mi Isus pomogao, cio tjedan nisi od njega uo ni da je zakaljao. Toliko je bio uplaen da nosa nije promolio iz ureda. U samostanskoj koli svete Katarine na putu svetog Kle-menta, asna majka sestra Theresa meko je hodala spavaoni-com podiui prozorske kapke iza svakog kreveta, putajui da mirluh treanja i jabuka iz vonjaka njeno pokrije dugi sjeno-viti proplanak usnulih djevojaka nalik ruinim laticama. Dah im je njeno strujio kroz rosna poluotvorena usta, svjetlost je rui-asto padala na jastuaste obline njihovih ruku, na vitke mlade bokove, na jedre rumene pupoljke njihovih grudi. Na drugom kraju sobe jedna debela djevojka leala je nauznak rairenih ruku i nogu i glasno hrkala kroz brbotave usne. Imale su jo je-dan sat spavanja. S jednog od bijelih stolia izmeu kreveta Theresa digne ot-vorenu knjigu koja je tu neoprezno bila ostavljena prole noi, proita u svoj sivi brk sa suzdranim osmijehom na koatom licu naslov - Obiajno pravo od Roberta W. Chambersa - i zgra-bivi olovku irokom rukom, prljavom od zemlje, brzo narka iljastim mukim slovima: Smee, Elizabeth - ali uvidi sama. Zatim mekim ali odreitim hodom sie u prizemlje u svoju radnu sobu, gdje su sestra Louise (francuski jezik), sestra Mary (povijest) i sestra Bernice (klasini jezici) ekale na jutarnji do-govor. Kad su otile, ona je sjela za stol i radila jedan sat

na ru-kopisu knjige, skromno namijenjene kolskoj djeci, koja joj je proslavila ime gdje god se cijeni plemenita arhitektura proze -velike Biologije. 159Zatim je u spavaonici odjeknulo zvono. Ona je ula hihotav djevojaki smijeh, a kad je ustala, vidjela je mladu redovnicu, sestru Agnes, koja je dolazila od ljivina stabla kraj zida s naru-ajem cvijea. Odozdo, iz podnoja Biltburna, dopirala je grmljavina tra-nica sakrivena drveem i zamirui krik zviduka. Ispod Gradske vijenice bile su otvorene radnje na trnici. U prostranom kosom podrumu mesari s pregaama mlatili su tekim noevima po svjeim hladnim zglobovima, bacali debele odreske na tvrde listove arena papira, grubo ih vezali i gurali crnim djeacima to su ekali da ih isporue. J. H. Jackson, crnac pun samopotovanja, stajao je u svom etvrtastom pregratku za povre, a pomagali su mu dva sina oz-biljna lica i poslovna ki s naoalama. Bio je okruen irokim nagnutim policama s voem i povrem u mirisu zemlje i jutra -krupna smeurana salata, pune rotkvice jo uprljane crnicom, mlad luk sa zapercima tek iupan iz vrta, kasni celer, proljetni krumpir i juno voe tanke kore s Floride. Iznad njega je Sorrell, trgovac ribom i kamenicama, vadio iz emajliranog lonca punog leda pune kutlae ostriga i izasipao ih u debele kartonske kutije. Teke pljosnate ribe - arani, pastrve, lubini, lojke - leale su na ledu izvaene utrobe. Gospodin Michael Walter Creech, mesar, zavri svoj obilni doruak od telee jetre, jaja sa slaninom, vrueg dvopeka i kave, pa dade znak jednom od redova crnih djeaka koji su ekali. Niz jurne naprijed poput pasa; on ih zaustavi psovkom i podignutim noem. Sretni mladac koji je bio izabran istupi i uzme posluav-nik na kojemu je bilo jo dosta zalogaja hrane i pola lonia kave. Budui da je tog trena morao krenuti na isporuku, stavi ga na pilovinu na kraju klupe i obilno popljuje da bi ga zatitio od drugova strvinara. Zatim odjuri na biciklu pucajui od smi-jeha i pobjednike zlobe. Gospodin Creech tmurno pogleda svo-je crnce. Grad je bio toliko zaboravio afriku krv gospodina Creecha (jedna osmina po oevoj lozi koju je stari VValter Creech vukao od neke mulatkinje), da je bio gotovo spreman da mu ponudi politiko imenovanje; ali on sam je nije zaboravljao. Kivno po-gleda brata Java koji je oduevljeno rasijecao lana rebra na go-lemom panju svoga stola, blaeno nesvjestan mrnje, tog zmij-skog otrova to moe okuiti i bratsko srce, pjevajui dotle mi-lozvunim tenorom uvodne taktove Sive kuice na zapadu: ... tu plavo oko sja im pogledam ga ja ... 160 Gospodin Creech otrovno pogleda Javove ute obraze, po-drhtavanje njegova debela utiava grla, sitne kovrice osmuene kose. Tako mi boga, pomisli pun duevne tjeskobe, ovjek bi re-kao da je Meksikanac. Jayov zlatni glas bliio se trijumfu, puknuvi s istananom suzdranou na posljednjoj noti u visok sladak falset koji je iz-drao vie od dvadeset sekunda. Svi su mesari prestali raditi, dok ih je nekoliko, sve krne ljudine s odraslom djecom, brisalo suze iz oiju.

Veliko sluateljstvo bilo je oarano. Nijedna se dua nije mi-cala. ak se nijedan pas ni konj nije pomakao. Kad se posljednja slatka nota rastopila u pauinastom tremolu, tiina duboka kao u grobu, ne, kao u samoj smrti, bila je izraz najvieg trijumfa to ga je umjetniku sueno spoznati na ovoj zemlji. Negdje u gomili jedna je ena zajecala i onesvijestila se. Odmah su je iznijela dva mlada skauta to su se sluajno tu nala; pruili su joj prvu po-mo u zahodu - jedan je na brzinu upalio praskavu vatru od bo-rovih granica kresnuvi s dva komada kremena, dok je drugi napravio podvez uinivi nekoliko vorova na svom depnom rupiu. Tada se prolomi buka. ene su skidale nakit s prstiju i biserje s vratova, krizanteme, zumbule, tulipane i tratinice sa skupocjenih haljina, dok su otmjeno obueni mukarci s obli-njih tezgi neprekidno bombardirali rajicama, salatom, mladim krumpirom, goveim lojem, svinjskim papcima, ribljim glava-ma, koljkama, bubrenjacima i kobasicama. Izmeu tezgi na trnici etale su vlasnice svratita u Alta-montu, uhodarskih oiju to trae plijen i radoznala nosa. Bile su razliite veliine i dobi, ali su sve nosile ig spremnosti na cjenkanje i ratoborno stisnutih usta. Zabadale su nos u ribu i povre, gnjeile kupus, vagale luk, Ijutile glavice salate. Morate narod drati na oku ili e vam oderali kou. A ako stvar prepus-tite lijenoj traljavoj crnkinji, vie e baciti nego skuhati. Meu-sobno su se gledale beutna lica gospoa Barrelt s Grosve-nora gospou Neville s Glen Vievva; gospoa Ambler s Coloniala gospoicu Mamie Featherstone s Ravencresta; gospoa Ledbet-ter s Belvederea ... ujem da ste puni, gospoo Coleman - ree ona upitno. - O, ja sam puna cijelo vrijeme - ree gospoa Coleman. -Moji su stalni, ja se ne elim zavaravati s prolaznim gostima -ree ona oholo. Pa - ree gospoa Ledbetter zajedljivo - i ja bih svoju kuu mogla u svako doba napuniti suiavcima koji sebe druga-ije zovu, ali oni meni ne trebaju. Ba nekidan rekoh ... II - Pogledaj dom svoj, anele 161Gospoa Michalove s Oakvvooda gospou Jarvis s Waverle-ya; gospoa Covvan s Ridgmonta ... Grad je sjajno opremljen da zadovolji veliku i stalno sve veu gomilu turista to pune Planinsku prijestolnicu za vrijeme prometnih mjeseci lipnja, srpnja i kolovoza. Pored osam rasko-nih hotela najvie kvalitete, u trgovakoj komori bilo je 1911. re-gistrirano preko 250 privatnih hotela, svratita i ljeilita koji su stajali na usluzi onima to dolaze zbog posla, zabave ili zdravlja. Zadrite im prtljag na kolodvoru. U tom asu Trica, nakon to je zavrio svoj obilazak, palji-vo stupi na blatnjav trijem kue u ulici Valley, njeno zakuca na vrata, tiho ih otvori i napipa put kroz crni kuni zrak do kreveta u kojemu je leala May Corpening. Na njegov dodir ona promr-mlja kao da je omamljena, okrene se k njemu i pospano budna privue ga otealim i putenim milovanjem pod jaram svojih ja-kih bakrenih ruku. Tom Cline je mlitavo koraao uza stube svog stana u ulici Bartlett i ljuljao limeni kabli; Ben se vratio u no-vinsko urednitvo s Harryem Tugmanom; a Eugene, probudivi se iznenada u stranjoj sobi u ulici Woodson od gromke Ganto-ve zapovijedi s dna stepenica, zagnjuri lice u trenutano privie-nje ruiasto proaranog modrog neba i njenog cvata to se po-lako sputao na zemlju.

15 Planine su bile njegovi gospodari. One su uokvirivale ivot. Bile su pehar stvarnosti, onkraj rasta, onkraj borbe i smrti. One su mu bile apsolutno jedinstvo usred vjene mijene. U sjeanju su mu bljeskala stara lica avetinjskih oiju. Pomiljao je na Svvainovu kravu, Saint Louis, smrt, na sebe u kolijevci. Bio je progonitelj samog sebe, pokuavajui na trenutak obnoviti ono ega je bio dijelom. Nije razumio promjenu, nije razumio rast. Zurio je u svoju djetinju sliku u salonu i okretao se s muninom od straha i napora da takne, zadri i zgrabi sebe na jedan jedini tren. A te bestjelesne utvare njegova ivota javljale su se sa stra-nom tonou, sa svom luakom blizinom vienja. Ono to je bilo prolo prije pet godina dolazilo je na dohvat ruke, i on je na as prestajao vjerovati u svoje postojanje. Oekivao je neko-ga da ga probudi; sluao bi Gantov jaki glas ispod otealih loza, zurio bi pospano s trijema u pun nizak mjesec i posluno odla162 zio u postelju. Ali bi i dalje ostajalo ono ega se sjeao ranije, i to bi bilo ako ... Uzrok se neprestano pretakao u uzrok. Sluao je nadstvarno kucanje svog ivota; njegova mona vi-dovitost, divlja kotska Blizina nadarenost, gorjela je u njemu unatrag preko sablasnih godina, ubirui milijun traaka svjet-losti iz nestvarnih sjena - mala postaja kraj tranica u zoru, put prosjeen kroz borike vien u sumrak, zadimljeno svjetlo koliba ispod mosnog nadsvoa, djeak to tri meu sputanom teladi, kutrava djevojura u okviru vrata, branjavi crnci to iskrcava-ju vree s teretnog vagona pod nadstrenicom, ovjek koji je vo-zio autobus na izlobenom prostoru u Saint Louisu, hladno je-zero u praskozorje. Njegov je ivot vijugao natrag u smeu tminu prolosti po-put zasukanog vlakna elektrine ice; on je davao ivot, oblik i kretnju tim milijunima podraaja to su ih srea, gubitak ili do-bitak trenutka, okretaj glave, golem i besciljan poriv sluaja hit-nuli u njegovu usplamtjelu vruinu. Njegov je um u bijeloj ivoj sjajnosti brao te vrke od iglica iskustva i nestvarnost svega dru-goga postajala je groznija zbog njih. Toliko mnogo dojmova to su se vraali u otvorene sablasne vidike mate i predodbe bilo je uhvaeno u vrtlonom krajoliku kroz prozore vlaka. I to ga je stravilo - udnovat spoj stalnosti i mijene, uasan trenutak nepominosti igosan vjenou u kojoj motritelj i ono to se motri izgledaju sleeni u vremenu, dok ivot protjee ve-likom brzinom. Postojao je trenutak bezvremenskog zastanka kad se zemlja nije gibala, vlak se nije gibao, djevojura se na pragu nije gibala, on se nije gibao. Bilo je kao da je Bog otro podigao tapi iznad beskrajnog orkestra mora, pa je vjeno gi-banje stalo, lebdei u vanvremenskoj arhitekturi apsolutnoga. Ili nali < na one pokretne filmske slike to prikazuju gibanje ska-kaa u vodu, ili konja to preskae ivicu - kretnja je iznenada okamenjena u zraku, neizbjeno dovrenje ina je zaustavljeno. Zatim, dopunjujui svoju parabolu, zadrano tijelo pljusne u ba-zen. Samo to su one slike to su u njemu gorjele postojale bez poinjanja ili zavravanja, bez bitne vremenske grae. Nepomi-na u ne-vremenu, djevojura je iezavala, nepomina, bez ijed-nog prijelaznog trenutka. Njegov osjeaj nestvarnosti javljao se zbog vremena i giba-nja, zbog zamiljanja ene, nakon to je vlak bio proao, kako se . vraa u kuu, kako

podie lonac sa eravice na ognjitu. Tako se ivot pretvarao u sjenu, iva svjetla opet postajala duhovima. Djeak meu teladi. Gdje je bio kasnije? Gdje je sada? Ja sam, mislio je, dio svega to sam taknuo i to je laknulo mene; a to je, nemajui za me drugog ivljenja osim onog to 163 sam mu ga ja dao, postalo razliito od samog sebe zbog mijeanja s onim to sam ja tada bio, a sad je opet drugaije jer se spojilo s onim to sam ja sada, to je opet za sebe nakupina onog to sam postajao. Zato ovdje? Zato tamo? Zato sada? Zato onda? Spoj dvaju jakih egoizama, Elizinog koji je bio sav zatvoren u sebe i Gantovog koji se irio van njega, stvorio je od njega fa-natinog sljedbenika vjere u Sluaj. Nepokolebljiva nunost sta-jala je iza svake nepravde, gubitka, boli, tragedije, smrti, pomet-nje; ni vrabac nije padao kroz zrak, a da se to nije odrazilo u nje-govu ivotu; samotno svjetlo to je palo na itko i beskrajno more u zoru budilo je u njemu ivot opran morskom mijenom. Riba je uspravno plivala iz dubine. Sjeme naeg unitenja procvjeta! e u pustinji, aleksin na-eg lijeka raste na planinskoj hridi, a nae ivote stalno posjeu-je djevojura iz Georgije, jer londonski depar nije bio objeen. Kroz Sluaj svatko je od nas utvara drugima i svojoj vlastitoj stvarnosti; kroz Sluaj, golema os svijeta, i zrnce praha; kamen to pokree lavinu, oblutak iji se koncentrini krugovi ire morima. Vjerovao je tako da je on sredite svijeta; vjerovao je da su planine uokvirivale srce svijeta; vjerovao je da je iz cijelog kaosa sluajnosti neizbjean dogaaj doao u neumoljiv trenutak da dade saetak njegovu ivotu. Druge skrivene bokove nepromjenjivih gora svijet je plakao kao prostrano i sjenovito more, oivljeno velikim ribama iz nje-gove mate. U tom neposjeenom svijetu raznolikost je bila bes-krajna, ali su red i svrha bili zajameni: u pustolovini ne bi bilo gubitaka - hrabrost bi bila nagraena ljepotom, darovitost uspjehom, sve zasluge onim to im zaista pripada. Bilo bi pogibe-lji, bilo bi muke, bilo bi borbe. Ali ne bi bilo pometnje ni zagub-Ijenja. Ne bi bilo tapanja u mraku. Jer bi sakupljena Sudbina u svom odabranom trenutku pala kao ljiva. U aroliji nije bilo ne-reda. Proljee se razlilo svim vrtovima ovog svijeta. Iza gora zem-lja se udoljivala do drugih gora, do zlatnih gradova, do bogatih livada, do gustih uma, do mora. Navijeke i zavijeke. Iza gora bili su rudnici kralja Salamona, minijaturne repub-like Srednje Amerike, tih ubor vodoskoka na dvoru; krovovi 164 Bagdada obasjani mjeseinom, mali reetkasti zastori Samar-kanda, deve na mjeseini u Bitiniji, panjolska kua na rancu Trostrukog Z, i J. B. Montgomerv s ljupkom keri to silaze iz svog privatnog vagona na zapadnoj pruzi; i litice Graustarka na-lik dvorcu duhova; casino u Monte Carlu to nudi bogatstvo; i plavi vjeni Mediteran, majka carstava. I trenutano blagostanje otipkano na traci, i prvi kat Eiffelova tornja na kojemu je resto-ran, i Francuzi to loe vatru svojim starcima, i farma u Devonu, bijelo vrhnje, tamno pivo, veselje zimskog dimnjaka i Loma Do-one; i visei vrtovi Babilona, i veera s kraljicama u zalaz

sunca, i teglenica to polako klizi Nilom, ili mudrost raskonih tijela Egipanki na lealjkama vrh balustrada oblivenih mjeseinom, i grmljavina kraljevskih bojnih kola, i ponono traganje za grobnim blagom, i vinorodna zemlja dvoraca u Francuskoj, i pamu-ne tople noge u sijenu. Kraljica Helena je leala na trakom polju, dok joj ljupko ti-jelo bilo preplanulo od sunca. Meutim posao je iao prilino dobro. Prvih nekoliko godi-na u Dixielandu bolest je smanjivala Elizinu zaradu. Sad se opo-ravila i otplatila i posljednje dugovanje za kuu. Bila je u cijelos-ti njezina. Zgrada je u to vrijeme vrijedila moda 12.000 $. Osim toga ona je uzela zajam od 3500 $ na dvadesetgodinju policu osiguranja ivota od 5000 $ koja je istjecala za dvije godine, pa je izvrila znatne preinake: gore je dogradila velik zatvoreni tri-jem, s dvije sobe, kupaonicom i hodnikom s jedne strane, te produila hodnik i dodala tri spavae sobe, dvije kupaonice i za-hod s vodom s druge strane. Dolje je proirila verandu, nainila osunan salon ispod zatvorenog trijema, izbacila lukovlje iz blagovaonice koju je kanila koristiti za veliku spavaonicu van sezo-ne, ugradila kuhinjicu u kojoj e jesti obitelj i dodala sobiak kraj kuhinje za vlastitu upotrebu. Gradilo se prema njenim planovima i od najjeftinijeg mate-rijala: nikad se nije izgubio miris sirova drveta, jeftina laka i sla-be grube buke, ali ona je bila dodala osam ili deset prostorija potroivi samo 3000 $. Prethodne je godine uloila u banku go-tovo 2000 $ - na njezinu raunu bilo je blizu 5000 %. Nadalje, ona je bila suvlasnik Gantove radnje na Trgu koja je imala proelje iroko trideset stopa, a cijenili su je na 20.000 $; Gant je iz nje izvlaio 65 $ najma mjeseno: 20 $ od Jannadeaua, 25 $ od Mc-Leanova limarskog drutva u podrumu i 20 $ od tiskare J. N. Gillespiea koja je zauzimala cijeli kat. 165Osim toga tu su bila tri dobra gradilita na aveniji Merrion, svako vrijedno 2000 $, ili sva tri zajedno 5500 $; kua u ulici \Voodson vrijedna 5000 $; 110 akara umovitog proplanka s polj-skom kuom, nekoliko stotina bresaka, jabuka i treanja i ne-to obradive zemlje - za to je Gant dobivao 120 $ godinjeg za-kupa, a procjenjivao je svaki akar 50 $, svega 5500 $; dvije kue, jedna u ulici arter, druga u ulici Duncan, iznajmljene eljezni-arima, za koje su primali po 25 $ mjeseno, a zajedno su vrije-dile 4500 $; etrdeset osam akara zemlje dvije milje iznad Bilt-burna, etiri daleko od Altamonta, na vanom putu za Revnolds-ville, koje su procjenjivali na 210 $ po akru, odnosno 10.000 $; tri kue u crnakoj etvrti -jedna na donjem kraju ulice Vallev, jedna na Beaumont Crescentu, upravo ispod velike kue crnca Johnsona, jedna na Short Oaku, vrijedne pojedinano 600 $, 900 $ odnosno 1600 $, donosei mjeseno 8 $, 12 $ odnosno 17 $ od iznajmljivanja soba (svega: vrijednost 3100 $, najamnina 37 $); dvije kue s druge strane rijeke, etiri milje daleko u West Al-tamontu, vrijedne 2750 $ i 3500 $, donosei mjeseno 22 $ i 30 $ najamnine; tri parcele u pustoi zabra, milju daleko od glav-ne ceste kroz West Altamont, 500 $; i nenastanjena kua, predmet Gantova proklinjanja, na dnu avenije Hatton, 4500 $. Nadalje, Gant je bio vlasnik deset dionica novoosnovane banke Fidelitv i svaka je ve vrijedila 200 $ (2000 $); njegove za-lihe kamena, spomenika i muhama upljuvanih anela predstav-ljale su ulog od 2700 $ iako ih ne bi smjesta mogao prodati za toliko; a imao je uloeno oko 3000 $ u bankama Fidelitv, Mer-chants i Batterv Hill.

Tako je na poetku 1912, uoi brzog i snanog razvitka ju-ne industrije koji je izazvao potrostruenje stanovnitva Alta-monta i pomnogostruenje vrijednosti njegova zemljita, imetak Ganta i Elize dosegao oko 100.000 $, od kojega je velika veina bila solidno utemeljena na vrijednim nekretninama po Elizinu izboru ; to im je donosilo vie od 200 $ mjesene najamnine to je zajedno sa zaradom od radnje i Dixielanda davalo godinji prihod od 8000 $ do 10.000 $. Iako se Gant esto gorko alio na svoj posao i izjavljivao, kad nije napadao vlasnitvo, da ni za goli ivot nije zaraivao na svojim spomenicima, on je rijetko bio bez gotovine: obino je imao jednu ili dvije male narudbe od seljaka, a uza se je uvijek nosio nabijen novanik sa 150 $ ili 200 $ u novanicama od pet i deset dolara i doputao Eugeneu da ih esto prebrojava, uivajui u sinovu veselju i osjeaju izobilja. U svojim ulaganjima Eliza je pretrpjela jedan ili dva gubit-ka, zavedena strujom divlje romantike koja je za trenutak nadvla-dala njezin razborit oprez. Uloila je 1200 $ u utopiju nekog ko166 lonizatora iz Missourija i za svoj novac dobivala tjedne novine toga ovjeka, vie krasnih prospekata kako bi izgledale stvari kad bi se dovrile i glineni kipi, visok osam palaca, koji je pred-stavljao Velikog brata i sestrice Jenny i Kate, posljednju s pal-cem u ustima. -- Bogami - govorio je Gant koji je od toga sluaja pravio neslane ale - trebalo bi da ga dri na nosu. Ben se smijeio, trzao glavom prema njemu i govorio: - Tu je njenih 1200 $. Ali Eliza se spremala da produi sama. Vidjela je da surad-nja s Gantom oko kupnje zemlje svake godine postaje sve tea. I s nekom vrstom boli, s nekom nesumnjivom gladi, ona je gle-dala kako razliita dobra lovina pada u tue ruke ili ostaje ne-kupljena. Shvatila je da e za vrlo kratko vrijeme cijena zemlje daleko nadmaiti svoju sadanju vrijednost, l ona odlui da bude pri ruci kad se kola bude rezao. Preko puta Dixielandu bio je Brunsvvick, vrsto graena kua od crvene cigle s dvadeset soba. Mramorno proelje nai-nio je sam Gant prije dvadeset godina, a podove od tvrdog bje-logorinog drveta i hrastovih greda Will Pentland. Bila je to ru-na viktorijanska kua sa zabatom, vjenani dar nekog bogataa sa Sjevera keri koja je umrla od tuberkuloze. - Bolja kua nije sagraena u gradu govorio je Gant. Ipak je odbio da je kupi s Elizom, a ona je oaloena srca gledala kako je uzima St. Greenberg, bogati trgovac starim elje-zom, za 8500 $. Za godinu dana on je rasprodao pet stranjih gradilita, na strani ulice Yancy, svako za 1000 $, a kuu je cije-nio 20.000 $. - Dosad smo mogli trostruko povratiti svoj 'novac - prigo-varala je Eliza. U to vrijeme ona nije imala dovoljno novca za bilo kakvo vano ulaganje. tedjela je i ekala. Bogatstvo Willa Pentlanda u to se vrijeme neodreeno pro-cjenjivalo izmeu 500.000 f i 700.000 $. Bile su to uglavnom nek-retnine, velikim dijelom smjetene - skladita i kue - uz put-niku eljezniku stanicu. Katkada su stanovnici Altamonta, osobito mladii koji su dangubili oko Collisterova drugstorea i troili duge sate pune matanja procjenjujui imovno stanje domae plutokracije, na-zivali VVilla Pentlanda milijunaem. U to je vrijeme u amerikom ivotu mnogo znailo biti milijuna. Bilo ih je samo est

do osam tisua. Ali Will Pentland nije bio meu njima. On je stvar-no posjedovao samo pola milijuna. 167Gospodin Goulderbilt je bio milijuna. Po gradu se vozio u velikom Packardu, ali je izlazio i etao ulicama kao i drugi ljudi. Jednom ga je Gant pokazao Eugeneu. Upravo je ulazio u banku. - Eno ga - apnuo je Gant. - Vidi li ga? Eugene kimne i mehaniki spusti glavu. Nije mogao progo-voriti. Gospodin Goulderbilt je bio malen ustar ovjek, crne kose, crna odijela i crna brka. Ruke su mu i noge bile male. - Taj ima preko 50,000.000 $ - ree Gant. - Kad ga pogle-da, ne bi nikad pomislio, je li? A Eugene je matao o tim prinevima novca koji prinevski ive. elio je da ih vidi kako se ulicom voze koijom sa grbom oko koje jae bljetava straa livriranih jahaa. elio je da njiho-vi prsti budu ukraeni tekim dragim kamenjem, odjea opive-na hermelinom, ene okrunjene blistavim mozaicima od ametis-ta, berila, rubina, topaza, safira, opala, smaragda, opasane debe-lim niskama bisera. I elio je da ih vidi kako ive u palaama na alabastrenim stupovima, da jedu u prostranim dvoranama s du-gakih stolova iz posua od starog srebra; da jedu udnu bajoslovnu hranu - natekle sone sise debele suprasne krmae, za-uljene gljive, oderana lososa, zeca u loncu, brkove mrena u ukusnom i pikantnom umaku, aranov jezik, puhove apice i de-vine papke, licama od jantara optoenim dijamantima i grana-tima i peharima od aha t a s umetnutim smaragdima, jaspisima i rubinima - ustvari, sve ono za im je Epikur Mamon udio. Eugene je susreo samo jednog milijunaa ije ga je ponaa-nje u javnosti zadovoljilo, ali je on, naalost, bio lud. Zvao se Si-mon. Kad ga je Eugene prvi put vidio, Simonu je bilo skoro pe-deset godina. Bio je jak, prilino teak, srednje visine; imao je mravo smee lice sa sjenovitim rupama na obrazima, uvijek glatko izbrijano ali katkad gadno izgrebeno noktima, i duga tan-ka usta to su se lagano svijala nanie, istanana, osjetljiva, oba-sjavajui kadgod cijelo lice vatrenim demonskim veseljem. Kosa mu je bila gusta i glatka, ve posve siva; nju je paljivo etkao i zaglaivao sa strana. Odjea mu je bila iroka i dobro krojena: nosio je taman kaput iznad vreastih hlaa od flanela, svilenu koulju sa irokim prugama, odgovarajui ovratnik i veliku laba-vo svezanu maramu. Prsluci su mu bili crvenkasto-smee kari-rani. Njegova je pojava ostavljala izvanredan dojam. Simon i njegova dva uvara prvi put su doli u Dixieland kad su ih tekoe s nekoliko altamontskih hotela prisilile da po-trae privatan smjetaj. Ljudi su uzeli dvije sobe sa zatvorenim trijemom i dareljivo plaali. 168 - No, pa to? - rekla je Eliza uvjerljivo Heleni. - Mislim da je s njim sve u redu. On je miran i pristojan po miloj volji. U taj se as odozgo zauje prodoran krik, a za njim orljava avolskog smijeha. Eugene je oduevljeno poskakivao gore-do-Ije po hodniku od veselja, putajui vriskave grlene glasove. Na-mrteni Ben trgne usnama i zamahne tvrdom bijelom rukom brzo kao da e pljusnuti brata. Umjesto toga okrene glavu pre-ma Elizi i ree kroz mek, prijekoran smijeh: Zaboga, mama, nije mi jasno zato ih mora drati. Takvih ve ima dosta u obi-telji.

- Mama, za ime boje - poe Helen bijesno. U taj tren upa-de unutra Gant iz sumraka, nosei zamaen zamotak svinjskih odrezaka i govorniki mrmljajui sam sa sobom. Odozgo se jo jedanput prolomi dug smijeh. On se naglo zaustavi, smete i po-digne glavu. Luke, koji je pozorno sluao s dna stepenica, pras-ne u silan grohot, a djevojka, ija se zlovolja odjednom promi-jenila u srdito zabavljanje, pristupi oevu upitnom licu i neko-liko ga puta grune pod rebra. - Hej? - ree on zbunjeno. - to je to? - Eliza ima luaka gore - zasmijucka se ona uivajui u nje-govu uenju. Kriste boe! - klikne Gant estoko, hitro lizne palac jezi-kom, i pogleda uvis prema Tvorcu s izrazom pretjeranog zakli-njanja u svojim sivim oicama i dizanju velikog iljastog nosa. Zatim, pustivi da mu ruke teko klonu niz bokove, kao da se predaje, on zapoe brzo koraati naprijednatrag glasno guna-jui svoje negodovanje. Eliza je nepomino stajala gledajui as jedno as drugo, dok su joj usne drhtale a lice se bijelilo od uv-rede i gorine. Opet odjekne dug urlik veselja odozgo. Gant poeka, uhvati Helenin pogled i pone se nenadno na nehotino plah nain smijeiti. Neka nam se smiluje bog - smijuljio se. - Idui put emo uti da je kuu napunila svim Barnumovim nakazama. U taj as se Simon, pribran, izniman i ozbiljan na svoj nain, sputao niza stube s gospodom Gilroyem i Flannaganom, svojim drubenicima. Dva su uvara bila crvena u licu i hroptavo su di-sali kao da su netom bili izloeni kakvu naporu. Simon je me-utim sauvao svoju obinu pojavu besprijekorne i dotjerane uglaenosti. - Dobra veer - primijetio je umiljato. - Nadam se da me niste dugo ekali. Uhvatio je Eugeneov pogled. - Doi ovamo, djeae - ree veoma ljubazno. 169- Slobodno - primijeti gospodin Gilroy ohrabrujue. - On ne bi ni mrava zgazio. Eugene mu pristupi. - A kako se zove, mladiu? - upita Simon svojim lijepim avolskim osmijehom. - Eugene. - To je krasno ime - ree Simon. - Uvijek nastoj ivjeti u skladu s njim. - On nemarno i velianstveno gurne ruku u dep od kaputa i pred zapanjenim djeakovim oima izvue pregrt sjajnih novia od pet i deset centa. - Uvijek budi dobar prema pticama, djeae - ree Simon \ iskrene novac u skupljene Eugeneove ruke. Svi su sumnjiavo pogledali gospodina Gilrova. - Oh, to je u redu! - ree gospodin Gilrov veselo. - On to nikad ne proputa. Ima ih mnogo vie tamo odakle stiu. - On je multimilijuna - objasni gospodin Flannagan po-nosno. - Mi mu dajemo etiri-pet dolara sitnia svakog jutra samo zato da ih razaspe. Simon po prvi put uhvati Gantov pogled. - uvaj se utulje, - povikne. - Sjeti se Maine. - Zna to - ree Eliza kroz smijeh. On nije tako lud kako vi mislite. - Tako je - ree gospodin Gilrov primijetivi Gantov smije-ak. utulja je riba. Ima je na Floridi.

- Ne zaboravite ptice, prijatelji - ree Simon odlazei sa svojim pratiocima. Budite dobri s pticama. Svi su ga zavoljeli. On je nekako pristajao u tijek njihova i-vota. Nikome od njih nije smetala prisutnost ludila. Njegov so-tonski smijeh, utamnien u sobi, iznenada se prolamao rascvje-talim proljetnim mrakom: Eugene je sluao, drhtao i usnivao, ne mogavi zaboraviti smijeak tamnog cvatueg zla i irok dep to zvoni prepun novia. No, bezbroj umova siunih krila. uje se pljuskanje .vode kopnenih mora. A zrak e se napuniti ptijih nota to im padaju iz topla grla kao ljive. Bilo mu je skoro dvanaest godina. Njegovo je djetinj-stvo prolo. Kako je odmicalo ovo proljee, on po prvi put pot-puno osjeti punu radost samoe. Obuen u tanku nonu koulju stajao je u tami kraj prozora to je gledao na vonjak iz stranje Gantove sobe, upijao sladak zrak, zanosio se svojom odijeljenou u tmini i sluao udan lelek zviduka to se gu-bio na zapadu. 170 Zidovi vlastite tamnice potpuno su se zatvorili oko njega; bio je posvema obzidan prilagodljivom moi mate - do sada je nauio da pred svijetom mehaniki pokazuje prihvatljivu krivo-tvorinu sama sebe da se zatiti od nametljivosti. Vie nije pod-nosio muke uzmicanja u bijegu i progona. Sad je bio u jednom od niih razreda klasine gimnazije, bio je jedan od velikih mo-maka. Kosa mu je ostriena kad je imao devet godina, nakon e-stokog opsjedanja Elizine tvrdoglavosti. Vie nije patio zbog uvojaka. Ali je izrastao kao korov, ve je nadvisivao majku za pa-lac-dva; tijelo mu je bilo koato, ali njeno i krhko, bez truna mesa; noge su mu bile apsurdno duge, tanke i ravne, dajui mu udnovat izgled kara dok je hodao dugakim poskokljivim ko-racima. Na tankom nerazvijenom vratu, ispod irokih obrva ela pokrivenog gustom kovravom kosom koja se mijenjala, u djetinjstvu, od svijetle javorove do tamno smee i crne boje, bilo je lice tako malo i tako fino oblikovano da je izgledalo kao da ne pripada svom tijelu. udnovatost, neznatna odlika ovog lica, bila je naglaena zanesenjakom bajoslovnom zadubljenou, strastvenom tamnom napetou: preko njega je svaki titraj misli ili osjeaja bljeskao kao snop svjetlosti preko mirne vode. Usta su bila puna, ulna, izvanredno pokretljiva, donja usna duboko urezana i naprena. Od zanosa sanjalake napetosti njegovo je lice obino dobivalo izgled gotovo tupe zadubljenosti u misli; suzdrano se smijeio, ee nego smijao, nekim pretjeranim iz-miljotinama ili besmislenim uspomenama koje je sada po prvi put cijenio. Nije otvarao usne kad se smijeio - samo mu je preko usta prelijetao brz titraj. Guste obrve u jakom luku ras-le su mu ravno preko korijena nosa. Toga je proljea bio usamljeniji nego ikad. Elizin odlazak u Dixieland tri-etiri godine ranije i prekid ustaljenog ivota kod Ganta poeli su labaviti njegova prva prijateljstva s djeacima iz susjedstva, Harrvem Tarkintonom, Maxom Isaacsom i drugima, te ih je gotovo sasvim zanemario. Ponekad je opet viao te dje-ake, ponekad je opet povremeno obnavljao svoju vezu s njima, ali stalnog drugarstva vie ni s kim nije gajio; imao je samo niz veza s djecom iji su roditelji neko vrijeme stanovali u Dixielan-du, s Tomom O'Dovleom ija je majka drala Brunsvvick i tu i tamo s djecom koja su kratkotrajno budila njegovo zanimanje. Ali je njemu s njima bilo uasno dosadno, nakon nekog

vre-mena zapadao je u kunu movaru groze i munine zbog tupos-ti i runoe njihova ivota, duha i zabave. Glupi su ga ljudi ispu-njavali uasom: nikada se nije plaio jednolinosti u svom ivotu koliko u ivotu drugih. Njegova rana nesklonost prema Pett 171Pentland i njenim mrzovoljnim zaputenim tetkama dolazila je od potonulih sjeanja na staru kuu u ulici Central, na miris zrelih jabuka i lijekova u vruoj sobi, na obruavanje vanjskog vjetra s urlikom, na beskrajnu jednolinost njihova razgovora o bolesti, smrti i bijedi. Bio je proet uasom i srditou na njih to su bili sposobni ivjeti i uspijevati u tom groznom mrtvilu od kojega je njega hvatala munina. Tako je sada sva okolina, cijela fizika pozadina njegova i-vota, bila proarana jakim predrasudama svianja i nenaklono-sti koje su nastajale sam bog zna kako ili kakvim nedodirljivim privlaenjem misli, osjeta i podrazumijevanja. Tako bi mu jedna ulica izgledala kao dobra ulica koja ivi u bogatom svjetlu ve-sela, raskona i srdana ivota; druga bi neobjanjivo bila loa ulica koja ga je nekako dirala beznaem, mlitavilom i strahom. Moda je hladno crveno svjetlo nekog nezaboravljenog zim-skog popodneva to blijedo vene iznad igralita sa svim svojim oponaanjem proljea, dok zadimljene svijee mirkaju iz kua, prljava krda djece stiu na veeru i ljudi se vraaju sumornoj ali toploj tamnici doma, petrolejki (koje je mrzio) i doba lijeganja, u njemu zasijalo mrnju prema nekom mjestu koja je ostajala ak i kad su pobude koje su je izazvale bile davno zaboravljene. Ili vraajui se s kakve etnje prirodom u kasnu jesen, do-lazio bi iz Covea ili Valleva oroena nosa, blatnjavih izama, s mirisom zgnjeena persimona na koljenu i vlane zemlje i trave na dlanovima, i s tvrdoglavom odbojnou i podozrivou pre-ma prizorima koje je vidio, i sa stranom od ljudi koji su tamo ivjeli. Izvanredno je volio bljetavu svjetlost. Mrzio je priguena svjetla, zadimljena svjetla, blaga ili tmurna svjetla. Nou je elio biti u sobama blistavo osvijetljenim lijepim, bljetavim, otrim, jakim svjetlima. Nakon toga - mrak. Bio je slab u igrama, iako se estoko zanimao sportom. Max Isaacs ga je i dalje zanimao kao sporta kad mu ve dugo nije bio zanimljiv kao osoba. Max Isaacs je blistao u igri baseballa. Obino je igrao na mjestu vanjskog igraa, pokrivajui s lako-om svoje podruje, a kad je lopta letjela prema njemu, brzinom pantera izvodio je nemogua hvatanja, skladno i bez muke. Bio je straan udarac; stajao je oputeno ali pozorno na ploi i loptu je doekivao pod pravim kutom zasukujui snanim ramenima vodoravno. Eugene je uzalud pokuavao oponaati tonost i snagu ovog pokreta koji je u pranom luku izbacivao loptu iz-van igralita, ali nikada nije uspijevao: lupao je nespretno i na172 sumce, odbijajui izgubljenu loptu prema kojem spretnom pro-tivniku. U polju je bio jednako nekoristan: nikada nija nauio ig-rati u momadi, postati udom one jedinstvene ivotinje to se telepatski ujedinjuje u usklaenom gibanju. U momadskoj je igri postajao nervozan, veoma uzbuen i razdraljiv, ali je pro-vodio sate sam s drugim djeakom ili s Benom, poslije ruka, dodajui loptu naprijed-natrag. Razvijao je vrtoglavu brzinu upinjui svu mladu gipkost svog dugog tankog tijela za loptom, likujui kad bi kliznula u ru-kavicu s glasnim praskom ili bi jurnula uvis po strmoj krivulji. Bena bi iznenadila ta hitrost, pa bi divljaki

psovao i bijesno za-vitlavao loptu natrag u njegovu ruku s rukavicom. U proljee i ljeto odlazio je kad god je mogao, ili kad bi ga pozvali, na utak-mice baseballa u pokrajinskom savezu; bio je fanatian navija gradskog kluba i njegovih najboljih igraa, neprestano zamilja-jui sebe u junakoj ulozi spasioca utakmice. Ali on nipoto nije bio sposoban da se podvrgne disciplini, tekom radu, prihvaanju poraza i promaaja to krasi dobra sportaa; uvijek je elio pobjeivati, uvijek je elio biti general, junaki predvodnik pobjede. A zatim je elio biti voljen. Pobjeda i ljubav. U svim svojim uskovitlanim matanjima Eugene je tako sebe vidio - nepobjediva i obljubljena. Ali su mu se vratili tre-nuci spoznaje kad su sav poraz i bijeda njegova ivota bili otkriveni. Vidio je svoju klimavu i apsurdnu spodobu, svoje odsut-no nepraktino sanjarsko lice, previe nalik udnom tamnom cvijetu da bi pobudio ikakvo osjeanje meu drugovima i roa-cima - pomiljao je - nego nelagodnost, gorinu i porugu; sjeao se s bolom u srcu bezbrojnih ponienja, od udaraca i rijei, to ih je podnio u koli i obitelji, pred svijetom, a rogovi pobjede -mislio je zamrli su u umama, ratni bubnjevi trijumfa zamukli, gordi zvek gongova titrajui nestao u tiini. Njegovi su orlovi odlet-jeli; u asu pribranosti vidio je sebe kao bezumnika koji izigrava Cezara. Glava mu klone na stranu, i on prekrije lice rukom. 4 16 N Proljee je sazrijevalo. U podne se javljala blaga pospanost na suncu. Topli razmetljivi zapui vjetra slabano su umorili pod strehama; mlada se trava povijala; tratinice su se caklile. On je svojim visokim koljenima neudobno pritiskivao dno klupe i nostalgino se preputao sanjarenju. Bessie Barnes silo173vito je krabala dva reda dalje, izlaui dugake punane svilene noge. Otvori mi dveri uivanja. Iza nje je sjedila djevojka po ime-nu Ruth, tamna, mlijeno-bijele koe, oiju njenih poput svog imena i guste crne kose, razdijeljene po sredini. On je razmiljao o divljem ivotu s Bessie i o kasnijem uskrsnuu istog svetog ivljenja s Ruth. Jednog dana, poslije odmora u podne, uitelji su ih postrojili - svu djecu iz tri via razreda - i odveli gore u veliku dvora-nu. Bili su uzbueni i tiho su aputali dok su se uspinjali. Nikad ih nisu zvali gore u to vrijeme. Inae su se esto zvona ula po hodnicima: oni su hitro skakali u vrste i izlazili dvoredno. To je bila poarna vjeba. Jednom su ispraznili zgradu za e-tiri minute. Ovo je bilo neto novo. Uli su u veliku prostoriju i posje-dali u skupine sjedalica odreenih za svaki razred: sjedili su tako da je meu njima bilo jedno sjedalo. U jednom asu na di-rektorovi' uredu slijeva - gdje su djeaci dobivali batine - tjtvo-re se vrata, i izae direktor. On obie veliku prostoriju i paljivo stupi na govornicu. Zatim pone govoriti. Bio je to novi direktor. Mladi Armstrong, koji je tako istan-ano mirisao cvijet, koji je posjeivao Daisy i koji zamalo da jed-nom nije iibao Eugenea zbog nepristojnih stihova, bio je otiao. Novi je direktor bio stariji. Imao je oko trideset osam godina. Bio je jak i prilino krupan ovjek malo nii od est stopa; od-rastao je u velikoj porodici na farmi u Tennesseeu. Otac mu je bio siromah, ali je pomogao da mu se koluju djeca. Sve je to Eugene ve znao, jer im je direktor drao duge jutarnje govore i isticao da mu nije bilo lako kao

njima. Pokazivao je na sebe s nekim ponosom. I opominjao je djearce, aljivo ali ozbiljno, da ne budu ko gonjena glupa stoka, ve u boju svi junaci. To je bilo pjesnitvo, Longfellow. Direktor je bio irokih snanih ramena, nespretnih bijelih ruku, vornatih od neokretnih seljakih miia. Eugene ga je jednom vidio kako kopa u kolskom dvoritu; svakome su bili dali sadnicu da je posadi. One je miie stekao na farmi. Djeaci su rekli da vrlo jako tue. Hodao je nezgrapnim hodom kao da se prikrada - dosta traljavo i smijeno, to je istina, ali je mogao zgrabiti djeaka s lea prije nego postane svjestan toga. Otto Krause ga je prozvao Gmizavim Isusom. Ime je pristajalo, gruba ga je gomila prihvatila. Eugenea je malo zgranulo. Direktor je imao bijelo lice votane prozirnosti s duboko upalim obrazima kao Pentlandovi, blijed nos, trunak dublje boje nego lice, i tanka lagano povijena usta. Kosa mu je bila gruba, crna i gusta, ali nikad nije putao da preduga naraste. Ruke su mu bile suhe, jake i uvijek presvuene slojem krede. Kad je pro-lazio pokraj njega, Eugene je osjeao miris krede i kolske zgra-de: srce mu se ledilo od uzbuenja i straha. Svetost krede i ko-le lebdjela je oko tijela toga ovjeka. On je bio jedan od onih koji mogu dotai, a da ne budu taknuti, istui a da ne budu is-tueni. Eugene je strano matao o opiranju, ali se tresao od uasa kad bi pomislio na strahovite posljedice uzvraanja uda-raca: neto poput boje pesti u munji. Zatim bi se oprezno og-ledavao da vidi je li tko primijetio. Direktoru je bilo ime Leonard. Drao je dugake govore djeci svakog jutra nakon desetminutne molitve. Imao je visok zvuan poseljaen glas koji je esto prelazio u komino otezanje; vrlo lako se gubio u sanjarenju, zastao bi usred reenice, odsut-no bi zurio s poluotvorenim ustima i izrazom uenja na licu, pa bi se opet vratio svom poslu uz priglup rastresen smijeh, dok mu je duh jo lutao. Svakoga je jutra dvadeset minuta govorio djeci besciljno, vi-sokoparno i glupavo: uitelji su paljivo rukama prikrivali zije-vanje, uenici su kradomice pravili crtee i doturivali papirie. Govorio im je o viem ivotu i duhovnim stvarima. On im je jamio da su oni voe sutranjice i nada svijeta. Zatim je ci-tirao Longfellowa. Bio je dobar ovjek, glup ovjek, astan ovjek. U njemu je bila jaka crta grube iskonske okrutnosti. Farmu je volio vie nego ita na svijetu osim kole. Iznajmio je veliku tronu kuu u gaju silnih hrastova na rubu grada: u njoj je ivio sa enom i dvoje djece. Imao je kravu - nikada on nije bio bez krave: iao bi uveer i izjutra da je muze, smijui se svojim upljim blesa-vim smijehom i udarajui je nogom u trbuh da se okrene u pra-vi poloaj. Bio je gospodar vrste ruke. Pobunu je guio grubim nasi-ljem. Ako je koji djeak bio bezobrazan prema njemu, istrgnuo bi ga silom iz klupe, odvukao njegovu koprcavu figuru u svoj ured, hroptavo diui dok je gazio svojim nespretnim brzim ho-dom i govorei odreito s prizvukom uvredljiva omalovaavanja: - No, ti mali buntovnice, ba da vidimo tko je gazda ovdje. Po-kazat u ti, mladiu, moe li meni zanovijetati svaki balavac koii se sjeti. A kad bi se nali u uredu iza zatvorenih glaziranih vrata, objavljivao je strogo opominjanje svoje pravde glasnim disa-njem, reskim fijukom panjolske trske i urlicima od boli i uasa to ih je izgonio iz svog zatoenika.

Toga je dana skupio cijelu kolu da im zapovijedi da napisu jedan sastav. Djeca su sjedila i tupo ga gledala dok je on nepo-vezano objanjavao to eli. Napokon je objavio nagradu. Dat e 174 175pet dolara iz vlastitog depa ueniku koji napie najbolju zada-u. To ih je razbudilo. Nastao je amor. Trebalo je da napisu sastav o znaenju francuske slike zva-ne evin pjev. Predstavljala je francusku seljanicu, bosono-gu, sa srpom u jednoj ruci, uzdignuta lica u jutarnjem svjetlu polja dok slua ptiji poj. Od njih se trailo da opiu to vide u izrazu djevojina lica. Od njih se trailo da reknu to im znai slika. Bila je reproducirana u jednom njihovom tivu. Vea je reprodukcija sada visjela na govornici da je mogu dobro vidjeti. Oni su zurili zamiljeno vaui olovke. Napokon prostorija se utiala osim to se ulo lako kripanje po papiru. Topao vjetar umorio je pod strehama; trava se povijala, blago zvidei. Eugene je napisao: Djevojka slua pjev prve eve. Ona zna da to znai da je stiglo proljee. Ona ima oko sedamnaest ili osamnaest godina. Njezini su roditelji veoma siromani, nikada nigdje nije bila. Zimi nosi drvenu obuu. Sprema se kao da e zazvidati. Ali ne eli odati ptici da ju je ula. Ostali njezini uku-ani idu za njom, dolaze niz polje, ali mi ih ne vidimo. Ima oca, majku i dva brata. Oni su teko radili cijelog ivota. Djevojka je najmlae dijete. Ona misli da bi voljela otii nekamo i vidjeti svijeta. Katkada ona uje zviduk vlaka to odlazi za Pariz. Nika-da se nije vozila vlakom u svom ivotu. Voljela bi otii u Pariz. Voljela bi imati lijepe haljine, voljela bi putovati. Moda bi vo-ljela zapoeti novi ivot u Americi, u Zemlji mogunosti. Djevoj-ka je iskuala nevolju. Njezini je roditelji ne razumiju. Da je vide kako slua evu narugali bi joj se. Nikad nije upoznala prednosti dobra odgoja, njezini su tako siromani, ali ona bi iskoristila svoju priliku kad bi joj se pruila, vie nego neki kojima se pru-a. Na njoj se vidi da je bistra. To je bilo poetkom svibnja; ispiti su dolazili za dva tjedna. On je o njima razmiljao s uzbuenjem i zadovoljstvom - volio je razdoblje tekog bubanja, duga ponavljanja, veselje pranje-nja svog obilno pohranjenog znanja na papir. Velika dvorana je u to doba mirisala na zavretak, na otru nervoznu ushienost. Cijelog e ljeta biti pospano toplo; jedino kad bi ovdje, sami, s velikim gipsanim odljevom Minerve, on i Bessie Barnes, ili go-spoica ... gospoica... Ovaj nam djeak treba - ree Margaret Leonard. - Ona prui Eugeneov sastav svom muu. Osnivali su privatnu kolu za djeake. Zbog toga su i pisali sastav. Leonard uzme sastav, napravi se kao da je proitao pola 'stranice, pogleda odsutno u vjenost i pone zamiljeno trljati bradu ostavljajui tanak sloj praha od krede na svom licu. Za176 tim, uhvativi njezin pogled, idiotski se nasmije i ree: - Gle, taj mali lupe! A? Misli li ti...? Osjeajui se radosno nepribran, on se nagne uz dugaak cvile smijeha dok je udisao i lupi se po koljenu ostavljajui na njemu trag krede; iz usta mu se uo slinav zvuk. - Neka nam se smiluje bog! - protisne.

- Evo! I nemoj se brinuti, - ree ona smijui se njeno i za-bavno. - Saberi se i posjeti djeakove roditelje. - Ona je duboko voljela toga ovjeka, i on je volio nju. Nekoliko dana kasnije Leonard je po drugi put skupio dje-cu. Odrao je uopen govor kojemu je bila svrha da ih obavijesti da je jedan od njih dobio nagradu, ali da zataji pobjednikovo ime. Zatim, nakon nekoliko zastranjenja u kojima je potpuno uivao, on proita Eugeneov sastav, objavi njegovo ime i pozove ga naprijed. Lice od krede prihvati ruku od krede. Djeakovo je srce tuklo o rebra. Odjeknule su trublje ponosa, okusio je slavu. Cijeloga ljeta Leonard je strpljivo opsjedao Ganta i Elizu. Gant se vrpoljio, prevrtljivo govorio i na koncu rekao: - Morat ete vidjeti njegovu majku. - Privatno je bio veoma ogoren, urlao je o zaslugama dravne kole kao leglu graan-stva. Obitelj je bila drska. Privatna kola! Gospodin Vanderbilt! Da ga zauvijek upropasti! Od toga se Eliza zamislila. U njoj je bilo dosta snobizma. Gospodin Vanderbilt? Ona je vrijedila kao bilo tko drugi. Vidjet e oni. - Koga ete jo imati? - upita ona. - Jeste li kod koga ve razbubnjali? Leonard spomene sinove nekoliko otmjenih i bogatih ljudi? - doktora Kitchena, specijalista za oko, uho, nos i grlo, gospodi-na Arthura, advokata jedne tvrtke, i biskupa Rapera iz angli-kanske dijeceze. Eliza se jo vie zamislila. Sjetila se Pett. Nije se morala pre-navljati. - Koliko traite? - upita. On joj ree da e kolarina iznositi sto dolara godinje. Ona napui usne oklijevajui prije odgovora. - Hm-hm! - otpoe s podrugljivim smijekom dok je gleda-la Eugenea. - To je mnogo novca. Znate - nastavi ona uz drhtav osmijeh kao to tamnoputi vele, mi smo uboga eljad. Eugene se uzvrpolji. - No, to kae ti, sine? - upita Eliza peckavo. - Misli li ti da vrijedi toliko novca? 177Gospodin Leonard poloi svoju bijelu suhu ruku na Euge-neova ramena i prisno njome klizne niz njegova lea i preko sla-bina ostavljajui posvuda tragove krede. Zatim svojim mesnatim dlanom vrsto stisne tanku djeakovu nadlakticu. Taj djeak to zasluuje - ree drmajui ga njeno napri-jed-natrag. - Da, moj gospodine! Eugene se muno smijeio. Eliza je i dalje puila usne. Os-jeala je jaku psihiku vezu s Leonardom. Oboma je trebalo vre-mena. - Recimo - ree ona trljajui iroki crveni nos i lukavo se smijeei - i ja sam nekad bila uiteljica. To niste znali, je li tako? Ali ni izdaleka nisam traila toliku plau kao vi doda. -Smatrala sam da sam imala vraku sreu kad sam dobila stan i hranu i dvadeset dolara mjeseno. - Zaista, gospoo Gant? - ree gospodin Leonard s velikim zanimanjem. - No, moj gospodine! - On se poe smijati neodre-enim cvileom, poteui sve jae Eugenea i umrtvljujui mu ruku svojim stranim stiskom. - Da - ree Eliza - sjeam se svog oca - to je bilo davno pri-je nego to si se ti rodio, dijete - ree Eugeneu - jer jo nisam ni vidjela tvoga oca - to neki kau,

ti si tada bio samo oblaak pauine objeen u nebesima - smijala bi se svakome tko bi mi u to doba spomenuo udaju. - No, znate to (ona strese glavom i alobno napui usne), bili smo strano siromani u to doba, ja vam kaem. - O tome sam nekidan razmiljala - esto nismo imali u kui hrane za idui obrok. - No, kao to rekoh, tvoj djed (obraajui se Eugeneu) doe kui jedne noi i ree: - Pazi amo, to e ovo rei? to mislite koga sam danas vidio? - Sjeam ga se tako dobro kao da ga sad vidim ispred sebe - imala sam predosjeaj - (obraajui se Leonardu sa sumnjivim osmijehom) ne znam to ete vi na to rei, ali ispada prilino udno kad ovjek o svemu razmisli, zar ne? Upravo sam bila pomogla tetki Jane da postavi stol - bila je dola ak iz kotara Yancey da pohodi tvoju baku - kad mi je iznenada sinulo - zamislite (pre-ma Leonardu) nisam uope pogledala kroz prozor niti sam ita uradila, ali sam znala kao to znam da sam iva da on dolazi -zaboga, povikala sam dolazi - o emu to govori tako ti svega, Eliza? rekla je tvoja baka - sjeam se da je pola k vratima i po-gledala niz stazu - nema nikoga - on dolazi, rekla sam - ekaj i vidjet e - koga? ree tvoja baka - Pa, oca, rekoh ja - nosi ne-to na leima - o tome nema sumnje - I jo nisam ni izrekla te rijei, a on se pojavio onakav kakav je bio na stazi, s punom vre-om jabuka na leima - po nainu hoda moglo se vidjeti da nosi neke vijesti - no - nema sumnje - nije stao ni da rekne 178 kako-ste - Sjeam se poeo je govoriti skoro prije nego to je uao u kuu - O oe, kliknula sam ja donio si jabuke - bilo je to godinu dana nakon to sam jedva preivjela upalu plua -stalno sam otada bacala krv i imala krvarenja pa sam ga mo-lila da mi donese jabuka - No, rekla je majka njemu, a izgledala je strano uznemirena, ja vam kaem - to je najudnija stvar to sam je ikada ula - i ona mu pripovjedi to se zbilo - No, on je izgledao prilino ozbiljan i rekao - Da, nikad neu zaboraviti kako je to rekao - Mislim da me je vidjela. Ja nisam tamo bio toga asa, ali sam mislio da sam tamo i da se penjem stazom ba toga asa - Imam vijest za tebe, rekao je - to misli koga sam danas vidio - to, pa nemam pojma, rekla sam - pa starog pro-fesora Trumana - dotrao je k meni u gradu i rekao, hej ujte: gdje je Eliza - imam posao za nju ako eli, da bude ove zime ui-teljica u Beaverdamu - pa, ovaj, rekao je tvoj djed, ona nikad nije radila u koli - a profesor Truman se smijao koliko god ho-ete i rekao - ne berite brige zbog toga, Eliza moe uiniti sve to joj padne na pamet - eto, gospodine, tako se to dogodilo. -alosna i tuna zastala je na trenutak, zanesena, dok joj je lice odlutalo za ranijim ivotom kroz drvored godina. - No - ree gospodin Leonard neodreeno, trljajui bradu, - ti vragoljane, ti! ree trgnuvi Eugenea jo jednom i poevi . da se smije s narcisoidnim zadovoljstvom. Eliza polako napui usne. - Pa dobro - ree - poslat u vam ga na jednu godinu. -Tako je ona sklapala posao. Duboko teku struje u Sargakom moru. Tako se na tankoj dlaci milijuna duevnih poticaja sudbina jo jednom poigrala njegovim ivotom. Gospodin Leonard unajmio je staru predratnu kuu na bri-jegu obraslom velianstvenim drveem. Bila je okrenuta preipa zapadu i jugu, gledajui prema Biltburnu, niz strmi juni dio grada i na crnako naselje to se protezalo

do kolodvora. Jed-nog dana poetkom rujna poveo je Eugenea tamo. Ili su kroz grad, razgovarali ozbiljno o politici, preko Trga, niz aveniju Hat-ton, na jug u Church, te jugozapadno sporednim putem koji je zavravao pred kolskom zgradom to se naslanjala na brijeg. Kad su uli u dvorite golema su stabla umila tunom je-senskom glazbom. U irokom hodniku niske razbacane stare kue Eugene je prvi put vidio Margaret Leonard. Drala je me-tlu u rukama i nosila pregau. Ali se najprije doimala njena grozna krhkost. 179U to je vrijeme Margaret Leonard imala trideset etiri godi-ne. Rodila je dvoje djece, sina kojemu je sada bilo est godina i ker koja je imala dvije godine. Dok je tamo stajala iskrenuvi svoje dugake tanke prste oko drka metle, on je s trenutanom hladnom muninom primijetio da je vrak njezina desnog kai-prsta bio stanjen kao da ga je neizljeivo zgnjeio eki. A prole su godine dok je saznao da tuberkulozni ljudi katkad imaju tak-; ve prste. Margaret Leonard je bila srednje visine, moda pet stopa i j est palaca. Kad se smuenost njegove nelagodnosti polako iz-j gubila, primijetio je da ona nije mogla teiti vie od osamdeset i do devedeset funti. Znao je da imaju djecu. Sada se sjetio njih ; i Leonardove miiave gromade, i osjetio uas. Njegova brza mata odmah je prela na spolne odnose, i neto se u njemu izvilo na stranu od nevjerice i straha. Nosila je haljinu od sive nabrane pamune tkanine koja nije bila ni iroka ni tijesna oko njezina trona tijela, ali mu je sakri-vala svaki trag, kao da je bio umotan tap. Dok se njegov um nespretno izvlaio iz munog dojma za-uo je njezin glas, pa osjeajui jo udan smeten sram, on po-digne oi k njenom licu. Bilo je to najmirnije i najushienije lice to ga je ikad vidio. Koa je bila blijeda s primjesom mrtvake pepeljavosti; ispod nje se jasno ocrtavao fini kotani reljef lica i lubanje: smrtno blijeda napetost onih kojima se blii smrt bila je ve provjerena. Uspjela se odrvati tek toliko da paljivo odr-ava ravnoteu izmeu stupnja bolesti i oporavljanja. Morala je mjeriti sve to je inila. Ravna crta nosa i lijepo oblikovana duga brada davale su njezinu licu izraz pronicavosti i odlunosti. Ispod blijede tanke upale koe na obrazima i oko usta s vremena na vrijeme drhtalo je nekoliko istroenih ivanih sredita i lagano potresalo kou ne smuujui i ne naruavajui ushienu mirnu ljepotu to ju je nepresuno hranila iznutra. To je lice bilo polje trajnog sukoba, gotovo uvijek mirno, ali stalno odraz neprestane bitke i pobjede goleme energije koja je u njoj prebivala, nadjaavi tisuu za-glunih vragova rasapa i glodanja koji su je pokuavali rastrgnu-ti. Na njoj je postojano bila ispisana epska pjesma ljepote i po-inka nakon boja - on nikad nije prestao osjeati da je njezina ruka drala uzde svoga srca, da su u njezinom stisku bile skup-ljene sve neslone ile i tetive razdora koje bi joj razbile i razglo-bile udove, kad bi im jednom popustila. On je doslovno fiziki osjeao da bi se smjesta raspala na komadie im bi iz nje otek-la velika plima sranosti. 180 Bila je nalik nekom velikom, slavnom, smirenom, smrtno ranjenom vojskovoi koji prstima stie smrskanu ilu kucavi-cu, zaustavlja oseku svog ivota na jedan sat - i dalje zapovijeda bitkom.

Kosa joj je bila gruba i tamnosmea, lagano proarana sje-dinama: bila je ravnomjerno zaeljana po sredini i zategnuta u vor na zatiljku. Sve je na njoj bilo vrlo isto, kao izribana ku-hinjska daska: kad se s njim rukovala, on osjeti vrstu nervoznu ivotnost njenih prstiju i primijeti kako su iste i uredne bile njezine tanke pomalo radom istroene ruke. Ako je sada zamje-ivao ikakvu njenu klonulost, bilo je to samo s osjeanjem nje-zina oienja: utio je da je u dodiru ne s boleu, nego s naj-veim zdravljem to ga je ikad upoznao. Ona je u njemu pobu-dila uzvienu glazbu. Srce mu je raslo. - Ovo je - ree Leonard udarivi ga blago po leima, - gos-podin Eugene Gant. - No ree ona tihim glasom u kojemu je treperila drhtava ica - drago mi je da sam te upoznala. - Glas je u sebi nosio ono svojstvo mirnog uenja to ga je on katkad sluao u glasovima ljudi koji su vidjeli ili uli neki udan dogaaj ili sluaj, neto to se ini kao da zadire onkraj ivota, onkraj prirode prizvuk prihvaanja; i on odjednom spozna da je toj eni cio ivot izgle-dao vjeno neobian, da je ona izravno gledala u ljepotu i tajan-stvo i tragediju u ljudskim srcima, i da je on njoj izgledao lijep. Njezino se lice mrailo od udnovate strastvene ivotnosti koja nije ostavljala traga, koja je na njemu ivjela bestjelesno po-put ivota; njezine su se smee oi mraile do crnine, kao da je kroz njih proletjela ptica i ostavila sjenu svojih krila. Ona je vi-djela njegovo malo zaneseno lice koje je udno gorjelo na kraju dugog mravog tijela, vidjela je njegove ravne tanke krakove, ve-lika stopala nespretno zavrnuta unutra, pranjave mrlje na ara-pama ispod koljena, i tanka zapea ruku to su muno strila ispod jeftina slabo skrojena kaputa; vidjela je uzak pogrbljen ob-ris njegovih ramena, upavu hrpu kose - i nije se smijala. On podigne lice k njoj kao suanj koji izlazi na svjetlo dana, kao ovjek to se dugo patio u tami pa se kupa u velikom jezeru zore, kao slijepac koji osjeti u oima bijelu sr i bit nepromjen-ljive jasnoe. Tijelo mu je upijalo njenu silnu svjetlost kao izgladnjeli prognanik kiu: sklopio je oi i pustio da ga kupa ta sil-na svjetlost, a kad ih je ponovo otvorio vidio je da su i njezine bile blistave i vlane. Tada se ona pone smijati. - Hej, gospodine Leonard - ree - to je to! Ta on je visok skoro kao ti. Doi, djeae. Stani tu da vas izmjerim. Spretnim ih prstima ona sastavi lea uz lea. 181Gospodin Leonard bio je dva-tri palca vii nego Eugene. On se pone smijati svojim cvileom. - O, lupeu - ree. - utokljunac jedan. - Koliko ti je godina? - upita ona - Idueg mjeseca navravam dvanaestu - ree on. - No, tko bi to rekao! - ree ona u udu. - Ipak u ti neto rei - nastavi. Moramo nabaciti malo mesa na te kosti. Ne moe nastaviti tako. Ne svia mi se kako izgleda. - Ona zatre-se glavom. On se osjeao neugodno, uznemireno; bio je neodreeno uvrijeen. Zbunjivalo ga je i plailo kad bi mu se reklo da je slabaan; to mu je otro ranjavalo ponos. Uvela ga je u veliku prostoriju slijeva koja je bila ureena kao dnevna soba i knjinica. Gledala je kako mu je lice zasjalo od zanosa kad je vidio tisuu petsto ili dvije tisue knjiga sloe-nih na policama na raznim mjestima. Nespretno je sjeo na ple-tenu stolicu kraj stola i ekao dok se ona nije vratila

nosei ta-njur sa sendviima i visoku au punu graevine koju nikada dotad nije okusio. Kad je to pojeo, ona privue stolicu k njegovoj i sjedne. Pri-je toga poslala je Leonarda u stajsko dvorite da posvrava neke poslove; moglo se uti s vremena na vrijeme kako zapovjednim seljakim glasom vie na svoju stoku. - Pa onda, kai mi, djeae - ree ona - to si itao? On lukavo krene kroz pustonu zemlju tiskarstva, spomi-njui kao svoje omiljeno tivo one knjige za koje je osjeao da e naii na njezino odobravanje. Budui da je proitao sve, do-bro i loe, to se nalo u gradskoj knjinici, mogao je iznijeti doj-mljiv izbor. Katkad ga je ona zaustavljala da priupita o nekoj knjizi on je opirno obnavljao sadraj s vatrenom upornou i pojedinostima, te ju je potpuno zadovoljio. Bila je uzbuena i gorljiva - odmah je uvidjela kako bi obilno mogla hraniti tu prodrljivu glad za znanjem, iskustvom, mudrosti. A on je izne-nada spoznao radost posluha: sada e divlje tapanje u neznanju, slijepo traganje, oajna sputavana udnja dobiti kormilo, vod-stvo, nadzor. Put kroz tjesnac prema Indiji, koji nikad nije mo-gao pronai, sada e mu biti ucrtan. Na polasku mu je dala de-beli svezak od devet stotina stranica, ukraen nadahnutim gra-vurama ljubavi i bitaka, razdoblja koje je najvie volio. On je duboko u no ponirao u sudbinu ovjeka koji je ubio medvjeda, spalio vjetrenjae i kaznio odmetnike, u itav ivot druma i krme srednjeg vijeka, u hrabrog i lijepog Gerarda, bo-anskog sjemena, oca Erasmusova. Eugene je mislio da je Sa-mostan i ognjite bila najbolja pripovijest to ju je ikad proitao. 182 Privatna kola u Altamontu bila je najvea pustolovina u njihovu ivotu. Leonard se nadao da e sada ostvariti sve odga-ane uspjehe o kojima je sanjao dok je bio mlai. Za njega je kola bila nezavisnost, sluba, mo i, nadao se, blagostanje. Za nju je poduavanje bilo nenadmana velika nagrada - lirska glazba, ivot, svijet u kojemu je ona sve to je bilo dobro umjet-niki pretvarala u ljepotu, gospodar due koji joj je dao duhovni ivot kad joj je razarao tijelo. U okrutnom vulkanu djeakova duha mali dlakavi noni leptiri njegova oboavanja oblijetali su oko njihova udnog bra-ka i sagorijevali. Nemilosrdne godine obarale su jednog po jed-nog njegove bogove i glavare. to je preivjelo da se nada? to je izdralo bi rasta i pamenja? Zato je zlato tako potamnjelo? inilo se kao da je cijeloga ivota njegova vatrena privrenost poinjala s ljudima a zavravala s prikazama; pod njegovom se teinom otapao ivot na koji se oslanjao, i gledajui dolje on je vidio da stee neki kip; ali je nepokolebljivo, kao pobjednika stvarnost sred njegova srca koje su pohodile sjeni, ostala ona koja je prva takla njegove slijepe oi svjetlou, koja je pruila gnijezdo njegovoj zakukuljenoj beskunikoj dui. Ona je ostala. O smrti u ivotu to u stijene pretvara nae ljude! O mijeno to poravnava nae bogove! Ako bar jedan jo ivi nad pepelom zgaslih godina, nee li se ovaj prah probuditi, nee li mrtva vjera oivjeti, neemo li ponovo vidjeti Boga, kao neko izjutra, na planini? Tko to stupa s nama po gorama? 17 Eugene je proveo etiri idue godine svog ivota u Leonar-dovoj koli. Nasuprot golom uasu Dixielanda, nasuprot mra-nom putu boli i smrti niz koji

su se veliki Gantovi udovi ve po-eli naginjati, nasuprot svemu onom zatoenitvu i osami njegova vlastitoga ivota to su ga nagrizali kao glad, ove godine kod Leonarda cvale su kao zlatne jabuke. Od Leonarda je malo dobio - suh pohod preko neplodne pustoi latinske proze: prvo, grubi, ukoeni, tupi okraji s gra-matikim pravilima koji su ga nepotrebno plaili i zbunjivali, i godinama ga ispunjavali nezdravom nesklonou prema sintak-si i nerazumnom predrasudom protiv zakona na kojima je sa183graen jezik; zatim, godina prouavanja krte, jasne Cezarove to-nosti, velianstvene strukture stila - jezgrovitost, najnunija izvjes-nost, umrtvljena nepovezanim dnevnim podjelama, dosadna ree-nina analiza, nespretan obrazac pedantnog prevoenja: Nakon to je uinio sve stvari koje su bile potrebne, a go-dinje doba je bilo prikladno za voenje rata, Cezar poe svr-stavati svoje legije u bojni poredak. Svi mrani raskoni prizori rata u Galiji, proboj rimskog koplja kroz tit od koe, barbarskog natezanja po umama i po-nosnog zveketa trijumfa sve ono to se moglo dodati povijesti velikoga realista dodirom preobraajne strasti kojom velik ui-telj vri svoj posao, nedostajalo je. Umjesto toga kotai su vjeto upali u tegobnu koloteinu metode i memoriranja. Dvanaestog oujka prole godine - tri dana zakanjenja. Cogitata. Mnoina srednjeg roda participa upotrebljena kao imenica. Quo upotrebljeno umjesto ut da se iz-razi svrha kad slijedi komparativ. Osamdeset redaka za sutra. Utroili su cijelu vjenost, dvije godine, na onog dosadnog psa Cicerona. De senectute. De amicitia.' Izbjegli su Vergilija jer je John Dorsev Leonard bio slab mornar - nije bio posve siguran u vergilijevskoj navigaciji. Mrzio je istraivanja. Nije se pouzdavao u putovanja. Idue godine, rekao je. A velika imena Ovidija, gospo-dara vilenjaka i gnoma, Bakhova sviraa u zbirci Amores,2 ui Luk-recija, punog ritma onih vremena? Nox est perpetua.3 - An? - otezao je gospodin Leonard poinjui da se uplje smije. Po njemu su prsti ostavljali trag krede od brade do pupka. Stephen (Pap) Rheinhart blago se nagne naprijed i iljkom olov-ke ubode Eugenea Ganta u lijevi guz. Eugene bolno zaguna. - Ovaj, ne - ree gospodin Leonard isturivi bradu. - To je druga vrsta latinskoga. - Kakva vrsta? - navaljivao je Tom Davi. - Tea od Cice-rona? - Pa - ree gospodin Leonard sumnjiavo - druga vrsta. Malo ispred vaeg sadanjeg znanja. - est perpetua. Una dormienda. Luna dies et nox.4 - Je li latinsko pjesnitvo teko itati? - ree Eugene. - Pa - ree gospodin Leonard potresavi glavom. - Nije lako. Horacije ... otpoe paljivo. - On je napisao Ode i Epodes5 - ree Tom Davi. - to je epoda, gospodine Leonard? 1 O starosti. O prijateljstvu. (Marcus Tullius Cicero, 106-43 god.) 2 Ljubavi. (Publius Ovidius Naso, 43. god. pr. n. e. - 18 god. n. e.) 3 i 4 No nam je vjenu spavati. Mjesec, dan i no. 6 Ode. Epode. (Ouintus Horatius Flaccus, 65-8 god. pr. n. e.) 184

- Ovaj - ree gospodin Leonard razmiljajui - to je vrsta pjesme! - Do vraga! - ree Pap Rheinhart neugodnim aptom Eu-geneu. - To sam znao prije nego to sam platio kolarinu. Slatko se smijui i lupkajui se njenim prstima gospodin Leonard se vrati na lekciju. - Sada da vidimo zapone. - Tko je bio Katul? - povikne Eugene glasno. Kao baeno koplje u mozak, ime. - Bio je pjesnik - odgovori gospodin Leonard bez razmi-ljanja, na brzinu, zbunjeno. Poalio je. - Koju vrstu pjesama je pisao? - upita Eugene. Nije bilo odgovora. - Je li pisao kao Horacije? - Ne-e - ree gospodin Leonard promiljeno. - Ne ba sa-svim kao Horacije. - O emu je pisao? - ree Tom Davi. - O dupetu tvoje bake - estoko proape Pap Rheinhart. - Pa... pisao je o stvarima koje su u njegovo vrijeme sva-koga zanimale - ree gospodin Leonard s olakanjem. - Je li pisao o ljubavnim osjeajima? - ree Eugene drhta-vim glasom. Tom Davi okrene iznenaeno lice prema njemu. - Boe sveti! - klikne trenutak kasnije. Zatim se pone smijati. - On je pisao o ljubavnim osjeajima - vikne Eugene s iz-nenadnom odreenom strau. - Pisao je o svojoj ljubavi prema gospoi Lesbiji. Pitaj gospodina Leonarda ako ne vjeruje meni. Oni okrenu edna lica k njemu. Ovaj... ne ... da ... ne znam ja sve te stvari - ree gos-podin Leonard izazivaki, zbunjeno. - Gdje si to uo, mome? - Proitao sam u nekoj knjizi - ree Eugene pitajui se gdje. Kao baeno koplje, ime. ... iji je jezik bio poput zuba otrovnice, baeno koplje za-nosa i strasti. Odi et amo: quare id faciam... - Odnosno, ne sve u potpunosti - ree gospodin Leonard. - Neke od njih dopusti on. .. .fortasse requiris. Nescio, sed fieri sentio et excruciorS - Tko je bila ona? - ree Tom Davi. 1 Mrzim i ljubim: zato li to inim... moda e upitati. Ne znam, ali osjeam da jest tako i muim se. (Katul, prijevod T. Ladan) 185- Oh, to je bio obiaj u ono vrijeme - ree gospodin Lep/ nard nemarno. Kao Dante i Beatrice. To je bio nain kako je pjesnik udvarao. Zmija psikne. U njegovoj je krvi bilo iscjetka divljeg likova-nja. Poderotine poslunosti, pokornosti i strahopotovanja popadale su u krugu oko njega. - Ona je bila tua ena! - ree on naglas. - Eto to je bila. Grozna tiina. - Ovaj . . . sad . . . tko ti je to rekao? - ree gospodin Leo-nard zbunjeno, ali smatrajui njezin brak divljim i moda opas-nim mitom. - Tko ti je rekao, mome? - to je onda ona bila? - ree izravno Tom Davi. - Ovaj . . . zapravo ne - promrmlja gospodin Leonard trlja-jui bradu. - Bila je pokvarena ena - ree Eugene. Zatim posve oaj-no doda: - Bila je kurva. Pap Rheinhart zadri dah.

- to to, to to, to to? - povikne gospodin Leonard kad je smogao rijei. U njemu je sve kipjelo od bijesa. Skoio je sa sto-lice. - to si to rekao, mome? Ali je pomislio na Margaret i s iznenadnim osjeajem uze-tosti pogledao na bijelu razvalinu djeakoga lica. Previe je za-stranio. Daleko s onu stranu. Ponovo je sjeo sav slomljen. . . . iji je najpodliji pla bio prostrijeljen njegovom strau, ija je najsnanija glazba cvjetala iz kala . . . f 1 Nulla potest mulier tantum se dicere amatatn '} i Vere, guantutn a me Lesbia amata mea es.^ ree - Morao bi malo vie pripaziti na svoj govor, Eugene -gospodin Leonard blago. - Eto vidite! - povie on iznenada, vraajui se silovito svo-joj knjizi. - Tako se zanemaruje posao. Idemo sada! - ree srda-no, pljujui u svoje intelektualne ruke. - Vi lupei! - ree primj-jetivi smijeak Toma Davisa. - Znam ja to je vama - elite da izgubimo cijeli sat. Smijeh Toma Davisa prasne i pomijea se s njegovim cvile-om. - U redu, Tom - ree gospodin Leonard odsjeeno - strana 43, odjeljak 6, redak 15. Odatle zaponi. 1 Ni jedna ena zaista nije toliko voljena Koliko je moja Lesbia voljena od mene. fKatlll nriii^ T l-J ^ .__ j_ ...~j M-A*WU* vujjen (Katul, prijevod T. Ladan) 186 U taj as zazvoni zvono, a smijeh Toma Davisa ispuni razred. Ipak su njegova predavanja, prema ustaljenim navikama, bila dovoljno struna. Moda bi imao potekoa u sastavljanju jedne stranice latinske proze ili stiha s kojima se nije potpuno sprijateljio ni nakon dugogodinjih ponavljanja. U grkom bi, svakako, njegova manjkavost bila jo oitija, ali bi znao drugi ao-rist ili optativ u pola noi (ako se ikad ranije s njim sreo). Imali su dvije zavrne godine dragocjenog grkog: itali su Anabasis. - Kakva nam je korist od svega toga? - ree Tom Davi pri-jeporno. Tu je gospodin Leonard osjeao tlo pod nogama. On je ra-zumijevao vrijednost klasika. - Time se ovjek ui da cijeni uzviene stvari. To mu daje temelj slobodnog odgoja. Time se vjeba um. - Kakva mu je korist od toga kad pone raditi? - ree Pap Rheinhart. - Od toga nee nauiti kako da uzgoji vie ita. - Pa... nisam ba uvjeren u to - ree gospodin Leonard uz protestni smijeh. Ja mislim da hoe. Pap Rheinhart ga pogleda s komino naherenom glavom. Imao je nakrivljen vrat koji je njegovom duhovitom blagom licu sa strane davao izraz smijene zrelosti. Imao je osoran glas; bio je prepun grubog dobroudnog hu-mora i neprekidno je vakao duhan. Otac mu je bio bogat. ivio je na velikoj farmi u Coveu, drao mljekaru i imao ljevaonicu u gradu. Bili su nenametljivi ljudi njemakog podrijetla. - Zar ete vi, gospodine Leonard - ree Pap Rheinhart -sa svojim radnicima na farmi govoriti latinski?

- Menibus trebibus vreibus itibus - ree Tom Davi kroz buan smijeh. Gospodin Leonard se smijao uz rastreseno odo-bravanje. To je bila njegova ala. - Time se vjeba um da se hvata u kotac sa svim vrstama zadataka - ree on. - Prema ovome to vi kaete - ree Tom Davi - ovjek koji je uio grki bolji je limar od onoga koji nije uio. - Da - ree gospodin Leonard tresui mudro glavom -zna, ja mislim da jest. On se zadovoljno pridrui njihovu smi-jehu svojim slinavim cerekanjem. Bio je na utrtom putu. Oni su ga uvlaili u duge rasprave: dok je jeo ruak, mahao je vruim dvopekom okolo, uvjerljiv, sladunjavo razborit, iscrpno paljiv u naporu da dokae vezu izmeu grkog i trgovine mjeovitom robom. Veliki vjetar iz Ate187ne nije ga uope dotaknuo. Nita nije rekao o istananoj i osjet-ljivoj inteligenciji Grka, o njihovoj enskoj ljupkosti, o graditelj-skoj moi i dubini njihova uma, o nestalnosti njihova karaktera, 0 grai, ogranienosti i savrenstvu njihovih oblika. On je u jednom amerikom koledu letimino upoznao ve-liku strukturu najizgraenijega jezika: osjetio je skulpturno sa-vrenstvo rijei kao to je Y"v*l*eS1 ali je njegovo miljenje mi-risalo na kredu, razred i slabo osvjetljenje - grki je bio dobar jer je bio drevan, klasian i akademski. Miris Istoka, tamna pli-ma Orijenta koja je ispod njega tekla i proimala ivote pjesnika 1 vojnika neim nastranim, zlim, raskonim, bila je od njegova i-vota daleka kao Lesbos. On je bio samo glasnogovornik formule u koju se pouzdavao bez prave vjere. Kat nara YJV xi xar& 6aXarcav.2 Matematiku i povijest predavala je Amy, sestra Johna Dor-seya. Bila je krupna ena, visoka pet stopa i deset palaca, teka 185 funti. Imala je vrlo bujnu crnu kosu, ravnu i nauljenu, i vrlo crne oi koje su njezinu licu davale teku sjetilnost. Jake su joj podlaktice bile lagano dlakave. Nije bila debela, ali se tijesno utezala, pa su joj se isticale snane ruke i iroka ramena iz iste bjeline njezina struka. Kad je bilo toplo veoma se znojila: kou-lje su joj bile ispod pazuha proarane velikim mrljama znoja; zimi, dok bi se grijala uz vatru, oko nje se irio uzbudljiv miris krede i jak vonj zdrave ivotinje. Prolazei vjetrovitim stranjim dvoritem jednog zimskog dana, Eugene je pogledao u njezinu sobu ba kad joj je krhka neakinja otvorila vrata da izae. Ona je sjedila pred rasplamsalom vatrom od ugljena nakon kupelji i obuvala arape. On je oarano zurio u njena iroka rumena ra-mena i veliko tijelo koje se puilo isto kao zvijer. Voljela je vatru i zraenje topline: pospano pozorna sjedila je kraj pei rairenih nogu, srui toplinu svojom irokom sna-gom zemlje koja je bila osjeajnija nego u njezina brata. Zaru-menivi se od ognja, ona se svim djeacima polagano smijeila s ravnodunom naklonou. Mukarci je nisu posjeivali: bila je edna usana kao izvor. Nikoga nije traila. Smijeila se cijelom svijetu lijenom majom toplinom. Bila je dobar nastavnik matematike: brojevi su joj leali u krvi. Lijeno je uzimala njihove ploice za pisanje, lijeno traila rjeenja i dobroudno se

smijala s omalovaavanjem. Iza nje je u klupi Durand Jarvis strastveno stenjao prema Eugeneu i ero-tino se uvijao estoko stiui poklopac svoje klupe. 1 Grki, ne (genitiv singulara). 2 Grka izreka: i po kopnu i po moru. 188 Sestra Sheba stigla je sa svojim suiavim muem na koncu druge godine - bio je leina s krvavim mrljama na usnama, star sedamdeset tri godine. Rekli su da ima samo etrdeset devet -bolest ga je postarala. Bio je visok est stopa i tri palca, dugih ravnih brkova, votan i mrav kao mandarin. Pravio je impresio-nistike slike - ovce na brijegu obraslu borovicom, ribarske amce na molu s toplom crvenom gomilom ciglenih zgrada u pozadini. Stari grad Gloucester, Marblehead, itelji rta Cod, smioni kapetani - bogata slana imena izranjala su u mirisu katranjena konopa, i suhe glave bakalara to se raspadaju na suncu, uzbi-bani laki amci do koljena puni oiene ribe, i jak eznutljiv miris mora u lukama, i mirna zanesenjaka tupost mornarova lica, znak njegove enidbe s oceanom. Kako izgledaju mora zo-rom u proljee? Hladni galebovi spavaju na vjetru. Ali nebesa su ruiasta. Votanog su mandarina vidjeli kako triput odlazi putem i kako se vraa. Bilo je proljee, juni je vjetar prebivao visoko u razraslim stablima. On je leprao na tapu to ga je zabadao is-pred sebe modrom tuberkuloznom rukom. Oi su mu bile mod-re i blijede kao u utopljenika. Izrodio je dvoje djece sa Shebom - dvije djevojice. Bile su egzotini njeni cvjetovi: sve crno i mlijeno bijelo, udno i ljup-ko kao proljee. Djeaci su radoznalo nagaali. On mora biti bolji ovjek nego to izgleda - ree Tom Da-vi. - Manjoj su tek dvije ili tri godine. On nije star kao to izgleda - ree Eugene. - Izgleda star jer je bolestan. Ima svega etrdeset devet godina. - Kako zna? - ree Tom Davi. - Tako kae gospoica Amy - ree Eugene nevino. Pap Rheinhart nagne glavu prema Eugeneu i vrkom je-zika vjeto prebaci komad duhana na drugu stranu usta. - etrdeset devet! - ree - ti bi se trebao obratiti lijeniku, mladiu. On je star kao biblija. - Tako je rekla ona - tvrdoglavo ustraja Eugene. - Pa naravno da je rekla! - odvrati Pap Rheinhart. - Ne misli valjda da e to obznaniti? Oni ovdje vode kolu. - Sinko, ti mora da si glup! ree Jack Candler koji o tome nije dotad razmiljao. - Do vraga, ti si im ljubimac. Oni znaju da e povjerovati to god ti reknu ree Julius Arthur. Pap Rheinhart ga pozor-no pogleda, zatim odmahne glavom kao da je izljeenje bilo ne-mogue. Smijali su se njegovu vjerovanju. 189- Pa, ako je toliko star - ree Eugene - zato se gospoa Lattimer udala za njega? - Zato to nije mogla nai nikoga drugoga, naravno - ree Pap Rheinhart, izgubivi strpljenje zbog te gluposti. - to mislite da li ga je morala buditi? - ree Tom Davi ra-doznalo. Oni su se utke domiljali. A Eugene, koji je vidio da je dvoje krasne djece otpalo poput latica od majinih bujnih grudi, koji je vidio da votani umjetnik oklijevajui

koraa prema smr-ti, i uo jaki Shebin glas to u samom poetku gospodari razgo-vorom izlaui sva svoja miljenja u estokoj burleski, bio je po-novo zbunjen pred neistraivom ruljom - iz smrti, ivota i grube gnjile zemlje, jedan cvijet. Njegova je vjera bila iznad uvjerenja. Tako je esto nailazilo razoaranje da je u njemu probudilo struju gorke sumnje, po-vremeno razdraljivo, grubo, okrutno i istanano ruganje, koje je sve ljue peklo zbog vlastite muke. Nesvjesno je u sebi poeo graditi opsenu mitologiju do koje mu je bilo sve dublje stalo, jer je primijetio njezinu neistinu. Slomljeno i mrano poinjao je osjeati da ljudi ne ive za istinu - ljudi stvaraoci - nego za la. Pokatkad se njegov prodrljiv i nezasitan mozak inio kao da je izmakao njegovu nadzoru: bila je to strahovita ptica iji se kljun zario u njegovo srce, ije su pande neprestano derale nje-govu utrobu. I taj nezaspali demon koturao je, obarao i prevrtao stvar, i iznenada se vraao, kad bi ona ve odletjela, s pobjedni-kom zlobom, ostavljajui golo, osrednje i obino sve ono to je on zaodijevao uenjem. Ali pun nade on je uviao da nikada nije shvaao - da su ostajali samo laan sjaj i zlato. Jezik mu je bio tako jedak zato to je njegovo srce toliko vjerovalo. Nemilosrdni mozak leao je sklupan i budan kao zmija: vi-dio je svaku kretnju, svaki brzi pogled iznad njegove glave, tra-ljave skele svake prijevare. Ali te su osobe za njega postojale u svijetu dalekom od ljudskog grijeha. On je otvorio jedan prozor svoga srca za Margaret i zajedno su uli u sveti lug poezije; ali je svu mranu udnju, san o lijepim oblicima, i svu bijedu, pijan-stvo i nered svog ivota u obitelji plaljivo zakljuavao. Bojao se da e uti. Pitao se oajniki koliko je djeaka ve ulo. I sve injenice koje su sputale Margaret u ivot, koje su je uvlaile u kalnu struju ivota, bile su nestvarne i uasne kao nona mora. To to je ona bila na pragu smrti od tuberkuloze, to se e-stoka i brbljiva Sheba udala za starca koji je s njom zaeo dvoje djece i ekao smrt, to je cijela ta mala porodica, mona u prianljivoj vjernosti, blaila svoje velike boli u tajnosti, gradei 190 pred djeakim otrini oima i klepetavim jezicima branu lom-nog pretvaranja i izlike, njega je omamljivalo osjeajem nestvar-nosti. Eugene je vjerovao u slavu i zlato. Sad je vie ivio u Dixielandu. Tjenje se vezao uz Elizu ot-kad je poeo ii kod Leonarda. Gant, Helen i Luke rugali su se s privatnom kolom. Djeca su bila uvrijeena - pomalo ljubo-morna. U njihovoj je udi nikao novi trn; rekli bi: - Potpuno si ga unitila otkad si ga poslala u privatnu ko-lu. - Hi - On je sada previsoko da bi prljao ruke otkad je napus-tio dravnu kolu. Eliza ga je pak stalno podsjeala na obaveze. esto je govo-rila o svojoj sirotinji i naporima kojima se mora izlagati da bi platila kolarinu. Govorila mu je da mora marljivo raditi i po-magati joj koliko god moe u svoje slobodno vrijeme. Trebalo je takoer da joj pomae ljeti i da razbubnjava posao meu pri-dolim turistima na kolodvoru. - Za ime boje! Sto je tebi? - rugao se Luke. - Ta valjda se ne stidi malo potena posla? Ovuda, gospodine, za Dixieland. Gospoa Eliza E. Gant, vlasnica. Neposredno do Trga, kapetane. Sve udobnosti moder-ne tamnice. Dvopek i domaa pita upravo kao to bi ih majka morala pei, ali ne pee.

Taj e deko uspjeti. Na koncu prve Eugeneove godine kod Leonarda Eliza je re-kla Johnu Dorsevu da vie ne moe plaati kolarinu. On se po-savjetovao s Margaret, vratio se i pristao da uzme djeaka uz pola cijene. - On vam moe pomoi da razbubnjate posao kod novih polaznika - ree Eliza. - Da - sloi se Leonard - to je ona prava stvar. Ben je kupio novi par cipela. Bile su smee. Platio ih je est dolara. Uvijek je kupovao dobre stvari. Ali su mu nauljale taba-ne. Namrten i bijesan dojurio je u sobu i skinuo ih. - Do vraga! - viknuo je i zavitlao ih u zid. Eliza doe do vrata. - Nikad nee imati ni penija, mome, sve dok tako razba-cuje novac. Zna to, to je prilino zlo kad ovjek dobro razmi-sli. - Ona alosno potrese glavom i napui usne. 191- O za boga miloga! izdere se on. - uje li ti ovo! Tako mi boga od tebe nikad nita ne traim, je li tako? - plane gnjevno. Ona uzme cipele i dade ih Eugeneu. - Bilo bi teta baciti dobar par cipela - ree. - Pokuaj ih obuti, sine. On ih obuje. Njegove su noge ve bile vee nego Benove. Uinio je nekoliko paljivih i bolnih koraka. - Kako ti stoje? - upitah Eliza. - Mislim da je u redu - ree on sumnjiavo. - Malo su ti-jesne. Volio je njihovu vrstou, pravi miris koe. Bile su to najbo-lje cipele to ih je ikad imao. Ben ue u kuhinju. - Ti zvjerice! - ree. - U tebe je noga kao u mazge. - On se namrteno prigne i dotakne nategnutu kou na prstima. Eu-gene se lecne. - Mama, za ljubav boju vikne Ben srdito - ne goni ma-loga da ih nosi ako su premalene. Ja u mu kupiti jedan par, ako si ti toliko krta da troi svoj novac. - A zato ove ne valjaju? - ree Eliza. Ona ih pritisne prsti-ma. No, pa to! ree. - One su sasvim u redu. Sve su cipele malo tijesne u poetku. Nee mu nakoditi. Ali je morao odustati nakon est tjedana. Tvrda se koa nije rastegla, noge su ga boljele svaki dan sve vie. Hramao je sve bolnije i bolnije dok mu svaki korak nije odrvenio kao da hoda na panjevima. Stopala su mu bila utrnjena i umrtvljena, tabani izranjeni. Jednoga dana Ben ga obori u bijesu i skine mu ih. Prolo je nekoliko dana dok je ponovo prohodao s lakoom. Ali njegovi noni prsti, koji su mu u djetinjstvu izrasli ravni i jaki, bili su zgnjeeni u kau, kosti savijene i iskrivljene, nokti debeli i mrtvi. - Ipak je prava teta baciti te dobre cipele - uzdahnula je Eliza. Ali je ona imala udne napadaje dareljivosti. On to nije mogao shvatiti. Jedna je djevojka sa Zapada dola u Altamont. Bila je iz pla-ninskoga grada Seviera, rekla je. Imala je krupno smee tijelo i crne kose i oi Cherokee Indijanaca. - Pamti moje rijei - rekao je Gant. - U toj djevojci ima negdje Cherokee krvi. Uzela je sobu i danima se ljuljala u stolici kraj vatre u salo-nu. Bila je srameljiva, uplaena, pomalo tupa - kretnje su joj 192 bile seljake i izvjetaene. Nikada nije govorila, osim kad bi je pitali.

Ponekad je bila bolesna i ostajala u postelji. Eliza joj je tada donosila hranu i bila vrlo ljubazna prema njoj. Dan za danom djevojka se ljuljala cijelu vjetrovitu jesen. Eu-cene je mogao uti kako joj velike noge ritmiki udaraju o pod i neprestano pokreu Ijuljaljku. Zvala se gospoa Morgan. Jednog dana dok je polagao debele cjepanice na hrpu goru-eg ugljena, Eliza ue u sobu. Gospoa Morgan se i dalje upor-no ljuljala. Eliza zastane na as ispred vatre, zamiljeno napui usne i mirno sklopi ruke na trbuhu. Pogleda kroz prozor na olujno nebo i vjetrom pometenu pustu ulicu. - Zna to - ree ona - izgleda da e biti crna zima za siro-tinju. - Da, gospoo - ree gospoa Morgan tupo. I dalje se lju-ljala. Eliza je zamukla malo dulje. - Gdje ti je mu? - upita naglo. - U Sevieru - ree gospoa Morgan. - On je eljezniar. - to to, to to? - zabrza Eliza komino. - eljezniar, ka-e? - upita otro. - Da, gospoo. - No, strano mi je smijeno da jo nije doao da te vidi -ree Eliza s mirnoom koja je snano optuivala. - Ja bih rekla da je jadan mu koji se tako ponaa. Gospoa Morgan ne ree nita. Njezine oi crne kao katran svjetlucale su na plamenu. - Ima li novca? - ree Eliza. - Ne, gospoo - ree gospoa Morgan. Eliza se ustoboi uivajui u ognju i puei usne. Kad mi-sli da e roditi dijete? - ree Eliza iznenada. Gospoa Morgan ne ree nita neko vrijeme. I dalje se lju-ljala. - Za manje od mjesec dana, mislim - odgovori zatim. Svakoga je tjedna postajala sve jedrija. Eliza se prigne, podigne suknju i otkrije noge do koljena na kojima su bile pamune arape i dosta donjeg rublja od flanela. - Uh! - usklikne srameljivo primijetivi da Eugene gleda. -Okreni glavu, mome - naredi smijuljei se i trljajui prstom nos. Tamno zelenilo smotanih novanica bljesne kroz arape. Ona ih izvue. - No, mislim da e ti trebati malo novca - ree Eliza odmo-tavi dvije desetice i pruivi ih gospoi Morgan. - Hvala, gospoo - ree gospoa Morgan i uze novac. 13 - Pogledaj dom svoj, anele 193 - Moe ostati ovdje dok ne bude mogla opet raditi - ree Eliza. - Ja poznajem jednog dobrog doktora. - Mama, za ime boje - siktala je Helen. - Gdje samo nala-zi te ljude? - Milosrdni boe! - urlao je Gant - imala si ih svake vrste - slijepce, bogalje, luake, kurve i kopilad. Svi oni dolaze amo. Ipak, kad bi sada ugledao gospou Morgan, uvijek bi se du-boko naklonio i rekao s najkienijom udvornou: - Kako ste, gospoo? - A na stranu prema Helen: - Zna li to - to je lijepa djevojka. - Hahahaha - ree ona kroz ironian smijeh u falsetu gurkajui ga - ne bi ti bilo krivo da je tvoja, je li?

- Bogami - ree on aljivo ovlaivi prst i podmuklo se smi-jeei na Elizu ima dobre dvije noice. Eliza se kiselo nasmije u prtavu mast. - Hm! - ree prezirno. - Nije mi briga s kolikima ide. Nema budale kao to je stara budala. Bolje bi bilo da ne mudruje. Mogla bih ti vratiti milo za drago. Hahahahaha! - smijala se tiho Helen - sad je bijesna. Helen je esto odvodila gospou Morgan u Gantovu kuu i kuhala joj slasna jela. Iz grada joj je takoer donosila bombona i mirisavog sapuna. O roenju djeteta pozvali su McGuirea. Eugene je odozdo uo tihu uskomeanost u gornjoj sobi, prigueno stenjanje ene i napokon dreav pla. Eliza je u velikom uzbuenju stalno dr-ala lonce vrele vode na plameniku tednjaka. Od vremena do vremena trala je gore s provrelim loncem, i trenutak kasnije polaganije silazila, zaustavljala se na svakoj stepenici i paljivo oslukivala zvukove u sobi. - Na koncu konca - ree Helen neumorno lupajui lonci-ma po kuhinji - to znamo mi o njoj? Nitko ne moe rei da nema mua, je li tako? Bilo bi bolje da oni pripaze! Ljudi ne smiju to govoriti - povikne ona srdito na nepoznate klevetnike. Bila je no. Eugene izae na verandu. Zrak je bio mrazovit, jasan, prohladan. U velikoj nebeskoj zdjeli iznad crne gromade istonih planina daleke sjajne zvijezde blistale su kao dragulji. Svjetlo je jasno gorjelo u susjednim kuama, tako jasno i tako beutno kao da je bilo izbrueno od hladnog dragog kamena Preko irokih dvorita plivao je topao miris kosana odreska i prena luka. Ben je stajao kraj ograde na verandi i, naginjui se na krivim nogama, puio uvlaei dim do dna plua. Eugene prie i stane kraj njega. Odozgo se zauje pla. Eugene se na-smije gledajui tanku bjelokosnu masku. Ben naglo trgne bijelom rukom da ga udari, ali je spusti s prezirnim gunanjem uz 194 primjetan osmijeh. Daleko pred njima, na vrhu Birdseve, tre-"erila su slabana svjetla u dvorcu bogatoga idova. Iz susjed-stva se dizala laka magla veere i zamrznutih glasova. Duboka utroba, taman cvijet. Skriveno. Tajan plod, rumen kao srce, hranjen krepkom indijanskom krvlju. Iz noi utrobe sanjarska tama tajno procvjetava u ivot. Gospoa Morgan je otila dva tjedna nakon roenja djeteta. Bio je to djeti smee koe, s uperkom vilinske crne kose i vrlo crnim svijetlim oima. Bio je kao mali Indijanac. Prije nego to je otila Eliza joj je dala dvadeset dolara. - Kamo ide? - pitala je. - Imam roditelje u Sevieru, - rekla je gospoa Morgan. Otila je uz ulicu nosei jeftin koveg od lane krokodilske koe. Na ramenu joj je edo klimalo glavom i veselo gledalo na-trag svojim sjajnim crnim oima. Eliza mu je mahnula i uzdrhta-k> se osmjehnula; zatim se mrcajui vratila u kuu suznih oiju. Pitam se zato je dola u Dbueland, pomisli Eugene. Eliza je bila dobra i prema sitnom ovjeku s brkovima. Imao je enu i djevojicu od devet godina. Bio je hotelski kono-bar; bio je nezaposlen i ostao je u Dixielandu dok joj nije dugo-vao vie od sto dolara. Ali je pomnjivo

sjeckao potpalu i donosio ugljen; obavljao je sitne stolarske poslove i bojio zaputena mjesta po kui. Ona ga je iako voljela; bio je ono to je ona nazivala ovjek iz dobre obitelji. Voljela je dobre domaine; voljela je ljude koji znaju ivjeti u kui. Sitni ovjek je bio vrlo ljubazan i vrlo pitom. Eugene ga je volio jer je pravio dobru kavu. Eliza mu nikad nije spominjala novac. Napokon je dobio posao u hotelu Inn, zajed-no sa stanom. Platio je Elizi sve dugovanje. Eugene je dugo ostajao u koli; vraao se poslije podne oko tri ili etiri sata. Katkad je skoro bio mrak kad bi stigao u Dbde-land. Eliza mu je prigovarala zbog tih ostajanja i donosila jelo koje se stvrdnuto i osuilo od duga grijanja u penici. Bila bi to gusta juha od povra s pomijeanim kupusom, grahom i rajicafna, s velikim otocima masti na povrini. Bilo je takoer podgri-jane govedine, svinjetine ili piletine, tanjur hladnog graha, dvo-peka, salate od kupusa i kave. Ali kola je postala sredite njegova srca i ivota, a Margaret -eonard njegova duhovna majka. Najdrae mu je tamo bilo poslije podne, kad bi gomila djeaka otila, pa bi bio slobodan da 195luta starom kuom i ispod umora velianstvenog drvea, ushi-en gordom osamom tog krasnog brijega, istom vjetrovitom ki-om ira i mirisom spaljena lia. itao je s vujom gladi dok ga Margaret ne bi otkrila i odvukla meu drvee ili prema ravnom dvoritu iza rezidencije biskupa Rapera, kraj ulaza, koje je slu-ilo za koarku. Dok se zapadno nebo crvenjelo, on je ovdje ju-rio prema kou, dodajui loptu suigrau, oduevljavajui se svo-jom sve veom brzinom, spretnou i vjetinom gaanja kroz obru. Margaret je ljubomorno, gotovo nezdravo, pazila na njego-vo zdravlje i stalno ga upozoravala na strane posljedice koje prate tjelesno iscrpljenje, na godine koje su potrebne da se ob-novi ono to se jednom nemarno rasturilo. - Pazi, mome! - poela bi ona zaustavljajui ga mirnim gla-som punim nagovjetaja. - Doi amo na trenutak. elim govoriti s tobom. On bi sjeo kraj nje, pomalo uplaen i silno nervozan. - Koliko sati spava? - upitala bi. Pun nade on bi rekao devet sati na no. Toliko bi trebalo. - No, neka bude deset - naredi ona strogo. - Vidi, Gene, ti jednostavno ne smije riskirati svoje zdravlje. Gospode, ja znam o emu govorim. Ja sam morala platiti cijenu, vjeruj mi. Ne moe nita na svijetu raditi ako nema zdravlja, mome. - Ali ja sam zdrav - bunio se on oajno, uplaeno. - Sa mnom je sve u redu. - Nisi jak, mome. Mora malo nabaciti mesa na kosti. Zna to, ja sam zabrinuta zbog kolobara ispod tvojih oiju. Dri li se ti reda? Nije se drao: on je mrzio redovitost. Uzbuenje, guva i stalni krizni asovi kod Ganta i Elize uvjetovali su i njegove po-bude. Red i ustaljenost kunog ivota nikada nije upoznao. On se oajno bojao pravilnosti. Ona je za njega znaila tupost i pra-zninu. Volio je ponone sate. Ali joj je posluno obeao da e biti redovit - redovit u jelu, spavanju, uenju i vjebanju. Ali se jo nije bio nauio igrati u guvi. Jo ih se bojao, bili su mu odbojni i nije im vjerovao. Prezao je pred fizikim kreevom djeatva, ali znajui da ga prati njezino oko, on se oajno bacao u njihove igre; dok je u strci jakih nogu i tekom gloenju

jakih tijela njegova krhka snaga podnosila udarce, on se pun modrica i bolna srca podizao da nastavi i da se opet ukljui u rvanj snana opora. Iz dana u dan bolu njegova tijela dodavao se bol i sram njegova duha, ali on je ustrajavao s blijedim osmijehom na usnama i zaviu 196 i strahom u srcu zbog njihove snage. Vjerno je ponavljao sve no to je John Dorsey govorio o vitekom duhu igre, sport-skom nadmetanju, igranju igre radi igre, prihvaanju po-aza ili pobjede s osmijehom i tako dalje, ali on u to nije is-kreno vjerovao niti je razumio. Te su reenice kolale meu svim momcima u koli, postali su nekako previe svjesni njih i pone-kad, dok ih je sluao, stari neobjanjivi stid se vraao - izvijao je vrat i naglo podizao jednu nogu od zemlje. I dok je samosvjesno, snano, buno i nasilno djeatvo za-uzimalo tu jeftinu pozu, Eugene je uz stari smeteni strah opet primijetio da je u Leonardovoj koli, usprkos svemu razmetanju frazama i argonu o vitetvu i nadmetanju, slabiji bio zakonitim plijenom jaega. Kad bi neki djeak pobijedio Leonarda u nad-mudrivanju ili raspravi o pravdi, on bi ispravnost svog stava do-kazivao tjelesnim zlostavljanjem. Takvi su prizori bili runi i odvratni: Eugene ih je promatrao s bolesnom oaranou. Leonard nije bio lo ovjek - bio je ovjek estita karaktera, prijaznosti i asnih namjera. Volio je svoju porodicu, hrabro se opirao vjerskoj zaslijepljenosti u metodistikoj crkvi gdje je bio akon, i na koncu se morao povui zbog nekih primjedbi o Dar-vvinovoj teoriji. Tako je on bio primjer onog alosnog seoskog li-beralizma - napredan mislilac meu metodistima, nosilac buk-tinje u podne, zagovornik trpeljivosti prema idejama koje su pri-je pedeset godina bile utvrene. Kao nastavnik vjerno je nasto-jao ispunjavati svoju dunost. Ali je pripadao zemlji - ak je i njegovo nasilje teke ruke pripadalo zemlji; iz zemlje je potjeca-la nesvjesna okrutnost njegove naravi. Iako je tvrdio da ga zani-maju duhovne stvari, njegovo zanimanje za tlo bilo je mnogo vee, i malo je proirivao svoje zalihe podataka otkako je napus-tio koled. Bio je troma duha i prilino mu je nedostajalo osjet-ljive Margaretine intuicije, ali ga je ona ipak voljela strastvenom vjernou i branila sve njegove postupke pred svijetom. Eugene ju je ak uo kako je vritala drhtavim glasom na uenika koji je bio bezobrazan prema njezinu muu: - to, ja bih mu smrs-kala glavu! Eto to bih uinila! - I djeak je drhtao od straha i munine to je vidi takvu. Ali je znao da ljubav tako moe neko-ga promijeniti. Leonard je svoje postupke smatrao mudrim i do-brim: odrastao je u tradiciji koja je zahtijevala slijepu poslunost gospodaru i nije podnosila opiranja njegovoj vladavini. Uio je od svog oca, patrijarha u Tennesseeu, koji je upravljao far-mom, nedjeljom drao propovijedi i pobune u porodici guio biem i pobonim molitvama prednostima boanskog polo-aja! Smatrao je da djeaci koji mu se opiru moraju biti iibam. 197Leonard je pazio da ne kanjava sinove najbogatijih i naj-uglednijih roditelja, kao ni svoju djecu, pa su ti mladii, naduto svjesni svoje nepovredivosti, hotimino bili bezobrazni i nepo-sluni. Biskupov sin Justin Raper, visok mrav trinaestogodi-njak crne kose, sitna tamna naborana lica i bezumno razdralji-vih usnica, tipkao je kopije nepristojne balade i prodavao ih meu uenicima po pet centa komad.

'' Gospo, vaa ki je krasna, A-haaa! Gospo, vaa ki je krasna, A-haaa! Osim toga Leonard je iznenadio toga mladca jednog proljet-nog popodneva na istonoj padini brijega u gustoj travi ispod rascvjetale svibe u spolnom odnosu s gospoicom Hazel Brad-ley, keri nekog trgovca, koja je ivjela ispod avenije Biltburn i ija je raskalaenost ve bila razglaena po gradu. Kad je dobro razmislio, Leonard nije otiao k biskupu. Otiao je ka trgovcu. - No - ree gospodin Bradlev etkajui zamiljeno brkove na stranu - trebalo bi da postavite znak da je zabranjen pristup. rtva njihovih usredotoenih pogrda, kako djeakih tako i Johna Dorseva, bio je sin jednog idova. Djeaku je bilo ime Ed-ward Michalove. Otac mu je bio draguljar, crnomanjast ovjek plemenita dranja i lica. Imao je fine bijele prste. Tezga mu je bila prepuna starih broeva, kopi s draguljima, starinskih sato-va s umetnutim ukrasima. Djeak je imao dvije sestre - dvije stasite lijepe ene. Majka mu je umrla. Nitko od njih nije izgle-dao idovski: svi su zraili mekoom tamnopute pojave. U dvanaestoj godini bio je visok mrav momi, tamnog jan-tarnog lica i izvjetaene enstvenosti stare djevice. Kad je bivao u drutvu ostalih djeaka uasno se bojao, i sve to je bilo jetko, usidjeliko i otrovno izlazilo je na povrinu da ga zatiti od is-mijavanja i zaplaivanja, pa bi prasnuo u vritav neugodan smi-jeh ili histerian pla. Njegovo prenemaganje u hodu uz stalnu djevojaku kretnju hvatanja ruba kaputa dok je prolazio, njegov visok promukao glas s pohotnim i enskastim prizvukom to je u njem odzvanjao, odmah su na nj navukli straan juri njihove odbojnosti. Zvali su ga gospoica Michalove; toliko su ga proganjali da je bio u stanju trajne histerije, sve dok nije postao nemila na-kostrijeena maka, drei podignute svoje male nokate ruke da ih ogrebe dugim pandama kad god mu se primaknu; zbog njih je postao odvratan, kako zbog uenika tako zbog uitelja, a oni su ga mrzili to je takav kakvim su ga uinili. 198 Jecajui jednog dana kad je bio zadran u koli poslije na-tave iznenada je skoio i pojurio prema vratima. Leonard je nespretno potrao za njim i hroptavo diui za as dovukao vritava djeaka za ovratnik. - Sjedi! - dreknuo je John Dorsey i zbio ga u klupu. Zatim dodade nelogino, zbunjen od straha da u kanjavanju ne ozli-jedi djeaka, jer mu se uzavreli bijes jo nije bio stiao: - Ustani! Pa ga opet posadi na noge. - Ti mladi buntovnice! - siktao je. - Balavce jedan bezobra-zni! Ba da vidimo, mladiu, da li e mi zapovijedati takvi kao to si ti. - Da me niste dotakli! - vrisne Edward u agoniji od tjeles-nog gnuanja. - Rei u svom ocu sve o vama, Leonard; on e doi amo da vas izudara nogama u tu debelu stranjicu uzdu i poprijeko. Samo pokuajte, pa ete vidjeti. Eugene sklopi oi jer nije bio sposoban da bude svjedokom unitenja jednog mladog ivota. Oko srca mu je bilo hladno i muno. Ali kad je ponovo otvorio oi, Edward je u vatri i jeca-jima stajao gdje i prije. Nita se nije dogodilo. Eugene je oekivao da e Bog pohoditi nesretnog hulitelja. Iz oite paralize, koja je sledila lica Johna Dorseva i sestre mu Amy, zakljuio je da su i oni isto oekivali. Edvvard je preivio. Nita se nije desilo poslije toga - nita.

Eugene je razmiljao godinama kasnije o tom mladom ido-vu, osjeajui onaj bolni sram, onu prodornu muku u ovjeku kad se spominje neopozivih trenutaka nekog kukavikog ili ne-asnog djela. Jer se on nije samo pridruio hajci na djeaka, nego mu je u srcu bilo drago da postoji netko slabiji od njega, netko prema kome se mogla usmjeriti poplava izrugivanja. Mnogo godina kasnije shvatio je da je na uskim ramenima toga idova leao teret koji bi inae on nosio, da je to preoptereeno srce bilo nabreklo od jada koji je mogao pripasti njemu. Ljudi sutranjice gospodina Leonarda krasno su napre-dovali. Duh pravednosti i tjelesne asti bio im je gotovo nepoznat, ali su im usta bila puna razmetljivosti. Svaki je ponaosob ivio u strahu da e biti otkriven: koji god je mogao, izgraivao je oko sebe utvrdu hvalisavosti, epirenja i glasne drskosti ve-liki muki cvijet plemenitosti, hrabrosti i asti umro je u zaga-enoj gutari. Iz mladih djeaka izranjao je jaki klan prodornih ljudi - monih na jeziku, nasilnih u prijetnji, uvelih i blijedih u srcu; stasali su pravi mukarci. 199A Eugene, potpuno zaahuren iza bedema svoje mate, sva-kodnevno je izlagao svoje fiziko tijelo porazu, oponaao to je bolje mogao govor, kretnje i dranje svojih drugova, pridruivao se djelom i duom napadima na slabije od sebe, i ponekad bivao nagraen za modrice kad bi uo kako Margaret kae da je on djeak krasna duha. Ona je to esto govorila. Na svu sreu, zahvaljujui Gantu i Elizi, bio je stvorenje u ijem je spolu prevladavala mukost, ali u cijelom svom ivotu, bilo kod kue bilo u koli, on je rijetko znao za pobjedu. Ali je znao za strah. Kasnije mu se inilo da je tako neprestana bila ta tiranija snage, da mu je u ranim divljim dvadesetim godinama, kad mu se veliki kostur napokon snano popunio mesom, im bi oko sebe uo poviene glasove, nasilnu drskost, isprazne pri-jetnje, sjeanje na nju pobuivalo mahnitu srdbu, te bi bezo-brazna nezvana razmetljivca uklanjao s puta, suzbijao one to se guraju, suludo zurio u iznenaena lica puna straha i psovao ih. Nikada nije zaboravio idova; uvijek ga se sjeao sa stidom. Ali je prolo mnogo godina prije nego to je mogao razumjeti da ta osjetljiva i enstvena osoba, vezana uza nj tajnim i uasnim sponama vlastite sramote, nije u sebi imala nita nastrano, nita neprirodno, nita nakazno. Bio je podjednako mukarac i ena. To je bilo sve. Nema mjesta meu Mladim izviaima za her-mafrodita - on spada na Parnas. 18 U godinama koje su slijedile nakon Elizina preseljenja u Di-xieland dogodile su se duboke promjene u odnosima Gantovih zbog polaganih ali neumoljivih tijekova privlaenja i odbijanja. Eugene je preao ispod Helenine skrbi pod Benovo okrilje. Taj je rastanak bio neizbjean. Velika ljubav koju mu je pokazivala dok je bio malo dijete nije se temeljila ni na kakvoj dubokoj srodnosti naravi, tijela ili duha, nego na njezinom jakom osjea-ju materinstva koje se iz nje izlijevalo u slapovima njenosti i okrutnosti na mladi, nejaki, podatni ivot. Bilo je prolo ono vrijeme, kad ga je mogla povaliti na kre-vet u kii pljusaka i poljubaca, lomei ga, udarajui ga, grizui i ljubei njegovo mlado tijelo. Vie nije bio fiziki privlaan - iz-gubio je oble djetinje obrise, izrastao je kao korov, udovi su mu bili dugaki i klepetavi, stopala velika, ramena koata, a glava prevelika i preteka za mrav vrat na kojemu je visjela naprijed. 200

Osim toga iz godine u godinu sve je dublje tonuo u tajanstven ivot, neka mu je udna divljina tamno evala na licu, i dok je s njim razgovarala, njegove su oi bile ispunjene sjenama velikih laa i gradova. Zbog toga tajanstvenog ivota koji nikad nije mogla dotak-nuti ni razumjeti, ona se guila od bijesa. Njoj je trebalo da ivot zgrabi svojim velikim rukama crvenih lanaka, da ga bije i miluje, da ga mazi, voli i podjarmljuje. Njena uzavrela energija us-tremljivala se na sve ivo pod suncem. Ona je morala vladati i pokoravati, sve njezine vrline - strast da slui, da daje, da nje-guje, da zabavlja - potjecale su od neophodne potrebe da go-spodari skoro svime ega se doticala. Njome se nije moglo upravljati; mrzila je sve to se nije po-koravalo njezinu upravljanju. U svojoj usamljenosti on bi drago-voljno prepustio duh okovima da je mogao za uzvrat dobiti nje-nu ljubav koju je tako udno bio proigrao, ali joj nije mogao ot-kriti cvjetne zanose, mrana i nepriopiva matanja kojima je bio sapet njegov ivot. Ona je mrzila tajnost; zagonetno dranje, lukavo ali svjesno preuivanje ili nemjerljive nezemaljske dubi-ne razdraivali su je do bjesnila. Obuzeta trenutanom navalom bijesa ona bi karikirala nje-gove naprene usne, objeenu glavu, skakutav klokanski hod. - Ti mala nakazo. Ti dosadna nakazo. Ti ak ni ne zna tko si - kopile. Ti nisi Gant. To svatko moe vidjeti. U tebi nema kapi tatine krvi. udak! udak! Ti si pljunuti Greeley Pentland. Stalno se na to vraala - bila je fanatian pristaa dijeljenja, i njezino histerino praznovjerje ve je bilo razvrstalo obitelj u zaraene strane onih koji su bili Gantovi i onih koji su bili Pent-landovi. Na pentlandsku stranu smjestila je Stevea, Daisv i Eu-genea; po njezinu miljenju oni su bili hladni i sebini, a ve-zivanje starije sestre i mlaeg brata s kriminalnim lanom obitelji prualo joj je posebno zadovoljstvo. Njezin savez s Lukeom bio je sada neraskidiv. To je bilo neizbjeno. Oni su bili Gantovi, to jest oni koji su plemeniti, dobri i asni. Luke i Helen su se voljeli epskom ljubavlju. Nalazili su jed-no u drugome stalno uzbuenje, beskrajnu otvorenost, bogat-stvo, glasnost, oajnu potrebu da daju i slue koja im je znaila ivot. Oni su jedno drugome pili krv, ali je njihova ljubav bila iz-nad jadanja, a njihove pjesme pohvalnice pretjerane. - Ja u ga pokuditi ako me je volja, govorila je borbeno. -Ja imam na to pravo. Ali ne elim uti da ga itko od vas kudi. On je krasan plemenit momak najkrasniji u ovoj obitelji. To je barem sigurno. 201Ben je izgleda jedini bio izvan stranaka. Kretao se meu nji-ma kao sjena bio je daleko od njihovog strastvenog punokrvnog izdvajanja. Ali ga je ona smatrala plemenitim i zakljuila da spada meu Gantove. Usprkos ovoj silovitoj odbojnosti prema Pentlandovima i Helen i Luke naslijedili su sve Gantovo drutveno licemjerje. Iz-nad svega voljeli su dobro izgledati pred svijetom, biti omiljeni i imati mnogo prijatelja. Bili su obilati u zahvaljivanju, pretjera-ni u hvaljenju, sladunjavi u laskanju. Time su se razbacivali. Svoju zlovolju, svoju nervozu i svoju razdraljivost uvali su za predstave kod kue. A u prisutnosti bilo kojeg lana obitelji Jima ili VVilla Pentlanda njihovo vladanje nije bilo samo prija-teljstvo, bilo je ak pomijeano s puzavou. Novac ih se duboko doimao. Bilo je to razdoblje kad se neprestano neto dogaalo u obi-telji. Godinu ili dvije ranije Steve se oenio u nekom gradiu u donjoj Indiani. eni mu je bilo

trideset sedam godina, dvanaest godina vie nego njemu; bila je zdepasta troma Njemica, velika nosa i strpljiva i runa lica. Bila je dola u Dixieland jednog ljeta s jo jednom enom, usidjelicom koju je poznavala cijelog ivo-ta, i dopustila mu da je zavede prije nego to je otputovala. Idu-e je zime njezin otac, sitni proizvoa cigara, umro i ostavio joj 9000 $ ivotnog osiguranja, kuu, neto novca u banci i etvrti-nu udjela u poslu koji je ostavio dvojici sinova da ga vode. U rano proljee ta se ena, zvala se Margaret Lutz, vratila u y~ Dixieland. Jednog pospanog popodneva Eugene ih je zatekao kod Ganta. U kui nije bilo nikoga osim njih. Leali su izvaljeni potrbuke na Gantovu krevetu prebacivi jedno drugome ruke preko bokova. Leali su utke, a on je u njih zurio u nekoj ru-noj omamljenosti. Steveov uti vonj ispunjavao je sobu. Eugene se poeo tresti od luakog gnjeva. Proljee je bilo toplo i divno, zrak je lagano zanosio rascvjetalim lahorom, osjeao se miris razmekana katrana. Doao je u praznu kuu pun ushita, da ui-va u njenoj slasnoj tiini, hladnoj pljesnivosti zatvorena prostora i samotnikom popodnevu s velikim svescima u teleoj koi. U jednom hipu svijet se pretvorio u grdobu. ega god se Steve dotaknuo, sve je oskvrnuo. Eugene ga je mrzio jer je zaudarao, jer je zaudaralo sve ega bi se taknuo, jer je donosio strah, sramotu i gnuanje gdje god je dopirao; jer su njegovi poljupci bili podliji nego kletve, a nje-govo cviljenje nesnosnije nego gronje. On opazi da je kosa te ene njeno treperila od brbotavih izdisaja smrdljivog daha nje-gova brata. - to radite tamo na tatinu krevetu? - zaviknuo je. 202 r Steve glupo ustane i zgrabi ga za ruku. ena sjedne i omam-ljeno se zagleda; njezine kratke noge bile su rairene. - Ja mislim da e se ti sada razbrbljati - ree Steve nava-ljujui na nj naduto. - Ti e smjesta otrati i sve rei mami, je li tako? - ree on. Njegovi uti prsti stisnu Eugeneovu ruku. Silazite s tatina kreveta - ree Eugene oajno i istrgne ruku. - Ti nas nee izdati, drugaru, je li da nee? - laskao je Steve zagaujui mu lice. Njemu se smui. - Pusti me da odem - promrmlja. - Ne. Steve i Margaret vjenali su se uskoro zatim. Sa starim os-jeajem fizikog srama Eugene je gledao kako svakog jutra u Di-xielandu silaze niza stube na doruak. Steve se nerazumno hva-lisao, ljubazno se smijao i naklapao o velikom bogatstvu po gra-du. Govorkalo se o etvrtini milijuna. Evo ruke, Steve ree Harry Tugman pljusnuvi ga sna-no po pleima. Tako mi boga, ja sam znao da e tebi upaliti. Eliza se smijeila na razmetanje i hvastanje, to joj je godilo ponosu. Prvoroenac. - Little Stevie ne mora vie brinuti - govorio je on. - Nje-mu je osvanulo. Gdje su sada svi oni pametnjakovii koji su go-vorili 'Jesam li rekao' ? Sad su svi sretni da se mogu nasmijeiti Little Stevieu i pruiti mu ruku kad prolazi ulicom. Svaki zve-kan je sada mudrac, u redu, u redu. Znate to - ree Eliza s ponosnim osmijehom - on nije budala. On je bistar kao bilo tko drugi kad to eli. - Bistriji, mis-lila je.

Steve je kupio novo odijelo, konate cipele, isprugane svile-ne koulje i veliki slamnati eir s crveno-bijelo-plavom vrpcom. Njihao je ramenima u irokom luku dok je hodao, bezbrino pucketao prstima i snishodljivo se smijeio onima koji su ga po-zdravljali. Heleni je sve to veoma smetalo, ali se zabavljala; mog-la se smijati njegovu nerazumnom epirenju i obasipati osjea-jima Margaret Lutz. Zvala ju je zlato i osjeala da joj se oi magle od nebrojenih suza dok je gledala strpljivo, zbunjeno i pomalo uplaeno lice te Njemice. Grlila ju je i milovala. - Sve je u redu, zlato rekla je - samo nam reci ako s to-bom ne postupa dobro. Mi emo ga srediti. - Steve je dobar deko - rekla je Margaret, - kad ne pije. Nemam mu to prigovoriti kad je trijezan. - Pa brine u pla. - To strano, to strano prokletstvo - ree Eliza tuno tre-sui glavom prokletstvo pia. Ono je upropastilo vie domova nego ita drugo. 203- No, nagradu za ljepotu nee dobiti, to je barem sigurno -ree Helen nasamo Elizi. - Svega mi! - ree Eliza. - to je zaboga mislio kad je to uinio! nastavi ona. - Ona je najmanje deset godina starija od njega. - Ja mislim da je prilino dobro uradio, ako mene pita -ree Helen nestrpljivo. - Za ime boje, mama! Ti govori kao da je on neka vrsta nagrade za nju. Svatko u gradu znade to je Ste-ve. - Ona se ironino i Ijutito nasmije. - Ne, ne, zaista! On je iz toga izvukao korist. Margaret je pristojna djevojka. - No - ree Eliza puna nade moda e se sada pribrati i poeti iznova. Obeao je da e pokuati. - I ja se nadam da hoe - ree Helen odsjeeno. - I ja se nadam. Bilo bi i vrijeme. Ona ga nije mogla podnijeti. Svrstala ga je u pleme Pentlan-dovih. Ali ustvari on je vie nalikovao Gantu nego itko drugi. Bio je kao Gant u svim svojim slabostima, a nije imao nita od njegove odreenosti, ilavosti i grinje savjesti. Ona je to u srcu znala pa ga zato jo vie nije mogla podnijeti. I u njoj je bilo onog estokog neprijateljstva to ga je Gant osjeao prema sinu. Ali je njezin osjeaj bio naruen, kao i svi njeni osjeaji, trenu-cima prijateljstva, milosra i opratanja. - to e sada raditi, Steve - pitala je. - Sad ima obitelj, zna. Little Stevie ne mora vie brinuti - rekao je on sa zado-voljnim smijekom. Za njega drugi brinu. Primaknuo je ute prste k ustima i duboko povukao dim iz cigarete. - Tako ti boga, Steve - prasne ona srdito. - Saberi se i po-kuaj jedanput biti ovjek. Margaret je ena. Valjda ne oekuje da e te ona uzdravati? - to se to tebe tie, za ime Kristovo? - ree on piskutavim runim glasom. Nitko te nije pitao za savjet, je li tako? Svi ste protiv mene. Nitko od vas nije naao lijepe rijei za mene kad sam bio u nevolji, a sad vam je svima krivo kad vidite da mi je dobro. - On je godinama vjerovao da ga progone - svoje neus-pjehe kod kue pripisivao je zlobi, zavisti i nevjeri u obitelji, a neuspjehe u drutvu zlobi i zavisti neke protivne sile koju je na-zivao svijetom. - Ne - ree on, potegnuvi jo jedan dug usrk iz vlane ci-garete, - ti ne brini za Steviea. Njemu ni od koga od vas nita ne treba, i nee ga uti da ita trai. Vidi li ovo, a? - ree iz-vukavi smotak novanica iz depa i odmotavi

nekoliko dvade-setica. - No, ima ih jo mnogo tamo odakle su dole. A rei u ti jo neto: Little Stevie e uskoro biti meu glavnima. On je 204 sklopio neke poslove koji e pokazati sitnim duama ovoga gra-da kako se radi. To ti je jasno, zar ne? - ree. Ben je cijelo to vrijeme sjedio na stolcu za klavirom, divlje se mrtio na tipke i mumljao za sebe neki poznati napjev dok ga je lovio jednim prstom; sad se okrene prema Helen s otrim smijekom na ustima i trgne glavom na stranu. ujem da je Mr. Vanderbilt postao ljubomoran - ree on. Helen se ironino i glasno nasmije. - Ti misli da si jako pametan, a? - ree Steve smrknuto. -Ali nisam primijetio da od toga ima ikakve koristi. Ben ga pogleda namrteno i naglo nesvjesno smrkne. - Pa, nadam se da nee zaboraviti svoje stare prijatelje, gospodine Rockefeller - ree priguenim maznim glasom pu-nim slutnje. - Ja bih elio biti potpredsjednik, ako je mjesto jo slobodno. - Pa se okrene prema klavijaturi i pone je prebirati skvrenim prstom. - U redu, u redu - ree Steve. - Izvolite se smijati, oboje vas, ako mislite da je smijeno. Ali znajte da Little Stevie nije no-vinski slubenik s plaom od petnaest dolara! I da ne mora pje-vati po kinima - dodade. Helenino suhonjavo lice pocrveni od Ijutine. Ona je bila poela javno pjevati sa sedlarevom keri. - Bilo bi bolje da ne govori, Steve, dok se ne zaposli i ne prestane se skitati okolo, - ree ona. - Ti si dobar za naklapa-nje po biljarnicama i drugstoreima cijeli boji dan sa eninim novcem. Pa to je besmisleno! - ree ona bijesno. - Oh, za boga miloga! vikne Ben Ijutito, vrtei se. - Zbog ega ga slua? Zar ne vidi da je lud? Kako se ljeto produavalo, tako je Steve sve jae pio. Njego-vi gnjili zubi, godinama zaputeni, poeli su ga u isto vrijeme bo-ljeti: divljao je od boli i jeftinog viskija. Osjeao je da su Eliza i Margaret na neki nain bile odgovorne za njegovu nevolju - iz dana u dan traio ih je kad su bile same i vikao na njih. Nazivao ih je pogrdnim imenima i govorio da su mu zatrovale organi-zam. U rane jutarnje sate, oko dva ili tri, probudio bi se i etao po kui plaui i istui olakanje. Eliza bi ga slala Spaughu u ho-tel ili McGuireu doma, a Eugene ga je pratio. Mrzovoljni i polu-budni doktori zasukivali su mu rukave od koulje i duboko mu zabadali iglu s morfijem u nadlakticu. Poslije toga bi se smirio i opet zaspao. Jedne se noi u doba veere vratio u Dixieland drei se za bolnu eljust. Naao je Elizu nagnutu nad prtavom masti kraj uarene pei. Poeo ju je proklinjati to ga je rodila, to je 205dopustila da mu izrastu zubi, to prema njemu ne osjea naklonosti, majinske ljubavi i ovjene dobrote. Njezino se lice nijemo stezalo nad vatrom. - Izlazi odavde - rekla je. - Ti ne zna to govori. To te to prokleto pie navodi na takve misli. - Poela je plakati briui iroki crveni nos rukom. - Nikad se nisam nadala da u tako neto uti od svoga sina - rekla je. Podigla je kaiprst starom monom kretnjom.

- A sad, da ti kaem - ree ona - ja se ne elim s tobom prepirati. Ako smjesta ne izae odavde, pozvat u 38 da te oni odvedu. - To je bila policijska stanica. On je u dva slina sluaja proveo po jedan dan u zatvoru i to mu je razbudilo neugodne uspomene. Postao je nasilniji nego prije, nazivao je pogrdnim imenima i uinio kretnju kao da e je udariti. U taj je as uao Luke; bio se uputio ka Gantu. Izmeu djeaka i njegova starijeg brata vladala je duboka i smrtna odbojnost. Trajala je godinama. Sad je Luke, tresui se od srdbe, stupio u majinu obranu. - Ti k-k-kukaviki izrode promucao je nesvjesno zapada-jui u vai gantovske retorike. - Tebe bi trebalo bievati. Bio je razvijen i miiav momak od devetnaest godina, ali preosjetljiv na sve tabue bratstva da bi bio spreman da se brani od Steveova napada. Steve je na njega navalio podmuklo, uda-rivi ga pijano s obje ake. Zateturao je bez daha i zaslijepljen preko kuhinje. Vfena nepravda na prijestolju. Kroz strah i bijes Eugene je negdje uo Benov ravnoduan mumljav glas i polagano lupkanje melodije po klaviru. - Ben! - vrisne on poskakujui okolo i dohvaajui eki. Ben ue kao maka. Lukeu je toplo krvario nos. - Doi. doi, svinjo jedna - ree Steve ponesen uspjehom, zauzevi smijean boksaki stav. - Ti si na redu sada. Nema nikak-vih izgleda, Ben - nastavi s izvjetaenim saaljenjem. - Nema ni-kakvih izgleda, mladiu. Smrskat u ti giavu kad se sjetim. Ben se mirno na njega mrtio jedan tren, dok je on okolo gipko poskakivao drei ake u poloaju sa slika iz Police Gatet-ie. Zatim, pianuvi odjednom mahnitim gnjevom, mirni se o-vjek baci na boksaa amatera u skoku i obori ga jednim udar-cem ake. Steveova je glava Jjosnuia o pod na najutjeljiviji na-in. Eugene je glasno vriskao od ushienja i plesao lud od vese-lja, dok ie Ben grleno reao, jurnuo na povaljeno bratovo tijelo i natuenom mu glavom udarao o daske. Bile je divne temeljitosti u njegovoj probuenoj srdbi - o njoj se uvijek tek kasnije govorilo. .x: A 206 - Bravo Ben kliktao je-Eugene urlajui kroz sulud smijeh. _ Bravo Ben. Eliza, koja je glasno zvala u pomo policiju i javnost da se umijea, sad je uz Lukeovu pomo suzbijala Benov napad odvla-ei ga od oamuene rtve. Gorko je plakala i srce joj se kidalo od muke i tuge, dok je Luke, zaboravivi svoj krvav nos, rastu-en i posramljen samo zato to je brat brata udario, pomagao Steveu da ustane i brisao ga. U svakom od njih javio se uasan sram - nisu mogli jedan drugome pogledati u oi. Benovo usko lice bilo je posve bijelo; estoko se tresao i, uhvativi na trenutak pogled Steveovih kr-meljivih oiju, iz grla mu se ote zvuk na povraanje, pa ode do sudopera i popije au hladne vode. - Neslona kua ne moe opstojati - plakala je Eliza. Helen doe iz grada s torbom topla kruha i kolaa. - to se dogodilo? - ree ona, primijetivi sve u isti tren. - Ja ne znam - ree Eliza uzdrhtala lica, tresui glavom ne-koliko asaka prije nego to je progovorila. - Izgleda da je boja kletva pala na nas. Cijeli moj

ivot bio je samo tuga i nevolja. Ja elim samo malo mira. - Plakala je blago i brisala zamuene oi nadlanicom. - Dobro, pustimo sada to - ree Helen smireno. Glas joj je bio neprirodan, napuknut, tuan. - Kako ti je, Steve? - upita. - Ja ne bih nikome nanio zla, Helen - ree on cmizdravo. - Ne! Ne! - nastavi plaljivim glasom. - Steveu se nikad nije pru-ila prilika. Svi navale na njega! Skoili su na mene, Helen. Moja roena braa skoila su na mene bolesna i prebila me. U redu. Ja odlazim i nastojat u da zaboravim. Stevie nije ni na koga ki-van. On nije takav. Daj amo ruku, drugaru - ree okreui se prema Benu s ogavnom osjeajnou i prui mu svoje ute pr-ste. - Spreman sam da se s tobom rukujem. Veeras si me uda-rio, ali Steve je spreman da oprosti. - Oh, moj boe - ree Ben hvatajui se za eludac. On se klonulo nagne preko sudopera i popije jo jednu au vode. - Ne. Ne. - Steve opet zapone. - Stevie nije takav... On bi u tom raspoloenju nastavio u beskraj, ali ga Helen zaustavi s umornom rijeenou. - No, zaboravite to je bilo - ree ona - svi vi. ivot je pre-kratak. Zaista je bio kratak. U ovakvim trenucima, nakon borbe, na-kon to bi sva pomutnja, neslaganje i nered njihovih ivota pr-snuli u asu okraja, slijedio je sat poinka, kad su gledali sami sebe s tunom smirenou. Bili su poput ljudi koji oajno srljaju naprijed za nekim privienjem, pa se na tren okrenu da vide 207 * svoje tragove to se beskonano oteu preko neplodne pustinj-ske zemlje; ili bih rekao, nalikovali su onima koji su bili ludi i koji e opet biti ludi, ali se jednog asa pogledaju mirno i zdra-vo, promatrajui se nekog jutra tunim nepomuenim oima u zrcalu. Lica su im bila alosna. Na njima se slutila velika starost. Iz-nenada su osjetili koliku su razdaljinu preli i koliko su ve i-vjeli. Proivljavali su trenutak zbliavanja, trenutak tragine lju-bavi i veze to su ih ujedinjavale kao male proplamsaje plamena protiv svega besmislenog nitavila ivota. Margaret je ula prestraena. Oi su joj bile crvene, iroko njemako lice blijedo i suzno. Skupina uzbuenih stanara ap-tala je u hodniku. - Sve u ih izgubiti - gnjavila je Eliza. - Posljednji su put trojica otila. Preko dvadeset dolara tjedno, i to novca koji se teko zarauje. Ja ne znam to e biti sa svima nama. - Opet je zaplakala. - O, za ime boje - ree Helen nestrpljivo. - Zaboravi na stanare bar jedanput. Steve je glupo utonuo u naslonja kraj duga stola. S vreme-na na vrijeme boleivo je mrmljao sam sa sobom. Lukeovo lice je bilo osjeajno, ranjeno i posramljeno oko usta; stajao je pozorno kraj njega, njeno s njim govorio i donio mu au vode. - Daj mu alicu kave, mama - vikne Helen srdito. - Za ime boje, mogla bi mu malo pomoi. - to, evo, evo - ree Eliza i nespretno pouri k plinskom tednjaku da uee plamenik. - Nisam se sjetila - bit e za mi-nutu gotova. Margaret sjedne na stolicu s druge strane stola u neredu, zarije lice u ruke i zarida. Suze su joj jaruile sitne vododerine kroz debele naslage crvenila i praka kojim je oblagala svoju hrapavu kou.

- Razveseli se, zlato - ree Helen poinjui da se smije. -Primie se Boi. - I utjeljivo potapa iroka njemaka lea. Ben otvori razbijena reetkasta vrata i izae na stranji tri-jem. Bila je hladna no raskonoga kolovoza; nebo je bilo dubo-ko probodeno krupnim zvijezdama. On zapali cigaretu drei i-bicu drhtavim bijelim prstima. uli su se lomni ljetni zvui s tri-jemova, enski smijeh i daleko bubnjanje plesne muzike. Euge-ne izae i stane kraj njega: pogleda ga s divljenjem, zanosom i tugom. Pa ga gurne napola sa strahom, napola s veseljem. Ben na nj zarei i naglo zamahne da ga udari, ali se zausta-vi. Traak svjetla preleti mu preko usta. Nastavi puiti. 208 Steve je otputovao s Njemicom u Indianu, odakle su u po-etku stizale vijesti o obilju, pretilosti, udobnosti i krznima (s fo-tografijama), a kasnije o sukobima s njenom potenom braom i razgovori o rastavi, ponovnoj slozi i preporodu. On se kolebao izmeu dvaju polova svog oslonca, izmeu Margaret i Elize, te se svakog ljeta vraao u Altamont da bi se preputao omamlje-nosti i pijanstvu to je zavravalo porodinom tuom, zatvorom i bolnikom njegom. - im se on vrati kui - urlao je Gant - poinje pakao. On je prokletstvo i pokora, najnii od niskih, najpodliji od podlih. eno, ti si rodila neman koja se nee smiriti dok mene ne po-alje u grob, kakav je grozan, okrutan i prokletniki okorio gre-nik! Ali je Eliza svome najstarijem sinu redovito pisala, s vreme-na na vrijeme prilagala neto novca i neprekidno oivljavala svoje nade, usprkos prirodi, usprkos razumu, usprkos ustroj-stvu ivota. Ona se nije usuivala da ga otvoreno brani, da iskre-no otkrije mjesto koje je zauzimao u sri njena srca, ali bi poka-zivala svako pismo u kojemu je razmetljivo govorio o svojim uspjesima ili najavljivao svoja mjesena uskrsnua, i itala ga netronutoj obitelji. Ta su pisma bila kiena i glupa, puna navod-nih znakova i pisana krupnim napirlitanim rukopisom. Njoj su godila sva njihova pretjerivanja i njima se ponosila; njegova ki-ena nepismenost bila joj je jo jedan dokaz njegove nadmone inteligencije. Draga mama, Tvoje od jedanaestoga drim u ruci i moram rei da mi je drago uti da si opet u zemlji ivota jer sam osjeao da je bilo predugo izmeu gutljaja od tvoga posljednjega. (- Zna to -ree Eliza diui pogled i smijuljei se sa zadovoljstvom - on nije budala. - S napola podrugljivim i napola munim smijekom oko velikih usta, Helen se iskrevelji Lukeu, i strpljivo podigne oi pre-ma bogu kad Eliza nastavi. Gant se napeto nagne naprijed po-dignute glave, paljivo sluajui s jedva primjetnim zadovoljnim osmijehom.) No, mama, otkad sam ti posljednji put pisao stvari su mi ile na ruku i kako sada izgleda razbludni sin e jednog dana doi sa svojim vlastitim autom. (- Hej, to ree? - upita Gant, i ona mu jo jednom proita. On lizne palac i zadovoljno na-smijeen pogleda oko sebe. - P-ppa to onda? - ree Luke. - Je li k-k kupio eljeznicu? - Helen se promuklo nasmije. - Ja sam iz Missourija - ree.) Dugo mi je trebalo da ponem, mama, ali se uvijek okretalo protiv mene, a sve to je ikad Little Stevie traio od ikoga u ovoj dolini suza bilo je da mu se prui prilika. (He209

len se ironino nasmije grubim falsetom. - S-s-sve to je ikad Lit-J tle S-SStevie traio - ree Luke pocrvenjevi od uzrujavanja - bio' je cijeli vraji s-ssvijet s nekoliko rudnika zlata.) Ali sad kad sam konano stao na svoje noge, mama, ja u pokazati svijetu da ni-sam zaboravio one koji su bili uz mene u mom asu nevolje, i da je najbolji prijatelj to ga je ikad neki ovjek imao njegova majka. (- Gdje je lopata? - ree Ben mirno se smijeei.) - Taj momak pie dobra pisma - ree Gant pohvalno. -Neka sam proklet ako nije pametniji od svih zajedno, samo kad hoe. i - Da - ree Luke srdito - on je toliko p-p-pametan da vjeJ ruje u svaku b-bbajku koju ti ispria. A onaj tko je s tobom biol u d-d-dobru i u zlu, taj nema nikakvih zasluga. - On znaajno! zirne prema Helen. - To je p-pprava sramota. - Pusti to - ree ona umorno. - No - ree Eliza zamiljeno, drei pismo u skrtenim ru-kama i zurei na stranu - moda e sada sve poeti iznova. Ni-kad se ne zna. - I napui usne izgubivi se u lijepim snovima, gledajui u prazno. - Nadajmo se! - ree Helen umorno. - Ali ne vjerujem dok ne vidim. Nasamo je rekla Lukeu: - Vidi kako se radi - i zapala u hi-steriju. - Tko meni ita priznaje? Tko? Mogu izderati prste do kosti radei za njih, a dobijem li za to koliko je crno ispod nok-ta? A? Tih je godina Helen esto odlazila na Jug s Pearl Hines, se-dlarovom keri. Zajedno su pjevale po kinima u provincijskim gradovima. Suraivale su s umjetnikom agencijom u Atlanti. Pearl Hines je bila snano graena djevojka mesnata lica i crnakih usana. Bila je vesela i ivahna. Pjevala je ragtime i cr-nake pjesme s prirodnom strau, uvijajui usnama i erotino tresui grudima. - Gle, stie tata moj, O pop, O pop, O-o pop. Zaraivale su kadto do 100 $ tjedno. Nastupale su u grado-vima kao to su Waycross, Georgia; Greenville, Juna Carolina; Hattiesburg, Mississippi i Baton Rouge, Louisiana. Sa sobom su nosile vrst oklop nevinosti. Bile su revne i pristojne djevojke. Katkad su ih ljudi sa sela istraivaki opre210 o vrijeali, oslanjajui se na vjerovanje koje u malim gradovi-ma vlada o glumicama. Ali openito svi su s njima lijepo postupaliZa njih su ova otiskivanja u nove krajeve bila puna obea-nja Nisu ih vrijeali idiotski upalj smijeh ni prostaki zanos s kojima su seljaci iz June Caroline ili Georgie, ispunjajui dvo-ranu jakim mirisom blata i znoja, pozdravljali Pearline pjesme; ak su im se dopadali i poticali ih. Uzbuivalo ih je saznanje da su bile lanice profesije; redovito su kupovale Varietv i vidjele sebe na koncu meu najslavnijim i najbolje plaenim zabavlja-ima u velegradovima. Pearl je pjevala popularne pjesme i iz-vodila ragtime melodije ivahnim ritmom svoje dinamine pu-nanosti. Helen je programu davala operno dostojanstvo. U tii-ni punoj potovanja, oblivena ruiastim osvjetljenjem, ona je pjevala napjeve najvie kvalitete - Tostijev Zbogom, Konac savrena dana i Krunicu. Imala je jak, pun, poneto metalan glas: ila je na poduku kod tetke Louise, prekrasne plavue koja je nekoliko godina ivjela u Altamontu

nakon to se rastala s Elme-rom Pentiandom. Louise je davala satove glazbe i provodila ocvalu mladost s lijepim mladiima. Bila je jedna od onih zrelih, bogatih i opasnih ena koje je Helen voljela. Imala je djevojicu i s tim je djetetom otila u Ne\v York kad su jezici postali otrovni. Aii je rekla: - Helen, taj glas se mora kolovati za veliku CDeru. lieien to nije zaboravljala. Mataia je o Italiji i Francuskoj: uzviene crkvene pjesme u njoj su zvonile velikim nedotjeranim sjajem onoga to je nazivala opernom karijerom, kienom glazbom, amfiteatralnim galerijama s kojih bljeskaju dragulji, burnim pljeskom upuenim istokrvnim, nadmonim, neprispo-dobivim pjevaicama. Ona je drala da joj je sueno zasjati na pozornici. I kako se duet Gant-Hines (The Dixie Melody Tvvins) kretao Jugom u izlomljenom krugu, izgleda da se ta svi-jetla, arka i bezoblina elja bliila ostvarenju. esto je pisala kui, obino Gantu. U njezinim je pismima kucalo jako bilo; bila su puna uzbuenja novih gradova i pred-osjeaja raskona ivota. U svakom su gradu upoznavale ljupke ljude - ustvari, ove dvije edne, sretne i zanesene djevojke po-svuda su privlaile gostoljubive dobre supruge i majke i pristoj-ne mladie. Helen je zraila silnom dolinou i izrazitom ivot-nou ime je podjarmljivala dobre ljude i pobjeivala loe. Pod njezinom je vlau bilo dvadesetak momaka - muevnih, stidlji-vih, pijanica i plaljivaca. Njezin odnos prema njima bio je ma-terinski i sudaki; dolazili su da sluaju i da se pokoravaju. Obo-avali su je, ali je malo koji pokuao da je poljubi. 211Eugene se udio tim lavovima u janjeoj koi i bojao ih se. Meu mukarcima su bili estoki, smjeli i borbeni; s njom ne-spretni i bojaljivi. Jedan od njih, opinski nadzornik, mrav i koat alkoholiar, stalno je bio umijean u okraje s policijom i sudom; drugi, eljezniarski detektiv, krupan i lijep mladi, razbijao je crncima glave kad je bio pijan, ustrijelio nekoliko lju-di i napokon sam bio ubijen u jednoj pucnjavi u Tennesseeju. Nikad joj nije nedostajalo zatitnika i prijatelja, kamo god je ila. Kadgod je Pearl svojom sretnom i ivahnom putenou, nevinom nasladom svog preklinjanja Gospodin star i otmjen Nek doe da mi laska navodila seoske beare na pogrean zakljuak. Neugodni ljudi sa slinavim cigarama predlagali bi im da prijateljski popiju au viskija, zvali bi ih curama i predlagali hotelsku sobu ili auto za mjesto sastanka. Kad se to dogaalo, Pearl bi zanijemila; bes-pomona i posramljena zvala bi u pomo Helen. A ona bi odgovorila, dok bi joj velika labava usta bila stis-nuta i povrijeena u kutovima, a oi malo sjajnije: - Ne znam to vam znai ta primjedba. Mislim da ste se za-bunili. - Ovo je neizostavno izazivalo mucave isprike i opravda-vanja. Bila je bolesno nevina, po udi nesposobna da i o kome potpuno povjeruje ono najgore. ivjela je u uzbuenju govorka-nja i nagovjetaja: nikad joj zapravo nije izgledalo mogue da su lake mlade ene koje su je uzbuivale, kako je sama znala rei, prelazile granicu. Bila je vjeta u ogovaranju i pohlepno ga je sluala, ali o sloenoj odvratnosti seoskog ivota malo je stvarno znala. Tako je ona s Pearl Hines povjerljivo i razdragano hodala vulkanskom korom osjeajui samo miris slobode, promjene i pustolovine.

Ali je ovo drugovanje dolo kraju. Pearl Hines je imala .u i-votu odreen i stalan cilj. Ona se eljela udati, oduvijek se elje-la udati prije svoje dvadeset i pete godine. Za Helen su drugo-vanje uz pjesmu i istraivanje novih zemalja bila kretanja prema slobodi, nagonsko pipanje u mraku prema sreditu ivota i svrsi uz koju bi mogla vezati svoju energiju, slijepa glad za raznoliko-u, ljepotom i nezavisnou. Ona nije znala to je eljela u ivo-tu; bilo je vjerojatno da nikad nee ak ni djelomino obuzda-vati svoju sudbinu: nju e susprezati, kad doe vrijeme, velika nunost koja je u njoj prebivala. To je bila nunost da podjarm-Ijuje i da robuje. 212 Dvije ili tri godine Helen i Pearl su se uzdravale tim turne-jama, naputajui Altamont u vrijeme njegova tupog zimskog mrtvila i vraajui se u nj u proljee ili ljeto s dovoljno novca da im dotekne do idue sezone. Pearl je vjeto izmicala prosidbama nekoliko mladia u tom razdoblju. Najdrai joj je bio igra baseballa, drugi u postavi i voa momadi Altamonta. Bio je prgava lijepa -mlada zvijer, vjeno je bacao rukavicu na tlo u oajnom bijesu za vrijeme utakmice i svadljivo navaljivao na suca. Voljela je njegovu oporu sigurnost, brz unjkav govor i preplanulo vitko tijelo. Ali ni prema jednome nije osjeala ljubavi - nikad i nee -a oprez joj je govorio da je ivotni rizik s igraem baseballa u divljoj ligi bio vrlo velik. Na koncu se udala za mlada ovjeka iz Jersey Citya, teke ruke, noge i glasa, vlasnika mladog ali uspje-nog poduzea s teretnim kolima i konjima. Tako se raspao duet The Dixie Melody Tvvins. Kad je ostala sama, Helen se okanila turobne jednolinosti gradia i odala se veselosti, arenilu i utaivanju svojih elja, nadajui se da e nji-hovo ispunjenje nai u velegradovima. Strano joj je nedostajao Luke. Bez njega se osjeala nepot-punom, neoklopljenom. On se bio upisao u tehniku kolu u At-lanti na dvije godine. Bio je na odjelu elektrike; tako je cio nje-gov ivotni put bio odreen, ve godinama unaprijed, Gantovim hvalospjevima mladom elektrinom strunjaku Liddellu. Ali je slabo uspijevao - njegov um se nikad dotada nije podvrgavao disciplini uenja. Tisuu podraaja ometalo je svaki njegov naum: mozak mu je mucao kao i jezik, i dok je nestrpljivo i raz-draljivo listao logaritamske tablice, mrmljao je broj stranice s idiotskim ponavljanjem, uz neprestano divlje podrhtavanje noge na jagodici palca. On je bio neobino nadaren da bude trgovaki putnik; kra-silo ga je ono svojstvo to ga ameriki glumci i poslovni ljudi zovu linou - divlja energija, rableovska prostota, uroen instinkt za brz i duhovit odgovor, hipnotika mo neobuzdana, besmislena, luda, propovjednikog govora. Mogao je prodati bilo to, jer je prema trgovakom argonu mogao prodati sama sebe; u njemu je lealo blago u fantastino rastezljivoj amerikoj trgovini, u tom drutvu svih nadrizanata i divljih prodora, gdje je on, pomamljen u revnosnom bjesnilu, mogao oarati proste ljude do zanosa, operuati ih i izvarati sve i svakoga i na koncu samog sebe. On nije bio elektrotehniar, on je bio elektroener-, gija. Nije imao dara za uenje - pribirao je nekako svoj nepove-zani duh i u oaju svladavao zapreke, ali je stenjao pod teinom i naponom matematike i mehanike znanosti. 213Iz njega je tekao nepresuan humor kao izvorna svjetlost. Ljudi koji ga nisu poznavali kipjeli su od udnog unutarnjeg smijeha kad su ga vidjeli, a bespomono su urlali kad bi poeo govoriti. Ali je zapanjivala njegova fizika

ljepota. Imao je glavu-divljeg anela - uvojci i kovrice ive zlatne kose blistale su mu na elu, crte lica bile su pravilne, plemenite i muevne, obasjane \ neobinim skrivenim osmijehom idiotskog ushienja. Njegova iroka usta bila su uvijek pripravna, ak i kad je; ljutilo mucao i nervozno mrtio lice, za smijeh - nadzemaljski, ushieni, idiotski smijeh. U njemu je bilo demonskog obilja, div-lje inteligencije koja nije dolazila iz mozga. Taj ga je demon, ne-nadmaan u ulagivanju i eljan pohvale i javnog ugleda, pre-komjerno opsjedao u najneoekivanijem trenutku, u najprobra-nijem drutvu, kad je on sam inio sve to je mogao da sauva dobro miljenje koje je vladalo o njemu. i Tako bi se, sluajui neku staru bogomoljku koja mu je] svom svojom moi uvjeravanja i ozbiljnosti razjanjavala postav-1 ke prezbiterijanizma, nagnuo naprijed u poloaj pretjeranog to-1 vanja i panje, obuhvativi irokom rukom koljeno i mrmljajui blago slaganje s onim to je ona govorila: Da?... Da-a-a?... Da-a-a-a? ... Da-a?... Zaista?... Da-a? Iznenada iz njega bi provalila demonska snaga. Nezdravo nadraeno modulacijom njegova slaganja, ozbiljnom smireno-u i zanosom starice, i pretjeranom izvjetaenou cijele situa-cije, njegovo se lice oblijevalo divljini ushienjem i on bi zapje-vuckao slatkim zvunim nepristojno pobudljivim glasom: - Je-e-e li? ... Je-e-e li?... Jee-e li? ... Je-e-e li? I kad bi ona napokon prekasno postala svjesna ovog utapa-nja u demonskom besmislu i stala, okreui prema njemu izne-naeno i zbunjeno lice, on bi prasnuo u divljaki Haha-ha-ha , smijeh, bez ikakva razloga, grleno reei i gurkajui je grubo i pod rebra. I esto bi Bliza usred dugog pomnjivo obnavljanog razmilja-1 nja, za vrijeme sanjarenja s napuenim usnama, postala svjesna ovog ruilakog izrugivanja, pa bi ga ljutilo udarila po ruci ko-jom ju je podbadao, zatresla napuenim izazvanim licem i uz le-ak prijekor - koji bi iz njeg izmamio novi ha-ha-ha rekla: Moram li rei, dijele, da se ponaa kao pravi idiol a zatim s namjetenom saalnou, tuno potresajui glavom: Ja bih se sramila! Srami-la! Njegova je darovitost bila izvanredna; imao je neto to je bilo mnogo bolje nego najvrsnija inteligencija; on je vidio svijet kao lakrdiju, i njegov prigodni odgovor na patvorinu, licemjerje 214 . spietku bila je razornost luakoga ha-ha-ha. Ali on nije vla-dao svojim demonom; demon je vladao njime s vremena na vri-ieme. Da je bio opsjednut potpuno i stalno, njegov bi ivot pred-stavljao zapanjujue potenje i tonost. Ali kad je razmiljao, bio je dijete - sa svim djejim licemjerjem, nepotenim pretvara-njem i boleivou. Njegovo je lice bilo crkva u kojoj su se vjenali ljepota i hu-mor; u njemu su se udnovalo i obino slili u jedno. Gledajui Lukea ljudi su osjeali razaznavanje neega io nikad nisu uli, ali io su oduvijek znali. Jednom ili dvapul, za vrijeme zime i proljea, Helen se svra-lila u Allanlu da ga vidi, dok je putovala s Pearl Hines. U pro-ljee su prisuslvovali tjednu Velike opere. On bi se jedne noi zaposlio kao kopljanik u Aidi i ostatak tjedna prolazio kraj vra-tara s tvrdnjom da je bio lan trupe - Lukio Gantio.

Dok se kooperio iza kulisa oslanjajui se komino na kop-lje, velika su mu stopala ispadala iz sandala, dlakave se goljenice nespretno nazirale iza tilnika, gui pramen kose virio ispod ruba limenog ljema, a lice sjalo od ushienja. ekajui na svoj naslup aruso ga je s vremena na vrijeme gledao sa irokim osmijehom digia. - Kako se zove, e? - upita aruso primaknuvi se i palji-vo ga gledajui. - --to - ree on - zar vi ne prepoznajele svog vojnika kad ga vidite? - Ti si mi krasan vojnik - ree aruso. - Ha-ha-ha! - odgovori Luke. Jedva se suzdrao da ga ne gurne pod rebra. Sada se ljeti vraao u Altamonl i zapoljavao kod jedne tvrt-ke drabovatelja zemlje, pomaui im pri prodaji gradilita i parcela. Kruio je iznad gomile u kou teretnih kola potiui ih, s rukom na ustima, hukakom mjeavinom zanosa, straslvena zaklinjanja i proslole. Rad ga je opijao. Oko bica kolaa tiskali su se ljudi sa irokim osmijehom iekivanja, dok ih je on pozi-vao visokim grlenim lenorom: - Izvolile, samo naprijed, gospodo, parcela broj 17, u pre-krasnom umarku Homewood-uma naa, kua vaa. Onda, gos-podo, ovo lijepo gradilile iroko je 179 slopa, ostaje dola pro-slora za vrt i gospodarsku zgradu (uzgajajte svoj vlastiti kukuruz u prekrasnom Homevvoodu), a proelje iznosi 114 stopa, na ve-lianstvenom novom makadamskom pulu. 215- Gdje je taj put? - uzvikne netko. - Na planu grada, naravno, pukovnie. Imate sve crno na bijelom. Onda, gospodo, vaa ivotna prilika lupka vas odostrag. Jeste li dalekovidni? Pomislite to bi u ovoj zgodi uinili Ford, Edison, Napoleon Bonaparte i Julije Cezar. Posluajte taj poriv. Ne moete izgubiti. Grad se iri u ovom pravcu. Sluajte palji-vo. Da li me ujete? Odlino. Nova sudska zgrada e se podig-nuti na onom breuljku, a pogrebni zavod i mjesna pekara za-uzet e ove divne zgrade od tijetene opeke upravo iznad vas. O da, da, da. Koliko nudite? Koliko nudite? Budite vlasnici vlasti-tog doma na pukomet od veze sa eljeznicom, autobusom i avionom. Tekue vode u izobilju, daleko koliko se u VVashingtonu dobaci kamenom, i to u svim cijevima. Nai uvjeti su svima prihvatljivi. Gospodo, evo vam prilike da se obogatite. Tlo obilu-je rudnim blagom ispod korijena svakoga stabla nai ete zla-to, srebro, bakar, eljezo, bitumenski ugljen i naftu u velikim ko-liinama. - A ispod grma, Luke? - dobaci Mr. Halloran, magnat mli-jenih restorana. Ispod grma - tek se drma - odgovori Luke u opoj graji. - U redu, majore. Vi s licem. Koliko nudite? Koliko nudite? Kad nije bilo prodaje, pozdravljao je turiste na dolasku is-pred kolodvora rjeitim pozivima u Dixieland, nadmaujui uvjerljivou i bogatstvom svu gungulu vozaa, crnih hotelskih vratara i mueva iz svratita. - Dat u ti dolar po glavi za svakoga kod kojeg razbubnja - rekla je Eliza. - O, to je u redu. - O, skromno. Velikoduno. - On bi ti dao koulju sa sebe - rekao je Gant. Krasan deko. Dok se ona odmarala od poslova u ljetnoj noi, on joj je iz grada donosio kutijice sladoleda. Bio je prodoran: prodavao je patentirane daske za pranje, sprave za guljenje krumpira i otrov za ohare u prahu, od kue do kue. Crncima je prodavao garantirano ulje za ravnanje kovrave kose i svete sliice prepune krilatih

anela, crnih i bije-lih, i leteih kerubina, crnih i bijelih, koji lebde oko koljena pra-vednog i razapetog Spasitelja, s potpisom Bog voli jedne i dru-ge. Prodavale su se kao vrui kolai. Inae je vozio Gantova kola - Ford iz 1913. s pet sjedala, kupljen u nadahnutom asu ludila, koji je sada zauzimao pola Gantova razgovora i postao predmet grdnji, razmetanja i pro-kletstva. Bilo je to prije nego to je svatko imao kola. Gant se uasavao i straio svoga brzopletog ina, oduevljavao se sjajem 216 svoje koije, grozio se nad trokovima. Svaki raun za benzin, popravak ili opremu izvlaio je tjeskoban urlik iz njega; zbog probuene gume, kvara ili neznatne smetnje on je hodao naoko-lo luakim koracima i psovao, molio, plakao. - Nisam imao ni trenutka mira otkad sam ih kupio - rikao :e _ Prokleta i krvava nakaza kakva jesu, nee imati zadovolj-stva dok mi ne ispiju krv, prodaju mi krov iznad glave, a mene poalju da zginem na ubogarskom groblju. Milosrdni boe - pla-kao je - to je strano, to je grozno, to je okrutno da budem ova-ko oaloen pod svoju starost. - Okreui se naglo zbunjenom i poniznom sinu on upita: - Koliki je raun? Hej? - Oi su mu divlje igrale u glavi. - N-n-ne uzbuuj se, tata - odgovori Luke utjeljivo, pre-mjetajui se s noge na nogu - samo 8,92 $. - Kriste boe! - vrisne Gant. - Uniten sam. - Uzdiui kroz lakrdijaki glasno mrcanje on poe unezvijereno koraati. Ali je bilo ugodno u sumrak ili svjeu ljetnu no zavaliti svo-je dugo tijelo u stranje sjedalo i s Blizom ili jednom od svojih keri kraj sebe, s mirisavom cigarom u blijedim ustima, voziti se mirisnom okolicom ili dugim mranim gradskim ulicama. Kad su im dolazila druga kola u susret, Gant je dizao glasnu uzbunu, a na okukama je psovao i zaklinjao sina da pazi. Luke je vozio nervozno, razdraljivo, divlje - njegove mucave ruke i nestrplji-va koljena neujednaeno su prenosili svoje vrpoljenje na krnti-ju. Ljutilo je psovao, sav izvan sebe od bijesa pritiskivao konicu i muno pitao tu-tu-tu-tu kad bi kola zatajila. Kako su odmicali sati i ulice se stiavale, tako je njegovo mahnitanje raslo. Stigavi na poetak duge bregovite ulice, terasasto nadsvoene drveem i posute liem, on bi iznenada pras-nuo u sulud smijeh, nagnuo se nad upravlja, otvorio ventil za sagorijevanje i svojim idiotskim ha-ha-ha ispunjavao tamu, dok ga je Gant obasipao psovkama. Sputali su se kroz no ubo-jitom brzinom, a momak se jednako smijao na kletve i molitve, dok su na slijepo iali kroz gronje ulinih krianja. - Prokleta huljo! - krikne Gant. - Stani, gortaki lupeu, ili u te strpati u zatvor. - Ha-ha-ha. - Njegov smijeh pukne u luaki falset. Daisy, koja je dolazila na nekoliko tjedana ljetne svjeine, sva pomodrela od uasa, melodramatino bi stiskala posljednju godinju prinovu na grudi i stenjala: - Molim te, zbog moje obitelji, zbog moje nevine djeice bez majke... - Ha-ha-ha-ha! 217- On je paklena sotona - jekne Gant poinjui plakati. -Okrutna i zloinaka nakaza kakav jest, prosut e nam mozak o neko drvo prije nego to

prestane. - Uto prohuje pogibeljno kri-vudajui kraj kola koja su uz zbunjeno cviljenje konica zastala na uglu kao uplaen konj. - Prokleta propalice! - zaurlie Gant sunuvi naprijed i ste-ui Lukeovo grlo svojim velikim rukama. - Hoe li stati! Luke jo malo povea vrtoglavu brzinu. Gant padne nauz-nak uz uasan krik. Nedjeljom su pravili velike izlete u okolicu. esto su se zna-li odvesti u Revnoldsville, dvadeset dvije milje daleko. Bilo je to runo malo odmaralite, buno od kola koja su dolazila i odla-zila, s toplim smradom nafte i benzina koji je pritiskivao iroku glavnu ulicu. Ali je narod iz nekoliko drava dolazio i odlazio: s Juga su dolazili iz June Caroline i Georgie - uzgajivai pamuka, sitni trgovci s obiteljima u oteenim automobilima pokrivenim slojem crvene praine. Tu su obino jeli poslije podne obilan obrok od peenih pilia, kukuruzna kruha, graha i narezanih rajica u jednom od velikih drvenih svratita, provodili jo pola sata u drugstoreu zbog sladoleda prelivenog okoladom i orasi-ma, promatrali ljetnu guvu imunih turista i zrelih bjeloputih djevica kako protjee irokim plonikom u gustom naviranju, pa se poslije kratke vonje gradom vraali u neposredno zavo-jito sputanje prema toplom Jugu. Nove zemlje. Unjkave djevice s Juga, obdarene zrelim oblinama, stajale su po ljetnim trijemovima. Luke je bio srce. Bio je.drag, krasan deko, plemenit mo-mak velika srca, upravo sladak. enama je bio drag, smijale su mu se, potezale ga ljupko za guste zlatne uperke kose. On je bio boleivo njean prema djeci djevojicama od etrnaest go-dina. Gajio je duboke romantine osjeaje prema Deliji Selbor-ne, starijoj keri gospoe Selborne. Kupovao joj je poklone i bio naizmjenino blag i srdit. Jedanput ju je kod Ganta, dok je He-len pjevala u salonu, pomilovao pod kolovoskim mjesecom u mirisu dozrelog groa. Pomilovao ju je njeno, nagnuo glavu nada nju i rekao da bi elio da je poloi na njezine g-g-grudi. Eu-gene ih je ogoreno promatrao s palac debelim jedom oko srca. On je djevojku prieljkivao za sebe: bila je glupa, ali je imala pa-metno tijelo i lak treperav majin osmijeh. Jo je elio gospou Selborne, ve je o njoj strastveno matao, ali je njena slika opet ivjela u Deliji. Zbog toga je svega bio ohol, hladan, prijekoran i glupav pred njima. One ga nisu voljele. Zavidna i slomljena srca primjeivao je Lukeovu uslunost prema gospoi Selborne. Njegova je sluba bila tako odana i 218 pretjerana da je zgodimice i Helen bila kivna i ljubomorna. A nou je iz zabaena kuta Blizina ili Gantova doma, ili iz parki-rana automobila ispred kue, sluao provalu bogata smijeha, puna njenosti, podavanja i tajanstva. Ponekad, ekajui u neprozirnoj tami na Elizinim stubama, u jedan ili dva izjutra, os-jetio bi je kako prolazi. Kad bi ga dotakla u tami, tiho bi ciknula od strana; neuljudnim gunanjem on bi je primirio i lijegao u postelju uznemirena srca i zapaljena lica. Ah, da, mislio je s nezrelim udoreem, videi brata ustoli-ena u smijehu i naklonosti, ti velika budalo, ti si - ti si jedan klipan! Razmee se i pravi vaan, troi novac da im donese sladoled - a to dobiva time? Kako se osjea kad ona izae iz auta u dva ujutro nakon to je slinila s nekim blesavim trgova-kim putnikom, ili s Poxyem Loganom koji je godinama ivio s

jednom crnkinjom? Mogu li p-p-poloiti glavu na tvoje grudi? Od tebe mi se smui, glupane jedan! Ona nije nita bolja, samo ti ne zna tko ti glavu nosi. Pustit e te da na nju potroi sav svoj novac, a onda e pobjei s nekim svodnikom u automobilu da provede ostatak noi. Da, tako je to. Hoe li ti od toga ita izvui? Varalice. Doi straga, iza kue ... ja u ti pokazati... evo ti... evo ti... evo ti... Izmahujui divlje akama pobjeivao je svog fantoma i sebe morio do iznemoglosti. Kad je poao u kolu, Luke je imao nekoliko stotina dolara uteevine iz vremena The Saturday Evening Posta. Uzeo je vrlo malo novca od Ganta. Radio je kao konobar, napravio molbu za studentski dom, zastupao krojaa koji je izraivao odjeu s oz-nakama njihova koleda. Gant se hvalio tim naporima. Grad je prebacivao duhan za vakanje po ustima, drsko kimao, pljuvao i govorio: - Za toga e se momka uti. Luke je teko radio da bi se kolovao kao svaki ovjek koji se sam podie na noge. Podnosio je svaku rtvu. Radio je sve samo nije uio. Postigao je straan uspjeh u drutvu, bio je tako izuzetan, tako osobito nalik sebi. U koli su se otimali za nj i oboavali ga. Dvaput se poslije nogometnih utakmica penjao na mrtvaka kola i drao pogrebne govore nad sveuilitem Georgia. Ali usprkos svim naporima on je pod konac tree godine jo bio na drugoj sa svim izgledima da na njoj i ostane. Jednog proljetnog dana napisao je slijedee pismo Gantu: 219S-s-svinje koje upravljaju ovom ustanovom imaju neto protiv mene. P-pprevarili su me na pravdi bojoj. Uzeli su mi teko zaraeni n-n-novac i ele mi oderali k-k-kou. Otii u ja u p-p-pravu kolu. Otiao je u Pittsburgh i zaposlio se u tvrtki Westinghouse Electric. Triput tjedno pohaao je veernji teaj u tehnolokom institutu Carnegie. Stjecao je prijatelje. Doao je u rat. Poslije petnaest mjeseci provedenih u Pitts-burghu preselio se u Dayton gdje je dobio posao u tvornici kot-lova koja se prebacila na izradu ratnog materijala. S vremena na vrijeme, ljeti na nekoliko tjedana, o Boiu na nekoliko dana, vraao se da provede praznike sa svojom poro-dicom. Gantu je uvijek donosio pun koveg piva i viskija. Taj je deko bio dobar prema svome ocu. 19 Jednoga se poslijepodneva u rano ljeto Gant naginjao preko ograde i razgovarao s Jannaueauom. Bio je uao u ezdeset petu, uspravno mu se tijelo opustilo, pomalo se i pogurilo. esto je govorio o starosti i jadikovao kroz tirade o ukoenoj ruci. Obuzet samosaaljenjem o sebi je govorio kao o jadnom sta-rom bogalju koji za sve njih mora zaraivati. Obrvavao ga je nemar grohle dobi i rasula. Ustajao je pun sat kasnije, dolazio u radnju na vrijeme, ali je najvei dio dana provodio ispruen na izlizanoj konoj sofi u svom uredu, ili u avrljanju s Jannadeauom, s jeziavim starim Liddellom, Cardia-com, i s Faggom Sluderom koji je uloio svoje bogatstvo u dvije velike zgrade na Trgu i ovog asa bio udobno zavaljen u stolicu ispred vatrogasnog doma, gorljivo brbljajui s lanovima base-ball kluba kojemu je on bio glavni oslonac. Bilo je prolo pet sati, utakmica je ve zavrila.

Crnaki radnici, prljavi od bijelih naslaga cementa, prooe kraj radnje nizbrdo vraajui se kuama. Koijai teretnih kola pomalo se rasprie, pogrbljen policajac sjuri niza stepenice gradske vijenice da podigne zubalo, a od trnice, iza visokih prozora s reetkama, dopirae povremena vriska pijane crnki-nje. ivot je polako zujao kao muha. Sunce je lagano pocrvenjelo, s bregova je pirkao prohladan zapuh donosei osvjeavajue oputanje umornoj zemlji, a zra-ku nadu i zanos veeri. Vodoskok je ikljao sporim debelim mlazom, koji je padao sam na sebe i pljuskao po bazenu u lije-nom ritmu. Neka teretna kola resko zakloparaju po kolniku; iza vatrogasaca trgovac Bradlev smota platneni krov laganim kri-pavim obrtajima. Na drugoj strani Trga mlade djevice iz istonog dijela grada polako su ile kui u brbljavim skupinama. Dole su u grad u etiri poslije podne, proetale malom avenijom gore-dolje neko-liko puta, ule u neku radnju da kupe sitna opravdanja, i napo-kon otile u glavni drugstore gdje su gradski mangupi dangubili i naklapali u lijenim paljivim skupinama. Tu je bio njihov klub, njihova kavana, njihovo sastajalite spolova. Sa samopouzdanim osmijehom mladii su se odvajali od skupina i pristupali k ogra-enim stolovima. - Zdravo! Odakle ste? - Pomaknite se malo, gospoice. elim s vama razgovarati. Oi plave kao juno nebo nestano pogledaju u nasmijane sive, draesne se jamice na obrazima prodube, i najljepa povla-ka u starom dobrom Dixieu njeno klizne po uglaanoj dasci. Gant je sada provodio sate pune uivanja u razgovorima sa starim pokvarenjacima - njihove nagruvane prostote odzvanjale su Trgom u visokom napuklom hripanju. Uveer se vraao kui krcat ulinih govorkanja, pa je lizao palac i podmuklo se smije-ei ispitivao Helen, pun nade: - Ona nije nita bolja od obine kurve - a? - Haha-ha-ha - smijala se ona podrugljivo. - Kako bi ti bilo drago da si to znao! Njegova je dob donijela i neke plodove, plau za dugu slubu. Kad je ona uveer dolazila kui s kojom prijateljicom, revno je tjerala djevojku u njegov zagrljaj. A on je, oinski vi-ui, Zaboga, srce! Doi, poljubi starca, otrim brkom utis-kivao poljupce na njihove bijele vratove, sone usne, hvataju-i tvrdo meso njeno svojom zdravom rukom i blago ih njiu-i. One su v'ritale grlenom cikom od zadovoljstva, jer to je tako ---kakljalo. - Uuuh! Gospodine Gant! Ha-ha-ha-ha! - Tvoj je otac tako divan ovjek - govorile su. - Tako ljuba-zan u ophoenju. Helen se halapljivo napajala na njima. Smijala se s jakim promuklim uzbuenjem. - Hah-ha-ha! Njemu se to svia, je li? Naalost, stari moj, je li tako? Nema vie evrdanja. Razgovarao je s Jannadeauom, dok su mu oi vrludale is-tonim krajem Trga. Ispred radnje su prolazile pristale starije 220 221gospoe vraajui se s trnice. Od vremena do vremena su se smijeile kad bi ga vidjele, a on se duboko klanjao. Tako ljuba-zan u ophoenju. Engleski je kralj - primijeti on - samo figura. On ni izda-leka nema toliko moi koliko je ima predsjednik Sjedinjenih dr-ava.

- Njegova je vlast strogo ograniena - ree Jannadeau grle-no - ali obiajnim pravom, a ne ustavom. Danas je on jo uvijek jedan od najmonijih vladara na svijetu. - Njegovi debeli crni prsti pomnjivo su zadirali u utrobu jednog sata. - Pokojni je kraj Edvvard, pored svih svojih mana - ree Gant liznuvi palac bio mudar ovjek. A ovaj prijan to ga sada imaju nije nitko i nita. - On se oprezno i lukavo iskesi od za-dovoljstva zbog velikih rijei pogledavi kriomice na vicarca da vidi jesu li ostavile dojam. Njegove nemirne oi pozorno su pratile hod kraljice Eli-zabeth dok je pristalo odjevena prola mimo radnje. Prijazno se nasmijeila i na trenutak bacila nepomuen pogled na glatke mramorne ploe smrti, na isklesanu janjad i na kerubina. Gant se nakloni s mnogo panje. Dobra veer, gospoo - ree on. Ona nestane. Trenutak kasnije odluno se vrati i popne uza iroke stube. On je promatrao njezino pribliavanje s pojaanim bilom. Dvanaest godina. - Kako je gospoa? - ree udvorno. - Elizabeth, upravo sam kazao Jannadeauu da ste najotmjenija ena u gradu. - No, to je vrlo ljubazno od vas, gospodine Gant - ree ona hladnim odmjerenim glasom. - U vas se uvijek nae dobra rije za svakoga. Ona vrlo prijazno kimne Jannadeauu koji temeljito zanjie svojom velikom namrtenom glavom i neto joj promrmlja. - Ej, Elizabeth - ree Gant - u ovih petnaest godina nisi se ni za dlaku promijenila. Ne vjerujem da si i dana starija. Njoj je bilo trideset osam godina i bila je ugodno svjesna toga. - O, da - ree ona kroz smijeh. - Ti to veii samo da mi po-laska. Nisam vie ni ja pilence. Imala je jasnu blijedu kou, ugodno osutu pjegama, kosu mrkvine boje i tanke usne pune veselosti. Stas joj je bio vitak i jak - u njem vie nije bilo mladosti. Iz njezina dranja izbijala je odlunost, otmjenost i izuzetnost. - Kako su djevojke, Elizabeth? upita on ljubazno. Njezino se iice oalosti. Pone skidati rukavice. 222 - Zbog toga sam dola da te vidim - ree. - Prologa sam tjedna jednu izgubila. - Da - ree Gant snudeno - bilo mi je ao kad sam uo. - Bila mi je najbolja djevojka od svih - ree Elizabeth. -Uinila bih sve na svijetu za nju. Uradili smo sve to smo mogli - doda. - Zbog toga se ne mogu prekoravati. Cijelo sam vrijeme uz nju imala lijenika i dvije bolniarke. Ona otvori crnu konu runu torbicu, ubaci u nju rukavice, izvue plavo obrubljeni rupi i pone tiho plakati. - Hu-hu-hu-hu-hu - ree Gant tresui glavom. teta, teta, teta. Doi u moj ured - ree. Oni uu i sjednu. Elizabeth otare oi. - Kako se zvala? upita on. - Zvali smo je Lily - puno joj je ime bilo Lillian Reed. - Hej, pa ja sam znao tu djevojku klikne on. - Govorio sam s njom nema ni dva tjedna tome. - Da - ree Elizabeth - umrla je tako naglo - jedno krvare-nje za drugim, ovdje dolje. - Dotakne svoju trbunu upljinu. -Nitko nije ni znao da je bila bolesna do prole srijede. U petak je vie nije bilo. - Pa opet zaplae.

- T-t-t-t-t-t - zakvoca on alostivo. - teta, teta. Bila je lije-pa kao slika. - Voljela sam je od sveg srca, gospodine Gant - ree Eliza-beth - kao da mi je bila kerka. - Koliko joj je bilo godina? - upita on. - Dvadeset i dvije - ree Elizabeth, briznuvi ponovo u pla. - Kakva alost! Kakva alost! sloi se on. - Je li imala koga od roda? - Nikoga kome bi bilo stalo do nje - ree Elizabeth. - Maj-ka joj je umrla kad je imala trinaest godina - rodila se vani u Beetree Forku - a otac - doda ona ozlojeeno - je obina stara svinja i nikad nita nije uinio za nju ni za bilo koga drugoga. Nije joj ak doao ni na pogreb. - Bit e kanjen - ree Gant zloslutno. - Ako ima boga na nebesima potvrdi Elizabeth - dopast e paklenih muka. Stara svinja! - nastavi ona kreposne. - Na-dam se da e trunuti! - U to moe biti sigurna - ree on mrko - da e trunuti. Ah, gospode. - On tuno potrese glavom i utihne na trenutak. - teta, teta - promrmlja. - Tako mlada. - Pa osjeti aso-vito slavlje to ga svi ljudi osjeaju kad uju da je netko umro. Takoer i asovit jezovit strah. ezdeset etiri. 223Voljela sam je od sveg srca - ree Elizabeth - kao da je bila moje dijete. Tako mlada djevojka, cijeli je ivot bio pred njom. - To je prilino tuno kad ovjek dobro razmisli - ree on - jest, tako mi boga. - A bila je tako krasna djevojka, gospodine Gant - ree Eli-zabeth meko plaui. - Imala je pred sobom sjajnu budunost. Imala je vie mogunosti nego ja, a pretpostavljam da zna - iz-rekne ona skromno - to sam ja postigla. - Hej - klikne on smeteno - ti si bogata ena, Elizabeth -do vraga ako misli da nisi. Ima nekretnina po cijelom gradu. - Ja ne bih ba tako rekla - odgovori ona - ali imam dovolj-no da cijeli ivot vie nita ne radim. Morala sam cijeloga ivota teko raditi. Od sada sam odluila da ni prstom vie ne mak-nem. Ona ga prijazno pogleda sa srameljivim osmijehom i takne uperak svoje fine kose malom vjetom rukom. On ju je pozor-no promatrao, primjeujui sa zadovoljstvom njezine vrste bo-kove bez steznika u tijesno skrojenoj haljini i skladne dugake noge koje su nestajale u lijepim papuicama od stavljene koe. Bila je vrsta, jaka, oprana i pristala - oko nje je lebdio blag mi-ris jorgovana; on joj pogleda u blistave svijetlosive oi i vidje da je ona prava velika dama. - Tako mi boga, Elizabeth - ree - ti si krasna ena. - Imala sam uredan ivot ree ona. - Pazila sam na sebe. Oni su se oduvijek poznavali - od prvog susreta. Nije meu njima bilo isprika, pitanja, odgovora. Svijet je oko njih nestajao. U tiini su sluali um vodoskoka i vritav prostaki smijeh s Trga. On uze knjigu modela sa stola i pone listati dopadljivo opremljene stranice. Na njima su bili prikazani skromni blokovi mramora iz Georgije i granita iz Vermonta. Ne elim nita od toga - ree ona nestrpljivo. - Ve sam se odluila. Ta znam to elim. On je iznenaeno pogleda. - A to to? - elim onog anela vani.

Njegovo je lice bilo preneraeno i nesklono. Kutak njegovih tankih usana se zgri. Nitko nije znao koliko je on volio tog an-ela. Javno ga je zvao svojim bijelim slonom. Proklinjao ga je i govorio da je bio budala kad ga je naruio. est je godina stajao na trijemu, izloen vjetru i kii. Sad je ve bio sme i upljuvan od muha. Ali je stigao iz Italije iz Carrare i krhko drao kameni ljiljan u ruci. Druga je ruka bila podignuta na blagoslov, ne-spretno se oslanjao na prste jedne suiave noge, a glupo lice se smijeilo njenim kamenitim idiotizmom. 224 U provalama bijesa Gant je ponekad usmjeravao vrhunac grda na anela. Sotono paklena! - urlao je. - Ti si me osi-t rio ti si me unitio, ti si prokleo moje nemone dane, a sad hoe da me zgnjei do smrti, strano, grozno i nenaravno udovite kakvo jesi. Ali bi ponekad u pijanstvu plaui pao na koljena pred njim, dozivao Cvnthiu, i molio njegovu ljubav, oprost i blagoslov za grenog ali pokajnikog djeaka. S Trga se uo smijeh. to je? - ree Elizabeth. - Zar ga nee prodati? - Mnogo e te stajati, Elizabeth - ree on neodreeno. - Nije vano - odgovori ona potvrdno. - Ja imam novca. Koliko pita? On je utio razmiljajui na trenutak o mjestu na kojemu je anel stajao. Znao je da nema nita ime bi pokrio ili zaklonio to mjesto - ono je ostavljalo golo grotlo u njegovu srcu. - U redu - ree. - Dat u ti ga za onoliko koliko sam ga ja platio - 420 $. Ona uze debeo snop novanica iz torbice i izbroji mu novac. On ga gurne natrag. - Ne. Plati mi kad zavrim posao i kad ga postavim. Ti eli i neki natpis, je li tako? - Da. Tu je njezino puno ime, godine, mjesto roenja i sve ostalo - ree ona dajui mu ispisanu omotnicu. - Htjela bih i neku pjesmicu - neto to prilii mladoj djevojci ovako pokoe-noj. On izvue iaranu knjiicu iz zidne udubine i pone listati stranice s natpisima, itajui joj tu i tamo poneki etverostih. Na svaki je ona odmahivala glavom. Napokon on ree: - to misli o ovome, Elizabeth? - Pa proita: U cvijetu svenu njena ljepota, Ni mladost svoju jo ne proe; Ne spozna ljubavi ni ivota, Zovnu je bog i ona poe. Al ape vjera kroz lahor pusti: Nemojte za njom ronit suze. Tu ona vau ljubav pusti. Ali na nebu veu uze. - O, to je divno - divno - ree ona. - Neka bude to. - Da - potvrdi on - ja mislim da je ovo najbolje. Oni ustanu u hladnom pljesnivom mirisu njegova ureda. Njezin otmjeni stas dopirao je njemu do ramena. Ona zakopa rukavice od jaree koe na ruiastim jastuiima svojih dlano225va i osvrne se oko sebe. Njegova izlizana sofa naslanjala se na je-dan zid: na koi se poznavao trag njegova duga tijela. Ona ga po-gleda. Lice mu je bilo tuno i ozbiljno. Sjeali su se.

- Davno je to bilo, Elizabeth - ree on. Polako su poli prema izlazu kroz redove mramora. Straarei iza drvenih vrata aneo je odsutno buljio ispred sebe. Jan-nadeau uvue svoju veliku glavu kao kornjaa jo dublje u za-titni oklop irokih ramena. Oni izau na trijem. Mjesec je ve visio, kao svoja vlastita utvara, na istom opranom veernjem nebu. Djeai s praznom torbom za raznoenje novina ustro promakne, zadovoljno irei pjegave nozdr-ve od gladi i zamiljena mirisa veere. On minu, i na trenutak, dok su oni stajali na rubu trijema, kao da se sav ivot sledio u slici: vatrogasci i Fagg Sluder vidjeli su Ganta, proaputali i sada gledali prema njemu; jedan se policajac na visokom trijemu po-licijske stanice nagnuo preko ograde i zurio; na bliem kraju sredinjeg travnjaka ispod vodoskoka jedan se farmer sagnuo da pije ispod grgoljava mlaza, uspravio se mokar i motrio; iz po-reznog ureda na katu Gradske vijenice gledao je Yancey, go-lem, debeo, u koulji. I za sekundu lako bilo vodoskoka stade, ivot se zaustavi kao zadrana kretnja u neizvjesnosti fotografije, a Gant osjeti da se sam giba prema smrti u svijet privienja, kao to ovjek 1910. godine moe nai sebe u slici snimljenoj na tlu izlobe u Chicagu, kad je imao trideset godina i crne brkove, i sjetiti se, primijetivi uurbane ene i mukarce s polucilindri-ma, uhvaene u klijanju jedne sekunde, mrtvog hipa, i traiti iz-van granica slike ono to je tamo bilo (on je znao da je bilo); ili kao to stari ratnik nae sebe nalakena pokraj Ulvssesa Gran-ta, na slikama iz Graanskog rata, prije mara, pa vidi nekog po-kojnika na konju; ili bi trebalo da kaem, kao to neki promo-virani profesor ponovo nae sebe u mladosti pred atorom u kotskoj, i primijeti davno izgubljeni i davno zaboravljeni tap za kriket, i lice pjesnika koji je umro, i neke mladie i uitelja onako kako su izgledali onih dugih praznika kad su uili po de-vet sati dnevno za diplomski. Gdje su sada? Gdje e zatim? Gdje nakon toga? 20 Gant je tijekom ovih godina, kad su Helen i Luke, prema kojima je gajio najdublju ljubav, velik dio vremena bili odsutni, 226 "vio naizmjenino boravei kod kue i kod Elize. Mrzio je sa-motan ivot i strahovao od njega, ali je duboko u njemu bila ukorijenjena navika i nije mu se mililo mijenjati poznatu lagod-nost vlastitog doma za golu zimomoru Blizina svratita. Njoj nije bilo drago da dolazi. Hranila ga je prilino rado. ali su joj nje-gova zanovijetanja i noivanja, sve dulja i sve ea otkad mu niie bilo keri, smetala vie nego ikada ranije. - Ti ima svoju kuu - vikala je angrizavo. - Zato u njoj ne stoji? Ja ne elim da mi ovdje stvara neprilike. - Otresi ga se - stenjao je on gorko. - Otresi ga se. Nek lomi kosti naokolo, prosjak koji nikamo ne spada. Ah, gospode! Stari vuni konj je proao svoje. Njegova je trka zavrila. Izbacite ga: stari bogalj vie ne moe pribavljati namirnice, pa e ga sada iz-baciti na smetite, nemila i nakazna udovita kakva jesu. Ali je ostajao u Dixielandu dokle god je nekoga tamo bilo da ga slua; on ie iadnoj skupini zimskih stanara doaravao divote. Gladno su gutali sav onaj dramatini uitak s kojim je on, njiu-i se u velikoj stolici za ijuijanje kraj rasplamsale vatre u salonu, priao i prepriavao legende koje je doivio;

uzimao je neki ro-mantini dogaaj i pred njihovim ga oaranim oima uljepa-vao, raspredao, nadopunjavao. Cijela je mitologija nastajala dok su oni razrogaenih oiju sluali: General Fitzhugh Lee zategao je uzde pred djeakom s far-me i pitao da se napije vode; kad je iskapio cijelo hrastovo ved-ro, potanko ga je ispitao o najboljim putovima prema Gettvs-burgu, zanimao se da ii je vidio neprijateljske odrede, zapisao mu ime u knjiicu i otiao govorei svome tabu: Taj e se dje-ak istaknuti. Nemogue je pobijediti neprijatelja koji raa tak-ve sinove. Indijanci, kraj kojih je prijateljski proao dok je jahao u pustinju \'ew Mexica na magarcu traei neku starinsku tvra-vu, sad su za njim podboli konje s ratnikim poklikom i zlom nakanom da ga skaipiraju. On je bijesno projahao kroz urnebes crvenokoakih seia i u zadnji as se sklonio kod dvojice sto-ara. Lopova, koji je u gluho doba noi uao u njegovu sobu u New Orleansu i pokupio mu odjeu, s kojim se oajno borio na podu, sad je gol gonio sedamnaest (ne pet) blokova niz uli-cu Canal. Nekoliko puta tjedno iao je na kino predstave, vodio Euge-nea i sjedio u dvorani, pognut naprijed i potpuno zgrbijen, dok se cio film ne bi dvaput prikazao. Izlazili su u deset i poi ili je227danaest na hladan zvonak plonik, u pust i smrznut svijet - u mrtav grad zatvorenih radnji, ureenih izloga, krojakih i kitni-arskih lutaka to votanom radou poziraju u sleenoj tiini. Na Trgu mlitav vodoskok pljusne tupim mlazom mrzle vode po svom sve debljem ledenom okviru. Ljeti se otar mlaz rasprskava u oblake kapljica. Kad ga zavrnu, on klone - i to je nalik vodoskoku. Nije puhao vjetar. Pogleda uprta u isti cementni plonik Gant je koraao i dramatino mrmljao sastavljajui opis slike. Hladan elik novih ivaih strojeva blistao je u tmurnu svjetlu. Zgrada Singer. Naj-via na svijetu. Zujanje Blizina stroja dok ije. Igla ti proije prst dok nisi ni trepnuo. On se trgne. Proli su kraj Sluderove zgrade na uglu Trga i okrenuli lijevo. Samo od ove dobiva 700 $ mje-seno najamnine za urede. Izlog na uglu bio je pun gumenih tr-caljki i termos-boca. Pijte cocacolu. Kau da je recept ukrao od neke stare branke. Sada 50,000.000 $. Same spirine. Bolje loka-ti kod Wooda. Ovdje je preslabo. Njemu se nedavno dopao okus pia, popije etiri do pet aa dnevno. D. Stern je na tom uglu prije dvadeset godina imao brvnaru dok je Fagg nije kupio. Pripadala je tvrtki Paston. Mogao ju je kupiti za bagatelu. Danas bogat ovjek. Sad se D. preselio u North Main. idov je bogat. Zgrnuo blago na kobasicama. Vru-e, svjee, iz lonca bjee. Da nije zima, bilo bi rima. Trinaestero djece - svake je godine rodila jedno. Bila je ira nego dua. Sva postanu debela. Svi rade. Sinovi plaaju ocu za hranu. Moj ni-jedan, moe biti siguran. Hoe idovi. Grbavac - kako su ga ono zvali? Neslana ala prirode. Ah, gospode! Gdje li je sada stari John Bunny? Nekad su mi se do-padali njegovi filmovi. Oh, da. Umro je. Onaj isti njihov pogled na kraju, kad je on ljubi, sanjario je Eugene. Kasnije topliji krajevi. Njene duge trepavice povijene niz vlane oi - nije mogla izdrati njegov pogled. Slatke su joj usne drhtale od elje, dok se on, drei je elinim stiskom, na-gnuo nad ono podatno tijelo i gladnim poljupcima cjelivao nje-na usta. Zrake sunca na pomolu trgale su purpuran nebeski svod praskozorja.

Stranac. Ne bi vrijedilo da se kae idueg jut-ra. Imaju debeo sloj ute boje preko cijelog lica. U meuvreme-nu, Stara Engleska. Da mi je znati to reknu jedno drugome. Mislim da su prilino napraiti. Nije se uznemirio zbog munjevitog uvjerenja. Drugi je bio bolji. Razmiljao je o Strancu. elino-sive oi. Mirno lice. Osmi-nu sekunde bre potee nego itko drugi. Bili Hart s dva revolvera. Anderson iz Essanava. Jaki utljivi ljudi. 228 On lupi rukom po stranjici, otro cmokne i okine ubojitim kaiprstom na kantu za smee, rasvjetni stup, brijaev znak tr-jui zapeem. Gant se pomete u sastavljanju i zabrinuto ga pogleda. Pa nastave hodati. Doao je dan kad proljee ponovo kiti zemlju cvijeem. Ne, ne - to ne. Tada je sve potamnjelo. Slika zgaena ljiljana na zem-lji To znai da ju je napunio. Umjetnost. Napunio si je sobom, slatkim edom. Sad ne moe otii. Zato? Zato to - zato to -ona srameljivo obori oi, obrazi joj se polako zacrvene. On je blenuto pogleda jedan tren, zatim njegov zauen pogled padne - (Dobro je!) - na neku stvarcu koju je nervozno preturala po rukama i njemu svane pred oima. Ona se zarumeni i pokua sakriti kaputi iza sebe. O boe! Njega ozari svjetlost. Zaista mi-sli? Ona mu prie u plau, napola smijui se, napola jecajui i zarije mu pod vrat svoje vrelo lice. Ti ludi djeae! Naravno da mislim (svinjo jedna!). Mala plesaica. Uz razbludniki osmijeh i premjetanje vla-ne cigare Faro Jim je lagano mijeao snop karata i u nju upirao svoj grabeljivi pogled. U ulatenim izmama no, u zavrnutom rukavu mali revolver i tri asa, u srcu umiljato umorstvo. Ali hladnim sivim oima Stranca nita nije izmaklo. Neuznemireno je pio svoj viski i okrenuo se od ogledala s razlajanim koltom upravo jednu estinu sekunde prije nego to je kockar mogao opaliti. Faro zakalje i lagano se ovali naprijed na pod. Nije se ulo zvuka u pretrpanoj prostoriji Triple Y. Ljudi su stajali kao skamenjeni. Lica Bad Billa i dvojice Meksikanaca pr-ljavo blijeda. Napokon progovori erif, okreui se s uasom od nepomina tijela na pilovini poda. - Tako ti boga, strance - izbaci on - nisam ni u snu pomi-ljao da postoji ovjek koji bi bio bri od Faroa. Kako se zove? - U obiteljskoj bibliji doma, prijane - otegne Stranac - pie Eugene Gant, ali me ovdje eljad obino zove Juni duh. Iz gomile se zauje lak apat uenja. - Boe! - netko protisne. - To je Duh! Kad se Duh okrenuo da mirno ispije svoje ranije pie, nae se licem u lice s malom plesaicom. Dvije krupne kaplje navru iz prozirnih dubina njenih bistrih oiju i toplo kanu na njegovu preplanulu ruku. - Kako da ti se zahvalim! - plakala je. - Spasio si me od sudbine koja je gora od smrti. Ali Duh, koji se mnogo puta suoio sa smru a da nije trepnuo trepavicom, nije se mogao sada suoiti s neim to je vidio u paru velikih smeih oiju. Skine sombrero i stidljivo ga pone guvati svojim krupnim rukama. 229l. - Ovaj, sve je u redu, gospoo promuca nespretno. - Sa ! zadovoljstvom stojim na usluzi svakoj dami. Dotle su dva barmena prebacili stolnjak preko Faroa Jima, odnijeli njegovo mlohavo tijelo u stranju sobu i vratili se na svoje mjesto iza anka. Gomila se

okupljala u malim skupinama, smijali su se i uzbueno govorili; u jednom asu klavirist pone lupati neki napjev po izlizanom klaviru, glazba odjekne u taktu valcera. U to su vrijeme na Divljem zapadu strasti bile primitivne, osveta nagla i nagrada neposredna. Uz dvije jamice pojavi se niz mlijeno bijelih zuba. - elite li plesati sa mnom, gospodine Due? - mazila se ona. Muile su ga teke misli o ljubavnoj tajni. isto ali strastve-no. Sve je naizgled protiv nje, to je istina. Zadah klevete. Radila je u kui grijeha, ali je njezino srce bilo isto. to se moe, osim ovoga, rei protiv nje? Sa zadovoljstvom je razmiljao o uboj-stvu. Djejim je oima gledao svoje istrijebljene neprijatelje. Lju-di su u filmovima umirali nasilno, ali lijepo. Bum-bum, zbogom, momci, sa mnom je svreno. Kroz glavu ili srce - rupa je ista, nema krvi. Ostao je nevin. Da li im crijeva ili mozak cure napo-lje? itka kaa na mjestu gdje je bilo lice, brada raznesena. Ili onaj drugi dolje - ruka mu zalepra zrakom kao krilo: zgrozio se. Ako izgubi i to? Gotovo je, umri. Grlo mu se stegne od tjeskobe. Savili su istono du ulice Academv, nakon to su skrenuli desno s kratkog repnog dodatka to je izlazio na sjeveroistoni ugao Trga. Djeakov je mozak gorio od svijetlih tekuih slika, otrih poput dragulja, promjenljivih poput kameleona. Njegov je ivot bio sjena sjene, igra u igri. Postajao je junakglumac-zvi-jezda, gospodar filma, ljubavnih lijepih filmskih kraljica, juna-an kao njegove uloge, s nadmonom stvarnou svega toboe izmiljenoga. On je bio Duh i onaj to je igrao Duha, zbog ega se legenda prekivala u injenicu. On je bio svaki od onih junaka kojima se divio i pobjednik u ljepoti, plemenitosti i pravoj snazi nad onima koje je prezirao jer su stalno bili nadmoni i zauvijek lijepi i dobri i dragi ena-ma. Njega je odabralo i voljelo jato meunarodnih poznatih lje-potica, vampova i neokaljanih slatkih djevojaka, na elu s ra-snim plavuama: sve su se natjecale za njegovu naklonost, a neke bezobzirnije sluile su se i nedoputenim sredstvima da ga zadobiju. Njihove bistre oi podizale su se k njemu u vjenom 230 klapanju: on se kreposno gostio njihovim ponuenim usnama nakon to je sukob bio zavren, ubojstvo posveeno i krepost 'krunjena, odlazio je sa svojom sirenom u prikladan ar stalno zalazeeg sunca. Zaarena lica on hitro pogleda Ganta sa strane izvijajui svojim ukoenim vratom. Preko puta kalcijeva svjetlost iz svjetiljke s ugla hladno je kupala novo proelje od opeka kazalita Orpheum. Cijelog ovog tjedna Gus Nolan i njegove Breskve iz Georgie. Takoer etiri komiara i gospoica Bobbie Dukane iz Piedmonta. Kazalite je bilo mrano. Druga predstava je bila zavrila. Gledali su radoznalo na plakate preko puta. Gdje su bile Bres-kve u ovoj tiini? Sad su u Athensu, navrh Trga. Tamo su uvijek poslije ile. Gant pogleda na svoj sat. Jedanaest i dvanaest. Ve-liki Bili Messler vani vrti palicu i promatra ih. Na stolicama kraj anka desetak momaka i beara to oijukaju. Imam auto napo-lju. Oteano ljubakanje. Kasnije, Genoveva na ulici Libertv. Sve su one tamo. aputanja. Bat koraka. Racija. Djevojke iz dobrih porodica; neke od njih, pretpostavljam, pomisli Gant.

Nasuprot baptistikoj crkvi mrtvaka su kola bila dovuena ispred Gorhamova pogrebnog zavoda. Jedno svjetlo je tmurno gorjelo kroz paprat. Tko bi to mogao biti? udio se on. Gospo-ica Annie Patton teko bolesna. Prola osamdesetu. Neki sui-avac iz New Vorka. Mali idov iljasta lica. Stalno netko. Jed-nako ekaju neizbjenu uru. Ah, gospode! Zaboravivi na glad razmiljao je o pogrebnitvu i pogreb-nicima, osobito o gospodinu Gorhamu. On je bio ovjek ute kose i bijelih obrva. ekao je da se njome oeni dok nije umro onaj bogati Ku-banac; tako su mogli na svadbeno putovanje u Havanu. Kraj baptistike crkve skrenu niz ulicu Spring. Ovo je zaista kao grad mrtvaca, pomisli Eugene. Posut ledenim injem smr-znuti grad je leao obamro u transu ispod zvijezda. ivot je leb-dio u neizvjesnosti. Nita nije starilo, nita se nije raspadalo, ni-ta nije umiralo. Bila je to pobjeda nad vremenom. Kad bi veliki demon zapucketao prstima i cio ivot na zemlji zaustavio za je-dan trenutak koji bi trajao sto godina, tko bi primijetio razliku? Svi do jednoga Uspavane ljepotice. Ako se probudi, zovi me ra-nije, zovi me ranije, majko draga. Pokuavao je nazreti ivot i gibanje iza zidova, i nije uspio. Sve to je ivjelo bili su Gant i on. Jer kua nita ne otkriva: iza 231njezina mirna lica moe se zbiti umorstvo. Mislio je da je Troja morala ovakva biti - savrena, neistrula, kao na dan kad je Hek-tor poginuo. Samo nju su zapalili. Njega je oaravala slika - nalaziti stare gradove kakvi su bili, neporuene. Izgubljena Atlan-tida. Grad Ys. Stari izgubljeni gradovi, potonuli u more. Velike puste neuruene ulice odjekivale su pod njegovim usamljenim nogama; obilazio je prostrane arkade, stupao predvorjima, cipe-le su mu zvonile po ploama hrama. Ili da ga ostave sama, bujno je sanjario, sa skupinom lijepih ena u gradu odakle su svi pobjegli od uasa pred kugom, po-tresom, vulkanom ili kojom drugom prijetnjom na koju je on, prilino sretno, bio imun. Palucajui istanano jezikom vidio je sebe kako sladostrasno dangubi po slastiarnicama i trgovina-ma ivea, gutajui kao anakonda uvezene poslastice: prvoraz-redne ribice iz Rusije, Francuske i Sardinije; butovi crni kao ug-ljen iz Engleske; zrele masline, breskve u rakiji, okoladni likeri. Opljakao bi stare podrume zbog burgundca, razbijao bi zlatna grla boca Pola Rogera ohlaenih u zemlji o zid, a podnevnu bi e gasio uz pjenuav pucanj velikog epa Miinchener dunklesa. Kad mu se zaprlja rublje oblaio bi novo svileno i najbolje ko-ulje; imao bi nov eir svakog dana u tjednu i novo odijelo kad god bi ga bilo volja. Svaki dan bi prebivao u novoj kui i spavao u razliitom krevetu svake noi, odabrai napokon najraskoniji stan za traj-no boravite; u nj bi donio sva najvea blaga iz svake poznatije knjinice u gradu. Konano, kad bi zaelio enu iz one male sku-pine to je ostala i provodila vrijeme pletui protiv njega nove zavodljivosti, pozvao bi je otkucavi njezin broj, koji joj je ranije dao, na zvonu sa sudnice. On je udio bujnu osamu. Njegovo mrano vienje gorjelo je za kraljevstvima ispod mora, za vjetrovitim liticama dvoraca, za dubokim vilinskim carstvima u srcu zemlje. Pipao je u mraku vilenjaku zemlju bez vrata, tu beskrajno posjeivanu krajinu koja se otvara negdje ispod nekog lista ili kamena. I ne pjevaju ptice. Ili jednostavnije, zamiljao je za sebe veliku palau u zemlji, izrovane spilje duboko u srcu brijega, prostrane sobe od smee zemlje, raskono opremljene

plijenom. Iz hladnih skrivenih bu-nara dopirao bi mu zrak; iz osmatranice na padini brijega mogao bi gledati niz zavojit put i vidjeti naoruane ljude kako ga trae, ili uti njihovo besciljno koraanje iznad glave. Vadio bi ribu iz podzemnih bazena, veliki zemljani podrumi bili bi krcati starog vina, mogao bi svijetu opljakati sva blaga, ukljuujui i najljepe ene, i nikad ga ne bi uhvatili. 2.32 Rudnici kralja Salamuna. Ona. Prozerpina. Ali Baba. Orfej i Euridika. Gol sam doao iz majine utrobe. Gol u se i vratiti. Neka me proguta majinska utroba zemlje. Prostrani smei ui progutae dah gola i srana ovjeka. Bliili su se uglu iznad Dixielanda. Po prvi put djeak primijeti da im je korak postao bri, te da je skoro poeo kaskati da bi sustizao Ganta koji je grabio nespretnim dugim koraci-ma. Njegov je otac tiho stenjao kroz duge treperave izdisaje i jednom je rukom pritiskivao mjesto gdje ga je boljelo. Djeak idiotski prasne u smijeh. Gant okrene prema njemu pogled pun prijekora i tjelesne muke. - Oh-h-h-h! Milosrdni boe - zastenje - boli me. Iznenada Eugene osjeti ganue. Po prvi put jasno uvidje da je Gant ostario. Bljedunjavo lice je poutjelo i izgubilo ilavost. Tanka su usta bila razdraljiva. Proces raspadanja ostavio je svoj znak. Ne, poslije ovoga nije bilo povratka. Eugene sad spozna da je Gant veoma polako umirao. Silna gipkost i neograniena sna-ga ranijih vremena iezle su. Veliki okvir lomio se pred njim kao nasukan brod. Gant je bio bolestan. Bio je star. Patio je od bolesti koja je vrlo rairena meu starijim ljudi-ma koji su nemarno i razbludno ivjeli - od proirenja prostat-ne lijezde. Ona esto nije bila sama po sebi sudbonosna - ee je bila jedan od znakova starosti i smrti, ali je bila runa i neugodna. Openito se s uspjehom lijeila kirurkim zahvatom operacija nije bila beznadna. Ali je Gant mrzio no i bojao ga se: revno je sluao sva uvjeravanja protiv njega. On nije imao dara za filozofiranje. Nije mogao gledati s hladnim uitkom zamiranje osjeaja, iezavanje elje, jaanje tjelesne nemoi. On je s gladnom pohotom gutao sve to se pri-alo o zavoenju: u tome su leale pomamne oi njegove nasla-de i vreo dah udnje. Njemu je bila nedostupna aljiva ironija s kojom se filozofski duh ruga onim ludostima u kojima vie ne moe uivati. Gant se nije mogao ni pomiriti sa sudbinom. U njemu je jo gorjela najjaa strast - strast sjeanja, prodrljiva strast elje koja pokuava probuditi ono to je bilo mrtvo. Zaao je u doba kad je pohlepno itao novine da sazna vijesti o smrti. Kad su mu umirali prijatelji i znanci, tresao je glavom uz melankolino starako licemjerje i govorio: Svi odlaze, jedan po jedan. Ah, gospode! Va stari e biti idui. Ali u to nije vjerovao. Smrt je jo bila za druge, ne za njega. 233\ Stario je vrlo brzo. Poeo je umirati pred njihovim oima \ zaas je ostario, a onda je stizala polagana, nemona, razorna i , uasna smrt, jer se njegov ivot toliko poistovjeivao s tjelesnim ' prekomjernostima - tekim opijanjem, tekim prejedanjem, te-kim bludnienjem. Bilo je fantastino i strano gledati kako mu se osipa golemo tijelo. Poeli su promatrati napredovanje njegove bolesti osjeajui neto kao uas kojim se

prati gibanje psa sa slomljenom nogom prije nego to ga dokraje - taj uas je vei od onog to se osjeti kad je ovjek slino ranjen, jer ov-jek moe ivjeti i bez nogu. A pas sav mora biti u svojoj koi. Njegovo divlje razmetanje sad je bilo ublaeno senilnom muiavou. Naizmjenino je proklinjao i cvilio. U gluho doba noi on bi ustao od boli i uasa, i u jednom trenutku grozno hu-lio protiv boga, a as kasnije zaneseno ga zaklinjao da mu opro-sti. Kroz svu tu tiradu provlaio se visok prizvuk drhtava uzdi-sanja od stvarne i neporecive tjelesne boli. - Oh-h-h-h-h! Proklet bio dan kad sam roen!... Proklet bio dan kad mi je ona krvoedna nakaza odozgo dala ivot... Oh-h-h-h! Isuse! Zaklinjem te. Znam da sam bio grenik. Oprosti mi. Smiluj se i saali se na me! Daj mi jo jednu priliku, u ime Krista... Oh-h-h-h! Zbog ovakvih oitovanja Eugenea je obuzimala bijesna srdba. Bio je srdit to je Gant, nakon to je pojeo svoj kola, sada urlao od trbobolje, a u isto vrijeme molio da mu se jo da. S gor-inom je razmiljao kako je ivot njegova oca prodro sve to mu se htjelo, kako se malo kome pruilo toliko uitaka i kako je malo tko bio toliko nemilosrdan u svojim zahtjevima prema drugima. Njemu je ovo sablanjivo ponaanje, ovo divlje odava-nje i kukaviko puzanje pred bogom za kojeg nijedno od njih nije hajalo dok je teklo zdravlja, bilo runo i odvratno. Njihovo neprestano razmiljanje, kako Gantovo tako i Blizino, o smrti drugih ljudi; njihovo bolesno prekapanje po vijestima u potrazi za smru neke osobe koju su poznavali; njihovo sablasno uranjanje u smrt neke bezube babe koja je, sva u ranama od lea-nja, napokon nala smirenje nakon svoje osamdesete; njihovo nastrano praznovjerje o onom to je bilo lokalno i nevano, gdje su vidjeli prst boji u smrti nekog seljaka i odgodu boanskog zakona i prirodnog reda u svojoj smrti, dok su kraj njih nezapa-eno promicali vatra, glad i pokolj u drugim dijelovima svijeta - sve to ispunjavalo ga je gnjevom od kojega se guio. Ali Eliza je sada bila u sjajnom poloaju da razglaba o tuoj smrti. Njezino je zdravlje bilo savreno. Bila je u svojim najbo-ljim pedesetim godinama: pobjedniki je ojaala nakon bolesti ranijih godina. Bila je bijela, vrsta i mnogo tea nego ikada pri234 a svakodnevno je toliko kuluila na odravanju Dixielanda, da bi takav zadatak i snanog crnca oborio s nogu. Jedva je ikad l'ieeala prije dva ujutro, a ponovo je ustajala prije sedam. Teka srca je priznavala da je zdrava. Silno se alila na sva-ku boljku, a kad bi joj se Gant potuio, razbjesnila bi ga uspo-redbama s vlastitim poremeajima. Kad joj je Helen dodijavaia da navodno zanemaruje bolesna mua ili u njoj budila ljubomo-ru prevelikom panjom prema onemoalome, smijeila se bije-lom drhtavom gorinom i sumorno napominjala: - Moda on nije prvi na redu. Imala sam predosjeaj - ne znam kako bi ti to inae nazvala - prije nekoliko dana. Zna to - moda nije daleko as ... - Oi su joj se mutile od alosti, usta su joj se napreno tresla i ona je oplakivala vlastiti pogreb. - Za ime boje, mama! - Helen prasne bijesno. - S tobom je sve u redu. Tata je bolesnik! Zar ti to nije jasno? Nije joj bilo jasno.

- Pa to! - rekla je. - Ni on nije teko bolestan. McGuire mi je rekao da to imaju dva od tri mukarca kad prijeu pedesetu. Kako je obolijevalo, njegovo je tijelo cijedilo zelenu u mr-nje prema njezinu sve vrem zdravlju. Pobijesnio bi videi je kako je jaka. Zbog ubilake nemoi i bezizlaznosti, mahnita ljut-nja na nju traila je oduka u njemu, te je kadgod provaljivala divljim unutarnjim krikom. Slabano se preputao onemoalosti, tiranski zahtijevao panju, postajao kivan na poslugu. Njezina ravnodunost prema njegovu zdravlju tjerala ga je u ludilo, izazivala u njemu bolesnu glad za saaljenjem i suzama. Ponekad se suludo opijao i poku-avao je zaplaiti hinei smrt, jednom tako uspjelo da je Ben, nagnut nad njegovim ukoenim likom u hodniku, problijedio od uvjerenja. - Ja mu ne osjeam srce, mama - rekao je i nervozno trznuo usnom. - No - rekla je ona posebno biranim rijeima - vr' ide na vodu dok se ne razbije. Znala sam da e se to prije ili kasnije do-goditi. On ju je kroz nakiljeno oko krvolono gledao. Ona ga je, spokojno sklopljenih ruku, kritino prouavala. Njezino mirno oko zamijetilo je lako micanje zbog kriominog udisanja. Izvadi mu novanik, sine, i sve dokumente koje ima - na-redila je. - Ja u pozvati pogrebni zavod. S bijesnim vriskom mrtvac se probudi. - Mislila sam da e te to osvijestiti - ree ona zadovoljno. On nekako ustane. 235- Paklensko pseto! - dobaci. - Krvi bi mi se iz srca napila. U tebe nema milosti ni saaljenja - neovjeno i krvavo udovi-te kakvo jesi. - Jednoga dana - primijeti Eliza - ta tvoja uzbuna nee biti lana. Triput tjedno odlazio je u Cardiacovu ordinaciju na lijee-nje. Suhi doktor je bio ostario; iza njegove pranjave suzdra-nosti, ukoene slubenosti njegova ponaanja, bilo je sve dublje vrelo prostote. Imao je prilino bogatstvo i malo mu je bilo stalo do smanjene prakse. I sad je bio izvrstan bakteriolog: provodio je sate nad stakalcima s cvjetnim uzorcima bacila i primao oboljele prostitutke kojima je pruao mjerodavnu uslugu. On je Ganta odvraao od kirurgije. Ljubomorno je bio zani-jet lijeenjem Gantove bolesti, rugao se operacijama i tvrdio da e mu pruiti odgovarajue olakanje masiranjem zahvaenih organa i upotrebom cijevi za mokrenje. Njih dvojica postadoe prisni prijatelji. Doktor je cijela pri-jepodneva posveivao lijeenju Gantove bolesti. Ordinacija se prolamala od njihova prepredenog smijeha, dok su skrofulozni brani u predsoblju tupo buljili u stranice Lifea. Nakon to bi maser obavio svoj posao, Gant bi se pohotno izvalio na stolu i pozorno sluao tajne o lakim enama ili poslastice iz knjiga pseudoznanstvene pornografije kojih je bio velik broj u doktora. - Kaete - pitao je revno - da su redovnici poslali molbu nadbiskupu? - Da - rekao je doktor. - Patili su se na vruini. On je na-pisao 'odobreno' preko molbe. Tu je slika tog dokumenta. - Dr-ao je otvorenu knjigu svojim istim podrezanim prstima. Milosrdni boe! - rekao je Gant gledajui. - ini mi se da je prilino gadno u tim vruim krajevima. On lizne palac i razbludno se nasmije sam sebi. Pokojni Os-car VVilde, na primjer. 21

U prvim godinama svoje bolesti Gant je pokazivao smanje-nu energiju, koja meutim nije bila ozbiljno ugroena. Isprva je ak bilo razdoblja smirenja, kad je, pod lijenikom paskom, skoro vjerovao da je ozdravio. Bilo je takoer dana kad je preko noi postajao cmizdravi podjetinjeli starac, kad je danima leao u postelji i mlitavo se mirio sa svojom nevoljom. Ti su vrhunci 236 bino dolazili nakon razuzdane pijanke. Krme su bile godina-ma zatvorene: grad je bio meu prvima koji su izglasali lokalni slobodni izbor. Gant je pobono dao svoj glas za krepost. Eugene se sjeao dana kad je, prije mnogo godina, ponosno otiao s ocem na bi-ralite. Borbeni trezvenjaci sloili su se da svoj glas istaknu no-enjem komadia bijele svile u zapuku. To je bilo u znak kreposti. Izazovna mokra braa nosila su crveni znak. Najavljivan estokim trubljenjem po protestantskim crkva-ma, svanuo je dan okajanja dobro uvjebanoj vojsci zrelih trez-venjaka. Oni mokri koji su pobjedniki izdrali pritisak ognji-ta i propovjedaonice - njihov je broj (joj, joj) bio mali - poli su u smrt s vitekim hvalisanjem i sjajem otete asti ljudi koji su osueni da poginu u oajnoj borbi protiv nadmone rulje koja ih guta. Nisu ni znali koliko je viteko bilo njihovo naelo: znali su samo da se moraju oduprijeti opinstvu koje su podboli svee-nici - najrazornijoj sili u selu. Nitko im nije rekao da su se za-lagali za slobodu; zalagali su se tvrdoglavi i rumeni, s jakim mr-kim mirisom srama u nozdrvama, za krvlju podlivenog, zapje-njenog Demona ruma, crvena nosa i razjapljenih usta. Tako su doli s liem vinove loze u kosi i parama viskija u dahu i juna-kim osmijesima oko odlunih usta. Kad su se pribliili biralitu gledajui, poput opkoljenih vi-tezova, za jo kojim naoruanim bratom, gradske bogomoljke, prignute poput lovaca nad uzicama, izdadoe zapovijed revnoj djeci nedjeljnih kola. Obueni svi u bijelo i vrsto steui ruicama tanka koplja amerikih zastava, ti pigmejci, udovini kao to samo djeca mogu biti kad postanu bezumna usta bojnih kri-kova i kriarskih ratova, gladno navale na svog Gullivera, uzvikujui piskutave poklike. - Eno ga, djeco. Drite ga. Zaigravi oko oznaenog ovjeka divlji vilenjaki ples, pje-vali su isprazno ali nasilno: Danas majci smo veselje, Sutra ve smo ljudi zreli; ^ Zar zbog jedne grene elje Jadite nam ivot cijeli? Mislite na sestre, ene, Na siroad pokraj druma; Mislite na ojaene I glasajte protiv ruma. 237Eugene protrne i pogleda na Gantov bijeli znak s bojalji- f. vim ponosom. Prolazili su sretni kraj nesretnih alkoholiara koji su bili opkoljeni zapjenjenim vrtlogom nevinosti i koji su se ubojito smijeili na neko divno materino zlato. Da su moji, dobili bi malo po repu, mislili su - za sebe. Ispred naboranih zidova robne kue Gant se zaustavi na trenutak da odgovori na gorljive pozdrave nekolicine gospoa iz Prve baptistike crkve: to su bile gospoa Tarkinton, gospoa Fagga Sludera, gospoa C. M. McDonneia i Pett, gospoa W. H. Pentlanda, koja se otmjeno smijeila preko ovratnika od ui dok je, estoko naprahana, pridravala dugaku povlaku suknje od sive svile uz starinski utaj. Njoj je Gant bio veoma drag.

- Gdje je Wiil? - upita on. - Puni depove trgovcima pia, kad bi morao biti ovdje na njivi gospodnjoj odgovori ona s kranskim ogorenjem. - Nit-ko osim tebe ne zna to sam ja morala podnijeti, gospodine j Gant. l ti si morao u svojoj kui podnositi naopaku pentlandsku | ud - doda ona sa znaajnom jasnoom. On potrese glavom i tuno se zagleda u slivnik. - Ah, gospode, Pett! Mi smo proli kroz sito i reeto - i ti i ja! Miris suena korijenja sasafrasa prodre u otroj spirali iz skladita u uske proreze njegovih nozdrva. - Kad doe vrijeme da se progovori za pravicu - objavi Pett nekolicini dama uvijek ete VVilla Ganta zatei spremna da ispuni svoju zadau. S dalekovidnim dravnikim pogledom on se okrenuo na zapad prema Pisgahu. - Alkohol je - ree on - prokletstvo i nevolja. Zbog njega je patilo miiijun neznanih. - Amen, amen - pojala je tiho gospoa Tarkinton ritmiki njiui irokim bokovima. -... donosio je bijedu, bolest i patnju u stotine tisua do-mova, slamao je srca supruga i majki, otimao je kruh iz usta rnale siroadi. - Amen, brate. - On je bio - zapoe Gant, ali u taj as njegovo nemirno oko spazi iroko rumeno iice Tiraa O'Doviea i upave zaliske majora Ambrosea Nethersolea, dvojice istaknutih krmara, koji su stajali kraj ulaza, niti est stopa daleko, i pozorno sluali. - Nastavi! - potakne ga major Nethersole dubokim abljim kreketom. Nastavi, W. 0.: ali za ime boje nemoj podrignuti! - Bogrne! - ree Tim O*Boyle briui tanak curak duhan-skog soka iz ugla majmunskih usta - gledao sam ga kako polazi 238 vrata a izlazi na prozor. Kad smo vidjeli da dolazi, zapolja-li smo dva dodatna otvaraa boca. On je ankistu davao na-gradu da ranije ustane. - Ne obraajte panju na njih, gospoe, zaklinjem vas, -ree Gant povrijeeno. - Oni su najpodliji od podlih, viskijem omamljeni talog ovjeanstva, koji ne zasluuju da nose ime ovjeka, toliko su se nisko srozali. Uz dostojanstven pozdrav eirom klapava oboda on ue u skladite. - Tako mi boga - ree Ambrose Nethersole - samo je W. O. sposoban da govori ovakvim engleskim jezikom. Uvijek je i bio. Ali ve nakon dva mjeseca on je stenjao od negaene ei. Nekoliko je godina naruivao, s vremena na vrijeme, doputenu koliinu galon viskija svaka dva tjedna - iz Baltimorea. Bilo je to vrijeme tajnih toionica. U gradu ih je bilo na svakom koraku. Glavno je pie bio slab viski kriomice ispeen od rai i kukuru-za. On je stario, pobolijevao i dalje pio. Sporo kapanje poude bolno je gmizalo niz izgorjeli grkljan elje i slabano zavravalo u eprtljavoj razbludnosti. Lijepim mladim ljetnim udovicama u Dixielandu poklanjao je darove u novcu, rublju i svilenim arapama koje im je sam navlaio na skladne noge u pranjavom polumraku svog malog ureda. Smi-jeei se s ravnodunom njenou gospoa Selborne bi polako obnaila svoje jake noge da vruim sonim pljeskom napnu da-rovane podvezice od

zelene svile s cvjetiima. Tako je on priao, liui palac uz lukav suzdrljiv smijeak. Jedna slamnata udovica od etrdeset devet godina, s pla-stom kose obojene kanom, utegnutih grudi i bokova, arhitektonski izbeenih u otroj dijagonali, proaranih mesnatih ruku i izbrazdana lica olovne mlohavosti koje je uvrivala svi-jetlim kozmetikim kitom, iznajmila je gornje prostorije u ulici Woodson dok je Helen bila odsutna. - Slii mi na pustolovku, hej? - rekao je Gant pun nade. Imala je sina. Bilo mu je etrnaest godina, lice mu je bilo okruglo i maslinasto, tijelo meko i bijelo, noge tanke. Stalno je grizao nokte. Kosa i oi bile su mu crne, lice tajanstveno tuno. Bio je pametan i nenametljivo je nestajao u pravi as. Gant se ranije vraao kui. Udovica se veselo ljuljala na tri-jemu. Otmjeno joj se klanjao i nazivao je madame. Razgovarala je odozgo s njim maji bojaljivo i snano se naslanjala na kri-pavu stepeninu ogradu. Lijepo ga je gledala. Slobodno je pro-lazila kroz njegovu dnevnu sobu u kojoj je sada spavao. Jedne 239veeri, upravo kad je uao, doe ona iz kupaonice, namirisana najboljim sapunom i glomazno umotana u jarko crveni kimono. Jo je lijepa ena, pomisli on. Dobra veer, madame. f, On ustane s Ijuljaljke, odloi utave veernje (republikan- f ske) novine i skine naoale s elinim okvirom s velike plotice i svog nosa. Ona poskokljivo proe do prazna ognjita steui omota ti-jesno svojim venoznim rukama. Odjednom, veselo gledajui, ona se raskrije i pokae tanke noge u svilenim arapama i iroke bokove u kriavim gaama od nabrane plave svile. - Zar nisu lijepe? - zacvrkue ona zamamno ali nejasno. Za-tim, kad on odluno zakorai naprijed, ona umakne kao omana menada koja izaziva Bakha da je ganja. - Kao dvije jabuke ranke - sloi se on naknadno. Nakon toga ona mu je pripremala doruak. Eliza ih je kiv-nim okom nadzirala iz Dixielanda. On nije bio nadaren da neto taji. Njegovi su jutarnji i veernji posjeti bili krai, a jezik dobro-hotniji. - Znam ja to vi tamo radite - rekla je. - Nemoj misliti da ne znam. On se plaho naceri i lizne palac. Njezina su usta nijemo ra-dila na pripremanom govoru. Nabode odrezak koji je pekla i prevrne ga na sirovu stranu osvetniki se smijeei kroz dizanje modrog stupa masne pare. On je nespretno dotakne ukoenim prstima; ona protestno vrisne od srdbe i dragosti, pa se nepri-lino izmakne van njegova dosega i zabaci glavu. - Bjei! Ne elim da me dira! Prekasno je za to. - Pa se na-smije sa zagriljivom porugom. - A bilo bi ti drago da moe, je li? - nastavi ona trljajui usne nekoliko sekundi da bi mogla izgovoriti. - Svega mi, ja bih se sramila. Svatko ti se smije iza lea. - Lae! Tako mi boga, ti lae! - zagrmi on velianstveno, dirnut. Thor to vitla ekiem. Ali ga je nova ljubav vrlo brzo zamorila. Bio je klonuo, i pla-ila ga je iscrpljenost. Neko je vrijeme udovici davao manje svo-te novca i zaboravljao stanarinu. Na nju je prenio svoje olujne grdnje i prijetei mrmljao sam sa sobom za vrijeme dugih kora-anja po prolazu u radnji, kad je uvidio da je

izgubio staru slo-bodu svoje kue i osedlao se tirankom vjeticom. Jedne se ve-eri vratio luaki pijan, istjerao je iz sobe i jurio za njom neo-buenom, bez zubi, bez minke, s lepravim dugakim kimonom u obamrloj ruci i napokon je dognao u dvorite pod veliko tre-njino stablo oko kojeg je kruio, urlao i pomamno na nju na240 rtao dok je ona cvokotala od straha, bacajui unezvijerene po-elede po cijelom susjedstvu koje je slualo, oblaila zguvani ogrta, djelomino sakrivala nepristojnu trenju dojki i dozivala u pomo. Nitko joj nije pritekao. - Kuko! - vritao je. - Ubit u te. Popila si mi krv iz srca, dovela si me do ruba propasti i naslauje se mojom nevoljom sluajui s avolskim veseljem moj samrtni hropac, krvavo i neprirodno udovite kakva jesi. Ona je vjeto uspijevala odravati stablo izmeu sebe i nje-ga i, kad je njegova panja na trenutak popustila u poplavi pro-klinjanja, jurnula je velikom brzinom od straha prema ulici i spa-sonosnoj luci Tarkintonove kue. Dok se ona smirivala u utje-Ijivom zagrljaju gospoe Tarkinton i histerino plakala stvaraju-i jarke na svom jadnom obojenom licu, iz Gantove su se kue uli kaotini koraci, teka lomljava pokustva i grozne psovke kad je pao. - Ubit e se! Ubit e se! - kriala je. - On ne zna to ini. O, moj boe! zaplae. - Nitko sa mnom nije tako razgovarao cije-log mog ivota! Gant teko pade u kui. Nastao je mir. Ona ustade puna straha. - On nije lo ovjek - proape. Jednog jutra u rano ljeto, nakon to se Helen vratila, Euge-ne se probudi od toptanja nogu i uzbuenih krikova du male drvene staze to je opasivala kuu s gornje strane i vodila u djeju kuicu, pljesnivu malu graevinu od borova drveta s jed-nom velikom sobom, koju je on gotovo mogao dodirnuti s kosog krova to je okruivao njegov zabaeni prozor stranje sobe. Djeja kuica je bila jo jedna udnovatost gantovske mate: sa-gradili su je za djecu dok su bila mala. Bila je godinama zatvo-rena, bila je utoite veselja; njezin utamnieni ustajali i hladni zrak trajno je bio proet mirisom starih borovih dasaka, sprem-ljenih knjiga i pranjavih asopisa. Ve nekoliko tjedana u njoj je boravila kuharica gospoe Selborne iz June Caroline, Annie, zgodna debeljukasta crnki-nja od trideset pet godina, fine preplanule koe. ena je bila do-la da provede ljeto u planinama: bila je dobra kuharica i na-dala se poslu u hotelima ili svratitima. Helen ju je uzela za pet dolara tjedno. Bilo je to pitanje ponosa. Toga se jutra Gant probudio ranije i zamiljeno zurio u strop. Ustao je, obukao se i nosei konate papue tiho se ode-tao straga, du dasaka, do kuice. Helen se trgnula kad se Annie 16 - Pogledaj dom svoj, anele 241poela glasno opirati. Puna zle slutnje ona sie niza stube i nae Ganta kako kri ruke i stenje hodajui gore-dolje po praonici. Kroz otvorena vrata ula je crnkinju kako se sama sebi tui mla-tei ladicama i buno skupljajui svoje stvari. - Ja nisam navikla na ovakve stvari. Ja sam udata ena, je-sam. Ne ostajem u ovoj kui ni minute vie. Helen se bijesno okrene prema Gantu i prodrma ga. - Ti stara krepalino! - vikne. - Kako se usuuje!

- Milosrdni boe! - zacvili on balei nogama kao dijete dok je koraao goredolje. - Zato me je ovo moralo snai pod sta-rost! - On pone usiljeno mrcati. - Bu-hu-hu! O Isuse, to je strano, to je grozno, to je okrutno to si me izloio ovoj kunji. - On je parnaski omalovaavao razum. Optuivao je boga to ga j je izloio; a plakao je to je bio uhvaen. \ Helen otri u djeju kuicu i stane mnogim kretnjama i za- ' klinjanjem iz srca smirivati razjarenu Annie. - Hajde, Annie umiljavala se. - Dat u ti dolar vie na tje-dan ako ostane. Zaboravi ono! - Ne - ree Annie nepopustljivo. - Ne mogu vie ovdje os-tati. Ja se toga ovjeka bojim. Gant se u svom izbezumljenom koraanju zaustavljao s vre-mana na vrijeme upravo toliko da pomno napne uho. Kad god je Annie ponovila svoje uporno odbijanje, on je duboko zaste-njao i nastavio svoju jadikovku. Luke je dotle siao, vrpoljio se uokolo i nervozno poskaki-vao s jedne bose noge na drugu. Onda ode do vrata, pogleda na-polje i naglo prasne u grohotan ha-ha-ha videi tupu dostojan-stvenost crnkinjina izraza lica. Helen se vrati u kuu ljuta i uz-nemirena. - Ona e ispriati cijelom gradu - objavi. Gant zastenje kroz otegnut izdisaj, Eugene, u poetku zgra-nut i preplaen, sad je ludo poskakivao po kuhinjskom linoleu-mu uvijenim skokovima, padajui kao maka na gole tabane. On ushieno zaskii prema Benu koji je upao i pone se smijuckati u kratkim drskim prekidima. - I, naravno, rei sve to se dogodilo gospoi Selborne, im se vrati u Henderson nastavi Helen. - O moj boe - zacvili Gant - zato me je ovo snalo... - Idi k vragu! Idi k vragu! ree ona komino, a srdba joj se odjednom obrati u prostaki i razdraljiv smijeh. Svi su urlali. - Ja u umrije-e-eti. Eugene se guio od tucavice i poeo lagano kliziti niz do-vratnik izmeu kuhinje i praonice. 242 - Ah, glupane mali! - okosi se Ben podignuvi naglo bijelu u Zatim se okrene i brzo ode s trzavim smijekom. U taj se as na stazi pred vratima pojavi Annie s licem pu-nim namjetene boli. Luke je nervozno i ozbiljno gledao as oca as crnkinju i vr-poljio se s jedne velike noge na drugu. - Ja sam udata ena - ree Annie. - Ja nisam navikla na ovako neto. Dajte mi moj novac. Luke se rasprsne od navale divljeg smijeha, - Ha-ha-ha! -1 gurne je pod salasta rebra ispruenim prsti-ma. Ona se odmakne, ijutito gunajui. Eugene se nemono valjao po podu, ritajui se blago no-gom kao da mu je upravo bila odrubljena glava, eprtljei nasli-jepo s ovratnikom none koulje. Slab kvocav zvuk povremeno je izlazio iz njegovih razjapljenih usta. Smijali su se pomamno i bespomono, cijedei kroz mahnit bijes svu navrelu i zgruanu histeriju koja se u njima nakupila, ispirui u asu gorde predaje sav strah i kob svojih ivota, muku starosti i smrti.

Umirui, on je etao izmeu njih, cvilei svoju tualjku pro-tiv bojeg pogleda koji nema vjea, ispitujui njihov smijeh op-rezno nemirnim uhodarskim oima, dok mu je slabaan osmi-jeh lukavo poigravao oko tugaljivih usta. Odravajui se na visokim plimama i njiui se u njihovu zagrljaju, Elizin se ivot sargaki ljuljao, kao kad bi jutrom daak kuhinjskog zraka pirnuo kroz njezino pomnjivo kripanje vrata i vjetrio visee grozdove stare page u ritmu plutanja. Njeno je istrljavala san iz malih slabih oiju i tmurno se smijeila, nepro-buena, mislei na davne gubitke. Njeni istroeni prsti jo su meko pipali po krevetu, i kad bi spoznala da je prazan, budila se. Sjeala se. Moje najmlae, moje najstarije, posljednji gorak plod, o taroo due, o daljino i samoo, kamo? Sjeala se, o, nje-gova lica! Sine smrti, drue moje pogibije, posljednji izdane ti-jeia moga, koji si grijao moja bedra, koji si se gnijezdio na mojim leima. Nestade? Isjeen iz mene? Kada? Gdje? Vanjska vrata tresnue, djeak s trnice iskrenu mljevene kobasice na stol, crnkinja zaronda oko pei. Sada je bila budna. Tiho, ali ne kradom, Ben se okolo vrzmao i nita nije pri-znavao ni nijekao. Njegov tanak smijeh meko je probadao tamu iznad promukla kripanja drvene njihaljke na trijemu. Gospoa 243Pert se njeno i ugodno smijala. Imala je etrdeset tri godine: bila je krupna ena otmjenih navika i dosta je pila. Kad je bila pijana, glas joj je postajao mek, dubok i nejasan, smijala se ne-sigurno i blago, a hodala s opreznom alkoholiarskom teinom. Dobro se oblaila: bila je skladno graena, ali nije izgledala po-udno. Lice joj je bilo pravilno, meka kosa hrastove boje, modre oi pomalo mutne. Smijuljila se smireno i sretno. Svi su je vo-ljeli. Helen ju je zvala Debeljkom. Mu joj je bio trgovac lijekovima: putovao je kroz Tennes-see, Arkansas i Mississippi, a u Altamont se vraao svaka etiri mjeseca na petnaest dana. Njihova ki Catherine, koja je bila go-tovo Benova vrnjakinja, dolazila je u Dixieland svakog ljeta na nekoliko tjedana. Bila je uiteljica u dravnoj koli u jednom selu u Tennesseeju. Ben je objema udvarao. Gospoa Pert se smjekala kad je s njim govorila i zvala ga starim Benom. On je mirno sjedio u mraku, malo govorio, malo mrmljao, katkad se smijao u svom tihom molu, drao ci-garetu meu raljastim bjelokosnim prstima i duboko uvlaio. Kupio bi pljosku viskija i oni bi je vrlo mirno popili. Moda su malo vie razgovarali. Ali nikada nisu galamili. Ponekad bi u po-noi ustali s njihaljke i izali na ulicu odlazei ispod lisnata dr-vea. Ne bi se vratili cijele noi. Eliza bi glaala veliku gomilu nabacana rublja u kuhinji i sluala. Naglo bi se popela uza ste-penice, paljivo provirila u sobu gospoe Pert i vratila se zami-ljeno zategnutih usana. Morala je te stvari rei Heleni. Meu njima je postojalo pr-kosno zajednitvo. Smijale su se i'srdile uzajamno. - Pa naravno - ree Helen nestrpljivo - ja sam za to znala od poetka. - Ali je radoznalo gledala kroz vrata, dok su joj se iz otvorenih usta vidjeli pozlaeni zubi, u pogledu djeja vjera, uenje i sumnja, a na velikom koatom licu ranjena nevinost. - Misli li zaista da on to ini? Nipoto, mama. Ona bi mu po godinama mogla biti majkom.

Preko Blizina bijelog naprenog lica, punog misli i prijeko-ra, preleti lukav smijeak. Ona se poee prstom ispod irokih krila svog nosa da ga prikrije i naceri se. - Zna to - ree. - On je pljunuti otac, od glave do pete -proape. - To je u krvi. Helen se promuklo nasmije, cupkajui se neodreeno po bradi i zurei preko vrta obrasla korovom. - Jadni stari Ben! - ree, a oi joj se, ni sama nije znala zato, zastru suzama. - No, Debeljka je dama. Meni je draga. I nije mi bri-ga tko e doznati - doda izazovno. - To je njihova stvar u svakom sluaju. Oni o tom ute. To je sve to o njima moe rei. 244 Na trenutak je utihnula. ene su lude za njim - ree. - Njima se sviaju mirni, je H tako? On je pravi gospodin. Eliza zloslutno odmahne nekoliko puta glavom. - to kae na to? - proape i ponovo joj zadrhte usne. -Uvijek barem deset godina stariju. - Jadni stari Ben! - ree Helen ponovo. - Miran ovjek, tuan ovjek. Ja ti kaem! - Eliza potrese glavom, nije mogla govoriti. I njezine su oi bile vlane. Razmiljale su o sinovima i ljubavnicima: zbliavale su se u svom zajednitvu, pile su au blizanakog ropstva, dok su mi-slile na muke Gante koji e uvijek utjeti glad, stranci na zem-lji, nepoznati putnici koji su izgubili svoj put. O izgubljenici! enske su ruke gladovale za njegovom kovravom kosom. Kad su dolazile u urednitvo da predaju oglase, njega su traile. On se namrten naginjao preko stola prekrienih nogu i poneto nepismeno jednolinim glasom itao to su napisale. Njegova tan-ka dlakava zapea mravo su izvirivala iz bijelih ukrobljenih ru-kava, a jaki nervozni prsti, koji su od nikotina dobili boju slonova-e, izglaivali su nezgrapnosti. Pomnjivo namrgoen naginjao je skladnu glavu, brisao i dotjerivao, dok su se enski prsti uzbueno trzali. Kako vam se ini? Odgovarali su eljni glasovi, a oi se ple-le u kudravu kosu. Oh, mnogo bolje, hvala vam. Trai se: namrtena djeako-muevna glava za suosjeajne prste zrele i simpatine ene. Nesretno udate. Adresa: Gospoa B. J. X., pretinac 74. Osam centa svaka rije za jedno uvrtenje. Oh, (njeno) hvala vam, Ben. - Ben - ree Jack Eaton, ef oglasnog odjela, provirivi svo-jim zaobljenim licem u ured gradske rubrike - tu je jedna iz tvog harema. Htjela me je ubiti kad sam pokuao preuzeti. Vidi ima li prijateljicu. - O, uje li ti ovo, uje? - isceri se resko Ben prema ured-niku gradske rubrike. - Promaio si zvanje, Eaton. Ti si za za-bavljaki posao s Honeyboy Evansom. Mrtei se on baci cigaretu iz bjelokosne ruke i odjuri u svoj ured. Eaton se zadri na trenutak da se nasmije s uredni-kom. O, taj izuzetni Ben Gant! Ponekad je, vraajui se kasno nou za vrijeme pune sezone u ulicu Woodson, spavao gore s Eugeneom u proelnoj sobi gdje su se svi rodili. Podmetnuvi visoko jastuke u staroj pou-tjeloj postelji, veselo oslikanoj na uzglavlju i

podnoju okruglim medaljonima kitasta voa, spotiui se u izgovoru on je glasno 245itao mirnim zauenim glasom prie Ringa Lardnera o base-ballu. Ti me pomaje, M. Odmah uz prozore niski krov verande jo je bio topao od dnevnih isparavanja pokatranjena lima. So-no je groe visjelo kao pauina u zbijenim grozdovima meu irokim liem. Ja nisam odgojio djeaka da bude ljevak. Namjera-vao sam Gleasona mamuti po oku. Ben je tegobno itao i tren kasnije se zaustavljao da se na-smije. Tako je on, namrteno zadubljen kao dijete, paljivo tra-gao za svim znaenjima. ene su voljele da ga vide kako se ova-ko mrti i zadubljuje. On je bio nagao samo u srdbi i u brzom openju sa svojim anelom. 22 Na pragu etrnaeste Eugeneove godine, kad je ve dvije go-dine bio uenik u Leonardovoj koli, Ben mu je naao posao raznosaa novina. Eliza se tuila na djeakovu lijenost. Gunala je da ga jedva navede da ita uradi za nju. Ustvari, on nije bio lijen, ali je mrzio sivilo ustaljenog rada u svratitu. Ona mu nije nalagala teke zadae, ali su bile este i neoekivane. Titila ga je beskorisnost napora u Dixielandu i uzaludnost cjelodnevnog rada. Da mu je odredila slubu, svakodnevnu odgovornost za odreenu dunost, on bi je ispunjavao s revnou. Ali je njezina metoda bila previe sluajna: eljela je da joj bude pri ruci za povremena potrkivanja, a u njemu nije bilo njezina ara. Dixieland je bio srce njezina ivota. Ona je pripadala njemu. A Eugenea je od njega spopadala groza. Kad ga je slala u duan po kruh, on je sumorno osjeao da e taj kruh pojesti stranci, da od svih tih napora njihovih ivota nita nije postajalo mlae, bolje, ljepe, nego se sve brisalo dnevnim spiranjem u slivnik. Poslala ga je u smradnu gutaru vrta da isplijevi bujan korov to je guio njeno povre koje je uspijevalo, kao i sva zemlja, pod njezinom nemarnom rukom. Dok je kopao u munini, znao je da e korov ponovo izrasti u vreloj omarini, da e povre op-lijevljeno ili ne - sono rasti za ishranu stanara, i da e njezin ivot, samo njezin, do neega dogurati. Dok ju je gledao, osjeao je nitavnost i uas vremena: sve osim nje mora umrijeti u bezdnu Sargakog mora. Tako bi, pijano kalajui ljepljivu zemlju, iz-nenada bio prizvan svijesti njenim prodornim krikom s visokog stranjeg trijema, te bi uvidio da je potpuno unitio jedan red mladog olistalog kukuruza. 246 - Hej, to je s tobom, dijete! - gnjavila je ljutilo zurei na nj dolje kroz zbrku starih kada, prozirnih arapa to se sue, pra-znih boca od mlijeka na policama, masnih i neopranih, i zara-lih kanti od masti. - Svega mi - ree okreui se gospodinu Ba-skettu, trgovcu pamukom iz Hattiesburga koji se malarino ce-rio kroz rijetke brkove, - to da radim s njim? Posjekao je svaki struk kukuruza u cijelom redu. - Da - ree gospodin Baskett nadvirivi se - i promaio svaku vlat korova. Mladiu - ree presudno - tebi trebaju dva mjeseca na farmi. Kruh koji donesem pojest e stranci. Donosim ugljen i cije-pam drva da njih grije vatra. Dim. Fuimus fumus.* Sav na ivot odlazi u dim. Nema u njemu grae, nema stvaranja, nema ak ni maglene mree snova. Spusti se nie, anele; apni nam na uho. Mi odlazimo u dimu, i danas nemamo nita osim umora da nam plati jueranji trud. Kako se moemo spasiti?

Dali su mu podruje crnake etvrti - najtee i najneuno-snije. Plaali su mu dva centa po komadu za tjednu isporuku, dobivao je deset posto od tjedne naplate i deset centa za sva-kog novog pretplatnika. Tako je mogao zaraditi etiri do pet do-lara tjedno. Njegovo njeno nerazvijeno tijelo upijalo je san s neutaivom eu, ali se sada morao dizati u tri i pol ujutro, dok su mrak i tiina nestvarno zujali u njegovim omamljenim uima. udna vilinska glazba s frule svirala mu je iz tame, ili su mu osjetila koja su se sporo budila zapljuskivali veliki valovi simfo-nijske orkestracije. Glas zloduha, lijep i sneno glasan, mamio ga je kroz tminu i svjetlost ispredajui nit drevnih uspomena. Posrui slijepo u prebijeloj sjajnosti, njegove sanjive oi su se polako otvarale kao da je iznova bio roen i pupano razdvo-jen od mraka. Probudi se, djeae sablasnih uiju, ali u tamu. Probudi se, utvaro, o, u nas. Pokuaj, pokuaj, o, pokuaj ovim putem. Otvo-ri zid svjetlosti. Due, due, tko je duh? O, izgubljenie! Due, due, tko je duh? O, proaptani smijehu. Eugene! Eugene! Ova-mo, o, ovamo, Eugene. Ovamo, Eugene. Ovdje je put, Eugene. Zar si zaboravio? List, stijena, zid svjetlosti. Podigni stijenu, Eu-gene, list, kamen, nepronaena vrata. Vrati se, vrati se. Neki je glas, sneno udan i glasan, zauvijek blisko dalek, govorio. Eugene! * Latinski: Bili smo dim. 247Govorio, zamuknuo, nastavio bez govora - da govori. U nje-mu je govorio. Gdje je tmina, sine, svjetlost. Pokuaj, djeae, ri-je koju zna, sjeti se. U poetku bjee rije. Preko granice bezgranina zemlja zelenih uma. Juer, sjea li se? Daleko umovito izvi se jek roga. Morski umovito, vodeno daleko, peinasti koralj - morski daleko jek roga. Gospe na sa-pima vjetijeg lica u staklenasto zelenim haljinama sedlasto se njiu. Oljutene i draesne sirene u stupovlju morskog dna. Skrita zemlja ispod hridi. Nestalne umske djeve prerastaju u koru drvea. Daljinski slabano, dok se budio, one su ga snubile sve sporijim lepetom. Zatim dublji poj, iz grla zloduha, na krili-ma vjetra. Brate, o brate! One su poruile rub mraka i iezle na vjetru kao tanad. O izgubljeni i vjetrom oplakani due, vrati se opet. Obukao se i paljivo siao niza stepenice na stranji trijem. Hladan zrak nabijen plavom zvjezdanom svjetlou prodrma mu tijelo do budnosti, ali kad je krenuo prema gradu niz tihe ulice, udna se zvonjava u njegovim uima nastavila. Sluao je bat svojih koraka kao da je svoj vlastiti duh, uo je iz daleka praskavo namigivanje ulinih svjetala, vidio je iz oiju potonulih u more grad. U njegovu je srcu odjekivala sveana glazba. Ispunjala je zemlju, zrak, svemir; nije bila glasna, ali je bila sveprisutna, i go-vorila mu je o smrti i tmini, i o arinom hodu svih koji ive ili su ivjeli, o sutoku na ravnini. Svijet je bio ispunjen tihim ljudi-ma u hodu: nijedna rije nije izreena, ali je u svaijem srcu pre-bivala zajednika spoznaja, rije koju su svi ljudi znali i zabora-vili, izgubljeni klju to otvara tamnika vrata, slijepa ulica u ne-besa, i dok je glazba rasla i ispunjavala ga, on krikne: Zapamtit u. Kad stignem na to mjesto, znat u. Vrele trake svjetla tmurno su tekle na vrata i prozore ure-da. Odozdo iz tiskare dopirala je sve jaa rika velike pree pod punim optereenjem. Kad je uao u ured i napio se tople plime elika i crnila kojom je bio natopljen zrak, iznenada se probudio i njegovi lako omamljeni udovi se ukrutie od nagla udara, kao to

bi se lebdee tijelo nekog zranog duha materijaliziralo im bi dotaklo zemlju. Raznosai su ekali u bunom redu, nizali se prema stolu efa prometa i polagali svoj utrak - hladne pregr-ti masnih novia. Sjedei pod zeleno zasjenjenim svjetlom, on im je hitro pregledavao knjige, zbrajao iznose i brojio kovani no248 E ,.1 Od pet, deset i jednog centa u zdjelice jedne ladice. Zatim je vakom davao narkanu narudbu .njegove jutarnje koliine. Trali su dolje, eljni kao hrtovi da krenu, turajui svoje pa-nirie mrzovoljnom brojau iji su crni prsti nepogreivo skaku-tali po tvrdom hrptu velikoga snopa. Doputao im je dva koma-da prida. Ako raznosa nije imao obzira, poveavao je broj do-datnih komada vodei u knjizi imena nekolicine odustalih pret-platnika. Taj je viak uvijek dobro dolazio za kavu i pitu kod ko-nobara, ili kao daa omiljenu policajcu, vatrogascu ili vozau. U tampariji je Harry Tugman ugodno dangubio pod njiho-vim pogledima, dok mu se debeli mlaz cigaretnog dima izvijao iz usta. On profesionalno nemarno osmotri preu, pokazujui snano grudi i guste ekinje koje su tvorile tamnu mrlju ispod majice mokre od znoja. tamparski pomonik okretno se popne meu zahuktale brtve i cilindre s kantom ulja i starom krpom u ruci. iroka rijeka bijelog papira neprekidno je jurila odozgo iz cilindra i skakala u zbrku postrojenja odakle je sekundu kas-nije izlazio obrezan, tiskan, previjen i stisnut primjerak, kliui se du trake sa stotinom drugih u sve deblji snop. arobni stroj! Zato ne bi i ljude tako? Lijenik, kirurg, pjesnik, sveenik stisnuti, previjeni, tiskani. Harry Tugman odbaci vlaan opuak s raskonom grimasom. Raznosai su ga s potovanjem promatrali. Jednom je obo-rio pomonika to mu je sjedio na stolici. On je bio ef. Dobivao je 55 $ tjedno. Ako mu se nije svialo, mogao je u svako doba nai posla - New Orleans Times-Picavune, Louisville Courier Jour-nal, Atlanta Constitution, Knoxville Sentinel, Norfolk Pilot. Mogao je putovati. as kasnije ve su bili na ulicama, epajui urno pod uo-biajenom teinom nabijenih platnenih torbi. On se prekomjerno bojao da nee uspjeti. Napeta lica slu-ao je Elizino upozorenje. - Ispravi se, mome! Ispravi se! Neka svi pomisle da si netko! Malo se on pouzdavao u sebe; unaprijed je prezao od poni-enja i otkaza. Bojao se jezika otrog poput sablje, uzmicao je pred vlastitim ponosom i bilo ga je strah. Tri je jutra pratio raznosaa koji odlazi, sakupljao misli u arinu napetost dok je pokuavao upamtiti svaki otrcani po-kret pri predaji, slijedei bez prestanka labirintsku mreu cr-nake etvrti i stvarajui svoj vlastiti plan u kaosu ilovae i mu-lja, gdje su mu se isticale bjelinom one kue pred kojima su 249ostavljane novine, dok je ostale zaboravljao. Godinama kasnije sam u mraku, kad je ve bio zaboravio taj ispremijeani sustav jo se sjeao ugla na kojemu je ostavljao torbu da bi se ispeo na vrh brijega, strminu niz koju se verao da bi stigao do tri trule straare, kuu s visokim trijemom na koji je nepogreivo uba-civao savijenu hrpu vijesti.

Prethodni raznosa bio je snaan momak sa sela, sedam-naestogodinjak, koji je kod novina dobio bolji posao. Zvao se Jennings Ware. Bio je otar, dobroduan, pomalo cinian i pu-io je mnogo cigareta. Zraio je ivahnou i lagodnou. Podu-avao je uenika gdje i kada moe oekivati lukavo lice Foxya, kako se izbjegava otkrivanje pod ankom u restoranu i kako se savijaju i bacaju novine brzo i tono kao lopta. Poeli su obilazak u svjee neroeno jutro, krenuvi niz str-mi brijeg ulice Vallev u tropsko snivanje, kraj stajskog vonja cr-nih spavaa, kraj nedoputenih ljubavi, kraj obiajnih i nebroje-nih preljuba crnake etvrti. Kad je tvrd smotak novina otro bubnuo na neist trijem daare ili lupio o raskliman okvir vra-ta, odgovaralo im je dugako tupo mumljanje nezadovoljstva. Oni su se cerekali. - Ovu otpisi - ree Jennings Ware - ako ti idui put ne pla-ti. Duna je ve est tjedana. - Ovi uredno plaaju - ree on polaui neujno novine na otira ispred vrata. - Oni su dobri crnci. Dobit e novac svakog etvrtka. - Ovdje ima jedna meka srca - ree i zavitla novine u vrata uz resko cmokanje i avolski smijeak, dok se iznutra uo mlad mesnat enski uzvik negodovanja. - Moe je imati ako hoe. Usiljen plaljiv smijeak preleti preko Eugeneovih usta. Jen-nings Ware ga pogleda prodorno, ali nije navalio na nj. Jennings Ware je bio srdaan momak. - Ona je lijepa stara cura - ree. - Ima pravo na nekoliko pokojnika. Daj ih u zamjenu. Ili su niz mranu nepoploenu ulicu i brzo previjali novine u stankama izmeu isporuka. - Ovo je grozno podruje - ree Jennings Ware. Kad pada kia strano je. Upadat e u blato do koljena. A ne moe na-platiti od pola lupea. - On podmuklo zavitla novine. - Ali, prijatelju - ree malo kasnije. - Ako eli tople pite, doao si na pravo mjesto. Ozbiljno ti kaem! - Sa - sa crnkinjama? - proape Eugene vlaei suhe usne. Jennings Ware okrene svoje crveno zajedljivo lice prema njemu. 250 Teko da e ovdje vidjeti koju ljepoticu iz visokog dru-tva - rece on. Jesu li crnkinje dobre? - upita Eugene slabim suhim glaJo pita! - izleti iz usta Jenningsa Warea kao prasak, pa zamukne na trenutak. - Boljih od njih nema - ree zatim. Isprva ga je platnena uzica novinske torbe ljuto rezala po mravim ramenima. Povijao se pod uljanjem teine koja ga je vukla k zemlji. Prvi su mu tjedni bili kao nona ratna mora: iz dana u dan on se borio za slobodu. Spoznao je svu tugu onih koji nose terete; spoznap je, iz jutra u jutro, prozrani ushit olakanja. Kako je brenle lakalo s napredovanjem obilaska, tako je njegovo nakrivljeno rame raslo s krilatom bodrou, a is-crpljeni udovi postajali laganiji: po zavretku posla njegovo je ti-jelo, osjetno zamoreno, vedro poskakivalo od zemlje. Bio je Merkur sapet bremenom, Ariel zgrbljen pod trhom: kad se oslobodio, lakokrila su mu stopala stupala sjajem. Plovio je zrakom. Sabljaste zvijezde svjetlucale su nad njegovim rop-stvom; zora se crvenjela nad osloboenjem. Bio je nalik mor-naru koji se potopio u

potpalublju pa srlja kroz otvor prema ivotu i jutru; nalik roniocu oajno zapletenom u polipove krakove koji se isijeca iz smrti i polako uzlazi s morskog dna na svjetlo. Nakon jednog mjeseca na ramenu mu se stvrdla gruda mi-ia: on je slavodobitniki prionuo k poslu. Vie se nije straio da nee uspjeti. Srce mu se propinjalo kao ponosit kukmast pi-jetao. Ubacili su ga meu ostale bez povlastica, a on ih je nad-maio. Bio je gospodar mraka; likovao je u samotnikoj dovolj-nosti svoga rada. Gazio je u ratrkanu zbrku naselja da novo-stima strijelja usnule ljude. Njegove su brze ake motale kripa-ve listove, a vitkim je rukama uzmahivao kao biem. Gledao je kako se utapaju blijede zvijezde i kako poderana svjetlost puca s planina. Osamljen i jedini ivi ovjek ljudima je zapoinjao dan dok je prolazio kraj zastrtih prozora i sluao otegnuto hrkanje tropa iz jazbina. Hodao je tim bliskim dubokim snom sluajui ponovo zvon svojih nogu i iroku orkestralnu muziku mraka. Kad je siva jutarnja plima nadirala na zapad, on se budio. I motrio je Eugene sporo mijeanje godinjih doba; vidio je kraljevsku povorku mjeseci; vidio je kako ljetno svjetlo poput rijeke guta mrak; vidio je i ponovni trijumf mraka; i vidio je tre-nutane pobjednike dane kako, poput muha, zuje u smrt. 251 Ljeti se razdanjivalo prije nego to je on zavrio ophodnju-doma se vraao u svijetu buenja. Prvi su se tramvaji okupljali na Trgu kad je prolazio: nova zelena boja davala im je ugodan izgled novih igraaka. Goleme otuene mljekarove kante isto su blistale na suncu. Svjetlo nade padalo je na garavu masnou Georgea Chakalesa, nonog posluitelja u kavani Athens. Starogrka zora. A u Uneeda No l, na Trgu, Eugene je spirao sendvi s jajem dugim gutljajima mirisne kave, sjedei na visoku stolcu u prijateljskom drutvu vozaa, policajaca, ofera, tukatera i zi-dara. Bilo je ugodno, osjeao je, zavriti svoj posao kad ga je ci-jeli svijet tek poinjao. Odlazio je kui ispod raspjevanih stabala punih ptica. U jesen kasni crveni mjesec jahao je nisko nebom sve do jutra. Zrak je bio prepun opalog lia i sveane grmljavine viso-ka drvea s planina; tuan avetinjski apat i prostrana katedral-na glazba duboko su jeali u njegovu srcu. Zimi je radosno silazio u mrani vijavi vjetar, naslanjajui se svom teinom na njegov prodorni zid dok je meo uzbrdo; a kad je u rano proljee sipila hladna kiica sa zadimljena neba, on je bio zadovoljan. Bio je sam. Svoje neuredne pretplatnike s divljom je upornou salije-tao da plate. Njihova laka obeanja primao je bez pogovora; lo-vio ih je po njihovim sobama ili u sobama kod susjeda i tako tvrdoglavo na njih navaljivao da su oni napokon, mrzovoljni ili raspoloeni, plaali dio duga. To je bilo vie nego to je ijedan njegov prethodnik uinio, ali je on i dalje nervozno rovao po svojim raunima, dok se nije uvjerio da je za efa prometa po-stao uzor nehajnim djeacima. Kad bi bubnuo oajniki sakupljenom hrpom pilee hrane po efovu stolu, njegov bi se po-slodavac okrenuo okrivljenom djeaku i rekao: - Pogledaj ovo! Svakoga tjedna ovako! I to od crnaca! Njegovo bi blijedo lice planulo od veselja i ponosa. Kad je razgovarao s tim velikim ovjekom glas mu je drhtao. Jedva je mogao govoriti.

Dok je vjetar zavijao kroz tamu, on je luaki pucao od smi-jeha. Skakao je uvis kriei od mahnita zanosa, vrskao iz grla idiotske zvjerske urlike i uasno udarao novinama o prljave da-ske koliba. Bio je slobodan. Bio je sam. Sluao je riku zviduka vlaka, i nije bio onako daleko. U mraku je pruao ruke ovjeku na tranicama, svom buljavom bratu s elinim oima vezanim za tranice. J<H f :? isjs 252 Vie se nije toliko uvijao pod prijetnjom obiteljske pesti. Bio je jo sretnije nesvjestan svoje nevrijednosti. Sjedei s tri ili etiri raznosaa u blagovaonici nauio je pu-"iti- dok je kroz slaahni proljetni modri zrak silazio na svoju ophodnju, spoznao je ljepotu nikotina zamamne utvare koja mu se zavlaila u mozak, ostavljala jedak zadah u njegovim mla-dim nozdrvama i jedak poljubac na ustima. Bio je britka otrica. Proljee mu je zabolo trn u srce i izmamilo divlji krik s usa-na. Za proljee nije imao rijei. Upoznao je glad. Upoznao je e. Velik je plamen buknuo u njemu. Nou je hladio svoje vrelo elo u uboru vodenih mlazo-va. Katkad je u samoi plakao od boli i zanosa. Kod kue je za-plaena tiina njegovi djetinjstva sad bila taknuta podivljalim suzdravanjem. Bio je usplahiren kao trkai konj. U njemu bi bi-jeli atom unutarnjeg bijesa prsnuo kao raketa te bi on zaas psovao kao lud. - to mu je? Izlazi li to luda pentlandska ica iz njega? - pi-tala je Helen sjedei u Elizinoj kuhinji. Eliza neko vrijeme nakrivi usne tresui polako glavom. - No - ree s lukavim smijehom - zar ne zna, dijete? Njegova potreba za crncima postala je pretjerana. Provodio je cijelo poslijepodne nakon kole neumorno proeljavajui konice crnake etvrti. Ustajao smrad rukavca na ijem dnu od izlizanih oblutaka tee gusta smea otpadna voda, miris dima od zapaljena drveta i rublja to se iskuhava u crnim eljeznim loncima, tihi umovi praume u sumrak, obrisi to klize, propa-daju i nestaju pod zvonkom orkestracijom priguenih zvukova. Debeli zauzlani jezici u predveerje, cvranje slanine na peenoj ribi, tuno brenanje banjoa i tutanj tekih nogu u daljini; nilski glasovi, rijena alopojka i uljasta svjetlost etiri tisue zadim-ljenih svijea u kolibama i nastambama. S vrha ogoljelog sredinjeg breuljka oko kojeg se narojilo naselje uzdizali su se unjkavi glasovi iz kalvarijske baptisike cr-kve od sedam uveer do dva ujutro, u iscrpljujuoj i nepre-stanoj zanesenosti, u divljoj praumskoj tualjci grijeha i ljubavi i smrti. Mrak je bio prenapuen mesom i tajanstvom. Bogati iz-vori smijeha posvuda su romonili. Maji su obrisi promicali. Sve je bilo samostojno. Sve je bilo daleko. Nita se nije moglo dotai. U ovom starom arobnjakom tajanstvu mraka poeo je spoznavati groznu nevinost zla, uasnu mladost drevnog plemena; usne su mu se razvlaile preko zubi, vrebao je u tami labavim gip-kim rukama, oi su mu se krijesile. Neustanovljiv uas i sram suk-ljali su kroza nj. U srcu se nije mogao suoiti s pitanjem. 253Na popisu njegovih pretplatnika dobar su dio inili estiti i marljivi crnci brijai, krojai, prodavai, ljekarnici i domaice u jeftinim pamunim haljinama, koji su mu redovito plaali sva-kog tjedna na ureeni dan, pozdravljajui ga

srdanim osmijesi-ma punim zubi i nastranim ali prijaznim naslovima: gospodi-ne, pukovnie, generale, efe i tako dalje. Svi su oni po-znavali Ganta. Ali drugi dio - onaj dio gdje su se susretali njegova udnja i uenje - bili su letei, mladi ljudi i ene nepouzdanih sred-stava i nestalna ivota, koji su tajanstveno izmicali od sobika do sobika, koji su napuivali no svojim kradominim seljaka-njem. Tjednima je utaman traio te utvare, dok nije saznao da ih moe nai samo nedjeljom ujutro u smrdljivom mraku neke iznajmljene sobe, po nekoliko mladih ljudi i ena, nabaene po-put tekih vrea jedno preko drugoga, u zahrkanoj iznemoglosti, otupjele od viskija i iscrpljene od parenja. Jedne subote uveer, dok je venulo crvenilo ljetnog sumra-ka, on Se vratio do jednog od tih konaita - trone trokatne straare koja se s dva donja kata sputala niz visoku ilovastu pa-dinu zapadnog kuka, blizu bijelaca. Tu je ivjeio preko dvadeset {judi i ena. Traio je enu koja se zvaia Ella Corpening. Nikad je nije mogao nai: tjednima je dugovala pretplatu. Ali su te veeri njezina vrata bila otvorena: do njega je dopro topao zapah zraka i kuhanja hrane. Siao je niz trule stepenice i popeo se uz padinu. Ella Corpening je sjedila prema vratima u Ijuljaljki i kunjala u crvenom svjetlu malog kuhinjskog tednjaka, ispruivi svoje velike noge udobno na pod. Bila je mulatkinja od dvadeset est godina, lijepa ena amazonskih razmjera i glatke utosmee koe. Bila je obuena u odjeu neke ranije gospodarice: nosila je smeu vunenu suknju, kone cipeie s gornjim dijelom od anti-lopa sa sedefastim kopama i sive svilene duge arape. Njezine dugake teke ruke tamno su sjale kroz lagano tkivo svjee op-rane bijele koulje. Jeftina plava vrpca blistala je steui njezine nabrekle grudi. Na pei je grgoljao lonac kupusa i narezane slanine. - Raznosa novina - ree Eugene. - Doao sam po novac. - Ti si taj deko? - otegne Ella Corpening i lijeno pomakne ruku. - Koliko sam duna? - 1,20 $ - odgovori on. Zatim znaajno pogleda jednu ispru-enu nogu gdje je ispod koljena tamno svjetlucala smotana nov-anica. - To mi je novac za stanarinu - ree ona. - To ti ne mogu H ti Jedan i dvadeset! - Ona se zamisli. - Uh! Uh! - promrsi zadovoljno. - Nije mi izgledalo da bi moglo toliko biti. - Ali je toliko - ree on otvarajui knjigu rauna. - Onda je - sloi se ona - ako knjiga tako kae. Ona se s uitkom zamisli jedan trenutak. Skuplja li nedjeljom ujutro? upita ga. - Da - ree on. - Doi amo ujutro - ree ona puna nade. - Imat u neto za tebe, sigurno. Sad ekam jednog bijelog gospodina. On e mi dati dolar. Ona polako pokrene svoje velike udove i nasmijei mu se. Njemu pred oima zakuca rascijepljeno bilo. Proguta pljuvaku: noge mu se oduzele od uzbuenja. - Zato - zato e vam dati dolar? - promrmlja on jedva ujno.

- Za toplu pitu - ree Ella Corpening. On dvaput otvori usta, ali ne mogne nita rei. Ona ustane sa stolice. - to eli? - upita onako meko. - Toplu pitu? - elim vidjeti - vidjeti! - istisne on. Ona zatvori vrata prema padini i zakljua ih. Kroz otvoreni pepeonik pei padala je reetkasta svjetlost. Toga je asa sipila crvena kiica ugljevlja kroz otvor. Ella Corpening otvori vrata iza pei koja su vodila u drugu prostoriju. Tu su bila dva neureena kreveta; jedini je prozor bio zasunjen i zastrt starim zelenim kapkom. Ona upali malu za-dimljenu svijeu i uvue nisko stijenj. S oteenog malog ormara sa arenim staklom Ijutio se mjehurasti lak. Iznad prekrivenog kamina, na niskom okviru, bila je lutka omotana modrom vrpcom, vaza ljebastih rubova s pozlaenim cvijeem, dobijenim na nekom vaaru, i kutijica pri-badaa. Takoer kalendar, dar tvrtke Ugljen i led iz Altamon-ta, na kojemu je mlada Indijanka veslala u kanuu niz stazu po-sutu mjeseinom, te vjerska izreka u arabeski cvijea, uokvirena u orahovinu: Bog voli jedne i druge. - to eli? - proape ona gledajui ga u oi. Iz velike daljine on je sluao duh svoga glasa. - Svui se. Njezina suknja pade u krug oko nogu. Ona skine krobljenu koulju. Za tren je stajala pred njim gola, osim to je imala arape. Ona pone ubrzano disati i punim jezikom lizati usne. - Plei! - krikne on. - Plei! 254 255Ona pone njeno stenjati, dok je valovit drhtaj plovio kroz njeno veliko uto tijelo; njezina bedra i okrugle teke dojke po-nu se polako njihati u razbludnom ritmu. Ravna nauljena kosa padala joj je po vratu u debelim pra-movima. Ruke su joj bile pruene radi ravnotee, a kapci spu-teni preko krupnih utih onih jabuica. On osjeti njen dah na licu i poplavu grudi koje gue. Divlja bujica njene strasti vitlala ga je kao trijeicu. Njezine snane ute ruke stisnu se oko nje-govih vitkih miica kao narukvice. Drmala ga je tamo-amo i vr-sto stezala uz svoju kou. On oajno pone uzmicati prema vratima davei se u njenu zagrljaju. - Bjei, crna! Bjei - promuklo zasope. Ona ga polako pusti: ne otvarajui oi, stenjui, ona se od-makne natrag kao da je on bio mlado drvo. Pa zapjeva u alo-bnom molu, neprekidno ponavljajui: Topla pita! To-o-opla pita! Glas joj je svaki put propadao u duboko stenjanje. Njezino lice, jaki stup vrata i bujno poprsje kupali su se u znoju. On slijepo srne na vrata, projuri kroz vanjsku sobu i da-ui stigne na zrak. Njen poj, neprekinut i neometen njegovim odlaskom, pratio ga je uz prljave stepenice. Nije se zaustavio da" predahne dok nije stigao do ruba trnice. Pod njim u dolini, oko breuljka, svjetlucale su zadimljene svijee crnake etvrti u sumraku. Priguen smijeh izvirao je iz mrane konice, bogat i praumski divlji. uo je izgubljene drndave note, taktove dale-kog bata nogu. A gore, iznad svega, tie i ponajdalje, poletna ja-dikovka grenika u crkvi.

23 'v:eu6sv e^e7.'jvi eT8(xbv; tpeis icapasfyT*S ravrexa(8exa lici TOV E'uupaT7)v ICOT| XOV.* On nije rekao Leonardovima da radi rano izjutra. Znao je da bi se oni usprotivili tom poslu, i da se njihovo protivljenje oitovalo u pobjednikom dokazu niih ocjena. Takoer je znao * Odatle prevali put od tri konaita, nekih petnaest parasanga do rijeke Eufrata. (Iz Ksenofonta, prijevod T. Ladan) 256 bi Margaret Leonard zloslutno govorila o ugroenom zdrav-i'u o unitenom obeanju buduih godina, o izgubljenim slat-kim satima jutarnjega sna koji se ne mogu nadoknaditi. On je zapravo sada bio jai nego ikad ranije. Bio je tei i jai. Ali je katkad osjeao grevitu glad za snom: malaksavao je o podne, oivljavao poslije podne, ali je teko mogao vezivati svoj drem-Ijiv mozak uz knjigu poslije osam sati uveer. Malo je uio kolsku gradnju. Pod skrbnitvom Leonardo-vih ak ju je poeo romantino prezirati. Margaret Leonard imala je udesnu sposobnost velikih ljudi da vidi bit. Uvijek je vidjela glavnu boju, ali nije uvijek zapaala preljeve. Bila je na-dahnuti sentimentalist. Mislila je da zna deke: ponosila se time kako ih poznaje. Meutim, malo je zapravo znala o njima. Ona bi se sledila od uasa da je mogla spoznati divlju zbrku adolescencije, seksualne more puberteta, bol, strah i sram u ko-jima jedan momi lebdi kroz mrani svijet svoje udnje. Ona nije znala da je svaki od njih, zatvoren u kavez straha od ispo-vijedi, sam sebi udovite. Nije imala znanja. Ali je imala mudrosti. Odmah je otkrivala svaije osobine. Djeaci su bili njezini junaci, njezina mala bo-anstva. Ona je vjerovala da jedan od njih mora spasiti svijet i otkupiti ivot. Vidjela je plamen koji je gorio u svakom od njih i uvala ga je. Pokuavala je nekako proniknuti u mrano luta-nje prema svjetlosti i razgovijetnosti svih zbunjenih, tupavih i srameljivih. Izgovorila bi blagu tihu rije trkaem konju i on bi se umirio. Tako se on nije povjerio. Jo je bio utamnien. Ali se uvijek okretao prema Margaret Leonard kao prema svjetlosti: ona je vidjela poganske vatre to su izvodile svoj ples sabalja na njego-vu licu, ona je vidjela glad i muku, i hranila ga je - o velianstve-ni zloine! - pjesnitvom. Kakav god ih je strah ili sram zakljuavao u pomnjivu ut-nju, kakva god im je bljetava izlika obiaja sputavala jezike, oni su se oslobaali u rjeitim simbolima stiha. Zigosana tim zna-kom Margaret je bila izgubljena za sve dobre anele. Jer to je stalo sotoninim poslanicima za sve sitne vjernosti pismu i rijei, ako iz raspjevanog zbora zemnog metodizma moemo ukrasti jedno jedino srce, podignuti jednu veliku izgubljenu duu, zahvaenu plamenom, u visoku grenost pjesnitva? Vino s loze nikad joj nije kapnulo na usnu, ali joj je vino pjesnitva bilo neugasivo pomijeano s krvlju, razlito u mesu. Ulazei u petnaestu godinu Eugene je znao skoro svaku glavniju pjesmu na engleskom jeziku. Vladao je njima do same sri, ne kroz pregrt rasutih citata, nego gotovo od retka do ret257ka. Njegova je e bila pomamljena, neutaiva: svome nagornil l nom blagu dodavao je itave prizore iz Schillerova Wilhelma Tel la kojega je sam

itao na njemakom; Heineove pjesme i neko-liko narodnih. Znao je napamet cio odlomak Anabasisa, uzvieni i trijumfalni grki koji opisuje trenutak kad su izgladnjeli ostaci deset tisua napokon doli do mora i ispustili silan krik zovui ga po imenu. Osim toga pamtio je neke sonorne Ciceronove glu-posti, zbog zvukova, i malo Cezara - zbitog i jezgrovitog. Velike pjesme Burnsa nauio je iz napjeva, iz knjiga i slua-jui Ganta kako ih recitira. Ali mu je pjesmu Tam O'Shanter itala Margaret Leonard, i oi su joj iskrile u smijehu kad bi iz-govorila: U paklu e te pei kao slea. Krae Wordsworthove stvari proitao je u niim razredima. Godinama je ve znao Srce mi tue, Ko oblak samotan sam luto i Gle, ona sama usred polja; ali mu je Margaret itala sonete i natjerala ga da naizust naui Svijet je previe s nama. Kad ga je itala, glas joj je podrhtavao i slabio od strasti. Znao je sve pjesme iz Shakespearovih komada, ali su ga dvi-je najvie ganule: O gospo moja, kamo bludi sama? koja mu je u srcu jecala kao dalek rog, i velika pjesma iz Cymbelinea Ne boj se vie suneve vreline. Pokuao je proitati sve sonete, ali nije uspio, jer je njihova isprepletena gustoa bila previe za nje-govo iskustvo, ali ih je proitao, i zaboravio, moda polovinu, a sjeao se ponekih koji su mu gorjeli na stranicama udno i ne-posredno - kao svijee. Poznavao je ove: U ljetopisu prohujalog doba, Ne moe star mi, prijatelju biti, Ne daj mi da vjenanje pravih dua, Traenje duha rasipanjem sramnim, Kada na sijelo slatkih ti-hih misli, Hou l'te s ljetnim usporedit danom, Kraj tebe ni-sam u proljee bio i U meni moe vidjet ono doba, najvei od svih to mu ih je Margaret pribliila i koji ga je tresao takvim elektrinim ushitom kad je dolazio do Gol pusti kor gdje dotad ptice pjehu, da je jedva mogao bez zastajanja doitati ostatak. Proitao je sve komade osim Timona, Tita Andronika, Peri-kla, Koriolana i Kralja Ivana, ali jedini komad koji ga je zanimao i prije i poslije bio je Kralj Lear. Godinama je bio upoznat s ve-inom slavnih mjesta koja je Gant recitirao, ali su mu sada bila dosadna. I sve rjeite klaunske doskoice, kojima se Margaret smjerno smijala i isticala ih kao uzor majstorske vjetine duha, njemu su se neodreeno inile glupim. Nikad nije imao povje-renja u Shakespeareov humor njegova mjerila nisu bile vje-tropiraste lude, nego glupani. 258 to se mene tie ja bih vas radije podnosio nego nosio; k ne bi trebalo da nosim kri ako sam nosio vas, jer mislim da*u vaoj kesi nema novca. Ovo ga je neugodno podsjealo na Pentlandove. Jedino je Ludu u Learu smatrao dostojnim divljenja - tunu, traginu, tajanstvenu ludu. O ostalima je sastavljao parodije govorei sam sebi s avolskim cerenjem da e zbog njih potomstvo pucati od smijeha. Na primjer: Je, strie, ako pokladni utorak bude pro-le srijede, ja u od tvog pijetla napravit kapuna, kako Tom O'Ludgate ree obaninu kad je vidio da su povenuli jaglaci. La-je li ti na dva drijela, Cerbere? Lezi, mali, lezi! Cesto su ga zamarale proslavljene ljepote, moda zato to ih je tako esto sluao, a osim toga njemu se inilo da je Shakes-peare esto govorio apsurdno i kieno, kad se bolje mogao iz-raziti jednostavno, kao u prizoru kad Laert, nakon to mu je Kraljica priopila da mu se sestra utopila, kae:

Previe vode ima, jadna Ofelijo, Zato ja svoje suzdravam suze. Od toga ne moe bolje, zaista (pomisli on). Da, Ben! Bi li ih on prolio stotinu! Tisuu! Ali je duboko ponirao u druga mjesta koja su izmicala ui-teljima govornitva, kao to je strano i epsko zazivanje Edmun-da, u Kralju Learu, kad ogrezne u zlou, koje poinje: a zavrava, Ti, prirodo, si moja boginja, Sad, bozi, kopilad podrite. To je bilo mrano kao no, greno kao crnaka etvrt, pro-strano kao stihijski vjetrovi to huje niz planine: to je pojao u pomrini dok je radio, u mrak i u vjetar. Razumio je; on se za-nosio u svom zlu - koje je bilo zlo zemlje i zabranjene prirode. Bio je to poziv nesvrstanima; bio je to krik onima iza ograde, po-bunjenim anelima, i svim ljudima koji su previsoki. Nita nije znao o elizabetinskoj drami osim Shakespearovih komada. Ali je vrlo rano upoznao malo poezije Bena Jonsona, kojega je Margaret smatrala knjievnim Falstaffom, gledajui mu kroz prste, s poznatom slabou uiteljice, gargantuovske is-pade kao oprostive muice genija. Ona se nekako akademski veselila knjievnim bakanalija-ma, kao to se neki profesor u baptistikom koledu oblaporno 259oblizuje i iroko smije sluateljima dok zarumenjen ita o bije-lom i crnom vinu i zapjenjenim vrevima ustajalog tamnog i svi-jetlog piva. Sve je to dio liberalne tradicije. Svjetski su ljudi irokih nazora. Na primjer profesor Albert Thorndvke Firkins sa sveuilita u Chicagu kod Sokola u Sohou. Junano se smije-ei sjedi nad pola vra gorkog piva u drutvu varalice na konj-skim trkama, grbave konobarice, iroke krme i umjetnih zubi, i triju drueljubivih drolja iz ulice Ule koje izvlae sve to mogu iz dviju boca jakog pia. Sa silnom nestrpljivou on eka dola-zak G. K. Chestertona i E. V. Lucasa. - Oh to je divan Ben Jonson! - uzdahne Margaret Leonard kroz njean smijeh. - Ah, gospode! - O, boe! - riknu Sheba hvatajui predmet razgovora u zraku i buno liui maslac s prstiju dok je jurila u okraj. - Bog budi s njim! Njezino dlakavo lice crvenjelo se kao djetelina, a i-licama proarane oi bile suzno sjajne. - Bog budi s njim, Gene! Bio je pravi Englez, kao govei odrezak i vr ustajalog piva! - Ah, gospode! - uzdahne Margaret. - Ako je ikad itko bio genij, on je to bio. Zamagljenih oiju ona pogleda u daljinu s trakom smijeha na ustima. - Heee! nasmije se blago. - Stari Ben! - A reci, Gene! - nastavi Sheba i nagne se naprijed drei se debelom rukom za koljeno. - Zna li da najvea pohvala Sha-kespeareovu geniju potjee iz njegova pera? Ah, kaem ti, mome! - ree Margaret potamnjelih oiju. Glas joj je bio opor. On se za nju bojao da e zaplakati. - A tek budale! - dobaci Sheba. - Osrednje priglupe kuka-vike budale to lou ... Hiii! - protenje blago Margaret. John Dorsev okrene lice bijelo od krede prema djeaku i prazno zacvili da se slae, drsko klimajui glavom. Ah, odsutnosti! ... jer svi su oni takvi, imali su obraza da kau da je bio za-vidan. - Pa to! - ree Margaret nestrpljivo. - To ne znai nita.

- Hej, oni ne znaju o emu govore! - Sheba iznenada okre-ne iscereno lice prema njemu. - Kukavni samozvanci! Na nama je red da im pokaemo, Gene ree. On poe kliziti prema podu iz pletene stolice. John Dorsev se lupi po mesnatom bedru, nagne naprijed s unutarnjim cvile-om, slinei polako na usta. - Boe budi milostiv! - propiti guei se. 260 Nekidan sam razgovarala s jednim ree Sheba - s nek'm advokatom za kojeg misli da bi mogao neto znati, pa sam nosluila navodom iz Mletakog trgovca koji svaki uenik zna ^Milosre se ne vri na silu. - Taj je ovjek gledao u mene kao da sam luda! - O, boe moj! - ree Margaret mirnim glasom. - Rekla sam, 'Vidite, gospodine taj-i-taj, moete biti pame-tan advokat, moete imati milijun dolara kao to kau da imate, ali ima jo mnogo stvari koje ne znate. Ima mnogo stvari koje se ne mogu kupiti novcem, a jedna od tih stvari je drutvo kul-turnih ljudi i ena.' - Hej, pa to! - ree gospodin Leonard. - to ovi mali ba-lavci znaju o uzvienim stvarima? To je isto kao da oekuje da neki neuki crnac s njive protumai neki odlomak iz Homera. -On zgrabi pola ae gruevine sa stola, pomnjivo je nagne prsti-ma bijelim od krede, izvue licom velik grumen ugruka i uba-ci ga u usta. - Ne, ne! - smijao se. - Oni mogu biti netko i neto u poreznikim knjigama, ali kad pokuaju da razgovaraju sa kolovanim ljudima, tono se kae 'oni... oni..." on pone cvi-liti, - 'no, oni su nitko i nita'. - I kakva je korist ovjeku - ree Sheba - ako cio svijet za-dobije, a duu svoju ... - Ah, gospode! - uzdahne Margaret, miui zadimljeno mranim oima. - to sam ti rekla! A rekla mu je. Rekla mu je o dubokom Labudovu* pozna-vanju ljudskog srca, o njegovim sveopim i zaokruenim ocjena-ma, o silnoj duhovitosti. - Dugo se borio kraj javnog sata u Shrewsburyu! - Ona se nasmije. - Debeli lupe! Zamisli ovjeka koji je zaustavio vrije-me! Zatim paljivo: - Takvi su bili obiaji u to vrijeme, Gene. Ustvari, kad ita neki komad njegovih suvremenika, onda vidi koliko je on mnogo ii nego oni. Ali je preskakala poneku ri-je, poneki redak, tu i tamo. Kod lagano uprskanog Labuda -malo okaljanog po obiaju. Zatim, i u Bibliji. Zadimljeni ugarci svijea vremena. Parnas vien s gore Si-naja: predavanje s projekcijama profesora McTavisha (doktora teologije) sa prezbiterijanskog koleda. - I gledaj, Eugene - ree ona - u njega porok nikad nije pri-vlaan. Kako da nije? - upita on. - A Falstaff? Labud (Svvan) je Shakespearov nadimak - Labud s Avona. (Op. prev.) 261- Da - odgovori ona - ali ti zna to mu se na kraju dogo-dilo. - to - prihvati on umro je! - Eto vidi! - zakljui ona s pobjedonosnim upozorenjem Eto vidim! Plaa za grijeh. A koja je onda plaa za vrlinu? Tko je dobar umire mlad. Bu-hu! Bu-hu! Bu-hu! U meni se tuga javlja; Poginuh od huda svijeta, Pokoen u cvijetu zdravlja S osamdeset i dva ljeta.

- Zatim, uoi - ree ona - kako nijedan njegov junak ne os-taje isti. Moe ih pratiti kako izrastaju od poetka do svretka. Nijedan nije isti na kraju kakav je bio na poetku. U poetku bijae rije. Ja sam alfa i omega. -Learovo izra-stanje. Ostario je i poludio. To je za vas izrastanje. Tu vrstu kritike ona je pokupila na nekoliko teajeva u ko-ledu i kroz itanje. To je onda spadalo - a moda jo spada -u argon vjetih cjepidlaka. Ali njoj nije nanijelo nikakve tete. Bile su to jednostavno stvari koje su ljudi govorili. Ona je s os-jeajem krivnje znala da svoja predavanja mora spaavati ovakvim jeftinim prijevarama: bojala se da nije bilo dovoljno ono to je mogla ponuditi. Ono to je pruala bilo je samo osjeanje koje je bilo tako duboko ispravno, tako nepogreivo, da nije mogla veliki stih izgovoriti osrednje, niti osrednji stih dobro. Bila je glas to bog ga trai. Bila je svirala demonskog ushienja. Bila je op-sjednuta - nije znala kako, ali je znala trenutak opsjednutosti. Raspjevani jezici cijelog svijeta budili su se opet u ivot pod zaara-nou njezina glasa. U njoj je neto boravilo. Bila je zgasla. Prola je kroz njihov djeaki ivot pun zapreka i zasuna ravnim korakom duha. Otvorila im je srca kao da su bili meda-ljoni. Oni su govorili: Gospoa Leonard je divna ena. On je znao neke pjesme Bena Jonsona, ukljuivi i krasnu himnu Dijani, Boginji i lovkinji, istoj i lijepoj, i veliku pohva-lu Shakespeareu od koje mu se dizala kosa na mjestu: ... Ve treba Eshila to gromom mlati, Sofokla i Euripida nam zvati... 262 t zastajalo u grlu kod: On zauvijek u sva vremena spada! I svaka muza jo je bila mlada ... Elegija malom Salathielu Pavvju, djetetu glumcu, bila je med iz lavljih usta. Ali je bila predugaka. O Herricku, koji je nosio ig Benova plemena, znao je mno-go vie. Pjesme su se pjevale same od sebe. To je bio, mislio je kasnije, najsavreniji i nepogreivo lirian glas u engleskom -ista, slatka, sitna, nekolebljiva glazba. Stvorena je neusporedi-vom lakoom nadahnuta djeteta. Mladii i djevojke naeg stolje-a pokuavali su da je oponaaju, kao to su kuali oponaati Blakea i, malo uspjenije, Donnea. Ja sam malo dijete koje Sklapam obje ruke svoje; Da se ovdje smrzle ne bi, Ja ih smjerno diem k Tebi: Svoj blagoslov prospi na nas, Smiluj nam se, Boe, danas. Amen. Nita nije bilo iznad ovoga - nita ga nije nadmaivalo u tonosti, istananosti i cjelovitosti. Njihova su imena muzikalno padala kao cvrkut debelih pti-ica kroz pjegastu sunanu svjetlost mladog svijeta: on se proroanski zanosio slatkim izgubljenim ptijim kliktajima njihovih imena, znajui da se nikada nee vratiti. Herrick, Crashavv, Ca-revv, Suckling, Campion, Lovelace, Dekker. O slatko zadovolj-stvo, o slatko, o slatko zadovoljstvo! Proitao je police romana: sve od Thackerava, sve prie od Poea i Hawthornea, i Melvilleove Omoo i Typee koje je naao kod Ganta. Proitao je vie knjiga od Coopera i sve od Marka Twaina, ali nije uspio doitati nijednu knjigu Hovvellsa ili Ja-me sa.

Proitao je desetak Scottovih romana, a najdrai mu je bio Quentin Dunvard, jer su opisi hrane bili tako obilni i sladokusni kako nikada dotad nigdje nije vidio.' Kad je imao etrnaest godina, Eliza je ponovo otila na Flo-ridu i ostavila ga da stanuje kd Leonardovih. Helen se potuca-la, sa sve veom nelagodom i strahom, po gradovima Istoka i 263srednjeg Zapada. Pjevala je nekoliko tjedana u nekom malom kabareu u Baltimoreu, zatim prela u Philadelphiu i lupala po-pularne napjeve po neugoenom klaviru u jeftinim lokalima, sa studiozno isplaenim jezikom dok je odgonetavala nove parti-ture. Gant joj je vjerno pisao dvaput tjedno - tuan ali opiran iz-vjetaj o ivljenju. Ponekad je prilagao i male ekove koje je ona uvala neunovene. Tvoja je majka pisao je - jo jednom otputovala u lov na divlje guske na Floridu, ostavljajui mene ovdje sama da sluam glazbu, da se mrznem i skapavam. Sam bog zna kamo emo do-spjeti prije nego to proe ova strana, paklenska i prokleta zima, ali ja proriem ubonicu i sirotinjsku kuhinju kao to je bilo za Clevelandove uprave. Kad su demokrati na vlasti, moe odmah poeti brojiti rebra. Banke nemaju novca, narod neza-poslen. Pamti moje rijei, sve e pokupiti poreznici ili e otii na bubanj prije nego skonamo. Temperatura je bila plus sedam kad sam jutros pogledao, a ugljen je poskupio sedamdeset pet centa po toni. Sunani Jug. Ne gazi po travi, govorio je Bili Nye. Kriste Boe! Juer sam proao pokraj tvrtke Juno gorivo i vi-dio starog Wagnera na prozoru s avolskim osmijehom na licu dok je pasao oi nad patnjama udovica i siroadi. Ba je njemu briga ako se svi oni posmrzavaju. Bob Grady je u utorak ujutro pao na mjestu mrtav dok je izlazio iz banke Citizen. Poznavao sam ga dvadeset pet godina. Nijednog dana nije bolovao u ivo-tu. Sva, sva poznata lica su otila. Stari Gant e biti idui. Jedem kod gospoe Sales otkad je otila tvoja majka. Nisi u ivotu vid-jela takav stol kakav je njezin - obilje voa naslaganog u pirami-de, ukuhane ljive i breskve, velika peenja svinjetine, govedine, janjetine, hladni naresci buta i jezika i pola tuceta povra u tolikim koliinama da se ne da opisati. Kako pod milim Bogom sve to uspijeva za trideset pet centa nije mi jasno. Eugene sta-nuje kod Leonardovih otkad ti nema majke. Ja ga odvedem je-danput ili dvaput tjedno do Salesovih na poten obrok. Svi se strano uozbilje kad vide njegove dugake noge kako se primi-u. Bog zna kamo mee svu tu hranu moe pojesti vie nego tri ovjeka koja sam ikad vidio. ini mi se da ga zapadaju samo mrvice u koli. Dobio je izgled mravog i gladnog Ganta. Jadno dijete. Nema vie majke. Ja u uiniti sve to mogu za nj dok mi ne odzvoni. Leonard dolazi i hvali se njime svakog tjedna. Kae da mu nigdje nema premca. Svatko je u gradu uo za nj. Preston Carr (koji e sigurno biti slijedei guverner) nekidan mi je go-vorio o njemu. On eli da ga poaljem na pravo na Dravno sveuilite gdje e sklopiti doivotna prijateljstva s ljudima iz 264 Pat u mu drave, a zatim bi ga uveo u politiku. To bi trebalo i da s\. dobro obrazovanje. Ostalo ovisi o njemu. Moda e nam osvjetlati ime. Ti ga nisi vidjela otkad je poeo nositi dugake hlae. Majka mu je izabrala lijepo odijelo na bo-inom sajmu. Za Boi je otiao k Daisy i obukao ga. Ja sam mu kupio par jeftinih hlaa u duanu Racket za svaki dan. One do-bre moe uvati za nedjelju. Majka ti je prepustila Staru talu gospoi Revell dok se ne vrati.

Nekidan sam se tamo svratio i naao je toplu prvi put u ivotu. Ona potpali veliku pe i ne boji se loiti ugljen. Bena jedva viam od tjedna do tjedna. Dolazi i vrzma se po kuhinji oko jedan ili dva ujutro, a ja ustajem i od-lazim prije nego to se on probudi. Iz njega se nita ne moe iz-vui - nikad ne progovori pet rijei, a ako ga neto pristojno upita, na brzinu te presijee. Viam ga kasno nou po gradu s gospoom P. Postali su prst i nokat. Meni se ini da je ona mu-ak. To je sve za ovaj put. Johna Dukea je nastrijelio i ubio ku-ni detektiv u hotelu Whitstone u nedjelju uveer. Bio je pijan i svima prijetio da e ih poubijati. Jadna njegova ena. Ostavio je iza sebe troje djece. Danas me je posjetila. Svatko ga je volio, ali je bio uasan kad se napije. Dirnula me je u srce. To je lijepa enica. Pie je prouzroilo vie nevolje nego sva druga zla na svi-jetu zajedno. Proklinjem dan kad su ga izmislili. Prilazem ti mali ek da sebi kupi kakav dar. Sam Bog zna to nas eka. Voli te tvoj otac, W. O. Gant. Paljivo je uvala sva njegova pisma - pisana na dopadlji-vom debelom poslovnom papiru velikim gotikim krabanjem njegove ukoene desne ruke. Na Floridi je dotle Eliza pretraivala svu obalu gore-dolje, za-miljeno zurila u neizrasli grad Miami, smatrala da su previsoke ci-jene u Palm Beachu, preskupe stanarine u Davtoni, i napokon se vratila u Orlando, u unutranjost, gdje su, okrueni povezanim je-zercima i umarcima limuna, ekali njezin dolazak Pentlandovi: Pett s hladnom eljom na licu da se bori, Will s grimasom svrbljive nervoze dok je tupo Ijutio Ijuskavu prhut s ruke. 24 Debelim prstima bijelim od krede John Dorsey se zamilje-no eao po trupu od slabina do brade. - A sada, da vidimo - procvili on s uenim otezanjem - to e on rei na ovo. Traio je zabiljeke. 265Tom Davi okrene rumene obraze prema prozoru, dok mu je slab izdanak smijeha izmicao iz uvrnutih usana. Guy Doak je sveano zurio u Eugenea povlaei raljastirn prstima po ozbiljnom blijedom licu. - Entgegen* - ree Eugene tihim priguenim glasom - j(je iza svoga objekta. John Dorsey se nesigurno nasmije i potrese glavom, pretra-ujui jo svoje biljeke. - Nisam ba siguran u to, - ree on. Njihov divlji smijeh izleti poput osloboenih pasa. Tom Da-vi se bacio estoko na klupu. John Dorsey pogleda, dodajui nesigurno svoje odsutno veselje u falsetu. S vremena na vrijeme, protiv njegove volje, oni su ga uili malo njemaki, jezik o kojem prilino sretno nita nije znao. Predavanje je za njih postalo dnevna glad: obraivali su lekciju s luakom napetou, ubrzavajui i dotjeravajui prijevod da bi uivali u njegovoj smetenosti. Ponekad su namjerno znali za-initi stranice lanim izvjetaenim itanjem, ponekad su ume-tali odlomke divlje nesuvislosti, ekajui s ushitom njegovo op-rezno ispravljanje rijei koja nije postojala. - Polako je mjeseina gmizala stolicom u kojoj je sjedio sta-rac, dosegla mu koljena, grudi i napokon - Guy Doak lukavo po-gleda svog skrbnika - estoko ga maznula po oku.

- Ne-e - ree John Dorsey trljajui bradu - ne ba tako. 'Pala mu okomito na oko' bolje odgovara izrazu, ini mi se. Tom Davi izbaci puna usta udnog grgoljanja u klupu oe-kujui provalu razreda. Ona odmah uslijedi. - Da vidimo, - ree John Dorsey okreui stranice, - to e on rei na ovo. Guy Doak naara kratku poruku na zguvanom papiriu i hitne je na Eugeneovu klupu. Eugene proita: - Gebe mir ein Stiick Papier,' Ako eli imat mir. On otrgne dva lista iz biljenice i napie mu odgovor: - Du bist vvie eine june.2 itali su slatke sentimentalne prie, njemake izvore suza i uzdisaja: Immensee, Hoher als die Kirche, Der zerbrochene Krug.3 * Njemaki: protiv, nasuprot (op. prev.) 1 Njemaki: Daj mi komad papira. 2 Sala na Heineovu pjesmu Du bist vvie eine Blume (11 si kao cvijet). 3 Njemaki: Iznad crkve, Razbijeni vr. 266 Wilhelma Telia. Fin lirski takt uvodne pjesme, nezemaljska sma sirena ribaru-djeaku opsjedala ih je svojom vilinskom PJC 'kom. Teka melodrama nekih prizora njima nije bila otrca-na" revno su se prihvaali prizora gaanja jabuke i bijega u am-A to se tie ostaloga, priznavali su, zamoreni, da je spadalo u veliku literaturu. Vidjeli su da je Schiller bio religiozno zani-iet kao Patrick Henry, George Washington i Paul Revere, ljepo-tama Slobode. Njegov pobijeeni vicarac skakao je od klisure do klisure zazivajui je u vjetrovitim govorima. - Planine su - primijeti John Dorsey u jednom sretnom trenutku, dirnut uzvienou mjesta - uvijek bile sijelo Slobode. Eugene okrene lice prema zapadnom lancu. uo je u daljini zviduk i davnu grmljavinu tranica. Za vrijeme Elizine odsutnosti dijelio je sobu s Guyom Doakom. Guy Doak je bio pet godina stariji od njega. Bio je rodom iz Nevvarka, Nevv Jersey: u govoru mu se osjeala nazalnost jen-kija, dranje mu je bilo jenkijevski odreito. Njegova je majka bila vlasnica svratita, a u Altamont je dola godinu-dvije ranije da pobolja zdravlje: bila je grudobolna i provodila je dio zime na Floridi. Guy Doak je bio vitka drska stasa srednje visine, crne kose, sjajnih crnih oiju, blijeda vrlo glatka duguljasta lica koje je ne-kako podsjealo, mislio je Eugene, na riblji trbuh, sa poneto nesretno jakim eljustima zbog kojih mu je donji dio lica izgle-dao iri nego gornji. Bio je kicoki uredan u odijevanju. Ljudi su ga zvali lijepi deko. Irnao je malo prijatelja. U Leonardovoj koli momcima je ovaj Jenki bio mnogo dalji nego bogati Kubanac Manuel Queva-do iji su debeli tamni smijeh i nepravilan jezik bili puni djevo-jaka. On je pripadao bogatijem Jugu, ali su ga oni poznavali. U Guyu Doaku nije bilo nita od njihove raskonosti. Ne-dostajalo mu je njihovo srdano nasilje. Nije se smijao glasno. Imao je otar, bistar i plitak mozak, nesavitljivo dogmatian. Njegovi su drugovi bili slabi junjaki romantici, a on je bio la-ni jenkijevski realist. Tako su na razliite naine stigli

do zajednikog cilja u praznovjerju. Guy Doak je ve bio otvrdnuo u mjeavini infantilnog cinizma amerikog gradskog stanovnika. Povremeno je bio veseo s drugim momcima u klasinom odno-su ovjeka iz grada i seljaka. Bio je mudar. Iznad svega, bio je mudar. Moglo se slobodno pretpostaviti, osjeao je, da je Istina oduvijek bila na stratitu, a La zauvijek na prijestolju. Daleko od toga da bi ga pokolj nevinih ganuo, prizor mu je pruao do-sta gorke zabave. 267Ne raunajui ovo, Guy Doak je bio vrlo dobar drug - otar uporan, neistanan i zadovoljan svojom pameu. Stanovali su na prvom katu kod Leonarda: nou, uz razbuktalu vatru, sluali su paljivo silnu grmljavinu drvea i kripave uiteljeve korake kad se kradom tiho sputao niza stube i zastajao kraj njihovih vrata. Jeli su za stolom s Margaret, Johnom Dorsevem, gospoi-com Amy, s dvoje djece, Johnom Dorsevom mlaim, devetgodinjakom, i Margaret od pet godina, te s dva Leonardova sinovca iz Tennesseeja - Tvsonom Leonardom, osamnaestogodinjim podmuklim momkom takorskog lica i pogana jezika, i Dirkom Barnardom, visokim sedamnaestogodinjim momkom zguvana lica, veselih smeih oiju i plahe udi. Za stolom su bili u taj-nom dosluhu aluzija i kretnji, boli gunavog susjeda dok je John Dorsey izgovarao blagoslov i guili se od navale smijeha. Nou su otkucavali poruke kroz podove i stropove, uljali se na cere-kave sastanke po vjetrovitim mranim hodnicima i jurili u svoje nevine krevete kad bi se John Dorsey na njih oborio. Leonard se estoko borio da odri svoju malu kolu na i-votu. Prve je godine imao manje od dvadeset uenika, druge skoro trideset. Od dohotka koji nije prelazio 3000 $ morao je da-vati gospoici Amy, koja je napustila visok poloaj u koli da bi mu pomogla, skromnu plau. Stara kua na krasnom umovi-tom breuljku bila je puna zastarjelih cijevi i promajnih hodni-ka: iznajmio ju je za malu svotu, ali nepanja trideset djeaka za-htijevala je popriline godinje popravke. Leonardovi su se vrlo tvrdoglavo i hrabro borili za ivot. Hrana je bila oskudna i slaba: za doruak tanjur plave raz-vodnjene zobene kae, jaja i dvopek; za ruak blaga juha, vru gorak kukuruzni kruh i povre kuhano s komadom slanine; za veeru vrui biskviti, komadi mesa i kuhani ili peeni krumpir. Nikome nije bila doputena kava ili aj, ali je bilo u izobilju svje-eg masnog mlijeka. John Dorsey je uvijek drao i muzao svoju vlastitu kravu. Ponekad je bilo debele hrskave pite, vruih u-mananih kolaia ili zainjenog Margaretina paprenjaka. Ona je bila izvrsna kuharica. esto je nou Guy Doak tiho klisnuo kroz prozor na postra-ni trijem, a odatle zamicao niz cestu pod okriljem uma stabala. Vratio bi se iz grada nakon dva sata s punom torbom sendvia s kobasicama debelo premazanim senfom, s isjeckanim lukom i estokim meksikim umakom. S lukavim je smijekom odvijao dvije cigare od pet centa koje su velianstveno puili s otrim okusom smjelosti, ispuhujui dim u dimnjak da bi osujetili mo-guu gazdinu provalu. A Guy bi iz vjetra i noi donosio papreni 268 , razgOVora na ulici i u lokalu, novosti iz grada i junako razmetanje zavodnika po drugstoreima. Dok su puili i trpali velike zalogaje sendvia u usta, gledali vr ' dan drugoga uz zadovoljno smijuljenje, izvodei ovakvu su-ludu simfoniju smijeha: - Zder, der, der! - smijeh deroprodiranja. Hi-ho, hi-ho, hi-ho! - smijeh hihotarenja. Po-ho, po-ho, po-ho! smijeh pohotohlepnosti. Krepka toplina

zapaljena drveta ugodno je napunjala njiho-vu sobu: iznad njihovih zaklonjenih glava hujao je divovski vje-tar zemljom. O zaklonjena ljubavi, u toplom kutku protiv zimske noi. O tople lijepe ene, bile vi u umskoj kolibi ili u gradu to se propeo na liticama iznad hunog mora, noen silnim vjetrom, ja dolazim. Guy Doak se njeno ekao po trbuhu desnom rukom, a li-jevom lagano lupkao po okrugloj bradi. - A sada, da vidimo - procvili - to e on rei na ovo. Njihov smijeh zazvoni kroz zidove. Prekasno su uli uurba-ne korake uitelja koji se prikrada niz kripav hodnik. Kasnije - tiina, mrak, vjetar. Gospoica Amy zatvori svoj mali lijepo uvani imenik s ocjenama, isprui velike ruke uvis i zijevne. Pun nade Eugene pogleda u nju i vani na igralite koje se crvenjelo od kasnog sunca. On je bio divlji, nesuzdrljiv, razdraljiv. Njegov ludi jezik uvijek je iskakao u razredu. Nikada nije mogao izdrati u miru cio dan. Zaprepaivao ih je. Voljeli su ga i kanjavali - pobono i s ljubavlju. Nikad nije izlazio kad zavri nastava. Uvijek je ostajao u zatvoru. John Dorsey je zapisivao svaku sitnicu nereda, svaku nespremnost paljivim biljekama u posebnoj knjizi. Svakoga je poslijepodneva itao imena krivaca usred tihog mrmljanja tu-pog prosvjeda i odreivao im kazne. Jednom je Eugene proao itav dan bez opaske. Stao je pobjedniki pred Leonarda dok je uitelj pregledavao zapis. John Dorsey se poeo glupavo smijati; blagonaklono je ru-kom stegao djeakovu nadlakticu. - No - rekao je - tu mora da je greka. Zapisat u te zbog opega naela. I on se previje od duga slinava smijeha. Eugenove divlje oi zalile su se suzama od ljutnje i iznenaenja. Nikad to nije zabo-ravio. 269Gospoica Amy zijevne i nasmijei mu se polaganim jakim blagonaklonim omalovaavanjem. - Idi! - ree svojim irokim lijenim naglaskom. - Ne elim s tobom tratiti vrijeme. Ti nisi vrijedan ni baruta da te raznese Uto ue Margaret. Ue joj je bilo duboko izbrazdano oko za-dimljeno tamnih oiju punih njene strogosti i skrivena smijeha. - to je skrivio ovaj lupe? - upita ona. - Zar ne moe na-uiti algebru? - Moe nauiti! - otegne gospoica Amy. - Moe on nauiti to god eli. Samo je lijen - eto to je. Prava lijenina. Ona ga otro lupi ravnalom po stranjici. - Voljela bih da te malo ovim zagrijem - nasmije se polaga-no i punim glasom. - Tada bi nauio. - Pazi! - ree Margaret, klimajui glavom u znak protivlje-nja. - Ostavi tog deka na miru. Ne zaviruj faunu iza uha. Zabo-ravi algebru u ovom sluaju. To je za sirotinju. Nema potrebe za algebrom tamo gdje su dva i dva pet. Gospoica Amy svrne svoje lijepe ciganske oi na Eugenea. - Idi. Dosta sam te gledala. - I ona naini jaku umornu kretnju otputanja. S luakim urlikom ali bez mrnje on proleti kroz vrata i preskoi ogradu trijema. - Hej, mome! - pozove ga Margaret. - Gdje ti je eir? On se nasmijan vrati u trku, uzme izblijedjelu podrtinu od prljavog zelenog pusta i nabije je na svoju kutravu kosu. Kovr-avi uperci provire kroz zinule rupe na pregibima.

- Doi amo! - ree Margaret ozbiljno. Njezini mu nervozni prsti dovuku izlizanu kravatu naprijed, nategnu demper i preko toga zakopaju tijesan kaput, dok je on u nju zurio s ud-nim avolskim osmijehom. Ona se iznenada potrese od smijeha. - Za boga miloga, Amy - ree ona. - Pogledaj taj eir. Gospoica Amy ga pogleda ravnodunom pospanom ma-jom toplinom. - Ti se treba dotjerati, Gene - ree ona - pa e te djevojke poeti primjeivati. On zauje neobian poj Margaretina smijeha. - Zar ga ne moe zamisliti kako udvara? - ree ona. - Jad-na djevojka bi sigurno pomislila da ima demonskoga ljubavnika. Ko to je ikad lovila pod mlaem Demonsku ljubav ucviljena ena. Oi su mu gorjele na njenu licu iz kojeg se izlijevala mrana tajna ljepota. 270 _ Odlazi, mangupe! - naredi ona. On se okrene i estoko klikui iz grla otisne se niz. cestu u velikim skokovima...... Sav se sumrak mutio u njenim oima. - Pusti ga na miru! - proape ona nikome. - Pusti ga na miru! Lak travanjski vjetar pirkao je iznad planine. Osjeao se mi-ris spaljenoga lia i smea oko kole. Na gorskoj kosi iza kue jedan je ora tjerao velikog konja po njivi ostavljajui uz jak zve-ket tragove oko sve manjeg komadia suhe ugarne zemlje. Di, ha-a! Njegove su jake noge ile za njim. Velik leme glatko je upadao urezujui duboku plodnu brazdu u vlanoj mladoj zem-lji du svoje staze. John Dorsey Leonard je opinjeno gledao kroz prozor to godinje pomlaivanje zemlje. Pred njegovim je oima osovljena nimfa Ijutila svoju tvrdu hrskavu vjetiju kou. Zlatno se doba vratilo. Borbena povorka djeaka sva je bila otila niz cestu u svijet svjetlosti. Mokar od potenoga znoja ora zastane na okretitu i modrim rukavom koulje obrie oroeno elo. Dotle se njego-va pametna ivotinja okoristi zastankom, polako i velianstveno podigne gordi lelujavi rep i doda svoju mrvicu plodnosti tla s tri vlane zobene balege. Promatrajui to John Dorsey proguna s odobravanjem. I one su korisne onome tko stoji i eka. - Molim vas, gospodine Leonard - ree Eugene u paljivo odabranom trenutku - mogu li ii? John Dorsey Leonard se odsutno poee po bradi i obnevi-dio zagleda u knjigu. Na spor nek drugi rijee, slobodan si. - Ah? - zaunjka neodreeno. Zatim se kroz piskutavo smi-juljenje okrene i rekne: Lupeu jedan! Idi vidi da li te treba gospoa Leonard. -On zarije svoj okrutan stisak s poudnom gladi u tanku djeako-vu miicu. Travanj je najokrutniji mjesec. Eugene ustukne, odmakne se i mirno zastane, sjeajui se stare pobune protiv strahopotovanja. Margaret je naao u knjinici kako djeci ita Vodenu djecu. - Gospodin Leonard kae da vas pitam mogu li ii - ree. A njezine oi potpuno potamne.

- Da, mangupe. Idi - ree ona. - Ali mi reci, mome - umili se tiho - moe li ti biti malo bolji? - Da, gospoo - olako obea on. - Trudit u se. - Ne zbori da tjeskoba ne pomae. 271Ona se nasmijei zbog njegova neizdriva nemira. - U paklu e te pei kao slea - ree blago. - Izlazi odavde On izleti iz samostana neokaljanih grudi i smirena duha Dok je ipao niza stube uo je Dirka Barnarda kako po. mamno pjeva praakajui se u kadi. Tiho teci draga Temzo dok ne svrim svoju pjesmu. Tvson Leonard, koji se u svaki prljavi kutak prirode zavlaio sa zadovoljnim osmijehom, pojavi se iz staje s punom kapom svjeih jaja. estoko kokodakanje pratilo ga je kao prosvjed - srdite kokoi prekasno su otkrile ljudsku prijevaru. Kraj staje, pod kolskom nadstrenicom, Pap Rhein-hart pritegne kolan svojoj osedlanoj smeoj kobili, vine se sna-no u sedlo i uz tvrd tutanj kopita uspne se uz brdo, skrene iza kue i natjera kraj Eugenea. - Zaskoi se, Gene - pozove ga lupkajui iroke kobiline sapi. - Odvest u te kui. Eugene ga pogleda smijeei se. - Nee ti mene nikamo odvesti ree. - Proli put nisam mogao tjedan dana sjesti. Pap pukne od smijeha. - Hej, to, mladiu moj! - ree. - To nije bilo nita, tek la-gano psee kaskanje. - Psee kaskanje tvoje bake - ree Eugene. Pokuao si me ubiti. Pap Rheinhart nakrivi vrat prema njemu s ozbiljnim hladnim humorom. Hajde - ree osorno. - Neu ti nita uiniti. Uit u te ja-hati. - Jako sam ti zahvalan, Pap - ree Eugene ironino. - Ali ja namjeravam upotrebljavati svoju stranjicu sve do duboke sta-rosti. Ne bih htio da mi se izlie dok sam jo mlad. Pap Rheinhart se glasno i grleno nasmije zadovoljan nji-me i samim sobom, ispljune smeu ogrizinu duhana preko konjskog podrepnjaka, otro zarije petama i odjuri upropanj oko kue na cestu. Konj se bijesno prihvati posla, kao poskok-Ijiv pas. Grmljavinom etvorih kopita bubnjao je tutnjavom zemljom. Ouadrupedante putrem sonitu quatit ungula campum.' Kod dvaju ulaznih stupova, na granici biskupova imanja, uenici se na odlasku okrenu, brzo se razdvoje ustranu i obodre konjanika prodornom vriskom. Pap se nisko povije, olabavi uzdu u rukama iznad konjske grive i projuri kroz kapiju kao 1 Glasovita onomatopeja iz Vergilijeve Eneide (VIII, 596) koja u pri-jevodu B. Klaia glasi: Klopou kopita konjska i kotlinu kopkaju kro-kom. (op. prev.) 272 dapet s luka. Zatim trgne kobilu da se propne u stegnima uz pranjavo paoenje kopitima, pa prieka da ga momci sustignu. Hej! - Eugene je velikim skokovima uzbueno jurio da im e pridrui. Ne okreui se tromi Van Veats nestrpljivo podigne ruku da nevienoga pozdravi klicanjem. Ostali se okrenu i do-ekaju s ironinim estitanjem. - Visosti ree Doktor Hines komino naprivi svoje sitno nabrueno lice kako to da si uspio izai na vrijeme? - On je izvjetaeno i pretjerano crnaki

otezao. Dok je govorio drao je jednu ruku u depu i stiskao konati bi otean krupnom sa-mom. - J. D. je morao obaviti proljetno oranje - ree Eugene. - Gle, to je stari Ljepotan - ree Julius Arthur. On se kra-domino naceri otkrivajui puna usta kvarnih zubi pritegnutih icanim sponama. Lice mu je bilo prekriveno sitnim utim pri-stavim ranama. Kako zaet, kako othranjen? - Hoemo li otpjevati pjesmicu naem Ljepotanu? - ree Ralph Rolls svom pajdau Juliusu. Nosio je polucilindar nabijen na drsko pjegavo lice. Dok je govorio izvukao je istrgan smotak duhana iz depa i odgrizao velik komad s grubim izrazom ui-vanja. - Hoe li vakati, Jule? - ree. Julius uzme smotak, obrie usta nemarnom mukom kret-njom i nabije velik zalogaj pod obraz. Donese korijen slatkog mi uitka. - Hoe li malo, Visosti? - upita Eugenea kesei se. Ja mrzim onog koji bi me rastezao na muilima ovog bez-obzirnog svijeta. - Do vraga - ree Ralph Rolls. - Ljepotan bi se zgrio i umro im bi zagrizao. U proljee se kao guje ljutice bude dumani moji. Na uglu ulice Church, nasuprot anglikanskoj novoj crkvi sa-graenoj u Tudorstilu, oni zastadoe. Na brijegu iznad njih di-zali su se zidovi metodistike i prezbiterijanske crkve. Prastari iljci, daleki tornji! - Tko ide na moju stranu? - ree Julius Arthur. - Hajde, Gene. Kola su mi tu dolje. Odvest u te kui. - Hvala, ali ne mogu - ree Eugene. - Idem u grad. - Nji-hove Ijubopitne oi na Dixielandu kad budem izlazio. - Ti ide doma, Villa? - Ne - ree George Graves. - Pa onda pazi na Ljepotana - ree Ralph Rolls. 273Julius Arthur se grubo nasmije i proturi ruku kroz Euge-neovu kosu. - Stari Krasnokosi Ljepotan - ree. - Kolja iz Kre-zubog klanca! - Ne daj im da te nasamare, sinko - ree Van Veats okre-ui svoje mirno ugodno lice prema Eugeneu. - Ako ti ustreba pomo, zovi me. - Dovienja, momci. - Dovienja. Oni presijeku ulicu prepleui se u vjetom lakrdijanju i skrenu iza crkve niz strmenitu ulicu koja je vodila do garaa. George Graves i Eugene nastave uzbrdo. - Julius je dobar momak - ree George Graves. - Njegov otac zgre vie novca nego bilo koji drugi advokat u gradu. - Da - ree Eugene jo uvijek sanjajui o Dixielandu i svo-jim traljavim obmanama. ista ulica polako je iao uzbrdo uz svoja duboka klinasta kola. S vremena na vrijeme zaustavljao je velikog sporog konja, meo otpatke po ulici i jarku metlom dugaka drka na lopaticu i ubacivao obirke u kola. Nek Slavinost ne prezre trud im va-ljan. Tri su vrapca vjeto skakutala oko tri svjee lopte konjskog izmeta u pari, kljucajui iz njih zalogaje poput izbirljivih slado-kusaca. Kad ih rastjeraju kola, oni hitro prhnu na -usjek uz jasan cvrkut negodovanja. Brz, gord i zadrt, odve nalik tebi.

George Graves se uspinjao polaganim tekim ritmom gleda-jui smrknuto u zemlju. - Sto kae, Gene! - ree napokon. - Ja ne vjerujem da on toliko skupi godinje. Eugene se ozbiljno zamisli na trenutak. S Georgeom Grave-som je bilo potrebno nastavljati raspravu tamo gdje je bila pre-kinuta prije tri dana. - Tko? - ree - John Dorsev? Da, mislim da skupi - doda smijeei se. - Ali nikako preko 2500 $, - ree George Graves tmurno. - Ne - tri tisue, tri tisue! - ree Eugene prigueno. George Graves se okrene k njemu s mrkim zbunjenim os-mijehom. - to ti je? - upita ga. - O glupane! Glupane jedan! - protisne Eugene. - Ti si o tome mislio cijelo ovo vrijeme. George Graves se od nelagodnosti srameljivo nasmije pu-nim ustima. Slijeva, s vrha breuljka, dopiralo je bujno pomazanje meto-distikih orgulja dalekoga kora uz pratnju zrelog kontraalta koji se mnogo trai na pogrebima. Budi mi u pomoi. 274 Proplai opet, pjevni alobnie! George Graves se okrene i promotri etiri velike crne kue to su se izdizale na zaravni do crkve. - Ovo je dobar komad nekretnine, Gene - ree on. - Pripa-da firmi Paston. Brzo se sputa veer. Bludnici gordoj nadimlju se grudi, dok muno poje zamrenu pjesmu. - Sve e ovo jednog dana pripasti Gilu Pastonu - ree George Graves s kreposnim aljenjem. - A nije zavrijedio ni pi-ljiva boba. Popeli su se na vrh breuljka. Ulica Church zavravala je ravno iza iduih kua, u uskom prosjeku avenije. Uzbueno su promatrali gradsku vrevu. Jedan je crnac spokojno kopao u okruglom ilovastom cvjet-njaku prezbiterijanske crkve naginjui se tu i tamo da njeno gurne prste meu korijenje. Stara crkva sa iljastim zvonikom polako je trulila; njezine su vlane opeke, pokrivene liajem, propadale otmjeno i sretno kao ivot ovjeka pravednika. Euge-ne zahvalno pogleda na njezine tamne ukrase i temeljito kot-sko dranje osjetivi trenutaan ponos. - Ja sam prezbiterijanac - ree. - Sto si ti? Anglikanac, kad idem u crkvu - ree George Graves kroz bezboan smijeh. - K vragu i ovi metodisti! - ree Eugene otmjena i prezirna lica. - Oni su za nas previe priprosti. - Bog u tri osobe pre-sveto Trojstvo. - Brate Graves nastavi on debelim pjevnim gla-som - nisam te vidio na molitvi u srijedu naveer. Gdje si bio u ime Krista? Pa otvorenim dlanom estoko osine Georgea Gravesa meu mesnate lopatice. George Graves pijano zatetura uz grohotan smijeh. - Ovaj, brate Gant - ree - imao sam sastani s jednom asnom sestrom, tamo u staji. Eugene divlje zagrli telefonski stup i erotino zabaci jednu nogu na drugi klin. George Graves se nasloni jakim pleima opustivi od smijeha duge ruke.

Iz praonice Appalachian s druge strane ulice snano sukne vrela para. Kad su se otvorila vrata, mogli su naas vidjeti crnki-nje kako zamau mokre ruke u potopljeno rublje. George Graves obrie oi. Umorni od smijeha prijeu pre-ko ceste. - Ne bismo smjeli tako govoriti, Gene - ree prijekorno George Graves. Nikako! Nije pravo. 275Postao je naglo ozbiljan i smrknut. - Najbolji ljudi u ovom gradu lanovi su crkve - ree iskreno. - To je lijepo. - Zato? - zapita Eugene s nepotrebnom radoznalou. - Zato - ree George Graves - to upozna sve ljude koji nekog vraga vrijede. Vrag je vrijedan, pomisli on. Nisam imao pojma. - Pomae u poslovnom smislu. Ljudi te upoznaju i potuju. Bez njih nee daleko dogurati u ovom gradu, Gene. Isplati se, - doda smjerno biti kranin. - Da - potvrdi Eugene ozbiljno - ima pravo. - Odetati do crkve u potenu drutvu. On tuno pomisli na svoju izgubljenu umjerenost i na to kako je jednom, osamljen, stupao ednim stazama bojeg kot-skog grada. Opet su nezvani doli da mu bude uspomene trgov-ci obrijanih lica, i svaki je privodio dobro oprano kraljevstvo svog doma poslunom obredu, uz tihe aputave osmijehe tova-nja i krotku strast poklonstva dok su svoje djevianske keri iz-ruivali svetoj nagodbi braka. A iz jo dubljih kripti njegova mozga isplivavale su polako na sprudove njegove stare gladi ve-like ribe kojima je jedva znao imena - imena koja su se napa-birila kroz slijepi trud iz tisue knjiga; od Augustina koji je sam za sebe bio ime, do Jeremvja Tavlora, engleskog metafiziara, munjevito se javljala vrela, elektrina, fosforescentna svjetlost koja je svojim tajnovitim natruhama obasjavala prostrane dubi-ne obreda i vjere. Stizali su Bartolomej, Hilarije, Zlatousti, Po-likarp, Antun, Jeronim i etrdeset muenika iz Kapadocije koji su hodali po valovima - titrajui na trenutak kao vlastite zelene sjene i nestajali. - Osim toga - ree George Graves - ovjek svakako mora ii. Potenje je najbolje ivotno naelo. Preko puta, na drugom katu male ciglene trokatnice u kojoj je radilo nekoliko pripadnika pravnikog, lijenikog i zubar-skog zvanja, dr H. M. Smathers je snano pumpao desnom no-gom, uzeo grudicu vate od asistentice, gospoice Lole Bruce, vrsto je utisnuo u eljust nevidljivog pacijenta i pomnjivo po-gnuo svoju pristalu elavu glavu. Lak povjetarac puhnuo je iza tankih zastora i otkrio ga u bijelom ogrtau, sposobna, s builicom u ruci. - Da li vas boli? - rekao je njeno. - Grogd grg o-o-o! - Ispljunite! - Kad s tobom priam, zaboravljam vrijeme. - Mislim - ree George Graves zamiljeno - da zlato to ga upotrebljavaju za zube vrijedi dosta novaca. 276 - Da - ree Eugene smatrajui tu ideju zanimljivom - ako aka deseta osoba u Sjedinjenim dravama ima zlatni zub, to bi ih ve bilo deset milijuna. A svaki moe pomnoiti s pet dolara, ie li tako? - Polako! - ree George Graves. - Vie od toga. - On se strastveno zanese na trenutak. - To je mnogo novca - ree.

U uredu pogrebnog poduzea Rogers-Malone oaloena se porodica skupila u smrti. Horse Hines se nagnuo natrag u ok-retnoj stolici, digao noge na iroki prozorski okvir i lijeno br-bljao s gospodinom C. M. Povvellom, ugodnim tihim ortakom. Kako spe hrabri kad na poin klonu. Ne zaboravite ih jo. - I pogrebnitvo je unosno - ree George Graves. - Gospo-din Povvell dobro stoji. Eugeneove se oi zalijepe za dugo mravo lice Hinesa. Za-tim zalepeta zgrenom rukom po zraku i zarije prste u grlo. - to ti je? - povikne George Graves. - Oni me nee ukopati iva - ree on. - To se ne moe rei - ree George Graves mrko. - Znalo se dogoditi. Kasnije su ih otkopavali i nalazili okrenute na lice. Eugene protrne. - Ja mislim - doda muno - da ti prvo mo-raju izvaditi utrobu dok te balsamiraju. - Da - ree George Graves s vie nade - a ona tekuina koju upotrebljavaju svakako e te ubiti. Svega te napune njome. Stisnuta srca Eugene se zamisli. Duh starog straha koji je mirovao godinama opet ga je opsjeo. U svojim nekadanjim matanjima o smrti on je promatrao svoj ivi pogreb, predviao je buenje svog ivota u smrti, svoje polagane sputane napore da odgurne poplavu zemlje koja ga gui dok ne bi, kao to pliva koji se utapa dopre do zraka, nje-govi nijemi i ukoeni prsti iknuli iz tla poziv ruci spasa. Oparano su gledali kroz ostakljena vrata niz taman sredi-nji hodnik u kojemu su sa strane stajale vaze s planom pap-rati. Sladak pogrebni miris karanfila i cedrovine plovio je hlad-nim tekim zrakom. Nejasno su vidjeli iza sredinje pregrade te-ak koveg na nogarama s kotaima, s bogatim srebrnim ruka-ma i pokrivaima od baruna. Gusto je svjetlo venulo u mraku. - Izlau ih u onoj prostoriji straga - ree George Graves spustivi glas. Sagnjiti u cvijet, pretopiti se u drvo s tjelesima nepokopa-nih ljudi koja nemaju prijatelja. U taj as, nakon to je tuzi dao sve to je imao (jednu suzu), veoma tovani otac James O'Halev, sluga Boji, meu bezvjerci-ma vjeran jedini on, bucmasto izroni nepotresen, nezaveden, neustraen iz kapelice, prijee mekim sagom u prolazu odrei277tim koracima kratkih nogu i stie na svjetlost. Njegove su blije-doplave oi asovito zatreptale, njegovo bucmasto nenaborano lice poprimilo vrst smijeak tihe dobrostivosti; zatim se on po-krije malim dobro ouvanim eirom od crnog baruna i zaputi se prema aveniji. Eugene se ljubazno ugne dok je taj ovjeuljak prolazio pokraj njega: ta mala sveenika osoba u crnom nosila je na sebi straan znak vitetva svoje velike Gospodarice, to glat-ko lice ulo je neizrecivo, vidjelo nespoznatljivo. U ovoj udalje-noj ispostavi mone crkve on je bio barjaktar jedine prave vjere, posveeno tijelo boje. - Oni ne primaju plau ree George Graves alosno. - Kako onda ive? - upita Eugene. - Bez brige! - ree George Graves s osmijehom znalca. -Dobiju oni sve to im pripada. Ovaj ne izgleda kao da skapava, zar ne? - Ne ree Eugene - ne izgleda. - On ivi kao bubreg u loju - ree George Graves. - Vino za svakim obrokom. U ovom gradu ima bogatih katolika.

- Da - ree Eugene. - Frank Moriartv je zgrnuo punu vreu novca prodajui pie. - Nemoj da te uju - ree George Graves i mrzovoljno se nasmije. - Oni ve imaju porodino stablo i grb. - Bocu piva propetu na stranje noge na polju crvenog lim-burkog sira - ree Eugene. - Pokuavaju uvesti princezu Madeleine u visoko drutvo -ree George Graves. - Do bijesa! - vikne Eugene i naceri se. Neka je uvedu, ako joj je stalo do toga. Mi pripadamo Mlaem drutvu, je li tako? - Ti moe - ree George Graves previjajui se od smijeha - ali ja neu. Ne bih ni mrtav bio s tim pederima. Gospodin Eugene Gant bio je sino domain na primanju s vruim peenim hrenovkama u ast lanova ovdanjeg Mlaeg drutva u Dixielandu, lijepoj staroj pradjedovskoj palai njegove majke, gospoe Elize Gant. George Graves posrne. - Ne bi smio tako govoriti, Gene -izusti. - Zatim prijekorno potrese glavom. - Tvoja je majka kras-na ena. - Tijekom veeri veleuvaeni George Graves, nadareni iz-danak jedne od naih najstarijih i najimunijih obitelji, Gravesa iz Chesterfielda (od 10 $ tjedno na vie), izveo je prigodni pro-gram na drombuljama. George Graves se namjerno zaustavi, obrie suze iz oiju i osekne se. U izlogu kitniarske radnje Bain jedna votana nimfa 278 'l je busen namjetena perja nad lanim pletenicama i ot-mleno pruala smijene prste zbog protutee. eiri za gospoe. O kad bi zborile te usne. U tom trenutku mrtvaka kola RogersMalone uz glatko trenje stranjica u kasu skrenu iz avenije i otkotrljaju se na zvonkim kopitima. Oni se radoznalo okrenu i isprate ih pogle-dom dok ne stanu uz rub. - Jo jedan crvenokoac zagrebao noktom - ree George Graves. O doi, divna smrti, vedro pristiui, pristiui. Horse Hines izae brzajui na dugim klecavim nogama i otvori stranja vrata. as kasnije, uz pomo dvojice ljudi s voza-eva sjedala, on njeno spusti dugaku pletenu koaru i tiho, tronuto nestane u mirisavoj sumornosti svoje zgrade. Dok je Eugene gledao, opet mu se vrati stara sudbonosnost ovog mjesta. Svakoga dana, pomisli, prolazimo kraj tog mjesta gdje jednog dana moramo umrijeti; ili e i mene mrtva voziti u neku sivu jo nepoznatu kuu? Hoe li svijetla glina ovog pri-breja jednog dana umrijeti u jo neizgraenim stanovima? Hoe li ove oi, iskapale od jo nevienih prizora, ispunjene ljepljivim i beskrajnim morima u zoru i tunim ugoajem neo-stvarenih Arkadija, zapeatiti svoje lene mrtve snove na kucaj vremena, kao to je ovaj, u nekom vruem selu u ravnici? On zgrabi i zadri taj hip. Telegrafski tekli dojuri iz avenije snano gurajui nogama, iroko zavije u pokrajnu desnu uliicu, trgne otro biciklom da se popne na plonik i pristane uz ulaz za poslugu. Kopnom i morem bez predaha hitaj. Miltone, sad bi trebalo da ivi. Silazei polako niz mrane stube bolnike zgrade, gospoa Hevvitt, naoita supruga uglednog odvjetnika (Arthur, Hevvitt i Grey), izae na svjetlo i polako se zaputi prema aveniji. Nju po-zdrave naglaenim podizanjem eira Henry T. Merriman (Mer-riman i Merriman) i sudac Robert C. Allan, profesionalne

kole-ge njezina mua. Ona se osmijehne i svakoga prostrijeli brzim pogledom. Divno je ovo tijelo. Kad je prola, gledali su jedan tren za njom. Zatim su nastavili svoju sudsku raspravu. Na prvom katu zgrade Prve nacionalne banke na uglu zde-sna, pedesetestogodinji Fergus Paston, tankih pohotnih usta izmeu eljeznosivih zalizaka, nahero je naslonio nogu na otvo-ren prozor i pratio pokrete dvadesetdvogodinje gospoice Ber-nie Powers koja je prelazila ulicu. I naim prahom ee njina vatra. Na suprotnom uglu, gospoa Ravvls, iji je mu bio direktor Peerless Pulp Company (Pogon br. 3) a otac vlasnik firme, iza279 e iz bogate osame draguljara Arthura N. VVrighta. Ona zaklopi svilenu mreastu torbicu i ue u Packard koji ju je ekao. Bila je visoka \ridesettrogodisnja crnka vitka stasa: lice joj je bilo tupo, spljoteno, srednjozapadnjako. - Ta ima novca - ree George Graves. - On nema ni prebi-jene pare. Sve je na njezinu imenu. Ona eli postati operna pje-vaica. Zna li pjevati? - Nema pojma - ree George Graves. - uo sam je. Tu se tebi prua prilika, Gene. Ima ker tvojih godina. - Sto ona radi? - upita Eugene. - Ona eli postati glumica - ree George Graves i grleno se nasmije. - ovjek se mora vraki namuiti da zaradi novac - ree Eugene. Oni stignu do banke na uglu i neodluno zastanu proma-trajui popodnevnu vrevu. Ulica je veselo zujala od lakog kome-anja besposliara: djevika su lica cvjetala na sve strane kao la-tice na grani. Tri koraka daleko Eugene ugleda kako prema nje-mu mili, palac na sekundu, teko uzeto tijelo starog gospodina Averva. Bio je silno obrazovan, gluh kao top i sedamdeset osam godina star. ivio je sam u sobi iznad gradske knjinice. Nije imao ni prijatelja ni znanaca. Bio je mit. - O, boe! ree Eugene. - Evo njega! Bilo je prekasno za bijeg. Otpuhujui pozdrav gospodin Avery se srui na njega uz umno povlaenje nogu i kljenutno bubnjanje tekog tapa ko-jima se prebacio preko razdaljine od tri koraka za etrdeset se-kunda. - Onda, mladiu - procijedi s mukom - kako ide latinski? - Dobro - vikne mu Eugene u ruiasto uho. - Poeta nascitur, non /,' - ree gospodin Avery i zaplovi u neujan zviduk smijeha koji izazove napad zaguujueg kalja. Oi mu iskoe, njena ruiasta koa postane grimizna i on hrip-ne svoj uas kroz egrtavu hrakotinu, dok mu se guji bijela ruka strahovito tresla za rupiem. Skupe se prolaznici. Eugene brzo izvue prljav rupi iz stareva depa i turi mu ga u ruke. On otrgne trule iz svojih grevitih organa i ubrzano zasope. Skupina se nekako pokunjeno raspe. George Graves se tmurno iskesi. - Ovo je gadno - ree. - Ne bi se trebao smijati, Gene. - Pa se okrene i zarei. Latinska izreka: Pjesnik se raa, ne postaje, (op. prev.) 280 _ Zna n sprezati glagole? - dahne gospodin Avery. - Evo kako sam ja to uio:

Paro, para, parat, Nemoj djevu varat. Paratnus, paratis, parant,2 Postat e prevarant. Ceptei od nadraaja smijeha on se ponovo zaputi. Budui da ih je mogao napustiti tek palac po palac, oni se maknu ne-koliko koraka k rubu plonika. Ostari zajedno sa mnom! - To je prava pokora - ree George Graves gledajui za njim i klimajui glavom. - Kamo li ide? - Na veeru - ree Eugene. - Na veeru! - ree George Graves. - Pa tek su etiri sata. Gdje li jede? Ne gdje li jede, ve gdje li ga jedu. - U Uneedi - ree Eugene i pone se guiti. - Trebaju mu dva sata da tamo stigne. - Ide li svaki dan? - ree George Graves poinjui da se smije. - Triput dnevno - vrisne Eugene. - Cijelo prijepodne po-troi odlazei na ruak, a cijelo poslijepodne odlazei na ve-eru. apat smijeha prospe se iz njihovih umornih eljusti. umo-rili su kao a. Uto kraj njih proe, hitro krivudajui kroz vrevu, s glasnom i veselom rijeju za svakoga, Joseph Bailey, tajnik trgovake ko-more u Altamontu, nizak, pleat i rumen ovjek koji im srdano mahne rukom: - Zdravo, momci! - klikne. Kako je, kako je? - I prije nego to je ijedan od njih mogao odgovoriti, on zamae uz ohrabru-jue klimanje glavom i duboko odobravanje - To je dobro. - Sto je dobro? - ree Eugene. Ali prije nego to je George Graves mogao na to odgovoriti, veliki specijalist za plune bolesti, dr Fairfax Grinder, odvjetak jedne od najstarijih i najponosnijih porodica Virginije, pakosno dojuri iz ulice Church, nabivi svu svoju ilavu visinu od preko est stopa u dubok naslonja svog otvorenog dvosjeda Buicka. Proklinjui openito svu gamad Konfederacije i jenkijevsko po-slijeratno smee, s nekoliko posebnih dodataka za idove i crnce, on pod punim gasom naleti na nisku debelu spodobu Joea 2 Sadanje vrijeme latinske prve konjugacije (spremam, spre-ma ... (Op. prev.) 281Zamschnicka, vlasnika radnje s mukom opremom (Kraj sa-mog Trga). Dva koraka daleko od zakonske sigurnosti, Joseph se s div-ljim vriskom naglavce baci na plonik. Doekao se na ruke i ko-ljena, ali na vlastiti pogon. - Prokletstvo! - ree Eugene. - Opet je izmakao. Istina bjee! Tanka ekinjasta gornja usna doktora Fairfaxa Grindera razvue se iznad jakih utih zubi. On pritisne konice i potpunim okretajem dugih ruku zanese vozilo. Zatim odgrmi kroz razrijeen promet u plavom masnom oblaku benzina i spa-ljene gume. Joe Zamschnick uzbueno obrie sjajnu elavu glavu svile-nim rupiem i glasno pozove javnost za svjedoka. - to se to s njim dogaa? - ree George Graves razoara-no. - Obino ih ganja po ploniku kad ih ne moe namamiti na ulicu. Na drugoj strani ulice, privlaei tek bezvoljne poglede do-maih danguba, poslanik William Jennings Brvan dobrostivo za-stade pred izlogom knjiare H. Martina Grimesa, doputajui i-vahnom lahoru da se ugodno poigra njegovim slavnim uvojci-ma. Zamrene Neerine kose.

Puanin je pozorno zurio u sadraj izloga gdje je bilo i ne-koliko primjeraka knjige Jacka Londona Prije Adama. Zatim ue i probere desetak razglednica Altamonta i okolnih planina. - Moda e doi da ovdje ivi - ree George Graves. - Dr Doak mu je ponudio kuu i parcelu u Doak Parku. - Zato? - ree Eugene. - Zato to bi to bilo veoma korisno gradu kao reklama -ree George Graves. Malo dalje od njih neustraiva ki udnje, gospoica Eliza-beth Scragg, izae iz veletrgovine Woolworth i zaokrene prema Trgu. Ona sa smijekom prihvati napadan pozdrav Jeffa Whitea, divovskog suvlasnika hotela Whitstone, ije je bogaenje zapo-elo kad je odbio da svom starom drugu, Dicksonu Reeseu, bla-gajniku pronevjeritelju, vrati devedeset tisua dolara povjerene pljake. Pas dere psa. Lupe lupea hvata. ovjek ko samac dub ne stoji, u drutvu on se bolje goji. Njegova sjena od est i po stopa polako proklizi ispred njih. I proe u kripavim cipelama broja dvanaest masivan ovjek glatka lica i velike trbuine opasane irokim remenom. Preko puta, pred izlozima trgovine cipelama Van W. Veatsa, veleasni J. Brooks Gali, Amherst koled (klasa 1861) i najvatreniji lan bratstva to je ikada postojao, koji je izgledao kao da ima samo ezdeset od svojih sedamdeset i pet godina, zaustavi 282 om ustrom hodu i iskriavim monologom zahvati svoja SC " laa izviaa sedamnaestogodinjeg Levvisa Monka, tri-"\stogodisnjeg Brucea Rogersa i etrnaestogodinjeg Malcol-113 Hodgesa. Nitko nije tako dobro poznavao djeako srce kao ma Izgleda da je i on sam jednom bio djeak. Tako su se oni, dok se jedna sjajna anegdota produavala u nekoliko drugih koje je izazvala, pokorno i s pozornim tovanjem smijeili u blis-tav niz lanih zubi ispod podignute brane njegova najeena bi-jela brka. I s grubim ali prisnim drugarstvom, on bi se s vreme-na na vrijeme zaustavio da ree Stari Male! ili Stari Bruce! stiui vrsto miicu svog sluatelja i blago ga drmajui. Oni su se blijedo osmjehivali na nemirnim nogama i zvjerkajui krado-mice oima kovali bijeg. Gospodin Bue, trgovac istonjakim sagovima, doe ispod njih iza ugla ulice Liberty. Njegovo iroko tamno lice bilo je ovjenano perzijanskim osmijesima. Putnika sretoh iz starinske zemlje. U Bijouu, kavani za dame i gospodu, ankist Mike nasloni svoje dlakave ruke na mramornu plou i povije palac debele na-borane obrve nad tjedan dana starim primjerkom Atlantisa. Da-nas peeni pilii sa slatkim krumpirom. O zdravo, bodri due, ti nikad ne bje ptica. Jedna samotna muha letjela je kao strijela oko masnog poklopca staklenog kredenca u kojem je leala i-lava etvrtina debele pite i putala sok. Proljee je dolo. U meuvremenu, nakon to su zavrile dvostruki mimohod ulicom od Trga do pote i natrag, gospoice Christine Bali, Vio-la Powell, Aline Rollins i Dorothy Hazzard zastadoe pred drug-storeotn Wood gdje su ih oslovili sedamnaestogodinji Tom French, devetnaestogodinji Roy Duncan i osamnaestogodinji ari Jones. - Kamo vi to mislite da ste pole? - ree Tom French uvredljivo. - A, je li!

- A jeli smo malo prije - ree Roy Duncan i odmah prasne u zagrcnut smijeh, a svi mu se drugi veselo pridrue. - Ti si lu-u-ud! - ree Viola Povvell njeno. Koje se bie, tr-govake keri, mudrou s njome i ljepotom mjeri? - Gospodine Duncan - ree Tom French okreui svoje oholo zloslutno lice prema svom najboljem prijatelju - elim da se upozna s mojom prijateljicom, gospoicom Rollins. - Mislim da sam ovog ovjeka negdje ranije srela - ree Ali-ne Rollins. Jo jedan sjaj na njegva usta pade. - Da - ree Roy Duncan - ja tamo esto zalazim. 283Njegovo malo odluno pjegavo lice zloduha opet se zapal' od grcanja. Ne mogoh biti sve. Oni uu u drugstore, gdje edan susjed susjeda svog sretne, i prou kroz besposlenu skupinu za vodnika kraj fontane. Henry Sorrell (Sve se moe uiniti) i John T. Hovvland (Mi prodajemo zemlju i sve na zemlji) pojavie se iza dragu-ljara Arthura N. Wrighta iz sumorne polutame zgrade Gruner Gledali su jedan drugome u tajne komorice srca; u oima im je bdjelo veliko vienje zatajenog uspona im su zakrenuli u ulicu Church gdje je bio parkiran Sorrellov Hudson. U bijelom prsluku, pomalo trbuast, s velikim irokim sto-palima, obrijanim crvenim licem poput mjeseca i bujnom ko-som boje karamela, veleasni John Smallvvood, pastor prve bap-tistike crkve, teko je iao uz ulicu, toplo pozdravljajui svoje upljane i nadajui se da e susresti licem u lice svog crkvenja-ka. Meutim, umjesto njega susreo je uvaenog VVilliama Jen-ningsa Brvana koji je polako izlazio iz knjiare. Dva se prisna prijatelja srdano pozdravie i vrstim prijateljskim polaganjem ruku pruie jedan drugom kransku pomo dobrohotnog is-tjerivanja neistoga duha. - Upravo ovjek kojega sam traio - ree brat Smallvvood. U tiini, polako, oni se rukovae nekoliko sekundi. Tiini je to bilo drago. - To mi je, mislim - ree puki poslanik s tekim humorom - veliki ameriki narod u tri prigode rekao. - Bila je to omiljena ala - sazrela u mudrosti, omekala s godinama, ali uza sve to tako karakteristino njegova. Duboke brazde njegovih usta rai-re se u smijeak. Na je gospodar slavan, tih i mrtav. Iz dugake mrane knjiare, gumenim majim korakom, kraj njih proe profesor L. B. Dunn, direktor Srednje kole br. 3 u aveniji Montgomerv. On im se hladno nasmije oima koje su mu se ispod naoala suavale kao svrdlo. Izdajnika naslovna strana Nove republike virila mu je iz depa. Pod dugom i pjega-vom rukom stiskao je nove primjerke za biblioteku - Veliku ilu-ziju Normana Angella i Drevnu zavist Ovvena VVistera. Doivotni zagovornik ujedinjenja dvaju velikih naroda to govore engle-skim jezikom da bi zajedniki postali neodoljivi pregaoci mira, istine i pravde u dobrostivoj ali vrstoj vlasti nad manje odgo-vornim elementima civilizacije, katolik, ugodno posveen sra-noj pustolovini duha i spaavanju ovjeanstva - proe. Ah, da! - I kako vi i blaga ena provodite svoj boravak u zemlji neba? - ree veleasni John Smalhvood. - Jedino nam je ao - ree puanin - to se ovaj na posjet mjeri danima a ne mjesecima. Ne, godinama. 284

Richard Gorman, dvadesetestogodinji gradski reporter brzo je koraao uz ulicu ponosno dignuta hladnog no-inzeia- nosa. Njegov susretljiv osmijeh tvrdih usana razmek4a se u puzavost. _ Ah tu je Dick - ree John Smallvvood stiui mu srda-o ruku i steui mu miicu. - Upravo ovjek kojega sam traio. Joznaje li gospodina Brvana? - Kao kolege novinari - ree puanin - Dick i ja smo bih bliski prijatelji - koliko je to bilo godina, mladiu moj? Tri, ini mi se - ree Richard Gorman i Ijepukasto pocrveni. . - Bilo bi mi drago da si bio ovdje, Dick - ree veleasni Smallvvood - da uje to je gospodin Bryan rekao o nama. Do-bri ljudi oyog grada silno bi se ponosili da to uju. Htio bih da mi dadete jo jednu izjavu prije nego to ode-te, gospodine Bryan - ree Richard Gorman. - Okolo se pria da ete moda kod nas zasnovati svoj dom u budunosti. Kad ga je upitao reporter Citizena, gospodin Bryan je odbio bilo da potvrdi bilo da zanijee glasine: - Moda u kasnije dati izjavu - primijeti sa znaajnim smi-jekom - ali zasada se moram zadovoljiti time da kaem: da sam mogao birati mjesto svog roenja, ne bih mogao nai krasnijeg kraja od ovog prirodnog uda na zemlji. Raj zemaljski, pomisli puanin. - Daleko sam putovao u svom vijeku nastavi ovjek koje-ga je velika stranka triput birala da se natjee za najveu poast to mu je moe podati narod. Putovao sam od uma u Maine do valima plakanih sprudova Floride, od Hatterasa do Halifaxa, i od vrhunca Stijenjaka do mjesta gdje Missouri bujan potop va-lja, ali sam malo kutaka vidio koji su premci, a nijedan koji nadmauje ljepotu ovog planinskoga raja. Reporter je ustro pravio biljeke. Njega ozare godine slave kroz nadolazeu plimu retorike -veliki nestali dani prvog kriarskog pohoda, kad su novani monici drhtali od sjene Zlatnog kria, a Bryan! Bryan! Bryan! Bryan! buknulo zemljom kao komet. Prije nego ostarjeh. 1896. Ah, bolno prije, koje mi veli: mladosti ve nije. Predvia zoru novog doba. Kad ga je reporter potanje upitao o buduim planovima, gospodin Bryan je odgovorio: - Moj program cjelovito je ispunjen, za narednih nekoliko mjeseci, nizom govora koji e me voditi s jednog kraja zemlje na drugi u borbi to je vodim za smanjenje strahovitog naoruanja koje tvori glavnu smetnju vladavini mira na zemlji i dobre volje 285meu ljudima. Poslije toga, tko zna? - rekao je, bljesnuvi svo jim slavnim osmijehom. - Moda u se vratiti u ovaj divni pr dio i zasnovati ivot meu svojim dobrim prijateljima kao netko tko zasluuje, nakon to se junaki borio, da provede nemone godine svog ivota ne samo na vidiku, nego unutar stvarnih gra-nica, sretne zemlje Kanaana. Upitan da li bi mogao proreci vjerojatan dan svog povlae-nja, puanin je karakteristino odgovorio slijedeim lijepim na-vodom Longfellovva:

Kad umuknu ratni bubnji, I bojni se stijezi sviju U jedinstvu svega svijeta, U saboru ljudi sviju. arobna muzika kutija - elektrini piano u neukusno po-ploenom predvorju najpopularnijega kina u Altamontu, Ajaxa, s odreitom limenom naglou prestane svirati, zlokobno zakri jedan trenutak, pa bez upozorenja nanovo pone. Dug je put do Tipperarva. Strese se svijet od bata ljudskih nogu. Gospoica Margaret Blanchard i gospoa C. M. McReadv, Ijekarnikova drogirana ena koja se, sudei po bijelom rohavom tkivu lica i irokoj bistroj snenosti oiju, preesto napajala me-dovinom, izau iz kina i okrenu dolje prema apoteci Wood. Danas: Maurice Costello i Edith M. Storev u Hitni ue za spa-avanje, proizvodnja Vitagraph. kiljei i treskajui umobolnom glavom na mravu vratu, nosei slamnati eir iroka oboda kojim se pokrivao zimi i ljeti, proklima prodava olovaka, Willie Goff, trzajui unutra svojom hromom desnom nogom. Prsti uvele ruke ukoeno su pokazivali prema njemu, domahivali mu i dirali ga, dok je hodao uz dr-veno povlaenje potpetica u stranoj parodiji tatine. Kriav rupi s plavim, utim i grimiznim arama visio je kao neuredna mrlja iz depa na grudima preko kicoki opasanog sivog Nor-folk kaputa, a irok labav ovratnik od svile, isprugan crvenim i naranastim crtama, leprao mu je oko uskih ramena. U zapu-ku velik crven karanfil. Sitno lice na golemoj glavi stalno se ce-rilo optereujui svoje crte irokim, isturenim, suzbijenim, po-vratnim, blesavim osmijesima. Da pozivi tisu ljeta, presahle mu ne bi ale. Ushieno je mrmljao prema prolaznicima koji su mu se ljubazno smijeili i produio do drugstorea Wood gdje ga je glasnim povicima i smijehom pozdravila skupina mladia koji su dangubili uz fontanu. Oni se oko njega razigrano sjate, lupa-jui ga po leima i vukui ga k fontani. On ih je, zadovoljan, gle-dao toplo i zahvalno. Bio je ganut i sretan. 286 _ to elite, VVillie? - ree Tobias Pottle. _ Da:te mi koka-kolu - ree VVillie Goff iscerenom poslui-telju - koka-kolu s limunom. Politiarev sin Pudge Carr radosno se zasmije. - Hoete koka-kolu s limunom, je li tako, Willie? ree i snano ga pljus-ne po pleima. Njegovo se glupo lice smiri samo od sebe. Izvolite cigaretu, VVillie, - ree ponudivi kutiju VVillieu Goffu. ,.,.-, , to ete vi? - ree posluitelj Tobyu Pottleu. - Dajte i meni koka-kolu. - Ja neu nita - ree Pudge Carr. Od tog se pia divlja a ne ludi. Pudge Carr primakne zapaljenu ibicu k VVillievoj cigareti, polako namigujui Bradyu Chalmersu, visokom lijepom momku crne kose i duguljasta tamnoputa lica. VVillie Goff pone povla-iti dimove palei cigaretu suhim cmokanjem usana: zakalje, oisti trunje i nespretno je zadri izmeu palca i kaiprsta, gle-dajui je radoznalo. Obaviti oblacima dima, izgubljeni u silnom lokanju, seljak, sluga i konjuar pucali su od smijeha.

Brady Chalmers njeno izvue areni VVilliejev rupi iz depa i podigne ga da ga svi vide. Zatim ga paljivo sloi i vrati. - Zbog ega ste se tako obukli, VVillie - ree on. - Mora biti da ste poli u posjet svojoj djevojci. VVillie Goff se lukavo nasmijei. Toby Pottle ispuhne raskoan mlaz dima kroz nozdrve. Imao je dvadeset etiri godine, ravnu plavu kosu, ruiasto ma-sirano lice i pristalu vanjtinu. - Hajte, VVillie - ree laskavo i tiho - vi imate djevojku, zar ne? VVillie Goff se znalaki smijuljio. Na kraju anka Tim Mc-Call, dvadesetosmogodinjak koji je polako ubacivao kripav led iz ae u ruci u nadute snane eljusti, odjednom Se skljoka na mramorni rub isputajui egrtav jasan tropot. - Imam ih nekoliko - ree VVillie Goff. - ovjek mora imati svoj mali PoonTang, je li tako? Zapljusnuti zvonkom cikom smijeha, oni se poee smijeiti i uljudno govoriti, otkrivi glave pred gospoicama Tot Web-ster, Mary McGravv i Marthom Cotton, starijim pripadnicama Mlaeg drutva. Glasnije vino, jau glazbu zovnu. - Kako ste? - Aha! Aha! - ree Brady Chalmers gospoici Mary Mc-Gravv. - Gdje ste vi bili onaj put? 287- Vi nikad neete saznati - odazove se ona. Med njima bjee njina mala tajna. Nasmijae se radosni to znaju. - Doi ovamo straga, Pudge - ree Euston Phipps, njihov pratilac. - I ti, Brady. - On otprati dame straga - visok i smion hvalisavac, mladi alkoholiar s jednim zdravim pluem. Bio je dobar igra golfa. Nekoliko drskih momaka dojuri iza stolova i prepunih od-jeljaka do fontane kliui se po podu. Grubo su izvikivali naru-dbe i jeziavo dosaivali okretnim posluiteljima. - U redu, stari. Dvije ljute koka-kole i estoku limunadu. Pouri. - Radi li ti ovdje, mome? Posluitelji su se kretali u ritmu ragtimea, nalijevali pia, bacali loptice sladoleda u zrak i hvatali ih u ae udarajui brze taktove licom. Sjedei sama, s tamnosmeim oima iznad slamke, gospoa Thelma Jarvis, modistica, povue zvidavim dugim usrkom po-sljednji mjehurasti lanac slasti s dna svoje ae. Popij me samo okom svojim. Ona polako ustane gledajui se u ogledalu svoje otvorene torbice. Zatim paljivo zaplovi izmeu popunjenih sto-lova s tihim mrmljanjem isprika, dok joj je zrelo tijelo sjalo u svilenoj haljini. Glas joj je bio zvuan, tih i njean - a to je vrsna odlika u ene. Veselo brbljanje oko stolova zamukne dok je ona prolazila. Suspregni jezik i daj da te volim! Koraala je jantar-nim oblinama udova polako kroz prolaz pokraj parfema, ured-skih potreptina, gumenih proizvoda i opreme za zahode, zaustavivi se kod duhanskih preraevina da plati raun. Njezine okrugle grudi, teke poput lubenica, klimale su glavama u pola-ganom ali okretnom plesu. Pjesnik se mora radovati, kad ga ovakva obijest prati. Ali na ulazu, stojei u udubini kraj police s novinama, go-spodin Paul Goodson, slubenik osiguravajueg drutva Depen-dable Life, naglo smiri svoje tanjurasto lice i prestane govoriti. On neupadljivo podigne eir, kao i njegov

sugovornik Coston Smathers, trgovac pokustvom (Vi se pobrinite za djevojku, mi se brinemo za kuu). Obojica su bili baptisti. Gospoa Thelma Jarvis baci svoj topli bjelokosni pogled na njih, namjesti punana usta u traak osmijeha i proe njiui se. Kad je ona otila, oni se okrenu jedan drugome i mirno nasmi-jee. ekat emo pokraj rijeke. Hitro pogledae oko sebe. Nitko nije vidio. Pokroviteljica svih umjetnosti, a posebno naklonjena muzi-ci, nebeska djeva, supruga Franza Wilhelma Von Zecka, pozna-tog specijalista za plua i pronalazaa Von Zeckova seruma, car288 ' ala iz modnog salona Fashion Mart i smjestila se u skliJC -Ltnke svog Cadillaca uz pomo njene ruke gospodina 1 _i... -n f* K G lAM"*-*-^ '-'o .. Rosalskva. Ona mu se blagonaklono ali s visine nasmtje-" pergament njegova tvrdog poljskog lica napukne od iieka okrutne puzavosti to se izvijao oko golema siva nosa. Frau Von Zeck namjesti snanu bradu i podvoljak na neotmjenu nu policu svojih wagnerijanskih grudi, i dok su joj se pred biljnim pogledom prisnivala daleka dobroinstva, odani je trgo-vac paljivo odveze. Nur wer die Sehnsucht kennt, weiss was ich leide.* Gospodin Rosalsky se vrati u svoj salon. Po trei se put gospoice Mildred Shuford, Helen Pendergast i Mary Catherine Bruce provezu, nanizane zajedno kao neubrane trenje na prednjem sjedalu Reoa gospoice Shuford. Istraujui plonik napetim i bahatim oima, one prou zado-voljne svojim gordim izgledom. U svom etvrtom krugu skrenu uz ulicu Libertv. Jo jedan valcer, Willie. Zna li plesati, George? - upita Eugene. Srce mu proze gorki strah i ponos. - Da - ree George Graves odsutno - malo. Ne svia mi se. - On podigne zanesene oi. - Reci mi, Gene - doda on - to misli koliko je bogatstvo doktora Von Zecka? Na Eugeneov smijeh on se zbunjeno namrti. Idemo - ree Eugene. - Zovem te na pie. Oni spretno prokre put preko uske ulice kroz sve gui poslijepodnevni promet. - Ovo postaje svakim danom sve gore - ree George Gra-ves. - Ljudi koji su planirali ovaj grad nisu bili dalekovidni. to li e tek biti za desetak godina? - Mogli bi proiriti ulice - ree Eugene. - Ne. Sada vie ne. Morale bi se sve ove zgrade pomaknuti natrag. Zamisli koliko bi to stajalo! - ree George Graves zami-ljeno. - A ne budemo li - jasni glas profesora L. B. Dunna objavi svoje hladno upozorenje - njihov e idui potez biti usmjeren protiv nas. Moda ete jo doivjeti dan da vidite eljeznu mili-taristiku izmu za vratom, kad naoruane Kaiserove snage budu paradirale ovim ulicama. Kad doe taj dan ... - Ja ne vjerujem u te prie - ree Bob Webster grubo i be-zobzirno. Bio je malen ovjek sivog prosjenog lica, nasilan i zaSamo tko poznaje enju, znade to ja trpim. (Goethe, Wilhelm Meister)

289jedljiv. Izgleda da je kronina probavna kiselina ostavila traga na njegovu izgledu. - Po mom miljenju, sve je to propaganda Nijemci su za njih prejaki, to je sve. Sad poinju zvati da ih zauzdamo. - Kad doe taj dan - neumoljivo nastavi profesor Dunn -sjetite se to sam vam rekao. Njemaka vlada kuje imperijalisti-ke planove za cijeli svijet. Ona prieljkuje onaj dan kad e cijelo ovjeanstvo biti pod njezinim jarmom Kruppa i germanske kulture. Sudbina civilizacije visi o koncu. ovjeanstvo je na raskriju. Ja molim boga da se za nas nikad ne rekne da smo u nevolji. Ja molim boga da ovaj slobodni narod nikad ne pre-trpi ono to je pretrpjela mala Belgija, da nae ene i keri ne budu voene u ropstvo i sramotu, da naa djeca ne budu saka-ena i ubijana. - To nije na rat - ree Bob VVebster. - Ja ne elim slati svoje momke tri tisue milja preko mora da ginu za te strance. Ako dou amo, ja u prvi metnuti puku na rame, ali dok mogu neka se bore izmeu sebe. Zar nije tako pravo, suce? - ree on okreui se predstavniku tree stranke, sucu VValteru C. Jeteru iz saveznog pravosua, koji je imao sreu da bude blizak prija-telj Grovera Clevelanda. Glasovi prea proriu nam vojnu. - Jesi li poznavao Wheelerove? - upita Eugene Georgea Gravesa. - Paula i Cliftona? - Da - ree George Graves. - Otputovali su i stupili u fran-cusku vojsku. Sad su u Legiji stranaca. - Da, u zrakoplovnom rodu - ree Eugene. - U eskadrili La-fayette. Clifton \Vheeler je oborio najmanje est Nijemaca. - Ovdanji ga momci nisu voljeli, ree George Graves. -Smatrali su da je curica. - Koliko je imao godina? - upita Eugene. - Bio je zreo ovjek - ree George. Dvadeset dvije ili tri. Eugene je razoarano ispitivao svoje mogunosti da se pro-slavi. (Ich bin ja noch ein Kind.)* - ... ali na sreu - nastavi sudac VValter C. Jeter promilje-no - imamo u Bijeloj kui ovjeka na iju se dravniku daleko-vidnost moemo pouzdano osloniti. Vjerujmo u mudrost voa, potujui rijeju i duhom naela potpune neutralnosti, prihva-ajui samo kao posljednje utoite stav koji bi opet ovaj veliki narod odveo u patnje i tragediju rata, od kojega - njegov glas potone u apat - neka nas uva bog! Razmiljajui o jednom ranijem ratu u kojemu se junaki drao, pukovnik James Buchanan Pettigrevv, proelnik vojne * Njemaki: Ja sam jo dijete. 290 j mije Pettigrevv (utemeljene 1789), proveze se u svojoj otvokobile. - viktorijanskoj koiji iza starog crnca koijaa i dvije uhra-renoj Osjetio se zdrav miris konja i znojem stavi *v 11nipnC Sliltuc; iw . v .v r e koe. Stari crnac njeno je arao biem po glatkim sapima u^asu i tiho gunao. Pukovnik Pettigrevv bio je do pasa omotan debelim vune-. pokrivaem, a ramena mu je pokrivala siva konfederacij-ska pelerina. Nagnuo se naprijed i svu svoju staraku teinu os-lonio na debeo uglaen tap steui mu pjegavim

rukama sre-brn drak. Njegova ponosna mona stara glava drhtavo se okre-tala s jedne strane na drugu, dok je otrim pogledom strijeljao uskomeanu gomilu i mrmljao. Bio je pravi plemeniti vitez. Mrmljao je i dalje. - Gospodine? - ree crnac, zategne uzde i okrene se. - Produi! Produi, lupeu! - ree pukovnik Pettigrevv. - Da, gospodine - ree crnac. Oni produe vonju. U meteu besposlenih mladia to su stajali kraj praga apo-teke Wood, pukovnik Pettigrevv strelovitim pogledom spazi dva svoja kadeta. Bili su to bubuljiavi momci mlohavih eljusti i traljava dranja. On promrmlja uz negodovanje. Nije isto! Nije isto! Nita nije isto! U svojoj gordoj mladosti, u jedinom pravom ratu, pukovnik Pettigrevv je stupao na elu svojih kadeta. Bilo ih je 117, gospodine, svi ispod devetnaest godina. Svi do jednog dobrovoljci... dok je bilo ijednog rezervnog oficira... 36 ih se vratilo... od 1789... moramo izdrati!... 19, gospodine - svi ispod stotinu i sedamnaest... moramo... izdrati! Njegovi se objeeni obrazi njeno potresu. Konji otkasaju s pogleda iza ugla uz priguenu tutnjavu gumenih kotaa. George Graves i Eugene uu u drugstore Wood i stanu kraj anka. Postariji posluitelj je mrgodno povlaio mokru krpu preko lokvice bezalkoholna pia na mramornoj ploi. - to elite? - ree Ijutito. - Ja elim okoladno mlijeko ree Eugene. - Neka budu dva - doda George Graves. Ah da mi je onog rujnog vina, to se hladom hladi od dav-nina, u duboko iskrenoj zemlji! 25 Da. Veliki je zloin bio poinjen. A skoro cijelu godinu Eu-gene je oajno bio neutralan. Njegovo srce, meutim, nije bilo neutralno. inilo se da je sudbina civilizacije visjela o koncu. 291 Rat je zapoeo usred ljetne sezone. Dixieland je bio pun Njegova najprisnija prijateljica u to vrijeme bila je stara usidje lica tanahnih ivaca koja je trideset godina predavala engleski u jednoj dravnoj koli u New Vorku. Iz dana u dan, nakon uboj-stva Nadvojvode, oni gledali kako raste plima krvi i pustoenja po svijetu. Tanke crvene nosnice gospoice Crane drhtale su od gnuanja. Sive su joj stare oi sijevale gnjevom. Zamisli! Zamisli! Jer od svih Engleza nitko ne pokazuje vee i nadahnutije ljubavi prema otoku Albionu nego amerike ene koje predaju njegov plemeniti jezik. I Eugene je bio odan. S gospoicom Crane njegovo je lice poprimalo izgled tunog aljenja, ali mu je srce ratniki bubnja-lo bojni zov o rebra. Zar je bio pun svirala i truba; on je uo sa-blasni tutanj velikih topova. - Moramo se drati poteno! - rekla je Margaret Leonard. - Moramo se drati poteno! - Ali su joj se oi smutile kad je proitala vijest o ulasku Engleske, i grlo joj je drhtalo kao u pti-ce. Kad ju je pogledao, njezine su oi bile vlane. - Ah, gospode! - rekla je. - Sad emo tek vidjeti. - Mali Bobs! - zaurlala je Sheba. - Bog ga blagoslovio! Jeste li vidjeli gdje e se utaboriti? John Dorsev Leonard je odloio novine i savio se od glasna

slinava smijeha. - Boe smiluj se! - izustio je. - Neka razbojnici sada dou! Ah, no - doli su. Cijelog tog ljeta Eugene je zanosno jurio iz kole u Dixie-land, ne mogavi u omami obeane slave smiriti svoje krakate noge. Gutao je svaku nitavnu novost i hitao da je podijeli s Leo-nardovima i gospoicom Crane. itao je sve novine do kojih je mogao doi, likujui zbog poraza koji su prisiljavali Nijemce da uzmiu na svakom koraku. Jer on je iz ove divljine po novinama razabrao da stvari loe stoje za Hune. Na tisuu mjesta oni su skiei bjeali pred engleskim maem kod Monsa, kleei molili za milost pred francuskom paljbom du Marne; povlaili se ov-dje, uzmicali ondje, bjeali tamo. Tada, jednog jutra, kad su ve morali biti kod Kolna, postrojili su se pod zidinama Pariza. Bje-ali su u krivom smjeru. Svijet je potamnio. On je oajno poku-avao razumjeti. Ali nije mogao. Izvanrednom strategijom stal-nog povlaenja, njemaka je vojska stigla pod Pariz. To je bilo neto novo u nainu ratovanja. Prolo je zaista nekoliko godina prije nego to je Eugene mogao shvatiti da se ponetko u njema-koj vojsci i borio. John Dorsev Leonard se nije uznemirio. 292 Priekaj! - rekao je povjerljivo. - Samo priekaj, sinko. . - cfj.e ma gto hoe. On je upravo ovo ekao. Sad su mu do- ' sli tamo gdje je htio. . Eugene se udio zbog kojega bi otroumnog razloga jedan francuski general poelio njemaku vojsku u Parizu. Margaret podigne smuene oi s novina. - Ovo izgleda strano ozbiljno - ree. - Ja vam kaem. - Po-utjela je jedan trenutak, dok joj je bujica strasti navirala u grlo. Zatim doda tihim drhtavim glasom: - Ako Engleska propadne, svi emo propasti. - Bog je blagoslovio! - usklikne Sheba. - Bog je blagoslovio, Gene - nastavi Margaret lupkajui ga po koljenu. - Kad sam zakoraila na njezino drago staro tlo, ni-sam se jednostavno mogla suzdrati. Nije mi bilo stalo to e lju-di misliti. Klekla sam pravo dolje u blato i pravila se kao da ve-em cipelu, ali zna - njezine mutne oi bijesnu kroz suze - bog je blagoslovio, nisam se mogla suzdrati. Zna li to sam uinila? Nagnula sam se i poljubila njenu zemlju. Krupne ljepljive suze kotrljale su se niz njezine rumene obraze. Plakala je glasno, ali je nastavila. Rekla sam: Ovo je zemlja Shakespearea i Miltona i Johna Keatsa i, tako mi boga, to je jo vanije, isto tako i moja! Bog je blagoslovio! Bog je blagoslovio! Suze su mirno tekle iz oiju Margaret Leonard. Lice joj je bilo mokro. Nije mogla govoriti. Svi su bili duboko tronuti. - Ona nee propasti - ree John Dorsev Leonard. - I mi imamo o tome neto rei! Nee propasti! Priekajte! U Eugeneovoj je mati gorjela vrsta vizija velikih ruku koje obujmljuju more, cvjetanje zelenih polja i vrtlonu ispreplete-nost vilinskog Londona - monog, zaaranog, starog, romanti-nog labirinta drevnih prenatrpanih putova, visokih nagnutih kua, lukulovske hrane i pia i ludih kraljevskih oiju genija to plamte u gomili osebujne izvornosti. Kako se rat razvijao i knjievnost o arima rata poela da se pojavljuje, Margaret Leonard mu je davala knjigu za knjigom da ita. Bile su to knjige o mladim ljudima - o mladim ljudima koji su se borili da unite zlo na svijetu

svojom krvlju. Drhtavim mu je glasom proitala sonet Ruperta Brookea Zginem li, misli jedino o meni - i gurnula mu u ruke knjigu Donalda Hankeva Student pod orujem, govorei: - Proitaj to. Ganut e te kao to te nita dosada nije ganu-lo. Ti su momci doivjeli vienje. Proitao ju je. Proitao je i mnoge druge. Doivio je vienje. Postao je lanom viteke legije - mladi GalahadEugene - pre-nositeljem pravde. Poeo je vojevali za sveti Gral. Sastavio je na 293desetke osobnih sjeanja u kojima je pribrano, duhovito, s urn jerenom engleskom suzdrljivou izlijevao cijelu sadrinu svoe istog kriarskog srca. Katkada se vraao u vrijeme gajdi mira bez noge, ruke ili oka, smanjen ali oplemenjen; katkada su nje-gove posljednje rijei bile zapisane uveer uoi juria u kojem gubi ivot. Zacakljenih oiju itao je vlastiti nadgrobni govor uivao u posmrtnoj slavi, dok je njegove zadnje rijei zabiljeio i objasnio njegov izdava. Zatim je kao svjedok vlastitog muenitva ispustio dvije vrue suze na svoje mlado umoreno tijelo Dulce et decorum est pro patria mori* Namrteni Ben je velikim koracima prolazio kraj drugsto-rea Wood. Proavi kraj besposlene skupine blizu poploana ulaza, on na njih baci nagao pogled divljeg prezira. Zatim se tiho i okrutno nasmije. - Oh, boe! - ree. Na uglu namrteno prieka gospou Pert da prijee preko ulice iz Glavne pote. Ona prijee polako, teturajui. Budui da su se bili dogovorili da e se kasnije sastati u drugstoreu, on prijee na drugu stranu i skrene niz ulicu Fede-ral iza pote. Kraj drugog ulaza u Lijeniki dom on skrene u zgradu i pone se penjati kripavim stubitem. Negdje je s nepogreivom jednolinou jedna kap vode padala u mokri crni umivaonik. On se zaustavi u irokom hodniku na prvom katu da smiri nervozno lupanje srca. Zatim produi do pola hodnika i ue u ekaonicu doktora J. H. Cokera. Bila je prazna. Mrgodei se on onjui zrak. Cijela je zgrada otro vonjala po istom raz-draljivom mirisu antiseptika. Hrpa magazina - Life, Judge, The Literaij Digest i The American - na okruglom stoliu priali su o umornom i rastresenom listanju. Unutranja se vrata otvore i li-jenikova pomonica, gospoica Ray, izae. Nosila je eir. Spremala se da ode. - elite li vidjeti doktora? - upita ona. - Da - ree Ben - je li zauzet? - Izvoli unutra, Ben ree Coker pojavivi se na vratima i izvadi dugu vlanu cigaru iz usta. - To je sve za danas, Laura. Moete ii. - Dovienja - ree Laura Ray na odlasku. Ben ue u Cokerovu ordinaciju. Coker zatvori vrata i sjed-ne iza svog neurednog stola. - Bit e ti mnogo ugodnije ako legne na taj leaj - ree Co-ker smijeei se. Ben baci pogled pun munine na lijenikov leaj. Latinski: Slatko je i dino umrijeti za domovinu. (Horacije) 294 - Koliko ih je umrlo na njemu? - upita. Zatim nervozno H e na stolicu kraj stola, zapali cigaretu i plamen primakne SJC lienjelom kraju cigare koju je Coker isturio naprijed. P *_ Onda, ime te mogu posluiti, mome? - upita Coker.

I Umorio sam se od dangubljenja ovdje - ree Ben. - Htio bih malo dangubiti na nekom drugom mjestu. - Ne razumijem te, Ben. - Pretpostavljam da si uo, Coker - ree Ben mirno i uvredljivo - da se u Evropi ratuje. To jest, ako si uio itati novine. ,.-.,, - Ne, to nisam uo, mome - ree Coker otpuhujui polako i duboko. - A itam jedne novine - one koje izlaze ujutro. Mis-lim da jo nisu donijele tu vijest. On se zlobno isceri. - to e-li, Ben? - Mislim otii u Canadu i javiti se u vojsku - ree Ben. - Od tebe elim uti da li mogu upasti. Coker umukne na trenutak. Iz usta izvue dug komadi du-hana i zamiljeno ga pogleda. - Zbog ega eli to uiniti, Ben? - ree. - Ben iznenada ustane i ode do prozora. Odbaci cigaretu u dvorite. Ona padne u malu lokvicu na betonu i jedva ujno bune. Kad se okrenuo, njegovo je bljedunjavo lice bilo bijelo i zaneseno. - Za ime Kristovo, Coker - ree - emu sve to? Jesi li spo-soban da mi kae? Zbog ega smo inae ovdje? Ti si lijenik -morao bi neto znati. Coker je i dalje gledao svoju cigaru. Opet mu se ugasila. - Zato? - ree promiljeno. - Zato bih ja ita morao znati? - Odakle dolazimo? Kamo idemo? Zato smo ovdje? O e-mu se do vraga radi? - usklikne bijesno Ben podignuvi glas. On se okrene ogoreno prema starijem ovjeku, optuujui ga. - Za ime boje, Coker, govori. Nemoj tu sjediti kao prokleta krojaka lutka. Reci neto, reci! - to eli da ti reem? - procijedi Coker. - to sam ja? i-ta misli? Spiritist? Ja sam tvoj lijenik, a ne sveenik. Vidio sam kako se ljudi raaju, vidio sam kako umiru. A to se s njima do-gaa prije toga ili poslije toga - to ne bih znao rei. - K vragu i to! - ree Ben. - to se s njima dogaa izmeu toga? - Ti si u tom nita manji strunjak od mene, Ben - ree Co-ker. Ono to tebi treba, mome, nije doktor nego prorok. - Oni dolaze k tebi kad su bolesni, zar ne? - ree Ben. - Svi oni ele ozdraviti, zar ne? l ti dade sve od sebe da ih izlijei, je li tako? 295Nije - ree Coker. - Nije uvijek. Ali se slaem da mi je to dunost. I to onda? - Ti mora uvijek pomisliti da to ini zbog neega - ree Ben - inae ne bi to inio. - ovjek mora ivjeti, zar ne? naceri se Coker. - To te upravo pitam, Coker. Zato mora? - Pa - ree Coker - da bi radio devet sati dnevno u novin-skom urednitvu, spavao devet sati, a ostalih est uivao u pra-nju, brijanju, oblaenju, jelu kod 'Masne lice', dangubljenju is-pred Wooda i povremenom voenju Vesele udovice da vidi umskog ovjeka. Zar to nije dovoljan razlog za bilo kojeg o-vjeka? Ako je ovjek marljiv na poslu i estit, i ulae svoj novac svakog tjedna u banku umjesto da ga rasipa na cigarete, koka-kolu i odjeu Kuppenheimer, jednoga dana moe imati svoj mali dom. - Cokerov glas potone u aptanje puno potovanja. -Moe ak imati i vlastiti auto, Ben. Razmisli o tome! Moe sjesti u nj i voziti se, voziti se, voziti se. Moe se voziti preko svih

ovih prokletih planina. Moe biti vrlo vrlo sretan. Moe redovito ii na vjebe u Y. M. C. A. i misliti samo o pristojnim stvarima. Moe se oeniti dobrom nevinom enom i imati koliko hoe si-nova i keri i sve ih odgojiti u baptistikoj, metodistikoj ili pre-zbiterijanskoj vjeri i upisati ih da sluaju sjajna predavanja iz ekonomije, trgovakog prava i umjetnosti na dravnom sveui-litu. Ima mnogo toga zbog ega valja ivjeti, Ben. Ima neto to e te obuzimati svakog trenutka. - Jako si mi pametan, Coker - ree Ben namrteno. - Ba si smijean. - On ispravi zgrena ramena i napuni plua zrakom. - Pa dobro, to je onda? - upita Ben nervozno. - Jesam li sposoban da idem? - Da vidimo ree Coker sabrano, poinjui da ga proma-tra. - Stopala paja, ali luk je dobar. - On izbliza pogleda Be-nove kone cipele. - to ti je Coker? - ree Ben. - Zar ti trebaju noni prsti da bi pucao iz puke? - Kakvi su ti zubi, mome? Ben razvue tanke usne i pokae dva reda tvrdih bijelih kutnjaka. U istom asu Coker ga vjeto i brzo probode jakim u-tim prstom u trbuni ivani splet. Njegov se napuhani grudni ko slegne; on se previje od smijeha i zakalje suho. Coker se vrati stolu i uzme svoju cigaru. - to je, Coker? - ree Ben. - U emu je stvar? - To je sve, mome. Zavrio sam - ree Coker. - No, o emu se radi? - ree Ben nervozno. - Na to misli? 296 _ jesam li zdrav. Sigurno da si zdrav - ree Coker. On se okrene s upalje-nonTibicom. - Tko ti je rekao da nisi? Ben ga namrteno pogleda oima koje su svijetlile od stra- Prestani se aliti, Coker - ree. - Meni je dvadeset i jedna godina, zna. Jesam li sposoban? - emu ta urba? - ree Coker. - Rat jo nije zavrio. I mi uskoro moemo upasti u nj. Zato ne bi malo poekao? - To znai da nisam sposoban ree Ben. - to nije u redu sa mnom Coker? - Nita - ree Coker oprezno. - Malo si mrav. Malo iscr-pljen, je li tako, Ben? Treba ti malo mesa na tim kostima, mom-e. Ne moe sjediti na stolcu kod 'Masne lice' sa cigaretom u jednoj ruci a alicom kave u drugoj i nadebljati se. - Jesam li zdrav ili nisam, Coker? Cokerova velika mrtvaka glava rairi se u utu grimasu. - Da - ree. - Zdrav si, Ben. Ti si jedan od najzdravijih ljudi to ih poznajem. Ben proita istinit odgovor u Cokerovim umornim zakrvav-ljenim oima. A njegove su bile bolesne od straha. Ali je rekao zajedljivo: Hvala, Coker. Mnogo si mi pomogao. Zahvalan sam ti za sve to si uinio. Za jednog lijenika ti si odlian igra baseballa. Coker se nasmijei. Ben napusti ordinaciju. Kad je izaao na ulicu, susretne Harrva Tugmana koji je iao u novinsku redakciju. - to ti je, Ben? - ree Harry Tugman. - Slabo se osjea? - Da - ree Ben mrtei se na nj. - Upravo sam dobio injek-ciju salvarzana. Pa polako krene uz ulicu da se sastane s gospoom Pert. 26

Ujesen, kad je uao u petnaestu godinu - svoju posljednju godinu u Leonardovoj koli - Eugene je krenuo na kratak izlet u Charleston. Za raznoenje novina naao je zamjenika. - Idemo! - rekao je Max Isaacs s kojim se jo povremeno viao. - Lijepo e nam biti. 297- Nego to! - rekao je Malvin Bowden ija je majka bil voda izleta. - U Charlestonu se jo moe popiti pivo - dodao j uz raskalaen pogled. - Moe plivati u oceanu na Otoku palmi - ree Max Isaacs. Zatim s puno potovanja doda: - Moe poi i do mor-narikog brodogradilita i vidjeti brodove. On je ekao da napuni starosnu dob kad se moe javiti u mornaricu. Pohlepno je itao plakate. Znao je sve mornarike slubenike u uredu za regrutiranje. Proitao je sve knjiice - du-boko je zagazio u mornariku nauku. Znao je u dolar plae va-trogasaca, mornara, radista i svih niih asnika. Otac mu je bio limar. On nije elio postati limar. Htio je stu-piti u mornaricu i vidjeti svijet. U mornarici ovjek ima dobru plau i dobije dobru naobrazbu. Naui zanat. Ima dobru hranu i dobru odjeu. Sve to dobiva badava, ni za to. - Hm! - ree Eliza s podrugljivim smijekom. - Ovaj, reci mi, dijete, zato eli poi na taj izlet? Ti si moje edo! Prole su godine odonda kad je to bio. Ona se drhturavo nasmijei. - Da, mama - ree Eugene. - Mogu li poi? To je samo pet dana. Ja imam novac. - On gurne ruku u dep i opipa ga. - Zna to u ti rei! - ree Eliza, miui usnama kroz smi-jeak. - Moda e zaeljeli da ima taj novac prije nego to pro-e zima. Trebat e ti nove cipele i topao ogrta kad stisne hlad-noa. Ti si, izgleda, strano bogat. I ja bih eljela da se mogu upustiti u takve izlete. - Oh, boe! - ree Ben i kratko se nasmije, bacivi cigaretu u jednu od prvih vatara te godine. - elim ti rei, sine - uozbilji se Eliza - da mora shvatiti vri-jednost dolara ili nikad nee imati vlastitoga krova nad glavom. Ja elim da se ti provede, ali opet ne smije rasipati novac. - Da - ree Eugene. - Za boga miloga! - vikne Ben. - To je njegov novac. Pusti ga da s njim radi to ga je volja. Ako eli da ga baci kroz vraji prozor, to je njegov posao. Ona sklopi ruke na pasu i zamiljeno se zagleda na stranu, napuivi usne. - No, mislim da e sve biti u redu - ree. Gospoa Bovv-den e paziti na vas. To je bilo prvi put da putuje u tue mjesto sam. Eliza je pomnjivo napunila stari koveg i kriomice dodala kutiju sendvia i jaja. Otputovao je nou. Dok je okupan, oetkan i uzbuen sta-jao kraj kovega, ona je proplakala. Osjetila je da joj je sad jo malo dalji. Na njegovu je licu bila glad za putovanjima. 298 _ Bu(ji dobar deko - ree ona. - Nemoj se uvaliti u kakvu iliku tamo. - Ona se trenutak pozorno zamisli gledajui u neP zatim se mai u arapu i izvue novanicu od pet dolara. sr Nemoj se razbacivati novcem - ree. - Evo ti jo malo. Moda e ti ustrebati. - Doi ovamo, skitnice! - ree Ben i namrten uposli spret-ne ruke namjetajui djeakovu kravatu. Zatim zarije ruku u svoi prsluk i gurne

zguvanu novanicu od deset dolara u Euge-neov dep. - Pazi kako se ponaa - ree - ili u te isprebijati na mrtvo ime. Max Isaacs zazvidi s ulice. On izae da im se pridrui. Bilo ih je estero s gospoom Bovvden: Max Isaacs, Malvin Bovvden, Eugene i dvije djevojke po imenu Josie i Louise. Josie je bila neakinja gospoe Bovvden i ivjela je s njom. Bila je vi-soka i mrava djevojka isturene eljusti i zubi su joj strali. Bilo joj je dvadeset godina. Druga djevojka, Louise, bila je konobari-ca. Bila je mala, punana, privlana, kestenjasta. Gospoa Bow-den je bila bljedunjava enica mrke nakostrijeene kose. Imala je istroene smee oi. Bila je krojaica. Njezin mu, stolar, umro je u proljee. Ostalo je neto novca od osiguranja. Tako je krenula na ovaj izlet. On se jo jednom nou vozio na Jug. U vagonu je bilo vrue i mirisalo na stari izlizani crveni samt. Putnici su tegobno kunja-li, smetalo im je alobno brecanje zvona i kripa konica. Jedno je dijete cvililo. Njegova majka, mrava raskutrana branka, prevrne sjedalo ispred sebe i polegne dijete na prostrte novine. Njegovo naborano lie prljavo je virilo iz neudobnih pelena i pomokrena kaputia s ruiastom vrpcom. Cvililo je i zaspalo. U prednjem dijelu vagona mlad gortak koata i rumena lica, obuen u samt i konate gamae, stalno je Ijutio kikiriki i bacao ljuske u prolaz. Ljudi su po njima gazili i ulo se kako se hrska-vo drobe. Djeacima je bilo dosadno pa su stalno odlazili na kraj vagona da piju vodu. Tamo je na podu bilo smee od raz-bijenih higijenskih aa za pie, a iz zahoda je ustajalo zaudara-lo. Dvije su djevojke tvrdo spavale na prevrnutim sjedalima. Ma-nja je toplo i ljupko disala kroz vlane otvorene usne. Noni zamor pritiskivao je njihove utruene ivce i lijegao im na suhe i vrele one jabuice. Spljotavali su nosove na pr-ljavim prozorima i promatrali sastav prostrane zemlje to je prelijetala - zbijene umarke, valovito steranje polja, dugako nizanje brda i dolina, naizmjenino presijecanje neobine ame-rike zemlje - opore, neizmjerne, bezobline, silne. Um mu je bio sputan tunom uspavljujuom arolijom e-ljeznikih kotaa. Klaketi-klak. Klaketi-klak. Klaketi-klak. Klake299 ti-klak. Razmiljao je o svom ivotu kao o neemu to se davno dogodilo. Napokon je pronaao dveri izgubljenog svijeta. Ali - ;e li on leao ispred ili iza njega? Da li ga je naputao ili pohodio? Kroz ritam kotaa premiljao je o Blizinu smijehu zbog drevnih stvari. Vidio je njenu kratku zaboravljenu kretnju, iroko bijelo elo i sjenu stare tuge u oima. Ben, pa Gant - njihovi udnovati izgubljeni glasovi. Njihov alostan smijeh. Plivali su prema nje-mu kroz zelene zidove mate. Zgrabili su ga za srce i sukali. Ze-leno sablasno svjetlucanje njihovih lica vijugavo iezne. Izgub-Ijenici. Izgubljenici. - Idemo popuiti jednu - ree Max Isaacs. Otili su straga i uklinili se postojano na zatvorenoj platfor-mi vagona. Zapalili su cigarete. Na istoku se pomoli svjetlost u tmurnom rubu. Daleki mrak je potpuno iezavao. Nebo na obzorju isprugalo se otrim tra-cima svjetla. Oni su jo bili zaronjeni u noi; gledali su prijeko u nezaustavljivu plohu dana. Gledali su ispod podignuta zastora u sjaj. A bili su otro odsjeeni od njega. Zatim se svjetlost blago razlila zemljom kao rosa. Svijet je bio siv.

Istok se otvori u istrganim plamenovima. U vagonu je mala konobarica duboko udahnula, uzdahnula i otvorila bistre oi. Max Isaacs je nespretno prtljao s cigaretom, gledao u Eugenea i srameljivo se smijeio od veselja, uvijajui vratom du ovratnika i iskrivljujui svoje lice prekriveno dlaicama. Kosa mu je bila gus-ta, ravna i smea. Imao je ute obrve. Bilo je mnogo prijaznosti u njemu. Gledali su se s nespretnom njenou. Sjeali su se davnih godina ulice VVoodson. S pristojnim uenjem uviali su neskla-pan teret svog puberteta. Gorda kapija godina otvorila se pred nji-ma. Osjetili su samotniku slavu. Oprostili su se. Charleston, bujan korov to se ukorijenio na sprudu Lete, ivio je u drugom vremenu. Sati su bili dani, dani tjedni. Stigli su izjutra. Do podne je ve prolo nekoliko tjedana i on je eznuo za skonanjem dana. Smjestili su se u malom ho-telu u ulici King - u velikim sobama stare graevine iznad du-ana. Poslije ruka su izali da razgledaju grad. Max Isaacs i Malvin Bovvden smjesta krenu prema mornarikom brodogra-dilitu. Gospoa Bowden poe s njima. Eugeneu se spavalo. Obeao je da e im se kasnije pridruiti. Kad su otili, on izuje cipele i svue kaput i koulju, pa le-gne da spava u velikoj zamraenoj sobi u koju je prodirale toplo sunce kroz sputene kapke. Vrijeme je zunzaralo kao pospana listopadska muha. 300 U pet je sati Louise, mala konobarica, dola da ga probudi. a ie bila htjela spavati. Lagano je pokucala na vrata. Kad on -"odgovorio, tiho ih je otvorila i ula, pa ih opet zatvorila iza "ebe Primakla se krevetu i promatrala ga jedan as. '- Eugene! - proaptala je. Eugene! On je sneno promrmljao i pomaknuo se. Mala se konobari-ca nasmijala i sjela na krevet. Nagnula se nada nj i njeno ga po-kakljala ispod rebara, smijuljei se njegovu vrpoljenju. Onda mu je pokakljala tabane. On se polako budio, zijevajui i otirui san iz oiju. - to je to? - rekao je. Vrijeme je da se poe - rekla je ona. - Kamo da se poe? - U mornariko brodogradilite. Obeali smo im da emo se tamo sastati. - O, k vragu i mornariko brodogradilite! - proguna on. - Ja bih radije spavao. - I ja bih! - sloi se ona. Raskono je zijevnula isteui svoje debeljukaste ruke iznad glave. - Tako mi se spava. Mogla bih se pruiti bilo gdje. - Ona znaajno pogleda na krevet. On se odjednom probudi puteno uzbunjen. Nalakti se: vrela bujica krvi prostruji mu obrazima. Bilo mu snano zakuca. - Sami smo ovdje gore - ree Louise uz osmijeh. - Imamo cijeli kat za sebe. - Zato ne legne i malo prodrijema, ako ti se jo spava? - upita on. - Ja u te probuditi - doda s njenom udvornou. - Dobila sam tako malu sobu. U njoj je vrue i zaguljivo. Zato sam i ustala ree Louise. - A kakvu ti krasnu veliku sobu ima! - Da - ree on. - I krevet je krasno irok. - Pa umuknu na trenutak.

- Zato ne legne ovdje, Louise? - ree on dubokim nesi-gurnim glasom. - Ja u ustati - doda na brzinu, sjedajui. - Pro-budit u te. - Oh, ne - ree ona. - To ne bi bilo pravedno. Opet su uutjeli. Ona s udivljenjem pogleda njegove mlade ruke. - Oho! - ree ona. - Kladim se da si snaan. On muki napne duge isprepletene miie i nadme prsni ko. - Oho! - ree ona. - Koliko ti je godina, Gene? Upravo je bio krenuo u petnaestu. - Jo sam u esnaestoj - ree on. - A koliko je tebi, Louise? 301- Ja imam osamnaest - ree ona. - Kladim se da si pravi za vodnik Gene. Koliko ima djevojaka? - Oh... ne znam. Ne previe - ree on prilino istinito Htio je govoriti, htio je govoriti ludo, zavodljivo, pokvareno. Uz budio bi je pripovijedanjem najerotinijih nagovjetaja - iskre-no, trijezno, sabranim glasom punim potovanja. - Pretpostavljam da ti se sviaju visoke - ree Louise. - Vi-sok momak ne bi htio neto maleno poput mene, je li tako? Iako - ree ona brzo - nikad se ne zna. Kau da se suprotnosti pri-vlae. - Ja ne volim visoke djevojke - ree Eugene. - One su premrave. Meni se dopadaju djevojke tvoje veliine, ako su dobro graene. - Jesam li ja dobro graena, Gene? - ree Louise podiui ruke i smijeei se. - Da, ti si lijepo graena, Louise - lijepo graena - ree Eu-gene staloeno. Ba po mom ukusu. - Ali nemam lijepo lice. Moje lice je runo ree ona iza-zovno. Tvoje lice nije runo. Ima lijepo lice - ree Eugene od-luno. - Uostalom, meni nije ni vano lice - doda on znalaki. - to ti se najvie svia, Gene? - upita Louise. On pomnjivo i vano promisli. - Pa - ree - ena mora imati lijepe noge. Katkad ena ima runo lice ali lijepe noge. Najljepe noge to sam ih ikad vidio imala je jedna mulatkinja. - Jesu li joj bile ljepe nego moje? - ree konobarica s la-godnim smijehom. Ona polako prekrii noge i pokae gleanj u svilenoj arapi. - Ne znam, Louise - ree on dok je ispitivaki zurio. - Ne vidim dovoljno. - Je li dosta ovoliko? - ree ona i podigne usku suknju iz-nad listova. - Ne - ree Eugene. - A sad? - Ona zadigne suknju iznad koljena i pokae puna bedra podvezana nabranom vrpcom od svile s crvenim zvjezdi-cama. Zatim izbaci malo stopalo sa stidljivo podvijenim prstima. - Gospode! - ree Eugene buljei s velikim zanimanjem u podvezicu. - Ovako neto jo nikad nisam vidio. To je divno. - On glasno proguta pljuvaku. - Zar te te stvari ne uljaju, Louise? - Uh-uh - ree ona kao da je zbunjena - zato? - Mislim da su ti se usjekle u kou - ree on. - Ja znam da se moje usijeku, ako ih previe zategnem. Vidi. 302 On zadigne nogavicu i pokae mladu goljenicu lagano osutu Louise pogleda i ozbiljno opipa podvezicu punom rukom. - Mene moje ne uljaju - ree ona i zategne elastik uz tihi oraak - Vidi! - Daj da vidim - ree on i obazrivo poloi drhtave prste na

nienu podvezicu. - Da - ree kolebljivo. - Vidim. Njezino se okruglo mlado tijelo teko spusti na njega, njezi-no se toplo mlado lice slijepo okrene prema njegovu. Njemu se mozak uskovitla kao da je pijan, on nespretno spusti usta na njene poluotvorene usne. Ona nauznak potone u jastuke. On je suhim i nezgrapnim poljupcima obasipao njena usta i oi, i pra-vio male krugove po njenu vratu i licu. Napipao je kopu ispod vrata na njenoj bluzi, ali su mu se prsti tako estoko tresli da je nije mogao otkopati. Ona podigne svoje glatke ruke kao da je u dubokoj nesvjestici i otkopa je umjesto njega. Tada on podie lice crveno kao cikla i drhtavo proape ne znajui to govori: - Ti si krasna djevojka, Louise. Lijepa djevojka. Ona mu polako provue ruiaste prste kroz kosu, povue mu ponovo lice u svoje grudi, njeno zastenje na njegove poljup-ce i zgrabi mu kosu bolnim stiskom. On je obuhvati rukama i privue k sebi. Nezasitno i nesretno su prodirali jedno drugo mladim vlanim poljupcima, pokuavajui da srastu u zagrljaju, da izvuku i posljednju kap udnje u jednom jedinom poljupcu. On je leao ispruen, rasut i nesvjestan od strasti, nesposo-ban da prikupi i usredotoi svoju vrelinu. uo je divlje nijeme krikove elje, unutarnju ekstazu koja ne poznaje vrata spasa. Ali je utio strah - ne strah od drugih, nego strah od neznanja, od otkrivenja. Bojao se za svoju mo. Govorio joj je obilato, divlje, ne ujui sama sebe. - Da li me eli? Da li me eli, Louise? Ona pritegne njegovo lice mrmljajui: - Ti mi nee nanijeti bol, Gene? Ti ne bi nita uinio to bi mi nanijelo bol, zlato? Ako se ita desi... - ree ona dremljivo. On se uhvati za slamku njezina nagovjetaja. - Ja neu biti prvi. Ja ne elim da ti budem prvi. Ja nikad nisam naeo neku djevojku blebetao je on neodreeno svjes-tan da izrie poznata viteka pravila. - Pazi, Louise! - on je prorma ~ na je bila naizgled omamljena. - Mora mi unaprijed rei. - Ja neu uiniti ono! Moda sam i pokvaren, ali mi nitko ne moe rei da sam to ikad uinio. uje li? - Glas mu postade vritav; lice mu se poe divlje trzati; jedva je mogao govoriti. 303- Pitam te da li me uje? Jesam li ti ja prvi ili nisam? Mo-ra mi odgovoriti! Jesi li ikad - prije? Ona ga lijeno pogleda i nasmijei se. - Ne - rekla je. - Moda sam zao, ali to neu uiniti. - Govorio je nesuvislo Glas mu se izgubio u nijemom buncanju. Iskrivljena i grevita lica on se daui i mucajui borio s govorom. Ona se naglo podigne i obujmi ga svojim toplim rukama Smirujui ga i milujui ona ga privue na grudi. Pogladi mu gla-vu i mirno ree: - Znala sam ja da ti nee, zlato. Znala sam ja Nemoj govoriti Nemoj nita rei. Hej, pa ti si sav uzbuen, dragi. Hej, ti drhti kao prut. Ti si prenapet, zlato. Eto to je. Ti si klupko ivaca. On joj je neujno plakao na rukama. Smirivao se. Ona mu se nasmijei i sono ga poljubi. - Obuci se - ree Louise. - Moramo krenuti ako mislimo otii tamo.

U svojoj zbunjenosti on je pokuao obuti salonke gospoe Bovvden. Louise se slatko smijala i provlaila mu prste kroz kosu. U mornarikom brodogradilitu nisu mogli pronai ni Bovvde-nove ni Maxa Isaacsa. Jedan ih je mladi mornar poveo na razara. Louise se popela uz eljezne stepenice s ogradom uz naglaeno nji-hanje svojih skladnih bokova. Vidjele su joj se noge. Nepristojno je zurila u sliku plesaice, izrezanu iz Police Gazelte. Mladi je mornar prevrtao oima s izrazom nevine razvratnosti. Zatim je znaajno namignuo Eugeneu. Paluba Oregona. - to je to? - ree Louise pokazujui obris noge admirala De-weya obiljeen avlima - Tu je stajao za vrijeme bitke ree mornar. Louise stavi svoju malu nogu na trag vee. Mornar namigne Eugeneu. Moe pucati kad bude spreman, Gridlev. - Ona je krasna djevojka - rekao je Eugene. - Da - rekao je Max Isaacs. - Ona je krasna dama. - Pa za-sue nespretno vratom i zakilji. - Koliko je otprilike stara? - Ima osamnaest godina - ree Eugene. Malvin Bovvden se zagleda u njega. - Ti si lud! - ree. - Njoj je dvadeset i prva. - Ne - ree Eugene - nego osamnaesta. Tako mi je ona rekla. 304 - Vrlo vano - ree Malvin Bovvden - to je rekla. Ona ima j jlcpt i iednu godinu. Mislim da bih ja mogao znati. Moji je aV&flCod l j *-* t. , i . j.. oditelji poznaju ve pet godina. Imala je dijete sa osamnaest. _ O! - ree Max Isaacs. - Da - ree Malvin Bovvden - neki ju je trgovaki putnik is-koristio. Zatim je pobjegao. _...,,.., - O! - ree Max Isaacs. - Bez enidbe, bez iega? - Ni prstom nije maknuo za nju. Pobjegao je - ree Malvin Bovvden. - Njezini roditelji sada goje dijete. - O boe! - ree Max Isaacs polako. Zatim mrko doda: -Takvoga bi ovjeka trebalo strijeljati. - Tako je! - ree Malvin Bovvden. Koraali su du Batterva i granica poruenog Camelota. - To su krasna stara mjesta - ree Max Isaacs. - Bile su to dobre kue u svoje vrijeme. Zavidno je promatrao kapije od kovana eljeza; probudila mu se stara udnja iz djetinjstva za starim eljezom. - To su stare junjake palae - ree Eugene s potova-njem. Zaljev je bio tih; osjeao se zeleni smrad tople ustajale vode. - Zapustili su mjesto - ree Malvin. - Sad nije nita vee nego to je bilo prije Graanskog rata. Ne, gospodine, tako nam neba, dok bude ivjelo ijedno pravo junjake srce i pamtilo Appomattox, obnovu i Crni parlament, mi emo svojom krvlju braniti ugroene ali svete tradicije. - Njima treba neto kapitala sa Sjevera - ree Max Isaacs. Svima ga je trebalo.

Jednu staricu s kapicom na glavi paljiva crnkinja izvede na visoku verandu neke kue. Starica sjedne na Ijuljaku na trije-mu i slijepo se zagleda u sunce. Eugene ju je suutno proma-trao. Njoj vjerojatno nisu rekla odana djeca da je rat neuspjeno zavrio. Ujedinjeni u svojoj junakoj varci, oni su svakodnevno na sebi krtarili i obuzdavali svoje ponosne eluce da bi ona mogla uivati svu rasko na koju se bila navikla. to li je jela? Pilee krilo, bez sumnje, i au suhog serija. U meuvremenu sve je nasljedno blago bilo zaloeno ili prodano. Na sreu ona je bila slijepa pa nije mogla vidjeti propadanje njihova bogatstva. To je bilo tuno. Ali, nije li ona kadgod pomiljala na stara vre-mena vina i rua? Dok je jo cvjetalo vitetvo? - Pogledaj onu staru gospou - proape Malvin Bovvden. - Moe s pravom rei da je gospoa - ree Max Isaacs. -Kladim se da nikad nije maknula prstom. 20 - Pogledaj dom svoj, anele 305- Stara porodica - ree Eugene plemenito. Junjaka aris-tokracija. Pokraj njih proe star crnac uokviren dobroudnim sije-dim zaliscima. Stara dobriina - predratni crnac. Boe mili, nji-hov broj se smanjio u ova nesretna vremena, Eugene je razmiljao o divnom poretku ljudskog ropstva, za koji su se njegovi preci po majci, iako nisu imali robova, tako ju-naki borili da ga sauvaju. Boe sauvaj, gospodaru! Stari Mose ne eli biti slobodnjak. Kako e ivjeti bez gospodara? On ne eli gladovati sa slobodnim crncima. Ha, ha, ha! ovjekoljublje. isto ovjekoljublje. On obrie suzu s trepavice. Krenuli su preko luke na Otok palmi. Kad je amac zapje-njeno prolazio kraj crvenog ciglenog valjka tvrave Sumter, Malvin Bovvden ree: - Oni su imali vie ljudstva. Da smo bili brojano jednaki, mi bismo ih tukli. - Oni nas nisu potukli - ree Max Isaacs. - Mi smo se sami istroili tukui njih. - Mi smo bili poraeni ree Eugene mirno - nismo potu-eni. Max Isaacs se nijemo zagleda u njega. - O! - ree. Napustili su ami i odvezli se tramvajem prema plai. Zemlja se osuila i poutjela, izmodena od ljeta. Lie je bilo obloeno prainom. Drndali su kraj jeftinih kua, ispeenih i oljutenih u sivilu pijeska. Bile su male i prljave, nalik mnogo-brojnoj gamadi, i svaka je imala drveni natpis o izdavanju soba. Zlatni rt, Pogled na more, Luka odmora, Atlantsko svra-tiste - Eugene ih je promatrao i s dosadom itao izblijedjeli i umorni humor njihovih imena. - Na svijetu ima mnogo svratita - ree on. Vru ranojesenji vjetar suho je umio u dugom sprenom liu zakrljalih palmi. Pred njima su se uzdizale goleme zarale bice Ferrisova kotaa. Saint Louis. Stigli su na plau. Malvin Bowden veselo skoi iz tramvaja. - Tko bude posljednji, taj je magarac! - vikne on i jurne prema kupalinoj zgradi. - Spas za mene! - klikne Max Isaacs i podigne prekriene prste. Plaa je bila pusta: dvije-tri radnje stajale su besposleno otvorene. Iznad njih se vijugalo nebo kao bezoblani plavi ula-teni pehar. Morska je puina bila brueni smaragd: valovi su 306 tromo na

d jahivali i mrgodno se obarali sa sunanom svjetlou i planinama na utilo ala u .... ,. cPolako su koraali niz plau prema kupalinoj zgradi. Smi-a i neprekidna morska grmljavina izazivala je u njima samot-re glazbu. Oi su im pronicale u ustalasan sjaj gledajui niz nu more. . _ - Ja u poi u mornaricu, Gene ree Max Isaacs. - Poi i ti sa mnom. _ Jo sam premlad - ree Lugene. - l ti si. Napunit u esnaest u studenom - ree Max Isaacs bra-nei se. - To nije dosta. - Ja u im slagati da me prime - ree Max Isaacs. - Nee ti praviti neprilike. Moe se prijaviti. Hajde. - Ne - ree Eugene. - Ja ne mogu. - Zato ne moe? - ree Max Isaacs. - to e raditi? - Idem u koled - ree Eugene. - kolovat u se i studirati pravo. - Imat e dosta vremena - ree Max Isaacs. - U koled moe ii kad izae. U mornarici se mnogo naui. ovjek dobi-je dobru naobrazbu. I posvuda putuje. - Ne - ree Eugene. - Ne mogu. Ali mu je bilo udaralo dok je sluao samotnu morsku grmljavinu. Vidio je udnovata tamna lica, palmin gutik, uo je tihi zvon azijskih zvukova. Ta on je vjerovao u luke. Neakinja gospoe Bovvden i konobarica stigle su iduim kolima. Nakon to se smoio, on je leao na alu i lagano drhtao pod zapusima vjetra. Na usnama je osjeao ugodan okus soli. Oblizivao je svoje mlado meso. Louise je stizala iz kupaline zgrade i polako prilazila nje-mu. Dolazila je ponosno: tople su joj obline bile utegnute kupa-im kostimom, a noge pokrivene arapama od zelene svile. Daleko napolju, iza konopa, Max Isaacs je podigao bijele jake ruke i hitro kliznuo kroz rastui zid zelene vode. Tijelo mu je asovito bljesnulo zelenim svjetlom; stajao je uspravan briu-i oi i istresajui vodu iz uiju. Eugene je uzeo konobaricu za ruku i odveo je u vodu. Ona je polako ila i cvrkutavo vriskala. Valovit zapljus podmuklo se dovalja i naglo joj se digne do brade popivi joj dah. Ona zada-e i klone na njega. Potaknuti, oni su se zanosno propinjali kroz huni vodeni zid i, dok su njene oi jo bile sklopljene, on je ospe mladalakim slanim poljupcima. Onda su izali, preli preko vlane trake ala do toplog rah-log pijeska i zahvalno uvalili mokra tijela u njegovu toplinu. Ko307nobarica je drhtala: on joj na noge i bedra pone sipati pijesak dok je nije napola zakopao. Ljubio ju je i cijedio drhturave usn na njena usta. Ti mi se svia! Strano mi se svia! - rekao je. - to su ti oni rekli o meni? - rekla je ona. - Jesu li govori!' o meni? - Nije me briga - rekao je on. - Nije mi briga za njih. Meni se svia ti.

- Nee me se ni sjetiti, zlato, kad pone ii s djevojkama Zaboravit e me. Jednog e me dana vidjeti, a nee me pri-mijetiti. Nee me prepoznati. Proi e bez rijei. - Ne - rekao je on. - Nikad te neu zaboraviti, Louise. Sve dok sam iv. Njihova su srca bila ispunjena samotnom morskom grmlja-vinom. Ona ga poljubi. Bili su gortaci. Vratio se potkraj rujna. U listopadu su Ben i Helen otputovali s Gantom u Baltimo-re. Predugo odgaana operacija sad je bila neizbjena. Bolest mu se stalno pogoravala. Proao je kroz razdoblje neprekidnih muka. Bio je slab. Bio je uplaen. Nou bi ustajao i krikovima dizao zaspalu kuu na noge si-jui uas svojom starom velianstvenou. Vidim ga! Vidim ga! No! No!... Vidite li njegovu sje-nu? ... Tamo! Tamo! Tamo! Uzmicao je s boothovskim* oduevljenjem i upirao prstom u neranjivo nitavilo. - Vidite li je kako stoji tamo meu sjenama? Tako si napo-kon dola da odvede starca sa sobom? ... Ona tamo stoji -Grozna etelica - kao to sam oduvijek znao da hoe. Isuse, smi-luj se mojoj dui! Gant je leao na dugakom eljeznom krevetu u Urolokom institutu sveuilita Johns Hopkins. Svakog je dana veseo sitan ovjek hitro ulazio i gledao mu temperaturni list. Bio je jedan od najveih kirurga u zemlji. - Nemojte brinuti - rekla je ohrabrujue bolniarka -smrtnost je samo etiri posto. - Prije je bila trideset. On ju je snizio. Gant zastenje i gurne veliku ruku u ivotni stisak svoje keri. VVilliam Booth (1869-1912), propovjednik, osniva Vojske spasa. 308 _ Ne brini, stari moj - rekla je ona poslije ovoga e biti zdrav kao to si nekad bio. Hranila ga je svojim ivotom, svojom nadom, svojom Ijubav-l'u Bio je skoro miran kad su ga odvezli na operaciju. Ali je sitan sjedokos ovjek pogledao, tuno zaklimao gla-vom i vjeto zarezao. ........ ... - U redu! - rekao je svom asistentu cetin minute kasnije. Zaijte ranu. Gant je umirao od raka. Gant je sjedio u kolicima na verandi petog kata i kroz jasni listopadski zrak gledao velegrad to se pred njim pruao do da-leke omaglice. Izgledao je veoma isto, skoro krhko. Oko tankih mu je usta lebdio slabaan osmijeh sree i olakanja. Puio je veliku cigaru s nanovo probuenim osjetilima. - Eno, tamo sam - rekao je upirui prstom - proveo dio djetinjstva. Hotel starog Jeffa Streetera stajao je tamo negdje -pokazao je. - Priaj! - rekla je Helen smijeei se. Gant je razmiljao o proteklim godinama i munoj zakonitosti sudbine. Vlastiti mu je ivot izgledao kao tui. - Kad izae odavde, posjetit emo sva ta mjesta. Prekosut-ra e te pustiti odavde. Jesi li to znao? Jesi li znao da si gotovo ozdravio? - klikne ona kroz glasan smijeh.

- Poslije ovoga bit u zdrav ovjek - rekao je Gant. - Osje-am se kao da sam dvadeset godina mlai! - Jadni stari tata! - rekla je ona. - Jadni stari tata! Oi su joj bile vlane. Poloila mu je svoje velike ruke na lice i privukla mu glavu k sebi. 27 Moj Shakespeare, ustani! Ustao je. Bard je ustao s kraja na kraj svog novog junakog svijeta. On zauvijek u sva vremena spada. Osim toga, i njegova se tristota obljetnica dogaa samo jedanput - nakon tri stotine godina. I pobono se proslavila od Marvlanda do Oregona. Kad su novinari jednog knjievnog lista pitali poslanike koji su im stihovi najdrai, osamdeset i jedan lan parlamenta smjesta je odgovorio navodei Polonijeve rijei: 309 To iznad svega: budi vjeran sebi. Avonskog su labuda izvodil' veliali i o njemu pisali u svakoj koli diljem zemlje. Eugene je istrgnuo Chandosov portret sa stranica Indepen denta i pribio ga na obukani zid stranje sobe. Zatim je, jo pre pun jeeeg peana Bena Jonsona, ispod njega napisao velikim nesigurnim slovima: Moj Shakespeare, ustani! Veliko bucmas-to lice najgluplje to sam ga ikad vidio - elavo ga je gledalo izbuljenih oiju, s kozjom bradicom i priglupom tatinom. Ali nadahnut trenutkom, Eugene je zaronio u pisanje razasuto sto-lom. Bio je otkriven. Za vrijeme neoprezne odsutnosti ostavio je Barda na zidu. Dok se vratio, Ben i Helen ve su proitali to je naarao. Od tada su ga pjesniki pozivali k stolu, na telefon, da negdje skokne. - Moj Shakespeare, ustani! On je ustajao crvena uvrijeena lica. - Bi li mi moj Shakespeare dodao dvopek? - ili Smijem li zamoliti mog Shakespearea da mi gurne maslac? - govorio je Ben mrtei se na njega. Moj Shakespeare! Moj Shakespeare! eli li jo jedan ko-mad pite? govorila je Helen. Zatim je, puna pokajnikog smije-ha, dodavala: - To je sramota! Ne bismo smjeli tako postupati s jadnim dekom. - Ona se smijala, cupkala po velikoj ravnoj bra-di, gledala kroz prozor i smijala se, smijala - odsutno i pokajni-ki. Ali... njegova je umjetnost bila sveobuhvatna. On je jasno vidio ivot, vidio ga je u cijelosti. Bio je ocean intelekta iji su valovi dotakli sve ale misli. On je bio sve u jednom: pravnik, tr-govac, vojnik, lijenik, dravnik. Uenjaci su bili zapanjeni dubi-nom njegova znanja. U Mletakom trgovcu on se bavi najzamre-nijim pravnim pitanjima vjetinom odvjetnika. U Kralju Lea.ru smiono propisuje san kao lijek Learovom ludilu. 'San koji krpa podrt rukav brige.' Tako je predvidio posljednja otkria znano-sti skoro tri stoljea ranije. U svom blagonaklonom i zaokrue-nom osjeaju karakteriziranja likova, on se ne smije njima, nego s njima. Eugene je osvojio medalju - od bronce ili neke druge, traj-nije kovine. Tamno utisnut Bardov profil. W. S. 1616-1916. Dug i koristan ivot. Ustrojstvo proslave bilo je lijepo i jednostavno. Za to se po-brinuo dr George B. Rockham - nekadanji, govorkalo se, lan glumake druine Bena Greeta. Sve je rijei napisao dr George 310

R Rockham, i prema tome sve su rijei bile napisane za dr Georgea B. Rockhama. Dr George B. Rockham bio je Glas po- ti Nevina djeca iz altamontskih kola bila su nijema ilu-stracija toga glasa. Eugene je bio Princ Hal. Na dan uoi proslave njegov je kostim stigao iz Philadelphije. On ga je obukao pod ravnanjem Johna Dorseva Leonarda. Zatim je pred Johnom Dorsevem stid-ljivo izaao na kolsku verandu drei mjedeni ma i nekako sumnjiavo gledajui svoje ruiaste svilene arape koje su se-zale do tri etvrtine njegovih listova, te je ispod haljetka zijevalo est palaca golog bedra. John Dorsev se ozbiljno drao. - ekaj malo - rekao je. - Da vidim! - On snano nategne vrh prekratke arape, ali uspije samo da pretrgne nekoliko ica. Tada se John Dorsev Leonard pone smijati. On je nemono klonuo na ogradu verande i previo se preko nje, ukoen od bezglasna smijeha iz kojeg odjednom sune piskav cvile pun pljuvake. - O-oh moj boe! - grcao je. - Oprosti! - izusti videi dje-akovo Ijutito lice. To je najsmjenija stvar koju sam ikad ... - i u tom mu asu zamre glas od uzetosti. - Ja u te urediti - rekla je gospoica Amy. - Imam neto upravo za tebe. Dala mu je cijelo klaunsko odijelo od zelena platna. Bilo je ostalo od zabave uoi Svih svetih: njegove su mu iroke nabore podvezali oko gleanja. Okrenuo se prema gospoici Amy s tunim i zbunjenim licem. - Ovo ne valja, je li tako? - pitao je. - On nikada nije nosio neto slino, zar ne? Gospoica Amy ga je gledala. Njezine se bujne grudi podi-gnu od buna smijeha u kontraaltu. - Da, valja! Lijepo je! - dobacila je. - Takav je bio, u svakom sluaju. Nitko nee ni primijetiti. - Ona se teko skljoka u ple-tenu stolicu koja se proiri uz protestno kripanje. - Oh, boe! - zastenjala je vlanih obraza. - Mislim da nikad jo nisam vidjela... Proslava se odravala na natkrivenim travnjacima palae Manor. Dr George B. Rockham stajao je u zelenoj udolini usred prirodnog amfiteatra. Njegovo je sluateljstvo sjedilo po okol-nim padinama. Dok je sablasna kavalkada poezije i drame viju-gala prema njemu, dr George B. Rockham vjeto se oslobaao 311svakog lika opisnim pentametarskim stihovima. Bio je obuen u stilu Restauracije - razdoblja za kojim je eznuo jer je ono ra zumijevalo ari miiavih listova. Njegove su teke noge bile kvrgavo nabrekle ispod ednih resa nabranih hlaa. Eugene je stajao ekajui na gornjem putu iza tamnog zida od stabala. Bio je poetak raskonog svibnja. Doc Hines (Fal-staff) stajao je kraj njega. Njegovo se malo otro lice majmunski smijeilo iznad opreme nabijene gomilama vate. Smjekajui se on se snano udari po trbuini: udarac je ostavio vodeno-bole-snu udubinu. On se okrenuo prema Eugeneu komino mirkajui: - Hal - rekao je - straan si mi ti princ. - Ni ti nisi neka ljepota, Jack rekao je Eugene. Iza njega Julius Arthur (Macbeth) izvue ma i zavitla nji-me. - Izazivam te, Hal rekao je.

Njihovi mjedeni maevi hitro zveknu na Ijeskavoj svjetlosti mlaa. Sve Bardove personae, rasute po padinama i sedlima, za-cvrkutale su mladim ptijim smijehom. Julius Arthur hitro na-padne, ustukne i zatim, objeena lica, zarije nenadno ma u omanu trbuinu Doca Hinesa. Besmrtnikova druina veselo vrisne. Gospoica Ida Nelson, redateljeva pomonica, srdito dojuri meu njih. - Pst! - prosiktala je glasno. - Ps-s-st! - Bila je strano ljuta. Cijelo je poslijepodne glasno siktala. Njeno se njiui u enskom sedlu, Rosalind, mala zrela lje-potica iz samostana, toplo mu se smijala s konja. Gledajui nju on je zaboravio sve drugo. Ispod njih na putu pritisak gomile polako je jenjavao - ra-spadala se na manje dijelove i nestajala u skrivenom drijelu glasa dr George B. Rockhama to ih je prihvaao. On im je iz-ricao dobrodolicu debelom butnom zvunou. Ali jo nije stigao do Shakespearea. Proslava se otvorila gla-sovima Prolosti i Sadanjosti - glasovima koji su mrvicu odu-darali od sveanosti dogaaja, ali su bili neophodni zbog poslov-nog uspjeha pothvata. Ti su sada glasovi bezglasno promicali -etiri uplaene prodavaice iz trgovine Schwartzberg, pristojno odjevene u gustu gazu i sandale, dole su nosei stijeg svoje tvrt-ke. Odnosno, dok su zvonili rjeitiji doktorovi jambi: Trgovino, ti sestro umjetnosti, Na sceni mjesto zakonito uzmi, 312 dolazile i prolazile: Ginsbergovo moderno staklo iz ka-! kad tek Pomona rog obilja uze trgovca Bradleya; ko-iiez Oxa i Inda predstavnitva Buicka. Dolazile, prolazile kao povorka magle na jesenskoj rijeci. Za njima zbijeni redovi kerubina, postrojene legije altamontskih nedjeljnih kola, sve svrstane u bijelom, steui mr-eodno ruicama dvije tisue zastavica slobode, Boji anelii, tu zbog bogzna kakvog nesluenog dogaaja, poee da se giba-ju prema sredini. Njihovi su ih uitelji njeno poticali da poure, lupkajui nogama i dlanovima. - Je'n, dva, tri, et'ri. Je'n, dva, tri, et'ri. Brzo, djeco! Skriveni orkestar, glazba u drveu, pozdravi ih svetim napjevima dok su se pribliavali: baptisti jednostavnim naukom Ovo je starinska vjera; metodisti pjesmom Ja u ekat pokraj rijeke; prezbiterijanci Vjenom stijenom; anglikanci zvucima Isus, blago moje due; a mali idovi, stremei u vrhunce lir-ske strasti, plemenitom glazbom koranice. Naprijed, kran-ska vojsko. Oni su proli bez smijeha. Bila je stanka. - Dobro je, hvala bogu na svemu! - rekao je promuklo Ralph Rolls u sveanoj tiini. Bardova rasuta se vojska smijala i buno svrstavala u red. - Ps-st! Ps-st! - siktala je gospoica Ida Nelson. - Do vraga, to misli da je ona? - ree Julius Arthur. - Parni ventil? Eugene je pozorno promatrao skladne noge paa Viole. - Jao! - ree Ralph Rolls s uobiajenom ujnou. - Vidi tko je ovdje! Ona ih je sve gledala s drskim nepristranim smijekom. Ali nikada nije odala svoje ljubavi. Gospoica Ida Nelson primijetila je prikriveni doktorov znak. Polako, dva po dva, paljivo mu ih je slala dolje.

Venecijanski Crnac (gospodin George Graves) okrenuo je iroka lea njihovim sprdnjama i oduljao se dolje sa stidljivo--tupim osmijehom, nesposoban da zataka stranu nelagodnost svojih goljenica. - Pokai mu tko si, Villa - rekao je Doc Hines. - Izgleda kao Jack Johnson. Gradsko je stanovnitvo u prvim bijelim proljetnim koulja-ma sjedilo na tratinastim padinama i ozbiljno gledalo dolje na malu komediju greaka u umarku. Okolne planine gledale su odozdo na neto vee kazalite grada. A preneseno, s planina koje su odozgo gledale na ove planine, posljednju tvravu filo-zofije, pisac ove kronike gledao je sve to zajedno. 313- Idemo, Hal - rekao je Doc Hines gurkajui Eugenea Pokai im, mome - rekao je Julius Arthur. - Ti si obu da ih smodi. - Ve je smoden, hoe rei rekao je Ralph Rolls. - Mja diu, zbog tebe e pasti na dupe - dodao je s bezobraznim srni jehom. Sili su na istinu praeni tihim ali sve jaim amorom iz-nenaenog gledalita. Prije njih je doktor upravo otpustio Des-demonu koja je otila s draesnim naklonom. Sad je bio zauzet Othellom koji je kruto i srameljivo stajao dok se ne zavri nje-gova velika kunja. U jednom trenu on izmae, a doktor se okre-ne Falstaffu itajui hitro i s olakanjem iz svog pojastuenog tr-buha: Sad, Tragedijo, u dolinu nau Dovedi Radost s kapicom i zvoncem: Falstaffe, prine luda, bludni starce, to kraljskog princa zasiti veseljem I divljim alcem zdrma kraljevinu ,.. Zbunjen sve jaim amorom susprezanog smijeha, Doc Hi-nes se obazre uokolo napregnuta lica, komino se lupi po pod-stavljenoj opremi i promuklo apne Eugeneu: - uje li ti ovo, Hal? Izgleda da sam vraki zanimljiv, a? Eugene ga je vidio kako zamie u zelenkastu sumaglicu i odjednom postao svjestan da se neprirodna tiina spustila na doktora Georgea B. Rockhama. Zanijemio je na trenutak Glas povijesti. Zapravo, njegove su dugake eljusti razjapile. Dr George B. Rockham divlji se osvrtao traei pomo. Za-klinjui prevrtao je oima gore prema gospoici Idi Nelson. Ona je okrenula glavu na stranu. - Tko si ti? - rekao je promuklo, drei paljivo dlakavu ruku na ustima. - Princ Hal - rekao je Eugene, isto tako promuklo i kroz ruku. Dr George B. Rockham malo je zateturao. Njihov je razgo-vor ve poeo privlaiti panju. Ali prije sputavanog grohotnog smijeha on nepokolebljivo zapone: Prijatelj slabih, drugar divljih, koga Ko mudrost tuje mahnit, hrabri Hal... Smijeh, odrijeen i uskovitlan smijeh, poplava za poplavom nabujalog smijeha, divlji, zemljotresni, gromoglasni smijeh poto-pio je doktora Georgea B. Rockhama i sve to je morao rei. Smijeh! Smijeh! Smijeh! 314 Helen se udala u lipnju - u mjesecu koji je, kau, posveen Himeneju, ali se toliko koristi za svadbe da boji blagoslov vje-rojatno vie nije nepogreiv. U Altamont se vratila u svibnju sa svog posljednjeg pjeva-kog ugovora. Bila je u Atlanti za vrijeme tjedna opere i krenula preko Hendersona gdje je posjetila Daisy i gospou Selborne. Tamo je nala suprunika. Nije joj bio nepoznat. Srela ga je nekoliko godina ranije u Altamontu gdje je kratko vrijeme ivio kao pokrajinski predstav-nik velikog i humanog udruenja koje gaje zaposlilo - federalna tvrtka za proizvodnju registar-kasa. Otada je obiao mnoge kra-jeve u zemlji po nalogu poslodavca, nosei sa sobom veliku

po-ruku napretka i tednje. U ovo je vrijeme ivio sa sestrom i os-tarjelom majkom, kojoj teka bolest udova nije nakodila apeti-tu, u jednom gradu u Junoj Carolini. Bio je objema odan i do-bar. A tvrtka za proizvodnju registarkasa, ganuta njegovom odanou poslu, nagradila ga je dobrom plaom. Zvao se Bar-ton. Bartonovi su dobro ivjeli. Helen se vratila s onom nenadanou u kojoj su uivali svi Gantovi kad su se vraali. Jednog je poslijepodneva uletjela meu lanove svoje obitelji u kuhinji u Dixielandu. - Zdravo svima! - rekla je. - Hej, za ime b-b-boje - rekao je Luke tren kasnije. - Vidi-te tko je doao! Srdano su se zagrlili.^ - to, tako ti svega! - kliknula je Eliza stavljajui glaalo na dasku, kolebajui se na nogama u nastojanju da krene u dva pravca odjednom. Poljubile su se. - Upravo sam sama sa sobom razmiljala - rekla je Eliza mirnije - da se nimalo ne bih iznenadila da doe. Imala sam predosjeaj, ne znam kako bi ti to drugaije nazvala... - Oh, boe! - protenje djevojka u dobru raspoloenju ali s trakom dosade. Nemoj opet poeti s pentlandskim sablasti-ma! Od toga me podilaze srsi. Ona izmijeni s Lukeom burleskan pogled usrdne molbe. On joj namigne, naglo se okrene i s idiotskim smijehom otro po-kaklje Elizu. Bjei! - krikne ona. On je luaki grcao. - Zaklela bih se, mome - ree ona rogoborno - da si lud. Zaista mislim da jesi! Helen se buno smijala. - No - ree Eliza - kako su Daisy i djeca? 315- U redu su, pretpostavljam - ree Helen muno. - O boe' Spasi me! nasmije se. - Takvu kugu jo niste vidjeli! Potroila sam pedeset dolara samo na njihove igrake i darove! Ali to mi ne biste vjerovali sudei po zahvalnosti koju su mi iskazali Daisy smatra da je to moja dunost. Sebina! Sebina! Sebina! - Za ime b-b-boje! - ree Luke suosjeajno. Ona je bila krasna djevojka. - Platila sam sve to sam dobila kod Daisy, vjerujte mi! -ree ona otro, izazovno. - Tamo sam provela samo onoliko vre-mena koliko sam morala. Skoro sve vrijeme bila sam kod go-spoe Selborne. Tamo sam praktiki pojela sve obroke. Njena potreba za nezavisnou porasla je; njena glad za za-visnima bolna. Njeno nijekanje obaveza prema drugima bilo je ratoborno. Davala je vie nego primala. Eto, i ja sam unutra - rekla je pribrano, pokuavajui da prikrije jaku nestrpljivost. - U emu? upitao je Luke. - Pola sam i napokon i to svrila - rekla je ona. - Boe! - vrisnula je Eliza. - Nisi se valjda udala? - Nisam jo - rekla je Helen - ali uskoro hou. Zatim im je ispriala sve o gospodinu Hughu T. Bartonu, trgovakom zastupniku registar-kasa. Govorila je odano i ljuba-zno o njemu, bez velike ljubavi. - Stariji je deset godina od mene - rekla je.

- Pa - rekla je Eliza zamiljeno, uvijajui usnama. - Takvi su katkad najbolji muevi. - Trenutak kasnije upitala je: - Ima li kakvih nekretnina? - Ne - rekla je Helen - oni potroe na ivot sve to zaradi. Ali ive otmjeno, ja vam kaem. Imaju dvoje slugu u kui cijelo vrijeme. Stara gospoa ne makne ni prstom. - Gdje ete ivjeti? - ree Eliza otro. - S njegovima? - Ovaj, ne bih rekla! Ne bih rekla! - ree Helen polako i na-glaeno. - Zaboga, mama! - nastavi srdito. - Ja elim svoj dom. Zar to ne moe shvatiti? Cijeli sam ivot radila za druge. Sada neka drugi rade za mene. Ne elim nikakve svojte u blizini. Ah, ne! - ree nedvosmisleno. Luke je nervozno griskao nokte. - No, taj je naao p-p-pravu d-d-djevojku - rekao je. - Na-dam se da je toliko pametan da to uvia. Ona se glasno i ironino nasmijala od ganua. - Dobila sam zagovornika, a? - rekla je. Gledala ga je ozbiljno bistrim zaljubljenim oima. - Hvala ti, Luke. Ti si jedini koji na srcu uvijek ima obiteljski probitak. 316 Njeno veliko lice bilo je askom mirno i eznutljivo. Veliki mir poivao na njemu: zrailo je ednom ljepotom zore i ki-nice Oi su joj bile sjajne i pune vjere kao u djeteta. Ni truna zloe u njima. Nita nije nauila. - Jesi li rekla ocu? - rekla je Eliza sabrano. _ Ne - rekla je ona nakon stanke nisam. Razmiljali su o Gantu u tiini i pitali se. Njezin je odlazak bio udo. - Ja imam pravo na svoj ivot - rekla je Helen srdito, kao da joj je netko osporavao to pravo - jednako kao bilo tko drugi. Zaboga, mama! Ti i tata preivjeli ste svoj ivot, zar to ne zna? Misli li da je pravo da se zauvijek brinem za njega? Misli li? -Glas joj se povisio u napadu histerije. - to, ne-e. Nisam ni rekla - poela je Eliza zbunjeno i po-mirljivo. - Provela si ivot mislei na druge a ne na sebe rekao je Luke. - To je nevolja. Oni to ne cijene. - U redu, ali neu vie. To je sigurno! Ne, zaista neu! Ja e-lim dom i djecu. To u i imati! - rekla je izazovno. as kasnije dodala je njeno: - Jadni stari tata! Pitam se to e on rei? On je rekao vrlo malo. Gantovi su nakon poetnog iznena-enja vrlo brzo upletali nove dogaaje u tkivo svog ivota. Neo-ekivane promjene rasplinjavale su im due do zanesenjake nesvjesnosti. Gospodin Hugh Barton doao je u planine da pohodi rod svoje zarunice. Na njihovo veliko veselje stigao je zavaljen u dugaku trkau asiju pranjavog smeeg otvorenog Buicka iz 1911. Stigao je s bukom ispunih plinova i grmljavinom velikoga stroja. Siao je visok, otmjena lika, zlovoljan, vitak skoro do mra-vosti, u rublju i odijelu kicokoga kroja. Polako je kritiki pre-gledao kola, gurnuo dugu cigaru u kut sjetnih usta i izvjetaeno skinuo rukavice. Zatim je na isti spori nain skinuo s glave sivi sombrero od deset galona jedini iznenaujui dio svoje inae neprijeporne opreme - i istanano stresao jednom i drugom tankom nogom da ispravi nabore. Ali njih nije bilo. Zatim je sa-mosvjesno poao prema Dixielandu gdje su se bili okupili Gan-tovi. Kad je pristupio, bez urbe, mirno je izvadio cigaru iz usta i drao je prstima svoje

vitke, dlakave i veoma uzdrhtale ruke. Njegovu rijetku crnu, dobro zaeljanu kosu lagano je uznemi-ravao nasrtljiv lahor i naruavao joj otmjenost. Uvrebao je svojuzarunicu i dostojanstveno se nasmijeio, sardoniki pokazav" veliko grumenje zlata na zubima. Pozdravili su se i poljubili Ovo je moja majka, Hugh - rekla je Helen. Hugh Barton se polagano i uljudno savio u tankom pasu U Elizu je upro otar prodoran pogled koji ju je smeo. Usne su mu se ponovo savile u dojmljiv sardonian osmijeh. Svi su osjeali da e rei neto vrlo, vrlo vano. - Kako ste? - upitao je i prihvatio njenu ruku. Svi su osjetili da je Hugh Barton rekao neto vrlo, vrlo vano. S jednakom polaganom teinom pozdravio je sve po redu. Oni su se pomalo pribojavali njegova gospodstva. Ipak je Luke bezobzirno prasnuo: - Zapala vas je k-k-krasna djevojka, gospodine B-B-Barton. Hugh Barton se polako okrene prema njemu i u nj upre svoj prodoran pogled. - Mislim da jest - rekao je ozbiljno. Glas mu je bio dubok, promiljen i dojmljivo hrapav. Prodavao je sam sebe. U nelagodnoj tiini on se okrenuo Eugeneu uz Ijubak osmi-jeh. - I/voli cigaru? - rekao je upitno vadei tri dugake jake ci-gare iz gornjeg depa od prsluka i drei ih istim grevitim pr-stima. - Hvala rekao je Eugene uz raskalaeno smijuljenje - za-palit u Camel. Izvadio je paket cigareta iz depa. Hugh Barton mu je oz-biljno pridrao ibicu. - Zato nosi taj veliki eir? - upitao je Eugene. Psihologija - rekao je on. - To ih navodi na razgovor. - Zna to u ti rei - rekla je Eliza i poela se smijati. - To je prilino pametno, zar ne? - Svakako! - rekao je Luke. - To je reklama. Reklama se isplati! - Da - rekao je gospodin Barton polako - morate se prila-goditi psihologiji drugih. Reenica je izgledala kao da opisuje djelovanje umjerenog napada i ograniene pljake. Svima se jako svidio. Svi su poli u kuu. Majka Hugha Bartona imala je sedamdeset etiri godine, ali je imala snagu zdrave ene od pedeset, a apetit dviju od etrde-set godina. Bila je to krna starica, visoka est stopa, s velikim mukim kostima, krupno lice jakih eljusti, sjetilno i samodo318 . j izvrsno opremljeno mljackavim mlinom jakih utih iTniskih zubi. Bila je prava milina pogledati je kad se prihvati Hipa kukuruza. Lagana joj je paraliza usporila jezik i donekle debljala govor, pa je govorila otegnuto i temeljito artikulirala svaku rije. Ovo iskrivljavanje, koje je ona pozorno skrivala, pri-. poveavalo nego umanjivalo papsku teinu njezina milje-nja- bila je zagriena republikanka - u spomen svom pokojnom suprugu - i estoko joj se zamjerao svatko tko se suprotstavljao njezinu politikom prosuivanju. Kad bi se pomela ili bilo kako uznemirila, ozbiljnu dobrohotnost njezina lica zamjenji-vao je mrk oblak angrizljivosti, a iroka naprena donja usna odmotavala se kao navijena prozorska roleta. Ali kad je pola-ko klipsala stiui velikom rukom teak tap na koji je nasla-njala svoju zamaitu teinu, ostavljala je snaan dojam asne udovice.

- Ona je dama - prava dama - rekla je Helen ponosno. - To svatko vidi. Ona zalazi samo u najbolja drutva. Sestra Hugha Bartona, gospoa Genevieve Watson, bila je blijeda ena od trideset osam godina, visoka, leprava i mrava poput brata; imala je probavne smetnje i vrlo otmjeno se drala. Njezin rastavljeni mu Watson upadao je u oi time to se nije spominjao ni u jednom razgovoru: jedanput ili dvaput bilo je metea oko njegova imena, sumornog aputanja i mrmljava natucanja o istonjakoj razbludnosti. - Bio je ivotinja - rekao je Hugh Barton - podmukli pas. Vrlo loe je postupao sa sestrom. Gospoa Barton klimala je velikom glavom uz polagano ali naglaeno odobravanje kojim se slagala sa svakim miljenjem svoga sina. - O-o-h! - rekla je. - On je bi-o u-asan o-vjek. On se bio odao, priali su, paklenskoj raboti. Jurio je za drugim enama. Sestra Veve imala je usko nezadovoljno lice, ali je bila i-vahna i nesuzdrljivo srdana. Uvijek se veoma pametno oblai-la. Imala je neke neodreene veze s trgovinom nekretnina; ve-lianstveno je govorila o mranim poslovima; uvijek je bila na rubu nekog maglovitog velikog pothvata. - Stala sam im na rep, brate - rekla bi s veselom povjerlji-vou. - Stvari teku meni u prilog. Juer mi doe J. D. i ree: Veve, ti si jedina ena na svijetu koja moe rijeiti ovaj sluaj. Prihvati ga se. Tu te bogatstvo eka.' - I tako dalje. Njezini se razgovori, mislio je Eugene, nisu mnogo razliko-vali od razgovora njegova brata Stevea. Ali je bila lijepa njihova meusobna ljubav i odanost. Ta neobina vjernost, ta trajna 319mirnoa zbunjivala je i uznemiravala Gantove. Zbog nje su bT neodredivo ganuti, i pomalo ozlojeeni. Bartonovi su stigli u ulicu VVoodson dva tjedna prije svadbe. Ve trei dan nakon njihova dolaska sukobile Helen i stara gospoa Barton. To je bilo neizbjeno. ar djevojine ljubavi prema Bartonovoj porodici vrlo brzo su se prve se ugasio: potvrdio se njezin prisvojni nagon - ona nee raspo-lavljati niiju ljubav, ona ni s kim nee dijeliti mjesto u ne-kom srcu. Ona e posjedovati, ona e potpuno prisvajati. Bit e plemenita, ali bit e gospodarica. Ona e davati. To je bio zakon njezine prirode. Smjesta je poela, gonjena ovom temeljnom nudom, dokazivati da ima pravo vee nego starica. I gospoa Barton je osjeala veliinu svog gubitka. Htjela je biti sigurna da Helen shvaa veliinu svog dobitka - jednog od dananjih svetaca. Glomazno se njiui u mraku Gantove verande, starica bi rekla: - Do-bi-la si do-bra mom-ka, He-len. - Zaklimala bi silnom glavom s jedne strane na drugu s naglaenom ratobornou. -Iako to ja kaem, ipak si dobila do-bra mom-ka, He-len. Bolji momak od Hugha ne po-sto-ji. - Oh, to ja znam - rekla bi Helen nestrpljivo. - Mislim da ni on nije loe proao, znate. Ja imam prilino dobro miljenje o sebi, takoer. - Pa bi se glasno i od srca smijala nastojei smi-jehom sakriti svoju povrijeenost, ali se oito, za svaije oko osim gospoe Barton, ljutila.

Trenutak kasnije bi se pod nekom izlikom povukla u kuu, gdje bi izobliena lica od histerije prasnula na Lukea, Eugenea ili bilo kojeg suosjeajnog sluatelja: - Jesi li uo ovo? Jesi li uo? Vidi li s im se moram rvati, je li? Vidi li? Da li mi zamjerava to ne elim tu prokletu babu pokraj sebe? Je li? Ti vidi kamo ona smjera, zar ne? Vidi li kako me podbada kad god joj se prui prilika? Ona ne moe podnijeti da ga se odrekne. Pa naravno! On joj je hranitelj. One su ga na smrt isisale. ak i sada, kad bi dolo do toga da bira izmeu nas... - lice joj se snano trzalo. Nije mogla nastaviti. Za as se umirila i odluno rekla: Mislim da sada zna zato neemo s njima ivjeti. Ti vidi, je li tako? Da li mi zamjera? - Ne - rekao je Eugene, posluan nakon uvjeravanja. - To je p-pprava sramota! - rekao je Luke odano. U taj as gospoa Barton zovne s verande, ljubazno ali zapovijedno: - He-len! Gdje si, He-len? 320 _ Icjj s vragom! Idi s vragom! - ree Helen komino ispod g aS J Da? to je? - odazove se odreito. Ti vidi, je li tako? Vjenala se u Dixielandu, jer je imala velike svatove. Pozna-vala je strano mnogo svijeta. < Kako se pribliavao vjenani dan, tako je njezina obuzdava-na histerija rasla. Njezin osjeaj za otmjeno ophoenje postao je borben: ogoreno je napala Elizu to u kui dri neke sumnjive ljude. - Mama, za ime boje! Kako moe dopustiti da se takvo neto dogaa pred licem Hugha i njegove majke i sestre? Sto misli kako oni na to gledaju? Zar ne potuje moje osjeaje? Za-boga, zar e kurvama napuniti kuu u mojoj svadbenoj noi? -Glas joj se povisio i puknuo. Bila je na rubu plaa. - to, dijete? - rekla je Eliza smuena lica. - to hoe rei? Ja nisam nita primijetila. - Jesi li slijepa? Svi o tome govore! Oni praktiki zajedno ive! - Ovo posljednje odnosilo se na stanje koje je postojalo iz-meu razuzdanog mladog alkoholiara i lijepe crne djevojke, pomalo suiave. Eugeneu je bila dodijeljena dunost da taj par istjera iz br-loga. On je ozbiljno ekao ispred djevojine sobe gledajui ples sjena kroz pukotinu u vratima. Na koncu estoga sata opsjednu-ti su se predali - momak je izaao. Djeak je blijed ali ponosan na povjereni zadatak - oskvrnitelju kue rekao da mora otii. Mladi se sloio s alkoholiarskom veselou. Smjesta je otiao. U tom ienju kue potedjeli su gospou Pert. Konano - rekla je Helen - to mi znamo o njoj? Mogu priati to god ele o Debeljki, ali ona se meni svia. Paprat, cvijee, sadnice u loncima, darovi i gosti koji stiu. Dugo unjkanje prezbiterijanskog sveenika. Zbijena gomila. Po-bjedonosni jek Svadbene koranice. Blijesak magnezijeva svjetla: Hugh Barton i njegova mlada mlitavo zure uplaeni; Gant, Ben, Luke i Eugene iroko i stid-ljivo nasmijeeni; Eliza

oaloena i tuna; gospoa Selborne sa smijekom krhkog tajanstva; drske djeverue; sretan smijeh Pearl Hines. Kad je prolo, Eliza i njezina ki pale su jedna drugoj u za-grljaj i rasplakale se. 21 Eliza je po sto puta ponavljala, od gosta do gosta: 321Sin je sin dok ne otme ga ena, a ki je ki za sva vremena. Tako se utjeila. Napokon su umakli, klonuli od napastovanja dobronamjer nih svatova. Bijela lica i priglupo uplaeni, gospodin i gospoa Barton upali su u zatvoren automobil. Bilo je gotovo! No e provesti na brijegu Batterv. Ben je iznajmio apartman za mla-dence. Sutra, medeni mjesec na Niagari. Prije nego to su poli djevojka je poljubila Eugenea s ostat-kom nekadanje ljubavi. - Vidjet emo se u jesen, zlato. Doi im se smjesti. Jer Hugh Barton je poinjao ivot sa svojom nevjestom u novoj kui. Iao je u glavni grad drave. A ve je bilo odlueno, uglavnom Gantovom voljom, da Eugene poe na dravno sveu-ilite. Ali Hugh i Helen nisu iduega jutra poli na medeni mjesec kako su kanili. U tijeku noi, dok je leala u Dixielandu, gospoa Barton je oboljela i strano povraala. Po prvi put njezin vrsti probavni mehanizam nije izdrao veliku kunju u koju ga je do-vela za vrijeme predsvadbenog goenja. Bila je na rubu smrti. Hugh i Helen naglo su se vratili idueg jutra i nali neveseo prizor arenih ukrasa i uvelih ljiljana. Helen je svu svoju ivot-nost posvetila njezi bolesnice; nadmono, bijesno, gospodarski opet je zatajila svoj ivot. Nakon tri dana gospoa Barton bila je izvan opasnosti: ali je njeno potpuno ozdravljenje bilo polagano, runo i bolno. Kako su se dani turobno produavali, tako je dje-vojka bivala sve ogorenija zbog izjalovljena medenog mjeseca. Izletjevi iz bolesnike sobe, ona bi ula u Blizinu kuhinju bolno zgrena lica, i ne bi mogla svladati srdbu: - Prokleta baba! Ponekad pomislim da je sve namjerno ui-nila. Boe, zar mi je sueno da ne okusim sreu u ivotu? Zar me nikada nee ostaviti na miru? U-uh! U-uh! - Grub bakhovski smijeak nejasno je poigravao na njenom velikom nesretnom licu. - Mama, za ime boje, odakle sve to izlazi - rekla je kroz suze. Ne radim nita, samo za njom istim! Hoe li mi, molim te, rei koliko e to jo trajati? Eliza se lukavo smijala i prstom trljala iroku nosnicu. - Pa, dijete! - rekla je. - Tako mi svega svijeta, nikad nisam vidjela tako neto! Mora da je sve to prikupljala posljednjih est mjeseci. - Da, da - rekla je Helen gledajui neodreeno na stranu, dok joj je pogan osmijeh treperio na ustima - ba bih eljela znati odakle joj, k vragu, sve to izlazi. Svata sam vidjela - ree 322 k oz grub i srdit smijeh - sad svakog trena oekujem jedan od njezinih bubrega. J _ jju.u-u! - klikne Eliza potresena smijehom. He-len! O, He-len! - do njih dopre slab glas gospoe

- O, idi s vragom! - ree djevojka ispod glasa. - U-uh! U-uh! Zatim iznenada brine u pla: - Hoe li uvijek ovako biti! Pone-kad vjerujem da je na nas pala kazna boja. Tata je imao pravo. - No, to! rekla je Eliza vlaei prste i uvlaei konac u iglu pred svjetlom. Ja bih pola i ne bih vie na nju obraala panju. S njom je sve u redu. Sve je to umiljeno! - Eliza je bila duboko uvjerena da su sve ljudske bolesti, osim njezinih, puki umiljaji. - He-len! - U redu! Dolazim! - povikne djevojka veselo, okrenuvi se prema Elizi ljuta lica dok je odlazila. Bilo je smijeno. Bilo je runo. Bilo je uasno. Izgledalo je doista da je tata imao pravo i da se glavni ne-beski pokreta oblaka, kojemu se esto poju himne i kojega ogoreni suvremenici kadgod zovu starim aljivinom, namr-tio na njihovu sreu. Okiilo se - neprestana, mlazovita, nabujala kia padala je po zadimljenim planinama, ostavljala potopljenu travu i lie na padinama, pokretala tekue lavine zemlje na naselja, pretvarala uske stjenovite gorske potoke u zapjenjeno talasanje utog po-topa. Odnosila je ute sprudove uz neuveno urvanje; podrivala je brdske kose; ispijala je strme zemljane nasipe ispod tranica ostavljajui ih da svojim zranim sponama nadsvouju oglodani kanjon. U Altamontu je bila poplava. Mela je odozgo s planina, su-avajui se, punei rjeicu i pjenei se preko obala u iroki pusti Mississippi. Opustoila je donji tok rijeke; nosila je eljezne i dr-vene mostove s postolja kao to nosi lie; unitila je eljezniar-sko naselje i sve one koji su u njemu prebivali. Grad je bio odsjeen od svake veze sa svijetom. Na koncu treeg tjedna, kad su se vode povukle u svoje tokove, Hugh Bar-ton i njegova nevjesta tmurno su se zavukli u veliku upljinu Buicka, vozili se poplavljenim putovima, oajno puzali otee-nim mosnim konstrukcijama i izazivali neodoljivu srdbu vode da bi ostvarili svoj uveli antiklimatski medeni mjesec. 323- Ii e tamo kamo ga ja aljem ili nee ii nikamo - Gam je izrekao svoju posljednju rije, tiho. Tako je bilo odlueno da Eugene mora ii na dravno sveu-ilite. Eugene nije elio ii na dravno sveuilite. Dvije je godine sanjario s Margaret Leonard o svom budu-em kolovanju. Bilo je predloeno da zbog svoje mladosti po-haa Vanderbilt (ili Virginiju) dvije godine, da ode na Harvard idue dvije godine, a zatim, nakon to je postupno stigao do raja, da zakljui stvar jednom ili dvjema godinama u Oxfordu - Onda - rekao je John Dorsev Leonard, koji je oarano razgovarao o tome, izmeu dva gutljaja gruevine - onda se, sin-ko, zaista moe poeti govoriti da si obrazovan. Nakon toga, na-ravno - nastavljao je s nemarnim zastajkivanjem - moe puto-vati godinu dana ili tako neto. Ali Leonardovi jo nisu bili spremni da se s njim rastanu. - Ti si premlad - rekla je Margaret Leonard. - Zar ne mo-e nagovoriti oca da priekate jo jednu godinu? Ti si po godi-nama jo dijete, Eugene. Ti ima vremena koliko hoe. - Oi su joj tamnjele dok je govorila Gant se nije dao nagovoriti. - Dovoljno je star - rekao je. - Kad sam ja bio njegove dobi, ve sam godinama zaraivao za ivot. Ja starim. Neu zadugo. Htio bih da pone bivati netko prije nego umrem.

Tvrdoglavo je odbijao da razmotri bilo kakvo odgaanje. U svom najmlaem sinu vidio je posljednju nadu da mu ime pre-ivi u lovorikama - u politikim lovorikama koje je toliko cije-nio. elio je da mu sin bude veliki dalekovidni dravnik i lan republikanske ili demokratske stranke. Njegov izbor sveuilita bio je dakle mjera politike svrsishodnosti, zasnovan na prosud-bi pravnih i politikih prijatelja. - On je spreman da ide - rekao je Gant - a ii e na drav-no sveuilite ili nikamo drugdje. Tamo e dobiti jednako dobro obrazovanje kao bilo gdje. Osim toga, tamo e stei prijatelje koji e ostati uza nj za cijeli ivot. - Pa baci na sina pogled pun gorkog predbacivanja. Malo je djeaka imalo prilike kao ti -rekao je - i morao bi biti zahvalan umjesto to si podigao nos. Pamti moje rijei, doi e dan kad e mi se zahvaljivati to sam te tamo poslao. A sad ti dajem svoju posljednju rije: ili e ii tamo kamo te ja aljem, ili nee uope nikamo ii. 324 TREI DIO28 Eugene nije imao ni punih esnaest godina kad su ga posla-li na sveuilite. U to je vrijeme bio visok preko est stopa i tri palca, a teak moda 130 funti. Vrlo malo je bolovao u ivotu, ali mu je brzi rast opasno nagrizao snagu: bio je pun divlje energije duha i tijela to ga je prodirala i iscrpljivala. Umarao se vrlo brzo. Bio je dijete kad je otiao: bio je dijete koje je vidjelo mnogo muke i zla, i ostalo zanesenjak ideala. Zazidan u svom velikom gradu vizija nauio je da mu se jezik ruga, da se usne smijulje, ali gruba turpija svijeta nije ostavila tragova u njegovu tajnom ivotu. Stalno je iznova propadao u sivu movaru injenica. Nje-govim okrutnim oima nije izmicalo znaenje nijedne kretnje, njegovo stisnuto i ogoreno srce eglo je u njemu kao komad iz-livene kovine, ali se sva njegova tvrda mudrost otapala u zama-hu mate. Dok je razmiljao nije bio dijete, ali kad je sanjario bio je dijete; sanjar i dijete upravljali su njegovim vjerovanjem. Moda je pripadao starijoj i jednostavnijoj ljudskoj rasi: pripa-dao je tvorcima mitova. Za njega je sunce bilo boanska svijea da mu svijetli u velikoj pustolovini. On je vjerovao u hrabre ju-nake ivote. Vjerovao je u krhko cvijee njenosti i plemenitos-ti koje je malo upoznao. Vjerovao je u ljepotu i red, i da e nji-hove mone oblike primijeniti na alostan kaos svog ivota. Vje-rovao je u ljubav, u ensku dobrotu i slavu. Vjerovao je u sra-nost i nadao se da ne bi uinio nita osrednje ili obino u asu opasnosti, poput Sokrata. Zanosio se svojom mladou i vjero-vao da nikada nee umrijeti. etiri godine kasnije, kad je diplomirao, proao je svoje doba mladenatva, poljubac ljubavi i smrti opekao mu je usne, a n je jo bio dijete. 327i Kad je napokon bilo jasno da je Gantova elja bila nepok lebljiva, Margaret Leonard je rekla tiho: - Pa onda, kreni svojim putem, djeae. Kreni svojim pn tem. Bog te blagoslovio. Gledala je asak njegovu dugu tanku figuru pa se okrenula Johnu Dorsevu Leonardu suznih oiju: - Sjea li se onog balavca koji nam je doao u kratkim hlaama prije etiri godine? Moe li to vjerovati? John Dorsey Leonard se mirno smijao s umornom blagom oputenou.

- Tko bi to rekao? - primijeti on. Kad se Margaret ponovo okrenula prema njemu, njezin tih i njean glas bio je proet najveom strau to ju je ikad u nje-mu uo. - Ti odnosi i dio naeg srca sa sobom, djeae. Zna li to? Uzela je njegovu drhtavu ruku njeno meu svoje vitke pr-ste. On je pognuo glavu i vrsto stisnuo vjee. - Eugene - nastavila je - mi te ne bismo mogli vie voljeti da si bio nae vlastito dijete. Htjeli smo te zadrati jo jednu go-dinu, ali kad to ne moe biti, aljemo te s naim nadama. O, dje-ae, ti si divan. Nema atoma u tebi koji nije divan. Slava i po-mast jasnog genija poivaju u tebi. Bog te blagoslovio: svijet je tvoj. Gorde rijei ljubavi i slave potonule su u njegovo srce kao muzika, budei svoje sjajne slike slavlja i probadajui ga gorkim sramom zbog prikrivenih elja. Ljubav ga je zvala da ue, ali se njegova dua povukla, kriva zbog pohote i grijeha. Istrgnuo je ruku iz njezina stiska, hvatajui se za grevit gr-kljan uz ivotinjski krik davljenja. - Ne mogu! - guio se. - Ne smijete misliti... - Nije mogao nastaviti; njegov je ivot slijepo srljao prema priznanju. Kasnije, kad ju je napustio, njezin lagan poljubac na njego-vu obrazu, prvi to mu ga je dala, gorio je kao vatreni obru. Toga se ljeta zbliio s Benom vie nego ikada ranije. Spavali su u istoj sobi u ulici VVoodson. Luke se vratio u tvornicu Wes-tmghouse u Pittsburgh nakon to se Helen udala. Gant je jo zauzimao svoju dnevnu sobu, ali je ostatak kue iznajmio jednoj veseloj sjedokosoj udovici od etrdeset godina. Ona se lijepo o njima starala, ali je Bena posluivala s osobitom njenou. Nou bi ih Eugene nalazio na svjeoj verandi ispod zrelih grozdova, sluao miran zvuk bratova glasa i smijeha, gle-dao spori crveni luk njegove cigarete u mraku. utljivi je bio utljiviji i mrzovoljniji nego ikad prije: lutao je , Zvjerski namrten. Sav njegov razgovor s Elizom svodio kratke i zajedljive prijekore; s Gantom gotovo i nije govoS^ "oni nikada nisu razgovarali. Njihove se oi nikad nisu srele n tiao ih je veliki sram, sram oca i sina, ono tajanstvo to see "nkraj majinstva i ivota, onaj tajanstveni sram to zapeauje usne svim ljudima i ivi u njihovim srcima. Ali ie Ben s Eugenom razgovarao slobodnije nego ikad ra-iie Dok su nou sjedili na krevetima itajui i puei prije spa-vanja, sva ivotna muka i gorina Benjamina Ganta izlijevala se u silovitim pokudama. Poinjao je govoriti sporo i s tekoama, zaustavljao se na rijeima kao kad je itao, ali je govorio sve bre to mu je mirni glas postajao strastveniji. Pretpostavljam da su ti ve rekli kako su siromani? - po-eo je odbacivi cigaretu. - Pa - ree Eugene - moram pripaziti. Ne smijem razbaci-vati novac. - Ah-h! - ree Ben s runom grimasom na licu. Nijemo se nasmije s neznatnim ali gorkim grenjem usana. - Tata kae da mnogi momci sami plaaju kolarinu tako da posluuju u blagovaonici i slino. Moda i ja mogu tako ura-diti.

Ben se okrene na stranu dok ne doe licem u lice s bratom, oslanjajui se na tanku dlakavu podlakticu. - Sluaj me, Gene - ree ozbiljno - nemoj biti glupan, jesi li me uo? Uzmi svaki cent to ga moe od njih izvui - doda divlje. - Pa, ja potujem ono to oni ine za me. Dobivam mnogo vie nego to ste vi ostali imali. Oni se rtvuju za mene - ree djeak. - Za, tebe, budalo! - ree Ben mrtei se na nj prezirno. -Sve to oni ine za sebe. Oni misle da e se ti obogatiti i vratiti im sve to jednog dana. Guraju te tamo dvije godine prerano. Ne, uzmi im sve to moe. Mi ostali nikad nita nismo dobili, ali ja elim vidjeti da ti dadu ono to ti spada. Boe! - krikne bijesno. - Njihov novac nikome ne koristi trunui u prokletoj banci, je ti t&ko? Ne, Gene, zgrabi sve to moe. Kad bude tamo, pa vi-di da ti treba vie da bi bio kao ostali momci, natjeraj staroga da ti dade. U svom vlastitom gradu nikad nisi mogao ii podig-nute glave, zato nastoj to vie uiniti kad ode odavde. On zapali cigaretu i pone puki u munoj tiini. - Nek ide k vragu sve zajedno! - ree asak kasnije. - Zbog ega za ime boje uope ivimo! 328 329Prva Eugeneova godina na sveuilitu bila je ispunje usamljenou, mukama i promaajima. U prva tri tjedna nak upisa nasamaren je na nekoliko klasinih ala, njegovo nepozn vanje sveuilinog ivota i tradicije stalno je iskoritavano, nje gova lakovjernost postala je poslovina. Bio je najnaivniji od svih, prolih i tadanjih, naivnih brucoa: paljivo je sluao pro povijed studenta druge godine s lanim zaliscima u kapeli; mar-ljivo se pripremio za ispit o sadraju kataloga koleda; i poinio je neoprostivu greku to je odrao govor kad je, zajedno s pe-deset drugih, bio primljen u literarno drutvo. A te su lakrdije - pomalo okrutne, ali samo s okrutnou upljeg smijeha, kao dio cijelog niza otrog humora u svakom amerikom koledu, neslane, pretjerane i nacionalne, otvorile u njemu duboke rane koje njegovi drugovi nisu ni nasluivali. On je smjesta postao upadan, ne samo zbog glupih pogreaka, nego i zbog njegova divljeg djejeg lica, dugakog tijela i poskokljivih nogu nalik karama. Stariji su studenti kraj njega prolazili u nacerenim skupinama: on ih je posluno pozdravljao, ali mu se srce kidalo. I samodopadna lica njegovih razrednih kolega, pa-metnijih brucoa, spokojno ista od njegovih greaka, na maho-ve su ga ispunjavala mahnitim bijesom. - Smijeite se, smijeite se i smijeite se - vrag vas odnio! - proklinjao je kroz kripu zubi. Prvi put u ivotu poeo je osje-ati odbojnost prema svemu to predobro pristaje u umjere-nost. Poeo je osjeati odbojnost i zavist prema neprimjetljivom kalupu zajednike prirode - prema mnotvu ruku, nogu, aka, stopala i stasova to su udobno bili oblikovani za konfekcijsku upotrebu. I mrzio je sve to je bilo sasvim obino, gdje god se s tim sreo - glupo lijepe momke, sjajne kose, jednako razdijeljene po sredini, jakih prosjenih udova namijenjenih da draesno gaze plesnim podijima. eznuo je da ih vidi kako prave neku nespretnu glupost - kako posru i padaju, kako se naduto zbu-njuju, kako gube bitno dugme u mjeovitom drutvu, kako nisu svjesni da im viri koulja iz hlaa dok su s lijepom djevojkom. Ali oni nisu zapadali u greke.

Dok je prolazio sveuilinim krugom, uo je kako ga pod-rugljivo zovu po imenu s desetine neosjetljivih prozora, uo je skriven smijeh i krgutao zubima. A nou se koio od srama u svom mranom krevetu, parajui prstima plahtu, dok mu je, kroz neuravnoteenu viziju i nabujali egoizam samoponiranja, u mozgu gorjela slika prenatrpane studentske sobe, pune iscere-nih pripovjedaa njegovih podviga. Nokatom rukom priguivao je straan krik. elio je izbrisati sramotni trenutak, rasplesti klupko. inilo mu se da je njegovo unitenje konano, da je po330 k svog ivota na sveuilitu igosao glupou koja se nikad ceta boraviti i da je najbolje to je mogao uiniti bilo sakriva-11606 tami idue etiri godine. Vidio je sebe uhvaena u klaun-"ke stupice i razmiljao o svojim ranijim predodbama uspjeha i* poasti s bolnim preziranjem samog sebe. Nikom se nije mogao obratiti: nije imao prijatelja. Njegovo milianje sveuilinog ivota bilo je romatino nasluivanje, teklo iz knjiga koje je itao i razblaeno Stoverovim uspome-nama iz Valea, mladog Freda Fearnota* i razdragane mladei to drugarski spojenih ruku urlaju vesele pjesme. Nitko mu nije pruio ni osnovne podatke o donekle zakrljalom ivotu jednog amerikog sveuilita. Nitko ga nije upozorio na ope tabue. Tako je zelen i nepripravan uao u novi ivot, kao to je poslije toga ulazio u svaki novi ivot, osim u svoja omamljena vienja samog sebe kao stranca u Arkadijama. Bio je sam. Bio je oajno usamljen. Ali je sveuilite bilo arobno, nezaboravno mjesto. Nalazilo se u malom selu na Pulpit Hillu, u sredini velike drave. Studen-ti su stizali vozilima iz sivog duhanskog grada Exetera, dvanaest milja daleko. Okolica je bila surova, silna i runa - valovita po-lja, ume i doline. Ali je samo sveuilite bilo uronjeno u pasto-ralnu divljinu na dugoj visoravni to se strmo dizala nad okoli-nom. ovjek se naglo pojavljivao pred vrhom brijega, na kraju isprekidane seoske ulice koja je izmeu fakultetskih zgrada kri-vudala jednu milju do gradskog sredita i sveuilita. Sredinji sveuilini krug pruao se preko irokog podruja pokrivenog jakom ledinom i velianstvenim drevnim drveem. Pravokutne zgrade .od izblijedjelih opeka, podignute nakon Revolucije, ogra-niavale su gornju stranu; druge, manje zgrade, podignute u modernom runom (pedagoko-novogrkom) stilu, bile su rasu-te oko sredinjeg dijela; straga je bila gusta umska divljina. To je mjesto jo mirisalo na divljinu ovjek je osjeao njegovu za-baenost, njegovu samotniku ar. Eugeneu je izgledalo kao po-krajinska ispostava velikoga Rima: divljina je oko njega gmizala kao ivotinja. Velika oskudica i stoljetna bitka u umi dale su sveuilitu onu ljupkost i ljepotu koja se kasnije morala patvoriti. Ono je ulijevalo strahopotovanje provincijalizma - provincijalizma sta-rijega Juga. Nita nije bilo vano osim drave: drava je bilo mono carstvo, bogata kraljevina - izvan nje je bio daleki polu-barbarski svijet. Lik iz romana za omladinu. Prezime Fearnot znai neboia, neustraiv, (op. prev.) 331Malo se sinova ovog sveuilita istaklo u ivotu cijele nai' - postojao je neki skromni predsjednik Sjedinjenih drava i ^ koliko lanova kabineta, ali malo tko je i traio takvo istican' bilo je dovoljno slavno biti velik ovjek u svojoj dravi. Izvan nf nita nije bilo osobito vano.

U ovom pastoralnom okoliu mlad je ovjek mogao udobno i zabavno potratiti etiri raskone i nehajne godine. Bilo je, isti-nabog, dovoljno samotnosti za samostanske kolovanje, ali neo-bino romantina obiljeja atmosfere, razbludno obilje proljea osutog cvijeem i proetog mirisnom toplinom zelenog trepera-vog svjetla, gasili su prilino temeljito svaki zaetak knjikog svrbea. Umjesto toga oni su dangubili i posveivali due ili s jo veom energijom i oduevljenjem promicali rad pjevakih zbo-rova, sportskih drutava, razredne politike, bratstava, debatnih udruenja i dramskih sekcija. I govorili - uvijek su govorili; is-pod drvea, kraj zidova obraslih brljanom, skupljeni u sobama vodili su - mlitavo izvaljeni - neprestane, divne, prazne ju-njake razgovore; govorili su s velikom i rjeitom lakoom o Bogu, o vragu i filozofiji, o djevojkama, politici, sportu, bratstvi-ma i djevojkama - boe, kako su govorili! - Primijetite - uljao je gospodin Torrington, stari stipen-dist zaklade Rhodes (Pulpit Hill i Merton, klasa 74) - pogledajte kako on vjeto zadrava napetost do samog konca. Primijetite s kakvom savrenom umjetnou izgrauje vrhunac, skrivajui ono to misli do posljednje rijei. - I jo dalje, zapravo. Napokon, mislio je Eugene, poinjem se obrazovati. Ovo mora da je dobro napisano, budui da tako nezanimljivo izgle-da. Kad boli, kau zubari, to ti koristi. Demokracija mora biti stvarna, budui da je tako ozbiljna. Ona mora biti izvjesna, bu-dui da je tako otmjeno balsamirana u ovom mramornom mauzoleju jezika. Eseji za studente - Woodrow Wilson, Lord Bryce i Dean Briggs. Ali ovdje nije bilo ni rijei o snanom promuklom glasu Amerike, o politikim zborovima i limenoj glazbi, o Tvveedu i Tammanvu, o velikoj toljazi, linovanju i crnim zabavama s pe-enjem, o bostonskim Ircima i prokletim papinskim smicalica-ma, kao to je izloeno u Babilonskoj upljoj trubi (demokrati!), o silovanju belgijskih djevica, o rumu, nafti, Wall streetu i Me-xicu.*' Sve je to, rekao bi gospodin Torrington, privremeno i slu-ajno. I nezdravo. * Rije je o amerikim politikim prilikama za vrijeme Prvog svjet-skog rata (op. prev.) 332 Gospodin Torrington se vlano nasmijei Eugeneu i njeno ouri da sjedne na stolicu to ju je prisno privukao k svom i St U- Gospodin...? Gospodin...?... - ree preturajui abe-cedne kartone. - Gant - ree Eugene. - Ah, da - gospodin Gant - skrueno se nasmijei. - Pa onda - o vaem vanjskom itanju? - otpoe. A to je, pomisli Eugene, s mojim unutarnjim itanjem? Da H voli itati? Ah - to je dobro. Tako mu je drago da to uje. Pravo dananje sveuilite, rekao je Carlyle (on se nada da Eugene voli starog britkog Thomasa), samo je zbirka knjiga. - Da - ree Eugene. To je bilo, ini mu se, po oxfordskom programu. Oh, da -bio je tamo, zapravo, tri godine. Njegovo blago oko sine. Da ljen-ari du Higha za toplog proljetnog dana, da se zaustavi i pogle-da blago u knjiarskim izlozima koje se moglo dobiti za tako malo. Zatim do Buola ili do prijateljeve sobe na aj, ili na etnju kroz livade ili vrt Magdalen; ili pogledati na dvorite, dolje, na veselu povorku

mladosti. Ah - ah! Divno mjesto? No - jedva da bi se sloio. Sve ovisi o tome to netko razumijeva pod divnim mjestom. Pola nesuvislih misli - naalost mnogo vie meu amerikom nego meu engleskom omladinom - dolazi zbog beskrajne poplave loe definiranih izreka. - Da - ree Eugene. Divno mjesto? No, teko bi se s tim sloio. Izraz je tipino ameriki. On upravi prema djeaku smijeak meke neprijazno-sti s laskavih usana: - To ubija - primijeti - ovjekovo isprazno oduevljenje. Eugene malo problijedi. - Tako je - ree Sada - da on vidi. Da li mu se dopadaju komadi - moderna drama? Izvrsno. U tim modernim dramama obrauju se neke vrlo zanimljive stvari. Barrie - oh, krasan momak! to to? Shaw! - Da - ree Eugene. - Proitao sam i sve druge. Izala je nova knjiga. - Oh, zaista! Bravo, mladiu! - ree gospodin Torrington s plemenitim zauenjem. Slegne ramenima i postane pristojno ravnoduan. Vrlo dobro, ako mu se svia. Naravno, on misli da je teta gubiti vrijeme na taj nain, kad ima onih to prave pr-voklasne stvari. Ipak, upravo u tome lei nevolja. Taj se ovjek uglavnom obraa neoblikovanom ukusu, nekritikom sudu. Bljetavo privlai nezrele. Oh, da! Zabavan momak, bez sumnje. Pametan - da, ali nipoto znaajan. I - zar nije pomislio - malo 333buan? Ili je to primijetio? Da - tu sigurno ima keltske ice, ni' lien drai, ali je manjkav. Nije ravnopravan s najjaim mode C nim mislima. - Uzet u Barrija - ree Eugene. Da, rekao bi da je to svakako bolje. - Pa onda, dovienja. Gospodine... gospodine ...? p _ on se nasmijei ponovo preturajui po kartonima. - Gant. Oh, da, da bude siguran, ... Gant. Pruio je svoju debelu nespretnu ruku. Nada se da e ga gospodin Gant jo posjetiti Moda bi mu mogao pomoi savjetom u nekim sitnim nevolja-ma koje, to je znao, stalno niu u toku prve godine. A iznad sve-ga, ne smije se obeshrabriti. - Da - ree Eugene, grozniavo uzmiui prema vratima. Kad je osjetio prazan prostor iza sebe, upao je u nj i ieznuo. Svejedno, mislio je mrzovoljno, i tako sam proitao cijelog prokletog Barrija. Napisat u prokleti sastavak o njemu, i itati to se meni, do avola, svia. Boe pozivi kralja i kraljicu! Osim toga imao je kolegije iz kemije, matematike, grkog i latinskog jezika. S velikim trudom i zanimanjem uio je latinski. Nastavnik mu je bio visok obrijan ovjek, uta sjetna lica. Svoju rijetku kosu tako je pametno razdijeljivao da je podsjeala na rogove. Usne su mu uvijek bile iskrivljene u avolski osmijeh, oi su mu postrance bljeskale s tekim zlobnim humorom. Eugene je u njega polagao velike nade. Kad je djeak dolazio zadihan i bez doruka, trenutak nakon to se razred smirio, avolski profesor bi ga pozdravio s namjetenom ironijom: - Ah, tu ste, brate Gant! Ba na vrijeme za odlazak u crkvu. Jeste li dobro spavali? Razred je s urlanjem odobravao ovu otroumnost. A kasni-je, za vrijeme napete stanke, zloslutno bi namrtio eoni luk, podrugljivo gledao ispod ekinjastih obrva svoje radoznale slu-atelje i rekao dubokim sardonikim glasom:

- A sada, zamolit u brata Ganta da nam iskae ast s jed-nim od svojih dotjeranih i uenih prijevoda. Ove okrutne ale teko je bilo podnositi, jer je u cijelom raz-redu, od njih dvadesetpetorice, jedini brat Gant pripremao svoj rad bez pomoi tiskanog prijevoda. On je marljivo radio na Li-viju i Tacitu, ponavljajui lekciju nekoliko puta dok ne bi posti-gao svoje vlastito glatko i struno tumaenje. A bio je dovoljno glup da to izrekne gotovo naizust, bez oklijevanja ili vjeto glum334 r ne mjestimine sumnje. Za njegovu muku i potenje lijepo ga aivao avolski ljubimac. Dok je djeak itao, tanak bi se graivao . "lieh produbljivao, ovjek bi znaajno podignuo oi na iske-SerTrazred i, kad bi bilo gotovo, rekao: Bravo, brate Gant! Izvrsno! Sjajno! Dobro ste to preveli -predobro i preglatko da biste mene preveli edna preko vode. Razred se grozno cerekao. Kad to vie nije mogao podnositi, obratio se tom ovjeku jednog dana poslije nastave. - Molim vas, gospodine! Molim vas! - poeo je glasom koji se guio od bijesa i oaja. Uvjeravam vas - pomislio je na sve nacerene majmune u razredu koji korisno poturaju ukradene prijevode i nije mogao nastaviti. avolov uenik nije bio lo ovjek; samo je bio, kao veina ljudi koji se ponose svojom lukavou, glupan. - Besmislica, gospodine Gant - rekao je ljubazno. - Ne mis-lite valjda da me moete zavarati s prijevodom? Ali to meni ne smeta, znate - nastavio je smijeei se. - Ako elite i dalje pre-pisivati prijevode umjesto da se sami potrudite, ja u vam dati prolaznu ocjenu - ali samo dotle dok to dobro izvodite. - Ali - zapoe Eugene raspaljivo. - Ali ja mislim da je alosno, gospodine Gant - ree profe-sor ozbiljno - da i dalje elite u tome ustrajati. Vidite, mladiu, vi ste sposobni da time prvorazredno vladate. Ja to vidim. Zato se ne potrudite? Zato ne zagrijete stolicu i zaista nauite, posli-je svega? Eugene je zurio u tog ovjeka sa suzama od bijesa u oima. Promucao je ali nije mogao govoriti. No iznenada, dok je gledao dolje u sveznajui pogled, nadjaa ga savrena i besmislena ne-pravda cijelog sluaja - kao karikatura: on prasne u grohotan smijeh od gnjeva i naslade koji je uitelj bez sumnje primio kao priznanje. - No, to kaete? - upitao je. - Hoete li pokuati? - U redu! Da! - lanuo je djeak. - Pokuat u. Smjesta je kupio kopiju prijevoda koji se koristio u razredu. Kad je poslije toga itao, estito zamuckujui tu i tamo u ree-nici, dok mu nastavnik ne bi priskoio u pomo, sotonski pro-fesor je ozbiljno i pozorno sluao, s vremena na vrijeme klimao glavom u znak odobravanja i govorio s velikim zadovoljstvom, kad bi zavrio: - Dobro je, gospodine Gant. Vrlo dobro. Sad se vidi to se moe postii s malo pravog rada.

A nasamu bi mu rekao: - Vidite razliku, zar ne? Odmah sam znao kad ste se prestali sluiti nedoputenim prijevodima. Va 335prijevod nije tako gladak, ali je sada va. Na dobrom ste putu mladiu, i od toga imate koristi. To je vrijedilo truda, je li tako' - Da - rekao je Eugene zahvalno svakako... Kudikamo najodliniji meu njegovim uiteljima na prvoj godini bio je gospodin Edvvard Pettigrevv (Jarac) Benson, pro-fesor grkog jezika. Jarac Benson je bio malen ovjek etrdese-tih godina, neoenjen, pomalo kicoki, ali staromodno, odjeven. Nosio je visoke ovratnike, velike nabrane kravate i cipele od an-tilopa. Kosa mu je bila gusta, vrlo sijeda i divno njegovana. Lice mu je bilo ljubazno borbeno i otro, s velikim utim izbuljenim onim jabuicama i nekoliko bora oko usta kao u buldoga. U ci-jelosti bila je to lijepa runoa. Govorio je tiho, lijeno, ugodno, s nehajnim otezanjem, ali je bez mijenjanja ritma ili intonacije mogao oderali kou sa rtve tako okrutnim jezikom kakav je ikad siktao, a ve idueg trena izbrisati neprijateljstvo, obnoviti naklonost i iscijeliti rane istim sredstvom. Njegov je arm bio ogroman. Meu studentima on je bio predmet kominih domiljanja - u svojim mitovima od nje-ga su stvarali strastvenog i rafiniranog ljubavnika, a od njegova patuljastog automobila na tri kotaa, koji je po sveuilinom krugu poskakivao kao prerasla igraka, pozornicu mnogih ro-mantinih zavoenja. Bio je dobar grecist otmjeno nehajan uenjak. Pod njego-vim je uputstvima Eugene poeo itati Homera. Djeak je malo znao gramatike - malo je nauio kod Leonarda - ali budui da se neoprezno zaletio i poeo uiti grki s nekim drugim a ne s Jarcem Bensonom, Jarac Benson je mislio da on zna manje nego to je znao. Oajno je uio, ali mrki zlovoljni pogled malog otmjenog ovjeka plaio ga je te su mu odgovori bili epavi, bo-jaljivi i nespretni. I dok je produavao ustreptala srca i drhtava glasa, Jarac Benson bi postajao sve nestrpljiviji, dok napokon ne bi, ispustivi svoju knjigu, otegao: - Gospodine Gant, vi me tako vraki razbjesnite da bih vas mogao baciti kroz prozor. Ali se na ispitu izvrsno pokazao i divno preveo bez pripra-ve. Bio je spaen. Jarac Benson je javno pohvalio njegovu zadau s lijenim uenjem i dao mu dobru ocjenu. Poslije toga brzo su uspostavili snoljiviji odnos: on je u proljee ve itao Eun-pida prilino pouzdano. Ali mu je kasnije, u potonulim godinama koje prekriju tako mnogo ljepote, najivlje ostalo ono silno Homerovo izranjanje iz mora, koje je kucalo u njegovu mozgu, krvi, bilu, poput zvuka mora u koljkama iz Gantova salona, kad ga je prvi put osluh336 u laganom koraanju nogu i heksametarskom otezanju Jar-"U Bensona, posljednjeg izgubljenog i umornog sina Helade. 03 Deine de klange genet, argireoio bioio* - iznad piska zvidaljke hrapave kripe kotaa, bubnjanja ekia, traje prostrana dueaka glazba, i zauvijek e trajati. Kakvo je nesuglasje moe miiti? Kakvo je tretavo nasilje moe poremetiti ili nadjaati, kad se zakopala u nae tijelo dok smo bili mladi, kad nam je u spomenu ostala kao jabuno stablo, pjesma i zlato? 29

Prije nego to mu je zavrila prva godina, djeak je promi-jenio etiri ili pet puta mjesto stanovanja. Godinu je dana zavr-io ivei sam u velikoj goloj sobi bez prostiraa; to se rijetko deavalo u Pulpit Hillu gdje su studenti, uz malo koju iznimku, ivjeli po dvojica ili trojica u jednoj sobi. U toj je sobi zapoela fizika izolacija koja se u poetku teko podnosila, ali mu je ka-snije postala prijeko potrebna, duevno i tjelesno. U Pulpit Hill je doao s Hughom Bartonom koji ga je ekao u Exeteru i odvezao ga gore u svom velikom otvorenom dvosjedu. Poslije upisa brzo je naao stan u kui jedne udovice iz Altamonta iji je sin bio student. Hugh Barton je odahnuo i otputovao, nadajui se da e stii kui i svojoj mladenki prije noi. Oduevljeno ali nepromiljeno Eugene je udovici platio dva mjeseca unaprijed. Zvala se Bradlev: bila je mlitava i razdralji-va ena s bijelim licem i sranom manom. Ali joj je hrana bila izvrsna. Sin gospoe Bradlev, student, odzivao se na poetna slova svojih imena - G. T. G. T. Bradlev, student druge godine, bio je neprijazan i mrzovoljan mladi od devetnaest godina -mjeavina puzavosti i drskosti. Glavna ali neostvarena elja mu je bila da ga izaberu u lanstvo nekog bratstva. Nakon to nije uspio zadobiti priznanje pokazivanjem prirodne nadarenosti, spopala ga je nastrana misao da e postii glas i slavu ako se o njemu prouje da je muitelj nekolicine brucoa. Ali je taj postupak, okuan na Eugeneu, odjednom proizveo prkoenje i ogorenost. Njihovo je neprijateljstvo bilo zakleto: G- T- se dao na to da osujeti i uniti poetak djeakova ivota na sveuilitu. Namamljivao ga je u zamke javne bruke i dovodio srebrni strano. (Ilijada I, 49, prijevod T. 337 * I njegov Mareti) gledaoce da budu svjedoci njegova ponienja; laskanjem je pri-dobio njegovo povjerenje i iznevjerio ga. Ali postoji konano ruglo, posljednje vjerolomstvo koje nas izvrgava sramoti; naa sposobnost da budemo podli, kao i sve ostale nae sposobnosti tako je mala. Doao je dan kad se Eugene oslobodio spona. Bio je slobodan da napusti udoviinu kuu tuge. G. T. mu se pri-maknuo namrten i potuljen. ujem da nas ostavlja, Gene - rekao je. - Da - rekao je Eugene. - To je zbog moga ponaanja? - Da - rekao je Eugene. - Ti preozbiljno shvaa stvari, Gene - rekao je on. - Da - rekao je Eugene. - Ne elim da ode uvrijeen, Gene. Hajde da se rukujemo i budemo prijatelji. Ukoeno je pruio ruku. Eugene je pogledao neprijazno sla-bo lice i nemirne nesretne oi koje su zvjerale traei neto to bi mogle nazvati svojim. Gusta crna kosa bila je tvrdo slijepljena od masnoe; vidjele su se bijele toke peruti pri korijenu. Osje-ao se miris talkova praha. Zaeo se i hranio u tijelu svoje bje-lolike majke - zbog ega? Da lie slubene prste to ga prezirno glade, da bijedno gmie pred nekim simbolom. Eugenea je hva-tala munina. - Rukujmo se, Gene - rekao je mladi jo jednom, tresui ispruenim prstima. - Ne - rekao je Eugene. - Ti me ne mrzi, zar ne? - cvilio je G. T. - Ne - rekao je Eugene.

Na trenutak je osjetio samilost, slabost. Opratao je jer je bilo potrebno da se zaboravi. Eugene je ivio u malom svijetu, ali njegove su ruevine za njega bile stvarnost. Njegove su nevolje bile sitnice, ali im je ui-nak na njegov duh bio dubok i zlokoban. Povukao se duboko i prezirno u svoju eliju. Bio je bez prijatelja, pod biem prezira i ponosa. Slijepo se suprotstavljao svemu obinom ujedinjenom ivotu oko sebe. U toku te gorke i oajne jeseni Eugene je prvi put sreo Jima Trivetta. Jim Trivett, sin bogatog uzgajivaa duhana iz istonog dijela drave, bio je dobroudan mlad vragoljan od dvadeset godina. Bio je jak momak, prilino podmukla izgleda, grubih isturenih usta koja su bila mesnata i malo otvorena, stalno ozarena lakim oputenim smijekom i zamrljana u kutu smeim duhanskim sokom. Imao je pokvarene zube. Kosa mu je bila svijetlosmea, 338 , . nepokorna: strala je u velikim neurednim upercima. Oblaio se po posljednjem jeftinom kriku uasne mode toga mena: uske priljubljene hlae koje su zavravale jedan palac VIiiad oksfordskih cipela i tako otkrivale palac zategnutih ara-pa podrezan kaput s pojasom preko slabina, veliki prugasti ratnik od svile. Ispod kaputa nosio je irok demper s ozna-kama srednje kole. ,,-,,.,, Jim Trivett ivio je s nekoliko drugih studenata iz svog za-viaja u jednoj privatnoj kui blizu gospoe Bradley, do zapad-nih ulaznih vrata sveuilita. etiri su se mladia radi sigurnosti i drugarstva zajedno zbili u dvije neprikladne sobe s lijevanim peima koje su ih pretjerano suho zagrijavale. Oni su stalno vr-ili pripreme za uenje, ali nikada nisu uili: jedan bi ozbiljno uao objavljujui da ga sutra eka pakleni dan, te bi zapoeo vrlo paljive priprave za dugo takmienje s knjigama: pomnjivo bi i sporo iljio olovke, namjetao svjetiljku, punio uarenu pe, micao stolicu, stavljao sjenilo, istio lulu, briljivo je nabijao du-hanom, palio, ponovo palio i praznio, i na kraju, s izrazom du-bokog olakanja, zauo kucanje na vratima. - Ui u kuu, vrag je odnio! - riknuo bi gostoljubivo. - Zdravo, Gene! Uzmi stolicu i sjedi - ree Tom Grant. Bio je snano graen momak, neukusno obuen; imao je nisko elo, crnu kosu i ljubaznu, glupu, nemarnu narav. - Vi ste radili? - Da, k vragu! - vikne Jim Trivett. - Ja sam radio kao kukin sin. - Boe! - ree Tom Grant okreui se polako da ga pogle-da. - Mladiu ti e se jednog dana uguiti jednom od tih lai. - On polako i tuno strese glavom, a zatim nastavi kroz grub smijeh: - Kad bi stari Trivett znao to radi s njegovim novcem, pao bi na dupe. - Gene! - ree Jim Trivett - koga avola zna o ovom pro-kletom engleskom? - Sto on ne zna o tome - ree Tom Grant - to bi mogao na-pisati na poleini potanske marke. Stari Sanford misli da si ga-dan, Gene. - Mislio sam da ima Torringtona - ree Jim Trivett. Ne - ree Eugene - nisam bio dovoljno dobar Englez. Mlad i sirov. Promijenio sam ga, hvala bogu! to zapravo eli, Jim? - pita on. - Dobio sam da napiem nekakav sastav. Ne znam o emu da piem - ree Jim Trivett.

- Sto eli da ja inim? Da ga napiem umjesto tebe? - Da - ree Jim Trivett. 339- Pii sam svoj prokleti sastav - ree Eugene s izrazom es-tine. - Ja ti ga neu napisati. Pomoi u ako mogu. - Kad e dopustiti da te ilavi povede u Exeter? - ree Tom Grant namigujui Jimu Trivettu. Eugene pocrveni i obrambeno odgovori. - Ja sam spreman poi kad god hoe - ree nerado. - Sluaj, Dugonja! - ree Jim Trivett uz oputen smijeak. -Da li ti zaista eli sa mnom poi ili se samo pravi vaan? - Poi u s tobom! Rekao sam ti da u poi s tobom! - ree Eugene ljutilo. Malo je drhtao. Tom Grant lukavo migne Jimu Trivettu. - Od toga e postati mukarac, Gene - ree on. Od toga e ti sigurno odlakavjeti grudi. - On se nasmije, ne glasno ali ne-suspregljivo, tresui glavom kao da neto potajno misli. Oputeni smijeh Jima Trivetta se proiri. On pljune u san-duk za drva. - Boe! - ree. - Mislit e da je stiglo proljee kad ugledaju Dugonju. Trebat e im ljestve da dopru do njega. Tom Grant se previjao od estoka smijeha. - Bogami, trebat e im! - ree. - Onda, na emu smo, Gene? - iznenada upita Jim Trivett. - Jesi li za pokret? Subota? - Meni odgovara! ree Eugene. Kad je otiao, oni su se edno smijali jedan drugome koji trenutak - zadovoljni oskvrnitelji istoe. - Hej! - ree Tom Grant. - Ti to ne bi smio initi, ilavi. Za-vodi deka na stranputicu. - Nee mu koditi - ree Jim Trivett. - Dobro e mu doi. On obrie usta nadlanicom i naceri se. - ekaj malo! - apne Jim Trivett. - Mislim da je ovdje. Skrenuli su iz sredita sivog duhanskog grada. etvrt sata su hitro ili sumornim jesenskim ulicama i napokon se spustili dugim strmenitim koloteinama koje su ih gotovo odvele do predgraa kroz bijedu tronih kua. Bilo je to tri tjedna prije Boia: maglovit zrak bio je ispunjen ledenom prijetnjom. Vla-dala je turobna tiina, poremeena tek tihim dalekim zvucima. Zali su u malu blatnjavu ulicu bez plonika, u kojoj su s obje strane bile razbacane crnake kolibe i prebivalita siromanih bijelaca. Bio je to svijet straara. Ulica je bila neosvijetljena. Noge su im suho ukale po opalom liu. 340 Zaustavili su se pred jednokatnom drvenom kuom. Iza sputenih utih zavjesa gorjela je mutna svijea bacajui mrk nelud po maglovitu zraku. - ekaj malo - ree Jim Trivett tihim glasom - provjerit u. uli su se traljavi koraci po liu. as kasnije pojavi se je-dan crnac. - Hej, John - ree Jim Trivett skoro neujno. - 'Bravee, gazda! - odgovori crnac umorno ali istim to- Traimo kuu Lily Jones - ree Jim Trivett. - Je li to ta? - Da - ree crnac - to je.

Eugene se nasloni na drvo sluajui tihi urotniki razgovor. Gluha i napeta no omota ga zlom paljive svjesnosti. Usne su mu bile hladne i drhtale su. On gurne meu njih cigaretu i drh-tei podigne debeli ovratnik ogrtaa. - Zna li gospoica Lily da ete doi? - upita crnac. - Ne - ree Jim Trivett. - Poznaje li je? - Da - ree crnac. - Ja u poi gore s vama. Eugene je ekao u sjeni drvea dok su njih dvojica otila gore u kuu. Izbjegli su verandu s proelja i poli okolo na bo-nu. Crnac blago pokuca na reetkasta vrata. Uvijek su bivala reetkasta vrata. Zato? On je ekao opratajui se sam sa sobom. Stajao je nad svo-jim ivotom, osjeao je, s izmahnutom otricom ubojice. Nerazmrsivo je do vrata tonuo u zapletaje. Spasa nije bilo. Iz kue se ula slaba zatvorena buka: glasovi i smijeh, i kri-pav promukao zvuk starog gramofona. Zvuk je naglo prestao kad je crnac pokucao: pohabana kua izgledala je kao da slua. Tren kasnije arka je kriomice zacvilila: ulovio je tih smeten um enskog glasa. Tko je to? Tko? Poslije toga Jim Trivett se vrati k njemu i mirno ree: U redu je, Gene. Doi. Pa gurne neto sitnia crncu u ruku i zahvali mu se. Eugene askom pogleda crnu iroku prijaznost lica toga ovjeka. Njego-ve hladne udove prome bljesak topline. Crni je svodnik obavio svoj posao revno i ljubazno: iznad njihovih kupljenih neljupkih ljubavi leala je topla sjena njegove naklonosti. Oni se tiho popnu puteljkom, zakorae dvije ili tri stepenice i uu kroz reetkasta vrata. Kraj njih je stajala jedna ena i pri-dravala ih da budu otvorena. Kad su uli, vrsto ih je zatvorila. Zatim su presijekli mali trijem i uli u kuu. Nali su se u tijesnom hodniku koji je prepolavljao kuu po irini. Zadimljena svijea s uvrnutim stijenjem bacala je prigu-en krug u tamu. Stube bez prostirke vodile su na kat. Bila su 341po dvoja vrata lijevo i desno, te rasklopljiva vjealica na kojoj je visio izlizan muki eir od pusta. Jim Trivett odmah zagrli enu, cerei se i hvatajui je za grudi. - Zdravo, Lily - ree on. - Boe! - Ona se surovo smijala i dalje buljila u Eugenea udei se to je to sirite noi ubacilo u njenu kuu. A zatim se okrene Jimu Trivettu i kroz promukao smijeh ree: - Smiluj mi se boe! Koja god ga ena dobije, morat e mu malo podrezati te noge. - Meni bi bilo drago da ga vidim s Thelmom - ree Jim Tri-vett smijeei se. Lily Jones se promuklo smijala Desna se vrata otvore i Thelma, mala ena krhke grae, izae praena upljim prosta-kim hihotom. Jim Trivett je srdano zagrli. - O moj boe! - ree Thelma tankim glasom. to je ovo? - Ona isturi otro ptije lice i bezobrazno pone prouavati Eu-genea. - Doveo sam ti novog ljepotana, Thelma - ree Jim Tri-vett. - Zar to nije najtanji momak to si ga ikad vidjela? ree Lily Jones bezlino. Koliko si visok, sine? - doda obraajui se njemu prijaznim otezanjem. On malo ustukne. - Ne znam - ree. - Mislim est i tri.

- Vii je! - ree Thelma uvjereno. - Visok je sedam stopa ili sam ja laljivica. - Nije se mjerio od prolog tjedna - ree Jim Trivett. - Ne moe zato jamiti. - On je i mlad - ree Lily pozorno ga motrei. - Koliko ti je godina, sine? Eugene okrene blijedo lice u stranu, neodreeno. - Pa, zagrake - otprilike ... - Sad je u osamnaestoj - ree Jim Trivett odano. - Ne brini za njega. Dugonja poznaje sve vorove, u redu je. Pravi je me-dvjed. Ne bih se s vama alio. Proao je on to. - Ne izgleda mi toliko star - ree Lily sumnjiavo. - Kad mu pogledam lice, ne bih mu dala vie od petnaest. Zar nema malo lice, a? - upita tihim zauenim glasom. - To mi je jedino koje imam - ree Eugene ljutilo. - Zao mi je to ga ne mogu zamijeniti za vee. - Izgleda tako smijeno kad stri ak gore iznad tebe - na-stavi ona strpljivo. Thelma je otro gurne laktom. 342 Tn ie zato to ima velik kostur - ree ona. - Dugonja je j TA oone ispunjavati te kosti i slagati meso, bit e kr-u redu. N*" H B.t e, vdiki zavodnik( to je sigurno, Dugonja -san mukara . ^ Wadnu mku steui je v njemu c, alosno okrene na stranu. O boe! Ovo se uu>" "j-f . .. cu pamtiti, pomisli )amtiti, pomiri.. - Pa onda - ree Jim Trivett - da krenemo. - On ponovo za-erli Thelmu. Ljubavniki su eprtljili. - Ti poi gore, sine - ree Lily. - Ja u zaas doi. Vrata su otvorena. - Vidimo se kasnije, Gene - ree Jim Trivett. - Pokai im, mladiu. ... , ,.. On djeaka grubo prigrli jednom rukom i ue u sobu slije-va s Thelmom. Eugene se polako popne uza kripave stube i ue u sobu s otvorenim vratima. Uarena hrpa ugljena gorjela je u kaminu bez plamena. On skine eir i svue ogrta i baci ih preko drve-ne postelje. Zatim napeto sjedne u Ijuljaljku i nagne se naprijed izlaui drhtave prste toplini. Nije bilo svjetla osim s ugljena, ali je pri tom nejasnom stalnom tinjanju mogao zamijetiti rune zidne tapete s velikim mrljama od prokinjavanja koje su se tu i tamo Ijutile u suhim poderanim svicima. Sjedio je mirno po-gnut, ali je s vremena na vrijeme estoko drhtao kao u groznici. Zato sam ovdje? Ovo nisam ja, mislio je. Tada zauje polagani teki enski korak na stubama: ula je u poplavi svjetla nosei svijeu ispred sebe. Ona metne svijeu na stol i uvrne stijenj. Sad ju je mogao jasnije vidjeti. Lily je bila seljanka srednjih godina, iroka, teka i nezdravo meka. Njeno glatko seljako lice bilo je proarano finim ipkama bora oko usta i oiju kao da je mnogo radila na suncu. Imala je bujnu crnu i grubu kosu. Bila je bijelo naprahana talkom. Nosila je be-zoblinu odjeu od pamune tkanine, iroku i bez pojasa. Bila je obuena kao domaica, ali je udovoljila svom zvanju crvenim svilenim arapama i crvenim pustenim papuama opivenim krznom, u kojima je klipsala ravnih tabana. ena zabravi vrata i okrene se ka kaminu gdje je sada dje-ak stajao. On je zagrli s grozniavom eljom milujui je dugim nervoznim rukama. Neodluno

sjedne u Ijuljaljku i nespretno je privine k svojim koljenima. Udijelila mu je poljupce sa stidlji-vom i hladnom ednou provincijalne kurve odvraajui usta u stranu. Zadrhtala je kad su je takle njegove hladne ruke. - Hladan si kao led, sine - ree ona. - to ti je? Poela ga je trti s grubom profesionalnom nelagodnou. as kasnije ona nestrpljivo ustane. 343- Ponimo - rekla je. - Gdje je moj novac? On joj gurne dvije zguvane novanice u ruku. Zatim legne kraj nje. Drhtao je, mlitav i nemoan. Iz njega je bila iezla strast. U kaminu se uruavao nabacani ugljen. Umiralo je izgubljeno svijetlo udo. Kad je siao niza stube, u hodniku je naao Jima Trivetta kako ga eka drei Thelmu za ruku. Lily ih je tiho izvela, nakon to je virila kroz reetke u maglu i oslukivala koji asak. - Tiho - proaptala je - preko puta je neki ovjek. U po-sljednje nas vrijeme nadgledaju. Doite opet, mangupi - mrmljala je Thelma stiui mu ruku. Izali su tiho i njeno gazili dok se nisu dokopali ceste. Mag-la je bila gua: zrak je bio zasien ujedljivom vlagom. Pod sjajem uline svjetiljke na uglu Jim Trivett odahne s glasnim olakanjem i odvano krene dalje. - K vragu! - ree. - Mislio sam da nikad nee doi. to si to pokuavao uiniti s jadnom enom, Dugonja? - Zatim, primi-jetivi djeakovo lice, brzo doda s toplim zanimanjem: - to je Gene? Ne osjea se dobro? ekaj malo! - ree Eugene muklo. - Bit e dobro! On se primakne rubu ceste i pobljuje u jarak. Zatim se uspravi briui usta rupiem. - Kako se osjea? - upita Jim Trivett. - Bolje? - Da - ree Eugene - sad je sve u redu. - Zato mi nisi rekao da ti je zlo? - ree Jim Trivett prije-korno. Iznenada me uhvatilo - ree Eugene. Pa odmah doda: -Mislim da je neto bilo u hrani to sam je veeras jeo kod pro-kletog Grka. - Ja sam se dobro osjeao - ree Jim. Trivett. - alica kave e te smiriti - doda on s veselim uvjerenjem. Polako su se penjali uz brijeg. Svjetlost iz mirkavih svjetilj-ki na uglovima padala je s blijedim zurenjem po proeljima sa-blasnih kua. - Jim - ree Eugene nakon asovite stanke. - Da. to je? - Nemoj priati da mi je pozlilo - ree on nespretno. Jim Trivett se zaueno zagleda u njega. - Zato ne? To nije nita - ree. - Pa to, svakome moe lako pozliti. 344 _ Da znam. Ali bi mi drae bilo da ne pria. I Oh u redu. Neu. I zato bih? - ree Jim Trivett. Eugenea je progonio vlastiti izgubljeni duh: znao je da ga se nee vratiti. Tri dana je izbjegavao svakoga: osjeao je da je !? erijeha bio na njemu. Odavala ga je svaka kretnja, svaka riZJ Ponaanje mu je postalo izazovnije, pozdrav ivotu neprija-'ii Jo tjenje se spleo s Jimom Trivettom izvlaei tuno za-dovoljstvo iz njegova odanog grubog hvaljenja. Njegova nezadovoljena elja poela je iznova buktati: nadvladala je njegovo tje-lesno gnuanje i

doarala nove slike. Na kraju tjedna ponovo je otiao u Exeter, ali sam. Osjeao je da vie nije imao to izgubiti. Ovoga je puta potraio Thelmu. Kad je za Boi poao kui, prepone su mu bile crne od uge. Velika se drava protezala kao gol div ispod olovnih ispa-rina s neba. Vlak je grmio preko visokog uspona na Piedmont: dok je on nou leao u tekom bolesnom snu, vlak je puzao u veliku planinsku tvravu. Kroz maglu je slutio njezinu vjetrovi-tu gromadu i sive ume. Ispod mostova je vijugala bijela nit vode izmeu smrznutih obala, tiha kao san. Srce mu je oivjelo u sablasnoj planinskoj vjenosti. On je bio gortak. Ali kad je u zoru izaao iz vagona s gomilom studenata, ponovo mu je oiv-jela potitenost. Skupina tronih zgrada kraj kolodvora izgledala je jadno, jadnije nego ikad prije. Iznad stanine zaravni, bregovi s jeftinim nanizanim kuama bili su neprirodno blizi kao privi-enje. Mirni Trg izgledao je kao da se zbio za vrijeme njegova iz-bivanja, a kad je siao iz tramvaja i sputao se ulicom prema Di-xielandu, inilo mu se da je divovskim koracima svladavao uda-ljenosti u gradu-igraki. Boi je bio siv i studen. Nije bilo Helen da mu prui to-pline. Gant i Eliza osjeali su tegobu njezine odsutnosti. Ben je dolazio i odlazio kao utvara. Luke nije doao kui. A on je bio bolestan, osramoen i izgubljen. Nije znao kamo bi se djeo. Nou je koraao po hladnoj sobi i mrmljao, dok se zabrinuto Elizino lice ne bi pojavilo iznad nje-zina ogrtaa. Otac mu je bio njeniji i stariji nego ikada; vratile su mu se patnje. Bio je odsutan i alostan. Povrno je razgova-rao sa sinom o koledu. Eugeneu je zastajao govor u grlu. Pro-mucao je nekoliko odgovora i pobjegao od kue i golog straha u Gantovim oima. Danju i nou neumorno je hodao trudei se da zagospodari svojim strahom. Mislio je da se raspada od gube. I nita se nije moglo uiniti nego istrunuti. Lijeka nije bilo. Jer tako su ga nauili moralisti u mladosti. 345Lutao je u besciljnom oaju, nesposoban da i na trenut k smiri nespokojne udove. Popeo se na istone bregove to su s dizali iznad crnake etvrti. Zimsko se sunce probijalo kro maglu. Dolje na livadama i gore na planinama sunevo je svjetlo padalo na zemlju kao mlijeko. Stajao je i promatrao. Traak nade probio se kroz crninu njegova duha. Poi u bratu, pomislio je. Bena je naao u krevetu u ulici Woodson kako pui. Zatvo-rio je vrata i zatim se divlje obazreo kao da je u kavezu. - Za ime boje! - kriknuo je Ben ljutilo. - Jesi li poludio? Sto te je spopalo? - Ja sam - ja sam bolestan! - promucao je. - Sto se dogodilo? Gdje si bio? - upitao je otro Ben. Pri-dignuo se i sjeo u krevetu. - Bio sam s jednom enskom - ree Eugene. - Sjedi, Gene - ree Ben mirno, trenutak kasnije. - Nemoj biti budala. Od toga nee umrijeti, zna. Kad se to dogodilo? Djeak istrabunja svoju ispovijed. Ben ustane i obue se. - Idemo - ree - posjetit emo Me Guirea. Dok su ili u grad, on je pokuao razgovarati, izraavajui se u tepavim i nesuvislim naletima. - Ovako je bilo - poeo je - da sam znao, ali u to vrijeme nisam znao naravno, znam da je moja greka jer ... - O, za boga miloga! - ree Ben nestrpljivo. - Zavei! Ne e-lim o tome sluati. Nisam ja tvoj aneo uvar, do avola!

Vijest je bila utjeljiva. Toliko mnogo ljudi, nakon to pad-nemo u nemilost, to jesu. Popeli su se u iroki mrani hodnik Lijenikog doma koji je otro uzbudivo mirisom lijekova. McGuireovo predsoblje bilo je prazno. Ben zakuca na unutarnja vrata. McGuire ih otvori: on smakne vlanu cigaretu koja mu se zalijepila na debelu usnu da ih pozdravi. - Zdravo, Ben. Zdravo, mali! - zarei on ugledavi Eugenea. - Kad si se vratio? - On misli da umire od nezaustavljive suice, McGuire -ree Ben zabacivi glavu. - Vi mu moda moete nekako produ-ljiti ivot. - to je, mali? - ree McGuire. Eugene proguta pljuvaku uvijajui pomodrelo lice. - Ako nemate nita protiv - zakrijeti - pogledajte sami. -Zatim se oajniki okrene bratu. - Ti ostani ovdje. Ne elim da bude sa mnom. 346 J ne bih ni poao s tobom - ree Ben mrko. - Imam i svojih nevolja dosta. Fueene krene za krupnom spodobom McGuirea u ordina McGuire zatvori vrata i tromo sjedne za svoj neuredan stol. '_ sjedi, mali - naredi on - i reci mi o emu se radi. - On nali cigaretu i vjeto je zalijepi za objeenu vlanu usnu. Zatim pozorno pogleda djeaka i primijeti njegovo zgreno lice. - Ne mora uriti, mali - ree ljubazno - i saberi se. Bilo to bilo, vjerojatno nije tako strano kako ti misli. Ovako je bilo - poe Eugene tihim glasom. - Napravio sam greku. Ja to znam. Rado u se podvri lijeenju. Ja se ne opravdavam zbog onoga to se desilo - glas mu je naglo rastao; pridigao se iz stolice i poeo otro udarati po neurednom stolu. - Ja nikoga ne krivim. Da li to razumijete? McGuire polako okrene zbunjeno pjegavo lice prema svom pacijentu. Vlana mu je cigareta smijeno visjela iz poluotvore-nih usta. - Da li razumijem - to? - ree on. - Sluaj, Gene: koga to vraga trabunja? Ja nisam Sherlock Holmes, zna. Ja sam tvoj li-jenik. Istresi to ima! - Ono to sam ja uinio - ree on dramatino - uinile su tisue drugih. Oh, ja znam da se mnogi prave da nisu. Ali jesu! Vi ste lijenik - vi to znate. I ljudi iz visokog drutva. Ja sam je-dan od onih koji nemaju sree. Mene su uhvatili. Zato sam ja loiji nego oni? Zato - nastavi on govorniki. Mislim da sam shvatio na to cilja - ree McGuire suho. - Daj da vidim, mali. Eugene grozniavo poslua i nastavi deklamirati. - Zato bih ja nosio ig zbog onoga to drugi nekanjeno ine? Licemjeri gomila prokletih, prljavih, cmizdravih licemje-ra, eto to su oni. Dvostruki moral! Ha! Gdje je tu pravda, gdje je tu ast? Zato da mene optuuju za ono to ljudi iz visokog drutva... McGuire podigne glavu nakon kritikog ispitivanja i komi-no zarei. - Tko te optuuje? Ti misli da si prvi koji je ikad upao u ovu vrstu nevolje, zar ne? Uostalom, s tobom je sve u redu. - Vi me vi me moete izlijeiti? - upita Eugene. - Ne. Ti si neizljeiv, mali! - ree McGuire. On narka nekoliko hijeroglifa na receptnom bloku. - Daj to ljekarniku - ree - i odsad malo pripazi s kim se drui. Ljudi iz visokog drutva, a? - iskesi se on. - Dakle tamo si bio?

Veliki teret krvi i suza potpuno je pao s djeakova srca; bio je omamljeno veseo, polusvjestan samo bujice svojih rijei. 347Otvorio je vrata i izaao u predsoblje. Ben brzo i nervozn ustade. - Onda ree on - koliko mu je jo ostalo ivota? - Pa doda ozbiljno, tihim glasom: - S njim je sve u redu, je li? Ne - ree McGuire - ja mislim da je malo udaren. Ali -svi ste vi udareni. Kad su izali na ulicu, Ben ree: - Jesi li ita jeo? - Ne - ree Eugene. Kad si zadnji put jeo? - Juer u neko doba ree Eugene. Ne sjeam se. - Budalo blesava! - promrmlja Ben. - Hajde - idemo jesti. Zamisao je bila vrlo privlana. Svijet je bio ugodno okupan mljenom svjetlou zimskog sunca. Grad se zaas probudio iz zimskog mrtvila potaknut blagdanima i dolaskom studenata: plonicima su kljuale tople hitre struje ivota. Hodao je uz Bena dugakim koracima nemoan da suzbije navalu veselja koje je u njemu raslo kao kvasac. Napokon, kad je uao u pro-metnu aveniju, nije se vie mogao suzdrati: visoko je poskoio u zrak i ushieno vrisnuo: - Ju-huuuu! - Glupane jedan! - vikne Ben otro. - Jesi li poludio? On se estoko namrti, a zatim se okrene bunim prolazni-cima s laganim smijekom. - Dri ga, Ben! - dobaci Jim Pollock. Bio je strano malen ovjek, blijed i nasmijeen, crna brka, glavni slagar i socijalist. - Da mu odsijee ta vraja velika stopala - ree Ben - od-letio bio kao balon. Uli su u veliki novi restoran i sjeli za jedan stol. - to elite? - upita konobar. alicu kave i komad pite s mesom'- ree Ben. - I meni isto to - ree Eugene. - Jedi! - ree Ben strogo. - Jedi! Eugene zamiljeno stane prouavati jelovnik. - Donesite mi pohani telei odrezak s umakom od rajica, - ree - i posebno prene krumpire, tanjur mrkve i graha s vrh-njem i vrui dvopek. I alicu kave. Eugeneu se opet vratilo srce. Vratilo mu se silovito i nemamo, s vilenjakom divljinom. Ostatak blagdana proveo je u smionom poniranju u ivahnu guvu gdje je odvano ali pristojno gledao ene i djevojke. One su iznenada nikle iz sumorne i puste zime kao divni cvjetovi. Bio je eznutljiv i sam. Strah je zmaj koji ivi u go-milama i to hrpimice. Teko da on ivi meu ljudima koji samuju. Osjeao se slobodan, od oajanja nije ostalo ni najmanjeg traga. 348 vo i hoen i sam promatrao je oko sebe s nasluenom od-Vsve ime se vlada na svijetu i ime vlada svijet. ivot jenoscu ^ ^^ ^^ ^ udan . gorak plod Qni _ vdiko h ieno iza ograde da se zgrije i zatiti - mogli su ga jednog & i usmrtiti: on je pomislio da e oni to i uinit AH on se sada nije bojao - bio je zadovoljan, samo kad bi . itkf moda donijeti ploda. Zurio je u gomilu

pogledom koji je nosio znak njegove opasnosti, traei onoga koga bi mogao po-eljeti i uzeti. Na sveuilite se vratio otporan na momako podrugivanje: u vruim zelenim spavaim kolima sjatili su se oko njega s bu-nim peckanjem, ali su smjesta ustuknuli kad ih je on prezirno doekao. Doao je i kraj njega sjeo Tom French kojemu se lijepo lice zaodjelo u tvrdu drskost novca. Pratio ga je njegov dvorski lakr-dija, Roy Duncan, rob koji je piskutavo grubo kokodakao. - Zdravo, Gant ree Tom French hrapavo. - Jesi li bio u Exeteru u posljednje vrijeme? - Mrtei se on namigne nacerenom Royu. - Da - ree Eugene - bio sam tamo nedavno i sad opet idem tamo. A to se to tebe tie, French? Poraen ovim jakim izazovom, bogataev sin uzmakne. - Mi smo uli da zalazi meu njih, Gene - ree Roy Dun-can kokodaui. - Tko su to mi? - ree Eugene. - Tko su to oni? - Kau ree Tom French - da si ist kao kanalizacija. - Bude li mi trebalo ienje - ree Eugene - uvijek mogu upotrijebiti 'Zlatne blizance', zar ne? French i Duncan, 'Zlatni blizanci' - koji nikad nita ne rade. Skupina nasmijanih studenata, mladih nepristranih drznika to su se iznad njih okupili na sjedalima sprijeda i straga, glasno se cerila. - Tako je! Tako je! Reci im, Gene! - ree eno Cochran meko. Bio je to visok dvadesetogodinjak, vitak i snaan, stasit kao trkai konj. Prenio je loptu osamdeset jarda protiv vjetra za pehar Vale. Bio je lijep momak, ljupka i meka glasa, s neustraivom plemenitou sportaa. Zbunjen i ljut, Tom French ree razmetljivo i tupo: - Nitko meni ne moe nita rei. Ja sam neuhvatljiv. Nitko o meni nita ne zna. - Hoe rei - ree Eugene - svatko o tebi znade sve, ali nitko ne eli da ita zna o tebi. 349Gomila se smijala. - O-hooo! - klikne Jimmy Revell. - to kae na to, Tom? - upita on izazivaki. Bio je vrlo ni-zak i bucmast, sin stolara, napadno marljiv probijajui se kroz koled na razliite naine. Volio je zadirkivati i gnjaviti, nalazei opravdanja za prostotu i zlobu u lanim i glasnim alama. Eugene se mirno okrene Tomu Frenchu. - Prestani! - ree - Nemoj dalje, jer drugi sluaju. Mislim da nije smijeno. Ne svi-a mi se to. Ni ti mi se ne svia. elim da me sada ostavi na miru. Jesi li me uo? - Idemo - ree Roy Duncan ustajui - ostavi ga na miru, Tom. On ne moe shvatiti alu. On stvari uzima previe ozbiljno. Oni ga napuste. Neuznemiren i s olakanjem on okrene lice prema prostranoj pustoj zemlji, koja je bila siva i ostarjela u e-ljeznom stisku zime. Zima je zavravala. Smrznuta susnjena zemlja poela mek-ati od jugovine i kie. Gradske i sveuiline staze postale prljavi jarci blata i bljuzgavice. Padala je studena kia: izbila je trava u zelenim mokrim busenima. On je srljao puteljcima skaui kao klokan, zaskakujui se visoko do donjih grana da zubima odgrize propupale hvoje. Glasno je kliktao iz grla, njitao kentaurskim

kri-kom ovjeka ili ivotinje, pokuavajui rasteretiti obremenjeno srce jednim praskom muke i veselja i strasti. Drugi bi put guravo hodio pritisnut nebrojivim tegovima utruenosti i klonua. Poremetio mu se tijek sati, izgubio je osjeaj za vrijeme, nije imao redovita razdoblja spavanja, rada i zabave, iako je vjerno pohaao predavanja i jeo prilino redovno, jer su ga na to silile satnice u blagovalitu i svratitu. Hrana je bila izobilna i pripro-sta, masna i loe kuhana. Bila je vrlo jeftina: u sveuilinoj men-zi dvanaest dolara mjeseno, u svratitu petnaest. U menzi je jeo jedan mjesec: njegovo poimanje hrane bilo je preduboko i pre-inteligentno da bi dulje izdrao. Menza je bila u velikoj sivoj kui od bijelih opeka. Slubeno se zvala Stiggins Hali, ali su joj studenti dali opisniji pridjevak - Svinjac. Nekoliko je puta pohodio Helen i Hugha Bartona. ivjeli su trideset pet milja daleko, u glavnom gradu drave Sydneyu. To je bio pospan grad od trideset tisua stanovnika, s tihim lisna-tim plonicima i okruglim Trgom u sreditu sa zrakastim ulica-ma. Na poetku glavne ulice, nasuprot vijenici, u smeoj izblijedjeloj zgradi od kamena pokrivenoj liajem, bio je jeftin hotel - najvei i najozloglaeniji bordel u gradu. Bila su takoer tri pripremna koleda za djevojke. 350 Bartonovi su iznajmili stan u jednoj staroj kui u ulici iznad r vernerove palae. ivjeli su u tri ili etiri sobe u prizemlju. U taj Sydney je Gant bio doao kao mladi iz Baltimorea na svom sporom potucanju Jugom. U Sydneyu je on poeo prvi po-sao i zbog gubitka svog prvog uloga zauvijek zamrzip/ imovinu. U Svdneyu se sreo i penio posveenom Cynthijom, suiavom usidjelicom koja je umrla dvije godine nakon njihova vjenanja. Progonio ih je veliki duh njihova oca: lebdio je iznad grada, iznad zaborava godina koji otplahnjuje i brie sve nae tragove. Zajedno su tumarali sporednim ulicama dok napokon nisu stali ispred naputene radnje na rubu crnake etvrti. - To mora biti - rekla je ona. - Njegova je radnja ovdje sta-jala. Sad je vie nema. Bila je tiha jedan asak. - Jadni stari tata. - Okrenula je su-zne oi na stranu. Nije bilo znaka njegove velike ruke u ovom bezlinom svi-jetu. Povijue nisu rasle oko kue. Njegov dio koji je ivio ovdje bio je pokopan - pokopan zajedno s mrtvom enom pod dugom sivom plimom godina. Stajali su mirni, uplaeni, na tom ud-nom mjestu, oekujui da uju proklinjanje njegova glasa, s na-dom u nevjerici, kao to netko trai boga u Brooklynu. U travnju je nacija objavila Njemakoj rat. Prije isteka mje-seca, svi momci s Pulpit Hilla koji su bili sposobni - s navre-nom dvadeset jednom godinom pozvani su u vojsku. Proma-trao je kako ih doktori pregledavaju u gimnastikoj dvorani i za-vidio im na nemarnoj nevinosti s kojom su se svlaili goli. Ba-cali su odjeu na neuredne hrpe i stajali pred lijenicima, na-smijani i samosvjesni. Imali su izrazite udove, zdrave i bijele zube, draesne i brze kretnje. Prvi su se javili lanovi bratstva -oni veseli i nastrani snobovi koje nikada nije upoznao, ali su sada za njega predstavljali najvii doseg gradskog i aristokrat-skog ivota. Viao ih je sretne i besposlene na irokim veranda-ma kua njihova udruenja - onih hramova gdje su se obavljali posljednji i grozni obredi inicijacije. Viao ih je uvijek zajedno, uvijek odijeljene od krda koje nije spadalo k njima, kako se smi-ju kad primaju pisma u potanskom uredu ili se igraju crne krave u drugstoreu. l s trnom promaenosti, sa aljenjem, s boli

zbog svoje drutvene nitavnosti, gledao je njihove estoke bor-be za naklonost nekog poeljnog brucoa - nekoga tko je bio da-leko otmjeniji od njega, nekoga tko se diio krvlju i novcem. Oni su bih samo sinovi malih bogatih ljudi, gospodara sela i ko-tareva, ali dok ih je gledao kako tako sigurno nastupaju, uz 351 nesuzdran smijeh, u dobro krojenim odijelima, ureeni, oet-kani, u gomili skromnijih studenata koji su se nespretno' drve-nili sa seljakim neprijateljstvom i sputanou, - oni su bili cvi-jet vitetva, sinovi palaa. Oni su bili Sydney, Raleigh, Nash I sad su oni, kao gospoda, odlazili u rat. Dvorana je bila puna mirisa pare i znojnih ljudi koji su s igralita dolazili pod tueve. Raskopane koulje i opran, Euge-ne je polako odlazio u zelenu propupalu hladovinu okolia; pra-tio ga je jedan znanac, Ralph Hendrix. - Pogledaj! - ree Ralph Hendrix tihim Ijutitim glasom. -Pogledaj ovo, molim te! - On kimne prema skupini studenata ispred njih. Taj mali tikvan kaska za ovim kicoima po cijelom krugu. Eugene pogleda, pa se okrene da promotri ogoreno lice puanina pokraj sebe. Svake subote uveer, nakon sastanka li-terarnog drutva, Ralph Hendrix je odlazio u drugstore i kupo-vao dvije jeftine cigare. Imao je uska povijena ramena, bijelo kvrgavo lice i nisko elo. U govoru je jednolino i muno otezao. Otac mu je bio predradnik u predionici pamuka. - Svi su oni tikvani - ree on. - Prije e ih vrag odnijeti nego to bih im se ja ulizivao da me prime. - Da - ree Eugene. Ali on je elio da ga prime. 2elio je da izgleda gradski i ne-marno. elio je da nosi dobro krojena odijela. elio je biti gos-podin. elio je ii u rat. Na sredinjem trgu nekoliko je studenata, koje je prihvatila regrutaciona komisija, silazilo iz starih spavaonica nosei spremljene kovege. S vremena na vrijeme dizali su ruku na po-zdrav. Dovienja, momci! Vidjet emo se u Berlinu. - Blistavo isprijeeno more bilo je blie i nije bilo tako iroko. Mnogo je itao, ali nasumce - za zabavu. Defoe, Smollet, Sterne i Fielding itao je najodabranije izgubljenike engleskog romana pod oceanom sladunjavosti za vrijeme vladavine Udove od VVindsora. itao je Boccacciove prie i sve su ga podsjeale na otrcani primjerak Heptamerona. Po nagovoru Jarca Bensona proitao je Murraveva Euripida (u to je vrijeme itao grki tekst Alkestide - najplemenitiji i najljupkiji od svih mitova o Ljubavi i Smrti). Spoznao je veliinu prie Prometeja - ali ga je vie ganula pria nego Eshilov komad. Zapravo, Eshila je smatrao uzvienim -i dosadnim: nije mogao shvatiti njegovu veliku slavu. Odnosno -mogao je. On je bio Knjievnost - pisac remek djela. Bio je 352 jednako velik gnjavator kao Ciceron - onaj stari vjetropi-S /"moralist koji je tako odvano istupio u ime Starosti i Pri-^telistva Sofoklo je bio carski pjesnik - govorio je kao bog kroz siievanje i munju: Kralj Edip nije samo jedan od najveih komada na svijetu, on je i jedna od najveih pria. Ta pria savre-na neizbjena i bajoslevna - opinila ga je grozomornom po-dudarnou Sudbine. Drala ga je kao pticu pred svojim zmij-skim okom mudrosti i uasa,

A Euripida je smatrao (usprkos omalovaavanju pedantnost^) jednim od najveih lirskih pjevaa u svem pjesnitvu. Volio je sve udnovate prie i divlje izmiljotine, u prozi i stihu, od Zlatnog magarca do Samuela Tavlora Coleridgea, veli-kog kneza mjeseine i tajanstva. Ali je volio bajoslovnost, gdje god se nalazila, emu god sluila. Najbolji izmiljai esto su bili najvei satiriari: satira -kakva je u Aristofana, Voltairea i Svvifta - visoka je i istanana umjetnost koja daleko nadmauje lovljenje po stajskom dvoritu i klanje gusaka na veliko u dananjem izraenom dobu. Velika satira treba oslonac velike bajke. Swiftova mo izmiljanja je neusporediva: nema veeg pisca bajki na svijetu. Proitao je Poeove prie, Frankensteina, komade Lorda Dunsanva. Proitao je knjigu Sir Gawayne i Zeleni vitez i Knjigu o Tobitu. Nije elio da mu se objanjavaju njegove utvare i ude-sa. Tajanstvo je tajanstvo. elio je stare utvare - ne indijanske utvare, nego utvare u oklopima, duhove starih kraljeva i utegnu-tih gospa s visokim stoastim eirima. Zatim je po prvi put raz-miljao o samotnoj zemlji na kojoj je ivio. Iznenada mu se ui-nilo udno da ita Euripida u onoj divljini. Oko njega je lealo selo; malo dalje, runa valovita zemlja posuta bijednim farmama; poslije toga, Amerika - opet zemlja, opet drvene kue, opet gradovi, sve oporo i surovo i runo. On je itao Euripida, a svud oko njega jedan svijet bijelaca i crnaca jeo je prenu hranu. On je itao o drevnom vraanju i starim utvarama, a je li ikada ikakva utvara dola da posjeti ovu zemlju? Duh Hamletova oca u Connecticutu. .... Ja duh sam oca tvoga, Proklet da lutam nou neko vrijeme Od Bloomingtona k Portlandu, u Maine. On iznenada osjeti ruilaku prolaznost nacije. Samo je zemlja ostajala - divovska amerika zemlja, nosei na svojim groznim grudima svijet ogavne trulei. Samo je zemlja ostajala ta prostrana strana zemlja koja nije imala utvara da je posjel 353uju. U njoj nije bilo oteena lika Menkaure, u njoj nije bilo AV natonove glave od alabastra, rasutih meu stupovima pronal v, hramova, napola slomljenih i prevrnutih, zavijanih u pustin' Nita nije bilo uinjeno od kamena. Samo je ostala ova zen/' na ijim je grudima on itao Euripida. Meu njezinim je plani nama bio zarobljenik; po njezinoj je ravni hodao, samac, stranac. O, boe! O, boe! Bili smo doljaci u tuoj zemlji i stranci u svojoj zemlji. Planine su bile nai gospodari: udomaile su se u naim oima i naem srcu prije nego to smo navrili petu. to god uinimo ili reemo zauvijek mora biti vezano uz planine. Naa su osjetila zadojena ovom uasnom zemljom; naa se krv svikla da tee silovitim bilom Amerike koju ne moemo, kad je napustimo, nikada izgubiti i nikada zaboraviti. Hodali smo pu-tem u Cumberlandu i priginjali se, jer je nebo tako nisko visjelo; a kad smo pobjegli iz Londona, malim smo rijekama stigli u up-ravo dovoljno veliku zemlju. I kamo god smo otili nije bilo daleko: zemlja i nebo bili su blizu i na dohvat. I vratila se sta-ra glad - uasna i mrana glad koja Amerikance progoni i boli, zbog koje smo prognanici u svojoj zemlji i stranci kamo god idemo.

Eliza je pohodila Helen u Sydneyu u proljee. Djevojka je bila utljivija, tunija i zamiljenija nego ikad prije. Novi ju je i-vot pokorio, njena ju je mranost oistila. Nedostajao joj je Gant vie nego to bi priznala. Nedostajao joj je planinski grad. - Koliko plaate za ovaj stan? - ree Eliza gledajui kritiki oko sebe. - Pedeset dolara mjeseno - ree Helen. - S namjetajem? - Ne, namjetaj smo morali mi kupiti. - Zna to, to je prilino mnogo - ree Eliza - samo za pri-zemlje. Mislim da su kod nas stanarine nie. - Da, znam da je mnogo - ree Helen. - Ali zaboga, mama! Shvaa li da je ovo najotmjeniji dio grada? Dva bloka od Gu-vernerove palae, zna. Gospoa Mathevvs nije obina vlasnica svratita, moe mi vjerovati! A, ne! - uzvikne ona kroz smijeh. - Ona je zaista otmjena - odlazi na sve velike prijemove i stalno se pojavljuje u novinama. Ti zna da Hugh i ja moramo drati do vanjskog izgleda. On je mlad ovjek koji upravo ovdje kree u ivot. - Da. Znam - Eliza se sloi zamiljeno. - Kako mu ide? 354 _ O Toole kae da mu je on najbolji predstavnik ree He-- Hugh je u redu. Mi bismo zajedno mogli uspjeti bilo gdje, 'en' . t ^ uz nas nije prokleta rodbina. Ponekad se razbjesnim iTdga vidim kako O'Tooleu nabija depove. Radi kao konj. 7 v O'Toole dobiva proviziju na sve to on proda. A gospoa OToole i one dvije curice voze se okolo u velikim kolima i ni-k da ni prstom ne maknu. Oni su katolici, zna, ali svakamo mo-raju dospjeti. Zna to - ree Eliza uz stidljiv poluozbiljan smijeak -moda ne bi bila loa zamisao kad bi Hugh postao sam svoj ga-zda. Nema koristi sve to raditi za nekoga^drugoga. Reci, dijete -usklikne ona zar ne bi bila dobra zamisao kad bi pokuao do-biti predstavnitvo u Altamontu? Sumnjam da im onaj ovjek to je tamo mnogo vrijedi. To bi on mogao dobiti kao od ale. Nastala je stanka. Razmiljali smo o tome - dopusti djevojka polako. -Hugh je pisao u glavnu direkciju. U svakom sluaju - ree ona trenutak kasnije - bio bi sam svoj gazda. A to je neto. - Onda - ree Eliza polako - ne znam zato to ne bi bilo do-bro. Ako se zaista trudi, nema razloga da mu ne krene posao kako treba. Tata ti se u posljednje vrijeme tui na svoju bolest. Bilo bi mu drago da se vrati. - Ona na tren polako zaklima gla-vom. - Dijete! Nisu mu ni truna pomogli oni gore. Sve mu se vratilo. Za Uskrs su se odvezli na Pulpit Hill u dvodnevnu posjetu. Eliza ga je odvela u Exeter i kupila mu odijelo. - Ne dopadaju mi se te tijesne hlae - rekla je prodavau. - Ja bih htjela neto u emu e vie sliiti na ovjeka. Kad se ponovio, ona je naprila usne, nasmijeila se i rekla: - Ispravi se, mome! Zabaci ramena! Ugledaj se u oca - dri se uspravno kao svijea. Nastavi li hodati ovako zgrbljeno, obo-lit e na plua prije nego napuni dvadeset petu. - Htio bih vas upoznati s mojom majkom - rekao je on nespretno gospodinu Josephu Ballantvneu, glatkom rumenom mladom ovjeku koji je bio izabran za predsjednika brucokog razreda.

..~vX'.ste mi na izgled dobar i pametan ovjek - ree Eliza smijeei se - s vama u se nagoditi. Ako meu svojim prijate-ljima u ovom dijelu drave razbubnjate moj posao i pribavite mi neke goste, vama u dati besplatan boravak. Izvolite nekoliko mojih posjetnica - doda ona otvarajui torbicu. Mogli biste Poneku razdijeliti, ako vam se prui prilika, i rei koju dobru ri-jec za Dixieland u Zemlji neba. 355- Da gospoo - ree gospodin Ballantyne polaganim izne-naenim glasom - hou, svakako. Eugene okrene zaareno oajno lice prema Helen. Ona se glasno i ironino nasmije, a zatim se okrene djeaku i ree- Dobro nam doli u bilo koje vrijeme, gospodine Ballantv-ne, bilo gostiju ili ne. Uvijek emo nai mjesta za vas. Kad su ostali sami, kao odgovor na njegovo mucavo i zbr-kano prosvjedovanje, ona je rekla s izrazom dosade: - Da, znam. Prilino je gadno. Ali ti si najvei dio vremena izvan toga. Ti si sretan. Vidi to sam ja sve morala sluati proli tjedan, zar ne? Sad vidi, je li? Kad je na koncu godine, potkraj mjeseca svibnja, doao kui, vidio je da su ga Helen i Hugh Barton pretekli. ivjeli su s Gantom u ulici VVoodson. Hugh Barton je dobio predstavni-tvo u Altamontu. Grad i nacija kljuali su od domovinskog zanosa - estoko i kaotino uskomeani, bez neke koristi. Sinovi slobode moraju smrviti (istrijebiti, rekao je veleasni Smallvvood) Atilin okot. Raspisivali su se zajmovi, izdavale se obveznice, drali se govori, naklapalo se o novaenju i slabom pritjecanju Jenkija u Fran-cusku. Pershing je stigao u Pariz i rekao, Lafavette, evo nas!, ali su Francuzi jo promatrali. Ben se pojavio pred komisijom za regrutiranje, ali su ga odbili. Plua - slaba! rekli su prilino neopozivo. Ne, nije tuberkuloza. Mogunost. Neishranje-nost. On je psovao. Lice mu je jo vie sliilo otrici - tanje, sivlje. Njegove namrgoene bore bile su dublje. Izgledao je jo usamljeniji. Eugene je opet doao na planine i naao ih u njihovoj bo-gatoj mladoj ljetnoj slavi. Dixieland je bio djelomino ispunjen gostima platiama. Jo ih je dolazilo. Eugeneu je bilo esnaest godina. Bio je sveuilitarac. Ho-dao je kroz veselu poslijepodnevnu guvu s osjeajem ushita, odgovarajui na srdane pozdrave s veseljem, upijajui njihovu nepromiljenu rjeitost. - Kau mi da si ih tisuu pretekao tamo dolje, mome, -dobaci gospodin Wood, mladi bucmasti vlasnik drugstorea koje-mu nitko nita nije kazao. Tako je, mladiu! Pokai im. - I o-vjek proe radosno naprijed prema unosnoj hladovini svoje radnje. Ventilatori su zujali. Na koncu konca, pomisli Eugene, nije se loe ponio. Osjetio je prve rane. Nije se slomio. Upoznao je gorku ljubavnu tajnu. ivio je sam. 356 30 U Dbcielandu je bila djevojka po imenu Laura James. Imala dvadeset jednu godinu. Izgledala je mlaa. Tamo je bila kad se on vratio. Laura je bila vitka djevojka, srednje visine, ah je izgledala via nego to je bila. Bila je vrlo vrsto graena: djelovala je svjee i oprano i isto. Imala je gustu, vrlo ravnu i plavu kosu; eljala ju je u grivnu priljubljenu oko male

glave. Lice joj je bilo bijelo, osuto sitnim pjegama. Oi su joj bile meke, iste, maji zelene. Nos joj je bio malo prevelik za lice: bio je prast. Nije bila lijepa. Oblaila se vrlo jednostavno i otmjeno u kratke suk-nje i koulje od tkane svile. Ona je bila jedino mlado eljade u Dbdelandu. Eugene je s njom razgovarao bojaljivo bahato. Mislio je da je priprosta i dosadna. Ali poeo je s njom sjediti nou na trijemu. Poeo ju je nekako voljeti. On nije znao da je voli. S njom je razgovarao nabusito i hva-lisavo dok su sjedili u drvenoj ljuljaki na trijemu. Ali je udisao isti miris njezina divnog mladog tijela. Ulovio se u zamku nje-ne okrutnosti njenih jasnih zelenih oiju, zapleo se u finu mreu njena osmijeha. Laura James je ivjela u istonom dijelu drave, ak isto-nije od Pulpit Hilla, u gradiu sagraenom na slanoj rijeci velike priobalne ravnice. Otac joj je bio bogat trgovac dobavlja na veliko. Djevojka je bila jedinica: pretjerano je troila. Jedne je veeri Eugene sjedio na ogradi trijema i razgova-rao s njom. Prije je samo kimao ili ukoeno izgovarao rije ili dvije. Poeli su suzdrano, bolno svjesni praznina u svom razgo-voru. - Ti si iz Little Richmonda, zar ne? - rekao je on. - Da - rekla je Laura James - poznaje li nekoga otamo? - Da - rekao je on - poznajem Johna Bvnuma i momka po imenu Ficklen. Oni su iz Little Richmonda, zar ne? - Oh, Dave Ficklen! Ti ga poznaje? Da. Obojica idu u Pulpit Hill. Da li ti ide tamo? - Da - rekao je on - otamo ih poznajem. - Zna li dva Barlovva? Oba su u bratstvu Sigma Nus - ree Laura James. Viao ih je. Bili su veliki kicoi, igrai ragbija. - Da, znam ih - ree on - Roy Barlovv i Jack Barlovv. - A zna li 'Snjofa' VVarrena? On spada u Kappa Sig. - Da. Zovu ih Ispiuture - ree Eugene. 357- U kojem si bratstvu ti? - ree Laura James. - Nisam ni u jednom - ree on muno. - Ja sam ove godin bio tek bruco. Neki od mojih najboljih prijatelja nikad nisu pristupili ni jednom bratstvu ree Laura James. Sastajali su se sve ee, bez dogovora, dok se nijemim pri-stankom nisu poeli nalaziti na trijemu svake noi. Ponekad su se etali prohladnim mranim ulicama. Ponekad ju je nespretno pratio kroz grad, do kina, i kasnije, s nelagodnim mladenakim ustruavanjem, pokraj besposlene gomile u Woodu. esto ju je vodio u ulicu Woodson, gdje mu je Helen pruala svjei zaklon na verandi. Njoj se Laura James veoma sviala. Ona je krasna djevojka. Divna djevojka. Svia mi se. Nagra-du za ljepotu nee dobiti, zar ne? - Ona se smijala s trakom do-broudnog podrugivanja. On se uvrijedio. - Ona dobro izgleda - rekao je. - Nije tako runa kako je ti prikazuje. Ali ona je bila runa - s izrazitom ljupkom runoom. Lice joj je bilo neznatno pjegavo, po nosu i ustima; crte su joj bile jake, bezazlene, okrenute gore u nepravilnoj drskosti. Ali je bila izvanredno graena i izvanredno njegovana: imala je vrsti mla-di stas proljea - propupao, vitak, djevianski. Bila je kao

neto hitro, krilato, to lebdi umom, naslueno meu lisnatim drve-em, ali neuhvaeno, nevieno. Pokuao je pred njom ivjeti u oklopu. Glumio je pred njom. Ako bude dovoljno sjajan, mislio je, moda ona nee pri-mijetiti runi nered i sivilo ivota u kojem je prebivao. Preko puta, na irokom travnjaku Brunsvvicka - velike ci-glene kue sa zabatom koju je Eliza neko udjela - gospodin Pratt, koji je gmizao u onom jadnom svijetu u kojem samo mu vlasnice svratita moe ivjeti, cijevlju je zalijevao iroke zelene povrine travnjaka. Blistava vodena praina bljeskala je u crvenom sjaju suneva zalaza. Crveno svjetlo padalo je preko obri-janog izmodenog lica. Ono je svjetlucalo na kopama poveza povrh rukava. S druge strane staze, na drugom renju trave, nekoliko mukaraca i ena igrali su kroket. S lozom pokrivenog trijema dopirao je smijeh. U susjednoj kui, kod Beltona, stanari su se okupili na dugakom trijemu u veselom kunom brblja-nju. Komiar grupe Dixie Ramblers doputovao je s dvije plesa-ice. Bio je sitan ovjek s vidrinim licem i bez gornjih zubi. No -e slamnati eir s ispruganom vrpcom i bijelu koulju i S1 \nik Stanari su se okupili oko njega. Zaas je odjeknuo vritav j ijus Arthur brzo projuri nizbrdo, vozei oca kui. Hitro je ,. nuo j podigao ruku u znak nehajnog pozdrava. Ugledni dvokat radoznalo okrene bucmasto van dykeovsko lice na kri-vom vratu. On proe bez osmijeha. Crnkinja u Brunsvvicku udari po zvoncima japanskog gon-ula se urba nogu na trijemu; igrai kroketa odbacili su ba-fove i brzo krenuli prema kui. Pratt namota cijev na drveni ka-lem, l 1 r, l 11. Polagano brenanje zvona kod Beltona slalo je goste u uurbanoj hitnji prema vratima. asak zatim ulo se zveckanje tekih tanjura i glasna buka oko jela. Gosti na trijemu Dixielan-da poee se bre njihati uz tiho nezadovoljno mrmljanje. Eugene je razgovarao s Laurom u sve guem sumraku za-odijevajui svoju muku u ponos i nehaj. Iza stakla pojavi se Bli-zino lice kao bijela mrlja u mraku. - Doite amo, gospoo Gant, da udahnete malo svjeeg zra-ka - ree Laura James. - Oh, ne, dijete. Ne mogu sada. Tko je to s tobom? - krikne ona oito zbunjena. Zatim otvori vrata. - Hu-hu? Hej? Jesi li vidjela Genea? Je li to Gene? - Da - ree on. - to se dogodilo? - Doi amo jedan as, mome - ree ona. On izae u hodnik. - to je? - upita. - O, sine, svega mi na svijetu! Ne znam. Morat e neto uiniti - proape ona krei ruke. - to je, mama? O emu to govori? - vikne on razdraljivo. - Pa - Jannadeau je upravo zvao. Otac ti je ponovo pobje-snio. Krenuo je ovamo. Dijete, svata e uiniti. A toliki su mi ljudi u kui. Unitit e nas. - Ona zaplae. - Hajde i pokuaj ga zaustaviti. Sprijei ga ako moe. Odvedi ga u ulicu Woodson. On brzo zgrabi eir i otri kroz vrata. - Kamo ide? - upita Laura James. - Odlazi li bez veere?

- Moram poi u grad - ree on. - Neu se dugo zadrati. Hoe li me ekati? - Da - ree ona. Jurnuo je niz put upravo kad mu se otac uljao iz ulice uz visoku zatitnu ivicu koja je ograivala kuu od prostranog dvorita odvjetnike komore. Gant je ruilaki gazio preko mee ljiljana na travnjaku i kroio prema verandi. On se uz Psovku spotakne na donjoj stepenici i tresne koliko je dug i i358 359rok na trijem. Djeak priskoi k njemu i pola vukui pola diui uspravi njegovo veliko pijano tijelo. Gosti se stisnu u gomilu uz brzo razmicanje stolica: on ih pozdravi smijehom uz posprdn urlanje. - Jeste li tu? Rekoh, jeste li tu? Najpodliji od podlih - svinje iz svratita! Milosrdni boe! Kakva travestija! Travestija prirode! Zar je do toga dolo! On zapadne u dugaak kovitlac mahnitoga smijeha. - Tata! Idemo! - ree Eugene tihim glasom i oprezno uhvati oca za rukav. Gant ga odbaci do pola trijema zamahom ruke Kad mu se ponovo brzo primaknuo, otac prema njemu zamlati rukom. On bez potekoa izbjegne veliku aku koja je kosila i na ruke doeka njegovo tijelo u padu, izbaeno iz ravnotee. Zatim ga brzo pogura prema vratima, drei ga straga, prije nego to se Gant mogao oporaviti. Gosti se razbjeae kao vrapci. Ali je Laura bila kraj vanjskih vrata ispred njega: ona ih rastvori i-rom. - Bjei! Bjei! - vikne on obuzet sramom i srdbom. - Ti se ne mijeaj u ovo. Tog ju je asa prezirao to je vidjela njegovu ranu. - O, daj da ti pomognem, dragi - apne Laura James. Oi su joj bile suzne, ali se nije bojala. Otac i sin se bezglavo strovale niz iroki tamni hodnik, dok je Eliza ila neposredno pred njima, plaui i lomatajui ruka-ma. - Uvedi ga ovamo, mome. Uvedi ga ovamo - apne ona po-kazujui na veliku spavau sobu u gornjem dijelu kue. Eugene progura oca kroz slijepi prolaz kupaonice i polegne ga po irini kripava eljeznog kreveta. - Prokleti lupeu! - dobaci Gant ponovo pokuavajui da ga pokosi dugom rukom. - Pusti me da ustanem ili u te ubiti! - Za boga miloga, tata - zaklinjao ga je on srdito - pokuaj se smiriti. Cijeli grad te uje. - Neka ih avo nosi! - rikne Gant. - Gortake hulje, svi po redu, popili su mi krv iz srca. Doveli su me na smrtnu postelju, tako mi istinoga boga na nebesima. Eliza se pojavi na vratima zgrena lica od plaa. - Sine, moe li ita uiniti da ga zaustavi? - ree ona. -Sve e nas unititi. Sve e ih otjerati. Gant se upne da ustane kad je primijeti. Njezino ga je bijelo lice razdraivalo do ludila. - A, tu je! Tu! Tu! Vidite li? Dobro ja poznajem to vampir-sko lice to se naslauje mojom bijedom. Pogledajte to! Pogle360 ! vidite li osmijeh pakosne lukavosti? Greeley, Will, Zdero-stari major! Poreznik e sve pokupiti, a ja u umrijeti kraj P - Da nije bilo mene - poe Eliza, spremna na odmazdu - ti bi ve davno umro.

- Mama, za ime .boje! - krikne djeak. - Nemoj s njim raz-ovarati! Zar ne vidi to mu time radi? Uini neto, tako ti boga! Zovi Helen! Gdje je ona? Ja u svemu tome uiniti kraj! - vikne Gant uspravlja-jui se. - Uinit u to za nas oboje. Eliza iezne. - Da, tata. Sve e biti u redu - pone Eugene da ga smiruje, gurajui ga ponovo na krevet. On se brzo spusti na koljena i po-ne izuvati jednu meku Gantovu cipelu bez jezika, mrmljavo ga uvjeravajui cijelo vrijeme: - Da, da. Spremit emo ti dobru vre-lu juhu i poloit emo te u postelju u tren oka. Sve e biti u naj-boljem redu, cipela mu ostane u ruci, a on, potpomognut bi-jesnim ritanjem oeve noge, padne nauznak. Gant ponovo sune na noge i pozdravivi udarcem svog pa-log sina nagne prema vratima. Eugene se brzo osovi i skoi za njim. Njih dvojica muklo tresnu o grubu zrnatu buku zida. Gant je psovao i nespretno mlatio oko sebe po svom muitelju. Uto ue Helen. - Mala! - zaplae Gant. - Ovi me pokuavaju ubiti. O Isuse, uini neto da me spasi ili u poginuti. - Brzo natrag u taj krevet zapovjedi ona otro - ili u ti otkinuti glavu. On je vrlo posluno podnio odvoenje u postelju i svlae-nje. Za nekoliko asaka ona je sjedila kraj njega sa zdjelom vrele juhe. On se bojaljivo smijuljio kad ju je licom slijevala u otvo-rena usta. Ona se smijala - skoro sretno - mislei na izgubljene i nepovratne godine. Iznenada, prije nego to je zaspao, on se snano podigne s jastuka kojima su ga poduprli i izbuljenih oi-ju zazove u divljem uasu: - Je li to rak? Rekoh, je li to rak? Pst! vikne ona. - Nije. Naravno da nije. Nemoj biti lud. Pao je na lea iscrpljen i sklopio oi. Ali oni su znali da je rak. Njemu nikada nisu rekli. Uasno ime njegove boljke nitko nije izgovarao osim njega. A on je u srcu znao - kao to su svi znah i nikad nisu pred njim govorili - da ima, da ima rak. Po-vazdan je sjedio Gant, oiju ukoenih od straha, kao slomljen Kip meu svojim mramorjem i pio. Bolovao je od raka. 361Djeakova je desna ruka teko krvarila iz zapea koje m je oeva teina pritisnula uza zid. - Idi i isperi - rekla je Helen. - Ja u ti je zavili. On ode u mranu kupaonicu i gurne ruku pod mlaz mlake vode. U srcu mu je bio vrlo smiren oaj, umoran mir koji je vla-dao i ovom kuom smrti i pomutnje, koji je kao blag prodiran vjetar lebdio u njenim mranim hodnicima i sve stvari tiho ku-pao mirom i umorom. Gosti su kao glupe ovce pobjegli u dvije kue preko puta: tamo su jeli, tamo su se jatili po trijemovirna i aputali. A njemu je njihov odlazak donio mir i slobodu, kao da su mu s udova bili skinuti teki lanci. U lagano zaparenoj ku-hinji Eliza je mirnije plakala iznad propale veere; on primijeti crnu tugaljivu smirenost crnkinjina lica. Zatim polako krene mranim hodnikom s labavo svezanim rupiem oko rane. Izne-nada osjeti mir koji dolazi s oajem. Ma koji duboko probada proao je kroz nabore jadnog oklopa njegova ponosa. elik mu je rasjekao bok, ugrizao ga za srce. Ali je ispod oklopa naao sama sebe. Mogao je spoznati samo ono to je bio. Mogao je dati samo ono to je bio. A bio je ono to je bio: bjeanje i pretvara-nje nije se moglo dodati njegovu zbroju. Obradovao se od sveg srca. U mraku pokraj vrata naao je Lauru James.

- Mislio sam da si otila s ostalima, - rekao je on. - Nisam - rekla je Laura James. - Kako je tvom ocu? - Sad je sve u redu. Zaspao je - odgovorio je on. - Jesi li ita jela? - Ne - rekla je ona - nisam htjela. - Ja u ti donijeti neto iz kuhinje - rekao je on. - Ima sve-ga i previe. - Malo zatim doda: ao mi je, Laura. - Zbog ega ti je ao? - upita ona. On se mlitavo nasloni na zid izgubivi snagu od njezina do-dira. - Eugene. Dragi - ree ona, privue njegovu klonulu glavu k svojim usnama i poljubi ga. - Mili moj, dragi moj, nemoj mi tako izgledati. U njemu se otopi svaki otpor. Posegne za njenim malim ru-kama, stisne ih vrelim prstima i obaspe poljupcima. - Draga moja Laura! Draga moja Laura! - ree priguenim glasom. - Slatka moja, lijepa moja Laura! Moja ljupka Laura! Ja te volim, ja te volim. - Iz njegova su srca navirale nesuvisle rijei bez srama i pjenile se kroz provaljene nasipe ponosa i tiine. Oni se pripiju jedno uz drugo u mraku suznih lica i spojenih usta. Njezin mu miris opojno prodre u mozak; od njezina mu dodira kroz udove prostruji ar tajanstva; on osjeti na sebi pri362 ih eznutljivih i nabubrelih malih grudi i outi strah -tisak njeni obeast,0 _ uz bolesno sjeanje na svoju okalja-(cao da ju je m Drao je u rukama njezinu otmjenu glavicu, tako slavno ovi-ti debelom pletenicom .meke plave kose, i govorio rijei koje 'kad nije izrekao rijei priznanja, pune ljubavi i poniznosti. - Nemoj otii! Nemoj otii! Molim te nemoj otii! prosio je - Nemoj me ostavljati, draga. Molim te! - Pst! - apnula je ona. - Neu otii! Ja te volim, mili moj. Ona spazi njegovu ruku umotanu u krvav zavoj: pregleda-la ju je blago s mekim kricima tihe njenosti. Donijela je bo-icu joda iz svoje sobe i etkicom obojila posjekotinu koja je pekla. Zavila ju je istim trakama od meke bijele tkanine, otr-gnutih od stare koulje, koje su bile proete lakim i profinje-nim mirisom. Zatim su sjeli na drvenu ljuljaku. Kua je izgledala kao da spava u mraku. Uto Helen i Eliza izrone iz njezine mirne dubine. - Kako tvoja ruka, Gene? - upita Helen. U redu je - ree on. - Daj da vidim! O-ho, sad ima njegovateljicu, zar ne? - ree ona s prijaznim smijehom. - to to? to to? Povrijedio je ruku? Kako to? Ovaj, ekaj, pa ja imam za to neto jako dobro, sine - ree Eliza nastojei da se razleti na sve strane. - O, sad je sve u redu, mama. Gotovo je - ree on s dosa-dom, pomislivi kako je ona uvijek prekasno imala neto jako dobro. Zatim pogleda Helen smijuljei se: - Boe blagoslovi na sretni dom! - ree. - Jadna Laura! - nasmije se ona i grubo grune djevojku jed-nom rukom. teta to si ti u ovo upletena. - Ne smeta - ree Laura. - Ja se i onako sada osjeam kao lan porodice.

- Neka ne misli da moe ovako nastaviti - ree Eliza uvri-jeeno. - Ja to vie ne mogu podnositi. O, ne spominji to! - ree Helen nestrpljivo. - Zaboga, mama! Tata je bolestan ovjek. Zar ne moe to shvatiti? - Pa to! - ree Eliza prijekorno. - Ja mislim da njemu nita na ovom svijetu ne smeta osim prokletog pia. Odatle dolazi sva njegova nevolja. - Oh, kako je to smijeno! Kako je to smijeno! I ti to meni kae! - uzvikne Helen srdito. Razgovarajmo o vremenu - ree Eugene. 363Zatim su svi mirno sjedili putajui da se u njih useli tama Napokon se Helen i Eliza vrate u kuu: Eliza je pola nerado n kerino navaljivanje, oblivi sumnjiavim treperenjem svoga lica momka i djevojku. Izjedeni mjeseev srp jahao je nebom iznad planinske gro-made. Osjeao se miris vlane trave i jorgovana, a golema zano-sna simfonija milijuna nota malih nonih stvarci, rastui i pada-jui u stalnom uborenju, napuivala je srce trajnom podsvje-snom stalnou. Zvijezde su se utapale u blijedoj svjetlosti koja je poput tiine pritisnula zemlju, sipila kroz lisnatu mreu mla-dih javorova i risala po zemlji vrevu leptira u vilinskom svjetlu Eugene i Laura sjedili su drei se za ruke u ljuljaki koja je polako cvilila. Njezin ga je dodir prostrijelio kao proplamsaj vatre: dok joj je rukom obgrljivao ramena i privlaio je k sebi, prsti su mu takli ivi tvrdi pehar njenih grudi. On trgne ruku kao da se ubo, promrmljavi izvinjenje. Kad god ga se ona do-takla, njegovo je tijelo postajalo ukoeno i slabo. Ona je bila dje-vica, prhka kao celer - srce mu se stezalo da je ne okalja svojim dodirom. Njemu se inilo da je bio mnogo stariji, iako mu je bilo esnaest godina, a njoj dvadeset jedna. On je osjetio starost svoje osame i svog mranog poimanja. Osjetio je sijedu mudrost grijeha - gole pustinje, ali viene i upoznate. Kad joj je drao ruku, osjeao se kao da ju je ve zaveo. Ona podie prema nje-mu svoje ljupko lice, drsko i runo kao u djeaka; na njemu je bdjela istinita i nepokolebljiva ednost, a njegove su oi bile suzne. Sva mlada ljepota na svijetu za njega je prebivala u tom licu koje je sauvalo uenje, koje je sauvalo nevinost, koje je ivjelo u takvoj besmrtnoj sljepoi za uas i pokvarenost svijeta. Doao je k njoj, kao stvorenje koje je sav svoj ivot putovalo kroz mraan svemir, po jedan trenutak mira i vjere na neki usamljeni planet, gdje je sada stajao, u prostranoj zaaranoj rav-nici mjeseine, dok mjeseina pada na nourak njezina lica. Jer kad bi ovjek sanjao o raju i probudivi se naao u ruci cvijet kao zalog da je u njemu zaista bio - to onda, to onda? - Eugene - ree ona naglo - koliko ti je godina? Njemu se pogled zgusne od bola. Malo zatim odgovori s uasnom tekoom. - Tono esnaest. - Oh, dijete! klikne ona. - Mislila sam da si stariji! - Ja sam - star za svoju dob - promrmlja on. - Koliko ti ima godina? - Dvadeset jednu - ree ona. - Zar to nije alosno? - Razlika nije velika - ree on. - Ne vidim zato bi to sme-talo. O dragi - ree ona. - To smeta. To toliko smeta! \ T on je znao da smeta ali nije znao koliko. Ali je nastupio trenutak. On se nije plaio muke, nije se plaio

gubitka. nJ-8 bilo stalo do praktinih potreba svijeta. Usudio se izrei j^Jf _ j aivnu stvar'koja je tako mrano evala u njemu. - Laura - ree on, sluajui svoj tihi glas kako zvoni preko , mjeseeve ravnice - volimo se uvijek kao to se sada vor ^Nemojmo se nikad vjenati. elim da me eka i da me voTzauvijek Ja obilazim svijetom. Ponekad u odlaziti na cijele odine- postat u slavan, ali u se uvijek vraati tebi. Ti e i-'eti u kui zabaenoj u planinama, ekat e me i uvat e se VJCmene Hoe li? - ree on, istui njezin ivot tako mirno kao Ha ie zaiskao jedan sat njezina vremena. - Da, dragi - ree Laura na mjeseini - ja u te zauvijek eOna je proimala njegovo tijelo. Ona je udarala u kucaju njegova bila. Ona je bila vino u njegovoj krvi, glazba u njegovu srcu. - On nema nimalo obzira prema tebi ni prema bilo kome drugom - gunao je Hugh Barton. Bio se kasno vratio s posla u uredu da odvede Helen kui. - Ako se ne moe popraviti, nai emo sami za sebe kuu u gradu. Ja ne elim da ti oboli zbog njega. - Pusti to - ree Helen. - On stari. Oni izau na verandu. - Doi sutra dolje, zlato - ree ona Eugeneu. - Prigotovit u ti pravu hranu. Laura, doi i ti. Nije uvijek ovako, zna. - Ona se nasmije milujui djevojku velikom rukom. Oni se odvezu niz brijeg. - to je krasna djevojka tvoja sestra - ree Laura James. -Zar jednostavno nisi lud za njom? Eugene ne odgovori jedan tren. - Da - ree zatim. - Ona te mazi. To se vidi - ree Laura. On se u tami uhvati za grlo. - Da - ree on. Mjesec je njeno putovao nebom. Eliza opet izae, stidljivo, s oklijevanjem. - Tko je tamo? Tko je tamo? - rekla je u tamu. - Gdje je ene? On! Nisam znala! Jesi li tamo, sine? - Znala je vrlo dobro. - Da - ree on. 364 365- Zato ne sjednete, gospoo Gant? - upita Laura. - Nije m jasno kako moete izdrati cio dan u onoj vruoj kuhinji. Mo ' da ste iscrpljeni. Zna to? - ree Eliza gledajui mutno u nebo. - No i divna, zar ne? to bi se reklo - no za ljubavnike. - Ona se ne sigurno nasmije, zatim trenutak ostane zamiljena. - Sine - ree smuenim glasom - zato ne poe u krevet i malo zaspi? Nije dobro za tebe da bdije do ove dobi. - I ja bih tamo ve morala biti - ree Laura James ustajui - Da, dijete - ree Eliza. - Odmori svoju ljepotu. Kao to kae poslovica, rano u postelju, rano na noge. - Idemo onda svi. Idemo svi! - ree Eugene nestrpljivo i sr-dito, pitajui se da li ba uvijek ona mora biti posljednja budna u toj kui. - Ali kako! - ree Eliza. - Ja ne mogu, dijete. Moram jo to-liko stvari izglaati. Laura lagano stisne njegovu ruku i ustane kraj njega. On je ogoreno promatrao svoj gubitak.

- Laku no svima. Laku no, gospoo Gant. - Laku no, dijete. Kad je ona otila, Eliza sjedne kraj njega s uzdahom umora. - Zna to - ree ona. - Ovako je lijepo. eljela bih da i ja imam toliko vremena kao neki ljudi, da sjedim ovdje i uivam na zraku. - On je znao da se njezine napuene usne pokuavaju nasmijeiti u mraku. - Hm! - ree ona i dotakne mu ruku grubim dlanom. - Je li moje edo nalo sebi djevojku? - Pa to onda? Pa to ako bi to bilo istina? - ree on ljutilo. - Zar ja nemam prava kao i svi drugi? - Hej! - ree Eliza. - Ti si jo premlad da na njih misli. Da sam ja na tvom mjestu, ne bih se na njih obazirala. Veina njih nema nikakvih drugih misli nego da idu na zabave i da se pro-vode. Ja ne elim da moj sin troi vrijeme na njih. On osjeti ozbiljnost ispod njezina nespretnog peckanja. Bo-rio se u kaosu zbrkanog gnjeva, pokuavajui da uti. Napokon progovori tihim glasom, punim strasti: - Moramo neto imati, mama. Moramo neto imati, zna. Ne moemo uvijek biti sami - sami. Bilo je mrano. Nitko nije mogao vidjeti. On irom otvori ustave. Zaplae. - Znam! - urno se sloi Eliza. - Ja ne kaem... - Boe moj, boe moj, kamo mi to idemo? to je sve ovo? On umire - zar to ne vidi? Zar to ne zna? Pogledaj njegov i366 , . svo; Bez svjetlosti, bez ljubavi, bez utjehe - bez vot. Pegle" J ^^ se zaneseno povisio: on se udarao po rebrima iega. - Glas ^ Mama, mama, za ime boje, to je ovo? to ti kao po t>u J nas udavi j utopi sve zajedno? Zar nisi do-e^l!!a?Hoe li jo konopa? Hoe li jo boca? Tako mi .' nucta "J-- ------1-------------j boga ja u poi okolo i skupljati ih ako samo ree. - Njegov se las povisio gotovo do vriska. - Ali reci mi to hoe. Zar nema dovoljno? eli li cio grad? to je to? Ja ne znam o emu ti govori, sine - ree Eliza ljutilo. -Da se nisam trudila da zaradim mali imetak, nitko od vas ne bi imao krova nad glavom, jer bi vam tata, vjeruj ti meni, sve rasuo. Krova nad glavom? - dobaci on kroz sulud smijeh. - Boe dragi, mi nemamo ni svoje postelje. Mi nemamo svoje sobe. Mi nemamo svoga pokrivaa koji nam ne bi mogao biti uzet da gri-je ovu rulju to se ljulja na trijemu i prigovara. - Ti se sad moe rugati s gostima koliko god eli - poe Eliza uozbiljeno. - Ne - ree on. - Ne mogu. U meni nema dovoljno daha ni snage da im se rugam koliko bih htio. Eliza pone plakati. - Uinila sam sve to sam mogla! - ree ona. - Dala bih ti dom kad bih mogla. Svega bih se odrekla poslije Groverove smrti, ali on me ni trenutka nije ostavljao na miru. Nitko ne zna to sam ja prola. Nitko ne zna, dijete. Nitko ne zna.

On joj ugleda lice na mjeseini, izoblieno runom grima-som tuge. Znao je da je bilo iskreno i poteno sve to je rekla. Bio je duboko ganut. - Sve je u redu, mama - ree on muno. - Ne spominji to! Ja znam. Ona mu skoro zahvalno zgrabi ruku i poloi svoje bijelo lice, jo iskrivljeno od alosti, na njegovo rame. Bila je to djeja kretnja: kretnja koja je molila ljubav, smilovanje i njenost. Ona mu je krvavo kidala utrobu. - Nemoj! - ree on. - Nemoj, mama! Molim te! - Nitko ne zna - ree Eliza. - Nitko ne zna. I ja nekoga tre-bam. Moj je ivot bio, sine, pun boli i muke. - Polako i opet dje-ji ona obrie slabe suzne oi nadlanicom. Ah, pomisli on dok mu se srce grilo od divlje boli i alje-nja, ona e jednog dana umrijeti, a ja u se uvijek ovoga sjeati. Uvijek ovoga. Ovoga. Umukli su na asak. On joj grubo i vrsto stisne ruku i po-'jubi. 367- No - poe Eliza puna veselog proroanstva - rei u t' neto: ja neu provesti sav svoj ivot ovdje robujui za gornil stanara. To neka izbiju iz glave. Ostavit u sve i uivati kao bil tko od njih. - Ona mu znalaki namigne. - Kad idui put doe kui, moda e me nai kako ivim u velikoj kui u Doak Par ku. Gradilite imam, najbolje koje tamo postoji to se tie pogle-da i poloaja, daleko bolje nego to ga ima W. J. Bryan. Napra-vila sam posao s doktorom Doakom glavom, prije nekoliko dana. Pazi sada! Sto kae? Ona se nasmije. - Rekao mi je 'Gospoo Gant, kad ste vi u pitanju, ne mogu se pouzdati ni u jednog svog zastupnika. Moram dobro pripaziti, ako elim ita zaraditi u ovom poslu. Vi s'te najvjetiji trgovac u gradu.' 'Hej, doktore,' rekla sam ja (nisam pokazala da mu vjerujem ili bilo to drugo), 'sve to elim to je da mi se isplati moj ulog. Drim da je poteno da svatko zaradi i da prui priliku i drugome. Neka se lopta kotrlja!' Rekla sam smijui se do mile volje. 'Pa, gospoo Gant!' rekao je on ... - Ona se upustila u dugaka za-stranjivanja, sjeajui se s upitim uitkom beskrajnih pojedinos-ti svog trgovanja s bogatim kraljem kinina sa svim popratnim pojavama to su se u to vrijeme ticale ptica, pela, cvijea, sunca, oblaka, pasa, krava , i ljudi. Bila je zadovoljna. Bila je sretna. Nenadno, zamislivi se naglo, ona ree: - No, moda u to uiniti. elim imati kuu gdje me mogu posjeivati moja djeca i dovoditi svoje prijatelje, kad se vrate doma. - Da - ree on - da. To bi bilo lijepo. Ne smije raditi cijeli svoj ivot. I njemu se svidjela njena sretna bajka: na trenutak je skoro povjerovao u udo spasenja, iako je to njemu bila stara pria. - Nadam se da e tako uiniti ree on. - To bi bilo lije-po... Idi sad u krevet, zato ne ide, mama? Ve je kasno. - On ustane. - Ja sad idem. - Da, sine - ree ona ustajui. - Treba da ide. Pa, laku no. - Oni se poljube s ljubavlju, oprani i isti od gorine za neko vri-jeme. Eliza poe ispred njega u mranu kuu. Ali prije nego to je legao, on sie u kuhinju po ibice. Ona je jo bila tamo, kraj daske za glaanje iza dugakog neurednog stola s dvije velike hrpe rublja sa strana. Na njegov prijekorni pogled ona y urbi ree: Idem. Odmah idem. Samo sam htjela dovriti ove ru-nike. Prije nego to je otiao, on obie stol da je ponovo poljubi. Ona proeprka po kutiji za dugmad na ivaem stroju i izvadi okrajak olovke. Drei je vrsto nad starom omotnicom, ona na368

l a grub plan na dasci za glaanje. Njezin se um jo uspavljivao cvoiom nakanom. _ Evo vidi poe ona - tu je avenija bunset, dolazi odo, Qvo je Doakovo zemljite, tee odavde pod pravim kutom, n oarcela na uglu pripada Dicku Websteru; a upravo ovdje iz-nad toga, na samom vrhu nalazi se... Nalazi se, pomisli on gledajui s tupim zanimanjem, mjesto dje lei zakopano blago. Deset koraka na sjever-sjeveroistok od Velike stijene, pod korijenjem starog hrasta. Dok je ona govorila on se zanio u svoje radosno matanje. A to ako je na Elizinoj parceli bilo zakopano blago? Nastavi li kupovati, zaista bi moglo biti. Ili zato ne izvor nafte? Ili rudnik ugljena? Ove glasovite planine pune su (kau) minerala. 150 barela dnevno u svom dvoritu. Koliko bi to bilo? Ako je jedan barel 3,00 $, to bi bilo preko 50,00 $ dnevno na svakog lana porodice. Svijet je na! - Vidi, je li? - nasmijei se ona pobjedniki. - A upravo ovdje u graditi. Za pet godina parcela e postii dvostruku vrijednost. - Da - ree on poljubivi je. - Laku no, mama. Za boga mi-loga, idi u postelju i naspavaj se. - Laku no, sine - ree Eliza. On izae i pone se penjati uz mrane stube. Ulazei u taj as, Benjamin Gant posrne preko teke stolice u hodniku. On estoko opsuje i raspali rukom po stolici. Do avola! O, do a-vola! Gospoa Pert ga aptom upozori i otvoreno se nasmije. Eugene zastane i zatim se mekano popne uz stubite pokriveno prostirkom da ga ne bi uli, te ue u slijepi trijem na gornjem stubinom odmoritu, gdje je spavao. Nije upalio svjetlo, jer nije volio vidjeti grubi lak pun mje-hura na ormaru i savijeno eljezo kreveta. Krevet je bio ulegnut, a svjetlo nejasno - on je mrzio nejasna svjetla i velike none lep-tire koji su uokolo slijepo lomatali pranim krilima. Svukao se pri mjesecu. Mjeseina je padala na zemlju kao tajanstvena nad-naravna zora. Ona je poravnavala svu hrapavost, skrivala sve rane. Ona je davala svim obinim i poznatim stvarima zbitoj gromadi sue, gruboj graevini mljekare, bujnoj zaoblienosti ad-vokatovih divljih jabuka ujednaen udesan cvat. On zapali ci-garetu promatrajui njezin crveni ar u ogledalu, i nagne se preko ograde svoga trijema, gledajui napolje. Odjednom posta-ne svjestan da ga je s udaljenosti od osam stopa promatrala Laura James. Mjeseina je padala po njima, kupala im tijela ze-enom bljedoom i proimala ih tiinom. Lica su im bila ukoe-na u udotvornoj tmini, samo su im ivjele sjajne oi, koje vide a nisu viene. Zurili su jedno u drugo u toj vilinskoj svjetlosti 24 - p, 369bez rijei. U sobi ispod njih svjetlost je puzala ka krevetu njego-va oca, plivala pokrivaem i otkrivala mu lice koje je bilo izba eno otro uvis. Noni zrak, planinski zrak, padao je na djeako vo golo tijelo kao mlaz bistre vode. Noni su mu se prsti grih da grabe vlanu travu.

Na odmoritu je uo gospou Pert kako tiho ide na spava-nje, pipajui po zidovima sa slijepom panjom. Vrata su krip-nula i kljocnula. Kua utone u dubok mir kao stijena pod mje-secom. Oni su gledali i ekali aroliju da pokore vrijeme. Onda je ona progovorila - njen apat njegova imena samo se mogao na-slutiti kao zvuk. On prebaci nogu preko ograde i prebaci tijelo preko razmaka do praga njena prozora, pruivi se kao maka Ona naglo zadri dah i tiho krikne - Ne! Ne! - ali ga uhvati za ruke na okviru prozora i stisne se uza nj kad se provukao unutra. Zatim su se vrsto stezali hladnim mladim rukama i mnogo se puta poljubili mladim usnama i licima. Sva joj je kosa pala kao gusta kukuruzna svila u slatkoj oputenoj udnji. Njezine ravne skladne noge bile su zaklonjene zelenim dugim gaama koje je elastik nabirao iznad koljena. Udovi su im se isprepleli: on je ljubio glatki sjaj njenih ruku i ramena - strau od koje su mu mlitavjeli udovi upravljao je vjerski zanos. elio ju je zadrati i otii sam i misliti o njoj. On se nagne, podvue joj ruku ispod koljena i ushieno je digne. Ona ga zaplaeno pogleda i jo vre se pripije uza nj. - to radi? - proape ona. - Nemoj me povrijediti. - Neu te povrijediti, draga - ree on. - Poloit u te u kre-vet. Da. Poloit u te u krevet. uje li me? - Osjeao je da mora kriknuti iz grla od veselja. Prenio ju je do kreveta i poloio je na nj. Zatim je kleknuo kraj nje, zavukao ruku ispod nje i privukao je k sebi. Laku no, draga moja. Poljubi me za laku no. Voli li me? - Da. - Ona ga poljubi. - Laku no, dragi moj. Nemoj se vra-ati kroz prozor. Moe pasti. Ali on je otiao kao to je i doao, pruajui se ushieno na mjeseini kao maka. Dugo je leao budan, u tihom bunilu, dok mu je srce estoko udaralo o rebra. San se uuljao u njegova os-jetila s toplinom paperja: umilo je mlado javorovo lie, pijetao je pojao svoj daleki vilenjaki napjev, zavijala je utvara nekog psa. On je zaspao. Probudilo ga je vrelo sunce koje mu je udaralo u lice kroz platneni zaslon na trijemu. Mrzio je buenje na suncu. Jednoga , na Spavati u velikoj sobi koja e uvijek biti hladna i mra-C Oko njegovih e prozora biti drvee i povijue, ili nauzgo- vis planine. Dok se oblaio odjea mu je bila vlana od no-renl Kad ie siao, naao je Ganta kako se jadno njie na tri-ne rose. r^a j ^ jemu stiui rukama stap. _ Dobro jutro - rekao je - kako se osjea? Otac mu dobaci nelagodan treptav pogled i zastenje. - Milosrdni boe! Stigla me je kazna za moje grijehe. - Uskoro e se bolje osjeati - re Eugene. - Jesi li ita icO? Zapinje mi u grlu - ree Gant koji se ve halapljivo najeo. Nisam mogao progutati ni zalogaja. Kako je tvoja ruka, sine? - upita vrlo ponizno. - Oh, dobro je ree Eugene brzo. - Tko ti je rekao za moju ruku? - Ona kae da sam ti povrijedio ruku - ree Gant alosno.

- Ah-h! - ree djeak Ijutito. - Ne. Nisam bio povrijeen. Gant se nagne u stranu i nespretno, ne gledajui, potape nepovrijeenu sinovu ruku. - Zao mi je to sam uinio - ree on. - Ja sam bolestan o-vjek. Treba li ti novca? - Ne - ree Eugene u neprilici. - Imam sve to mi treba. - Doi u radnju danas, dat u ti neto - ree Gant. - Jadno dijete, ini mi se da si u kripcu. Ali umjesto toga on je ekao dok se Laura James vratila sa svog jutarnjeg odlaska u gradsko kupalite. Dola je nosei ku-pai kostim u jednoj ruci, a nekoliko paketia u drugoj. Druge su donijeli crnci raznosai. Ona je platila i potpisala se. - Ti mora da ima mnogo novca, Laura - ree on: - Ovako radi svaki dan, zar ne? - Tata me zbog ovoga kori - priznade ona - ali ja volim ku-povati odjeu. Na odjeu troim sav svoj novac. - to e sada initi? - Nita - to god ti hoe. Dan je krasan da se neto radi, zar ne? . - Dan je krasan da se nita ne radi. Bi li htjela da nekamo odemo, Laura? - Voljela bih nekamo otii s tobom - ree Laura James. - O tome se radi, djevojko. O tome se radi - ree on ushieno, s pretjeranim grlenim lakrdijanjem. - Otii emo nekamo sami - ponijet emo i neto za jelo ree on pohlepno. Laura ode u svoju sobu i obuje par tvrdih malih papua. Eugene ode u kuhinju. Ima li neku kutiju od cipela? - upita Elizu.- Za to ti treba? - ree ona podozrivo. - Idem u banku ree on ironino. - Htio sam neto n emu u donijeti novac - Ali smjesta grubo doda: - Idem na piknik. - A? E? Sto si rekao? - upita Eliza. - Na piknik? S kim ide? S onom djevojkom? - Ne - ree on ozbiljno - s predsjednikom \Vilsonom, s en-gleskim kraljem i s doktorom Doakom. Pit emo limunadu -obeao sam da u donijeti limune. - Svega mi, mome - ree Eliza nametljivo - ne svia mi se - da tako bjei kad mi treba. Htjela sam da mi ode uplatiti neki novac, jer oni iz telefonske centrale e me iskljuiti ako im danas ne poaljem novac. - O mama! Za ime boje! - vikne on ojaeno. - Ti me uvijek treba kad elim nekamo otii. Neka ekaju! Mogu valjda ekati jedan dan. - Rok je proao - ree ona. - No, izvoli. I ja bih eljela da imam vremena da odlazim na piknike. Ona izvue kutiju od ci-pela iz hrpe magazina i novina koji su neuredno leali na ni-skom ormariu. - Ima li to za jelo? - Nabavit emo - ree on i ode. Sili su niz brijeg i zaustavili se u malom pljesnivom dua-nu iza ugla u ulici Woodson, gdje su kupili hrskavih keksa, ma-slaca od kikirikija, elatine od ribiza, kiselih krastavaca i velik komad izvrsnog utog sira. Trgovac je bio stari idov koji je u argonu mrmljao kroz rabinsku bradu kao da baca uroke na vu-kodlaka. Djeak je pozorno gledao da li se njegove ruke dotiu hrane. Nisu bile iste.

Na svom putu uz brijeg zaustavili su se nekoliko trenutaka kod Ganta. Nali su Helen i Bena u blagovaonici. Ben je doru-kovao, nagnut kao i obino, s namrtenom panjom, nad kavom, okreui se skoro s gaenjem od jaja sa slaninom. Helen je na-valjivala da njihovim zalihama doda jaja i sendvie: dvije su ene pole straga u kuhinju. Eugene je sjeo za stol s Benom i pio kavu. - Ooh, moj boe! - ree napokon Ben i umorno zijevnu. Zatim zapali cigaretu. - Kako je starome jutros? - Mislim da mu je dobro. Rekao mi je da nije mogao doru-kovati. - Je li to rekao stanarima? - 'Prokleti lupei! Gortake hulje! Hiii..!' To je bilo sve. Ben se tiho smjekao. - Je li ti ozlijedio ruku? Daj da vidim. 372 - Ne Nema to vidjeti. Nema rane - ree Eugene podiui iienu podlakticu. _ Nije te udario, je li! - upita Ben ozbiljno. _ O ne. Naravno da nije. Samo je bio pijan. Bilo mu je ao zbog ovoga jutros. ..... . _ Da - ree Ben - njemu je uvijek zao - nakon to napravi l m na sve strane. Duboko je ispijao cigaretu udiui dim kao da je omamljen jakom drogom. - Kako ti je bilo u koledu ove godine, Gene? - upita izne-nada. . . - Proao sam. Dobio sam lijepe ocjene ako si na to mislio. U proljee je bilo bolje - doda s malom nelagodom. - Bilo je te-ko krenuti - u poetku. - Misli na prolu jesen? Eugene kinine, - to je bilo? - ree Ben mrtei se na njega. - Jesu li ti se drugi momci rugali? - Da - ree Eugene tihim glasom. - Sto su ti radili? Smatra li da su mislili da im nisi dora-stao? Jesu li na te gledali s visoka? Je li to bilo? - ree Ben divlje. - Ne - ree Eugene vrlo crvena lica. - Ne. To nema veze s tim. Ja mislim da smijeno izgledam. Bio sam im smijean. - Kako to misli da smijeno izgleda? - ree Ben nasrtlji-vo. - S tobom je sve u redu, mladiu, tako da zna; osim ako nisi okolo hodao kao propalica. Za ime boje - uzvikne on srdito -kad si posljednji put ostrigao tu kosu? Sto misli da si ti: divlji ovjek sa Bornea? - Ne volim brijae! - plane Eugene bijesno. - Zato je to! Ne elim da mi guraju svoje prljave prste u usta. Sto se to koga tie, ako uope ne striem kosu? - Danas se ljudi prosuuju po izgledu - ree Ben sentenciozno. - Nekidan sam itao lanak jednog velikog poslovnog ovjeka u Postu. On kae da uvijek pogleda ovjeku u cipele pri-je nego to mu dade posao. Govorio je ozbiljno i polagano, kao to je i itao, bez pravog uvjerenja. Eugene je bio bolno dirnut uvi svog neustraivog kondora kako blebee ovu bljutavu kau prepredenih milijuna-a kao bilo koja posluna papiga u inovnikom kavezu. Benov je glas bio glupo upalj dok je izgovarao te divne misli: izgledalo je kao da on iza svega toga grozniavo trai neki odgovor, sa za-gonetnom mukom u oima. Dok je tako namrten i napet zastaj-ivao kroz govor koji vodi k uspjehu, u njegovu se naporu neto vo micalo: bio je to napor njegova udnog i samotnikog i373Hl

vota da nae neki ulaz u ivot - da nae uspjeh, poloaj, drugar stvo. A to je bilo kao da u Bronxu neki doseljenik iz plodne Lombardije slovka rije po rije i nastoji dokuiti novi svijet od6 gonetavajui Svjetski almanah; ili kao da neki drvosjea, kojega je zarobila zima i obrvala podmukla i uasna bolest, pokuava utvrditi simptome i nai lijeka u knjizi Kuni lijenik. - Je li ti stari slao dovoljno novca da moe pristojno i-vjeti? - upita Ben. Jesi li mogao drati korak s drugim mom-cima? On ima dovoljno, to zna. Ne daj mu da ti ita ustegne Natjeraj ga da ti dade, Gene. - Imao sam dosta - ree Eugene. - Koliko mi je trebalo. - Sada ti treba, sad je vrijeme - ne kasnije - ree Ben. -Neka ti pomogne da zavri koled. Ovo je doba specijalizacije. Svi trae visoko obrazovane ljude. - Da - ree Eugene. Govorio je pokorno i nemarno, tvrdi sjajni oklop njegova duha nije se ugibao pod tim askanjem: iz-nutra je gledao netko drugi, netko nijem. - Zato zavri kolu - ree Ben i neodreeno se namrti. -Svi veliki ljudi - Ford, Edison, Rockefeller - imali je oni ili ne, kau da je kola dobra stvar. - Zato ti nisi iao dalje? - upita Eugene radoznalo. - Nije mi imao tko rei - ree Ben. - Osim toga, valjda ne misli da bi mi stari ita dao? - On se cinino nasmije. - Sad je prekasno. Uutio je na trenutak i puio. - Ti nisi znao da ja polazim teaj oglaavanja, je li? - upita on nasmijeivi se. - Ne. Gdje? - Kroz dopisnu kolu - ree Ben. - Svakog tjedna dobi-vam gradivo. Ne znam izazovno se nasmije - ali mora da mi dobro ide. Postiem najbole rezultate - 98 ili 100 svaki put. Ako zavrim teaj, dobit u diplomu. Zasljepljujua magla oblije oi mlaem bratu. On nije znao zato. Zapleten vor mu se skupi u grlu. On hitro prigne glavu i pone traiti cigarete. Malo zatim ree: - Drago mi je da to radi, Ben. Nadam se da e zavriti. - Zna - ree Ben ozbiljno - oni su otkrili neke velike ljude. Jedanput u ti pokazati to o tome pie. Ljudi koji su poeli od nule: sada obavljaju vane poslove. - Nadam se da e uspjeti ree Eugene. - Tako. Sad vidi da nisi jedini kolovani ovjek u okolici -ree Ben kroz osmijeh. as kasnije nastavi ozbiljno: - Ti si nam posljednja nada, Gene. Idi i zavri to, pa makar morao krasti no-vac. Nitko drugi od nas nikad nee nita postii. Pokuaj ti neto 374 . Dienj glavu! Nijedan nije bolji od tebe - ti vie vrijedi P ijedan od ovih pedera po gradu. - Postao je vrlo estok, " -N zbudio. Naglo je ustao iza stola. - Ne daj da ti se smiju! ,. boga, nismo loiji od njih. Ako ti se ijedan od njih po-o naruga, zgrabi prvu stvar koja ti padne pod ruku i obori Tako mi boga, nismo loiji od njih. Ako^tijse Uedan^od njih po-"Cujel li me? U estokom uzbuenju on dohvati tekio za komadanje peenja sa stola i uzmahne njime. Da - ree Eugene nespretno. - Mislim da e sada biti sve u redu. U poetku nisam znao kako da se ponaam.

- Nadam se da si se dovoljno opametio da se okani onih starih drolja? - ree Ben vrlo strogo. Eugene ne odgovori. - Ne moe k njima zalaziti i neto oekivati, to zna. I mogao bi sva-ta uloviti. Ova mi izgleda kao krasna djevojka - ree on tiho na-kon stanke. - Za ime boje, uredi se i nastoj da bude pristojno ist ene to primjeuju, zna. Pazi na nokte i neka ti odijelo uvi-jek bude izglaano. Ima li novca? - Imam dovoljno - ree Eugene gledajui nervozno prema kuhinji. Nemoj, za boga miloga! - Metni to u dep, glupane - ree Ben ljutilo gurajui mu novanicu u ruku. Mora imati neto novca. uvaj ga dok ti ne ustreba. Dok su odlazili Helen ih otprati do visoke proelne veran-de. Kao i obino dodala je dvostruko vie nego to su trebali. Tu je bila i druga kutija za cipele nabijena sendviima, kuhanim ja-jima i slatkiima. Stajala je na gornjem stepeniku s maramom na glavi, pod-boivi se mravim rukama na kojima su se vidjeli stari oiljci. Topao sunan miris potoarke, ilovae i kozje krvi oblijevao ih je vruim rodnim valovima. - O-ho! A-ha! - namigne ona komino. - Ja neto znam! Ni-sam ja tako slijepa kako vi mislite, znate ... Ona znaajno zakli-ma u ali, dok joj se nasmijano lice kupalo u udnovatom sjaju i istoi koja je na njemu katkad tako lijepo prebivala. Kad god ju je ovakvu vidio, uvijek je pomiljao na oprano nebo poslije kie, na kristalne daljine, hladne i iste. Uz grubo smijuljenje ona ga grune pod rebra: - Zar nije ljubav lijepa! Ha-ha-ha-ha! Pogledaj mu lice, Lau-ra'~ Ona plemenito prigrli djevojku i privue je k sebi, u smi-jehu oh, u saalnom smijehu, i dok su se oni penjali uz brijeg, s ajala je tamo, na suncu, lagano otvorenih usta, nasmijeena, D"ta sjajem, ljepotom, i uenjem. 375Penjali su se polako prema istonom rubu grada dugim us ponom ulice Academy koja je obrubljivala crnako naselje to se protezalo ispod nje. Na kraju ulice Academy naglo se dizala planina; dobro poploan zavojit put vijugao je du planinske kose na desno. Oni skrenu na taj put, penjui se sada istonim rubom crnake etvrti. Naselje se otoilo otro ispod njih, niu-i se oko reda dugih ulica od gline. Kraj puta je bilo nekoliko drvenjara u kojima su ivjeli crnci ili siromani bijelci, ali su bi-vale sve rjee to su se vie uspinjali. Hodali su lijeno uz hlado-vit put koji je bio proaran krpicama svjetla to su pleui pro-dirale kroz granati svod, a s lijeve strane zasjenjen gustim kro-njama to su prekrivale brijeg. Iz ove zelene miline dizao se gru-bi cementni toranj za vodu: bio je isprugan i hladno obiljeen vodenim znacima. Eugene osjeti e. Malo dalje iz manjeg spre-mita buno je istjecao kao viak zadimljen mlaz, debeo kao ljudsko tijelo. Penjali su se uz otru strminu po kamenitoj stazi, izbjegavi posljednju dugaku okuku, i zastali na prijevoju, na najvioj to-ki puta. Bili su tek nekoliko stotina stopa iznad grada: leao je pred njima s otrom blizinom sijenske slike, u isto vrijeme blizu i daleko. Na najvioj zaravni on ugleda zbite graevine Trga koje su se jasno isticale u svijetlu i sjeni: klizea igraka bila su tram-vajska kola, a ljudi nisu bili vei od vrabaca. Oko Trga prostirala se poslovna ciglena dungla bez drvea - jeftina, otrcana i ru-na, a iza nje, u nejasnim krpicama, kue u kojima su ivjeli svi ti ljudi, te mali svijetli irevi udaljenih predgraa i lijepa gusta stabla koja su ih milosrdno lijeila i zaklanjala. A ispod njega, iz-virui iz rupe du strana i zalea brijega, bila je

crnaka etvrt. Izgledalo je da je Trg neka vrsta sredita, gdje su svi tramvaji miljeli i ekali, ali ni u emu nije bilo nikakva smisla. Meutim u planinama je bilo gospodstva i reda. Prema za-padu su se irile k suncu, uzdiui se s poduprtih kosa. Grad je bio nabaen na visoravan kao taborite: ispod njega nije bilo ni-ega to bi moglo odoljeti vremenu. Nije bilo misli vodilje. Os-jeao je pod sobom, u tom peharu, da je itav ivot bio zaustav-ljen: gledao ga je kao to bi to uinio jedan od starih kolnika piui redovnikom latintinom Prizorite ljudskog ivota; ih kao Petar Breughel u vrevi jedne od svojih slika. Odjednom mu se inilo da nije doao na planinu iz grada, nego da je izaao iz divljine kao zvijer, i sad ukoenim zvjerskim okom zuri u tu sit-nu zbrku drveta i buke koju divljina mora jednog dana preote-ti, progutati i pokriti. Troja je bila sedma odozgo - ali u njoj je ivjela Helena; i zato ju je onaj Nijemac iskopao. 376 Povrativi dah, oni su skrenuli s ograena puta i proli prei'evoja ispod velikog nadsvoenog mosta Philipa RoseberPSliieva, ha vrhu, bogati je idov imao dvorac, staje, konje, k^ve i keri. Dok su prolazili ispod mosta Eugene podigne glaV ritne Niesov se glas odbije od luka kao kamen. Proli su v\\ l Vlltll*-1 J & .. . i j ' i ji* zastali na drugoj strani prijevoja, gledajui s ruba puta dolje u dragu Ali jo nisu mogli vidjeti dragu, osim zelenog svjetluca-nia Gorska je kosa bila gusto poumljena, put je po njoj vijugao dolje u neprekidnim bijelim serpentinama. Ali oni su mogli gle-dati prijeko na divne divlje planine s druge strane drage, koje su na pola visine bile ispresijecane istinama polja i ograenim li-vadama, a iznad toga pokrivene ustalasanim umskim morem zelenila. Dan je bio nalik zlatu i safirima: preko cijele zemlje bilo je brzog bljeskanja i iskrenja, nedodirljivog i mnogovrsnog, nalik sunanoj svjetlosti nad uzburkanom vodom. Puhao je topao mi-risan vjetar, okreui svaki list na isti nain i stvarajui meku muziku na svim icama lutnji cvijea i trave i plodova. Vjetar je stenjao, ali ne luakim glasom zloduha u krhkim zimskim gra-nama, nego kao plodna ena, bujnih grudi, velika, puna ljubavi i mudrosti; kao Demetra to neviena lovi svijetom. U drai je lajao pas, a lave mu se guio i kidao na vjetru. Na mahove je brecalo kravlje zvono. U gustoj umi ispod njih bogate ptije note padale su im iz grla, pravo dolje, kao grumeni zlata. Djetli je udarao po suhoj neoguljenoj upljini zgromljena kestena. Modri nebeski zaljev bio je osut svijetlim gomilama oblaka: oni su plovili kao brze galije, kosei preko planina ispred vjetra i za-tamnjujui drvee ispod sebe svojim lebdeim sjenama. Djeak je bio slijep od ljubavi i udnje: aa njegova srca bila je prepunjena svim ovim divotama. Prelila se i smekala ga. Zgrabio je hladne djevojine prste. Stajali su priljubljeni noga-ma, zariveni jedno drugome u tijelo. Zatim su napustili put i presijecali mu nizbrdo petlje du strmih umovitih staza. uma je bila prostrana zelena crkva; ptiji su kliktaji padali kao ljive. Velik je leptir, plavih barunastih krila sa zlatnim i grimiznim biljezirna, muno proleprao ispred njih kroz proarano suna-no svjetlo, da bi se napokon teturavo spustio

na svibin grmi. Lulo se lako lepravo ukanje u gustom grmlju s obiju strana i strelovit fijuk ptica. Jedna zmija, zelenija od mokre mahovine, uga kao vezica za cipele i tanja od enskog malog prsta, jurne Preko staze; sitne su joj oi bile sjajne od uasa, a raljasti jezik Palucao iz usta kao elektrina iskra. Laura krikne i naglo ustuk-ne prestravljena; na njezin krik on zgrabi kamen u divljoj pou-a ubije to malo stvorenje to ih je u svom vijuganju prostri377jelilo starim strahom od zmije, taknuvi ih ljepotom, jezom i n im nadnaravnim. Ali zmija otpue u grmlje, a on s jakim osje-ajem srama odbaci kamen. - Takve ti ne mogu nakoditi -ree. ree. Napokon su stigli iznad drage gdje se ravao put. Poli su lijevo, na sjever, prema viem i kraem kraju. Prema jugu draga se irila u bogati mali raj farmi i panjaka. Zemljom su bile raz-bacane kuice, vidjele su se zelene livade i blistava voda. Polja mladog ita ritmiki su se povijala pod vjetrom; mlad kukuruz sezao je do pojasa - s laganim uketavim listovima. Dimnjaci Rheinhartove kue pokazae se iznad zaprenog javorova gaja-debele krave muzare polako su pasle na irokim panjacima. A daleko dolje leale su bogate njive suca \Vebstera Tavloea, napola skrivene drveem i dbunjem. Na putu je leao debeo sloj pra-ine; put se sputao sve nie i presijecao potoi. Oni ga prijeu po bijelom kamenju poloenom preko njegova korita. Nekoliko pataka, jedva uznemirene njihovim prijelazom, dogegaju se iz bistre vode gledajui ih ozbiljno kao djeca u bijelim korskim ha-Ijama. Mlad seljak zaklopara kraj njih u lakim kolima punim praznih kanti od mlijeka. On im se nasmije srdanim rumenim licem, pozdravi ih sporom kretnjom i ostavi iza sebe miris mli-jeka i znoja i maslaca. Jedna je ena stajala na njivi iznad njih i radoznalo ih gledala zasjenivi oi. Na polju je ovjek kosio ko-som, zalazei u travu kao bog meu neprijatelje, sa etvenim sr-pom svjetlosti. Oni sau s puta tamo gdje je poinjala draga, napredujui preko polja na tlu koje je raslo prema umovitom planinskom vijencu. Osjeao se snaan muki zapah irokog lia kiselice i vrui zadah korova. Hodili su preko neugaena polja po suhoj strni koja je sezala do koljena, kupei svojom odjeom grozdove smeih iaka. itavo je polje bilo zasijano vrelim mirisavim tratinicama. Zatim su opet uli u umu i penjali se sve dok nisu stigli do otoka meke trave kraj potoia to je u blistavim kaskadama padao iz zelene planine niz kamenito korito obraslo paprau. - Stanimo ovdje - ree Eugene. Trava je bila puna maslaa-ka: njihov otar i nijem miris proimao je zemlju utom arolijom. Bili su kao patuljci i vilenjaci, tanano arobnjatvo meu cvijeem i irima. Laura i Eugene legnu nauznak gledajui kroz visoko Ijeska-nje lia na Karipsko nebo i brodovlje oblaka. Voda u potoiu umila je kao tiina. Grad iza planine leao je u drugom neza-mislivom svijetu. Zaboravili su njegove muke i sukobe. 378 - Hej! - povikn Ali on ju je jedva uo. _ gto me se tie koliko je sati! - ree promuklo, uhvati njedraesnu ruku sa svilenim remenom sata i poljubi je. Njeni se dugi hladni prsti uviju oko njegovih; ona privue njegovo lice dolje k svojim ustima. .....

Leali su stisnuti, na arobnom sagu, u raju. Njezine sive oi bile su dublje i jasnije nego zdenac vode; on je ljubio pjegice na njenoj divnoj koi; s potovanjem je gledao njen prasti krivi nos; promatrao je zrcalni ples iskriave vode po njenu licu. Sve iz tog arobnog svijeta - cvijet i polje i nebo i planina, i svi um-ski krici i zvui i prizori i mirisi - prerastalo je u njemu, s je-dnim glasom u srcu i jednim jezikom u mozgu, u skladan, blje-tav, cjelovit, jedinstven, strastven lirski ubor. Draga moja! Mila! Sjea li se prole noi? - upita on umi-ljato kao da se sjea nekog dogaaja iz njezina djetinjstva. - Da - ona mu ovije ruke vrsto oko vrata - zato misli da bih je mogla zaboraviti? - Sjea li se to sam rekao - to sam zahtijevao da uini? - revno je nastavljao on. - Oh, to da radimo? to da radimo? - protenje ona okre-ui glavu na stranu i pokrivi oi rukom. - to je? to se dogodilo? Draga? - Eugene - mili moj, ti si tek dijete. A ja sam stara - odrasla ena. - Ima tek dvadeset jednu godinu - ree on. - Razlika je samo pet godina. To nije nita. - Oh! - ree ona. Ti ne zna to govori. To je neizmjerno velika razlika. - Kad meni bude dvadeset godina, tebi e biti dvadeset pet. Kad meni bude dvadeset est, tebi e biti trideset jedna. Kad meni bude etrdeset osam, tebi e biti pedeset tri. I to je to? - ree on drsko. - Nita. Sve - ree ona. - Sve. Kad bih ja imala esnaest godina, a ti dvadeset jednu, tada ne bi bilo nita. Ali ti si djeak, a ja sam ena. Kad ti bude mlad momak, ja u biti stara cura; dok ti os-tan, ja u umrijeti. Kako zna gdje e biti i to e raditi za pet godina? - nastavi ona malo kasnije. - Ti si tek djeak - tek si se upisao na sveuilite. Jo nema nikakvih planova. Ne zna ni sto e raditi. - Da, znam! - dobaci on bijesno. Bit u pravnik. Zato su me i poslali. Bit u pravnik i bavit u se politikom. - Moda 379dodade on s potitenim zadovoljstvom - jednog dana i zaali kad se proslavim. S gorkim veseljem on je nazirao svoju sarnot-niku slavu. Guvernerova palaa. etrdeset soba. Sam. Sam - Ti e postati pravnik ree Laura - i ii e posvuda po svijetu, a ja treba da te ekam i da se nikad ne udam. Jadno di-jete! - ona se meko nasmije. - Ti ne zna to e raditi. On okrene svoje bijedno lice k njoj; sunce je pomralo. - Tebi nije briga? - promuca. - Tebi nije briga? - On svije glavu da sakrije suzne oi. - Oh, mili moj - ree ona - briga mi je. Ali ljudi ne ive tako. To je kao u prii. Zar ne zna da sam ja odrasla ena? U mojim godinama, dragi, veina djevojaka ve poinje misliti na udaju. A to - to ako sam i ja poela na to misliti? - Na udaju! - Iz njega su potekle rijei s golemim uasom kao da je ona spomenula neto grozno, kao da je predloila ne-to neizrecivo. Zatim, uvi nakazni nagovjetaj, on ga smjesta prihvati kao injenicu. Takav je bio.

- A, tako! Tu smo! - ree razjareno. - Ti se udaje, je li? Ima svoje momke, zar ne? Izlazi s njima, a? To si znala sve ovo vrijeme, a mene si pokuala praviti budalom. On se bievao, izloivi gole grudi uasu, spoznavi u trenu da okrutnost more ivota ne lei u dalekom i fantastinom, nego u vjerojatnom - u uasu ljubavi, gubitka, udaje u devedeset se-kunda izdaje u mraku. - Ti ima momke - ti doputa da te pipaju. Pipaju ti noge, igraju ti se grudima. - Njemu se stisne u grlu i glas mu postane neujan. - Ne. Ne, mili moj. Nisam to rekla - ona se hitro pridigne u sjedei poloaj uzimajui ga za ruke. - Ali nema niega neobi-noga u udaji, zna. Veina tako ini. Oh, mili moj! Nemoj tako gledati! Nita se nije desilo. Nita! Nita! On je estoko zgrabi, nemoan da progovori. Zatim zarije lice u njezin vrat. - Laura! Draga! Slatka moja! Nemoj me ostaviti samog. Bio sam sam! Uvijek sam bio sam! - Pa ti to eli, dragi. To si uvijek elio. Drugo nita ne bi mogao podnijeti. Ja bih ti tako dosadila. Zaboravit e da se ovo ikad desilo. Zaboravit e i mene. Zaboravit e - zaboraviti. - Zaboraviti! Nikada neu zaboraviti! Toliko dugo neu i-vjeti. - A ja nikad neu nikoga drugog voljeti! Nikad te neu osta-viti! Zauvijek u te ekati! Oh, dijete moje, dijete moje! Oni se pripiju u tom sjajnom trenutku uda, tamo na aro-bnom otoku, gdje je svijet bio tih, vjerujui u sve to su rekli. A 380 ci - kakvo god razoaranje slijedilo - da ikad zaborav-l^ Ce"aroliju, ili da ikad moemo na ovoj olovnoj zemlji izdati ^a?n 0 stablo, pjesmu i zlato? Daleko izvan ove bezvremene !f rne na putu -za Istok, vlak je jadikovao svojim avetinjskim k'konr ivot je protjecao kao pramen obojena dima, kao krpa razderana oblaka. Njihov je svijet opet bio raspjevani glas: bili su mladi i nikada nee umrijeti. Ovo e potrajati. On je poljubi u blistave oi; urastao je u njeno tijelo mlade menade, srce mu je njeno klonulo pod pritiskom njenih malih grudi. Bila je gipka i podatna pod potpornjem njegove ruke kao vrbov prut - bila je brza kao ptica, neuhvatljivima u poin-ku nego uzbibane vodene kapljice na njenu licu. On ju je vr-sto drao da ponovo ne preraste u drvo ili ne iezne u umi kao dim. Popni se u planine, o moja mlada ljubavi. Vrati se! O izgu-bljena i vjetrom oplakana utvaro, vrati se opet, onakva kakvu sam te prvi put upoznao u bezvremenoj dolini, gdje emo se opet utjeti, polegli u aroliji mjeseca lipnja. Tamo je bilo mjes-to gdje se svo sunce prelijevalo u tvojoj kosi, a s planine smo mogli prstom dotai zvijezdu. Gdje je onaj dan to sav se istopio u bogati ubor? Gdje je glazba tvoga tijela, slik tvojih zubi, sklad-na klonulost tvojih nogu, tvoje male vrste ruke, tvoji vitki prsti da ih grizem kao jabuku, i male bradavice tvojih bijelih grudi kao trenje? I gdje su sve one tanane niti zaeljane djevojake kose? Brza su usta zemlje, i brzi su zubi koji su se nahranili ovom Ijupkou. Ti koja si bila stvorena za glazbu, glazbe vie nee uti: u tvojoj mranoj kui vjetrovi su mukli. Utvaro, ut-varo, vrati se iz te udaje koju nismo predvidjeli, vrati se ne u i-vot, nego u aroliju, gdje nikad nismo umrli, u zaaranu umu gdje jo leimo, zavaljeni u travi. Popni se u

planine, o moja mla-da ljubavi. Vrati se! O izgubljena i vjetrom oplakana utvaro, vra-ti se opet. 31 Jednoga dana, kad se lipanj primicao koncu, Laura James mu ree: Idueg tjedna moram poi kui. - Zatim videi njegovo zaprepateno lice doda: - Ali samo na nekoliko dana, najvie je-dan tjedan. Ali zato? Ljeto je tek poelo. Izgorjet e tamo dolje. 381I - Da. Glupo je, znam. Ali roditelji me oekuju za etvrti srpnja. Zna, imamo golemu porodicu - stotinu tetaka, roaka i svojte. Svake godine imamo porodini sastanak - veliki piknik s rotiljem. Meni je odvratan. Ali kad ne bih dola, nikad mi ne bi oprostili. On je uplaeno pogleda jedan tren. - Laura! Ti se vraa, je li tako? - ree on tiho. - Da, naravno - ree ona. - Umiri se. On je estoko drhtao; bojao se da je ita poblie pita. Umiri se - proape ona - umiri se! - I zagrli ga. Poao je s njom na kolodvor po popodnevnoj ezi. Ulice su mirisale po rastopljenom katranu. Ona ga je drala za ruku kraj sebe u tandrkavu tramvaju, stiskala mu prste da ga utjei i ap-tala mu s vremena na vrijeme: - Za jedan tjedan! Samo jedan tjedan, dragi. - Ne vidim svrhe - promrmlja on. - To je preko 400 milja. Samo za nekoliko dana. Lako je proao pokraj jednonogog vratara na ulazu u peron nosei njezinu prtljagu. Zatim je sjedio kraj nje u zatvorenoj ze-lenoj vruini vagona do polaska vlaka. Mali elektrini ventilator nekorisno je zujao iznad hodnika. Jedna ukoena djevojka koju je poznavao smjetala se sa svojim sjajnim novim konim kove-zima. Otmjeno je uzvratila na njegov pozdrav, s trakom istan-ane nadmoi, a zatim je pogledala kroz prozor i davala rjeite znakove roditeljima koji su je zaneseno promatrali s perona. Ne-koliko uspjenih trgovaca prolo je hodnikom u skupim utim cipelama koje su kripile kroz zujanje ventilatora. - Neete nas valjda ostaviti, gospodine Morris? - Zdravo, Jim. Trim u Richmond na nekoliko dana. - Ali ak ni sivilo njihovih ivota nije moglo umrtviti uzbuenje tog vrueg vagona za Istok. - Polazak! On ustane drhtei. - Za nekoliko dana, dragi. - Ona pogleda uvis i prihvati mu ruku svojim malim dlanovima u rukavicama. - Pisat e mi im stigne tamo? Molim te! - Da. Sutra - smjesta. On se naglo sagne i proape: - Laura, ti e se vratiti. Ti e se vratiti! Ona okrene lice u stranu i gorko zaplae. On jo jednom kraj nje sjedne; ona ga vrsto zagrli kao da je bio dijete. - Mili moj, mili moj! Nemoj me nikad zaboraviti! 382 _ Nikada. Vrati se. Vrati se. M" zini su mu poljupci ostavili slane tragove na ustima, na

na oima. Bilo je to, on je znao, posljednje cijeenje voska krajak svijee vremena. Vlak se poeo kretati. On slijepo skoi kroz hodnik s krikom u grlu. _ Vrati se! Ali on je znao. Pratio ga je njezin krik, kao da joj je neto otrgnuo iz naruaja. Nakon tri dana dobio je pismo. Na etiri lista papira, obrub-ljena pobjednikim amerikim zastavicama, pisalo je: Mili moj: Kui sam stigla u jedan i pol, toliko umorna da se nisam mogla micati. Prole noi nisam mogla zaspati u vlaku, iz-gledalo je da je bivalo sve vrue to je dan vie odmicao. Bila sam tako tuna kad sam stigla ovamo, da sam skoro plakala. Little Richmond je toliko grozan da se ne da opisati - sve je spaljeno i svi su otili u planine ili na more. Kako u ovdje izdrati i jedan tjedan! (Dobro je, pomisli on. Potraje li ovakvo vrijeme, vratit e se ranije.) Bilo bi boanstveno sada udahnuti malo planinskog zraka. Da li bi mogao opet pronai onaj put do naeg mjesta u do-lini? (Da, ak i kad bih bio slijep, pomisli on.) Hoe li mi obe-ati da e paziti na ruku dok ne ozdravi? Tako sam se brinula kad si otiao, jer sam juer zaboravila da ti promijenim zavoj. Tata mi se obradovao kad me je vidio: rekao je da me vie nee pustiti natrag, ali nemoj brinuti, na koncu e biti po mome. Uvi-jek je tako. Vie ne poznajem nikoga ovdje - svi su momci otili u vojsku ili na rad u brodogradilite u Norfolku. Veina djevojaka koje poznajem sprema se na udaju, ili su ve udate. Ostala su samo djeca (On se lecne. Mojih godina, moda starija.) Pozdra-vi mi gospou Barton, a svojoj majci reci da sam joj poruila da ne smije onoliko raditi u vruoj kuhinji. A svi ovi kriii na dnu pisma su tvoji. Pokuaj pogoditi to znae. LAURA. itao je njeno prozaino pismo ukoena lica, gutajui rijei gladnije nego da su bile lirska pjesma. Ona e se vratiti! Ona e se vratiti! Uskoro. Bila je jo jedna stranica. Klonuo i oputen od uzbuenja on je pogleda. Tu je naao, gotovo neitljivo napisanu, ali napo-n nJenim vlastitim govorom, kao da iskae iz pomnjive bes-ciljnosti pisma, ovu biljeku383. srpnja - Juer je doao Richard. Ima dvadeset pet godina i radi u Norfolku. S njim sam zaruena ve skoro godinu. Sutra tiho od lazimo u Norfolk da se vjenamo. Mili moj! Mili moj! Nisam ti mogla rei! Pokuala sam, ali nisam mogla. Nisam ti htjela lagati Sve ostalo je bilo istina. Sve to sam rekla bilo je iskreno. Da nisi bio tako mlad - ali kakva je korist to to kaem? Pokuaj mi op-rostiti, ali molim te nemoj me zaboraviti. Zbogom i neka te boe blagoslovi. O mili moj, ono je bio raj! Nikada te neu zaboraviti Kad je dovrio pismo, ponovo ga je proitao, polako i pa-ljivo. Zatim ga je presavio, metnuo u unutranji dep kaputa, napustio Dixieland i hodao etrdeset minuta, dok nije opet sti-gao do onog prijevoja iznad grada. Zalazilo je sunce. Njegova ve-lika krvavo-crvena ploha smirivala se na zapadnoj zemlji, u iro-kom polju peluda. Potonulo je iza zapadnih lanaca. Bistri svjei zrak bio je opran zlatom i biserom. Goleme planine otapale su se u grimiznu samou: bile su kao Kanaan i sono groe. Au-tomobili stanovnika drage muili su se na potkovama puta. Sti-zao je sumrak. Palila su se jasna mirkava svjetla u gradu. Mrak se izlijevao na grad kao rosa: ispirao je svu dnevnu bijedu, svu bunu zbrku. Iz crnake su etvrti dopirali tihi tugaljivi glasovi. A iznad njega blistale su gorde zvijezde na nebesima: jedna je bila tako zrela i niska, da bi je

mogao ubrati kad bi se popeo na planinu iza velike idovljeve kue. Jedna je nisko visjela iz-nad glava ljudi koji su se vraali kui, kao svjetiljka. (O veernja-o, ti nam dobro nosi.) Jedna je sjala svjetlou koja je treperila one noi kad je Ruta leala do nogu Boozu; a jedna je svijetlila kraljici Izoldi; a jedna Korintu i Troji. Bila je no, prostrana za-nosna no, majka samoe koja pere nae ljage. On se kupao u velikoj nonoj rijeci, u Gangesovim strujama otkupljenja. Njego-va je ljuta rana na trenutak zacijelila: on podigne lice k njenim i gordim zvijezdama koje su ga inile bogom i zrncem praine, bratom vjene ljepote i sinom smrti - usamljena, usamljena. - Ha-ha-ha-ha! promuklo se smijala Helen i gurkala ga pod rebra. - Tvoja djevojka otila i udala se, je li? Prevarila te. Ostavila te. - to-o-o-o? - rekla je Eliza podrugljivo. - Zar je moj sinak - tono se kae (ona se nasmijuljila preko ruke) - zar je moj sinak nekome udvarao? - Napuila je usne u aljivom predbacivanju. - Oh, za ime boje - promrmljao je on srdito - tono se kae! 384 Njegovo je mrtenje prelo u gnjevnu grimasu kad je uhva-tio sestrin pogled. One su se nasmijale. - No, Gene - rekla je djevojka ozbiljno - ne misli vie o tome. Ti si jo djeak. Laura je zrela ena. - Hej sine - rekla je Eliza s trunom zlobe - ta te je cura za-varavala cijelo vrijeme. Samo te je zavodila. - Oh, prestanite, molim vas. - Razvedri se! - rekla je Helen srdano. - Tvoje vrijeme do-lazi. Zaboravit e je za tjedan dana. Ima ih jo mnogo, zna. To je mladenaka ljubav. Pokai joj da si pravi vitez. Treba da joj napie pismo i estita. - Pa da - rekla je Eliza - ja bih od svega toga napravila ve-liku alu. Ne bih joj pokazala da je to na mene djelovalo. Raspi-sala bih se do mile volje i cijelu stvar ismijala. Pokazala bih ja njima! To bih ja ... - Oh, za ime boje - zastenjao je on, ustajui. - Ostavite me na miru, ujete li? Otiao je iz kue. Ali je napisao pismo. I onog asa kad je za njim lupnuo po-klopac potanskog sanduia, njega je oblio sram. Jer pismo je bilo ponosno i razmetljivo, zainjeno razbacanim grkim, latin-skim i engleskim stihovima, poznatim ulomcima, usukanim u tekst bez opravdanja, bez prikladnosti, bez iega osim emerne i oite elje da joj pokae teinu svoje mudrosti i dubinu svoga znanja. Bilo bi joj ao kad bi znala to je izgubila. Ali je u jed-nom trenutku na kraju provalilo estoko kucanje njegova srca: - ... i nadam se da je vrijedan da bude njegova - on te ne moe zasluiti, Laura; nitko to ne moe. Ali ako zna to ima, to je ve mnogo. Kako je sretan on! Ima pravo to se tie mene -ja sam premlad. Sad bih odsjekao ruku za osam ili deset godina vie. Neka te bog blagoslovi i uva, moja mila, mila Laura. Neto u meni eli prepuknuti. Pokuava ustrajno, ali nee, nikad i nije prepuklo. O boe, kad bi samo htjelo! Nikad te neu zaboraviti. Izgubljen sam sada i nikada vie neu nai puta. Tako ti boga, napii mi koji redak kad dobije ovo. Reci mi kako se sada zove - nisi mi dosad rekla. Reci mi gdje e ivjeti. Ne-moj me posve napustiti, molim te, ne ostavljaj me samog.

Pismo je poslao na adresu koju mu je dala - na kuu njena oca. Zaredali su tjedni: iz dana u dan on je ivio u uasnoj napetosti do isporuke pote, izjutra i popodne, a kad ni rije nije gla zapadao je u kunu movaru. Proao je srpanj. Ljeto je umiralo. Ona nije pisala. 385Dok se hvatao mrak, stanari su se ljuljali na trijemu ek jui veeru, oh, ljuljali su se sa smijehom. Govorili su: - Eugene je izgubio djevojku. On ne zna to da radi, izgubio je djevojku. No, no, zar je na momak izgubio djevojku? Debela djevojica, ki jedne od dviju debelih sestara iji su muevi bili hotelski slubenici u Charlestonu, skakutala je oko njega u polaganom svibanjskom plesu, dok su joj debele noge kestenjasto bljeskale iznad kratkih arapa. - Izgubio djevojku! Izgubio djevojku! Eugene, Eugene, izgu-bio djevojku! Debela je djevojica skakutala do svoje majke po odobrava-nje: promatrale su se sa samodopadnim osmijesima to su im se labavo mrekali oko mesnatih usta. - Ne daj da s tobom zbijaju ale, mladiu. to se desilo: da li ti je netko preoteo djevojku? - upitao je gospodin Hake, trgo-vac branom. Bio je zdepast mlad ovjek od dvadeset est godi-na i puio je velike cigare; njegovo se lice suavalo prema vrhu, glava mu je bila duguljasta i elava na tjemenu, plava kosa rije-tka i kovrava. Njegova majka, krupna slamnata udovica pede-setih godina, krna i jaka indijanskog lica, bujne obojene ute kose, i gruba osmijeha, puna zlata i srdanosti, junaki se ljulja-la i suosjeajno promuklo smijala: - Nai drugu djevojku, Gene. Ta idite! Ja se zbog toga ne bih uznemiravala ni dvije minute. - On je uvijek oekivao da e ona u zanosu s uitkom pljunuti nakon govora. - Nemoj se uzrujavati, mladiu. Nemoj se uzrujavati! - re-kao je gospodin Farrel, uitelj plesa iz Miamija. - ene su kao tramvaji: ako ti pobjegne jedan, za petnaest minuta dolazi drugi. Zar nije tako, gospo? - rekao je drsko okrenuvi se gospoici Clark iz Valdoste, Georgia, zbog koje je to bilo izgovoreno. Ona je odgovorila zbunjenim grlenim cerekanjem. - Oh, mukarci su najuasniji... Naslanjajui se na ogradu trijema u sve guem sumraku, gospodin Jake Clapp, imuan udovac iz Old Hominvja, nasta-vljao je svoje potajno udvaranje gospoici Florrv Mangle, izue-noj bolniarki. Njezino mlohavo lice naziralo se kao bijela mrlja u tami: govorila je umornim cvileom: - Mislila sam da je prestara za njega, im sam je vidjela. Gene je jo dijete. Njemu je to teko palo, to se vidi im pogle-da kako jadno izgleda. On e oboljeti, ako ovako nastavi. Sama je kost i koa. Jedva da ita okusi. Ljudi tako oslabe i uhvate prvu bolest koja naie... 386 If Nj Niezino se tugaljivo cviljenje nije prekidalo kad se Jake . Jice bokom naslonio na nju. Drala je paljivo prekriene Ske preko objeenih grudi.

U sivom mraku djeak okrene svoje izgladnjelo lice prema " a- prljava je odjea na njemu visjela kao na strailu za ptice, oc'fsu mu u tami gorjele poput majih, raskutrana kosa mu je pala na elo kao mrea. Proi e ga - rekao je Jake Clapp odmjerenim seljakim otezanjem iz kojega je probijala crta prostakluka. - Svaki mo-mak mora proi kroz vatru prve ljubavi. Kad sam ja bio Euge-neovih godina... - On svoje tvrdo bedro njeno pritisne uz Flo-rrv kesei se iroko a tanko s nekoliko zlatnih zubi. Bio je visok vrst mukarac, s izrazitim grubim licem koje je krasila pohota i kosim mongolskim oima. Glava mu je bila elava i kvrgava. - Bolje bi bilo da pripazi - zacvilila je Florry tuno. - Ja znam o emu govorim. Taj momak nije jak - nema smisla da se ulja okolo u svako doba kao to sada ini. On je na rubu ... Eugene se lagano njihao na nogama i zurio u goste s posto-janom mrnjom. Iznenada je riknuo kao divlja zvijer i sunuo niz trijem, teturao je i nije mogao zboriti, ali je rikao i rikao guei se od luakog bjesnila. Dotle je gospoica Brovvn ukoeno sjedila na drugom kraju trijema, malo podalje od ostalih. Iz mranog zimskog sa-lona sa strane naglo doe visotca elegantna figura dvadeseto-smogodinje gospoice Irene Mallard iz Tampe na Floridi. Uhvatila ga je na rubu stepenica i otro ga okrenula, stegnuvi mu lagano ruke svojim hladnim dugim prstima. - Kamo si poao, Gene? - ree ona tiho. Njezine svijetlolju-biaste oi bile su malo umorne. Osjeao se slab istanan miris ruine vode. - Pustite me na miru! - promrmlja on. - Ne moe ovako nastaviti - ree ona snienim glasom. -Ona nije vrijedna toga - nijedna nije. Osvijesti se. - Pustite me na miru! - ree on bijesno. Ja znam to inim! - Pa se estoko otrgne, skoi u dvorite i nestane iza kue u te-turavu trku. - Ben! - izree otro Irene Mallard. Ben ustane s mrane trijemne Ijuljaljke na kojoj je sjedio s gospoom Pert. JJJJ M if Mda li moze neto uiniti da ga smiri - ree Irene - On je lud - promrmlja Ben. - Kuda je otiao? Onuda - iza kue. Pouri! 387Ben hitro sjuri niz niske stepenice i zamakne preko travnja ka. Dvorite se otro sputalo: sumorno zaelje Dixielanda lealo je na desetak trulih stupova od okreene cigle visokih etrnaest stopa. Kraj jednog od tih vitkih stupova, podrovanog smrv Ijenim ulomcima vlane cigle, ualo je ono strailo za ptice u nejasnom svjetlu, upinjui se tankom vinovom lozom svojih ruku da srui hram. Ubit u te, kuo - dahtao je. - Podmukla i kleta kuo, ja u te sravniti sa zemljom. Sruit u te na kurve i stanare. Unitit u te, kuo. Novi trzaj njegovih ramena strese prskavu kiu praine i gruha. Natjerat u te da padne na svu eljad koja je u tebi, kuo - govorio je. - Budalo! - vikne Ben i skoi na njega. - to to eli uiniti? On otraga uhvati djeaka za ruke i povue ga. - Misli li da je moe vratiti ako uniti ovu kuu? Zar nema drugih ena na svijetu, pa doputa da jedna toliko ovlada tobom? - Pusti me! Pusti me! - ree Eugene. - to se to tebe tie? - Nemoj misliti, budalo, da mi je stalo - ree Ben silovito.

- Time samo sebi kodi. Misli li da e nauditi stanarima ako srui kuu sebi na glavu? Zar misli, glupane, da je ikome stalo to e se ubiti? - On prodrma djeaka. - Ne, ne. Nije mi briga to ini, zna. Jednostavno elim potedjeti obitelj nevolje i troka oko tvoga pogreba. Eugene pokua da se oslobodi uz silan krik od bijesa i izja-lovljenja. Ali je stariji brat oajniki ustrajao kao Morski starac iz prie. Tada s velikim naporom ruku i ramena djeak podigne zarobitelja s tla i njime tresne o bijeli cigleni zid podruma. Ben klone i pusti ga, drei ruku na upalim grudima u napadu suha kalja. - Ne budi lud - protisne on. - Jesam li te povrijedio? - ree Eugene tupo. - Nisi. Idi u kuu i operi se. Morao bi, zna, poeljati tu kosu jednom ili dvaput tjedno. Ne moe okolo ii kao divljak. Pojedi neto. Ima li novca? - Da ... imam dovoljno. - Jesi li se smirio? - Da... ne govori o tome, molim te. - Ja i ne elim o tome govoriti, budalo. elim samo da se dozove k pameti ree Ben. On se uspravi i otrese pobijeljeh kaput. Trenutak kasnije nastavi tiho: - Pusti ih s vragom, Gene. Pusti ih s vragom sve. Ne daj im da te uznemiravaju. Uzmi sve to moe. Ni na to se nemoj obazirati. Nitko se na te ne oba388 ide k vragu sve! Nek ide k vragu sve! Ima mnogo ru-j Ima mnogo lijepih dana. Zaboravit e. Ima mnogo dana^Neka voda .nosi. u _ pa - ree Eugene umorno - neka voda nosi. Sad je sve u , preumoran sam. Kad si umoran, nije ti stalo, je li tako? Ja rC previe umoran da bi mi bilo stalo. Nikad mi vie nee biti stalo Ja Sam preumoran. U Francuskoj se vojnici umore i nije . Stai0. Kad bi na mene sada netko uperio revolver, ne bih se uplaio. Preumoran sam. On se pone oputeno smijati s os-jeajem divnog olakanja. - Nije mi stalo ni do koga i ni do ega. Uvijek sam se svega plaio, ali kad sam bio umoran, nije mi vie bilo briga. Tako u se svega rjeavati. Umarat u se. Ben zapali cigaretu. - To je bolje - ree. - Idemo neto pojesti. - On se tanko os-mijehne. - Idemo, Samsone. Oni polako obiu kuu. On se oprao i najeo do grla. Gosti su veerali i odlutali u mrak kojekuda - neki na koncert na Trgu, neki u kino, neki na etnju po gradu. Kad se nasitio, izaao je na trijem. Bio je mra-an i gotovo prazan, samo je sa strane gospoa Selborne sjedila na Ijuljaljki s bogatim trgovcem drvetom iz Tennesseeja. Njezin stiani soni smijeh meko je navirao iz badnja mraka. Gospo-ica Brown ljuljala se mirno i dostojanstveno sama. Bila je krupna i skromno odjevena ena od trideset devet godina, pro-eta onom pomalo smijenom ukoenou - onom pomnjivom otmjenou - koja prati ponaanje bludnice kad eli ostati ne-poznata. Bila je vrlo uglaena. Bila je savrena dama i ona bi branila tu injenicu, da je bila izazvana. Gospoica Brovvn je rekla da ivi u Indianapolisu. Nije bila runa: lice joj je jednostavno bilo igosano neumoljivom tu-ppu itelja srednjeg Zapada. Usprkos razvratnosti njenih iro-kih tankih usta, pristojno se doimala. Imala je

prilino bujnu kestenjastu kosu, dosta sitne smee oi i glatku crvenkastosmeu kou. Ih! - rekla je Eliza. - Mislim da se ona zove gospoica Brovvn isto koliko i ja. ku ' ' e N Je bila hladna [ crna; cvjetnjak ispred je mokar, irio se miris geranija i pokislih mauhica. se lj Caretu sjednuvi na ogradu. Gospoica Brovvn 389- Postalo je svjee - ree ona. - Ova nam je kiica dobr dola, zar ne? "uor_ - Da, bilo je vrue - ree on. - Ja mrzim vruinu - Ni ja je ne mogu podnijeti - ree ona. - Zato i odlazim kue svakog ljeta. Mi dolje nadrljamo. Vi ljudi ovdje ni ne znat to je vruina. e - Vi ste iz Milvvaukeeja, je li tako? - Indianapolis. - Znao sam da ste otamo negdje. Je li to veliko mjesto? -upita on radoznalo. - Da. Mogli biste Altamont strpati u jedan njegov kut i za-boraviti na nj. - Koliko je veliko? - upita on eznutljivo. - Koliko ljudi u njemu ivi? - Ne znam tono - preko tri stotine tisua, zajedno s pred-graima. On se zamisli s pohlepnim zadovoljstvom. - Je li grad lijep? Ima li mnogo lijepih kua i krasnih gra-evina? - Da... mislim da ima - ree ona promiljeno. - To je kra-sno pitomo mjesto. - Kakvi su ljudi? ime se bave? Jesu li bogati? - Pa... da. To je trgovako i industrijsko mjesto. Ima mno-go bogatih ljudi. - Pretpostavljam da ive u velikim kuama i da se okolo voze u velikim kolima, a? - upita on. Zatim nastavi ne ekajui odgovora: Jedu li biranu hranu? to jedu? Ona se nespretno nasmije, zauena i zbunjena. - Pa, da. Prevladava njemaka kuhinja. Volite li njemaku kuhinju? - Pivo! - promrmlja on poudno. - Pivo, a? Vi ga tamo pravite? - Da. - Ona se nasmije s prizvukom putenosti u glasu. - Ja mislim da ste vi zloest djeak, Eugene. - A kazalita i knjinice? Imate mnogo priredaba, zar ne? - Da. Mnoge dobre predstave dolaze u Indianapolis. Svi ve-liki uspjesi iz New Vorka i Chicaga. - A knjinica - imate veliku knjinicu, je li tako? - Da. Imamo krasnu knjinicu. - Koliko u njoj ima knjiga? - Oh, to ne bih znala rei. Ali knjinica je dosta velika. - Preko 100.000 knjiga, to mislite? Pola milijuna ne mogu imati, zar ne? Odgovora nije ekao, govorio je sam sa sobom. - Ne, naravno. Koliko se knjiga moe posuditi odjednom? Sto. Velika sjena njegove gladi nadvila se nad nju; pojurio je iz-tphe prodirui je pitanjima. Kakve su djevojke? Jesu li plave ili kestenjaste? Sto? ~ Pa jma jednih i drugih vie tamnih nego svijetlih, rekla bih " Oria ga pogleda kroz mrak i osmijehne se.

1 '_ Jesu li lijepe? ..... - No ne znam to da kaem. Morat ete sami doi do za-kliuka Eugene. Znate, ja sam jedna od njih. - Ona ga pogleda krotkom razbludnou nudei se na pregled. Zatim mu ree sa smijehom prijekorna zadirkivanja: - Ja mislim da ste vi zloest djeak, Eugene. Ja mislim da ste vi zloest djeak. On grozniavo zapali novu cigaretu. - Sve bih dala za jedan dim promrmlja gospoica Brovvn. - Mislim da ne bih ovdje mogla? - ona se obazre oko sebe. - Zato ne? - ree on nestrpljivo. - Nitko vas nee vidjeti. Mrano je. Uostalom, to vas briga? Uz njegovu kraljenicu poteku male elektrine struje uzbuenja. - Mislim da u zapaliti - apne ona. - Imate li cigaretu? On joj prui kutiju; ona ustane da pripali na plamenu to ga je on titio skupljenim dlanovima. Oslonila se svojim tekim ti-jelom na njega dok je, naprena lica i sklopljenih oiju, prinosila cigaretu vatri. Zgrabila je njegove drhtave ruke da smiri oganj i zadrala ih jo koji trenutak. - A to - ree gospoica Brovvn s lukavim smijekom - a to bi bilo da nas vaa majka vidi? Dobili biste svoje! - Nee nas vidjeti - ree on. - Osim toga - doda velikodu-no - zato ene ne bi puile kao i mukarci? U tome nema zla. - Da - ree gospoica Brovvn - i ja sam za vie razumi-jevanja u tim stvarima. Ali se on cerio u mraku, jer se ta ena otkrila cigaretom. To je bio znak - znak provincije, nepogreiv znak bluda. Kad je zatim poloio na nju ruke, ona mu je vrlo pokorno dola u zagrljaj dok je ispred nje sjedio na ogradi. - Eugene! Eugene! - rekla mu je s porugljivim predbaciva-njem. - Koja je tvoja soba? - upita on. Ona mu rekne. Poslije toga EHza iznenada i tiho pristupi k njima, na jednoj od svojih brzih ophodnji iz kuhinje. Tko je tamo? Tko je tamo? - ree ona sumnjiavo gleda-jui u tamu. - Uh? Ah? Gdje je Eugene? Je li tko vidio Eugenea? Je vrlo dobro znala da je on tamo. 190 391- Da, tu sam - ree on. - to eli? - Oh, tko je s tobom? A? - Sa mnom je gospoica Brown. - Izvolite izai i malo sjesti, gospoo Gant - ree gospoi-a Brown. - Mora da ste se umorili i ugrijali. - Oh - ree Eliza nespretno - jeste li to vi, gospoice Brown? Nisam mogla vidjeti tko je. - Ona upali mutno svjetlo na trijemu. - Tu je strano mrano. Netko bi uz ove stepenice mogao pasti i slomiti nogu. Znate to - nastavi ona razgovorljivo - ovaj zrak prija. Voljela bih kad bih i ja mogla sve pustiti i samo uivati. Ona nastavi u prijaznom monologu jo pola sata, dok su joj oi cijelo vrijeme hitro ispitivale one dvije mrke prilike ispred nje. Zatim je oklijevajui opet ula u kuu, uz nespretna zastaj-kivanja u razgovoru.

- Sine - rekla je zabrinuto prije odlaska - ve je kasno. Tre-ba da poe na spavanje. Svi bismo morali poi. Gospoica Brovvn draesno pristane i krene prema vratima. - Ja idem odmah. Umorno se osjeam. Laku no svima. On je mirno sjedio na ogradi i puio, sluajui umove u kui. Kua je zaspala. On se vrati i nae Elizu kako se sprema da se povue u svoju malu eliju. - Sine ree ona tihim glasom nakon to je asak prijekor-no tresla naprenim licem - zna to - ne svia mi se to. To nije u redu - da ti sjedi nasamo s tom enom. Dovoljno je stara da bi ti mogla biti majka. Ona je tvoj gost, zar ne? - ree on grubo. - Moj nije. Ja je nisam doveo. - Jedna je stvar sigurna ree Eliza povrijeeno. - Mene nee uhvatiti da se s njima druim. Ja mogu ponosno dignuti elo pred bilo kime. - Ona se gorko osmijehne na njega. - Onda, laku no, mama - ree on, posramljen i pogoen. - Ne govorimo o njima neko vrijeme. to to smeta? - Budi dobar djeak - ree Eliza plaljivo. - Ja elim da bu-de dobar djeak, sine. U njezinu se dranju osjeala krivnja, primjesa aljenja i ka-janja. - Ne brini! - ree on i naglo se okrene, gorko ranjen uvijek istom spoznajom djetinje bezazlenosti i upornosti koje su leale u biti njezina ivota. - Ako nisam dobar, to nije tvoja krivica. Neu te okrivljavati. Laku no. 392 Kuhinjsko se svjetlo ugasi; uo je kako su blago kljocnula njegove majke. Kroz mranu kuu puhne svje nalet 1"k Dok mu je srce gruvalo, on se polako pone uspinjali stubama. Ali dok su mu na tim mranim stubama koraci zamirali u debelom sagu, naletio je pravo na tijelo neke ene za koje je po mirisu magnolije znao da pripada gospoi Selborne. Zadrali su dah i vrsto se prihvatili za ruke, otkriveni. Ona se nagnula k njemu: nekoliko pramova njene plave kose dodirne njegovo lice i ostavi ga u plamenu. - Pst! - apnula je ona. Tako su zastali tamo i drali se, prsa u prsa, jedini put to su se uope dodirnuli. Zatim, potvrdivi svoje mrano meuso-bno saznanje, odijelili su se kao sudionici u tuem ivotu, da bi se otada sastajali pred svijetom spokojnih oiju koje ne govore. On je tiho tapao du mranog hodnika dok nije stigao do vrata gospoice Brovvn. Bila su lagano odkrinuta. Uao je. Ona mu je uzela sva odlija, sva to ih je dobio u Leonar-dovoj koli - kolajnu za raspravu, za deklamiranje i onu bron-anu za VVilliama Shakespearea. W. S. 1616-1916. Vrijedila je zlatnik! Nije imao novca da joj da; ona nije traila mnogo - svaki put novi-dva. Rekla mu je da joj nije bilo do novca, nego do naela. On je shvatio opravdanost njezina razloga. - Jer - rekla je - da mi je do novca, ne bih s tobom tratila vrijeme. Mene svaki dan netko pokuava izvesti. Jedan od naj-bogatijih ljudi u gradu (stari Tyson) juri za mnom otkad sam do-la. Ponudio mi je deset dolara da se s njim izvezem u kolima. Tvoj mi novac nije potreban. Ali mi mora neto dati. Svejedno mi je koliko malo. Inae bih se neasno osjeala. Ja nisam jedna od

tvojih droljica iz boljeg drutva to ih svaki dan via po gra-du. Imam i previe samopotovanja da bih bila takva. Tako joj je on umjesto novca davao svoje kolajne u zalog. - Ako ih ne otkupi - rekla je - gospoica Brovvn - dat u ih svom sinu kad se vratim kui. - Ti ima sina? - Da. Osamnaest mu je godina. Visok je skoro kao ti, a dvostruko je iri. Sve su djevojke lude za njim. On otro okrene glavu i pobijeli od munine i uasa, osje-ajui u sebi neku rodoskvrnu okaljanost. u A-~Je dosta ~ ree gospoica Brovvn zapovijedno. - Idi svoju sobu i naspavaj se. 393\ Ali ga nikad nije zvala sine, za razliku od one nrve du duhana. prve u graJadna Butterflv, srce joj se paralo Jadna Butterfly, tako ga je ljubila ... Gospoica Irene Mallard promijeni iglu na malom gramo-fonu u zimskom salonu i okrene izlizanu plou. Zatim je s nagla-enim dostojanstvom, dok su udarali uvodni taktovi Katinke ekala njega - uspravna, nasmijeena, vitka, lijepa - podignuvi draesne ruke kao krila u susret njegovu zagrljaju. Uila ga je plesati. Laura James je divno plesala: ludio je kad ju je vidio oslonjenu u naruju jednog momka s kojim je plesala. Sad je on nespretno i svjesno micao lijevu nogu brojei u sebi. Je-dan, dva, tri, etiri! Irene Mallard je klizila i uvijala se pod njegovim nezgrapnim pritiskom, bestjelesna kao pramen dima. Njezina mu je lijeva ruka poivala na koatom ramenu lako kao ptica: njezini hladni prsti utkivali su se u njegov vre-li razmahani dlan. Njezina gusta kosa hrastove boje bila je sukladno razdijelje-na po sredini; koa joj je bila biserno bijela i prozirno njena; e-ljust duga, puna i putena, lice kao u jedne od onih prerafaelitskih ena. Njezino visoko draesno tijelo dralo se krasno us-pravno, ali s nekom umornom osjeajnou krhkosti i istroe-nosti: ljupke su joj oi bile ljubiaste, uvijek malo posustale, ali pune spore iznenaenosti i blagosti. Bila je kao Luinijeva mado-na, nainjena od svetosti i zavodljivosti, svijeta i nebesa. On ju je briljivo drao pun potovanja, kao netko tko se ne usuuje primaknuti, tko ne eli razbiti svetu sliku. Njezin birani i tanani miris prokradao se kroza nj kao neobian apat, poganski a bo-anski. Bojao se da je dodirne - a njegov se vreli dlan znojio od njenih prstiju. Ponekad je ona njeno kaljala, smijeei se, drei zguvani rupi s modrim obrubom na ustima. U planine je bila dola ne zbog svoga zdravlja, nego zbog zdravlja svoje majke, ene od ezdeset pet godina s objeenim li-cem, angrizljivim od starosti i bolesti. Starica je patila od zadu-he i srane bolesti. Dole su s Floride. Irene Mallard bila je vrlo sposobna poslovna ena; bila je glavna knjigovotkinja jedne banke u Altamontu. Predsjednik banke Randolph Gudger tele-fonirao joj je svake veeri. Irene Mallard pritiskivala je telefonski mikrofon dlanom, ironino se smijeila Eugeneu i preklinjui prevrtala oima. 394 nekad je Randolph Gudger prolazio kolima onuda i zvao poe s njim. Djeak se zlovoljno udaljavao dok bogata ne M odao: za njim je bankar ogoreno

gledao. D _ Qn eli da se udam za njega, Gene - rekla je Irene Mal-lard - Sto da radim? - Toliko je star da bi vam mogao biti djed - rekao je Euge-- Nema kose na glavi, umjetni su mu zubi i tko zna to jo! - rekao je uvrijeeno. - Ali je bogat ovjek, Gene - rekla je Irene kroz smijeak. _ Ne zaboravi to. , ,. ^ . - Onda izvolite! Izvolite! - viknuo je bijesno. - Da - napri-jed. Udajte se za njega. To vam odgovara. Prodajte se. On je sta-rac! - rekao je melodramatino. Randolphu Gudgeru je bilo sko-ro etrdeset pet godina. Ali oni su tamo polagano plesali u sivkastoj svjetlosti sutona koja je bila poput muke i ljepote; poput izgubljene podmorske svjetlosti u kojoj je njegov ivot, izgubljeni vodenjak, plivao sje-ajui se progonstva. I dok su plesali, ona koju nije imao hra-brosti dodirnuti preputala mu je svoje tijelo, meko mu aptala na uho i vitkim prstima stezala njegovu vrelu ruku. I ona koje se nee dotai leala je tamo, kao snop ita na pregibu njegove ruke, zalog sveopeg lijeka utoite od onog jednog izgublje-nog lica meu svim licima, melem na ranu koja se zvala Laura tisuu treperavih oblija ljepote da mu donesu utjehu i vese-lje. Velika povorka boli i ponosa i smrti kitila je sumrak svojim stranim privienjima, dodirujui njegovu tugu samotnom ra-dou. Bio je izgubio; ali svako je hodoae diljem svijeta bilo gubitak: trenutak kidanja, trenutak otimanja, tisuu avetinjskih prilika to se krijese i visoka strastvena alost zvijezda. Bilo je mrano. Irene Mallard uzme ga za ruku i izvede na trijem. . . . ~ Sjedi malo ovdje, Gene. elim s tobom razgovarati. - Glas jpj je bio ozbiljan i priguen. On posluno sjedne kraj nje na Iju-Ijaljku nasluujui da ga eka propovijed. - Promatrala sam te posljednjih nekoliko dana - ree Irene Mallard. - Znam to se deavalo. - Sto time elite rei? - ree on dok mu je grmjelo bilo. 7V Ti zna to elim rei - ree Irene Mallard strogo. - Ti si 86 m.ladi' Gene- da bi se g"13'0 s tom enom. Svatko vldJeti to je ona. Razgovarala sam sa svojom majkom o 395tome. Takva ena moe upropastiti mladia kao to si ti. Mora" s tim prestati. s - Kako ste za to saznali? - promrmlja on. Bio je uplaen i posramljen. Uzela je njegovu drhtavu ruku i drala je meu hladnim dlanovima dok se nije smirio. Ali joj se nije pribliio' ustuknuo je, uplaen, pred njezinom draesti. Kao i Laura James, ona mu se inila previsoko za njegovu strast. Bojao se nje-zina tijela; tijela gospoice Brown nije se bojao. Ali mu je ve bila dosadila ta ena, a nije znao kako da je plati. Imala je sve njegove kolajne. Cijelog tog kasnog ljeta etao je s Irene Mallard. Nou su e-tali prohladnim ulicama punim unja umornoga lia. Zajedno su odlazili na terasu hotela i plesali; kasnije je Pap Rheinhart, uljudan i nespretan i stidljiv, miriui po svom konju, dolazio za njihov mali stol, sjedio i pio s njima. Sve godine nakon Leonar-dove kole proveo je u nekoj vojnoj akademiji pokuavajui is-praviti iskrivljeni vrat. Ali je ostao uvijek isti - podrugljiv, suho-paran i aljiv. Eugene je promatrao to dobro srameljivo lice sje-ajui se izgubljenih godina,

izgubljenih lica. I bio je alostan u srcu zbog onoga to se vie nee vratiti. Zavrio je kolovoz. Doao je rujan, pun odlazeih krila. Svijet je bio pun odla-zaka; uo je bubnjeve. Mladi su ljudi odlazili u rat. Ben je opet bio odbijen kod novaenja. Sad se spremao da se otisne u po-tragu za poslom po drugim gradovima. Luke je bio napustio po-sao u nekoj tvornici ratne opreme u Davtonu, Ohio, i stupio u ratnu mornaricu. Doao je kui na kratak dopust prije odlaska u kolu za obuku u Nevvportu, Rhode Island. Ulica je urlala dok je prolazio iroko razbacujui prostake korake u lepetavim modrim hlaama, iscerena lica, nepokorne guste kovrave kose koja je virila ispod trake na kapi. Bio je karikatura mornara. - Luke! - povikne gospodin Favvcett, posrednik u trgovini zemljitem, povukavi ga s ulice u VVoodov drugstore. - Bogme, sinko, ti si dao svoj prilog. Poastit u te. to eli? - Neka bude koka-kola - ree Luke. - U zdravlje, pukovni-e! Digao je zamagljenu au estoko drhtavom rukom i usto-boio se pred iscerenim ankom. - P-pprije etrdeset godina -poeo je promuklim glasom - moda bih i odbio, ali sada ne mogu, t-t-tako mi bog pomogao! N-n-ne mogu. Gantova se bolest vratila s poveanom razornou. Lice mu je bilo upalo i uto: u njegove se udove uvukla neka drhturava slabost Odlueno je da ponovo mora ii u Baltimore. S njim e poi Helen. -"Gospodine Gant - uvjeravala ga je Eliza - zato se jednos-e ostavi svega i sredi stvari da u miru proivi ostatak "vie nisi u stanju voditi posao; ja bih se povukla da sam tavi svega i sredi stvari da u miru proivi ostatak tavno ne osi"13 => . ,. ._____. L:1________,_,_ j_____ iVwo?me1 mjestu. Mogfi bismo za tvoju radnju bez po muke uhna ->n nm $ - kad bih ja imala toliko novca na raspolaganju, Vatltl iU.UV" * J i .,_ /-v__ J__l__l.:_________U:.__ Pig^Mogia bih ga prometnuti dva-tri puta u toku dvije godine. Dkazala bih im kako se posluje. - Ona drsko kimne uz hitar a - Mogla bih ga prometnuti dva-tri puta u toku dvije goc1' Mora se brzo trgovati da se lopta kotrlja. Tako se to radi. - Milosrdni boe! - zastenje on. - To mi je posljednje uto-ite na zemlji. eno, zar ti ne zna za milost? Molim te, pusti me da umrem na miru: neu jo dugo. Kad mene vie ne bude, moe s tim initi to te bude volja, ali sad mi daj malo mira. Za ime Isusovo, ja to zahtijevam! - I ganutljivo zamre. - Ih! - ree Eliza s nesumnjivom namjerom da ga ohrabri. - S tobom je sve u redu. Pola toga si umislio. On zastenje i odvrati glavu. Na planinama je umrlo ljeto. Na liu se pojavila jedva pri-mjetljiva natruha crvene re. Nou su ulice bile ispunjene tu-nim uketanjem: on je po cijele noi sluao s trijema, kao u bu-nilu, udnovato glasanje jeseni. A svi ljudi to su gradu davali laku veselost vreve prekono su udno iezli. Opet su se vratili na prostrani Jug. Naciju je obuzela sveana ratna napetost. Oko njega,

iznad njega lebdio je neki sumorni sumrak napora. Osje-ao je umiranje veselja; ali i vrenje divljenja i slavlja u sebi. Go-lemi zamah prvog oduevljenja nacije poeo je oblikovati ratnu mainu - mainu koja e samljeti i prokazati mrnju i la, ma-inu koja e uzveliati slavu, mainu koja e okovati i smrviti ot-por, mainu koja e obuiti i svrstati vojnike. Ali je neto zaista divno obuzelo zemlju - bljesci i rakete s bojita obasjali su i ravnice. Mladii iz Kansasa odlazili su da umru u Pikardiji. U nekoj tuinskoj zemlji lealo je eljezo, jo neizliveno, koje ih je trebalo ubiti. udnovatost smrti i sudbine mogla se proitati na ivotima i licima koji nisu nosili nikakve ti u sebi. Jer divljenje nastaje kad se spoje obino i Luke je otiao u kolu za obuku u Nevvport. Ben je otiao u Baltimore s Helen i Gantom koji se, prije nego to je stupio olnicu radi zraenja radijem, prepustio estokom i neobuz-n pijanevanju, koje ih je prisililo da brzo mijenjaju jedan za drugim, i napokon strpalo Ganta u krevet; on je stenju396 397ci na boga bacao sve anateme koje je trebalo da budu sauvane za silna orgijanja sa sirovim kamenicama to se u neredu spira-ju pivom i viskijem. Svi su mnogo pili: ali su Gantovi ispadi do-veli djevojku u stanje srdite pomame, a Bena u stanje mrzovolje i gaenja punog psovki. - Prokleti starce! - vikala je Helen zgrabivi ga za neotpor-na ramena dok je kuan i pijan leao na neurednu krevetu. -Prije u ja skonati! Ti nisi bolestan; unitila sam ivot njegujui tebe, a bolesnija sam od tebe! Ti e jo dugo ivjeti nakon mene, sebini starce! Bijes me hvata od toga! - Ali, mala - riknuo je Gant rairivi ruke - bog te blagoslovio, bez tebe ja ne bih izdrao. - Ne zovi me mala! - viknula je ona. Ali mu je idueg dana drala ruku dok su se vozili u bolni-cu, drala ju je dok se, tresui se, okrenuo na trenutak i tuno pogledao grad to se irio iza njega i ispod njega. - Ovdje sam bio kao djeak - promrmljao je. - Ne brini rekla je ona - izlijeit emo mi tebe opet. Pa da! Ponovo e biti djeak! Drei se za ruke uli su u predvorje gdje je - okruen smr-u i uasom i marljivom ozbiljnou bolniarki i stotinama u-strih prilika onih tihih ljudi siva lica i prodornih oiju to tako pouzdano stupaju izmeu skrenih ivota s rukama nainje-nim u poloaju golemog milosra, mnogo puta krupniji od naj-veeg Gantova anela, stajao lik blagog Isusa. Eugene je nekoliko puta pohodio Leonardove. Margaret je izgledala tanka i bolesna, ali kao da je na raun toga njezina ve-lika svjetlost jo jasnije gorjela. Nikada ranije nije bio tako svje-stan njene goleme smirene strpljivosti i velikog zdravlja njezina duha. U tom dubokom sjaju sprao se sav njegov grijeh, sva nje-gova bol, sva muna utruenost njegove due: mete i zloa i-vota skinuli su s njega svoj gnusni i raspali plat. inilo mu se da je bio nanovo odjeven u haljine od svjetlosti bez avova. Ali je malo mogao ispovjediti onoga to mu je lealo na srcu: govorio je nevezano o svom radu na sveuilitu, govorio je o malo emu. Srce mu je bilo obremenjeno za ispovijed, ali je znao da ne moe govoriti, da ga ona nee razumjeti. Ona je bila premudra za bilo to osim vjere. Jednom joj je u oaju

pokuao spomenuti Lauru: nespretno je izbrbljao priznanje u nekoliko rijei. Ali prije nego to je zavrio, ona se poela smijati. Gospodine Leonard! - pozvala je. - Zamisli ovog lupea s djevojkom! Hej, djeae! Ti ne zna to je ljubav. Ta idi, molim 398 te Bit e vremena da o tome misli za deset godina od danas. - Ona se njeno smijala za sebe sa zanijetim zamagljenim pogledom. j. Gene s djevojkom! Jadna djevojka! Ah, gospode! Mome, to je jo daleko od tebe. I zahvali se zvijezdama! On je otro sagnuo glavu i sklopio oi. O moja ljupka sve-tice, pomislio je. Ako mi je itko bio blizak, ti si to bila. Kako sam ti rasjekao svoj mozak da ga vidi, a da sam se usudio rasjekao bih i svoje srce; i kako sam sam, i kako sam uvijek bio sam. Nou je etao ulicama s Irene Mallard; grad je bio prorije-en i oaloen odlascima. Prolazili su urno neki ljudi, kao da jh nose kratki zapui vjetra u naletu. Drala ga je ar njene ta-nane sustalosti: pruala mu je utjehu, a nikad je nije dirnuo. Ali je oslobodio uzdrhtalog i strastvenog bremena na srcu. Ona je sjedila kraj njega i milovala mu ruku. inilo mu se da je nije upoznao dok je se nije sjetio nakon mnogo godina. Kua je bila skoro prazna. Eliza mu je uveer brino spre-mila koveg, brojei izglaane koulje i okrpane arape sa zado-voljstvom. - Sad ima, sine, dosta dobre tople odjee. Nastoj da na nju pripazi. - U unutranji mu je dep stavila Gantovu mjenicu i za-pela sponku. - Pazi na novac budnim okom, mome. Nikad ne zna na koga moe naletjeti u vlaku. On se nervozno vrzmao oko vrata, elei da nestane, da se ne pozdravlja na rastanku. - ini mi se da bi mogao provesti jednu veer kod kue s majkom - rekla je svadljivo. Oi su joj se odjednom zamaglile, usne poele podrhtavati u gorkom smijeku samosaaljenja. -Zna to! Izgleda jako smijeno, zar ne? Ti vie ne moe sa mnom ostati ni pet minuta a da ne poeli ustati i otii s prvom enom koja naie. U redu, u redu! Ja se ne tuim. Izgleda da sam bila dobra samo za to da kuham, da ijem i da te spremam za put. - Ona brbljavo brine u pla. - Izgleda da sam ti samo za to potrebna. Jedva sam te mogla i pogledati cijelog ljeta. - Ne - ree on gorko - previe si bila zauzeta brigom oko gostiju. Nemoj misliti, mama, da moe ganuti moje osjeaje u zadnji as - vikne on, ve duboko ganut. - Lako je plakati. Ali da si ti imala vremena za mene, ja sam bio tu cijelo vrijeme. Oh, za ime boje! Prestanimo s tim! Zar i bez toga nema dosta zla? 399 Zato se mora ovako ponaati kad god ja odlazim? eli li H me razjadi to je mogue vie? - No, velim ti - ree Eliza puna nade i oi joj se odjednom osue - ako obavim nekoliko poslova i sve dobro proe, moda e me nai kako te ekam u velikoj lijepoj kui, kad se na pro-ljee vrati. Gradilite sam ve odabrala. Nekidan sam o tome razmiljala - nastavi ona kimnuvi mu znalaki i vedro. - Ah-h! - zastenje on iz grla kao da se gui i olabavi ovra-tnik. - Za boga miloga! Molim te! - Nastala je tiina.

- No - ree Eliza ozbiljno cupkajui se po bradi - elim da bude dobar i da marljivo ui. Pripazi na novac - elim da ima dovoljno dobre hrane i tople odjee - ali ne smije se razbaci-vati, mome. Ova tatina bolest dosta nas je novca stajala. Sve sami rashodi a nikakvih prihoda. Tko zna odakle emo pribaviti idui dolar. I zato mora paziti. Opet je zapala tiina. Rekla je to je imala; pribliila se ko-liko je mogla, ali joj je iznenada ponestalo rijei, zautjela je, iskljuena iz gorke i samotne tajnovitosti njegova ivota. - Teko mi je kad vidim da odlazi, sine - ree ona tiho s dubokom i neodredivom tugom. On iznenada zabaci ruke s izmuenom nepotpunom kret-njom. - Pa to onda! O boe, pa to onda! Blizine se oi zaliju suzama prave boli. Ona mu zgrabi ruku i zadri je. Nastoj da bude sretan, sine - zaplae - nastoj da bude malo sretniji. Jadno dijete! Jadno dijete! Nikad te nitko nije upo-znao. Prije nego to si se rodio ona polako zatrese glavom, go-vorei glasom koji se promuklo utapao u suzama. Zatim proisti grlo i muklo ponovi: - Prije nego to si se rodio... 32 Kad se Eugene vratio na sveuilite na svoju drugu godinu, ono je bilo trezveno prilagoeno ratu. Izgledalo je tie, tunije -bilo je manje studenata i bili su mlai. Stariji su bili otili u rat. Ostali su bili u stanju divljeg, ali obuzdanog nemira. Nije im bilo stalo do koleda, karijere, uspjeha - rat ih je bio uzbudio svojim pobjednikim Sada. Kakva je korist od Sutra? Kakva je korist od svega truda za Sutra! Veliki su topovi raznijeli sve iskovane planove u komadie: pozdravljali su konac svakog planiranog , bijesnim i tajnim veseljem. Obrazovni se proces nasta-^ 'bezvoljno, odsutna pogleda: u uionici su njihove oi lu-VIC\ no knjizi, ali su im ui bile pozorno nauljene za uzbune i ispade izvana. Eugene je marljivo zapoeo godinu stanujui s mladiem koji je bio najbolji uenik gimnazije u Altamontu. On se zvao Bob Sterling. Bobu Sterlingu je bilo devetnaest godina, bio je sin udovice. Bio je srednje visine, uvijek vrlo uredno i dolino odjeven; ni po emu nije bio upadljiv. Zbog toga se mogao do-broudno i pomalo oholo smijati svemu to je bilo upadljivo. Bio je pametan - bistar, pozoran, marljiv, bez originalnosti i domiljatosti. Imao je predvieno vrijeme za sve: odreivao je stanovito vrijeme za pripremanje svake lekcije i triput ju je pre-lazio mumljajui brzo za sebe. Svakog je ponedjeljka davao rub-lje na pranje. Kad bi se naao u veselom drutvu, od srca se smijao i uivao, ali je uvijek vodio rauna o vremenu. Nenadno bi pogledao na sat i rekao: - No, sve je ovo krasno, ali rad se za-postavlja - pa bi otiao. Svi su govorili da ga eka blistava budunost. S dobroud-nom je ozbiljnou korio Eugenea zbog njegovih navika. Ne bi smio bacati odjeu naokolo. Ne bi smio dopustiti da mu se na-kupe prljave hrpe koulja i gaa. Morao bi imati redovito vrije-me za obradu svake lekcije; morao bi uredno ivjeti. ivjeli su u privatnoj kui na rubu sveuilinog kruga, u ve-likoj svijetloj sobi ukraenoj mnogobrojnim zastavicama kole-da koje su listom pripadale Bobu Sterlingu. Bob Sterling je imao sranu manu. Kad se penjao stubi-tem, zastajao je na odmoritu i hvatao dah. Eugene mu je otva-rao vrata. Prijazno lice Boba

Sterlinga bilo je mrtvaki bijelo, osuto blijedim pjegama. Usne su mu drhtale i pomodrele. - Sto je, Bob? Kako se osjea? - rekao je Eugene. - Doi - rekao je Bob Sterling iscerivi se. - Spusti glavu amo dolje. - Uzeo je Eugeneovu glavu i naslonio je na svoje srce. Velika je crpka udarala polako i nepravilno uz itavo disanje. - Boe dragi! - uzviknuo je Eugene. - uje li ga? - upitao je Bob Sterling poinjui da se smije. atim je uao u sobu ustro trljajui suhe ruke. A. Je obolio i nije mogao pohaati nastavu. Odveden je u sveuilinu ambulantu gdje je leao nekoliko tjedana i nije izglerao teko bolestan, ali su mu usne stalno bile modre, bilo uspoeno a temperatura nia od normalne. Tu se nita nije moglo 400 401Dola mu je majka i odvela ga kui. Eugene mu ie r^H pisao dvaput tjedno i dobivao kratke ali bodre vijest ?a V'tO Onda je Bob jednog dana umro. J * UZVratDva tjedna kasnije udovica se vratila da pokupi sinove stva n. utke je uzela odjeu koju nitko vie nee nositi. Bila je krunn ena etrdesetih godina. Eugene je skinuo sve zastavice s3 savio ih. Ona ih je spremila u koveg i okrenula se da ode ' - Evo jo jedne - rekao je Eugene. Ona naglo udari u pla i uhvati ga za ruku - Bio je tako hrabar - rekla je - tako hrabar. Onih posljed njih dana - nisam htjela plakati - vaa su ga pisma tako usreila Ona je sada sama, pomislio je Eugene. Ne mogu ovdje ostati, razmiljao je, gdje je on bio. Ovdje smo bili zajedno. Uvijek bih ga vidio na odmoritu s pitavim ventilom i modrim usnama, ili bih ga uo kako mumlja lekcije. Zatim, nou bi drugi krevet bio prazan. Mislim da u odsada sam stanovati. Ali je do kraja semestra stanovao u jednom od studentskih domova. Sobu je dijelio s dvojicom kolega - jedan je bio mladi iz Altamonta po imenu L. K. Duncan (ono L je znailo Law-rence, ali njega je svatko zvao Elk,*) a drugi je bio Harold Gay, sin anglikanskog pastora. Oba su bila nekoliko godina starija od Eugenea: Elk Duncan je imao dvadeset etiri godine, a Harold Gay dvadeset dvije. Ali je pitanje da li se ikad ranije okupilo neprirodnije jato udaka u dvije male prostorije, od kojih su jednu koristili kao radnu sobu. Elk Duncan bio je sin nekog odvjetnika iz Altamonta, sitnog politiara demokrata, monog u kotarskim poslovima. Elk Dun-can je bio visok - palacdva iznad est stopa nevjerojatno ta-nak ili bolje rei uzak. Ve je bio malo elav, imao je visoko is-tureno elo i krupne izbuljene blijede oi: od te je toke njegovo duguljasto bljedunjavo lice koso padalo natrag do brade. Rame-na su mu bila malenkost povijena i vrlo uska; ostatak njegova ti-jela bio je sukladan kao olovka. Uvijek se vrlo kicoki oblaio u tijesna odijela od modrog sukna, s visokim krutim ovratnicima, debelim svilenim kravatama i arenim svilenim rupiima. Stu-dirao je pravo, ali je revno troio velik dio svog vremena na iz-bjegavanje studija.

Mlai su se studenti - osobito brucoi - jatili oko njega po-slije jela i poluotvorenih usta gutali njegove rijei kao manu, a Na engleskom elk znai jednu vrstu jelena. 402 ie njegova bajka bila bjesnija, to su je oni gladno vie iskali. Mvaov ivotni stav mnogo je sliio stavu izvikivaa na vaarkim predstavama: brbljiv, pokroviteljski, cinian. S Drugi sustanar, Harold Gay, bio je dobra dua, nimalo zre-.... ocj Djeteta. Nosio je naoale koje su davale jedini sjaj tupom s'ivilu njegova lica; bio je priprost i ruan bez ikakve znaajke: redugo su ga zbunjivale barem etiri petine iznimnosti posto-janja, te se vie nije ni trudio da ih shvati. Umjesto toga prikri-vao je stidljivost i smetenost njauim smijehom koji je stalno jeao na krivim mjestima, i glupim cerenjem punim besmislene i avolske mudrolije. Njegovo druenje s Elkom Duncanom bilo je jedno od gordih uzdignua njegova ivota: kaljao se u grimiz-nom vapnu koje je zapljuskivalo toga krasnika, puio cigarete s razvratnikim piljenjem i psovao glasno i nemirno s naglaskom svrzimantije. - Harold! Harold! - ree Elk Duncan prijekorno. - K vragu, sinko! Ti se kvari! Nastavi li ovako, poet e vakati gumu i razbacivati na kino novac koji dobiva za nedjeljni milodar. Mo-lim te, potedi nas ostale. Gene je jo mladac, ist kao seoski za-hod, a to se mene tie, ja sam se oduvijek kretao u najboljim krugovima i druio se samo s najviom klasom pipniara i ot-mjenih uliarki. to bi ti rekao otac da te uje? Zar ne zna da bi se zapanjio? Ukinuo bi ti novac za cigarete, sine. - Fuka se meni to bi on uinio, Elk, ili ti! - odvrati Harold nabusito, cerei se. - Pa to onda! - rikne on to je jae mogao. S prozora cijelog doma odgovori im urlik - povici - Idite do a-vola! - Dosta toga! - i podrugljivo klicanje - a to mu je godilo. Rasprena obitelj ponovo se okupila za Boi. Vratio ih je predosjeaj skorog rasula, gubitka i smrti. Kirurg u Baltimoreu nije pruio nikakve nade. Dapae, potvrdio je Gantovu smrtnu osudu. - Koliko onda moe jo ivjeti? - upitala je Helen. On je slegnuo ramenima. - Draga djevojko! - rekao je. - Ne-rnam pojma. Taj je ovjek pravo udo. Znate li da je on ovdje predmet opeg uenja? Pregledali su ga svi kirurzi u bolnici. Koliko moe poivjeti? Ne bih se ni na to zakleo - vie ne-mam pojma. Kad je va otac odavde otiao prvi put, nakon operacije, nisam se nadao da u ga vie vidjeti. Sumnjao sam da ce Preivjeti zimu. Ali on se opet vratio. Moda e se jo mnogo Puta vraati. - Moete li mu uope pomoi? Mislite li da od tog radija na neke koristi? 403- Mogu mu olakati muke neko vrijeme. Mogu ak z staviti irenje bolesti neko vrijeme. Dalje od toga, nita ne mom uiniti. Ali je njegova ivotna snaga ogromna. On je kao kripa! vrata koja vise o jednoj arki - ali koja usprkos svemu vise Tako ga je ona dovela kui, dok je sjena njegove smrti leb-djela nad njima poput Damoklova maa. Kroz njihov se mozak meko uljao strah na leopardovim apama. Djevojka je ivjela u stanju potiskivane histerije, koja je svakodnevno provaljivala kod Elize ili u njenom vlastitom domu. Hugh Barton je bio ku-pio kuu i odveo je tamo.

- Ti nee imati mira - rekao je - dokle god bude blizu njih. Zbog toga si sada tako boleljiva. esto je pobolijevala. Stalno je odlazila k lijenicima na li-jeenje i savjetovanje. Katkad je odlazila u bolnicu na nekoliko dana. Bolest joj se oitovala na razne naine - ponekad kao ua-sna bol u nastavku sljepooica, ponekad kao nervna iscrplje-nost, ponekad kao histerian slom, kad se naizmjenino smijala i plakala, dijelom zbog Gantove bolesti, a dijelom zbog bolei-vog oajanja to nije uspjela zatrudnjeti. Kriomice je pila u sva-ko doba - pila je tek poneki gutljaj za obodrenje, nikad toliko da bi bila pijana. Pila je slaba pia - traila je samo djelovanje al-kohola i dolazila do njega na udne naine mijeajui desetine grozota zvanih tonik i ekstrakt. Gotovo hotimino je unita-vala svoj ukus za bolje vrste napitaka, skrivajui od same sebe onu runu gmizavu glad u krvi pod pogodnom naljepnicom li-jeka. Njoj je bilo svojstveno ovo samozavaravanje. Njezin se ivot oitovao u nizu varki, "simbola: njezine odbojnosti, naklono-sti, pritube prokazivale su svaki uzrok osim onog pravog. Ali nikada se nije udaljavala od oca na due vrijeme, ako nije doista leala u postelji. Sjena njegove smrti nadvila se nad njihove ivote. Strepili su pod njezinom strahotom; njena dugo-trajna prijetnja, njena nedokuiva zagonetka liavala ih je dosto-janstva i hrabrosti. Njima je gospodarila tegobna i poniavajua sebinost ivota koja je dobrostivo mudrovanje nad smru tui-na, ali u svome vidi izopaenost prirodnog zakona. Njima je bilo teko pomisliti na Gantovu smrt kao na Boju smrt: zapravo bilo je jo tee, jer on im je bio stvarniji od Boga, bio je besmrt-niji od Boga, bio je Bog. Taj jezoviti sumrak u koji su zali njihovi ivoti sledio je Eu-genea svojim uasom i guio ga bjesnilom. Obuzeo bi ga gnjev na-kon itanja pisma od kue, te bi udarao po zrnatoj buci dom-skih zidova dok ne bi raskrvario lanke. Oni su mu oteli nra404 t! mislio je. Oni su od njega napravili slinavu kukavicu! Ne, HSumirem, neu proklete obitelji u blizini. Da ti prljavo zapah-1 'u lice! Da u te mru iz prljavih noseva! Da se skupljaju uo-klo sve dok ne moe vie disati. Da ti uz srdane osmijehe go-ore kako dobro izgleda, a iza lea ti cmizdre. O prljava, prlja-V orljava smrti! Zar nikad neemo biti sami? Zar nikad nee-^o ivjeti sami, misliti sami, ivjeti u kui sami za sebe? Ah! Ali te hou! Ja hou! Sam, sam, i daleko, s mlazovima kie. Zatim je nenada uletio u radnu sobu i naao Elka Duncana s nenavik-nutim okom tupo oborenim na stranicu Tortsa, bezbrinu pticu opinjenu pogledom te hipnotike zmije, prava. - Hoemo li pocrkati kao takori? - rekao je. - Hoemo li se uguiti u nekoj rupi? - Do vraga! - rekao je Elk Duncan zaklopivi veliku knjigu u teleoj koi i skutrivi se obrambeno iza nje. - Da, tako je, tako je! Smiri se. Ti si Napoleon Bonaparte, a ja sam tvoj stari prijatelj Oliver Cromvvell. Harold! povikne on. - U pomo! Ubio je uvara i pobjegao. - Gene! - vikne Harold Gay odbacivi neki debeli svezak pod urokom velikih Bikovih imena. - to zna o povijesti? Mag-na Charta - tko ju je potpisao? - Nije bila potpisana - ree Eugene. - Kralj je bio nepi-smen, pa su je izvukli na ciklostilu.

- Tono! - rikne Harold Gay. - Tko je bio Aethelred Ne-spremni? - Bio je sin Cynexvulfa Blesavoga i Undine Neoprane - ree Eugene. - A preko ujaka Jaspera - ree Elk Duncan - bio je u rodu s Faulom Koziavim i Genevieveom Tvrdicom. - Bio je izopen iz crkve papinom bulom iz 903. godine, ali se nije htio pokoriti - ree Eugene. - Umjesto toga sazvao je sve mjesno sveenstvo, ukljuivi i nadbiskupa od Canterburya, doktora Gaya, koji je bio izabran za papu - ree Elk Duncan. - To je dovelo do velikog crkvenog raskola. - Ali kao i obino bog je bio na strani veeg broja topova - ree Eugene. Kasnije se porodica odselila u Californiju i zgr-nula bogatstvo u zlatnoj groznici 1849. - Vi ste, momci, prejaki za mene! - vikne Harold Gay i na-glo ustane. - Idemo! Tko je za kino? Kino je bilo jedina zabava koja se stalno mogla dobiti za no-> c u selu. Bila je to dvorana koju je svake noi napuivalo bumkvme-StUdenata t su navalJivali niz prolaze posute Ijuska-a klklnkija, kroz rapnelsku vatru leteih arahida, posveujui 405se revno kroz ostatak veeri nesretnim glavama i vratovi brucoa, a malo nemarnije, ali s grmljavinom pljeska, gnuanja ili savjeta, jadnom treperavom plesu lutaka koje su neitljivo ti trale preko izlizanog i naboranog platna. Jedna umorna ali mar ljiva djevojka mrava vrata gotovo neprekidno je udarala po do trajalom glasoviru. Ako bi besposliila pet minuta, cijeli bi o-por podrugljivo zaurlao zahtijevajui: - Muzika, Mirto! Muzika! Bilo je neophodno razgovarati sa svima. Ako si sa svima razgovarao, bio si demokrat; ako nisi, bio si snob i dobivao si malo glasova. Procjena linosti, kao i svaka druga njihova pro-cjena, bila je gruba i povrna. Bili su sumnjiavi prema svemu izuzetnom. Osjeali su teko seljako neprijateljstvo prema neo-binom. Neki je ovjek blistav? U njemu je sjajna iskra? Loe, loe! Nije siguran, nije pouzdan. Sveuilite je bilo demokratski mikrokozam - uzavreo od politikih probitaka nacije, pokrajine, koleda. Krug je imao svoje kandidate, vodstvo, efove, aparat, kao i drava. U koledu je mlad ovjek stjecao politiku vjetinu koju e kasnije primjenjivati u stranakim okrajima. Sin nekog politiara prolazio je kroz kolu svog lukavog roditelja prije nego to bi mu opale prve malje s obraza: ve sa esnaest godi-na njegov je ivot bio usmjeren prema poloaju guvernera ili prema gordom dostojanstvu lana kongresa. Djeak je svjesno dolazio na sveuilite da polae meke i postavlja svoje prve stu-pice: svjesno je sklapao ona prijateljstva koja e mu najvjerojat-nije kasnije koristiti. Ako je bio uspjean, ve je u treoj godini imao politikog voditelja koji je ostvarivao njegove ambicije u sveuilinom krugu; kretao se oprezno i govorio s primjesom visokoparnosti koja je bila potkrijepljena srdanou: - Ah, zdravo, gospodo. - Gospodo, kako ste? - Lijepo vrije-me, gospodo. Prostrana poljana svijeta pruala se u svojoj bezgraninoj udesnosti, ali ih je malo bilo zavedeno iz tvrave drave, malo ih je ikad ulo daleki odjek neke ideje. Najveu slavu koju su mogli postii bilo je mjesto u senatu, a put do te slave - put do svake moi, veliine i ugleda uope - vodio je kroz pravo, vrpcu oko vra-ta i eir. Odatle politika znanost, pravni fakulteti, debatna dru-tva i govornitvo. Za posluan pljesak pozornih senatora.

Razumije se, prostaci su drali uzde - oni su inili devet de-setina studentskog skupa: oni su raspolagali gordim naslovima i dobro su pazili da njihov svijet ostane zajameno sijelo pro-statva i neuglaenosti. Obino su se te poasti predsjednitvo 406 kih skupova, godita, drutva Y. M. C. A. i vodstvo studen momadi _ davale nekom estitom kmetu koji je stetP eliinu za plugom prije nego to je poeo raditi u studentk- blagovaonici, ili nekom predanom bubalu koji je pokazao rliivu osrednjost u svakom pogledu.Takvo se predano buba-rivalo svestran ovjek. On je bio pouzdan i siguran, na njega moglo osloniti. On se nikad ne bi zanosio glupostima. Bio je krasuljak sveuilinog obrazovanja. Bio je rezerva u ragbi mom-adi i vrstan student u svim predmetima. Bio je openito vrlo dobar U svemu je uvijek dobivao vrlo dobre ocjene, osim u li-iepom ponaanju, gdje je blistao s najviom odlikom. Ako nije iao na pravo ili bogoslovlje, dobivao je stipendiju Rhodes. .Na ovom udnom mjestu Eugene je izvanredno napredo-vao. Bio je izvan podruja omiljenih ljubomora: bilo je prilino oito da on nije bio pouzdan, da nije bio siguran, da je nedvojbeno bio neobina osoba. On nikad ne bi mogao postati sve-stran ovjek. Oito, on nikad nee biti guverner. Oito, on nikad nee biti politiar, jer govori udne stvari. On nije bio ovjek koji bi vodio godite ili itao molitvu; on je bio ovjek za ud-novate podvige. No, mislili su oni dobrohotno, treba nam i tak-vih. Nismo svi stvoreni za odgovorne poslove. On je bio sretniji nego ikad u ivotu, i nehajniji. Njegova tje-lesna usamljenost bila je potpunija i radosnija. Bijeg od golog uasa bolesti i histerije i skore smrti, koji je visio nad njegovom zgurenom obitelji, donio mu je osjeaj prozranog poleta, opoj-ne slobode. Ovamo je bio doao sam, bez drugova. Nije odra-vao nikakve veze. ak ni sada nije imao nijednog prisnog prija-telja. I ta mu je izdvojenost bila u prilog. Svatko ga je poznavao iz vienja: svatko ga je zvao po imenu i ljubazno s njim razgo-varao. Nikome nije bio mrzak. Bio je sretan, pun nabujalog ve-selja, svakoga je pozdravljao s oduevljenim uitkom. U njemu je bilo neke silne njenosti, ljubavi prema cijeloj predivnoj i nepohoenoj zemlji koja mu je zasljepljivala oi. Bio je blii osje-anju bratimljenja nego ikad, a usamljeniji. Bio je ispunjen ne-kom boanstvenom ravnodunou prema svemu pojavnom. Radost je strujila njegovim mladim razbujalim udovima kao do-kvVi,no; Pskakivao je stazama s divljim grlenim kricima, za-skaui se za ivotom kao za jabukom, pokuavajui usredoto-iti slijepu udnju koja ga je razdirala, pretopiti u tane svu svoju Bezoblinu strast i tako umoriti smrt, umoriti ljubav. Poeo se ulanjivati. U sve se ulanjivao. Nikada ranije nije pripadao nijednom udruenju, ali sada su ga sva udruenja 407pozivala. Bez mnogo muke zadobio je mjesto u urednitvu sveu ilinog lista i asopisa. Malo poetno kapanje poasti irilo se u mlaz. Poelo je roskati, a zatim se otoilo dadom. Bio je uve den u knjievna drutva, dramska drutva, kazalina drutva govornika drutva, novinarska drutva, a na proljee i u jedno istaknutije bratstvo. Pristupao je oduevljeno, s fanatinom ve-selou se podvrgavao munom obredu uvoenja, hodao naoko lo epav i natuen, zadovoljniji nego dijete ili divljak, sa arenim vrpcama na

suvratku kaputa, s prslukom naikanim obiljeji-ma, znakama, grbovima i grkim slovima. Ali njegovi naslovi nisu doli bez truda. Rana je jesen bila mutna i mlitava: nije se mogao otresti Laurine sjene. Progonila ga je. Kad je za Boi otiao kui, doekale su ga gole i stisnute planine, a grad kukavan i stijenjen u mrkoj krtosti zime. U obi-telji je vladala neka besmislena, neka oajnika veselost. - Pa onda - ree Eliza tuno, gledajui preko tednjaka -pokuajmo ovog puta svi zajedno biti sretni, da svetkujemo Bo-i u miru. Nikad se ne zna! - Ona zavrti glavom, nemona da nastavi. Oi su joj bile suzne. - Moda je ovo posljednji put da smo svi na okupu. Stara nevolja! Ona stara nevolja! - ree ona promuklo okreui se k njemu. - Koja stara nevolja? - ree on ljutilo. - Boe dragi, zato si tako tajanstvena? - Moje srce! - proape Eliza s hrabrim smijekom. Niko-me nisam nita govorila. Ali prolog tjedna - mislila sam da u umrijeti. - Ovo je bilo izgovoreno apatom slutnje. - O, boe! - jaukne on. - Ti e ivjeti kad svi mi ostali ve sagnjijemo. Helen prasne u hrapav srdit smijeh, gledajui njegovo pr-kosno lice i gurkajui ga grubo velikim prstima. - K-k-k-k! Jesi li je ikad vidio da je zatajila? Jesi li? Da joj doe bez jednog bubrega, u nje bi uvijek bilo neto gore od toga. Ne, ne! Ne sjeam se da je ikad zatajila! - Moe se smijati! Moe se smijati! - ree Eliza s osmije-hom razvodnjene gorine. - Ali moda ja neu jo dugo biti iz-vrgnuta smijehu. - Zaboga, mama! - vikne djevojka razdraljivo. - S tobom je sve u redu. Nisi ti bolesna! Tata je bolestan. Njemu je potrebna panja. Zar ti ne moe shvatiti da - on umire. Moda ni zimu nee preivjeti. I ja sam bolesna! Ti e jo dugo ivjeti nakon to nas dvoje vie ne bude. 408 Nikad se ne zna - ree Eliza tajanstveno. - Nikad se ne tko e biti prvi na redu. Eto prolog tjedna, gospodin Cos-Save, ovjek koji je tako dobro izgledao... - Poeli su! - vrisne Eugene s luakim smijehom i mahni-to zatope goredolje po kuhinji. - Bogami, poeli su! U taj as jedna od ostarjelih harpija, kakve su se uvijek dvi--e-tri sklanjale u kuu za vrijeme crne zime, nagne se iz hodnika kroz otvor vrata. Bila je to krupna kotunjava babuskara, okor-jela uivateljica droga, koja se kretala naglim i neusklaenim tr-zajima svojih uvelih udova, grebui iznenada vorugavom rukom po zraku. - Gospoo Gant - ree ona jezivo krivei svoje mlitave usne prije nego to je progovorila. - Jesam li dobila pismo? Je-ste li vidjeli njega? - Vidjela koga? Idite! - ree Eliza zlovoljno. - Ne znam o emu govorite, a sumnjam da i vi znate. Osmjehnuvi se svima njima i zagrebavi po zraku, udovi-te se opet zaputi, nestajui kao kakva stara kola rasklimanih kotaa. Helen se pone promuklo smijati, jer se Eugeneovo lice isturilo poluotvorenih usta s izrazom neprijaznog zaprepatenja. I Eliza se smijala, lukavo, trljajui prstom nozdrvu. - Svega mi, ree ona - ja mislim da je ova luda. Uzima ne-kakve droge - to je sigurno. Koa mi se najei kad se ona pojavi.

- Zato je onda dri u kui? - ree Helen ogoreno. - Za-boga, mama! Kad bi htjela ti bi je se mogla otresti. Jadni Gene! - ree ona i opet se pone smijati. Ti uvijek naleti, zar ne? - Primie se vrijeme Kristova roenja - ree on pobono. Ona se nasmije; zatim se neodreeno upne za bradu, zane-senih oiju. Njegov je otac vei dio dana provodio prazno zurei u vatru u salonu. Gospoica Florry Mangle, bolniarka, pruala mu je sumornu utjehu svoje utnje: ona se neprekidno ljuljala kraj vat-re, trideset udaraca petom na minutu, vrsto prekrienih ruku na objeenim grudima. Pokatkad je priala o bolesti i smrti. Gant je bio uasno ostario i propao. Debela mu se odjea motala oko slabih nogu: lice mu je bilo votano i prozirno - sliilo je velikom kljunu. On je izgledao isto i krhko. U njemu je cvje-tao rak, pomisli Eugene, kao kakva strana ali lijepa biljka. Um mu je bio vrlo bistar, nimalo izvjetrio, samo tuan i star. Malo Je govorio, gotovo aljivo blago, ali je prestajao sluati gotovo odmah im bi mu netko poeo odgovarati. - Kako ti je bilo, sine? - upitao je. - Ide li ti sve u redu? 409- Da. Sad sam suradnik u listu; moda u idue godine biti i urednik. Izabran sam u nekoliko udruenja - nastavi on revno obradovan rijetkom prilikom da nekome od njih govori o svom' ivotu. Ali kad ga je ponovo pogledao, oeve su oi tuno zurile u vatru. Djeak se zbunjeno zaustavio, proboden ljutom boli - Dobro je - ree Gant uvi da on vie ne govori. Budi dobar mladi, sine. Mi se tobom ponosimo. Ben je stigao kui dva dana prije Boia: uljao se po kui kao porodina sablast. Iz grada je bio otiao poetkom jeseni nakon povratka iz Baltimorea. Tri je mjeseca sam lutao Jugom, prodajui trgovcima po malim gradovima prostor za oglase na priznanicama praonica rublja. Kako je prolazio u tom udnova-tom poslu, nije rekao: bio je do tanina uredan, ali istanjen i mr-av, a tajanstveniji nego ikad. Napokon je naao mjesto u novinama nekog bogatog duhanskog grada u Piedmontu. Tamo je odlazio po Boiu. Kao i uvijek, doao je nosei im darove. Luke je doao iz mornarike kole u Nevvportu na Badnju veer. uli su njegov zvuni tenor kako dovikuje pozdrave lju-dima na ulici; u kuu je uao s vihorom. Svi su se poeli ceriti. - Evo nas, dakle! Admiral se vratio! Tata, mome, kako si! No, za boga miloga! povikne on grlei Ganta i lupkajui ga po leima. - Mislio sam da dolazim u "pohode bolesniku! Ti izgleda kao cvijee koje cvate u proljee. - Dosta dobro, sine. Kako si ti? - ree Gant sa zadovoljnim smijekom. - Bolje ne moe biti, pukovnie. Gene, kako si ti, stari izvi-au? Dobro! ree on ne ekajui odgovora. - Vidi, vidi, ako to nije na elavac - klikne on drmajui Benovu ruku. - Nisam znao hoe li doi ili nee. Mama, stara curice - ree on i zagrli je - kako ide? Sve u esnaest. Krasno! - istrese on prije nego to mu je itko ita mogao odgovoriti. - Hej, sine - tako ti svega! krikne Eliza odstupivi da ga po-gleda. - to si to od sebe uinio? Hoda kao da si epav. On se glupavo nasmije videi njeno smueno lice i bone je. - Ha-ha! Torpedirala me podmornica ree. - Oh, nije to nita - doda skromno. - Dao sam malo koe da pomognem jed-nom drugu iz elektriarske kole.

- to? - vrisne Eliza. - Koliko si dao? - Oh, samo traku od est palaca - ree on nehajno. - Mo-mak se gadno opekao: skupilo se nas nekoliko i priloilo malo koice. 410 _ smuj nam se boe! - ree Eliza. - Ostat e epav za ci- H ivot. Pravo je udo da moe hodati. JC - On uvijek misli na druge - taj momak! - ree Gant pono-sno. - Da bi U krvi iz obraza Mornar je bio pribavio dodatni koveg i napunio ga na putu kui najrazliitijim piima za oca. Bilo je nekoliko boca vis-kija od jema i rai, dvije boce dina, jedna boca ruma i po jed-na boca porta i serija. Svi su se malo razveselili prije veere. - Dajmo i jadnom malom jednu aicu - ree Helen. - To mu nee koditi. to! Moje edo! Hej, sine, pa ne bi ti valjda pio? - Valjda ne bi! - ree Helen gurkajui ga. - Ho! Ho! Ho! Ona mu nalije dobar gutljaj viskija. - Evo! - ree veselo. - Ovo mu nee nakoditi. - Sine ree Eliza ozbiljno, poigravajui se vjnskom aom - ne bih eljela da se ikad na to navikne. - Ona je jo bila oda-na uenju pokojnog majora. - Ne - ree Gant. - To e te unititi bre nego ita na svijetu, ako mu podlegne. - Gotov si, mome, ako to zagospodari tobom - ree Luke. - Posluaj jedan glup savjet. Obasipali su ga iskrenim upozorenjima dok je dizao au. Kad mu je vatreno pie zahvatilo mladi grkljan, poeo se guiti, jer mu je zaustavilo dah na trenutak i natjeralo suze. Pio je i prije nekoliko puta - neznatne koliine to mu ih je sestra davala u ulici Wood-son. Jedanput je s Jimom Trivettom pomislio da je pripit. Kad su veerali, opet su pili. Njemu su dopustili jednu aicu. Zatim su svi otili u grad da dovre zakanjele kupovine. Njega su ostavili samog kod kue. Ono to je popio ugodno je strujilo njegovim ilama u top-lim kucajima, kupalo vrke poderanih ivaca i davalo mu osjeaj snage i smirenosti kakve nikad nije upoznao. Smjesta je otiao u smonicu gdje je bio spremljen alkohol. Uzeo je au za vodu i za pokus napunio je jednakim dijelovima viskija, dina i ruma. Zatim je sjeo za kuhinjski stol i polako poeo piti tu mjeavinu. Strano ga je pie pokosilo brzinom i snagom ovjeje ake. Istog je asa bio pijan, i istog je asa shvatio zato ljudi piju. Znao je da je to bio jedan od velikih trenutaka u njegovu ivotu legao je i poudno pazio kako napitak ovladava njegovim dje-vianskim tijelom, poput djevojke koja je prvi put u zagrljaju svoga ljubavnika. I iznenada je spoznao kako je potpuno bio sin 411svoga oca - kako je potpuno i s neto uveanom snagom i izvan-rednom istananou osjeaja bio Gant. Ushiivao se velikom duljinom svojih udova i svoga tijela, kroz koje je moni alkohol mogao bolje izvoditi svoje arolije. Na cijeloj zemlji nitko drugi nije bio kao on, nikome nije tako uzvieno i velianstveno pristajalo da bude pijan. To je bilo vee od sve glazbe koju je ikad uo; bilo je po veliini ravno najvioj poeziji. Zato mu to nikad nisu rekli? Zato nikad nitko nije o tome primjereno pisao? Zato nisu ljudi vjeno pijani,

kad se moe kupiti boanstvo u boci kad ga ovjek moe popiti i sam postati boanstvom? Proivio je trenutak velikog uenja - velianstvenog ue-nja kojim otkrivamo jednostavne i neizrecive stvari koje lee u nama, zakopane i poznate, ali nepriznate. Tako bi se moda o-vjek osjeao da se probudi poslije smrti i nae u raju. Zatim mu je neka boanstvena uzetost pomiljela kroz tijelo. Udovi su mu klonuli; jezik mu je toliko nadebljao da nije mogao njime izvijati prepredene zvukove rijei. Govorio je naglas, po-navljajui bez prestanka teke reenice, pun divljeg smijeha i veselja zbog svoga napora. Iza njegova pijana tijela lebdio mu je mozak kao sokol, gledajui ga s prezirom i njenou, gledajui sav taj smijeh s tugom i saaljenjem. U njemu je lealo neto to se nije moglo vidjeti ni dotai, to je bilo iznad njega i izvan nje-ga - neko oko u oku, neki mozak iznad mozga, onaj stranac to je prebivao u njemu i bio on, a on ga nije poznavao. Ali, pomi-slio je, ja sam sad sam u ovoj kui; ako se mognem upoznati s njim, upoznat u se. Ustao je i oteturao iz tue nazonosti kuhinjskog svjetla i topline; izaao je u hodnik gdje je gorjelo mutno svjetlo, a visoki zidovi vlaili grobnom hladnoom. Ovo je ta kua, pomislio je. Sjeo je na tvrdu klupu i sluao hladno kapanje tiine^. Ovo je kua u kojoj sam prognanik. Ima neki stranac u ovoj kui, i ima neki stranac u meni. O kuo Admetova, u kojoj sam (premda sam bio boanstvo) toliko mnogo pretrpio. Sad se ne bojim, kuo. Nijedna se utvara ne treba plaiti da mi prie. Ako postoje vrata u tiini, neka se otvore. Moja utnja moe biti vea nego tvoja. A ti koji si u meni, i koji sam ja, izai iz ove tihe ljuske tijela koja te i ne nastoji za-nijekati. Nema nas tko vidjeti: O doi, brate moj i gospodaru moj, neponiknuta lica. Da imam 40.000 godina, sve bih ih dao osim posljednjih devedeset utnji. Prirastao bih za zemlju kao brijeg ili kao stijena. Raspleti tkivo noi i dana; odvij mi ivot natrag do roenja; svedi me opet do nagosti, pa me snova izgra-di sa svim zbrojevima koje nisam raunao. Ili mi daj da zavirim u ivo lice mraka; daj mi da ujem stranu osudu tvog glasa. 412 Niie bilo niega osim ive utnje kue: nikakva se vrata nisu otvorila. Odjednom je ustao i napustio kuu. Bio je bez eira i ka-puta' nije ih mogao nai. No je bila umotana u gustu paru ma-gle- zvukovi su dopirali tiho i veselo. Zemlja je ve bila puna Bo-ca Sjetio se da nije kupio nikakvih darova. Imao je nekoliko dolara u depu; prije nego to se zatvore duani morao je uzeti poklone za obitelj. Uputio se gologlav u grad. Znao je da je pijan i da posre; ali je vjerovao da pomnjom i nadzorom moe pri-kriti svoje stanje pred bilo kime tko ga vidi. Raskoraio se iznad crte koja je tekla sredinom betonskog plonika, uperio u nju oi i brzo joj se vraao kad bi se zanio u stranu. Kad je stigao u grad, ulice su vrvjele okanjelim kupcima. Na svemu se naziralo dovravanje. Ljudi su se slijevali kuama da boiuju. On skrene s Trga niz usku aveniju, zaavi meu prolaznike koji su zurili u njega. On je uporno drao na oku crtu ispod sebe. Nije znao kamo da poe. Nije znao to da kupi. Kad je dopro do ulaza u Woodov drugstore, odjekne smijeh besposlenih gizdelina. Idueg trenutka on je zurio u prijateljski iscerena lica Juliusa Arthura i Vana Veatsa.

- Kamo misli da si, do vraga, krenuo? - ree Julius Arthur. Pokuao je objasniti; iz usta mu navale nerazumljive rijei. - Pijan je kao zemlja - ree Van Veats. - Pripazi na njega, Van - ree Julius. Odvedi ga u neku veu da ga ne vidi nitko od njegovih. Ja idem po kola. Van Veats ga paljivo nasloni uza zid; Julius Arthur brzo otri u ulicu Church i zaas se zaustavi uz plonik. Eugene je bio silno sklon da se nehajno skljoka na najblii oslonac. Poloio je ruke oko njihovih ramena i klonuo. Oni ga urinu izmeu sebe na prednjem sjeditu; negdje su zvonila zvona. - Din-don! - ree on vrlo razdragano. - Bo-i! Oni mu odgovore divljim grohotom. Kad su stigli do kue, jo je bila prazna. Izvukli su ga iz kola i ispentrali se s njim uza stepenice. Njemu je bilo dosta ao to se njihovo drugarstvo prekinulo. - Gdje ti je soba, Gene? - ree Julius Arthur daui, dok su ulazili u hodnik. I ova mu je dobra - ree Van Veats. Vrata proelne spavae sobe, nasuprot salonu, bila su otvo-rena^ Uveli su ga unutra i poloili na krevet. - Skinimo mu cipele - ree Julius Arthur. Oni mu ih razve-zu i izuju. 413- eli li jo neto, mome? - ree Julius. On im je pokuao rei da ga svuku, da ga pokriju i da za-tvore vrata, kako bi pred obitelji sakrio svoj prijestup, ali je bio izgubio dar govora. Nakon to su ga jo malo gledali i cerili se, otili su ne zatvorivi vrata. Kad su oni otili, Eugene je leao na krevetu nemoan da se pomakne. Izgubio je osjeaj za vrijeme, ali mu je um bio vrlo bistar. Znao je da bi morao ustati, zakljuati vrata i svui se. Ali je bio uzet. Uskoro su Gantovi stigli kui. Eliza je sama ostala u gradu mozgajui o darovima. Bilo je prolo jedanaest sati. Gant, njego-va ki i dva sina uli su u sobu i buljili u njega. Kad su mu se obratili, on je bespomono grcao. - Govori! Govori! - viknuo je Luke, jurnuo na njega i poeo ga estoko guiti. Jesi li zanijemio, glupane? Ovo u zapamtiti, pomislio je on. - Zar nema ponosa? Zar nema asti? Zar je dotle dolo? 3 rikao je mornar dramatino, ushodavi se po sobi. On misli da je straan, pomisli Eugene. Nije mogao obliko-vati rijei, ali mogao je putati podrugljive zvukove, u ritmu bra-tove propovijedi. - Tu-tu-tu-tu! Tutu-tu-tu! Tu-tu-tu-tu! - izrekao je s tonim oponaanjem. Helen se nagnula nad njega u smije-hu, labavei mu ovratnik. Ben se hitro osmjehnuo ispod rasko: Ijena mrgoenja. Zar nema ovoga? Zar nema onoga? Zar nema ovoga? Zar nema onoga? uljuljkivao se u tom ritmu. Ne, gospoo. Pones-talo nam je asti danas, ali imamo dovoljno krasnog svjeeg samopotovanja. - Ah, umukni - promrmlja Ben. - Nitko nije umro, zna. - Zagrijte malo vode - ree Gant struno - mora to izbaciti iz eluca. - Vie nije izgledao star. U udesnom trenutku njegov ivot izroni iz pogubne sjene i poprimi ilu krepinu zdravlja i rada. - Dosta vatrometa - ree Helen Lukeu, izlazei iz sobe. -Zatvori vrata. Zaboga, gledaj da to sakrije pred mamom, ako moe. Ovo je veliko moralno pitanje, pomisli Eugene. Poeo je osjeati muninu.

Helen se vrlo brzo vratila s loncem vrue vode, aom i ku-tijom sode bikarbone. Gant ga je nemilosrdno pojio tom otopi-nom dok nije poeo povraati. Na vrhuncu njegova grenja po-javila se Eliza. On je nijemo podigao nemonu glavu sa zdjele i 414 vidio njezino bijelo lice na vratima, i njene slabe smee oi koje su znale postati toliko otre i iskriave kad se u njoj probudila sumnja. A? A? to je to? - ree Eliza. Ali je, naravno, istog trena znala to je. - to ste rekli? - upita otro. Nitko nije bio nita rekao. Eu-gene joj se slabano nasmijei, povrh sve svoje munine i jada, podrakan opipljivim poprimanjem izraza slijepe nevinosti koji je uvijek najavljivao njezina otkria. Videi je takvu, svi su se na-smijali. - O, gospode! - ree Helen. - Evo je. Nadali smo se da ne-e stii dok sve ne bude gotovo. Doi da vidi svoje edo - ree ona s dobrodunim hihotom, drei mu glavu udobno naslonje-nu na svom dlanu. - Kako se sada osjea, sine - upita Gant ljubazno. Bolje - promuca on, otkrivi s nekim ushitom da njegova glasovna uzetost nije bila trajna. - Eto vidite! - poe Helen dosta ljubazno, ali s nekim mra-nim zadovoljstvom. - To samo pokazuje da smo svi isti. Svi mi to volimo. To nam je u krvi. - To strano prokletstvo! - ree Eliza. - Nadala sam se da u imati bar jednog sina koji e mu izbjei. Izgleda - ree briz-nuvi u pla - da nas je stigla boja kazna. Grijesi otaki... - Oh, za boga miloga! - vikne Helen ljutilo. - Prestani! Od toga nee umrijeti: to e ga nauiti pameti. Gant je griskao tanku usnu i lizao veliki palac kao nekada. - Valjda znate - ree on - da e za to pasti krivica na mene. - Da - da je koji od njih nogu slomio, isto bi bilo. - Jedno je sigurno! - ree Eliza. - Nijedno od njih nije to dobilo od moje strane. Reci to hoe, ali njegov djed, major Pentland, nikad u ivotu nije dopustio ni jednu kap u svojoj kui. - Neka avo nosi majora Pentlanda! - ree Gant. - Da si i u emu ovisila o njemu, bila bi gladna. Nedvojbeno, pomisli Eugene, bila bi edna. - Ne spominjite to vie! - ree Helen. - Boi je. Pokuajmo bar jedanput godinje imati malo mira i tiine. Kad su ga ostavili, djeak ih pokua zamisliti uljuljane u to slaahno spokojstvo koje su tako esto zazivali. Njegove poslje-dice, pomisli, bile bi strasnije nego bilo koliko ratovanje. U mraku, sve je oko njega i u njemu jezivo plivalo. Ali je ubrzo spuznuo u jamu nemirna sna. Svi su pristali na ugovoreno oprotenje. S nametljivom su panjom zaobilazili njegov prijestup, ugodno ispunjeni Boiem 415i milosrem. Ben se na nj sasvim prirodno mrtio, Helen se ce-rila i gurkala ga, Eliza i Luke pokorili se milovidnosti, tuzi i ut-nji. Njihovo opratanje glasno je hualo u njegovim uima. U toku jutra otac ga pozove na etnju. Gant je bio smeten i pokunjen; njega je zapala dunost blagog ukora - po savjetima Helen i Elize. Istina, u svoje

vrijeme nitko se nije mogao mjeriti s Gantom u uzvienom nainu popovanja, ali nitko nije bio ni neprikladniji da prosipa cvijee blagosti i prosvjeenja. Njegov je gnjev bio nagao, njegove su grdnje provaljivale trenutano, ali za ovu priliku u njegovu tobolcu nije bilo strijela munje, niti je uivao u poslu koji ga je ekao. Osjeao se nekako osobno kri-vim; osjeao se kao sudac koji zbog pijanstva globi krivca s ko-jim je prethodne noi sam banio. Osim toga to ako je njego-va bakantska ica prela na sina? Prolazili su utke preko Trga, pokraj obrubljenog vodosko-ka. Gant je nekoliko puta nervozno proiavao grlo. - Sine - ree odjednom - nadam se da e prolu no shva-titi kao upozorenje. Bilo bi strano kad bi podlegao viskiju. Neu te sada grditi zbog toga: nadam se da e se od toga opa-metiti. Bilo bi ti bolje da umre nego da postane pijanica. Eto! Bilo mu je drago da je sve prolo. - Obeavani! - ree Eugene. Bio je ispunjen zahvalnou i olakanjem. Kako je svatko bio dobar. Htio je poloiti strastve-ne zakletve, velika obeanja. Pokuao je govoriti. Ali nije mogao. Previe je toga trebalo rei. Svetkovali su svoj Boi koji je tako poeo roditeljskim sa-vjetom i nastavio se kroz djela kajanja, ljubavi i dolinosti. Preko svojih divljakih ivota obukli su drutveno ruho, potu-jui revno sva pravila primjerenosti i uljudnosti i mislei sad smo i mi kao druge obitelji; ali su bili bojaljivi, srameljivi i ukoeni kao seljaci obueni u veernja odijela. Ali nisu mogli utjeti. Oni nisu bili pokvareni ili zlobni: jed-nostavno se nisu nauili suzdravati. Helen se okretala prema vjetru histerije i snanim nestalnim strujama svog temperamen-ta. Kad bi joj ponekad pred vlastitim ognjitem ivotna snaga usahla, i kad bi ula dugako zavijanje vjetra napolju, skoro je mrzila Eugenea. - To je smijeno! - rekla je Lukeu. Ovakvo njegovo pona-anje. On je jo dijete - imao je sve, mi nismo imali nita! Ti vi-di do ega je to dovelo, zar ne? - Upropastilo ga je kolovanje u koledu - rekao je mornar, sretan to e moda njegova svijea jo blistavije zasjali u jed-nom nemilom svijetu. 416 Zato ne razgovara s njom? rekla je ona razdraljivo. -Moda e tebe posluati - mene nee! Reci joj tako! Vidio si kako je sve to stavila na nos jadnom starom tati, je li? Misli li ti da na tom starcu - onako bolesnom - lei krivica? Gene i ona-ko nije Gant. On je od njezine loze. udak - kao i svi oni! Mi smo Gantovi! naglasi ona s gorinom. - Za tatu je uvijek postojalo neko opravdanje - ree mor-nar. - On je mnogo toga morao preturiti. - Sva su njegova uvje-renja u obiteljskim pitanjima bila ranije potvrena njezinim odobravanjem. - Voljela bih da njoj to kae. Kraj svega njegova zadublji-vanja u knjige, nije on nita bolji od nas. Ako misli da e se na moj raun praviti gospodinom, onda se vara. Djeak je inio mnogostruku pokoru - poinio je svoj prvi veliki grijeh time to je u isto vrijeme bio tako daleko od njih i tako blizu njima. Sadanja mu je nevolja bila oteana unakrsnim zapletom Elizinih napadaja na oca i pritajenom ali trajno bud-nom odbojnou izmeu majke i keri. K tome, on je neposred-no podnio Elizin angriljivi i gnjavatorski juri. On je na sve ovo bio

spreman - takva je bila narav njegove majke (voljela ga je kao bilo koga od njih, mislio je), a neprijateljstvo Helene i Lu-kea bilo je neto neutaivo, nesvjesno, osnovno, to je izbijalo iz grae njihovih ivota. Spadao je meu njih, bio je raspoznatljivo obiljeen, ali nije bio s njima, nije bio poput njih. Godinama ga je muila strastvena zagonetka njihove netrpeljivosti - kad su se javljali izljevi njihove topline i ljubavi, njemu su bili udni: pri-hvaao ih je zahvalno i s nekim iznenaenjem koje nije potpuno prikrivao. Inae je bio urastao u oklop neprijaznosti i utnje: malo je govorio kod kue. Nagrizao ga je onaj dogaaj i njegove posljedice. Osjeao je da se s njim nepravedno postupa, ali kad se napastovanje pro-duilo, on je pognuo glavu poput bika i obuzdavao jezik, bro-jei sate kad e zavriti raspust. utke se okrenuo Benu - nije trebalo da se ikamo okree. Jer se taj pouzdani brat, podro-van i ogoren zbog svoga jada, uljivo namrtio na njega i grubo ga pritisnuo svom teinom svoga jezika. Ovo je na kon-cu bilo neizdrljivo. Osjeao se izdan - do krajnosti iznevje-ren i napadnut. Sukob je izbio tri veeri prije njegova odlaska, dok je nape-to i beutno stajao u salonu. Skoro itav sat, Ben ga je bezdu-no jednolinim glasom pokuavao hotimino, inilo se, razdra-iti da ih napadne. On je sluao bez rijei, guei se od boli i gnjeva, i razjarujui utnjom starijeg brata koji je naao oduka za svoja neznana razoaranja. 417- ... i nemoj tamo stajati i mrtiti se na mene, skitnice jed-na. Govorim ti za tvoje dobro. Pokuavam te samo spasiti da ne zavri na robiji, zna. - S tobom je nevolja - ree Luke - to ne zna cijeniti ono to je uinjeno za tebe. Sve je za tebe uinjeno, a ti nema ni to-liko obzira da to cijeni. Upropastilo te je kolovanje na sveui-litu. Djeak se polako okrenuo Benu. - U redu, Ben - promrmljao je. - Sad je ve dosta. Nije mi briga to on kae, ali mi je od tebe svega dosta. To je bilo priznanje koje je stariji brat elio. Svi su bili svad-Ijivo i neprijateljski raspoloeni. - Nemoj mi odgovarati, glupane mali, jer u ti prosuti mo-zak. Djeak je skoio na brata kao maka uz mukli krik. Sruio ga je nauznak na pod kao da je dijete, polaui ga paljivo i klek-nuvi iznad njega, jer je istog trena bio preneraen krhkou protivnika i lakoom svog uspjeha. Rvao se s onom mjeavinom bijesa i srama to je osjeti onaj tko mirno pokuava podnijeti hi-rove nasrtljiva derita. Dok je kleao nad Benom sapevi mu ruke, Luke mu se svom teinom baci na lea isputajui uzbu-ene krikove, davei ga jednom rukom i nespretno udarajui drugom. - U redu, B-B-ben - mucao je - zgrabi ga za noge. Nastalo je takvo navlaenje po podu, s takvom lomljavom prevrnutih kanti za ugljen, araa i stolica, da je Eliza u brzom trku dojurila iz kuhinje. - Smiluj nam se boe! - vrisnula je kad se domogla vrata. - Ubit e ga. Ali iako je bio svladan - na gordom jeziku starijeg Juga po-raen, gospodine, ali nikad potuen - Eugene se vrlo dobro dr-ao za svoje godine, i nastavio je tjerati srsi uz kraljenicu svojih neprijatelja udnim zvukovima iz dunika, ak i kad su se svi za-dahtani nekako podigli na noge.

- Ja mislim da je on polud-d-dio - ree Luke. - Skoio je na nas b-b-bez rijei upozorenja. Junak je na to odgovorio pijanim klimatanjem glave, bijes-nim irenjem nozdrva i jo jednim jezivim grlenim urlikom. - to e biti s nama! - plakala je Eliza. - Kad brat udari brata, to znai da je dola propast. - Podigla je podstavljeni na-slonja i ponovo ga postavila na noge. Kad mu se vratio govor, Eugene je tiho rekao, da bi svladao drhtanje glasa: 418 r - ao mi je to sam na tebe skoio, Ben. Ti si - rekao je u/.-rujanom mornaru - meni skoio na leda kao kukavica. Ali meni ie ao zbog svega to se desilo. ao mi je zbog onoga to sam neke veeri uinio i sada. Rekao sam i prije to, ali ti me nisi htio ostaviti na miru. Pokuao si me izbezumiti svojim govorom. I ni-sam - on se guio - nisam ni pomislio da bi se ti onako okrenuo protiv mene. znam kakvi su ostali - oni me mrze! - Tebe mrze! - krikne Luke uzrujano. - Za ime b-b-boje! Ti govori kao luak. Mi ti samo pokuavamo pomoi, za tvoje do-bro. Zato bismo te mrzili? - Da, ti me mrzi - ree Eugene - i srami se da to prizna. Ne znam zato bi trebalo da me mrzi, ali ti me mrzi. Nikada ne bi takvo neto priznao, ali to je istina. Ti se boji pravih rijei. Ali s tobom je bilo drugaije - ree on okreui se Benu. - Mi smo bili kao braa - a sada, i ti si se odmetnuo protiv mene. - Ah! - promrmlja Ben okreui se nervozno u stranu. - Ti si lud. Ja ne znam o emu govori! - On zapali cigaretu, drei ibicu u ruci koja je drhtala. Ali iako se djeak posluio djetinjim govorom jadanja i kiv-nosti, znali su da je u sri onoga to je rekao bila istina. - Djeco! Djeco! - ree Eliza tuno. - Moramo nastojati da se meusobno volimo. Nastojmo se sloiti jo ovo malo dok traje Boi. Moda je ovo posljednji koji provodimo zajedno. - Ona pone plakati: - Imala sam tako teak ivot - ree - stalni suko-bi i svae. ini mi se da sad zasluujem malo mira i sree. Osjetili su stari gorki sram: nisu se usudili pogledati jedan drugoga. Ali ih je zastravila i stiala ona golema zagonetka boli i pometnje koja im je ostavila oiljak u ivotu. - Gene - poe Luke tiho - nitko se nije okrenuo protiv tebe. Mi ti elimo pomoi da vidimo da si neto postigao. Ti si nam posljednja nada - ako te ulovi pie kao to je nas ostale ulovilo, s tobom je gotovo. Djeak se osjeao veoma umoran; glas mu je bio bezvuan i mukao. Poeo je govoriti s otvorenim oajanjem: ono to je re-kao bilo je neopozivo konano. - A kako e sprijeiti da me ne ulovi pie, Luke? - rekao je. - Tako da mi skoi na lea i pokua me udaviti? To je u skladu sa svim naporima to si ih ikad uinio da me upozna. - Oh - ree Luke ironino - ti misli da te mi ne razumije-mo? - Da - ree Eugene mirno. - Mislim da me ne razumijete. Ti ba nita ne zna o meni. Ja ne znam nita o tebi - ni o bilo kome od vas. ivio sam s vama ovdje sedamnaest godina i ostao stranac. Jesi li ikad za to vrijeme sa mnom razgovarao kao s bra419tom? Jesi li mi ikad ita rekao o sebi? Jesi li ikad pokuao da mi bude prijatelj ili drug?

- Ja ne znam to ti hoe - odgovori Luke - ali smatrao sam da postupam kako je najbolje. A to se tie prianja o sebi to eli saznati? - Pa - ree Eugene polako - stariji si od mene est godina-radio si u velikim gradovima, tamo si iao u kolu, sad si stupio u mornaricu Sjedinjenih drava. Zato se stalno ponaa kao svemogui bog - nastavi on s bolnom gorinom. Ja znam to rade mornari! Nisi ti nita bolji od mene! to je s alkoholom? to je sa enama? - Tako se ne govori pred svojom majkom r ree Luke oz-biljno. - Ne, sine - ree Eliza smuena glasa. - Ne volim takvu vr-stu razgovora. - Onda neu o tome govoriti - ree Eugene. - Ali sam oe-kivao da ete vi govoriti. Mi ne elimo da nam se ree ono to znamo. Mi ne elimo zvati stvari njihovim imenima, iako smo skloni jedni druge nazvati runim imenima. Mi podlost zovemo plemenitou i mrnju au. Ti e postati junak tako da mene prikae kao hulju. Ni to vi neete priznati, ali je istina. No, onda neemo govoriti, Luke, o damama, crnim ili bijelim, koje moda poznaje ili ne poznaje, jer bi se nelagodno osjeao. Umjesto toga moe i dalje biti bog, a ja u sluati tvoj savjet, kao djea-i u nedjeljnoj crkvenoj koli. Ali bih ipak radije proitao deset zapovijedi bojih gdje je sve to krae i bolje napisano. - Sine - ree opet Eliza sa svojim drevnim smuenim i razoaranim pogledom moramo pokuati da se sloimo. - Ne - ree on. - Sam. Sedamnaest sam godina bio kod vas egrt, ali to se blii kraju. Sad znam da u se osloboditi; znam da vam nisam nanio nikakav veliki zloin, i vie vas se ne bojim. - Ali, dijete! - ree Eliza. - Uinili smo za tebe sve to smo mogli. Za kakav smo te zloin optuili? - Da diem va zrak, da jedem vau hranu, da ivim pod va-im krovom, da imam va ivot i vau krv u svojim ilama, da prihvaam vae rtve i odricanja, i da sam nezahvalan za sve to. - Svi moramo biti zahvalni za ono to imamo - ree Luke poslovino. - Mnogi bi dao svoje desno oko za priliku koja se tebi pruila. - Nita se meni nije pruilo! - ree Eugene glasom koji je rastao s promuklim plamenom strasti. - Vie neu pogrbljen hodati po ovoj kui. Ako mi se prua prilika, sam sam je stvorio usprkos svima vama, usprkos vaem opiranju. Poslali ste me na sveuilite kad drugo niste mogli, kad bi to bila vapijua sramo420 za vas meu ljudima ovoga grada da me niste poslali. Poslali me nakon to su me Leonardovi na sva usta hvalili tri godi-ne a onda ste me poslali jednu godinu prerano - prije nego to sam navrio esnaestu - s kutijom sendvia, dva para odijela i napomenom da budem dobar. - Slali su ti i neto novca - ree Luke. Nemoj zaboraviti - Ako i zaboravim, bit u jedini koji e to zaboraviti - od-govori djeak. - Jer to se zapravo iza svega krije, zar ne? Moj zlo-in one veeri nije bio to sam se opio, nego to sam se opio a nisam imao novca. Kad bih propao na sveuilitu sa svojim vlas-titim novcem, ne biste mi se usudili nita rei, ali ako napre-dujem s novcem to mi ga vi dajete, morate me jo podsjeati na svoju dobrotu i moju nevrijednost. - Ali, sine! - ree Eliza diplomatski - nitko ti ni rijei ne kae protiv onoga to si tamo postigao. Mi se ponosimo tobom.

- Ne bi trebalo da se ponosite - ree on tupo. - Potratio sam mnogo vremena i neto novca. Ali sam imao neto od toga - vie nego veina - za svoju sam plau obavio onoliko posla ko-liko zasluujete. Dao sam vam potenu potuvrijednost za va no-vac; nemam vam se za to zahvaljivati. - to to? to to? - ree Eliza otro. - Rekao sam da vam se nemam za to zahvaljivati, ali to povlaim. - I bolje je! ree Luke. - Da, moram se zahvaliti za mnoge stvari - ree Eugene. -Zahvaljujem se za svaku neistu poudu i glad koja je gmizala zagaenom krvlju mojih plemenitih predaka. Zahvaljujem se za-svako krofulozno znamenje to me ikad moe zadesiti. Zahva-ljujem se za ljubav i milosre koje me je gnjeilo nad koritom za rublje dan uoi mog roenja. Zahvaljujem se seoskoj djevoj-uri koja me je povijala i dopustila da mi se zbog prljavog po-veza zagnoji pupak. Zahvaljujem se za svaki udarac i psovku to pretrpjeh od bilo koga od vas dok sam bio dijete, za svaki prlja-vi sobiak gdje ste mi davali da spavam, za deset milijuna sati okrutnosti i ravnodunosti, i za onih trideset minuta jeftinih savjeta. - Odvratno! - apne Eliza. - Odvratni sine! Stii e te kazna ako ima pravednoga boga na nebesima. - Oh, ima! Siguran sam da ga ima! - krikne Eugene. - Jer mene je stigla kazna. Tako mi boga, provest u ostatak svog i-vota hjeei srce, zacjeljujui i opratajui svaki oiljak to ste mi ga zadali dok sam bio dijete. Prvi pokret koji sam uinio, naon kolijevke, bilo je puzanje prema vratima, i svaki pokret koji 421sam otada uinio bio je napor da umaknem. A sad sam vas se napokon sviju oslobodio, iako me moete zadrati jo nekoliko godina. Ako nisam slobodan, barem sam se zakljuao u vlastitu tamnicu, ali u nai neku ljepotu, nai u neki red u ovoj dun-gli svog ivota: ve u ja nai izlaz iz ovoga, makar mi jo trebalo dvadeset godina - sam. - Sam? - ree Eliza sa starom sumnjom. - Kamo ide? - Ah - ree on - ti nisi gledala, zar ne? Ve sam otiao. 33 Tijekom nekoliko preostalih dana raspusta, on je skoro sa-svim izbivao iz kue, dolazei na kratko da neto pojede i pro-mrmlja i kasno nou da spava. ekao je odlazak kao suanj pu-tanje na slobodu. Ona tugaljiva predigra putovanju vlane peronske oi, nenadno izbijanje grozniave topline, izjave ljubavi na zvuk pitaljke - nije ga ganula ovoga puta. Poeo je otkrivati da su suzovodi, kao i lijezde znojnice, bili smjeteni ispod koe, i da ih je lako bilo navesti na slano cakljenje pukim pogledom na lokomotivu. Zato je pomalo izgledao kao uzdrano sabrani gospodin koji odlazi na udoban izlet koncem tjedna i stoji u bunoj gomili ekajui skelu. Blagoslivljao je one rijei kojima je tako sretno odredio svoj poloaj kao da je nadniar. One su razlagale i potvrivale stav i donekle ga titile od stalne izdaje osjeaja. Tijekom proljea za-divljujue je radio u slobodnim aktivnostima, znajui da je to bio zvuk za koji su oni imali sluha. Savjesno je pisao o svakom dogaaju u kojemu se istaknuo; ime mu se vie nego jednom pojavilo u obzirnim altamontskim novinama. Gant je ponosno uvao izreske i javno ih itao kad god je mogao. Djeak je dobio dva kratka nezgrapna pisma od Bena koji se sada skrasio u duhanskom gradu udaljenom stotinu milja. Za Uskrs ga je Eugene posjetio,

stanujui u njegovu stanu gdje ga je ponovo njegova nepogreiva sudbina bacila u gostoprimljivo naruje neke sjedokose udovice. Nije jo imala pedeset godina - lijepa luckasta ena koja ga je gurkala i bockala kao to bi i-nila s oboavanim djetetom. Obraala mu se - s rasputenim hihotom - kao starom kovravku, na to se on s uobiajenom molbom gnuanja utjecao svom stvoritelju. O boe moj! uje 422 r ti ovo! Ona se vrnula u neko zapanjujue neozbiljno djevo-. gtvo pa bi svoju razigranost izraavala tako da bi iznenada koila na starog kovravka, otro ga munula pod rebra i izmi-cala s pobjedonosnim Ha! Ovaj sam te put prevarila! U tom se gradu vjeno osjeao miris sirovog duhana koji je grizao u nosu svojom trpkom jetkou: zapljusnuo bi stranca na izlazu iz vlaka, ali su ga svi stanovnici grada nijekali govorei: Ne, uope se ne osjea miris. A nakon jednog dana ni stranac ga vie nije mogao osjetiti. Na Uskrs ujutro ustao je u plavom svjetlu i s ostalim hodo-asnicima otiao na moravsko groblje. - To mora vidjeti - rekao je Ben. - To je uveni obiaj: lju-di dolaze odasvud. Ali stariji brat nije poao. Iza zbijenih re-dova duhaa i gromkog trubljenja trombona, velike su se gomi-le slijevale na udno ukopite gdje su sve ploe bile poloene na grobove - u znak, govorilo se, smrti koja sve poravnava. Ali dok su duhai trubili, njemu se vrati staro privienje smrti koja de-re leine, a nadgrobne mu se ploe priinie kao stolnjaci: osje-ao se kao da sudjeluje u nekoj odvratnoj gozbi. Proljee je opet stizalo na zemlju kao lagano blistanje vode-nih kapljica: svi ljudi koji su bili mrtvi udnovato i ljupko su se vraali u cvatu i cvijetu. Ben je etao ulicama duhanskoga grada nalik ljiljanu. Bilo je udno nai utvaru u tom mjestu: njegova drevna dua klonulo se uljala kraj jeftinih obiteljskih cigli i svih mladih proelja. Na uzvisini je bio neki trg; u sredini sudska zgrada. Kola su bila parkirana u zbijenim nizovima. Mladii su dangubili u drug-storeu. Kako je to stvarno, pomisli Eugene. To je kao neto to smo oduvijek znali i to nam nije potrebno vidjeti. Ovaj grad ne bi udno izgledao Tomi Akvinskom - nego on ovom gradu. Ben se uokolo uljao, pozdravljao trgovce ozbiljnim mrgoenjem i naslanjao svoju lubanju uz njihove okrugle praktine lubanje, preko njihovih tezgi sablast koja tihim jednolinim glasom nudi oglase. - Ovo je moj mlai brat, gospodine Fulton. - Zdravo, mladiu! Bogme, tamo gore rastu visoko, Ben. Pa, ako si kao Ben, mome, neemo se aliti. Mi do njega ovdje mnogo drimo. To je kao kad bi u Connecticutu mnogo drali do Baldera,* Pomisli Eugene. U norvekoj mitologiji bog svjetlosti, mira, vrline i mudrosti, sin i Frigge. 423- Ovdje sam tek tri mjeseca - ree Ben, nalaktivi se u kre-vetu i puei cigaretu. - Ali ve poznajem sve vodee poslovne ljude. Ovdje o meni imaju dobro miljenje. - On hitro pogleda brata i naceri se sa srameljivom ari rijetkog povjeravanja. Ali su njegove prodorne oi bile oajne i usamljene. enja za pla-ninama? Za domom? Puio je. - Vidi, ljudi imaju o tebi dobro miljenje, kad se jednom otisne od svojih. Kod kue ti se nikad nee pruiti prilika Gene. Sve e ti oni unititi. Za ime

boje, pobjegni kad bude mogao. - Sto ti je! Zato me tako gleda? - ree on otro, uzne-miren ukoenim pogledom djeakova lica. as kasnije ree: Zagorat e ti ivot. Zar je ne moe zaboraviti? - Ne - ree Eugene. as kasnije doda: - Cijelog mi se pro-ljea stalno vraa. Zasukao je vratom uz divlji krik. Proljee je odmicalo uz sve jau ratnu huku. Stariji su stu-denti tiho otpadali i odlazili da se jave u vojsku. Mlai su se na-peto naprezali i ekali. Rat im nije donio nikakve tuge: osjeali su ga kao predstavu koja bi im mogla trenutano donijeti slavu. Zemljom je tekao med i mlijeko. irile su se udne glasine o zemlji Eldorado na sjeveru, u ratnoj industriji na obali Virginije. Neki su studenti tamo bili prole godine: donijeli su sa sobom prie o kneevskim nadnicama. ovjek je mogao zaraditi dva-naest dolara dnevno bez ikakva iskustva. ovjek je mogao dobi-ti stolarski posao sa samim ekiem, pilom i trokutom. Nije bilo nikakvih pitanja. Rat nije smrt za mlada ovjeka; rat je ivot. Zemlja se nikad nije zaodjela ruhom takvih boja kao te godine. Izgledalo je kao da rat otkriva pod zemljom leita ruda koja dotada nisu bila poznata narodu: javilo se snano razvijanje i pokazivanje bogat-stva i moi. I nekako - to carsko bogatsvo i to izlaganje moi u ljudstvu i novcu pretapalo se u neku lirsku glazbu. U Eugeneo-vu su se duhu bogatstvo i ljubav i slava mijeali u simfonijsku buku: na svijet je opet bilo dolo doba mitova i udesa. Sve je bilo mogue. Otiao je kui napet kao tetiva luka i objavio svoju nakanu da ode u Virginiju. Bilo je prosvjeda, ali nedovoljno glasnih da bi ga sprijeili. Elizina je dua bila vezana uz nekretnine i ljetno poslovanje. Gant je zurio u mrak svoga ivota. Helen mu se smi-jala i psovala ga; zatim je stala odsutno cupkati bradu. - Ne moe bez nje? Mene ne moe prevariti! Ne, ne. Znam ja zato ti eli otii - rekla je aljivo. - Ona je sada udata 424 a- moda ima i dijete, to zna. Ti nema pravo da ide za njom. jji Zatim je naglo dodala: - Uostalom, pustite ga nek ide, ako eli. Meni se to ini glu-po, ali on sam mora odluivati za sebe. ' Od oca je dobio dvadeset pet dolara - dovoljno da plati vlak do Norfolka i da mu ostane jo nekoliko dolara. - Pamti moje rijei rekao je Gant. - Vratit e se za tjedan dana. Ti gradi kule u oblacima. On je otiao. Cijele se noi primicao njoj kroz Virginiju, nalaken na le-aju, zaarano zurei u veliku romantinu zemlju u hrpama usnulih uma, bijelu kao sablasna zora pod blistavom mjesei-nom. U rano jutro stigao je u Richmond. Morao je promijeniti vlak; trebalo je ekati. Izaao je iz kolodvora i odetao se uzbrdo prema krasnoj staroj dravnoj sabornici koja se jasno kupala u mladoj jutarnjoj svjetlosti. Dorukovao je u restoranu u ulici Broad koji je ve bio pun ljudi to su odlazili na posao. Taj sluajni i kratki dodir s njihovim ivotima, koji se zbio nakon nje-gova samotnog i velianstvenog pribliavanja kroz no, uzbudio ga je samom svojom sluajnou. Svi oni sitni kuckavi zvui gra-da koji zapoinje svoj dan, udnovata prisnost glasova u tuem mjestu to se radoznalo sluaju nakon

grmljavine kotaa, izgle-dali su arobni i nestvarni. Grad nije imao drugog postojanja osim onoga to mu ga je on donio: udio se kako je ivio prije nego to je on stigao, kako e ivjeti kad on ode. Promatrao je sve ljude i napajao oi u kojima su jo prebivale mjeseeve liva-de noi i hladna zelena irina zemlje. Bili su kao ljudi u zoolo-kom vrtu; buljio je u njih traei sve one male posebne znaajke grada, one tanke mreke na udovima i licima njihovog malog svijeta. I u njemu se probudi velika glad za putovanjima - dola-ziti uvijek, kao sada u svitanje, u nepoznate gradove, zalaziti meu njih i sjediti s njima neznan, kao bog u progonstvu, pre-pun ogromnog vienja zemlje. Sankist zijevne i okrene utave stranice jutarnjih novina. To je bilo udno. Tramvaji su zvonili u prolazu, poinjui obilaenje gradom. Trgovci su sputali tende; kad je njihov dan poinjao, on ih je ostavio. oat kasnije vozio se prema moru. Osamdeset milja dalje le-2ao je more i Laura. Ona je spavala nesvjesna prodiruih ko425taca koji su ga nosili k njoj. Gledao je vodenasto modro nebo obijeljeno malim oblacima i zemlju poumljenu borovima i neodredivim znacima movara i sjajne soli. Vlak se zaustavio pod natkrivenim pristanitem u Nevvport Nevvsu. Strahovita lokomotiva, lijepa kao bilo kakav brod, disala je s netegobnim umorom na dnu kolosijeka. Tamo se smirila, kraj vode to pljuska, kao ispunjena sudbina. Mali brod je ekao kraj mola. Za nekoliko minuta on je napustio vreli tmurni vonj pristanita i isplovio na plavu vodu sid-rita. Snaan lagodan vjetar duhao je nad vodom, stvarajui raspjevanu buku u snasti brodia, stvarajui glazbu i slavlje u njegovu srcu. Jurio je po malim palubama dugim koracima, pro-miui kraj zablenuta svijeta s divljim grlenim krikovima. Vitki razarai, ludo arena kamuflaa teretnih brodova i transportera, lijeno crveno vrtloenje nekog polupotonulog vijka i svijetlo vin-sko iskrenje valova stapalo se u jedinstveni sjaj i ispunjavalo ga zanosom. Kliktao je u drijelo snanom vjetru, a oi su mu bile vlane. Na palubama brodova micale su se male iste prilike u bi-jelom; pod izbeenom krmom golemog francuskog broda plivali su goli mladii. Dolaze iz Francuske, pomisli on, i udno je kako mogu biti ovdje. O, udesnosti, arobnosti i izgubljenosti! Njegov je ivot bio nalik velikom valu na usamljenom moru; njegova gladna plea nisu nalazila prepreka - udarao je svojom snagom ni o to i gu-bio se i rasipao kao pramen magle. Ali je vjerovao da e taj uzvi-eni zanos, koji je njime vladao i opijao ga, jednoga dana pretoiti svoju golemu svjetlost u jedan jedini in. Bio je Faeton sa stranim sunevim konjima: vjerovao je da e njegov ivot moi trajno ku-cati svojim najduim bilom i dosegnuti neki vjeni vrhunac. Vreli stanovnici Virginije kuhali su se pod estokom pla-vom pei neba, ali su se na sidritu brodovi ljuljali na svjeem povjetarcu rata i slave. Eugene je ostao u penici Norfolka etiri dana, dok nije os-tao bez novca. Promatrao ga je bez straha kako nestaje, s otrim ubrzavanjem bila, kuajui jetko zadovoljstvo samoe i nepozna-tih preokreta svoga ivota. Osjeao je ustreptale antene svijeta: ivot je zujao kao skriven dinamo, s golemim uzbuenjem deset tisua slavnih prijetnji. Sve je mogao initi, na sve se osmjeliti, sve postati. Ono daleko i mono bilo je pokraj njega, oko njega, iznad njega. Nije bilo nikakva velika mosta da se nadsvodi, ni-kakva teka vrhunca da se osvoji. Iz tame, gladi i samoe mogao

je za trenutak biti uzdignut do moi, slave i ljubavi. Transporter koji se ukrcavao na molu mogao ga je odnijeti put rata, put lju-bavi, put slave u srijedu naveer. etao je mrakom uz uzbibanu vodu. Sluao je njezino plju-skanje o izlokane stupove mola: upijao je njezin jaki miris baka-lara i promatrao utovarivanje velikih brodova oblivenih bljeta-vom svjetlou to su zaljuljani polako tonuli u vodu. A no je buala tropotom golemih dizalica, iznenadnim tretanjem vita-la i neprekidnim kloparanjem kolica lukih radnika po molu. Njegova carska domovina po prvi put je prikupljala udarac svoje moi. Zrak je bio nabijen ubojitim obiljem, razuzdanim i nepotenim razbacivanjem. Kroz vrele ulice toga grada vrvjeli su nasilnici, lupei i skit-nice cijele nacije gangsteri iz Chicaga, pokvareni crnci iz Texa-sa, propalice iz Boweryja, blijedi idovi mekih dlanova iz grad-skih trgovina, veani sa srednjeg Zapada, Irci iz Nove Engles-ke, gortaci iz Tennesseeja i Sjeverne Caroline, kurve u jatima i krdima sa svih strana. Za njih je rat bio golema debela guska koja ih obasipa kiom zlatnih jaja. Nije se mislilo ni vjerovalo u neku budunost. Postojalo je samo pobjedonosno Sada. Van toga trenutka ivot nije postojao. Postojala je samo neka nezdra-va plima i oseka zaraivanja i troenja. Mladii s farmi u Georgiji stizali su uveer s posla u luci, na radilitima, u brodogradilitima, da stave na se svoje paunovo perje. A nou su, tvrdi i preplanuli, mravih ruku i lica, stajali na plonicima u smeim cipelama od 18 $, u odijelima od 80 $ i svilenim kouljama sa irokim izmjeninim crtama crvene i modre boje od 8 $. Bili su stolari, zidari, predradnici, ili su tako govorili: bili su plaeni deset, dvanaest, etrnaest, osamnaest dolara dnevno. Selili su se, lutali" od radilita do radilita, radili mjesec dana, rastrono ljenarili jedan tjedan uivajui u kratkoj kup-ljenoj ljubavi djevojaka koje su sretali na plai ili u javnoj kui. Krni momci crnci, s rukama gorile i crnim apama pante-re, zaraivali su po 60 $ tjedno kao luki radnici i sve to troili na neku djevojku mulatkinju za jednu jedinu veer mahnitog banenja. A tie i treznije u toj su se guvi kretali stariji tedljiviji rad-nici: pravi stolari, pravi zidari, pravi mehaniari - lukavi koti i Irci iz Sjeverne Caroline, ribari s obala Virginije, oprezni selja-ci sa srednjeg Zapada, koji su doli da zarade, utede i okoriste se ratom. Svuda u toj uzavreloj guvi bljetalo je sjajno ruho krvi i sla-ve: ulicama su se gurali mornari u lepetavim modrim hlaama 426 427r i savreno bijelim bluzama - preplanuli, snani i isti. Pripadn' ratne mornarice prolazili su u oholim parovima, ukoeni k tapovi u upadnoj raskoi irila i hlaa s prugom. Sivi i mrki za^? vjednici, nii asnici vrste ruke i otmjeni mladi svreni pitornci ^ stavnici, s nekakvom pahuljastom i plavom enskom kraj seb prolazili su izmeu crvenih iaka na kapama francuskih pomor6 a ili naduvena dranja iskusnih moreplovaca Engleza. Kroz tu guvu, slijepljene nepodrezane kose koja mu je pa dala na oi, koja mu je u zavojcima izbijala kroz podrtine starog zelenog eira, koja mu se uvijala u debelim valjucima oko pr ljava vrata, Eugene je jurio uagrenih prodiruih oiju - natop-ljen znojem po danu, kuan i smrdljiv po noi.

U tom velikom logoru skitnikih potucala on je izgubio sebe: vratio se u taj svijet iz samoe. Glad za putovanjima, glad koja progoni Amerikance, nomadsku rasu, bila je napola utae-na ovdje u ovom ratnom vrtlogu. Izgubio je sebe u gomili. Izgubio je raun o danima. Njego-va se mala novana zaliha otapala. Preselio se iz jeftinog hotela, koji je nou buio od galame bludnienja, u sobicu u potkrovlju nekog prenoita, u pe od vrue borovine i katranskog krova; preselio se iz prenoita na leaj u V.M.C.A. po cijeni od pedeset centa, gdje je, vraajui se no za nou, plaao svoju pristojbu i spavao u sobi s etrdeset zahrkalih mornara. Konano, kad mu je ponestalo novca, spavao je po restora-nima koji su radili cijele noi, dok ga ne bi istjerali; na skeli za Portsmouth; i iznad nemirne vode na nekom natrulom molu. Nou se uljao uokolo meu crncima; sluao je njihova so-na snubljenja; iao je kamo su odlazili mornari, niz ulicu Church, gdje su bile ene. uljao se kroz no s mladom ivotinj-skom poudom, dok mu je mravo djeako tijelo zaudaralo po znoju, a uagrene oi gorjele kroz mrak. Ogladnio je za hranom. Ostao je bez novca. Ali u njemu je prebivala neka glad i e koja se nije mogla utaiti. Nad zbrkom njegova mozga lebdjela je sjena Laure James. Njezina je sjena lebdjela iznad grada, iznad svega ivota. Ona ga je dovela ova-mo; srce mu je bilo nabreklo od boli i ponosa; on nee poi da je pronae. Bio je opsjednut slutnjom da e je nai u guvi, na ulici, iza ugla. Ako je sretne, nee joj se obratiti. Proi e ponosno i ravnoduno. Nee je vidjeti. Ona e njega vidjeti u nekom juna-kom trenutku, ba kad mu lijepe ene budu iskazivale ljubav i potovanje. Ona e ga osloviti; on joj nee odgovoriti. Ona e biti pogoena; bit e pokorena; preklinjat e ga za ljubav i mi-lost. Tako je on, neist, nepoeljan, odjeven u rite i glad i mah-vidio sebe pobjednikog, junakog i lijepog. Bio je mah--d opsjednutosti. Mislio je na desetke puta dnevno da vidi nlt a ulici: srce mu je premiralo; nije znao to bi uinio ili i*?TU {Jj H bjeao ili stao. Satima je matao nad njezinom adre-3u telefonskom imeniku; sjedei kraj telefona drhtao je od Sbuenja jer je ta strana arolija mogla zazvoniti na jedan po-kret jer je za jednu minutu mogao biti s njom, glas u glas. 'pronaao je njezinu kuu. ivjela je u staroj kui daleko od edita grada. Paljivo se prikradao kroz susjedstvo, drei se cijelo vrijeme jedan blok dalje, kradomina pogleda i groznia-vo uznemirena srca, ali nikad nije proao ispred nje, nikad nije ... doao pravo do nje. Bio je smrdljiv i prljav. Proderah su mu se potplati na cipe-lama: uljeviti su mu tabani udarali po vrelu ploniku. Zaudarao Napokon je pokuao nai posla. Posla je bilo u izobilju - ali one kneevske zarade o kojima su mu govorili teko je bilo nai. Nije se mogao zakleti da je stolar ili zidar. Bio je prljav djeak i tako je izgledao. Bojao se. Otiao je u brodogradilite ratne mornarice u Portsmouthu, u mornariku bazu u Norfolku, na teretnu eljezniku stanicu - posvuda je bilo posla, posla u izo-bilju, ali se teki rad plaao etiri dolara dnevno. To bi on bio rado prihvatio; ali je doznao da plau ne moe dobiti prije iste-ka dva tjedna, te da mu se zarada prvog tjedna zadrava da bi prebrodio bolest, nezgodu ili odlazak. A nikakav mu novac nije preostao.

Otiao je do nekog Zidova i zaloio sat koji mu je Eliza dala za roendan. Na njega je dobio pet dolara. Zatim je jo jednom otiao brodom u Nevvport Nevvs i tramvajem uz obalu do Hamptona. Bio je uo, u mnotvu glasina u Norfolku, da je bilo posla na aerodromu, i da je radnik dobivao stan i hranu na ra-dilitu, na raun poduzea. U maloj dacari za prijem na poetku dugakog mosta to je vodio prijeko na aerodrom, primili su ga za radnika, a straar ga je pretresao i naredio mu da otvori koveg. Zatim se s mukom za-putio preko mosta, udarajui koljenima o teku prtljagu koja se pred njim nadula od njegove neiste i neuredne imovine. Na posljetku je doteturao u nepodesan ured poduzea i po-traio upravitelja, ovjeka tridesetih godina, obrijana, blijeda, umorna, s modrim titnikom za oi i vezicama oko rukava, koji je govorio s mlitavom cigaretom zalijepljenom za usnu. Eugene prui potvrdu o zaposlenju drhtavim prstima. Ovaj Je ovjek povrno pogleda. 428 429- Sveuilitarac, je li tako, mome? - ree pogledavi Euge-nea. - Da - ree Eugene. - Jesi li ikad ranije fiziki radio? - upita ovjek. - Ne - ree Eugene. - Koliko ima godina, mome? - upita ovjek. Eugene je utio jedan trenutak. - Devetnaest - ree napo-kon, pitajui se zato nije, kad je ve slagao, smogao hrabrosti da kae dvadeset. Upravitelj se umorno osmjehne. - To je teak posao, mome - ree ovjek. - Bit e meu Talijanima, veanima i Balkancima. Stanovat e u istoj baraci, s njima e jesti. Ne miriu ba fino, mome. - Bez novca sam - ree Eugene. - Marljivo u raditi. Neu se razboljeti. Dajte mi posao. Molim vas! - Ne - ree ovjek. - Ne, to neu uiniti. Eugene se obnevidio okrene u stranu. - Zna to u uiniti - ree upravitelj. - Dat u ti posao brojaa. Bit e s uredskim osobljem. Tamo i spada. ivjet e s njima u posebnoj baraci. To su dobri momci - ree otmjeno -sveuilitarci, kao i ti. - Hvala vam - ree Eugene, stiui prste s jakim ganuem. - Hvala vam. - Sadanji broja odlazi - ree upravitelj. - Otii e s njim ujutro u talu da dobije konja. - K-k-konja? - ree Eugene. - Imat e konja - ree upravitelj - da okolo na njemu jae. Eugene pone misliti o konju s jakim uzbuenjem u trbu-hu, s veseljem, sa strahom. Okrenuo se da ode. Nije mogao pod-nijeti razgovor o novcu. - K-k-koliko... ? - napokon promuca, osjeajui da to mora. Posao. - Dat u ti za poetak 80 $ mjeseno - ree upravitelj s pri-zvukom velianstvenosti. - Bude li vrijedan, dat u ti stotinu. - I stan i hranu? - proape Eugene. Svakako! - ree upravitelj. - To je ukljueno. Eugene odglavinja s kovegom i glavom punom praskavih raketa. Te mjesece, iako ispunjene uasom i glau, valja prijei u brzom pregledu, jedva spomenuvi ljude i zbivanja to ih je iz-gubljeni djeak upoznao. Oni pripadaju prii o bijegu i lutanju,

430 i ovdje su dragocjeni da pokau poetak onog putovanja to e ga ovaj ivot poduzeti. Oni su predigra progonstvu, i u njihovoj groznoj zbrci ne moe se nazreti nikakva druga svrha osim slijepog tapkanja jedne due prema slobodi i osami. Eugene je radio na aerodromu mjesec dana. Triput dnevno jahao je oko radilita da provjeri brojno stanje preko dvadeset grupa koje su radile na nasipanju, ravnanju i miniranju oklja-trenih panjeva drvea iz rahle zemlje i beskrajnom i neprekid-nom zatrpavanju movarnih zemljanih grotla koja su upijala nji-hovu muku lopatanja kao zamoran i jalov trud u mori. Grupe su bile sastavljene od svih rasa i poloaja: crnci iz portugalske Af-rike, crni kao ebanovina, vjerni i djetinjasti, koji su ga pozdrav-ljali irokim osmijehom punim zubi i pokazivali na svoju veliku bijelu znaku na kojoj im je bio otisnut broj, izvikujui udnim tuinskim glasovima e-te-re-deset devet, e-e-deset est, i tako dalje; propalice iz Bovvervja u masnom seru i zguvanim polucilindrima, koji su nesklono eprkali pijucima to su im ra-njavali prljave nenauljene dlanove - njihova gruba zla lica ob-rasla bradom bila su kao zelenouta trule to se razvija ispod baava. A tu je bilo i ribara s obala Virginije koji oteu u govoru, velikih crnaca poput gorila iz Georgije i s donjeg Juga, Talijana, veana, Iraca - uzorak goleme amerike smjese. Upoznao je njih i njihove nadglednike - tvrdokorne bezob-zirne ljude, sjedokose i pohlepne, prepune brza djelovanja i gru-bih ala. Nasaen kao klepetava lutka na konja kojega se plaio, jahao je zurei u nebo, katkad skoro nesvjestan velikog stroja to se pod njim rastezao i stezao u smeem putenom ritmu. Ljudi-ptice ispunjavali su plavo nebo Virginije silnim zuja-njem Libertvja. Napokon, ponovo gladan brodova i lica, napustio je posao i potroio zaradu za jedan tjedan bunog banenja po Norfolku i plaama Virginije. Ponovo, gotovo bez prebijene pare, samo s divljim kaleidoskopom tisue ulica i milijun svjetala, s bljeta-vom zbrkom i prodornom bukom vaara, on se vratio u New-port Nevvs u potrazi za poslom, u drutvu jo jednog mladia iz Altamonta, isto tako rasipnog pustolova u ratnom zamahu, ko-jega je bio naao na plai. Taj je krasnik, kojemu je bilo ime Sin-ker Jordan, tri godine bio stariji od Eugenea. Bio je lijep bezob-ziran mladi, mala rasta i hrom od povrede koju je zadobio na utakmici ragbija. Karakter mu je bio slab i nestalan mrzio je napor i bio uporan jedino u proklinjanju zle sudbine. Ta su dva mladia zajedniki imali nekoliko dolara. Ujedini-li su sredstva i s divljim optimizmom kupili u nekoj zalagaonici 431u Nevvport Nevvsu osnovnu stolarsku opremu - ekie nil trokute. Otili su petnaest - dvadeset milja u unutranjost do tu' robnog dravnog radilita koje je skapavalo u boricima Virgini je. Tu ih nisu primili na posao, pa su se oajno zdvojni popodne vratili u grad koji su tako puni nade ujutro napustili. Prije sun-eva zalaza dobili su posao u brodogradilitu, ali su otputeni pet minuta nakon to su se prijavili na rad, kad su iscerenom predradniku u prostoriji punoj blanjotina i tihog lepeta remenja priznali da nisu upueni u usko specijalizirano stolarstvo grae-nja brodova. Niti (mogli su dodati) u bilo koje drugo. Sad su bili potpuno bez novca, a kad su se opet nali na uli-ci, Sinker Jordan je tresnuo kobnim alatom o plonik, divljaki psujui ludost koja je sada prijetila

da ih mori glau. Eugene je pokupio alat i odnio ga natrag ravnodunom ii koji ga je ot-kupio za samo nekoliko dolara manje od svote koju su mu oni ujutro platili. Tako proe dan. Nali su stan u nekoj prljavoj kui gdje je, kao dolian vrhunac svoje lakoumnosti, Sinker Jordan predao sav njihov preostali kapital u pohlepne ruke gazdarice - i jedne prave dame, dodala je ona. Ali, poto su prije toga jeli, vratila im se sva nada punog eluca i njihove mladosti, pa su zaspali, Sin-ker bez ikakve brige i napora. Eugene je ustao rano u zoru, i nakon zaludnih nastojanja da probudi raskono usnulog Sinkera, poao do prljavih utih mo-lova du pristanita gdje je bio naslagan ratni materijal. Poslije cijelog jutra lunjanja gore-dolje po pranom putu oko uvane ograde, dobio je posla za se i za Sinkera od glavnog brojaa, ne-kog nervoznog runog ovjeka, pravog malog tiranina. Imao je prodorne oi koje su sjale ispod naoala i snane miiave e-ljusti koje su se stalno trzale. Eugene je stupio na posao u sedam sati idueg jutra, a Sin-ker dan-dva kasnije, tek kad je ostao i bez posljednjeg novia. Eugene je potisnuo ponos i posudio nekoliko dolara od jednog brojaa. O tome su Sinker i on mravo ivjeli do isplate - do koje je bilo svega nekoliko dana. Plaa je brzo iskliznula iz^nji-hovih nemarnih prstiju. Kad su ponovo spali na neto sitnia a idua je isplata bila tek za dva tjedna, Sinker je poeo kockati s brojaima, iza velike tvrave od vrea zobi na molu gubio, dobivao, gubio i ustao bez prebijene pare psujui boga. Eugene klekne kraj brojaa s posljednjih pola dolara u ruci, ne marei za Sinkerovo zajedljivo ruganje. Nikada prije toga nije bacao kocke: naravno, dobio je - 8,50 $. Ushieno je ustao uz njihovo bezbono iuavanje i poveo Sinkera u najbolji hotel na ve-eru. Dan-dva kasnije ponovo je otiao iza zobi, metnuo svoj po-sliednji dolar na kocku - i izgubio. Poeo je gladovati. Muno su se nizah dani. estoko sr-'sko oko bolo je po molu uspravnim nepodnoljivim arom. Brodovi i vlakovi klizili su unutra i van, nabijeni do vrha rat-ni opremom - hranom za vojnike. Vreli zrnati zrak na molu ribao mu se pred oima poprskanim mrljama u plesu, a on je umorno zapisivao brojke na obrascu, dok su se krupni crni lu-ki radnici s kolicima rojili oko njega. Sinker Jordan je izmamlji-vao male svote od ostalih brojaa i ivotario o napicima i siru u maloj trgovini preko puta pristanita. Eugene nije mogao moliti ni pozajmljivati. Djelomino zbog ponosa, a vie zbog silne zanesenjake tromosti svoje udi, koja je sve vie i vie ovlada-vala njegovom voljom da se pokrene, shvatio je da ne moe go-voriti. Svaki dan je govorio: Danas u govoriti s jednim od njih. Rei u da moram jesti, a da nemam novca. - Ali kad je po-kuao progovoriti, nije mogao. Kako su postajali sve vjetiji u poslu, zvali su ih natrag, na-kon radnog vremena, na rad nou. Ovaj dodatni rad, koji se pla-ao jedan i pol puta vie, inae bi jedva doekao, ali posrui od iscrpljenosti, uasavao se zapovijedi da se vrati. Ve nekoliko dana nije dolazio na stan, u prljavu sobicu koju je dijelio sa Sin-kerom Jordanom. Po zavretku radnog vremena popeo bi se u malu oazu na golemom zidu od vrea zobi i potonuo u iznuren san, uz klopotanje dizalica i ekrka, postojani tutanj kolica i da-leko tuljenje brodova usidrenih pred lukom koji su se mijeali u udnu nejasnu simfoniju u njegovim uima. I on je leao tamo, i svjetlucanje svijeta gasilo se oko njega, dok se rat penjao svom vrhuncu krvi i strasti tijekom toga stra-nog mjeseca. On je leao tamo,

kao svoja vlastita utvara, pomi-ljajui s boli i tugom o svim milijunima gradova i lica koje nije poznavao. On je bio onaj atom zbog kojega se itav ivot bio urotio - umro je Cezar i neka bezimena ena iz Babilona, a negdje tu, na tom divnom umiruem tijelu, na bezbroju tog mozga, poivao je njihov znamen, njihov duh. I razmiljao je o udnim izgubljenim licima koja je poznavao, o samotnim likovima svoje obitelji, ukletim u meteu, gdje J~. svat^ bio prikovan za sudbinu propasti i gubitka - Gant, pali tan, koji zuri niz goleme vidike prolosti, ravnoduan prema svijetu oko sebe; Eliza, glupa, zagnjurena u slijepo zgrtanje imo-vine; Eliza, bezdjetna, besputna, bijesna veliki val to se razbija 0 golu pusto; i napokon, Ben, utvara, stranac, koji se ovog tre-a ulja nekim tuim gradom, obijajui tisue ulica ivota, ne nalazei vrata. 432 433Ali je iduega dana, u pristanitu, Eugene bio slabiji neeo ikada. Sjedio je zavaljen na prijestolju od zdepastih vrea zobi motrei mutnih oiju tovarenje vrea na lijebu, biljeei recka' vo brojeve na obrascu dok su luki radnici jurei ulazili i izlazili Uasna vruina puila se kroz zrnati pelud zraka: on je svakim udom micao uz prethodno razmiljanje, diui ga i sputajui kao da je bio odjelit predmet. Na koncu radnog vremena zahtijevali su da se vrati na no-ni rad. On je sluao, ljuljajui se na nogama, udaljeno zvuanje glasa glavnog brojaa. Vrijeme veere stiglo je s iznenadnim umom tiine na vru-e pristanite. uli su se neznatni zavrni zvui tamo-amo po og-romnom skladitu: nejasno bubnjanje koraka radnika koji su odlazili prema izlazu, pljuskanje vode o brodski trup, neka buka s mosta. Eugene je zaao iza gomile zobi i slijepo se penjao dok nije stigao do svoje male tvrave na vrhu. Svijet je oseknjivao iz nje-govih sve slabijih osjetila: svaki je zvuk postajao slabiji, dalji. Uskoro, pomislio je, kad se ovdje odmorim, ustat u i sii na po-sao. Bio je vru dan. Umoran sam. Ali kad se pokuao pokrenu-ti, nije mogao. Volja mu se borila protiv nemjerljiva olova nje-gova tijela, ustumaravi se bespomono kao ovjek u kavezu. Razmiljao je mirno, s olakanjem, sa spokojnom radou. Ovdje me oni nee nai. Ne mogu se pomaknuti. Gotovo je. Da sam davno ranije na ovo pomislio, bilo bi me strah. Ali nije me strah, sada. Ovdje - na hrpi zobi - dajem svoj prinos - za demokraciju. Poet u zaudarati. Tada e me nai. ivot je Ijeskavo iezavao iz njegovih umornih oiju. Leao je ispruen na zobi, u polusvijesti. Pomislio je na konja. U tom ga je poloaju naao onaj mladi broja koji mu je bio posudio novac. Broja je kleknuo iznad njega, pridrao mu gla-vu jednom rukom, a drugom prinio bocu estokog pia njego-vim ustima. Kad je djeak malo oivio, broja mu je pomogao da sie s hrpe i polako s njime krenuo du dugakog zaravanka u pristanitu. Preli su preko puta u malu trgovinu. Broja je naruio bocu mlijeka, kutiju dvopeka i velik komad sira. Dok je Eugene jeo, niz njegovo tmurno lice poele su tei suze, jaruei prljave jarke na koi. Bile su to suze gladi i slabosti: nije ih mogao su-spregnuti.

Broja je stajao nad njim i motrio ga ljubaznim smuenim pogledom. Bio je mlad ovjek izduenih eljusti i mrava spljo-tena lica: nosio je naoale intelektualca i zamiljeno puio lulu. 434 - Zato mi nisi rekao, mome? Ja bih ti dao novca - reC -Ja-ne-znam - rekao je Eugene izmeu zalogaja sira. - NiS brojaevim zajmom od pet dolara on i Sinker Jordan i-vieli su do dana isplate. Zatim, poto su za ruak zajedno pojeli vetiri funte peenja, Sinker Jordan je otputovao za Altamont da uiva u nekom nasljedstvu koje je dospjelo nekoliko dana rani-niegov dvadeset prvi roendan. Eugene je ostao dalje. na Bio je kao ovjek koji je umro, pa se nanovo rodio. Sve to je ranije prolo ivjelo je u nekom svijetu utvara. Razmiljao je o svojoj obitelji, o Benu, o Lauri James, kao da su bili utvare. I sam je svijet postao utvara. Kroz cijeli taj mjesec kolovoz, dok se rat primicao kraju, on je promatrao njegov umirui vaar. Ni-ta vie nije izgledalo teko ni vrelo ni sirovo ni novo. Sve je bilo staro. Sve je umiralo. Neka prostrana prozrana glazba, zauvijek daljinski tiha, kao jezik njegova zaboravljena svijeta, zvonila mu je u uima. Upoznao je raanje. Upoznao je bol i ljubav. Upo-znao je glad. Skoro da je upoznao i smrt. Nou, kad ga nisu zvali natrag na posao, vozio se tramvajem do jedne od virginijskih plaa. Ali jedini zvuk koji je bio stvaran, koji je bio blizak i prisutan, bio je zvuk u njegovu srcu, u njego-vu mozgu, zvuk vjenoga mora. Okretao je lice k njemu: iza nje-ga, milijun jeftinih zakupnikih svjetala, tropot, guva, arenilo, vritav urlik saksofona, sva ona hrapava nevesela buka njegove domovine, bila je utiana, rastuena, daleka, sablasna. Neumor-ni vrtuljak, buni plesni orkestar, svirao je Katy lijepa Katy, Jadni mali maslaak i Molitva eda u suton. I ta se jeftina glazba pretvori u vilinsku i ljupku; prelila se u aroliju postala je dio romantine i divne Virginije, dizanja mora koje se valjalo iz vjenog mraka, preko plae, i njegove vlastite velianstvene tuge - njegove pobjednike samoe nakon boli i ljubavi i gladi. Lice mu je bilo mravo i svijetlo kao otrica, pod velikom kovravom navalom njegove kose; tijelo vitko kao u izgladnjele make; oi sjajne i divlje. O more! (razmiljao je) ja sam gortak, suanj, utvara, stra-nac, a hodam uz tvoj bok. O more, ja sam usamljen kao ti, ja sam stran i dalek kao ti, ja sam tuan kao ti; moj mozak, moje Ji/ dotakli su strane *16- Ti si kao ena na dnu. Ti si kao neizmjerna i v\ H P odna ena prostranih bedara i velikog gustog slapa valovite 435j---- n UU - .. ~~ .V, V.UIUJCH u sremu zemlju, ti e me otplaviti do slave na sjajnim laama. Tu, kraj mora mrane Virginije, on je razmiljao o zaborav-ljenim licima, o svih milijun oblija samog sebe, gubljenog tijela. Dijete koje je ulo Svvainovu kr djeak u gorama Ozark, raznosa novina meu ak koji je s Jimom Trivettom uao unutra kroz vrata s re ma. A ona konobarica, a Ben, a Laura? Mrtvi, i oni?

Gdje? Zato? Zato je ta mrea ispletena? Zato umiremo i tima? Kako sam doao ovamo kraj mora? O i i usamljeni, kamo? Ponekad, dok bi se vraao izmeu plesaa, kao plailo za ptice u traljavim ritama, gledao je i vidio sebe meu njima. i-nilo mu se da se rastavlja na dvije osobe: stalno je vidio sebe kako mrka pognuta lica sjedi na gornjoj preki neke ograde, promatrajui sama sebe kako prolazi s veselim jatom mlada svi-jeta. Vidio je sebe meu gomilama, nekoliko palaca nieg nego to je bio, kako se udobno uklapa u svijet gdje je sve bilo dovolj-no veliko za njega. I dok je zurio i vidio sebe obljubljena i prihvaena, uo ih je kako se smiju: odjednom je osjetio osorni bijeli krug njihovih lica oko sebe, i odjurio s psovkom na ustima. O slatke moje kuke! Moje krasne jeftine drolje! Vi male u-gave besposliarke: vi ete se meni smijati! Meni! Meni! (Udario se akama po prsima.) Vi ete se meni rugati sa svojim svodni-cima iz drugstorea, sa svojim jazzmajmunima, sa svojim morna-rima gorilama, vi divne kurvice iz pokrajnih vea! Sto vi razumijete? Pohotljivost jarca, smrad svoje vrste - to je za vas, moje cure. A jo mi se smijete! Ah, ali ja u vam rei zato se smijete: vi me se bojite, jer ja nisam kao drugi. Mrzite me jer ja k vama ne spadam. Vi vidite da sam finiji i vei nego itko koga pozna-jete: ne moete me dosei i zato me mrzite. To je to! Nedohvat-ljiva (ali muka) ljepota moga lika, moja djeaka dra (jer ja sam tek djeak) proeta traginom mudrou mojih oiju (sta-rih kao ivot i ispunjenih mranom tragedijom vijekova), osjet-ljivo i istanano treperenje mojih usta, i moje udesno tamno lice to cvjeta u sebe na udnoj ljupkosti kao cvijet - sve to vi elite ubiti jer nita ne moete dotaknuti. Jao! (Mislei o svojoj udnoj ljepoti, oi mu se ovlae od ljubavi i slave, pa je morao 436 oseknuti nos.) Ah, ali ona e znati. Ljubav jedne gospe. Ponosno, zamagljenih oiju, vidio ju je kako stoji uz njega protiv rulje: nje-zina otmjena mala glava, ovijena grivnom sjajne kose, naslonje-na na njegovo rame, i s dva blistava bisera u uima. Najdraa! Najdraa! Mi ovdje stojimo na zvijezdi. Mi smo sad izvan njih. Gle! Oni se smanuju, venu, prolaze - mi ostajemo, pobjednika, postojana, divna ljubavi, najdraa moja. Tako zanesen u viziju svoje ljepote, ganut svojom junakom glazbom, zamagljenih oiju, on bi preao u zabranjeno naselje, gdje su budne strae mornarike i vojne policije pazile na svoje, i tiho se oduljao u mranu uliicu do prljave drvene kue s na-vuenim zastorima, gdje je stanovala ljubav koja se mogla za tri dolara kupiti i zaodjenuti u vlastitu bajku. Zvala se Stella Blake. Njoj se nikada nije urilo. S njom je ivjela mlada djevojka od dvadeset godina, s ko-som poput kukuruzne svile, ija je obitelj ivjela u Pulpit Hillu. Ponekad ju je pohodio. Dvaput tjedno prolazila je vojska; stajali su zbijeni, smee i umorne tisue na pristanitu, dok je oficirsko vijee, sjedei za stolovima kraj prilaznih mostia, pregledavalo njihove isprave. Zatim su, znojei se pod teretom ranca, preslagivani iz vrue penice mola u vruu tamnicu broda. Veliki brodovi, sa arenim krivudavim mrljama zavaravanja, ekali su pred lukom: kli-zili su unutra i napolje u beskrajnim eskadrama. Ponekad su vojnici bili crni - radne jedinice iz Georgije i Alabame; krni momci kao gorile iz Texasa. Sjali su se od znoja i gromkog sonog smijeha: bili su posluni kao djeca i svoje su uspsovane oficire zvali gazda.

- I da me vie niste nazvali 'gazda', kopiladi! - vritao je mlad porunik iz Tennesseeja koji je polako ludio na putu dok je vodio ljudstvo kroz pakao. Oni su mu se smjekali veselo, s ljubavlju, kao dobra posluna djeca, dok je on bjesomuno batio gore-dolje po pristanitu. S vremena na vrijeme razdraivali su ga da nanovo mahnita pritubama o izguljenim eirima, baju-netama, runom oruju i ispravama. On im je nekako pronala-zio stvari; nekako se uz psovku probijao i drao ih u redu. Oni su mu se zbog toga s ljubavlju smjekali i zvali ga gazdom. - A to ste, za ime Kristovo, sada uinili? - povikne on, kad su jedan golemi crni narednik i nekoliko vojnika, to su se oku-Pili oko stola za pregled, iznenada udarili u buno jadikovanje. Vatreni porunik dojuri do stola, psujui. 437 Narednik i tih nekoliko vojnika, svi crnci iz Texasa, doli su iz logora bez urednih zdravstvenih svjedodbi: bili su venerini bolesnici i nisu bili lijeeni. - Gazda - mucao je veliki crni narednik mi elimo poi u Francusku. Mi ne elimo ostati u ovoj prokletoj rupi. (Ja ih nimalo ne krivim, pomisli Eugene.) - Pobit u vas! Tako mi bog pomogao, pobit u vas! - vri-tao je oficir zavitlavi svoju urednu kapu o tle i gazei po njoj Ali trenutak kasnije, on ih je vodio s vojnim lijenikom na pre-gled iza velikog zida od vrea zobi. Pet minuta kasnije opet su se pojavili. Crnci su poskakivali od veselja: tiskali su se oko svog divljeg starjeine, hvatajui i ljubei mu ruku, ulizujui mu se, oboavajui ga. - Vidi - ree broja spljotena lica, dok su ih on i Eugene promatrali - to se trai da moe vladati gomilom crnina. Ne smije biti dobar s njima. Oni bi sve uinili za tog momka. - I on bi za njih - ree Eugene. Ti crnci, pomisli on, to su doli iz Afrike, bili su prodani na trgu u Louisiani, ive u Texasu, a sada su na putu za Francusku. Gospodin Finch, glavni broja s runim uskim oima, pri-makne se Eugeneu s osmijehom lane topline. Njegove su se sive eljusti micale. Imam za tebe posao, Gant, - ree on. - Dvostruko se pla-a. Hou da i ti zaradi neki lak novac. - O emu se radi? - ree Eugene. - Ovaj brod tovare posebnom robom - ree gospodin Finch. - Izvest e ga ispred luke da je tamo preuzme. Ja bih htio da ti poe s njim. Oni e te noas vratiti tegljaem. Kad je Eugene oduevljeno ispriao brojau spljotena lica kamo je poslan, on je rekao: Zahtijevali su da ja poem, ali nisam htio. - Zato ne? - ree Eugene. - Nisam u tako gadnom kripcu s novcem. Tovarit e TNT i nitroglicerin. S tim sanducima crnine igraju baseball. Ako im jedan padne, donijet e te kui u vedru. - Sve spada u radno vrijeme - ree Eugene dramatino. Radilo se o opasnosti, o ratu. Konano je bio upleten, riski-rao je kou za demokraciju. Bio je uzbuen.

Kad se veliki teretnjak otisnuo od mola, on je stajao na pramcu rairenih nogu, strijeljajui uokolo oima otrim orlov-skim pogledom. Od eljeznih su mu paluba popritili tabani kroz tanke potplate na cipelama. On nije mario. Bio je kapetan. Brod se usidrio prema otvorenom moru na sidritu, a tegljai su oprezno dovlaili velike teglenjake. itav su ga dan pod 438 uarenim suncem tovarili s uzljuljanih teglenjaka: njegove gole-me ute tovarnice njihale su se gore-dolje; do noi je duboko potonuo u vodu, natovaren do vrha granatama i eksplozivom i nosei na vruim ploama palube 1200 groznih tona kopnene artiljerije. Eugene je stajao s otrim procjenjivakim oima, obilazei oko topova s osjeajem autoriteta, biljeei brojeve, stavke, ko-made. S vremena na vrijeme ubacivao je aku vlanog duhana za vakanje u usta i mljaskao s izrazom uivanja. Pljuvao je vrele pitave ispljuvke po eljeznoj palubi. Bogme, pomislio je, ovo je muki posao. Bre, vi crni vragovi! Ratuje se! I pljunuo. Pred no je doao teglja i uzeo ga. Sjeo je odvojeno od lu-kih radnika, nastojei zamisliti da je brodi doao samo po nje-ga. Zatreperila su svjetla du obala Virginije. On pljune u uzvr-tloenu vodu. Kad su vlakovi klizei dolazili i odlazili, luki su radnici di-zali drvene mostove to su nadsvoivali kolosijeke. Stopu po stopu, ritmikim potezanjem i zastajanjem, grupe radnika, pod ravnanjem voe, vukle su konope, pjevajui svoju pjesmu o ljubavi i tlaci: - Topla pi-i-ita!... Bili su krupni crni mukarci, svaki je imao ljubavnicu koju je izdravao. Zaraivali su pedeset do ezdeset dolara tjedno. Opet je jedanput ili dvaput, tijekom umirueg ljeta, Eugene otiao u Norfolk. Vidio je brata mornara, ali vie nije nastojao vidjeti Lauru. inila se dalekom i izgubljenom. Kui nije pisao cijelog ljeta. Naao je pismo od Ganta, pisa-no oevim gotskim vitoperenjem - bolesno i nemono pismo, pisano tuno i daleko. O izgubljenie! Eliza, u strci i bavljenju ljetnim poslovanjem, dodala je nekoliko korisnih redaka. Da te-di novac. Da izobilno jede. Da uva zdravlje. Da bude dobar. Eugene je bio vitak preplanuo stup - kost i koa. Oslabio je preko trideset funti preko ljeta: bio je visok preko est stopa i etiri palca, a teak malo vie od sto trideset funti. Mornara je uasnula njegova mravost, pa ga je grdio raz-metljivim predbacivanjem: - Zato mi nisi r-r-rekao gdje si, g-g-glupane? Ja bih ti po-slao novac. Za ime b-bboje! Idemo jesti! Jeli su. Ljeto je venulo. Kad je doao rujan, Eugene je napustio po-sao i, nakon raskonih dan-dva u Norfolku, krenuo kui. Ali u 439Richmondu, gdje je morao ekati tri sata zbog presjedanja n drugi vlak, naglo je promijenio naum i otiao u jedan dobar hotel. utio je ponos i pobjedu. U depu je imao 130 $ to ih je teko zaradio vlastitim trudom. ivio je sam, upoznao je bol i glad, odrao se. Stara glad za putovanjima taila mu se na srcu Uzbuivala ga je veliajnost tajnoga ivota. Strah od gomile, ne-povjerenje i mrnja prema zajednikom ivotu, uas od svih spona koje su ga vezivale za stranu zemaljsku porodicu, pono-vo su

prizivali prostranu Utopiju njegove samoe. Ii sam, kao to je bio otiao, u strane gradove; lutati, kao vlastita legenda po svijetu - njemu se inilo da nema nita ljepe od toga. Na svoju je obitelj pomiljao sa strahom, gotovo s mrnjom. Boe moj! Zar nikad neu biti slobodan? mislio je. to sam ui-nio da sam zasluio ovo ropstvo? Pretpostavimo - pretpostavi-mo da sam u Kini, ili u Africi, ili na Junom polu. Uvijek bih se plaio da on ne umre u mom odsustvu. (Izvijao je vratom dok je o tom mislio.) I kako bi mi to spoitavali kad ne bih bio tamo! Uiva u Kini (rekli bi) dok ti otac umire. Nakazni sine! Da, ali prokleti bili! Zato bih morao biti tamo? Zar ne mogu umrijeti sami? Sam! O boe, zar na ovoj zemlji nema slobode? S naglim je uasom uvidio da takva sloboda lei u nedoseg daleko, i da se moe zadobiti takvom izdrljivom hrabrou ka-kvu malo ljudi ima. U Richmondu je ostao nekoliko dana, raskono ivio u div-nom hotelu, jeo iz srebrnih tanjura u restoranu i ugodno lutao irokim ulicama starog romantinog grada u koji je jednom kao bruco doao o blagdanu zahvalnosti, kad je sveuilina mom-ad igrala protiv Virginije. Tu je utroio tri dana nastojei zave-sti konobaricu u slastiarnici: napokon ju je domamio u odjeljak sa zastorom nekog kineskog restorana, da bi mu se tu izjalovili svi napori, kad je odabrano jelo, za koje se bio dogovorio s Ki-nezom, izazvalo njezino negodovanje jer je bilo s lukom. Prije nego to je poao kui napisao je opirno pismo Lauri James u Norfolk, bijedno i razmetljivo pismo koje se na kraju podiglo do bezumnog krijetanja: Bio sam tamo cijelo ljeto, a nisam te ni potraio. Nisi bila ni toliko pristojna da mi odgovo-ri na pisma; nisam vidio razloga zato bih se vie gnjavio to-bom. Osim toga, svijet je pun ena; ovog me je ljeta zapao moj dio, pa i vie. Poslao je pismo s osjeajem zlobnog likovanja. Ali u onom trenu kad je eljezni poklopac kutije zveknuo za njim, lice mu se zgrilo od srama i kajanja: leao je budan, trzajui se pri pomisli na tu aku glupost. Opet ga je pobijedila. 440 34 Eugene se vratio u Altamont dva tjedna prije poetka se-mestra u Pulpit Hillu. Grad i itava nacija vreli su od ratnog kvasca. Zemlja se pretvarala u golem vojni logor. Koledi i sveu-ilita pretvoreni su u logore za obuku oficira. Svatko je davao svoj prilog. Turistika je sezona bila slaba. Eugene je naao Dixieland skoro prazan, osim zlovoljne aice stalnih ili polustalnih stana-ra. Gospoa Pert je bila tu, slatka, blaga, malo neurednija nego obino. Gospoica Nevvton, suha neurotina usidjelica, sa zadu-hom, koja je postepeno postala neslubena Blizina pomonica u voenju kue, bila je tu. Gospoica Malone, ispijena uivateljica droga mlitavih sivih usana, bila je tu. Fovvler, graevinski ine-njer plave kose i rumena lica, koji je tiho dolazio i odlazio, ostav-ljajui za sobom pijani vonj viskija, bio je tu. Gant, koji se sada za-stalno preselio iz kue u ulici VVoodson, koju je iznajmio, u veliku stranju sobu kod Elize, bio je tu - malo votaniji, malo razdralji-viji, malo nemoniji nego to je bio prije. I Ben je bio tu. On je bio kod kue ve tjedan ili dva kad je Eugene stigao. Ponovo su ga odbile regrutne komisije kopnene vojske i mornarice, odbijen je kao nesposoban na novaenju; iznenada je na-pustio posao u duhanskom gradu i tiho i mrzovoljno

doao ku-i. Bio je mraviji i sliniji staroj bjelokosti nego ikada. Meko se uljao po kui, puio bezbroj cigareta, psovao kroz odreito bi-jesno rezanje, obuzet oajem i beznaem. Nestalo je njegove sta-re zlovoljne namrgoenosti, njegovog starog srditog gunanja; njegov meki prezirni smijeh, proet s toliko skrivene njenosti, prepustio je mjesto suzdranoj ali divljoj mahnitosti. Za vrijeme ta dva kratka tjedna to ih je Eugene proveo kod kue pred ponovni odlazak u Pulpit Hill, dijelio je s Benom so-bicu i zatvoreni trijem na katu. A taj utljivac je govorio - unosio se u govor od priguenog divljeg mrmljanja do urliueg pro-kletstva gorine i mrnje to mu je raznosilo glas, visok i strast-ven, po svemu usnulom svijetu noi i utave jeseni. - Sto si to uinio od sebe, glupane jedan? - poeo je pro-matrajui djeakova izgladnjela rebra. - Izgleda kao strailo. Sve je u redu sa mnom - ree Eugene. - Neko vrijeme ni-sam jeo. Ali im nisam pisao - dodade ponosno. - Mislili su da se neu moi sam odrati. Ali sam se odrao. Nisam molio po-mo. I doao sam kui svojim vlastitim novcem. Vidi? - On gur-e,ni u u dep, izvue prljav smotak novanica i hvalisavo ga 441Tko eli vidjeti tvoj uljivi novac? - vikne Ben bijesno Budalo. Vraa se s mrtvakim izgledom, kao da si uinio neto ime bi se morao ponositi. to si uinio? to si uinio osim to si napravio magarca od sebe? - ivio sam o svom novcu - vikne Eugene uvrijeeno, po-goen i ranjen. - Eto to sam uinio. - Ah-h, - ree Ben s runim podsmijehom - glupane jedan! To su oni i htjeli! Misli li da si im ita objasnio? Misli li? Misli li da je njima imalo stalo da umre ili ostane iv, sve dotle dok im ne priinjava trokove? ime se ti hvasta? Ne razmei se dok od njih neto ne izvue. Naslonjen na lakat, on je duboko uvlaio dim, na trenutak u bolnoj tiini. Zatim je mirnije nastavio. - Ne, Gene. Izvuci im novac kako god moe. Natjeraj ih da ti ga dadu. Izmoli ga, uzmi ga, ukradi ga - samo ga se nekako dokopaj. Ne uini li to, oni e ga pustiti da sagnjije. Uzmi ga i bjei od njih. Bjei i ne vraaj se. Nek idu do vraga! - vikne on. Eliza, koja je neujno dola gore da pogasi svjetla i na tren zastala ispred vrata, lagano zakuca i ue. Odjevena u poderani stari demper i neodredivo donje rublje, stajala je asak skrte-nih ruku, zurei u njih smuena bijela lica. - Djeco ree napuivi prijekorno usne i zaklimavi gla-vom - vrijeme je da se spava. Cijela je kua budna od vaeg raz-govora. - Ah-h - ree Ben kroz ruan smijeh - nek idu do vraga. - Svega mi, dijete ree ona angrizavo. - Ti e nas upro-pastiti. Gori li ono svjetlo na verandi? - Oi su joj se sumnjiavo okretale. - to vam pada na pamet da troite toliku struju? - Oh, uje li ti ovo, uje? ree Ben, trgnuvi glavom uvis uz podrugljiv smijeh. - Ja ne mogu plaati tolike raune - ree Eliza ljutilo uz mudro klimanje glavom. - I nemojte misliti da mogu. To ja neu podnositi. Svi mi moramo tedjeti. - Oh, za boga miloga! - naruga se Ben. - tedjeti! Zato? Zato da ti moe sve to dati starom Doaku za jedno od njegovih zemljita?

- No, ti se ne bi morao praviti toliko vaan - ree Eliza. -Jer ti ne plaa raune. Da plaa, drugaije bi se smijao. Ne vo-lim razgovore te vrste. Potroio si sve to si zaradio jer nikad nisi znao cijeniti vrijednost novca. - Ah-h! - ree on. - Vrijednost novca! Tako mi boga ja po-znajem vrijednost novca bolje nego ti. Ja sam od svog neto do-bio, u svakom sluaju. to si ti imala od svoga? To bih volio zna442 . je vraju korist ikad itko vidio od njega? Hoe li mi to rei? - vikne. - Moe se rugati koliko hoe - ree Eliza ozbiljno - ali da . j tvo; tata nismo priskrbili malo imanja, ti ne bi imao ni krova nad glavom. I to mi je hvala koju u starosti dobivam za svoje rintanje - ree ona udarivi u pla. - Nezahvalnost! Nezahvalnost! - Nezahvalnost! - naruga se on. - Zbog ega bi se tu trebalo zahvaljivati? Ne misli valjda da sam ja tebi ili starom zbog bilo ega zahvalan? to ste mi ikada dali? Pustili ste me da idem do vraga kad mi je bilo dvanaest godina. Otada mi nitko nije dao ni piljivih pet centa. Pogledaj svoje najmlae dijete. Pustila si ga da se skita okolo kao luak. Jesi li na njega ovog ljeta pomis-lila toliko da mu poalje razglednicu? Jesi li znala gdje je bio? Je li ti bilo imalo briga, dokle god si mogla zaraditi pedeset cen-ta od svojih smrdljivih gostiju? Nezahvalnost! - proaptala je muklo i zloslutno zavrtjela glavom. - Dolazi dan obrauna. - Oh, za boga miloga! - ree on s prezirnim smijehom. Pu-io je jedan trenutak. Zatim je tiho nastavio: - Ne, mama, ti si vrlo malo uinila za nas da bismo ti bili zahvalni. Mi ostali smo se skitali bez nadzora, a mali je odrastao ovdje meu narkomanskim utvarama i uliarkama. Ti si stiskala svaki cent i ulagala sve to si imala u nekretnine koje nikome nisu koristile. Zato se nemoj uditi ako ti djeca nisu zahvalna. - Svaki sin koji tako govori svojoj majci - ree Eliza sa u-Ijivom gorinom osuen je da loe zavri. ekaj pa e vidjeti! - Sad si neto rekla! - naruga se on. Gledali su se nesmilje-nim kivnim oima. On se asak kasnije okrene, namrten zbog divlje razdraenosti, ali ve proboden estokim aljenjem. - U redu! Nastavi, zaboga! Ostavi nas na miru! Ne elim da bude ovdje! - On zapali cigaretu da pokae svoju ravnodu-nost. Vitki bijeli prsti su drhtali, i plamen se ugasio. Prestanimo s tim! - ree Eugene umorno. - Prestanimo s tim! Nitko se od nas nee promijeniti! Nita nee biti bolje. Svi emo ostati isti. Sve ovo smo i ranije rekli. Zato, za ime boje, prestanimo! Mama idi na spavanje, molim te. Idemo svi na spa-vanje i zaboravimo sve to. - On joj pristupi i poljubi je, s jakim osjeajem stida. ~ Pa, laku no, sine - ree Eliza polako i ozbiljno. - Da sam na tvom mjestu, smesta bih ugasila svjetlo i legla. Dobro se na-sPavaj, mome. Ne smije zanemariti svoje zdravlje. Ona ga poljubi i ode ne pogledavi vie starijeg sina. Ni on mJe pogledao nju. Rastavio ih je teki i ljuti sukob. 443"

l Malo kasnije, kad je ona ve otila, Ben ree bez ljutnje- Ja nisam imao nita od ivota. Nita nisam postilo n tao sam s njima dok nisam propao. Plua me izdaju S me nisu htjeli primiti. Nisu ak ni Nijemcima tog pr liku da pucaju na mene. Ni u emu nisam nita posdSo mi boga! - ree on u sve eem ognju strasti -Sto sve to? Moe li ti to odgonetnuti, Gene? >J f zaista^ve se netko s nama ali? Moda sve ovo sanjamo. Misli , - Da - ree Eugene - mislim. Ali bih volio da nas Uutio je, utonuvi u misli nad svojim mravim g naas pognutim naprijed na krevetu. - Moda ree polako moda - nema niega, nikoga da se probudi ^ ~ ^^ - Nek ide sve do vraga! - ree Ben. Volio bih da je svreEugene se vratio u Pulpit Hill u groznici ratnog uzbuenja. Sveuilite je bilo pretvoreno u oruani logor. Mladii s napu-njenih osamnaest godina primani su u oficirske jedinice za obu-ku. Ali on jo nije imao osamnaest godina. Roendan mu je bio tek za dva tjedna. Uzalud je preklinjao regrutnu komisiju za uvi-avnost. to su ta dva tjedna? Da li e ga primiti im mu proe roendan? Rekli su mu da nee. to je onda mogao uiniti? Rekli su mu da mora ekati do idueg novaenja. Koliko e to potrajati? Samo dva-tri mjeseca, uvjeravali su ga. Njegova je sve-la nada opet oivjela. Nestrpljivo se motao. Sve nije bilo izgub-ljeno. Do Boia je mogao, ako ga poslui srea, biti primljen da slui u kaki uniformi: do proljea, smiluje li mu se bog, mogao je uivati sve gorde povlastice rovovskih uiju, iperita, prosutih modana, izbodenih plua, rasparanih crijeva, guenja, blata i gangrene. Preko ruba zemlje uo je slavodobitan bat nogu, e-stoki milozvuni poj truba. S blagim osmijehom ljubavi prema svojoj dragoj osobi, vidio je sebe kako nosi pukovnike orlove na svojim mladim vitekim ramenima. Vidio je sebe kao Asa Ganta, sokola neba, sa 63 vabe na dui u devetnaestoj godini. Vidio je sebe kako seta niz Champs-Elvsees, s krasno proaranom sijedom kosom iznad sljepooica, s lijevom podlakticom od najfinijeg pluta i zamamnom mladom udovicom nekog francus-kog marala pokraj sebe. Po prvi put je vidio romantinu dra osakaenja. Oni savreni i neokaljani junaci iz njegova djetinj-stva sada su mu izgledali nitavni... prikladni samo da slue kao reklama za ovratnike i zubnu pastu. eznuo je za posebnom istaknutou, za onim izgledom ovjeka koji je ivio i patio koji 444 mogao postii jedino drvenom nogom, umjetnim nosom ili opekotinom od metka na sljepooici. U meuvremenu je prodrljivo jeo i pio galone vode ne bi li dobio na teini. Mjerio se pet-est puta na dan. ak se po-trudio da sistematski vjeba: maui rukama, saginjui se u pasu, i tako dalje. I razgovarao je o svojoj tegobi s profesorima. Sabrano i oz-biljno rvao se sa svojom duom, govorei s uitkom nadahnutim argonom kriarskog pohoda. Za sada, rekli su mu profesori, zar njegovo mjesto nije ovdje? Je li mu savjest naredila da mora poi? Ako jest, rekli su vano, oni o tome vie nee govoriti. A da li je razmatrao vii cilj?

- Nije li - rekao je prodekan uvjerljivo - nije li ovo vae podruje? Nije li vaa osobna fronta ovdje na sveuilitu? Nije li ovdje mjesto gdje morate juriati? Oh, znam - nastavio je s os-mijehom tihe patnje - znam da bi lake bilo poi. I ja sam mo-rao proi taj boj. Ali mi smo sada svi pripadnici oruanih snaga; svi smo vojnici u slubi slobode. Svi smo mobilizirani za istinu. I svatko mora dati svoj prilog gdje e najvie koristiti. - Da - rekao je Eugene izmuena blijeda lica - znam. Znam da je to pogreno. Ali, gospodine - ali kad pomislim na one raz-bojnike zvijeri, kad pomislim kako su ugrozili sve ono to nam je sveto, kad pomislim na malu Belgiju, pa onda na svoju majku, na svoju sestru - Okrenuo se stiui ruke, ludo zaljubljen u sama sebe. - Da, da - rekao je prodekan blago mladiima vaega duha nije lako. - Oh, gospodine, teko je! - krikne Eugene strasno. - Ka-em vam, teko je. - Moramo izdrati - rekao je prodekan tiho. - Moramo se prekaliti u vatri. Budunost ovjeanstva visi o koncu. Duboko ganuti stajali su zajedno jo koji trenutak, obliveni blistavom ljepotom svojih junakih dua. Eugene je bio zamjenik urednika studentskih novina. Ali ot-kad je urednik otiao u vojsku, sav posao oko izdavanja pao je na Eugenea. Svatko je bio u vojsci. S izuzetkom nekoliko dese-tina jadnih brucoa, nekoliko bogalja i njega, izgleda da su svi ili u vojsci. Sva njegova braa iz bratstva, svi njegovi drugovi iz Koleda koji se nisu ranije javili i mnogi mladi ljudi koji nikada anije nisu ni pomiljali na koled, bili su u vojsci. Pap Rhein-nart, George Graves, Julius Arthur - koji su okuali kratku i po-nesretnu karijeru na drugim sveuilitima, i sva sila mla445dih stanovnika Altamonta koji nikada ranije nisu vidjeli sveui-lini krug, sada su bili primljeni u studentsku vojsku. Prvih dana, u zbrci novog poretka, Eugene je mnoge od njih viao. Kasnije, kad su se zupanici tog stroja poeli glatko okre-tati, i kad se sveuilite pretvorilo u veliku vojniku ispostavu sa svojom redovitom jednolinou vjebanja, jela, uenja, pre-gleda, spavanja, on se naao odvojen, sam, zauzimajui poloaj jedinstvene i usamljene vlasti. On je radio dalje. On je visoko drao baklju. On je davao svoj prilog. Bio je urednik, izvjestitelj, cenzor, sve i sva u listu. Pisao je vijesti. Pisao je uvodnike. egao ih je ognjenim rijeima. Uznosio je kriarski pohod. Obuzimalo ga je nadahnue ubija-nja. Dolazio je i odlazio kako je htio. Kad su kasarne tonule u mrak po noi, on se uljao krugom, drzak prema blijesku de-pnih lampi i promrmljanim izvinjenjima deurnih potporuni-ka. Stanovao je u domu s nekim visokim lesom, mravim studentom medicine upalih obraza i kokojih prsiju, koji se zvao Heston. Tri-etiri puta tjedno vozio se izlokanom cestom u Exe-ter gdje je u maloj tiskari upijao ugodan topao miris boje i e-lika. Kasnije se uljao sivom glavnom gradskom ulicom kad su se palila svjetla, jeo kod Grka, oijukao s nekoliko nemirnih za-lutali h ena dok se lokal ne bi zatvorio u deset, pa bi se vraao mranim predjelom u taksiju kraj pijanog starog mora koji je vozio kao zloduh, a zvao se Pokisli Voung. Poeo je listopad i doba sitne hladne kie. Zemlja je bila gnjecavo isparavanje blata i gnjila lia. Drvee je umorno i ne-prestano kapalo. Doao mu je

osamnaesti roendan i on se opet, s ustreptalom napetou, okrenuo prema ratu. Dobio je kratko bolesno pismo od oca; i nekoliko stranica, suhoparnih, zgusnutih njenim otvorenim jetkim izrazom, od Elize: Daisy je bila ovdje sa cijelim svojim plemenom. Otila je kui prije dva dana, ostavivi Carolinu i Richarda. Svi su bili oboljeli od gripe. Ovdje je bila prava poast. Svatko je od nje bolovao, i nikad se nije znalo tko e idui podlei. Izgleda da prvo kosi velike i jake. Gospodin Hanbv, metodistiki pastor, umro je prolog tjedna. Upala plua. Bio je krasan zdrav ovjek u najbo-ljim godinama. Lijenici su od poetka rekli da je s njim svre-no. I Helen je odleala nekoliko dana. Tui se na staru boljku bubrega. U etvrtak uveer zvali su McGuirea. Ali to god oni rekli, mene ne mogu prevariti. Sine, nadam se da se ti nikad ne-e odati toj groznoj strasti. Ona mi je zagorala ivot. Tvoj se 446 tata izgleda, osjeao kao i obino. Dobro jede i dosta spava. Ne mogu na njemu primijetiti nikakve promjene od prole godine. Moda e jo dugo ivjeti nakon to neki od nas odu pod ledinu. Ben je jo ovdje. Mota se cio dan po kui i tui da nema apetita. Mislim da bi trebalo da opet pone raditi, da odvrati misli od samog sebe. Samo mi je nekoliko gostiju ostalo u kui. Gospoa Pert i gospoica Nevvton tu su kao i obino. Crosbvjevi su se vratili u Miami. Bude li ovdje jo hladnije, i ja u se spremiti i otii. ini mi se da starim. Ne mogu vie onako podnositi hlad-nou kao kad sam bila mlada. elim da ti sebi kupi dobar to-pao ogrta prije nego to bane zima. Mora takoer jesti dosta dobrog hranljivog jela. Nemoj rasipati novac, ali... Vie nije primao vijesti od kue nekoliko tjedana. Onda je, jedne kiovite veeri u est sati, kad se vratio u sobu u kojoj je stanovao s Hestonom, naao telegram. U njemu je pisalo: Doi smjesta kui. Ben ima upalu plua. Majka. 35 Nije bilo vlaka do iduega dana. Heston ga je umirivao tije-kom veeri aicom ljuta dina to ga je napravio od alkohola uzetog iz medicinskog laboratorija. Eugene je utio i na mahove nesuvislo blebetao; postavljao je studentu medicine stotinu pita-nja o napredovanju i djelovanju te bolesti. - Da je bilo dvostruko zapaljenje plua, ona bi to rekla. Ne ini li se i tebi da je tako? A? - pitao je grozniavo. - I meni se ini - rekao je Heston. On je bio ljubazan i tih momak. Idueg je jutra Eugene otiao u Exeter da uhvati vlak. Cijelo sumorno poslijepodne tutnjio je kroz raskvaenu dravu. Onda je dolo presjedanje i uasno ekanje od nekoliko sati na nekom eljeznikom raskriju. Napokon, kad se spustio mrak, ponovo je bio noen prema planinama. Leao je na leaju vrelih besanih oiju, gledajui crnu masu zemlje i gromadu planina. Konano, u sitne sate poslije ponoi, pao je u nervozan drijeme. Probudio ga je tropot kolica kad su poeli ulaziti u altamontski kolodvor. Bunovan, poluobuen, Prenuo se od kripe zaustavljanja, a as kasnije gledao je kroz zastore u ozbiljna lica Lukea i Hugha Bartona. - Ben je jako bolestan rekao je Hugh Barton. 447Eugene obuje cipele i spusti se na pod, trpajui ovratnik i kravatu u dep od kaputa. - Idemo - ree on. - Spreman sam.

Tiho su proli hodnikom meu otegnutim mranim hrka-njem spavaa. Dok su ili praznim kolodvorom prema kolima Hugha Bartona, Eugene ree mornaru: - Kad si ti doao kui, Luke? Stigao sam sino - ree on. - Ovdje sam tek nekoliko sati. Bilo je tri i pol ujutro. Runo kolodvorsko naselje lealo je nepomino i uasno, kao neto u snu. Taj udnovati i iznenadni povratak ovamo pojaao je njegov osjeaj nestvarnosti. U jed-nim kolima parkiranim ispred kolodvora voza je leao uu-ren ispod deke. U Grkovu restoranu sjedio je neki ovjek opru-ivi se licem nadolje uz ank. Svjetla su bila mutna i umorna: nekoliko ih je gorjelo s tromom poudom na jeftinim kolodvor-skim hotelima. Hugh Barton, koji je uvijek bio oprezan voza, poleti s div-ljim kripanjem mjenjaa. Grmjeli su prema gradu kroz pred-graa straara s pedeset milja na sat. Strah me je da je B-B-Ben jako bolestan - poe Luke. - Kako se dogodilo? - upita Eugene. - Reci mi. - Dobio je gripu, reknu oni Eugeneu, od jednog Daisvna dje-teta. Motao se po kui, bolestan i grozniav, dan-dva, i nije legao. - U onoj prokletoj hladnoj tali - prasne Luke. - Ako mo-mak umre bit e to zato to se nije mogao ogrijati. - Pusti sad to - krikne Eugene razdraljivo - nastavi. Napokon je legao u postelju, i gospoa Pert ga je njegovala jedan ili dva dana. - Ona je jedina uinila nekog v-v-vraga za njega - ree mor-nar. Eliza je napokon pozvala Cardiaca. - Prokleti stari n-n-nadrilijenik - promuca Luke. - Pusti to! Pusti to! - vikne Eugene. - emu to sada spomi-njati? Nastavi s priom. Nakon dan-dva on je naoko prizdravio, i Cardiac mu je re-kao da moe ustati ako eli. Ustao je i vrzmao se po kui jedan dan, psujui bijesno, ali je idueg dana pao u postelju s visokom vruicom. Napokon su pozvali Cokera, prije dva dana... - To su morali uiniti od samog poetka - promrmlja Hugh Barton preko upravljaa. - Pusti to! - vrisne Eugene. - Priaj dalje. I Ben je bio oajno bolestan, s upalom obaju plua, ve vie od jednog dana. Ta tuna proroanska pria, kratak i uasan prikaz traenja, sporosti i propasti njihovih ivota, uutkao ih je 448 a trenutak neumoljivom spoznajom tragedije. Nisu imali to reiSnana kola zagrme uz mrzli mrtvi Trg. Djeaka obuzme os-jeaj nestvarnosti. Traio je svoj ivot, svijetle izgubljene godine, u ovoj jadnoj zbijenoj hrpi cigle i kamena. Ben i ja, ovdje kraj gradske vijenice, banke, trgovine (pomisli). Zato ovdje? U Gat-hu ili Isfahanu. U Korintu ili Bizantu. Ne ovdje. To nije stvarno. Trenutak kasnije, velika su se kola spustila i zaustavila uz rubnjak pred Dbuelandom. U hodniku je gorjelo mutno svjetlo, budei mu mrzle uspomene

vlage i tmurnosti. U salonu je gor-jelo toplije svjetlo, bojei sputeni zastor visokog prozora toplom i mekom naranastom bojom. - Ben je u onoj sobi gore - apne Luke - gdje je svjetlo. Hladnih suhih usana Eugene pogleda gore na tmurnu proelnu sobu na katu s runim viktorijanskim izboenim prozo-rom. Bila je odmah do zatvorenog trijema za spavanje gdje je, samo tri tjedna ranije, Ben prosuo u tamu svoje divlje proklinja-nje ivota. U bolesnikoj je sobi svjetlo sivo gorjelo, doaravaju-i mu tmurnu sliku borbe i golog uasa. Njih trojica paljivo prijeu prilazom i uu u kuu. Iz kuhi-nje je dopirao nejasan zveket i neki glasovi. - Ovdje je tata - ree Luke. Eugene ue u salon i nae Ganta kako sjedi sam kraj sjajne vatre ugljena. Tupo je i rastreseno pogledao kad mu je uao sin. - Zdravo, tata - ree Eugene pristupajui k njemu. - Zdravo, sine - ree Gant. On poljubi sina svojim ekinja-stim podstrienim brkovima. Njegova tanka usna pone hirovito podrhtavati. - Jesi li uo za brata? - zaunjka on. - Kad pomislim da me je ovo snalo, starog i bolesnog kakav jesam. O Isuse, to je strano ... Iz kuhinje ue Helen. - Zdravo, Dugi - ree ona i srdano ga zagrli. - Kako si, zla-to? Narastao je etiri palca otkako je otiao - naruga se ona kroz smijuljenje. - No, Gene, razvedri se! Dok traje ivot, ima i nade. Zna, on je jo tu. - Ona brine u pla, promukla, nepribrana, histerina. - Kad pomislim da me je ovo moralo snai - slinio je Gant, mehaniki odgovarajui na njezinu alost, dok se naprijed-na-trag ljuljao i zurio u vatru. O bu-huhu! to sam uinio da me bog tako... - Ti uti! - krikne ona okreui se k njemu u izljevu gnjeva. Zavei ovog trena. Ne elim vie da te ujem! Tebi sam rtvo-vala svoj ivot! Sve je za tebe uinjeno, a ti e ivjeti kad nikog 29 - Pogledaj d, 449od nas vie ne bude. Nisi ti bolestan. Njezini su osjeaji prema njemu na trenutak postali ogoreni i uljivi. - Gdje je mama? - upita Eugene. - Straga u kuhinji - ree Helen. - Na tvom mjestu ja bih pola i pozdravila je prije nego to vidi Bena. - Pa nastavi priguenim tmurnim glasom: - No, pustimo sad. Vie nema pomoi. Elizu je naao zaposlenu oko nekoliko sjajnih uzavrelih lo-naca vode na plinskom tednjaku. Ona se nespretno motala p0 kuhinji i izgledala iznenaena i zbunjena kad ga je ugledala - Hej, tako ti svega, dijete! Kad si banuo? On je zagrli. Ali ispod njezine pribranosti on je vidio uas u njenu srcu: njene tupe crne oi sijevale su sjajnim noevima straha. - Kako je Benu, mama? - upita on tiho. - Pa - ona zamiljeno napui usne - ba sam rekla doktoru Cokeru prije nego to si ti uao. 'Vidite' - rekla sam. 'Znate to, ja ne vjerujem daje njemu i upola tako loe kao to izgleda. Sad! ako samo moemo da ga odrimo do jutra. Ja mislim da e na-stupiti promjena na bolje.'

- Mama, za boga miloga! - prasne Helen bijesno. - Kako moe ovako govoriti? Zar ne zna da je Benovo stanje kritino? Zar se nikada nee probuditi? Glas joj je imao svoj stari napuknuti zvuk histerije. - Evo, velim ti, sine - ree Eliza s bijelim drhtavim smije-kom - kad ue unutra da ga vidi, nemoj pokazati da si znao da je bolestan. Da sam na tvom mjestu, ja bih sve to okrenula na alu. Nasmijala bih se do mile volje i rekla, 'Vidi, mislio sam da dolazim u pohode bolesniku. Ali to!' (rekla bih) s tobom je sve u redu. Pola toga je samo umiljeno!' - O mama! Za ime Krista! ree Eugene neobuzdano. - Za ime Krista! On se okrene, s boli u srcu, i uhvati se prstima za grlo. Zatim tiho ode na kat s Lukeom i Helenom, pribliavajui se bolesnikoj sobi pretrnula srca i udova koji su postali stude-ni i beskrvni. Zastali su trenutak, apui, prije nego to su uli. Ta jadna urota pred licem smrti ispunila ih je uasom. - Ovaj, ja bih ostao samo jednu m-m-minutu - apne Luke. To bi ga moglo uzbuditi. Eugene, prikupljajui snagu, slijepo poe za Helenom u sobu. - Gle tko je doao da te vidi - srdano se prospe njezin glas. - Na mladi gospodin. Za trenutak Eugene nije mogao nita vidjeti od vrtoglavice i straha. Zatim u sivom zasjenjenom svjetlu razazna Bessie Gant, 450 mu se l iarku, i dugu utu mrtvaku glavu Cokera, koji n morno smijeio velikim poutjelim zubima, preko dugake naiene cigare. Onda, pod stranim svjetlom koje je neposredno ^okrutno padalo samo na krevet, ugleda Bena. I u tom asu upeatljive spoznaje on vidje ono to su svi ve vidjeli, da Ben UmllBenovo dugako mravo tijelo lealo je pokriveno postelji-nom do tri etvrtine; njegov ispijeni obris tuno je bio iskrivljen pod pokrivaima, u poloaju rvanja i muke. Izgledalo je kao da ne pripada njemu, bilo je nekako izoblieno i odvojeno kao da pripada nekom zloincu kome je odrubljena glava. A bljedunja-vo utilo njegova lica postalo je sivo; iz tog granitnog preljeva smrti, osvijetljenog dvjema crvenim zastavicama groznice, rasla je otra crna bodljika trodnevne brade. Brada je nekako bila uasna; podsjeala je na groznu ivotnost kose koja moe rasti iz leine u raspadanju. A Benove su tanke usne bile trajno po-dignute, u gru muenja i davljenja, iznad njegovih bijelih i ne-kako mrtvih zubi, dok je palac po palac tegobno uvlaio traak zraka u plua. A zvuk toga dahtanja - glasan, hrapav, brz, nevjerojatan, pu-nei sobu i svirajui u njoj svakog trena - davao je prizoru ko-nanu crtu uasa Ben je leao na postelji nie njih, obliven svjetlou, kao kakav ogromni kukac na prirodnjakovu stolu, borei se, dok su ga oni gledali, da svojim jadnim izmodenim tijelom spasi ivot koji mu nitko rtije mogao spasiti. To je bilo udovino, okrutno. Kad se Eugene primakao, Benove oi, sjajne od straha, po prvi put su se zaustavile na mlaem bratu, i on je bestjelesno, bez oslonca, podignuo svoja izmuena plua s jastuka, divlje zgrabio djeakova zapea vrelim bijelim

kolutom svojih ruku i zadahtao u silnom uasu kao dijete: - Zato si doao? Zato si doao doma, Gene? Djeak je stajao bijel i nijem jedan tren, dok se u njemu ro-jilo saaljenje i uas. - Dobili smo raspust, Ben - ree on uskoro. - Morali su za-tvoriti zbog gripe. Zatim se iznenada okrene u crnu tminu, bolestan od svoje bijedne lai i nemoan da gleda strah u Benovim sivim oima. U redu, Gene - ree Bessie Gant sa zapovjednim dra-njem. - Izlazite odavde - i ti i Helen. Jednog ludog Ganta ve "nam da se za njeg brinem. Ne elim da ih imam jo dvoje ov-JC ~ .Go.vori'a Je oporo, s neugodnim smijehom. Bila je mrava ena od trideset osam godina, udata za Gan-Va sinvca Gilberta. Bila je gortakog kova: bila je gruba, kru451ta i prosta, s malo saaljenja u sebi, s hladnom poudom za fe dima bolesti i smrti. Te je neovjenosti zaodijevala u plat svo zvanja, govorei: - Kad bih poputala svojim osjeajima, to bi bilo s bole-snikom? Kad su ponovo izali u hodnik, Eugene je ljutilo rekao He-leni: - Zato ste doveli tu mrtvaku glavu amo? Kako on moe ozdraviti kraj nje? Ona mi se ne svia! - Reci to hoe - ona je dobra bolniarka. - Zatim je rekla priguenim glasom: - to ti misli? On okrene glavu u grevitoj kretnji. Ona brine u pla i uhvati ga za ruku. Luke se neumorno premjetao s noge na nogu, hroptavo di-sao i puio cigaretu, a Eliza, puei usne, stajala je s paljivo na-uljenim uhom prema vratima bolesnike sobe. Drala je nekoristan lonac vrele vode. - A? E? to kaete? - upita Eliza prije nego to je itko ita kazao. - Kako mu je? - Oi su joj igrale po njima. - Odlazi! Odlazi! Odlazi! - promrmljao je Eugene divljaki. Glas mu se povisio. - Zar ne moe otii? Razbjesnilo ga je mornarovo glasno nervozno disanje, nje-gove nezgrapne velike noge. Jo vie ga je naljutio Elizin neko-risni lonac, njezino zaludno oblijetanje, njezino A? i E? - Zar ne vidi da se bori s dahom? eli li ga uguiti? To je odvratno! Odvratno! uje li me? - Glas mu se opet povisio. Guila ga je runoa i nelagodnost smrti; i uzmuvana obitelj koja ape pred vratima, nekorisno se mota po kui, utauje svoju uasnu glad za smru Benovim guenjem, izluivala ga je naizmjeninim provalama gnjeva i saaljenja. as kasnije oni su neodluno sili niza stepenice, i dalje oslukujui ima li zvukova u bolesnikoj sobi. No, velim vam - poe Eliza puna nade. - Imam neki osje-aj, ne znam kako ete vi to nazvati - Ona nespretno pogleda oko sebe i shvati da je naputena. Zatim se vrati svojim uzavre-lim loncima i tavama. Helen, izobliena lica, odvede ga u stranu i poe s njim go-voriti histerinim apatom, u prednjem hodniku. - Jesi li vidio demper koji ona nosi? Jesi li ga vidio? -Odvratan je! - Glas joj potone u tmuran apat. - Jesi li znao da je on ne moe vidjeti? Juer je dola u sobu, a njemu se naprosto smuilo. Okrenuo je glavu u stranu i rekao 'Helen, za ime boje, odvedi je odavde.' uo si to ti velim? Jesi li uo. 452

n ne moe podnijeti da mu se ona priblii. On ne eli da mu U Dosta! Dosta! Tako ti boga, dosta! ree Eugene parajui SV Djevojka je za as bila izbezumljena od mrnje i histerije. - Moda je ovo strano rei, ali ako on umre ja u je zamr-ziti Zar misli da mogu zaboraviti kako se ponaala? Je li? -Glas joj se povisio skoro do vriska. Ona je pustila da joj pred oima ovdje umre. Pa, jo prekjuer, dok mu je temperatura bila 40 stupnjeva, ona je sa starim doktorom Doakom razgovarala o nekom zemljitu. Jesi li to znao? - Ne spominji to! - ree on neobuzdano. - Ona e uvijek biti takva! Nije ona kriva. Zar to ne moe shvatiti? O boe, kako je to uasno! Kako je to uasno! Jadna mama! - ree Helen poinjui plakati. - Ovo nika-da nee preboljeti. Smrtno je uplaena! Jesi li joj vidio oi? Ona zna, naravno, ona zna! Zatim iznenada, bezumno zanesena lica, ree: - Ponekad pomislim da je mrzim! Zaista pomislim da je mrzim. - Ona se odsutno upne za krupnu bradu. - No, ne bismo smjeli ovako govoriti - ree. - To nije pravo. Razvedri se. Svi smo umorni i razdraeni. Vjerujem da e on jo ozdraviti. Dan je osvanuo siv i studen, s tmurnim isparinama mrkline i magle. Eliza se predano muvala kuom, dirljivo zauzeta pripre-manjem doruka. Jednom je nespretno odjurila na kat s loncem vode i stajala jedan tren pred vratima dok ih je Bessie Gant ot-varala, zurei u onaj uasni krevet bijelim napuenim licem. Bessie Gant zaprijeila joj je dalje ulaenje i osorno zatvorila vrata. Eliza se udaljila uz smetene isprike. Jer, ono to je djevojka rekla bilo je istina, i Eliza je to znala. Ona nije bila poeljna u bolesnikoj sobi; umirui sin nije elio da je vidi. Vidjela ga je kako umorno odvraa glavu kad je bila ula. Iza njezina bijela lica prebivao je uas, ali ona se nije oda-vala, nije se alila. Lunjala je uokolo vrei nepotrebne stvari s revnom trezvenou. A Eugene se jedan as guio od ozlojee-nosti zbog njezina nesnosnog optimizma, a idueg trena osljep-Ijivao od saaljenja kad bi vidio uasan strah i bol u njenim tu-Pim crnim oima. Iznenada bi dojurio k njoj, dok je stajala kraj vrue pei, grabio je za grubu istroenu ruku i ljubio je uz bespomono blebetanje, r d T mama! Mama! Sve je u redu! Sve je u redu! Sve je u la A.Eliza> naSl0 liena pretvaranja, hvatala se za njega, uranja-svoje bijelo lice u rukav njegova kaputa i gorko, bespomono, 453emerno plakala zbog tunog gubitka nepovratnih godina - b smrtnih asova ljubavi koji se nikad vie nee proivjeti, veliko^ zla zaboravljanja i ravnodunosti koja se nikad vie nee ispr 8 viti. Bila je zahvalna kao dijete za njegovo milovanje, a u njemu se srce grilo kao neto divlje i slomljeno, pa je bez prestanka mrmljao: - Sve je u redu! Sve je u redu! Sve je u redu! znajui da nije bilo, i da nikad ne moe biti u redu. - Da sam znala. Dijete moje, da sam znala plakala je ona kao to je neko davno plakala prije Groverove smrti. - Priberi se! - ree on. - Izvui e se on. Najgore je ve prolo. - Pa, velim ti - ree Eliza i oi joj odjednom zasue - ja vje-rujem da jest. Ja mislim da je noas prebrodio prekretnicu. Ba sam rekla Bessie... Svjetlost je bivala sve jaa. Doao je dan i donio nadu. Sjeli su u kuhinju da dorukuju, crpei ohrabrenje iz svakog truna bodrenja to bi im ga pruili

doktor ili bolniarka. Coker je oti-ao s optimizmom da nee biti najgore. Bessie Gant je sila na doruak i bila profesionalno ohrabrujua. - Ako uspijem njegovu prokletu obitelj odstraniti iz sobe, moda jo ima neke izglede da ozdravi. Oni su se histerino i i zahvalno smijali, zadovoljni vrijeanjem te ene. - Kako mu je jutros? - ree Eliza. - Primjeuje li neko po-boljanje? - Temperatura mu je pala, ako na to misli. Oni su znali da je nia temperatura izjutra injenica bez ve-likog znaaja, ali su se njome okrijepili: njihovo se oboljelo uv-stvo njome hranilo - za jedan tren su se uznijeli do vrhunca nadanja. - A on ima snano srce - rekla je Bessie Gant. - Ako ono izdri, i ako on nastavi borbu, izvui e se. - N-n-ne brini za njegovu b-b-borbu - ree Luke u navali hvalospjeva. - Taj e se m-m-momak boriti sve do posljednjeg d-d-daha. - Pa da - poe Eliza sjeam se kad je bio dijete od sedam godina - znam da sam jednog dana stajala na trijemu - a razlog da se sjeam toga bio je stari gospodin Buckner koji je upravo bio doao s neto maslaca i jaja koje je va otac... - O boe moj! - zastenje Helen i mlitavo se naceri. - Sad smo gotovi. - Ha-ha! - luaki se nasmije Luke gurkajui Elizu pod re-bra. 454 _ Svega mi, mome - ree Eliza ljutilo - ti se ponaa kao budala. Ja bih se sramila! _ Ha-ha-ha! ,...,, Helen se smijuljila bockajui Eugenea. Zar nije lud? Tu-tu-tu-tu-tu. - Zatim, vlanih oiju, privue Fueenea grubo u svoj veliki koati zagrljaj. - Jadni Gene. Vi ste se uvijek dobro slagali, je li tako? Ti ' to osjetiti gore nego itko od nas. C - Jo nije p-p-pokopan - klikne Luke srdano. - Taj momak "e io biti iv, kad svima nama kroz kosti pronikne trava. m - Gdje je gospoa Pert? - ree Eugene. - Zar nije u kui? Njih pritisne napeta i gorka utnja. - Naredila sam joj da ode - ree Eliza mrko, trenutak kas-nije. - Rekla sam joj tono ono to jest - kurva. - Govorila je sa starom ozbiljnom strogou, ali njezino lice zaas pone drhtati i ona brine u pla. - Da nije bilo te ene, ja vjerujem da bi on danas bio zdrav i jak. Svega mi! Mama, za ime boje! - bijesno prasne Helen. - Kako se usuuje tako neto rei? Ona mu je bila jedini prijatelj: kad je obolio, ona ga je njegovala svim silama. Otkud ti ta misao? Ot-kud? - dahtala je s gnuanjem. - Da nije bilo gospoe Pert, on bi do sada bio mrtav. Nitko drugi nije nita uinio za njega. Pri-mijetila sam da si je drage volje ovdje drala i uzimala joj novac dok on nije obolio. Ne, ne! - izjavi ona naglaeno. - Meni se osobno ona svia. I ja neu s njom sada prekinuti. - To je pp'prava sramota! - ree Luke odan svojoj boginji. - Da nije bilo gospoe Pert i tebe, Ben bi bio pokojni. Nikome ovdje nije bilo stalo. Ako umre, b-b-bit e to zato to mu nije p-p-pruena odgovarajua njega, kad mu je mogla koristiti. Tu se uvijek p-p-previe mislilo kako da se utedi vraji dolar, a pre-malo o krvi i m-m-mesu!

- Dobro, ne spominjimo to! - ree Helen umorno. - Jedno je sigurno: ja sam uinila sve to sam mogla. Ve dva dana nisam leg-la u krevet. to god se desilo, ja sebi neu nita moi predbaciti. Glas joj je bio pun zadubljenog runog zadovoljstva. Znam da nee! To znam! - Mornar se u svom ushitu okrene Eugeneu, uzmahujui. - Ta se d-d-djevojka ubila od po-sla. Da nije bilo nje - Oi su mu se ovlaile; okrenuo je glavu i oseknuo se. - Oh, za ime Kristovo! - vikne Eugene skoivi iza stola. -Nestanite, prestanite! Pustimo to za kasnije. val" ,ta^ su se nain oduili jutarnji sati, dok su se oni iscrpljiU.P, avaJui da pobjegnu iz tragine mree izjalovljenja i Ka u kJu su bili uhvaeni. Njihove su se due uzdizale do 455kratkih trenutaka bezumne radosti i ushienja i uranjale u ponore oaja i histerije. Jedino je Eliza stalno izgledala kao H se nada. Tresui se od prenapetih ivaca, mornar i Busene ! hodali po hodniku u prizemlju, neprekidno puili cigarete m guili se kad bi se susreli, podrugljivo pristojni kad bi im se' do takla tijela. Gant je drijemao u salonu ili u svojoj sobi budio se i spavao na mahove, svadljivo stenjao, odijeljen, neodreeno svjestan samo znaenja dogaaja, i uvrijeen zbog iznenadne ravnodunosti prema njemu. Helen je trajno ulazila u bolesni-ku sobu i izlazila, vladala mladiem na samrti svojom ivotnom snagom, ulijevajui mu trenutke nade i vjere. Ali kad je izlazila njezina je srana vedrina ustupala mjesto estokoj pomutnji his-terije; plakala je, smijala se, gubila se u mislima, voljela i mrzila naizmjenino. Eliza je samo jedanput ula u sobu. Banula je s grijalicom, stidljivo, nespretno, kao dijete, gutajui Benovo lice svojim mut-nim crnim oima. Ali kad su mu se kroz umni trud njegova daha sjajne oi zaustavile na njoj, pande njegovih bijelih prstiju jo jae su stegle plahte, a on je jako zadahtao kao da se uasava: - Izlazi! Napolje! Tebe ne elim. Eliza je napustila sobu. Malo se sapletala dok je hodala, kao da su joj noge bile ukoene i mrtve. Njezino bijelo lice poprimi-lo je pepeljastu boju, a mutne oi postale sjajne i nepomine. Kad su se za njom zatvorila vrata, ona se naslonila na zid i jed-nom rukom pokrila lice. Trenutak kasnije ponovo je sila k svo-jim loncima. Neobuzdano, Ijutito, ustreptalih udova, zahtijevali su mirne i vrste ivce jedno od drugoga; upinjali su se da se dre podalje od bolesnike sobe - ali, kao da ih je privlaio neki strani mag-net, stalno su se iznova nalazili pred vratima, sluajui na prsti-ma i zadrana daha, s neutaivom ei za uasom, hrapavi zvuk njegova dahtanja, dok se rvao da prisili zrak da ue u njegova zaguena i slijepljena plua. I eznutljivo, ljubomorno, traili su da uu u sobu ekajui svoj red da nose vodu, runike, i ostalo. Gospoa Pert je iz svog utoita u svratitu preko puta sva-kih pola sata zvala Helen na telefon, i djevojka je s njom razgo-varala dok je Eliza izlazila iz kuhinje u hodnik i stajala, prekri-enih ruku, napuenih usana, s oima koje su sijevale mrnjom. Dok su razgovarale djevojka je plakala i smijala se. - No... sve je u redu, Debeljka... Ti zna to ja o tom mislim... Uvijek sam govorila da si mu jedino ti bila iskreni prijatelj na ovom svijetu... i nemoj misliti da smo svi mi neza-hvalni za sve ono to si uinila...

Za vrijeme stanki Eugene je mogao uti glas druge ene Blia je rekla zlokobno: - Ako ponovo zove, pusti mene da c niom govorim. Ja u joj pokazati! - Zaboga, mama! - krikne Helen srdito. - Ti si ve dosta Mnila. Otjerala si je iz kue kad je mogla vie uiniti za njega U cijela njegova obitelj zajedno. - Njezine su se krupne na-nefe crte grevito trzale. - Pa to je smijeno! U Eugeneu, dok je neumorno koraao gore-dolje po hodni-ku ili se uljao kuom traei neki ulaz koji nikada nije naao, vrpoljilo se neto sjajno i ojaeno kao ptica u stupici. To neto sjajno, njegova sr, njegov stranac, stalno je odvraao glavu, ne-moan da pogleda uas, dok se napokon nije nepomino zagledao, kao da je pod nekom groznom hipnozom, u oi smrti i mra-ka I njegova dua sunovrati se dolje, utapajui se u tom ponoru: osjeao je da nikad vie nee moi umaknuti od te poplave boli i runoe koja gui, od uasnog pomraenja i saaljenja nad svi-me tim. I dok je hodao, izvijao je i sam vratom, i lepetao rukom po zraku kao krilom, kao da je primio udarac u bubrege. Osje-ao je da bi mogao biti ist i slobodan, ako bi samo mogao umaknuti u jednu ognjenu strast - estoku i vrelu i blistavu -ljubavi, mrnje, uasa ili odvratnosti. Ali on je bio uhvaen, guio se u mrei uzaludnosti - nije bilo trenutka mrnje koji nije bio proet desetinom mlazova saaljenja: nemono, on je htio da ih zgrabi, da ih tue, da ih trese, kao to bi netko uinio s nesnosnim deritem, a u isto vrijeme da ih miluje, da ih voli, da ih tjei. Dok je razmiljao o samrtniku na katu, prljava runoa toga - dok su cmizdravo stajali sa strane a on se guio - davila ga je gnjevom i uasom. Vratila mu se stara mora iz djetinjstva: sjetio se svoje mrnje prema kupaonici sa zahodom, svoje prljave nelagod-nosti dok je sjedio na koljci i zurio u kadu punu neistog rublja koje je hladna siva sapunasta voda musavo napuhavala i stvarala balone. O tome je razmiljao dok je Ben leao na samrti. Nade su im jako oivjele prije podne, kad je do njih doprla vijest da je bolesnikova temperatura bila nia, bilo jae, rad plu-a malo laki. Ali u jedan sat, nakon napada kalja, poeo je HK0?1' temPeratura mu se poveala, sve tee mu je bilo hvatati oah_ Eugene i Luke odjurili su u Woodovu ljekarnu kolima Huga Bartona po bocu kisika. Kad su se vratili, Ben umalo ve nije umro od guenja. rZ su se vratili, Ben umalo ve nije Brzo su donijeli bocu u sobu i smjestili je kraj njegove gla-ve . Bessie Gant je zgrabila lijevak i poela ga stavljati na Benova sta, nareujui mu da udie. On se branio kao tigar: bolniarka go naredi Eugeneu da mu pridri ruke. 456 457Eugene stisne vrela Benova zapea- srce mu Ben se divlje podie s jastuka, otiLjuS ^Tc bod, ruke, uasno daui, oiju pomahnitalih od straha irana. - Ne! Ne! Gene! Gene! Ne! Ne! Eugene malaksa ispusti ga i okrene se, bijela lica od om, ujuceg straha sja nih umiruih oiju. Drugi su ea nriH^ i P nutno mu je bilo lake. Zatim je pLio^So bSS^1 "* U etiri sata popodne bilo je oito da se blii smrt Ben i-prolaz.0 kroz kratke trenutke svjesnosti, nesvjesnosti i buncalia - a h je najvei d,o vremena

buncao. Lake je disao, mumljao T odiomke omiljenih pjesama, starih i zaboravljenih, sada prizvl mh iz izgubljenih i tajnih hramova njegova djetinjstva ali se stalno vraao, tihim pjevunim glasom, na popularnu pjesmu ratnog doba - priprostu, boleivu, ali sada tragino dirljivu Molitva eda u suton, ... kad gasnu svjetla. Godine duge Helen ue u sve mraniju sobu. Pune su tuge. Iz njegovih je oiju nestalo straha: kroz teko dahtanje on se u nJu ozbiljno zagleda, namrten, s onim starim smetenim djetinjim zurenjem. Zatim, u asu leprave svjesnosti, on je pre-pozna. Divno joj se nasmijei onim tankim hitrim titrajem usta. - Zdravo, Helen! To je Helen! - krikne on eznutljivo. Ona izae iz sobe iskrivljena i zgrena lica, zadravajui je-caje koji su je tresli dok nije sila do pola stepenica. Kad se spustio mrak na sivi vlani dan, obitelj se okupila u salonu, na posljednji strani zbor prije smrti, nijema, u iekiva-nju. Gant se mrgodno ljuljao, pljuvao u vatru i s vremena na vri-jeme stenjao tihim cvileom. Jedno po jedno, u razmacima, na-putali su prostoriju, meko se penjali uza stube i oslukivali pred vratima bolesnike sobe. I uli su Bena kako je poput dje-teta pjevao svoju pjesmu i neprestano pjevuei ponavljao, Tu u sutonu je mati Sto voli znati... Eliza je nepokretno sjedila, prekrienih ruku, ispod vatre u salonu. Njezino mrtvaki bijelo lice imalo je neobian isklesan izgled;- nesavitljiva vrstina ludila. 458 je A sada vr - rekla je napokon, polako nikad se ne zna. Moda ' Moda - lice se ponovo stvrdnulo u granit. Vie . ue i smjesta ode u bolesniku sobu ne progovorivi. Malo prije devet sati Bessie Gant sie u prizemlje. - U redu - rekla je tiho. - Sad je najbolje da svi doete re Doao je konac. Eliza ustane i izae iz sobe beutna lica. Helen poe za niom: drhtala je od histerije i poela kriti svoje velike ruke. - Priberi se, Helen upozori je Bessie Gant. - Sad nije vri-jeme da pusti na volju osjeajima. Eliza se popne vrsta koraka, ne stvarajui buke. Ali kad se pribliila sobi, zastala je, kao da slua zvukove iznutra. Slabano, u tiini, uli su Benovu pjesmu. I naglo, odbacivi sva pretvara-nja, Eliza se zanjie i padne o zid, zarivi lice u ruke, sa stranim otrgnutim krikom: - O boe! Da sam znala! Da sam znala! Tada, plaui s gorkom nesuzdranou, sa zgrenom i ru-nom alosti, majka i ki se zagrle. as kasnije one se priberu i tiho uu u sobu. Eugene i Luke podignu Ganta na noge i podupru ga uza stepenice. On se objesi o njih, stenjui kroz duge drhturave iz-disaje. - Mi-lo-srd-ni boe! Da ovo moram podnositi pod svoje sta-re dane. Da ovo moram . . .

- Tata! Za ime boje! - Eugene vikne otro. - Saberi se! -Ben umire - a ne mi! Pokuajmo se barem jednom pristojno po-nijeti prema njemu. To je posluilo da umiri Ganta na trenutak. Ali kad je uao u sobu i vidio Bena kako lei u polusvjesnoj obamrlosti koja prethodi smrti, savlada ga strah od vlastite smrti, pa opet pone stenjati. Oni ga posjednu u stolicu uz podnoje kreveta, a on sta-ne da se ljulja naprijed-natrag, plaui: - O Isuse! Ovo ne mogu podnijeti! Zato me time optereuje-te? Ja sam star i bolestan, i ne znam odakle emo priskrbiti novac. Kako emo uope podnijeti ovu stranu i okruu-tnu zimu? Stajat e nas tisuu dolara dok zavrimo s ukopom, a ja ne znam odakle emo priskrbiti novac. - Plakao je usiljeno i mrcavo jecao. - Pst! Pst! - krikne Helen jurnuvi na nj. U bijesnoj srdbi na ga zgrabi i prodrma. - Prokleti starce, mogla bih te ubiti! est S^usuuJe tako govoriti dok ti umire sin? Ja sam stratila s ov a svga ivota njegujui tebe, a ti e posljednji otii tuu8,svy^ta! ~ svojoj rasplamsaloj srdbi ona se okrene op459- To si ti uinila od njega. Ti si kriva za sve. Da nisi stiskala svaki cent, on nikad ne bi bio ovakav. Da, i Ben bi jo bio tu! -asak se borila s dahom. Eliza nije odgovorila. Nije je ni ula. - Poslije ovoga, svega mi je dosta! Oekivala sam da e ti umrijeti - a sada Ben mora u grob. - Njezin glas dosegne raz-draeni vrisak. Ona ponovo prodrma Ganta. - Nikad vie! uje li ti to, sebini starce? Sve si imao - Ben nije imao nita. A sada on mora u grob. Mrzim te! - Helen! Helen! - ree Bessie Gant tiho. - Sjeti se gdje si. Da, to nama mnogo znai - promrmlja Eugene gorko. Tada, iznad rune buke njihova gloenja, iznad kripanja i rezanja njihovih ivaca, oni zauju prigueni mrmor Benova iz-diueg daha. Svjetlo je opet bilo zasjenjeno: on je leao kao svo-ja vlastita sjena u svoj svojoj strasnoj sivoj samotnoj ljepoti. A kad su pogledali i vidjeli da su mu sjajne oi ve potamnjele smru, i vidjeli slabo podrhtavanje njegovih jadnih mravih prsi-ju, ona neobina udesnost,- ono mrano bogato udo njegova ivota obli ih svojom golemomn Ijupkou. Postali su tihi i mir-ni, zaronili su pod smrskane olupine svojih ivota, zbliili su se u uzvienom sjedinjenju ljubavi i odvanosti, onkraj uasa i po-metnje, onkraj smrti. A Eugeneove oi oslijepie od ljubavi i uenja: u njegovu je srcu jeala golema glazba orgulja, on ih je na trenutak prisvo-jio, bio je dio njihove ljepote, njegov se ivot velianstveno uznio iz blata i boli i runoe. Pomislio je: - Ono nije bilo sve! Ono zaista nije bilo sve! Helen se tiho okrenula Cokeru koji je stajao u sjeni kraj prozora griskajui svoju dugu nezapaljenu cigaru. - Zar nita vie ne moete uiniti? Jeste li sve pokuali? Mislim - ba sve? Glas joj je bio moleiv i priguen. Coker se polako okrene k njoj uzevi cigaru meu velike poutjele prste. Zatim joj blago, s umornim utim osmijehom, odgovori: - Sve. Ni sve kraljevsko blago, ni svi lijenici i bolniarke na svijetu ne mogu mu vie pomoi. - Koliko dugo to ve znate? - ree ona. Ve dva dana - odgovori on. - Od samog poetka. - Uu-tio je na trenutak. Ve deset godina! nastavi sve snanije. -Otkako sam ga prvi put vidio, u tri

sata ujutro, kod 'Masne lice' s utipkom u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. Draga, draga dje-vojko - ree on blago kad je ona pokuala neto rei - ne mo-emo vratiti dane koji su proli. Ne moemo vratiti ivot u ono doba kad su nam plua bila zdrava, krv vrela, tijela mlada. Mi 460 smo blijesak vatre - mozak, srce, duh. I jo smo nevrijedna aka vapnenca i eljeza - koju ne moemo ponovo zadobiti. Uzeo je svoj masni crni klapav eir i nemarno ga nabio na glavu. Onda je potraio ibice i zapalio ivakanu cigaru. - Je li sve uinjeno? - ree ona ponovo. - elim da znam! Je li ita preostalo to vrijedi pokuati? On umorno odmahne rukama. - Draga djevojko! - ree. - On se utapa! Utapa! , Ona se sledi uasnuta njegovom objavom. Coker pogleda na as sivu iskrivljenu sjenu na krevetu. Za-tim tiho, tuno, s njenou i umornim uenjem ree: - Stari Ben. Kad emo ponovo vidjeti nekoga nalik njemu? Zatim tiho izae, vrsto uklijetivi ustima dugaku cigaru. Trenutak kasnije, grubo prekidajui njihovu utnju, Bessie Gant s runom i sveanom poslovnou ree: - Pa, bit e to pra-vo olakanje kad sve ovo zavri. Radije bih da me zovu etrdeset puta kod stranaca, nego jedanput kad se radi o nekom od ovih prokletih roaka. Umirem od nespavanja. Helen se tiho okrene k njoj. - Napusti sobu! - ree. - Ovo je sada naa stvar. Imamo pravo da nas drugi ostave na miru. Iznenaena, Bessie Gant je u nju zurila jedan tren s Ijutitim, uvrijeenim licem. Zatim je napustila sobu. Sada je jedini zvuk u sobi bilo prigueno hripavo krkljanje Benova daha. Vie nije dahtao; vie nije davao znakove svijesti ili borbe. Oi su mu bile gotovo sklopljene; njihovo sivo blista-nje bilo je mutno, zastrto odsjajem neosjetljivosti i smrti. Leao je mirno nauznak, posve ispruen, bez znakova patnje i s udno zabaenim otrim mravim licem uzgor. Usta su mu bila vrsto stisnuta. Ve je, osim slabog mrmora njegova daha, izgledalo da je mrtav izgledalo je da je izdvojen, da nije dio runog ustroja onog zvuka to je do njih dopirao da ih podsjeti na stranu ke-miju tijela, da se naruga obmani i vjerovanju u udnovatu seobu i nastavljanje ivota. On je bio mrtav, osim toga laganog zaustavljanja istroenog stroja, osim tog groznog mramora u njemu gdje on vie nije imao udjela. Bio je mrtav. Ali je u njihovoj ogromnoj utnji rasla udesnost. Sjetili su se udnovate neuhvatljive usamljenosti njegova ivota, pomilja-li su na tisue zaboravljenih kretnji i trenutaka - a u njima je uvijek bilo neto to se sada inilo nezemaljsko i udnovato: on je kroz njihove ivote prolazio kao sjena - gledali su sada njego-vu sivu naputenu ljusku s grozom jezivog prepoznavanja, kao 461netko tko se sjea zaboravljene a arobne rijei, ili kao to ljudi gledaju neki les i po prvi put vide preminuloga boga. Luke, koji je stajao u podnoju kreveta, nervozno se okrene Eugeneu, mucajui u nestvarnom apatu uenja i nevjerova-nja: - Mm-mislim da je Ben umro.

Gant je postao vrlo tih: sjedio je u mraku podno nogu kre-veta, nagnut naprijed na svom tapu, pobjegavi iz snatrenja o svojoj sve blioj smrti u pustu zemlju prolosti, gdje je tuno i bolno krio stazu kroz izgubljene godine koja je vodila do roe-nja ovog njegovog udnog sina. Helen je sjedila nasuprot krevetu, u mraku pokraj prozora. Njene oi nisu leale na Benu nego na majinu licu. Po neizre-enom dogovoru svi su se povukli u sjenu i pustili Elizu da po-novo uzme tijelo kojemu je nekad dala ivot. A Eliza, sad kad je se vie nije mogao odrei, sad kad se nje-gove estoke sjajne oi vie nisu mogle od nje odvratiti u boli i gnuanju, sjedila je pokraj njega, blizu glave, steui njegovu ruku svojim grubim istroenim dlanovima. inilo se kao da nije svjesna ivota oko sebe. inilo se kao da je pod jakom hipnozom: sjedila je vrlo ukoena i uspravna na stolici, bijelo joj je lice bilo skamenjeno, mutne crne oi pri-kovane za ono sivo hladno lice. Sjedili su i ekali. Dola je pono. Kukuriknuo je pijetao. Eugene je tiho priao prozoru i stao gledajui napolje. Velika zvijer noi meko se uljala oko kue. Zidovi i prozori izgledali su kao da se uvijaju pod nastrljivim pritiskom mraka. Prigueni um u onom tronom tijelu kao da je gotovo prestao. uo se ri-jetko, skoro neujno, sa slabanim lepravim disanjem. Helen dade znak Gantu i Lukeu. Oni ustanu i tiho izau. Ona zastane na vratima i domahne Eugeneu. I on joj prie. - Ti ostani ovdje s njom - ree ona. - Ti si najmlai. Kad bude svreno, doi da nam ree. On kimne i zatvori za njom vrata. Kad su oni otili, prie-kao je oslukujui jedan tren. Zatim prie tamo gdje je sjedila Eliza. Nagne se iznad nje. - Mama! - proape. - Mama! Ona nije pokazala nikakva znaka da ga je ula. Njezino se lice nije maklo; nije odvratila oiju koje su nepomino zurile. - Mama! - ree on glasnije. - Mama! t Dotae je. Ona ne odgovori. - Mama! Mama! Sjedila je ukoeno i kruto kao malo dijete. 462 Njega obuze nabujalo saaljenje. Njeno i oajno pokuao je odvojiti njene prste od Benove ruke. Njezin se hrapavi stisak oko hladne ruke pojaa. Zatim, polako, skamenjeno, s desna na lijevo, nijemo, ona zaklima glavom. On ustukne, poraen, uplakan, pred tom neumoljivom kret-njom. Iznenada, s uasom, on vidje da ona promatra svoju vla-stitu smrt, da je taj nepopustljivi stisak njezine ruke na Benovoj ruci bio in sjedinjenja s njenim vlastitim tijelom, da za nju nije umirao Ben, nego je umirao dio nje, njenog ivota, njene krvi, njenog tijela. Dio nje, onaj mlai, onaj ljepi, onaj bolji dio, zaet u njenom tijelu, noen i hranjen i roen s toliko muke prije dva-deset est godina, i odonda zaboravljen, sad je umirao. Eugene otetura na drugu stranu kreveta i padne na koljena. Pone moliti. On nije vjerovao u Boga, ni u raj ni u pakao, ali se bojao da su oni moda istiniti. Nije vjerovao u anele meka lica i sjajnih krila, ali je vjerovao u mrane duhove koji lebde iz-nad glava usamljenih ljudi. Nije vjerovao u avle ili anele, ali je vjerovao u Benova sjajnog demona s kojim ga je vidio da raz-govara toliko puta.

Eugene nije vjerovao u te stvari, ali se plaio da su one mo-da istinite. Bojao se da e se Ben opet izgubiti. Osjeao je da ni-tko osim njega nije sada mogao moliti za Bena: ono mrano je-dinstvo njihovih dua davalo je samo njegovoj molitvi valjanost. Sve ono to je bio proitao u knjigama, sva ona spokojna mud-rost koju je onako rjeito zastupao na predavanjima filozofije, i velika imena Platona i Plotina, Spinoze i Immanuela Kanta, He-gela i Descartesa, sada su ga napustila, pred silovitom navalom njegova divljeg keltskog praznovjerja. Osjeao je da se mora mahnito moliti dokle god bude i najmanjeg titraja daha u tijelu njegova brata. Tako je bezumno pjevueim ponavljanjem poeo mrmljati bez prestanka: Tko jesi da jesi Ti, budi noas dobar Benu. Pokai mu put... Tko jesi da jesi Ti, budi noas dobar Benu. Pokai mu put... - Izgubio je raun minuta, sati: uo je samo slabani mr-mor umirueg daha i svoju divlju istodobnu molitvu. Svjetlost je izblijedjela iz njegova mozga, i svijest. Svladao ga je umor i jaka ivana iscrpljenost. Ispruio se na podu, s ru-kama na krevetu umjesto jastuka, i pospano mrmljao. Eliza je nepomino sjedila s druge strane i drala Benovu ruku. Mum-ljajui, Eugene je utonuo u nemiran san. Iznenada se probudio, svjestan da je bio zaspao, s otrim ubodom uasa. Bojao se da je dosad malo lepranje daha pot-puno prestalo, da je djelovanje njegove molitve izgubljeno. Tije-lo na krevetu bilo je gotovo ukoeno: nije se uo nikakav zvuk. 463i Zatim se ulo nejednako, isprekidano slabano mrmljanje daha. Znao je da je to kraj. Brzo je ustao i otrao do vrata. Na drugoj strani hodnika, u hladnoj spavaoj sobi, na dva iroka kreveta, leali su iscrpljeni Gant, Luke i Helen. - Doite vikne Eugene. - Sada izdie. Oni brzo dou u sobu. Bliza je nepomino sjedila, nesvjesna njihove nazonosti. Dok su ulazili u sobu, uli su, kao slab izdi-ui uzdah, posljednje micanje daha. Mrmor u onom tronom tijelu, koji kao da je satima preda-vao smrti sve od ivota to je vrijedno uvanja, sad je prestao. Izgledalo je kao da se tijelo sve vie koi pred njima. as kasni-je, polako, Bliza je odmakla svoje ruke. Ali iznenada, udesno, kao da je na nj silo uskrsnue i novo roenje, Ben uvue zrak dugim i jakim udisajem; njegove se sive oi otvore. Ispunjen stranim vienjem posvemanjeg ivota u tom jednom jedinom trenu, inilo se kao da se bestjelesno, bez oslonca, izdie s jastu-ka - neki plamen, neka svjetlost, neko blaenstvo - napokon zdruen u smrti sa svojim mranim duhom koji je lebdio nad svakim korakom njegove usamljenike pustolovine na zemlji; i, bacivi otri ma svog pogleda s potpunom i konanom spozna-jom na sobu napuenu sivom sablasnom povorkom nitavnih ljubavi i tromih savjesti i na sve one nestalne maske pustoi i pometnje to su sada gasnule iz sjajnih prozora njegovih oiju, on u hipu prijee, preziran i neustraen, kao to je i ivio, meu sjene smrti. Moemo vjerovati u nitavilo ivota, moemo vjerovati u nitavilo smrti i ivota poslije smrti - ali tko moe vjerovati u nitavilo Bena? Poput Apolona koji je ispatao pokoru vrhov-nom bogu u tunoj kui kralja Admeta, on je doao, bog s po-lomljenim nogama, u sivu kolibu ovoga svijeta. I tu je ivio kao stranac, pokuavajui da se sjeti velikog zaboravljenog jezika, iz-gubljenih lica, kamena, lista, vrata. O Artemidore, zbogom!

36 i * U toj golemoj tiini, gdje su se srele bol i tmina, budile su se ptice. Bio je listopad. Bila su skoro etiri sata izjutra. Bliza je ispravila Benove udove i prekriila mu ruke preko tijela. Izrav-nala je zguvane krevetne pokrivae i ispljeskala jastuke, nai-nivi glatko udubljenje da u njemu poiva njegova glava. Njego464 va blistava kosa, kratko podrezana pri lijepo oblikovanoj glavi, bila je prhka i kovrava kao u djeaka, a sjala je jasnim iljcima svjetlosti. Ona je karama odrezala mali uvojak gdje se nee za-mijetiti. - Groverova je bila crna kao u gavrana bez ijedne kovrice. Nitko ne bi bio rekao da su bili blizanci - rekla je. Sili su u kuhinju. - Zaista, Bliza - ree Gant zovnuvi je po imenu prvi put u trideset godina imala si teak ivot. Da sam ja drugaije postu-pao, moda smo se mogli slagati. Pokuajmo iskoristiti ovo vri-jeme to nam je preostalo. Nitko tebe ne okrivljuje. Kad se sve uzme u obzir, veinom si dobro radila. - Ima mnogo stvari koje bih rado iznova uradila ree Bli-za ozbiljno. Zavrti glavom. - Nikad se ne zna. - O tome emo drugi put razgovarati - ree Helen. Mislim da smo svi iznemogli. Za sebe znam da jesam. Idem da malo spavam. Tata, idi u postelju, za ime boje! Sad vie nema to uiniti. Mama, mislim da bi bilo bolje da i ti poe ... Ne - ree Bliza vrtei glavom. - Vi, djeco, idite. Ja i onako sad ne bih mogla zaspati. Ima jo previe stvari da se uradi. Sad u telefonirati Johnu Hinesu. - Kai mu - ree Gant - da ne gleda na troak. Ja u pod-miriti raun. - Pa - ree Helen - koliko god stajalo, dajmo Benu dolian pogreb. To je posljednja stvar to je moemo uiniti za njega. Ne bih eljela da me zbog toga pee savjest. - Da ree Bliza polako kimajui. - elim da to bude naj-bolji mogui pogreb. Ja u sve urediti s Johnom Hinesom kad budem s njim govorila. Sad vi, djeco, idite u krevet. - Jadni na Gene - ree Helen smijui se. - Izgleda kao po-sljednja ljetna rua. Iznemogao je. Potrpaj se i malo zaspi, zlato. - Ne ree on - gladan sam. Nisam nita jeo otkad sam krenuo iz koleda. - Pa, za ime b-b-boje! promuca Luke. - Zato nisi govo-rio, glupane? Ja bih ti neto donio. Doi - ree on cerei se. -I ja bih neto prigrizao. Idemo u grad da jedemo. - Da - ree Eugene. - Htio bih malo izai iz krila obitelji. Ludo su se smijali. On se trenutak vrzmao oko tednjaka, zavirujui u penicu. - A? E? to trai, mome? - ree Bliza sumnjiavo. - to ima dobro za jelo, gospoice Bliza? - ree on, kesei se suludo prema njoj. On pogleda mornara: obojica prasnu u blesavi smijeh, gurkajui jedan drugoga pod rebra. Eugene 465podigne lonac od kave do pola ispunjen nekim hladnim spirinama i pomirie ga.

- Bogami - ree on - Ben se barem jedne stvari rijeio Ne e vie morati da pije maminu kavu. ' Ha-ha-ha-ha! - ree mornar. Gant se nasmijei i lizne palac. - Morali biste se sramiti - ree Helen kroz hrapavo smiiu. ljenje. - Jadni Ben! J - Ali, zbog ega ne valja ta kava? - ree Eliza uvrijeeno To je dobra kava. Oni zaurlae. Eliza napui usne na trenutak. - Ne volim kad tako govori, mome - ree ona. Njezine se oi naglo zamute. Eugene je uhvati za grubu ruku i poljubi je - Sve je u redu, mama! - ree on. - Sve je u redu. Nisam tako mislio! - On je zagrli rukom. Ona zaplae, naglo i gorko. - Nitko ga nije upoznao. Nikad nam nije govorio o sebi. Bio je utljiv. Sad sam ih obojicu izgubila. - Zatim, briui oi, doda: - Vi, momci, idite da neto pojedete. Mala e vam etnja koristiti. I, recimo - doda ona - zato ne proete kraj urednitva Ci-tizena? Trebalo bi im rei. Telefonirali su svaki dan da doznaju kako mu je. - Oni su mnogo drali do tog mladia - ree Gant. Bili su umorni, ali su svi osjeali ogromno olakanje. Vie od jednog dana svatko je znao da je smrt bila neizbjena, i na-kon uasa onog neprekidnog zaguujueg dahtanja, ovaj mir, ovaj konac muke sve ih je proeo nekom dubokom, umornom radou. - Eto, Bena vie nema - ree Helen polako. Oi su joj bile vlane, ali je sada plakala tiho, s njenom tugom, s ljubavlju. -Drago mi je da je sve svreno. Jadni Ben! Nikad ga nisam upoz-nala do ovih nekoliko posljednjih dana. On je bio najbolji od svih nas. Hvala bogu, sad se oslobodio svega. Eugene je sada razmiljao o smrti s ljubavlju, s veseljem. Smrt je bila kao ljupka i njena ena, Benova prijateljica .i lju-bavnica, koja je dola da ga oslobodi, da ga izlijei, da ga spasi od ivotne muke. Stajali su tamo zajedno, ne govorei, u neurednoj Elizinoj kuhinji, a oi su im bile slijepe od suza, jer su razmiljali o lije-poj i njenoj smrti, i jer su voljeli jedni druge. Eugene i Luke meko prou kroz hodnik i izau u mrak. Blago zatvore velika ulazna vrata za sobom i siu niz stepenice trijema. U toj golemoj tiini budile su se ptice. Bilo je malo po-slije etiri sata ujutro. Vjetar je povijao grane. Jo je bilo mra-no. Ali su iznad njih gusti oblaci, koji su danima pokrivali zem466 tmurnim sivim pokrivaem, sada bili razderani. Eugene po-Ida gore kroz duboki razdrti svod neba i ugleda gorde i bli-t ve zvijezde, sjajne i netreperave. Uvelo se lie treslo. Neki pijetao kukurijekne svoj prodorni jutarnji krik poet, j buenja ivota. Onaj pijetao to je kukurijekao u pono (po-' li Eugene) imao je vilinski sablasni krik. Njegov je poj bio Omamljen snom i smru: bio je kao daleki rog koji jei pod mo-i to je bilo upozorenje svim ljudima koji su na samrti, i ut-varama koje se moraju vratiti kui. Ali ovaj pijetao to kukurijee izjutra (pomisli on) ima pro-doran glas kako kakva svirala. On javlja da je gotovo s naim snom. Da je gotovo sa smru. O probudite se, probudite se u i-vot, veli njegov glas prodoran kao kakva svirala. U toj golemoj tiini ptice su se budile.

uo je jasni pijetlov lutalaki poj ponovo, a pokraj rijeke u mraku potmulu grmljavinu kotaa s izbojcima, i dugaki odlaze-i jauk zvidaljke. I polako, uz prohladnu pustu ulicu, uo je te-ki zvonki zveket potkovanih kopita. U toj golemoj tiini ivot se budio. Veselje se probudi u njemu, i zanos. Umakli su iz tamnice smrti; ponovo su se pridruili sjajnom ustrojstvu ivota. ivot, kormilaren ivot, koji nee izdati, zapoe bezbroj svojih ukrca-vanja. Jedan raznosa novina stie hitro, s ukoenim sputanim e-panjem koje je Eugene tako dobro poznavao, sredinom ulice, zavitlavi smotane novine tono na trijem Brunsvvicka. Kad je do-ao nasuprot Dixielanda, primaknuo se k rubnjaku i hitnuo svjee novine s briljivim pljeskom. Znao je da je bolest u kui. Uvelo se lie treslo. Eugene skoi na plonik iz raskvaenog dvorita. On zau-stavi raznosaa. Kako se zove, djeae? - ree on. - Tyson Smathers - ree djeak, okreui k njemu staloe-no kotsko-irsko lice koje je bilo puno ivota i poslovnosti. - Ja se zovem Gene Gant. Jesi li uo za mene? Da ~ ree Tyson Smathers - uo sam za tebe. Ti si imao broj 7. - To je bilo davno - ree Eugene razmetljivo, nasmijeeno. - Bio sam jo djeak. U toj golemoj tiini ptice su se budile. On zavue ruku u dep i nae jedan dolar. Izvoli - ree on. - I ja sam jednom raznosio te proklete j moga krata Bena, bio sam najbolji raznosa kojega 'mali. Sretan ti Boi, Tyson. 467' - Jo nije Boi - ree Tyson Smathers. - Ima pravo, Tyson - ree Eugene - ali e biti Tyson Smathers uzme novac sa zbunjenim, pjegastim smi-jekom. Zatim krene niz ulicu, bacajui novine. Javorovi su bili tanki i sveli. Njihovo trulo lie pokrivalo ie tlo. Ali stabla jo nisu bila ostala bez lia. Lie je treperilo Neke su ptice poele brbljati na drveu. Vjetar je povijao grane uvelo se lie treslo. Bio je listopad. Kad su Luke i Eugene okrenuli ulicom prema gradu, neka je ena izala iz velike ciglene kue preko puta, i pola preko dvorita prema njima. Kad se pribliila, vidjeli su da je to bila gospoa Pert. Bio je listopad, ali neke su se ptice budile. - Luke - ree ona rastreseno. - Luke? Je li to Luke? - Da - ree Luke. - I Gene? Je li to Gene? - Ona se blago nasmije, tapui mu ruku, zurei smijeno u nj svojim vodenastim oima hrastove boje, ljuljajui se teko natrag-naprijed, s alkoholiarskim dosto-janstvom. Lie, uvelo lie, treslo se, treperilo. Bio je listopad, i lie se treslo. - Otjerali su staru Debeljku, Gene - ree ona. - Nee joj vie nikad dati da ue u kuu. Otjerali su je jer je voljela Bena. Bena. Starog Bena. - Blago se njihala, neodreeno prikupljajui misli. - Stari Ben. Kako je stari Ben. Gene? - zamoli ona. - De-beljka eli znati. - Strano m-m-mi je ao, gospoo P-P-Pert... - poe Luke. Vjetar je povijao grane, uvelo je lie treperilo. - Ben je mrtav - ree Eugene.

Ona je jedan as zurila u njega, ljuljajui se na stopalima. - Debeljka je voljela Bena - ree blago, trenutak kasnije. -Debeljka i stari Ben su bili prijatelji. Ona se okrene i nesigurno poe preko ulice, pruivi ozbilj-no jednu ruku, radi ravnotee. U toj golemoj tiini ptice su se budile. Bio je listopad, ali neke su se ptice budile. Zatim Luke i Eugene brzo zakoraaju prema gradu, ispunje-ni velikim veseljem jer su uli zvukove ivota i svanua. I dok su koraali, esto su govorili o Benu, sa smijehom, sa starim ugod-nim sjeanjem, govorei o njemu ne kao o nekome tko je umro, nego kao o bratu koji je godinama bio odsutan i koji se vraao kui. Govorili su o njemu s ushienjem i njenou, kao o neKo-me tko je pobijedio bol i radosno umakao. Eugeneov je um ne-spretno tapkao u krugu. Prtljao je kao dijete, oko sitnica. 468 Osjeali su puninu duboke i spokojne ljubavi jedan prema drugome: govorili su bez suzdravanja, bez prenemaganja, s ti-him povjerenjem i znanjem. - Sjea li se - zapoe Luke - onog p-p-p-puta kad je odre-zao kosu posinku tete Pett Marcusu? - Upotrijebio je - nonu - posudu - da poravna - krajeve, _ vrjsne Eugene, budei ulicu svojim divljim smijehom. Koraali su veselo, pozdravljajui rijetke rane prolaznike s podrugljivom poniznou, zadovoljno se alei sa svijetom u bratskoj slozi. Zatim su uli u oputeno i klonulo urednitvo no-vina u kojima je Ben toliko godina slubovao, i dali svoju pre-grt vijesti umornom ovjeku koji je bio tamo. Osjetilo se aljenje, nekakvo uenje, u tom urednitvu gdje su prolazne zabiljeke tolikih dana umrle - neka uspomena koja nee umrijeti, uspomena na neto udno i prolazno. - Do vraga! Zao mi je! Bio je krasan momak! - rekao je taj ovjek. Dok se svjetlost sivo probijala u prazne ulice, a prvi tramvaj zakloparao prema gradu, uli su u onu malu prvarnicu u kojoj je on proveo, uz dim i kavu, toliko mnogo sati svanua. Eugene pogleda unutra i vidje ih tamo, skupljene kao to su bili prije mnogo godina, kao muna potvrda nekog proroan-stva: McGuire, Coker, umorni ankist, i u donjem kraju tampar Harry Tugman. Luke i Eugene uu i sjednu za ank. - Gospodo, gospodo - ree Luka zvuno. - Zdravo, Luke - grmne McGuire. - Misli li da e se ikad urazumiti? Kako si, sinko? Kako kola? - ree Eugeneu. Zurio je u njih jedan tren, dok mu je vlana cigareta smijeno bila zali-jepljena na punoj objeenoj usni, a vodenaste oi prijazne i pi-jane. - Generale, kako ide? to pijete ovih dana - terpentin ili lak? - ree mornar, tipnuvi ga grubo za salo na rebrima. Mc-Guire zaroke. - Je li svreno? - upita Coker tiho. - Da ree Eugene. Coker izvadi dugu cigaru iz usta i malarino se osmjehne djeaku. - Bolje se osjea, je li, sinko? - ree. - Da - ree Eugene. - Strano mnogo. - Onda, Eugenics - ree mornar ustro - to e jesti?

nj, ~ jto ima kod gazde? - ree Eugene zurei u mastan jelov- ~ Je li vam preostalo mlade peene kitovine? - Nije - ree ankist. - Imali smo je, ali je nestalo. 469 - A to je s nasjeckanim bikovskim jezikom? - ree Luke. -Imate li toga? - Tebi nitko ne treba da ti nasjecka jezik, sine - ree McGu-ire. - Takav kakav jest, ima ga i previe. Rika njihovog bikovskog smijeha odjekne prvarnicom. Namrtena ela Luke je mucao nad jelovnikom. - P-p-peeno pile a la Marvland - promrmlja. - A la Mary-land? - ponovi kao da je zbunjen. - No, zar ovo nije krasno? -ree on pogledavi uokolo s usiljenom draesti. - Donesite mi jedan od vaih ovotjednih odrezaka - ree Eugene - dobro peen, sa satarom i mesnim mlincem. - to e ti taj mesni mlinac, sinko? - ree Coker. - Za pitu s mljevenim mesom - ree Eugene. - I meni isto - ree Luke - i dvije alice kavice, kakvu maj-ka sinu pee. On se suludo okrene Eugeneu i prasne u glasan ha-ha, gur-kajui ga pod rebra. - Gdje su te bacili na slubu, Luke? - ree Harry Tugman, podignuvi kljun iz lonia kave. - Zasad sam u Norfolku, u m-m-mornarikoj bazi - odgovo-ri Luke - uvam ovaj s-s-svijet za hipokriziju. - Ide li na more ponekad, sine - ree Coker. - Svakako! - ree Luke. - Tramvaj me za pet centa preveze pravo na plau. - Taj je deko imao sve uvjete za mornara jo dok je mo-krio u krevet - ree McGuire. - Ja sam to davno prorekao. Horse Hines ustro ue, ali se zaustavi kad ugleda dva mladia. - uvaj se! - apne mornar Eugeneu sa suludim cerenjem. - Ti si idui! U tebe je upro svoje riblje oi. Ve ti za poetak uzi-ma mjeru. Eugene se ljutilo osvrne na Horsea Hinesa, mrmljajui. Mornar se luaki cerekao. - Dobro jutro, gospodo - ree Horse Hines, s prizvukom is-tanane tuge. Momci - ree on, pristupajui im alostivo -jako mi je bilo ao kad sam uo za vau nesreu. Drao sam do tog mladia kao da mi je bio roeni brat. - Nemoj nastavljati, Horse - ree McGuire, dignuvi etiri debela prsta u znak negodovanja. - Vidimo da ti je slomljeno srce. Ako nastavi, moe postati histerian od tuge i lako pras-nuti u smijeh. To ne bismo mogli podnijeti, Horse. Mi smo od-rasli jaki ljudi, ali smo imali teak ivot. Molim te, potedi nas, Horse. 470 Horse Hines se pravio da ga ne primjeuje. - Sada je tamo prijeko kod mene - ree on meko. - Htio bih da danas kasnije svratite da ga vidite. Neete vjerovati da je ista osoba kad zavrim posao oko njega. - Boe! Usavravanje prirode - ree Coker. - Njegova e majka biti jako zahvalna. - Je li to ime se bavi pogrebni zavod, Horse - ree McGu-ire - ili salon za uljepavanje?

- Mi znamo da ete vi uiniti sve n-n-najbolje, gospodine Hines - ree mornar s namjetenom ozbiljnom neiskrenou. -Zbog toga vas je naa obitelj i uzela. - Zar neete pojesti ostatak svog odreska? - ree ankist Eugeneu. - Odrezak! Odrezak! To nije odrezak! - promrmlja Eugene. - Sad ja znam to je to. - On sie sa stolca i pristupi Cokeru. -Moete li me spasiti? Hou li umrijeti? Izgledam li ja bolesno, Coker? - promrmlja on promuklo. - Ne, sinko - ree Coker. - Ne bolesno nego ludo. Horse Hines zasjedne na drugom kraju anka. Eugene, na-gnuvi se nad masni mramorni ank, pone pjevati: '$ Hej, haj, vrani strvinaru, .,..' Vrani, vrani, vrani strvinaru! - Zavei, budalo prokleta! - ree mornar muklim apatom, cerei se. Strvinar na hridi stoji, Vrani, vrani, vrani strvinar! Napolju, u mladom sivom svjetlu, ustro se budio ivot. Tramvaj je polako skretao u aveniju, voza se nagnuo kroz pro-zor i paljivo pomaknuo skretnicu dugom motkom, ispuhujui toplu maglu svoga daha u prohladan zrak. Pozornik Leslie Ro-berts, bljedunjav i jetrobolan, malokrvno se vukao, maui pa-licom. Crnaki sluga iz Woodova drugstorea ustro je uao u po-tu da podigne jutarnje poiljke. J. T. Stearns, slubenik putni-kog odjela eljeznice, ekao je na rubnjaku preko puta tramvaj prema kolodvoru. Bio je crven u licu i itao je jutarnje novine. Pogledaj ih! - iznenada krikne Eugene. - Kao da nisu ni uli to se dogodilo! - Luke - ree Harry Tugman podigavi oi s novina - zaista mi je bilo ao kad sam uo za Bena. On je bio krasan momak. - Pa se opet vrati listu. 471- Tako mi boga - ree Eugene - to je neto novo! On prasne u napad smijeha, zadahtanog i nezaustavljivog, koji je iz njega izlazio s divljakom estinom. Horse Hines krio-mice baci na nj pogled. Zatim se vrati svojim novinama. Dva mladia napuste restoran i zapute se kui kroz ustro jutro. Eugeneov je mozak i dalje prtljao sa sitnicama. Bilo je mraznog pucketanja i ivotnog kloparanja po ulicama, reskog tandrkanja kotaa, kripanja kapaka, a biserno je nebo bilo hla-dno ruiaste boje. Na Trgu su vozai stajali oko svojih tramvaj-skih kola u glasnom maglovitom askanju. U Dixielandu se os-jeala iscrpljenost, nervna klonulost. Kua je spavala; samo je Eliza bila u pokretu, ve joj je iva vatra pucketala u tednjaku i dala se na posao. Vi, djeco, sada idite na spavanje. Sve nas danas eka do-sta posla. Luke i Eugene odu u veliku blagovaonicu koju je Eliza bila pretvorila u spavaonicu. - V-v-vrag me odnio ako poem gore na spavanje - ree mornar ljutilo. Poslije svega ovoga! - Pa to! - ree Eliza. - To je samo praznovjerje. Meni to ne bi nimalo smetalo. Braa su tvrdo spavala do poslije podne. Onda su opet iza-li da posjete Horsea Hinesa. Nali su ga s nogama udobno po-loenim na stolu u njegovu malom uredu koji je mirisao na a-losnu paprat i tamjan i stare karanfile. Kad su uli on je brzo ustao, s ukrobljenim pucketanjem tvrde iskuhane koulje i sveanim utanjem crne odjee. Zatim je poeo da im govori utianim glasom, nagnuvi se lagano na-prijed. Kako taj ovjek slii na smrt (pomisli Eugene). Razmiljao je o groznim tajnama pogreba - o mranom strvinarskom obre-du, o sramnom

sjedinjavanju s mrtvima u kojem ima neke crne i gnusne vjetije arolije. Gdje je kanta u koju bacaju utrobu? U blizini je neki restoran. Zatim prihvati hladnu suiavu ruku, pjegave nadlanice, koju je ispruio taj ovjek, osjeajui da je dotaknuo neto balsamirano. Pogrebnikovo se ponaanje pro-mijenilo od jutros: postalo je slubeno, profesionalno. Bio je budni redatelj njihove tuge, djelotvorni voditelj sveanosti. Vje-to ih je naveo da osjete kako u smrti postoje red i dolinost: obred tugovanja koji se mora tovati. To ih se dojmilo. 472 - Mislili smo da prvo posjetimo v-v-vas, gospodine Hines, bog lijesa - apne Luke nervozno. - Treba nam va savjet. ermo da nam pomognete da naemo neto prikladno. Horse Hines kimne s ozbiljnim odobravanjem. Zatim ih priazno odvede straga, u veliku mranu prostoriju s uglaanim na-votenim podom gdje su, u bogatom mrtvom mirisu drveta i baruna, na stalcima s kotaima, leali velianstveni lijesovi u svojoj gordoj prijetnji. - No - ree Horse Hines tiho - ja znam da obitelj ne eli ni-ta jeftino. - Ne, ne! - ree mornar uvjerljivo. - elimo n-n-najbolje to imate. - Meni je osobno stalo do ovog pogreba - ree Horse Hi-nes s blagom ganutou. - Poznajem obitelji Gant i Pentland tri-deset godina, ako ne i vie. Imao sam poslovnih odnosa s vaim ocem blizu dvadeset godina. - Treba da znate, g-g-gospodine Hines, da obitelj cijeni v-v-vae zauzimanje u svemu ovome - ree mornar vrlo ozbiljno. On ovo voli, pomisli Eugene. Naklonost svijeta. On je mora imati. - Va je otac nastavi Horse Hines - jedan od najstarijih i najpotovanijih poslovnih ljudi u naoj sredini. A obitelj Pent-land spada meu najbogatije i najuglednije. Eugenea obuzme trenutaan ar ponosa. - Vi ne elite nita umjetno - ree Horse Hines. - To znam. Sto vi uzmete, to mora biti ukusno i dostojanstveno. Jesam li u pravu? Luke odluno kimne. - Upravo tako i mislimo, gospodine Hines. elimo najbolje to imate. Mi ne krtarimo k-k-kad se radi o Benu - ree on po-nosno. - Onda, evo ree Horse Hines - rei u vam poteno to mislim. Mogao bih vam dati ovaj jeftino - on poloi ruku na je-dan lijes - ali mislim da to nije ono to vi elite. Naravno - ree ~ on Je dobar za tu cijenu. Vrijedi koliko stoji. Dobro e vam po-sluiti, ne brinite. Isplatit e vam se... To je neto novo, pomisli Eugene. Svi su oni dobri, Luke. U mom zavodu nema nijednog ko-mada loe robe. Ali... - Mi elimo neto b-b-bolje - ree Luke ozbiljno, i okrene Se Eugeneu. - Je li tako, Gene? - Da - ree Eugene. 473- Onda - ree Horse Hines - mogao bih vam prodati ovaj ovdje - i pokae na najraskoniji lijes u prostoriji. - Boljih od ovoga nema, Luke. To je najbolje. Vrijedan je svakog dolara to ga za nj traim. - U redu - ree Luke. - Vi ste strunjak. Ako je taj najbolji to ga imate, uzet emo ga. Ne, ne! - pomisli Eugene. Ne smije ga prekidati. Pusti ga da nastavi.

- Ali - ree Horse Hines nepopustljivo - ali ne morate vi ni taj uzeti. Ono to vi traite, Luke, to je dostojanstvenost i jedno-stavnost. Je li tako? -. Da - ree mornar krotko - mislim da u tome imate pravo, gospodine Hines. Sad e nam ga tek pokazati, pomisli Eugene. Taj ovjek ui-va u svom poslu. - Dakle, evo - ree Horse Hines odluno - htio sam vam, momci, predloiti da uzmete ovaj ovdje. - On s ljubavlju spusti ruku na jedan lijes pokraj sebe. - Ovaj nije ni previe priprost ni previe kien. Jednosta-van je i po ukusu. Srebrne ruke, vidite, i ovdje srebrna ploica za ime. S ovim ne moete pogrijeiti. To je dobra roba. S njim e vam se isplatiti svaki dolar koji u nj uloite. Oni proeu oko lijesa, zurei u nj ispitivaki. Trenutak kasnije Luke ree nervozno: - Koliko - k-kkoja je cijena ovoga? - Prodajemo ga po 450 $ - ree Horse Hines. - Ali - doda poslije jednog trenutka mranog razmiljanja - rei ci vam to u uiniti. Va otac i ja smo stari prijatelji. Iz potovanja prema obitelji, dat u vam ga po nabavnoj cijeni 375 $. - to ti kae, Gene? - upita mornar. - ini li se tebi da je to u redu? Obavite rano svoje boine kupovine. - Da - ree Eugene uzmimo ga. Volio bih da je drugaija boja. Ja ne volim crno - dodade. - Zar nemate neku drugu boju? Horse Hines se za trenutak zagleda u njega. - Crno je prava boja - ree on. Zatim, nakon trenutka utnje, nastavi: - Biste li eljeli, momci, vidjeti tijelo? - Da - rekoe oni. On ih na prstima odvede niz prolaz izmeu lijesova i otvori vrata neke sobe na kraju. Bila je mrana. Oni uu i stanu su-spregnuta daha. Horse Hines upali svjetlo i zatvori vrata. 474 Ben, obuen u svoje najbolje odijelo, u skladno odijelo tam-sivocrne boje, leao je ukoeno spokojan na stolu. Njegove 11 ke hladne i bijele, istih suhih nokata, malo smeurane kao T ra jabuka, bile su mu lagano prekriene na elucu. Bio je Slatko obrijan: bio je savreno dotjeran. Ukoena glava bila je g"tro zabaena uzgor, s jezivom patvorinom osmijeha: bilo je nakapano malo voska u nozdrvama, i votana traka izmeu hladnih vrstih usana. Usta su bila zategnuta, pomalo isturena. Izgledala su punija nego to su to ikad ranije izgledala. Osjeao se nekakav slabaan, neodredivo zaguljiv miris. Mornar je gledao s praznovjerjem, nervozno, s natmurenim elom. Zatim je apnuo Eugeneu: - M-m-mislim da je to Ben, ini mi se. Jer, pomisli Eugene, to nije Ben, a mi smo izgubljeni. Gle-dao je u tu hladnu sjajnu strv, taj skrpani lik koji nije imao ak ni moi dobrog votanog kipa da doara eljenu sliku. Tu se ni-ta od Bena nije moglo pokopati. U ovoj jadnoj punjenoj vrani, dirljivo obrijanoj, s urednom dugmadi, nita od vlasnika nije bilo ostalo. Sve to je bilo tu, bilo je krojako djelo Horsea Hi-nesa, koji je sada pozorno stajao sa strane, gladan njihove po-hvale. Ne, ovo nije Ben (pomisli Eugene). Od njega nije ostalo ni traga u ovoj naputenoj ljusci. Ne njoj nema njegova znaka. Kamo je otiao? Je li ovo

njegovo sjajno jedinstveno tijelo, nai-njeno prema njegovu liku, oivljeno njegovom posebnom kret-njom, njegovom jedinom duom? Ne, on je nestao iz tog sjajnog tijela. Ova stvar je samo jedna od strvi; ona e se ponovo pomi-jeati sa zemljom, Ben? Gdje je? O izgubljenie! Mornar ree gledajui: - Taj se momak namuio. - Odjednom, odvrativi lice po-kriveno rukom, on kratko i bolno zajeca; njegov zbunjeni muca-vi ivot bio je otrgnut iz batrganja u trenutak teke tuge. Eugene je plakao, ne zato to je tamo vidio Bena, nego zato to je Ben bio nestao, i zato to se sjetio sve pometnje i boli. - Sad je sve svreno - ree Horse Hines blago. - On se smi-rio. - Tako mi boga, gospodine Hines - ree mornar ozbiljno, dok je o kaput brisao oi - on je bio v-v-velik momak. Horse Hines zanosno pogleda ono hladno strano lice. momak - promrmlja dok mu je pogled ribljih oi-Ju njeno padao na njegov rad. - I ja sam nastojao da ga do-stojno opremim. utjeli su jedan trenutak, gledajui. 475- Divno ste to obavili - ree mornar. - Moram vam to pri-znati. Sto ti kae, Gene? - Da - ree Eugene slabim zaguenim glasom. - Da. - Malo je b-b-blijed, to mislite? promuca mornar, jedva svjestan onoga to govori. - Jedan trenutak! - ree Horse Hines hitro, podigavi prst 2ustro izvadi tapi crvenila iz depa, stupi naprijed, i vjeto brzo, namaze na mrtvim sivim obrazima jezivu ruiastu sprd-nju ivota i zdravlja. - Evo! - ree on s dubokim zadovoljstvom; i, s crvenilom u ruci, ispitivaki nakrivljene glave, poput slikara pred svojim platnom, on odstupi natrag u stranu zureu tamnicu njihova uasa. - U svakom zvanju, momci, postoje umjetnici - nastavi asak kasnije Horse Hines s mirnim ponosom -pa iako ja sam to kaem, Luke, ponosim se svojim radom u ovom poslu. Pogledajte ga! -usklikne s iznenadnom energijom i s trunkom boje na svom sivom licu. - Jeste li ikad vidjeli ita prirodnije u svom ivotu? Eugene baci na tog ovjeka mrk i uagren pogled, primje-ujui sa saaljenjem, s nekom vrstom njenosti, dok su mu psi smijeha razdirali nategnuto grlo, ozbiljnost i ponos na njegovu dugom konjskom licu. Pogledajte to! - ree opet Horse Hines s polaganim ue-njem. - Ovo nikada neu nadmaiti! Makar ivio milijun godina! To je umjetnost, momci! Lagano guee grgljanje pobjegne s Eugeneovih iskrivljenih usana. Mornar ga brzo pogleda, sa suludim suspregnutim smi-jehom. - Sto ti je? - ree s upozorenjem. - Nemoj, glupane! - Lice mu postade labavo. Eugene zatetura podom i svali se na stolicu, urlajui od smijeha, dok su mu se duge ruke bespomono klimatale sa stra-na. - Oprostite! protisne. - Ne mislim ... Umjet-nost! Da! Da! Tako je! - vrisne i lancima pone udarati u luakom bubnja-nju po uglaanom podu. Pa njeno klizne sa stolice, polako ras-kopavajui prsluk i klonulom rukom labavei kravatu. Lagano grgljanje dopre iz njegova umorna grla, glava mu se tromo za-klimata po podu, suze mu poteku niz naduto lice. - Sto je s tobom? Jesi li p-p-poludio? ree mornar, nace-ren.

Horse Hines se suutno sagne i pomogne mladiu da ustane. - To je napetost - ree znalaki mornaru. - Jadan momak postao je histerian. 476 37 Tako je mrtvom Benu bilo poklonjeno vie panje, vie vre-mena, vie novca nego to je ikad bilo poklonjeno ivom Benu. Njegov pogreb bio je posljednji izraz ironije i zaludnosti: poku-aj da se strvinarskoj smrti nadoknadi neplaena zarada ivota - ljubav i milosre. Imao je velianstven pogreb. Svi su Pentlan-dovi poslali vijence, i doli odvojeno po rodovima, donosei uz svoje urno poprimljeno pogrebno dranje miris najnovijih poslova. Will Pentland je govorio sa ljudima o politici, ratu i stanju trgovine, zamiljeno obrezivao nokte, puio usne i klimao gla-vom na svoj radoznalo zanijet nain, i povremeno zbijao ale uz ptije mirkanje. Njegov samozadovoljni smijeh mijeao se s Henrvjevim glasnim grohotom. Pett, starija, ljubaznija i paljivi-ja nego to ju je Eugene ikad vidio, kretala se po kui uz uta-nje sive svile i oputeno ogorenje. I Jim je bio tu, sa enom ko-joj je Eugene zaboravio ime, i njegove etiri bistre punane ke-ri kojima je on brkao imena ali koje su sve bile u koledu i tamo ele uspjehe, i njegov sin koji je bio u prezbiterijanskom kole-du i otamo bio istjeran jer je zagovarao slobodnu ljubav i so-cijalizam dok je bio urednik koledskog lista. Sad je svirao vio-linu i volio glazbu, i pomagao ocu u poslu: bio je enskast i pre-nemagao se, ali njihove krvi. Bio je tu i Thaddeus Pentland, Wil-lov knjigovoa, najmlai i najsiromaniji od njih trojice. Bio je to ovjek preko pedeset, ugodna rumena lica, smeih brkova i blaga smirena dranja. Bio je pun ale i zadovoljne dobroud-nosti, osim kad je navodio Karla Marxa i Eugenea Debsa. Bio je socijalist i jednom je bio dobio osam glasova za kongres. Bio je tu sa svojom brbljivom enom (koju je Helen zvala Lajavicom) i s dvjema kerima, mlitavim Ijepukastim plavuama od dvade-set i dvadeset etiri godine. Bili su tu u svoj svojoj slavi - taj udni bogati rod, sa svo-jom neobinom mjeavinom uspjeha i nespretnosti, s okorjelom pohlepom za novcem, s vidovnjakom gorljivou. Bili su tu u svojim zaprepaujuim protuslovljima: poslovan ovjek bez ikakve poslovne sustavnosti, a ipak je stvorio svoj milijun dola-ra; zadrti protivnik kapitala koji je cijelog ivota odano sluio stvari koju je napadao; rasipni sin s bikovskom snagom atleta, bunim smijehom - i niim vie; sin glazbenik, koledski pobu-njenik, bistar, revan, nadaren za brojke; suluda krtost prema sebi, obilna rastronost prema svojoj djeci. Bili su tu, svatko s poznatim obiljejem roda - irok nos, Pune usne, upali ravni obrazi, promiljeno napuena usta, jed477nolini otegnuti glasovi, bezbojan samozadovoljan smijeh. Bili su tu sa svojom ogromnom ivotnom snagom, svojom okalja-nom krvlju, svojim mesnatim zdravljem, svojom umnou, svo-jom bezumnou, svojom aljivou, svojim praznovjerjem, svo-jom krtou, svojom dareljivou, svojim gorljivim idealiz-mom, svojim nepopustljivim materijalizmom. Bili su tu, miriui na zemlju i Parnas - taj udni rod koji se sastajao samo na vjen-anjima i pogrebima, ali koji je zauvijek bio vjeran sebi, nera-zdvojiv i zauvijek odijeljen, sa svojom sjetnou, svojom mahni-tou, svojim veseljem: izdrljiviji od ivota, jai od smrti. I dok je Eugene promatrao, opet je osjetio moru uasa sud-bine: spadao je meu njih - tu nije bilo spasa. Njihova pouda, njihova slabost, njihova

putenost, njihova gorljivost, njihova snaga, njihova bogata okaljanost, bile su ukorijenjene u sri nje-govih kostiju. Ali Ben, s onim sitnim sivim licem (pomislio je) nije spadao meu njih. Na njemu nije nigdje bilo njihova znaka. A meu njima, bolestan i star, oslonjen o svoj tap, kretao se Gant, tuinac, stranac. Bio je izgubljen i alostan, ali je pone-kad, s proplamsajem svog starog govornitva, govorio o svojoj tuzi i o smrti svoga sina. ene su ispunile kuu svojom kuknjavom. Eliza je gotovo neprekidno plakala; Helen u naletima, u mlitavim histerinim klonuima. A sve su druge ene plakale s uitkom, tjeei Elizu i njenu ker, padajui jedna drugoj u zagrljaj, leleui s otrom glau. A mukarci su tuno stajali naokolo, obueni u dobra odi-jela, pitajui se kad e to zavriti. Ben je leao u salonu, poleg-nut u svoj skupi lijes. Soba je bila zaguljiva od tamjana pogreb-nog cvijea. Uskoro stie kotski sveenik: njegova krotka dua prekrila je sve glasne izljeve tuge kao svitak tvrde iste vune. Poeo je opijelo suhim unjkavim glasom, koji je bio dalek, jednolian, hladan i strastven. Zatim su, predvoeni Horseom Hinesom, nosai lijesa, mla-dii iz urednitva i iz grada, koji su pokojnika najbolje poznava-li, polako krenuli napolje, stegnuvi ruke lijesa svojim poutje-lim prstima. U dolinom nizu slijedili su alobnici, otegnuvi se u zatvorenim koijama koje su odisale pogrebnim mirisom usta-jalog zraka i stare koe. Eugeneu se opet vrati ona stara tlapnja o deranju leeva i hladne svinjetine, o mirisu mrtvaca i kosanog odreska - o uljepanoj izopaenosti kranskog ukopa, o besramnom sjaju, o na-mirisanom lesu. S laganom muninom sjeo je u koiju s Blizom i pokuavao misliti o veeri. 478 Povorka je ustro krenula, vuena glatkim kasom baruna-t'h sapi. Oaloene ene virile su iz zatvorenih koija u zagle-dani grad. Plakale su iza gustih velova i gledale da vide da li ih d promatra. Iza velike svjetovne krinke tuge, prosijevale su alobnike oi sa stranom i nepristojnom gladi, s neizrecivom poudom. Bilo je trulo listopadsko vrijeme - sivo i vlano. Obred je bio kratak, kao mjera opreza zbog poasti koje je posvuda bilo. Pogrebna povorka ue u groblje. Ono je bilo ugodno mjesto, na jednom brijegu. S njega se lijepo vidio grad. Kad su se pribliila mrtvaka kola, dva ovjeka koja su kopala grob, odmakoe se. ene glasno zakukae kad ugledae svjeu otvorenu raku. Lijes je polako sputen na konope koji su leali preko groba. Opet je Eugene uo unjkavo zujanje prezbiterijanskog pas-tora. Njegov se um prtljao sa sitnicama. Horse Hines se sveano \sagnuo, uz ukrobljeno pucketanje koulje, da baci svoju aku blata u grob. - Prah prahu... Zateturao je i pao bi unutra da ga Gilbert Gant nije pridrao. Bio je pripit. - Ja sam uskrsnue i ivot... - Helen je neprestano plakala, hrapavo i gorko. - Onaj koji vjeruje u mene ... - Jecaji ena podigoe se do otrih vris-kova kad je lijes na konopima skliznuo u zemlju. alobnici se zatim vratie u koije i hitro odvezoe. U njiho-vu bijegu bjee neke brze nepristojne urbe. Dugako barbar-stvo pogreba bilo je zavreno. Dok su se vozili natrag, Eugene je virio kroz malo stranje staklo na koiji. Dvojica grobara ve su se vraala svom poslu. Gledao je dok prva lopata blata nije bila baena u grob. Vidio je svjee nove grobove, suhu dugaku tra-vu, i

zamijetio kako su alobni vijenci brzo venuli. Zatim je po-gledao u vlano sivo nebo. Nadao se da te noi nee biti kie. Bilo je svreno. Koije su se odvajale od povorke. Ljudi su silazili u gradu kraj novinskog urednitva, ljekarne, prodavaoni-ce duhana. ene su otile kuama. Nikad vie. Nikad vie. Dola je no, gole pometene ulice, pusti vjetrovi. Helen je leala kraj vatre u kui Hugha Bartona. U ruci je imala boicu kloroforma. Bolesno se udubljivala u vatru, oivljavajui smrt po sto puta, gorko plaui i ponovo se smirujui. - Kad na to pomislim, zamrzim je. Nikad to neu zaboravi-ti- A jesi li je uo? Jesi li? Ve je poela uobraavati koliko ju je volio. Ali mene ne moe prevariti! Ja znam! Nije joj dao da pri-stupi. Ti si to vidio, je li tako? Stalno je mene zvao. Ja sam bila jedina kome je dopustio da se priblii. Ti to zna, zar ne? Ti si ona koja uvijek mora ispatati - ree Hugh Barton iselo. - Ve mi je dosta toga. Zbog toga si iscrpljena. Ako te ne Puste na miru, ja u te odvesti odavde. 479Zatim se vrati svojim izvjetajima i prospektima, vano se mrtei nad cigarom rkajui brojke po staroj omotnici koma-diem olovke stegnutim meu prstima. I njega je ve izvjebala, pomisli Eugene. Zatim, uvi otar jauk vjetra, ona opet zaplae. - Jadni Ben - ree. - Ne mogu podnijeti pomisao da je no-as tamo napolju. Zautjela je na trenutak, zurei u vatru. - Poslije ovoga, dosta mi je svega - ree. - Mogu se sami snalaziti. Hugh i ja imamo pravo na vlastiti ivot. Zar i ti ne mis-li da je tako? - Da - ree Eugene. Ja sam samo kor, pomisli. - Tata nee umrijeti - nastavi ona. - Njegovala sam ga kao robinja est godina, a on e ivjeti kad mene vie ne bude. Svi su oekivali da e tata umrijeti, ali umro je Ben. Nikad se ne zna. Poslije ovoga, dosta mi je svega. U njezinu je glasu bilo prizvuka ogorenja. Svi su oni osjetili groznu varku smrti, koja je dola kroz prozor dok su je oni oe-kivali na vratima. - Tata nema prava da to oekuje od mene! - ona prasne uvrijeeno. - On je svoje proivio. On je starac. I mi imamo pravo na svoj ivot kao i svi drugi. Za boga miloga! Zar oni to ne mogu shvatiti! Ja sam udata za Hugha Bartona! Ja sam njegova ena! Jesi li? pomisli Eugene. Jesi li? Ali je Eliza sjedila kraj vatre u Dixielandu prekrienih ruku, oivljujui prolost njenosti i ljubavi kojih nikada nije bilo. I dok je vjetar urlao pustom ulicom, a Eliza ispredala tisuu bajki 0 onoj izgubljenoj i ojaenoj dui, neto svijetlo i ranjeno u dje-aku trzalo se od uasa, gledajui da umakne iz te kue smrti. Nikad vie! Nikad vie! (govorilo je ono). Ti si sada sam. Ti si iz-gubljen. Idi da nae sebe, izgubljeni djeae, iza planina. To neto svijetlo i ranjeno uspravi se na Eugeneovu srcu i progovori mu u usta. O, ali ja sad ne mogu poi, ree Eugene tome. (Zato ne? apne ono.) Jer je njezino lice tako bijelo, i njezino je elo tako iroko i visoko, s crnom kosom zategnutom straga, i kad je sje-dila tamo na krevetu izgledala je kao malo dijete. Ne mogu sada poi i ostaviti je ovdje samu. (Ona jest sama, ree ono, ali si i ti.)

1 kad napui usta i zagleda se, onako ozbiljno i zamiljeno, ona je kao malo dijete. (Ti si sad sam, ree ono. Mora pobjei, ili e umrijeti.) Sve je to kao smrt: ona me hranila na svojim gru-dima, spavao sam s njom u istom krevetu, vodila me na svoja pu-tovanja. Sve je to sada prolo, a svaki put je bilo kao smrt. (I kao ivot, ree mu ono. Svaki put kad umre, ponovo e se roditi. 480 I umrijet e stotinu puta prije nego to postane ovjek.) Ne mogu! Ne mogu! Ne sada - kasnije, polaganije. (Ne. Sada, ree ono.) Bojim se. Nemam kamo poi. (Mora nai mjesto, ree ono.) Izgubljen sam. (Mora za sobom tragati, ree ono.) Ja sam sam. Gdje si ti? (Mora me nai, ree ono.) Zatim, dok se ono svijetlo neto trzalo u njemu, Eugene za-uje zavijanje pustog vjetra oko kue koju on mora ostaviti, i Elizin glas koji je dozivao iz prolosti one lijepe izgubljene do-gaaje koji se nikada nisu zbili. - ... pa sam rekla, 'Ali, tako ti svega, djeae, treba da stavi neto toplo oko vrata ili e se smrtno nahladiti.' Eugene se uhvati za grlo i jurne prema vratima. - Hej, djeae! Kamo si poao? - ree Eliza hitro podigavi pogled. - Moram ii - ree on uguenim glasom. Moram pobjei odavde. Tada on ugleda u njenim oima strah, i ozbiljno smueno djetinje zurenje. Pojuri prema mjestu gdje je sjedila i zgrabi je za ruku. Ona ga vrsto prihvati i poloi lice na njegovu ruku. - Nemoj jo otii - ree ona. - Pred tobom je itav ivot. Ostani sa mnom samo dan ili dva. - Da, mama - ree on padnuvi na koljena. - Da, mama. -Ushieno je pritisne uza se. - Da, mama. Bog te blagoslovio, mama. Sve je u redu, mama. Sve je u redu. Eliza je gorko plakala. - Ja sam stara ena - ree ona - i jedno po jedno sve sam vas izgubila. On je sad mrtav, a nikad ga nisam upoznala. O sine, nemoj me jo napustiti. Ti si mi jedini preostao: bio si moje edo. Nemoj ii! Nemoj ii. - Ona nasloni bijelo lice na njegov rukav. Nije teko otii (pomisli on). Ali kad moemo zaboraviti? Bio je listopad i lie je treperilo. Sputao se suton. Sunce je bilo zalo, zapadni su lanci nestajali u prohladnoj grimiznoj omaglici, ali je zapadn o nebo jo gorjelo u rastrganim trakama naranaste boje. Bio je listopad. Eugene je brzo koraao vijugavim poploanim okukama ce-ste Rutledge. U zraku je lebdio miris magle i veere: topla vla-na nejasnost na prozorskim staklima i jetko cvranje kuhanja. Bilo je maglovito-dalekih glasova i toplih utih mrlja svjetla. On skrene na nepcploan put kraj velikog drvenog sanato-rija. uo je soan kuhinjski smijeh crnaca, slaninasto cvranje hrane, suho kaljanje suiavaca na trijemu. 31 481l Koraao je ustro neravnim putem, uz suho utanje lia. Zrak je bio hladan sumraan biser: nad njim se pomolilo neko-liko blijedih zvijezda. Grad i dom ostali su iza njega. uo se pjev u velikim planinskim borovima.

Dvije ene dou niz put i prou pokraj njega. Vidio je da su bile seljanke. Bile su priprosto obuene u crninu, i jedna je od njih plakala. Pomislio je na ljude koji su toga dana bili poloeni u ze-mlju, i na sve ene koje su plakale. Hoe li opet doi? pitao se. Kad je doao do vrata od groblja, naao ih je otvorena. On brzo ue i hitro krene uz zavojit put koji je krivudao oko brdske kose. Trava je bila suha i sagana; jedan uveo lovorov vijenac le-ao je na nekom grobu. Kad se primaknuo porodinoj parceli, bilo mu se malo ubrza. Netko se polako, staloeno kretao izme-u nadgrobnih spomenika. Ali kad se uspeo, vidio je da je to bila gospoa Pert. - Dobra veer, gospoo Pert - ree Eugene. Tko je to? - upita ona, zurei kroz mrak. Prie mu svojim tekim nesigurnim korakom. - Ja sam, Gene - ree on. - Oh, je li to na Gene? - ree ona. - Kako si, Gene? - Dosta dobro - ree on. Stajao je nespretno, na hladnoi, ne znajui kako da nastavi. Mrailo se. U velianstvenim boro-vima ule su se otegnute usamljene predigre zime i svirka vjetra u dugakoj travi. Ispod njih, u jaruzi, no je ve stigla. Tamo je bilo crnako naselje - zvalo se Stumptown. Bogati glasovi Afrike naricali su gore k njima svoju praumsku tualjku. Ali u daljini, na njihovoj razini i vie, na drugim bregovima, on je vidio grad. Polako, u treptavim jatima, javila su se gradska svjetla, i uli su se ledenodaleki glasovi, i glazba, i smijeh neke djevojke. - Ovo je lijepo mjesto - ree Eugene. - Odavde se moe lijepo vidjeti grad. - Da - ree gospoa Pert. - A Ben je dobio najljepe mjesto od sviju. Ba odavde je bolji pogled nego s bilo kojeg drugog mjesta. Bila sam ovdje prije za vidjela. - as kasnije ona nastavi. - Ben e se pretvoriti u divne cvjetove. U rue, ini mi se. - Ne - ree Eugene - u maslake u velike cvjetove s mno-go trnja na sebi. Ona-je trenutak stajala gledajui oko sebe ras'reseno, s nejasnim blagim smijekom na usnama - Mrai se, gospoo Pert - ree Eugene oklijevajui. - Jeste li ovdje sami? - Sama? Sa mnom su Gene i Ben ovdje, zar nisu? - ree ona. 482 - Moda bi bolje bilo da se vratimo, gospoo Pert? - ree on. - Noas e zahladnjeli. Ja u poi s vama. - Debeljka moe ii sama - ree ona dostojanstveno. - Ne brini, Gene. Ostavit u te samog. - Nita ne smeta - ree Eugene, zbunjen. - Pretpostavljam da smo oboje doli zbog istog razloga. - Da - ree gospoa Pert. Pitam se, tko li e ovamo doi idue godine u ovo doba? Hoe li tada na Gene opet doi? - Ne ree Eugene. - Ne, gospoo Pert. Nikada vie neu ovamo doi. - Neu ni ja, Gene - ree ona. - Kad se vraa u kolu? - Sutra - ree on. - Onda e ti Debeljka morati rei zbogom - ree ona prijekorno. - I ja odlazim. - Kamo vi odlazite? - upita on iznenaeno.

- Idem da ivim sa svojom keri u Tennesseeju. Ti nisi znao da je Debeljka baka, je li? - ree ona kroz njeni nejasni osmi-jeh. - Imam unuica od dvije godine. - ao mi je to odlazite - ree Eugene. Gospoa Pert uuti na trenutak, njiui se zaneseno na nogama. - to su rekli da je bilo kod Bena? - upita ona. - Imao je upalu plua, gospoo Pert - ree Eugene. - Oh, upalu plua! Pa da! Ona mudro klimne glavom kao da je time zadovoljna. - Moj mu je trgovaki putnik za lijekove, zna, ali nikad ne mogu zapamtiti od ega sve boluju ljudi. Upa-la plua. Ponovo je zautjela, razmiljajui. - A kad te zatvore u sanduk i poloe te u zemlju, kao to su uinili s Benom, kako to zovu? - upita ona s mekim upitnim smijekom. On se nije smijao. - To zovu smrt, gospoo Pert. Smrt! Da, tako je - ree gospoa Pert bistro, klimajui glavom u znak slaganja. - To je jedna vrsta, Gene. Ima i drugih vrsta. Jesi li to znao? - Ona mu se nasmijei. - Da - ree Eugene. - To znam, gospoo Pert. Ona iznenada isprui ruke prema njemu i stegne mu hlad-ne prste. Vie se nije smijeila. - Zbogom, dragi moj - ree ona. - Mi smo oboje poznavali Bena, je li tako? Bog te blagoslovio. Zatim se okrene i ode niz put svojim omanim nesigurnim hodom, i izgubi se u sve guem mraku. 483Velike zvijezde gordo izjahae na nebo. I upravo iznad nje-ga, upravo iznad grada, inilo se, stajala je jedna tako sjajna i niska da ju je mogao dotaknuti. Benov je grob toga dana bio svjee pokriven busenjem: tamo se osjeao otar hladan miris zemlje. Eugene pomisli na proljee i jetki i nijemi vonj vilinskih maslaaka koji e biti tamo. U mraznom mraku, slabo i daleko, ulo se odlazee jadanje zvidaljke. I odjednom, dok je promatrao kako veselo mirkaju svjetla u gradu, njihova topla poruka o ivotu ljudi u konici donese mu tupu glad za svim rijeima i licima. uo je daleke glasove i smijeh. A s udaljenog puta neka snana kola, okreui se na okuci, bacie za tren preko njega i preko tog usamljenog mr-tvakog brijega, velik snop svjetlosti i ivota. U njegovu tupu mozgu, koji je ve danima radoznalo eprtljio oko sitnica, samo oko sitnica, kao to dijete eprtlji oko kocaka ili sitnica, javljalo se neko svjetlo. Njegov se um pribra iz olupina sitnica: od svega to mu je svijet bio pokazao ili ga nauio, on se sada mogao sjetiti samo one velike zvijezde iznad grada, i svjetlosti to je bila preletjela brijegom, i svjeeg busenja na Benovu grobu, i vjetra, i dalekih zvukova i glazbe, i gospoe Pert. Vjetar je povijao grane, uvelo se lie treslo. Bio je listopad, ali se lie treslo. Neka je zvijezda pala. Neka je svjetlost sjala. I huka vjetra stala. Ta zvijezda neka bjee daleka. Mraak, tra-ak. Traak bjee nejaak. Neki napjev, neka pjesma, polagani ples sitnica u njemu. Zvijezda iznad grada, svjetlost iznad brije-ga, busenje iznad Bena, no iznad svega. Njegov je um eprtljio oko sitnica. Iznad svih nas je neto. Zvijezda, no, zemlja, svjet-lost ... svjetlost... O izgubljenie!. kamen ... list... vra-ta... O utvaro!... svjetlost... pjesma .

svjetlost... svjetlost prelijee iznad brijega ... iznad svih nas ... zvijezda sja iznad grada... iznad svih nas ... svjetlost. Mi vie neemo doi. Mi se nikad vie neemo vratiti. Ali iz-nad svih nas, iznad svih nas, iznad svih nas je - neto. Vjetar je povijao grane; uvelo se lie treslo. Bio je listopad, ali neko se lie treslo. Svjetlost prelijee iznad brijega. (Mi vie neemo doi.) A iz-nad grada zvijezda. (Iznad svih nas, iznad svih nas to vie ne-emo doi.) A iznad dana mrak. Ali iznad mraka - to? Mi vie neemo doi. Mi se nikad vie neemo vratiti. Iznad zore eva. (Koja vie nee doi.) I vjetar i daleka glaz-ba. O izgubljenie! (To vie nee doi.) A iznad tvojih usta zem-lja. O utvaro! Ali, iznad mraka - to? Vjetar je povijao grane; uvelo se lie treslo. 484 :Mi vie neemo doi. Mi se nikad vie neemo vratiti. Bio istopad, ali mi se nikad vie neemo vratiti. Kad e oni opet doi? Kad e oni opet doi? Lovor, guter i kamen vie nee doi. ene koje su plakale j ulaza otile su i vie nee doi. I bol i ponos i smrt e proi, i vie nee doi. I svjetlost i zora e proi, i zvijezda i evin krik e proi, i vie nee doi. I mi emo proi, i vie neemo doi. Sto li e opet doi? O, proljee, najokrutnije i najljepe od svih godinjih doba, opet e doi. I neznani i pokopani ljudi e opet doi, u cvijetu i listu neznani i pokopani ljudi e opet doi, a smrt i prah vie nikad nee doi, jer smrt i prah e umrijeti. I Ben e opet doi, on nee vie umrijeti, u cvijetu i listu, u vjet-ru i dalekoj glazbi, on e se vratiti. O izgubljena i vjetrom oplakana utvaro, vrati se opet! Smrailo se. Mrazna je no plamtjela velikim blistavim zvi-jezdama. Svjetla u gradu su sjala otrim sjajem. Odjednom, na-kon to je neko vrijeme leao na hladnoj zemlji, Eugene ustane i zaputi se prema gradu. Vjetar je povijao grane; uvelo se lie treslo. 38 Tri tjedna nakon Eugeneova povratka na sveuilite rat je zavrio. Studenti su psovali i svlaili uniforme. Ali su udarali u veliko bronano zvono i naloili veliki krije u krugu, skaui oko njega kao dervii. ivot se vratio u graanske okvire. Slomio se sivi hrbat zime: probilo se proljee. Eugene je bio velik ovjek u krugu malog sveuilita. On se ushieno predao ivotu toga mjesta. Kliktao je iz grla s veseljem: po cijelom se kraju ivot vraao, oivljavao, budio. Mladii su se vraali u krug. Lie je izbijalo u njenim zelenim mrljama: per-jasti sunovrati iknuli iz bogate crnice, a breskvin cvat pao po prodornim mladim otocima trave. Posvuda se ivot vraao, bu-dio, oivljavao. S pobjednikom radou Eugene je razmiljao o cvijeu na Benovu grobu. Bio je mahnit od zanosa jer proljee je bilo pobijedilo smrt. Tuga za Benom potonula je do zaboravljenih dubina u njemu. Bio je nabijen sokom ivota i gibanja. On nije hodao: skakao je. 485Ulanio se u sve u to se nije bio ulanio. Drao je smijene go-vore u kapeli, na zabavama, na sastancima svake vrste. Ureivao je novine, pisao je pjesme i pripovijetke - razbacivao se bez za-ustavljanja i razmiljanja.

Ponekad bi nou jurio okolinom, pokraj nekog pijanog vo-zaa, do Exetera i Sydneya, i tamo traio ene iza zasunjenih re-etaka, dozivajui ih u svjeem sumranom praskozorju proljea svojim mladim jarjim krikom udnje i gladi. Lily! Louise! Ruth! Ellen! O majko ljubavi, ti kolijevko roe-nja i ivljenja, koliko god milijardi imena imala, ja dolazim, tvoj sin, tvoj ljubavnik. Stoj, Maya, kraj svojih otvorenih vrata, u br-logu praumske mree u crnakoj etvrti. Ponekad, prolazei tiho, uo je mladie kako u svojim soba-ma razgovaraju o Eugeneu Gantu. Eugene Gant je lud. Eugene Gant je mahnit. Oh, ja sam (mislio je on) Eugene Gant. Onda je jedan glas rekao: - On nije promijenio rublje ve est tjedana. To mi je rekao jedan iz njegova bratstva. - A drugi: - On se kupa jedanput mjeseno, bilo mu potrebno ili ne. - Smi-jali su se; jedan je tada rekao da je on sjajan; svi su se sloili. On zarije pandu svoje ruke u mravo grlo. Oni govore o meni, o meni! Ja sam Eugene Gant - pobjednik nad narodima, gospodar zemlje, Siva s tisuu lijepih oblija. U nagosti i samoi due koraao je ulicama. Nitko nije re-kao, ja te znam. Nitko nije rekao, ja sam tu. Veliki kota ivota, kojemu je on bio glavina, vrtio se. Mi veinom mislimo da smo sila, razmiljao je Eugene. Ja tako mislim. Ja mislim da sam sila. Onda je na mranoj stazi kruga uo onaj razgovor mladia u sobama, pa se do krvi ogre-bao po licu i zareao od mrnje prema sebi. Ja mislim da sam sila, a oni kau da smrdim jer se nisam okupao. Ali ja ne bih mogao smrdjeti, ak da se nikad ne oku-pam. Samo drugi smrde. Bolja je moja prljavtina nego njihova istoa. Mrea mog tkiva je finija; moja krv je birani eliksir; kosa na mojoj glavi, sr moje kraljenice, dovitljivi zglobovi mojih kostiju, i sve sastavne modine, masnoe, mesa, ulja, i tetive moga tijela, pljuvaka mojih usta, znoj moje koe, pomijeani su s odabranijim sastojcima, i ljepi su i tananiji nego njihova pro-sta seljaka govedina. Te mu se godine na zatiljku pojavio mali liaj koji ga je svr-bio, znak njegova srodstva s Pentlandovima - znamen njegova srodstva s velikom bolesti ivota. Grebao je po tom mjestu mah-nitim noktima: egao je vrat do oguljenih priteva karbolnom 486 kiselinom - ali je liaj, kao da je bio hranjen neiskorjenjivom gu-bom u njegovoj krvi, ostao. Ponekad, za hladna vremena, skoro je nestajao; ali se Ijutito vraao im bi otoplilo, a on se eao po vratu do crvenila od munog svrbea. Bojao se pustiti druge da hodaju iza njega. Kad god je bilo mogue, sjedio je s leima uza zid; bio je u smrtnoj stisci kad je silazio u guvi niza stube i visoko je podizao ramena da bi mu ovratnik pokrio tu stranu pjegu. Pustio je da mu kosa izraste u dugim gustim upercima, dijelom da sakrije svoju ranu, a dije-lom zato to ga je obuzimao sram i uas kad bi je izlagao pogle-du brijaa. Pokatkad bi postajao mahnito svjestan savrene mladosti: plaio se bunog dobrog zdravlja Amerike, koje je zapravo bo-lest, jer nijedan ovjek ne eli priznati svoje rane. Uzmicao je pred uspomenom na svoje izgubljene junake sanjarije: pomis-lio je na Brucea-Eugenea, na tisuu romantinih utjelovljivanja, i nikako nije mogao podnijeti sebe sa svrbljivim liajem na

tije-lu. Postao je bolesno svjestan svih svojih sramota, stvarnih i umiljenih: danima ne bi nita drugo vidio osim tuih zubi - zu-rio bi im u usta dok bi s njima razgovarao, primjeujui plombe, upljine, navlake i mostove. Zagledao bi se zavidno i plaljivo u zdrave bjelokosne kutnjake mladia, otkrivajui svoje koji su bili pravilni ali pomalo poutjeli od puenja, po sto puta na dan. Divljaki ih je ribao otrom etkicom dok mu desni ne prokrva-re; satima je tmurno razmiljao o pokvarenom kutnjaku koji je jednog dana morao izvaditi, i divljajui od oaja raunao je na papiru dob u kojoj bi mogao ostati bezub. Ali, mislio je, ako svake dvije godine izgubim samo jedan zub nakon dvadesete, jo e mi ih ostati preko petnaest kad mi bude pedeset godina, budui da imamo trideset dva zuba, uklju-ujui i umnjake. I nee izgledati tako loe, samo ako sauvam prednje. Zatim je s nadom u budunost razmiljao: Ali do tog vremena moda e zubari moi da mi dadu prave zube. Proitao je nekoliko zubarskih asopisa da vidi ima li ikakve nade za pre-saivanje zdravih zubi umjesto starih. Zatim je s tmurnim zado-voljstvom prouavao svoja putena duboko urezana usta s napu-enom donjom usnom, primjeujui da jedva otkriva zube ak i kad se smijei. Postavljao je bezbrojna pitanja studentima medicine o spre-avanju i lijeenju nasljednih krvnih bolesti, spolnih oboljenja, raka utrobe i slabina, i o prenoenju ivotinjskih lijezda u lju-de. U kino je iao samo da ispituje zube i miie glavnog junaka; visio je nad reklamama za zubnu pastu i ovratnike u asopisi-ma; odlazio je u prostorije s tuevima u vjebaonici i zurio u 487ravne momake none prste, pomiljajui s oajno munom boli o svojima koji su bili zgreni i krivi. Stajao je gol pred zr-calom, gledajui svoje dugako slabo tijelo, glatko i bijelo osim tih krivih nonih prstiju i strane mrlje na vratu - mravo, ali oblikovano s istananom i snanom sukladnou. Onda je polako poeo osjeati neko strano veselje zbog svoje ljage. To neto na vratu to se nije dalo izgrepsti ni spaliti on je poistovjetio s traginom alom svoje krvi koja ga je ponekad obarala u melankoliju i ludilo. Ali je vidio da u njemu ima i silnog zdravlja koje ga je moglo pobjedonosno obratiti iz oa-janja. U proitanim romanima, u filmovima, u oglasima za ovrat-nike, u svih tisuu svojih matanja o Bruceu-Eugeneu, nikad nije upoznao junaka sa zgrenim nonim prstima, s pokvarenim zubom i s mrljom liaja na vratu. Niti je ikad upoznao junakinju, bilo meu enama visokog drutva Chambersa i Phillipsa, bilo meu velikim krasoticama Mereditha i Ouide, koja bi nosila tak-vu sramotu. Ali, sad je u svim svojim matanjima volio enu sa svilenom kosom mrkvine boje i oima neprimjetno umorne lju-biaste boje, njeno namrekanim oko uglova. Zubi su joj bili sitni, bijeli i nepravilni, i jedan joj je kutnjak bio obrubljen zla-tom koje se vidjelo kad bi se nasmijeila. Bila je uvstvena i po-malo umorna: dijete i majka, stara i duboka kao Azija, i mlada kao klijavi travanj koji se uvijek vraa kao djevojka, ljubavnica, roditeljka i dadilja. Tako je, kroz bratovu smrt i bolest koja je bila ukorijenjena u njegovu vlastitom tijelu, Eugene upoznao dublju i mraniju mudrost nego to ju je ikad ranije poznavao. Poeo je uviati da je ono to je uvstveno i lijepo u ljudskom ivotu naeto nekom boanstvenom bisernom boleu. Zdravlje se moglo nai u ne-pominom zurenju maaka i pasa, ili u glatkim praznim eljus-tima seljaka. Ali on je gledao lica gospodara zemlje i vidio da su opustoena i izjedena lijepom boleu misli i strasti. Njihove je slike viao na stranicama

tisue knjiga: Coleridge u dvadeset petoj godini, s oputenim putenim ustima, blesavo razjapljen, velikih zagledanih oiju koje u svojim omamljenim dubinama nose vienje mora opsjednutih albatrosima, i veliko bijelo elo glava kao smjesa Zeusa i seoskog umobolnika; mrava istroe-na Cezarova glava, malo suhonjavih obraza; i sanjarsko mumiji-no lice Kublaj Kana, ozareno oima koje su treperile zelenim ognjem. I vidio je lica velikog Tutmesa, i Aspalta i Mikerina, i sve glave tajnog Egipta - ona glatka nenaborana lica koja u sebi kriju mudrost 1200 bogova. I udna divlja lica Gota, Franaka, Vandala koji su olujno stizali pod starim umornim oima Rima. I umornu lukavost na licu velikog idova, Disraelija; i strano lubanjske cerenje Voltairea; mahnito brbljavo divljatvo Bena Jonsona; bolnu divlju smrtnu stisku Carlvlea; i lica Heinea, i Rousseaua, i Dantea, i TiglathPilesera, i Cervantesa - sve su to bila lica kojima se hranio ivot. Bila su to lica koja je opustoio strvinar - Misao; bila su to lica koja je oprio i izdubio plamen Ljepote. I tako, naet stranom kobi svoje krvi, uhvaen u zamku sama sebe i Pentlandovih, s cvijetkom grijeha i mraka na vratu, Eugene je zauvijek umaknuo od dobrog i draesnog, u mranu zemlju koja je zabranjena obesploenima. Bia romantine knji-evnosti, porona lutkasta lica filmskih glumica, neovjeno su-luda pravilnost lica u oglasima, i lica veine mladih studenata i studentica, bila su otisnuta u kalupu pocakljene praznine, i nje-mu su postala neista. Nacionalni zahtjev za bijelim sjajnim vodovodnim cijevima, zubnom pastom, oploenim restoranima, ianjem, njegovanim zubarstvom, ronatim naoalama, kupaonicama, i onaj mahniti strah koji je slao glasae da apuu ljekarniku nakon svojih i-votinjskih eprtljavih razbluda - sve je to izgledalo odvratno. Njihova vanjska istoa postala je znak unutarnjeg raspadanja: bilo je to neto to je blistalo, a bilo je suho, gadno i trulo u sri. On je utio, bez obzira kakvu gubavu ljagu nosio na svom tijelu, da u njemu postoji zdravlje koje je vee nego to ga oni ikad mogu upoznati - neto estoko i okrutno ranjeno, ali ivo, to se nije izmicalo pred stranom potonulom rijekom ivota; neto oajno i nemilosrdno to postojano gleda u skrite i neizrecive strasti koje ujedinjuju traginu obitelj ove zemlje. Ipak, Eugene nije bio buntovnik. Nije imao nita veu po-trebu za bunom nego veina Amerikanaca, to jest nikakvu. Bio je potpuno zadovoljan sa svakim sustavom koji mu je mogao pruiti udobnost, sigurnost, dovoljno novca da ini to ga je vo-lja, i slobodu da misli, jede, pije, ljubi, ita i pie to odabere. I nije mu bilo stalo pod kojim oblikom vladavine ivi - republi-kanskim, demokratskim, torijevskim, socijalistikim ili boljevi-kim - ako mu je ona mogla sve to zajamiti. On nije elio preure-diti svijet ili ga poboljati za ivot u njemu: cijelo je njegovo uvje-renje bilo da je svijet pun ugodnih mjesta, arobnih mjesta, samo kad bi mogao otii i pronai ih. ivot oko njega poinjao ga je spu-tavati i razdraivati: elio je pobjei od njega. Vjerovao je da bi drugdje bilo bolje. Uvijek je vjerovao da bi drugdje bilo bolje. Nije imao osobinu kao romantik da bjei od ivota, nego u ivot. On nije elio zemlju iz bajki: njegova su se matanja pro488 489duavala u stvarnosti, i on nije vidio razloga da sumnja da je za-ista u Egiptu bilo 1200 bogova, i da se kentaur, hipogrif i krilati bik mogu nai na

svojim odreenim mjestima. Vjerovao je da su u Bizantu postojale arolije, i duhovi zaepljeni u arobnjakim bocama. tovie, nakon Benove smrti, u njemu je raslo uvjere-nje da ljudi ne bjee iz ivota zato to je ivot dosadan, nego da ivot bjei iz ljudi zato to su ljudi maleni. Osjeao je da su stras-ti ovog komada vee nego glumci. Izgledalo mu je da nikad nije imao trenutka ivljenja u kojem bi mu segnuo u svu punou. Njegova bol o Benovoj smrti bila je vea od njega, ljubav i gubitak Laure ranili su ga i smeli, a kad je grlio mlade djevojke i ene osjeao je oajnu promaenost: htio ih je pojesti kao kola i imati ih; sklupati ih u loptu; sahraniti ih u svoje tijelo; posje-dovati ih punije nego to se ikad mogu posjedovati. Nadalje, smetalo mu je i boljelo ga to ga smatraju uda-kom. On se ushiivao svojom omiljenou meu studentima, srce mu je od ponosa udaralo pod svim onim znakama i zna-menjima, ali ga je vrijealo to ga smatraju nastranim, i zavidio je onim drugovima koji su bili birani za neke slube zbog svoje temeljite zlatne osrednjosti. On se htio pokoravati zakonima i elio je da ga potuju: za sebe je vjerovao da je iskreno drutve-no prikladna osoba - ali netko bi ga vidio poslije ponoi kako poskakuje po stazama kruga, s jarjim kricima na mjeseini. Odijela su mu bila zguvana, koulje i gae prljave, cipele prode-rane - podlagao ih je komadima kartona - eiri bezoblini i proupljeni na pregibima. Ali on nije namjerno bio neuredan - pomi-sao da ih daje na popravak ispunjavala ga je umornim uasom. Mr-zio je in - elio je sanjariti nad svojom utrobom po etrnaest sati na dan. Napokon, izazvan, nagnao bi svoj veliki trup, uljuljan u monu ustrajnost svojih privienja, u uljivo i estoko gibanje. Oajno se bojao ljudi u gomili: na razrednim sastancima, ili na zabavama, ili na bilo kakvom javnom skupu, bio je unezvije-ren i suzdran, dok im ne bi poeo govoriti i pokoravati ih. Uvi-jek se plaio da e se netko naaliti na njegov raun, i da e mu se smijati. Ali se nije plaio nijednog ovjeka nasamo: osjeao je da moe sa svakim izai na kraj ako ga odvoji od njegove gomi-le. Sjeajui se svog divljeg straha i mrnje spram gomile, on bi se nasamo s nekim ovjekom okrutno igrao, kao maka, njeno frkui na njega, uljajui se meko k njemu, drei podignutu i utljivu onu stranu tigrovu apu svoga duha. Iz njih je kapao sav njihov krob; izgledali su kao da cie i pijuu, i da se osvru za vratima. Dokopao bi se nekog bunog uznositog seljaine studentskog predsjednika Y. M. C. A. ili predsjednika godita -i obarao se na njega sa zlonamjernom blagom pribranou. 490 to ti misli - poeo bi s ozbiljnom pobonou to ti misli, zar ne bi trebalo da ovjek ljubi svoju enu u trbuh? I skupio bi svu revnu nevinost svog lica u nepomian po-gled. Jer, na koncu konca, trbuh je ponekad ljepi nego usta, i kudikamo istiji. Ili ti moda vjeruje u bestrbuni brak? Ja, na primjer - nastavio bi s ponosnom strastvenou - ne vjeru-jem! Ja sam za vie i bolje ljubljenje u trbuh. Nae supruge, nae majke, i nae sestre to oekuju od nas. To je in potovanja pre-ma sijelu ivota. Ne, to je ak in vjerskog oboavanja. Kad bis-mo mogli sve nae ugledne poslovne ljude i sve ostale osobe koje ispravno misle za to zainteresirati, to bi vjerojatno izazvalo najveu revoluciju za koju se ikad znalo u ivotu nekog naroda. Za pet go-dina to bi uklonilo razvod i ponovo ustanovilo

ugled doma. Za dva-deset godina to bi od naeg naroda stvorilo gordo sredite civiliza-cije i umjetnosti. Zar ti ne misli tako? Ili misli? Eugene je tako mislio. To je bila jedna od nekoliko njegovih Utopija. Ponekad, kad je bio srdito i ogoreno raspoloen, uo bi prasak smijeha iz neke studentske sobe, pa bi se okrenuo reei i psujui ih, mislei da se njemu smiju. Naslijedio je oevo po-vremeno uvjerenje da se svijet okupio u beskrajnoj uroti protiv njega: zrak oko njega bio je pun ruganja i prijetnje, lie je izdaj-niki aptalo, na tisuu tajnih mjesta ljudi su se sastajali da ga ponize, omalovae i iznevjere. On bi sate provodio pod stra-nom neizbjenou neke nepoznate opasnosti: iako nije bio ni za to kriv osim za svoje mune tlapnje, on bi ulazio na predava-nje, na zbor, na studentski sastanak hladna stisnuta srca, oeku-jui raskrinkavanje, osudu i propast zbog njemu nepoznata zlo-ina. Ili bi bio mahnit, nastran i nehajan, skiei im pobjedniki u lica i poskakujui opsjednut jarjim veseljem, dok bi ivot vi-dio kako visi kao ljiva njemu na dohvat. I tako, hodajui nou stazama kruga, ispunjen snovima o slavi, uo je mladie kako govore o njemu ljubazno i grubo, smi-jui se njegovim udatvima, i spominjui da mu je potrebno kupanje i isto rublje. On se pandom hvatao za grlo dok je slu-ao. Ja mislim da sam sila, razmiljao je Eugene, a oni kau da smrdim zato to se nisam okupao. Ja! Ja! Bruce-Eugene, bi za Meksikance i najvei obrambeni igra to ga je ikad Vale imao! Maral Gant, spasitelj svoje domovine! As Gant, sokol neba, o-vjek koji je oborio Richthofena! Senator Gant, guverner Gant, 491predsjednik Gant, obnovitelj i ujedinitelj zemlje u rasulu koji se tiho povlai u privatan ivot usprkos planom prosvjedu stotine milijuna ljudi, dok, kao Artur ili Barbarossa, ponovo ne uje bubnjeve nevolje i pogibli. Isus Nazareanin Gant, ismijan, vrijean, popljuvan i utam-nien za tue grijehe, ali plemenito utljiv, koji vie voli smrt nego da nanese bol voljenoj eni. Gant, neznani junak, mueni-ki predsjednik, umoreni bog etve, donositelj dobrih usjeva. Vojvoda Gant od VVestmorelanda, vikont Pondicherrv, dvanaes-ti lord Runnymede koji incognito trai pravu ljubav, u Devonu i zrelom itu, i nalazi pamuno bijele noge na slatkoj postelji od sijena. Da, GeorgeGordon-Noel-Byron Gant koji pronosi prizor svog krvareeg srca kroz Evropu, i ThomasChatterton Gant (taj bistri deko!), i Francois-Villon Gant, i Ahasver Gant, i Mitridat Gant, i Artakserks Gant, i Edvvard-Crni-Princ Gant; Stilihon Gant, i Jugurta Gant, i Vercingetoriks Gant, i Car-Ivan-Grozni Gant. I Gant, olimpijski bik; i Heraklo Gant; i Gant, labud zavod-nik; i Astarta i Azrael Gant, Protej Gant, Anubis i Oziris i vra Gant. Ali to, ree Eugene vrlo polagano u mrak, ako ja nisam ge-nij? To se nije esto pitao. Bio je sam: govorio je glasno, ali pri-gueno, da bi osjetio nestvarnost ovog huljenja. Bila je no bez mjeseca, puna zvijezda. Nije bilo grmljavine ni sijevanja. Da, ali to, pomisli on i sav blijed zarei, ali to ako itko dru-gi misli da nisam genij? Ah, ali oni bi to voljeli, svinje. Oni me mrze, i ljubomorni su na mene jer ne mogu biti kao ja, zato e me uniziti ako mogu. Oni bi to voljeli rei, kad bi se usudili, samo zato da me povrijede. Na trenutak njegovo se lice zgri od boli i gorine: on izvije vrat, drei se rukom za grlo. Zatim, po svom obiaju, kad je spalio srce, poeo je golo i ispitivaki gledati na to pitanje.

No, nastavio je mirno, to ako nisam? Hou li se priklali, ili jesti crve, ili progutati arsenik? On polako ali odluno zavrti gla-vom. Ne, ree, neu. Osim toga, ima dovoljno genija. U svakoj srednjoj koli imaju najmanje jednoga, i jednoga u kino-orke-stru svakoga gradia. Katkada gospoa Von Zeck, bogata pokro-viteljica umjetnosti, alje jednog-dva genija u Nevv York na studij. Tako da, procijeni on, ova naa prostrana zemlja ima prema popisu stanovnitva najmanje 26.400 genija i 83.752 umjetnika, ne raunajui one u poslovnim i oglasnim granama. Za svoje osobno zadovoljstvo Eugene promrmlja imena 21 genija koji 492 piu pjesme i 37 drugih koji su se posvetili drami i romanu. Po-slije toga osjetio je prilino olakanje. to drugo mogu biti, razmiljao je, osim genija? To sam bio ve dovoljno dugo. Mora postojati i neto bolje da se radi. Iza one konane ograde, razmiljao je, nije smrt kao to sam neko vjerovao nego novi ivot - i nove zemlje. Uspravan, podboen, stajao je on, s kupolastom glavom is-turenom prema svjetlosti: ezdesetogodinjak, spretna i ravna ti-jela, gustih obrva, sa starim blijeskom oka sokolova, mravih ja-buica, ekinjasto potkresana brka. To lice na kojem se hranio kondor misli, nadsvoeno visokom istananom zlobom, sofisti-kim radovanjem. Nie, sjedei u klupama u zanosnom ropstvu, oni su oeki-vali njegovu prvu promuklu rije. Eugene pogleda ona tupa oz-biljna lica, dovabljena iz vrstih klecala kalvinizma u sjenovitu zemlju metafizike. I sad e njegovo izrugivanje zaigrati kao mu-nja oko njihovih glava, ali je oni nee vidjeti, niti osjetiti kad udari. Oni e jurnuti naprijed da se rvu s njegovom sjenom, da uju njegov demonski smijeh, da se sveano bore sa svojim ne-roenim duama. ista ruka sa zavratkom dri uglaan tap. Njihovo zurenje posluno prelazi njegovim sjajem. - Gospodine Willis? Bijelo, smeteno, ponizno lice strpljivog roba. Molim, gospodine. - to je ovo? - tap, gospodine. - to je tap? - To je komad drveta, gospodine. Stanka. Podrugljive obrve zahtijevaju njihov smijeh. Oni se samodopadno smijulje tom vuku koji e ih poderati. - Gospodin VVillis kae da je tap komad drveta. Njihov smijeh klepee o zidove. Besmislica. - To je i stablo ili telefonski stup. Ne, bojim se da to nije dovoljno. Da li se ostali slau s gospodinom Willisom? - tap je komad drveta odsjeen do izvjesne duine. - Dakle slaemo se, gospodine Ransom, da tap nije jedno-stavno drvo neograniene duine? Osupnuto seljako lice s treptajem napora. - Vidim da se gospodin Gant naginje na sjedalu. Na njego-vu je licu svjetlost koju sam i ranije tamo viao. Gospodin Gant nee noima spavati od razmiljanja

493- tap - ree Eugene - nije samo drvo nego i negacija dr-veta. To je spoj drveta i ne-drveta u prostoru. tap je konano i neprodueno drvo, injenica odreena svojom vlastitom nega-cijom. Stara glava ozbiljno slua iznad njihova podrugljivog uvla-enja daha. On e me iznijeti i pohvaliti, jer ja se mogu mjeriti s ovom seljakom zemljom. On me vidi s naslovima gordog po-loaja; a on voli pobjedu. - Dali smo mu novo ime, profesore Weldon - ree Nick Mabley. - Zovemo ga Hegel Gant. Sluao je njihov buni smijeh; vidio je kako se njihova zado-voljna lica okreu prema njemu. To je bilo dobronamjerno. Na-smijeit e se - njihov izvorni velikan, voljeni udak, pjesnik imunih seljaina. - Moda je on i vrijedan toga imena - ree Vergil Weldon ozbiljno. Stari lie, i ja se mogu poigravati tvojim izrekama tako da me oni nikad ne uhvate. Iznad dungle njihovih umova nai nesputani duhovi udaraju podrugljivo i strasno. Istina? Stvarnost? Apsolutno? Univerzalno? Mudrost? Iskustvo? Znanje? injeni-ca? Pojam? Smrt - ta velika negacija? Pobijaj i napadaj, Volpone! Zar nemamo rijei? Dokazat emo bilo to. Ali Ben, i demonski titraj njegova smijeka? Gdje je sada? Proljee se vraa. Vidim ovce na brijegu. Krave s klepka-ma prolaze putem u vijencima praine, i kola kripe kui pod blijedom utvarom mjeseca. Ali to se mie u zakopanom srcu? Gdje su one izgubljene rijei? I tko je vidio njegovu sje-nu na Trgu? - A da su vas pitali, gospodine Rountree? Rekao bih istinu - ree gospodin Rountree skidajui na-oale. - Ali oni su bili naloili dosta veliku vatru, gospodine Roun-tree. - To nije vano - ree gospodin Rountree stavljajui opet naoale. JJ f Kako plemenito moemo umrijeti za istinu - u razgovoru. - Bila je to vrlo vrua vatra, gospodine Rountree. Oni bi vas bili spalili da se niste javno odrekli. - Ah, pustio bih da me spale - ree muenik Rountree kroz sve zamagljenije naoale. - Mislim da bi to moglo biti bolno - natukne Vergil Wel-don. - ak i mali mjehur pee. - Tko eli biti spaljen za bilo to? - ree Eugene. - Ja bih uinio to i Galileo povukao bih se. - I ja bih - ree Vergil Weldon, i njihova se lica nadsvodie veselom zlobom nad tekim smijehom razreda. Ipak se kree. - S jedne strane stola stajale su zdruene sile Evrope; s druge je stajao Martin Luther, sin kovaa. Glas promukle strasti, potresen u dui. Ovo oni mogu za-pamtiti, i zapisati. - Tu je bila prilika, ako je ikad bila, da se stavi na kunju najjai duh. Ali je odgovor doao kao blijesak. Ich kann nicht an-ders - ja ne mogu drugaije. To je bila jedna od velikih izreka povijesti. Ta reenica, upotrebljavana ve trideset godina, relikvija Valea i Harvarda: Royce i Munsterberg. U svemu tom obmanji-vanju Teutonci su bili VVeldonovi uitelji, ali gledajte kako raz-red to edno lape. On im ne doputa da itaju, da netko ne bi naao svataru njegovih pabirenja od Zenona do Immanuela

Kanta. Luda krparija od tri tisue godina, prisilni brak nepomir-ljivosti, zbroj sve misli, u njegovoj staroj glavi. Sokrat rodi Pla-tona. Platon rodi Plotina. Plotin rodi svetog Augustina... Kant rodi Hegela. Hegel rodi Vergila Weldona. Ovdje se zaustavlja-mo. Vie se nema to roditi. Odgovor na sva pitanja u trideset lakih lekcija. Koliko su sigurni da su ga nali! A veeras e nositi svoje tupe due u njegovu radnu sobu, netjelesno e se ispovijedati, lomit e se u izmiljenim muenji-ma duha, otkrivajui borbe kojih nikad nisu vodili. - Trebalo je imati karaktera da se uini tako neto. Trebalo je biti ovjek koji odbija da se slomi pod pritiskom. I to je ono to ja elim da moji momci uine! elim da uspiju! elim da isprave svoje mane. elim da ostanu isti kao suza! Eugene se acne i pogleda oko sebe na sva ona lica odluno namjetena da se oajno bore za jednoenstvo, stranaku poli-tiku i volju veine. A ipak se baptisti plae toga ovjeka! Zato? On je skinuo zaliske njihovu bogu, ali to se tie ostaloga, samo ih je nauio da se slau s naredbama. Dakle, evo Hegela u pojasu pamuka! , TlJekom ovih godina Eugene bi odlazio s Pulpit Hilla, nou 1 danju, kad je travanj bivao mlada zelena mrlja, ili kad je pro494 495Ijee bivalo puno i zrelo. Ali najdrae mu je bilo odlaziti nou jurei preko prohladnih proljetnih polja punih rose i zvjezdane svjetlosti, pod velikim alom mjeseca rebrasta od oblaka. Odlazio bi u Exeter i Sydney; ponekad bi otiao u gradie koje nikada ranije nije posjetio. U hotelima bi se upisivao kao Robert Herrick, John Donne, George Peele, William Bla-ke i John Milton. Nikad mu nitko nita nije rekao zbog toga. U tim malim gradovima ljudi su imali takva imena. Jednom se upisao u hotelu jednog piedmontskog gradia kao Ben Jon-son. Slubenik je ispitivaki okrenuo knjigu. - Zar nema slovo h u tome imenu? - rekao je. - Ne - rekao je Eugene. - To je druga grana porodice. Imam strica Samuela koji tako pie svoje prezime. Ponekad, u hotelima na zlu glasu, upisao bi se s mranom zakopanom radou kao Robert Browning, Alfred Tenny-son i William VVordsvvorth. Jednom se upisao kao Henry W. Longfellovv. - Mene ne moete prevariti - rekao je slubenik s ukoe-nim smijekom nevjerice. - To je ime jednog pisca. Prodirala ga je golema udna glad za ivotom. Nou je slu-ao glasanje sitnih nonih bia u milijun zvukova, veliku zane-senu simfoniju mraka, zvonjavu dalekih crkvenih zvona kroz krajinu. I njegovo se vienje irilo u krugovima preko mjesecom oblitih livada, sanjarskih uma, monih rijeka to proljeu u tami i deset tisua usnulih gradova. Vjerovao je u beskonano bogatu arolikosl svih gradova i lica: u bilo kojoj od milijun stra-ara on je vjerovao da postoji udan zakopan ivol, njena i slomljena balada, neto mrano i nepoznato. U trenutku prela-enja pokraj neke kue, mislio je, moda je netko unutra na pra-gu smrti, moda su ljubavnici spleteni u vruem zagrljaju, mo-da se ubojstvo vri. Osjeao je oajnu osujeenost, kao da je bio odstranjen s bogate gozbe ivota. I usprkos svim upozorenjima, odluio je da razbije kalup obiaja i da pogleda unutra. Gonjen tom glau, on bi odjednom odjurio iz Pulpit Hilla i, dok se

spulao suton, u-ljao se gore-dolje mirnim ulicama gradova. Napokon, uzdignut iznad svakog suzdravanja, brzo bi se popeo do nekih vrata i za-zvonio. Zatim, tko god izaao, on bi zateturao prema zidu i hva-tajui se za grlo rekao: - Vode! Za ime boje, vode! Pozlilo mi je! Ponekad su to bile ene, zavodljive i nasmijeene, svjesne njegove prijevare, ali nesklone da ga pusle da ode; ponekad ene ganute od saaljenja i njenosti. Zatim, nakon io bi se na496 pjo on bi se smijeio s estitim isprikama u smetena i suutna lica, mrmljajui: - Oprostite mi. Odjednom je dolo - jedan od mojih napa-da Nisam imao vremena da traim pomoi. Vidio sam vae svjetlo. Zatim bi ga one pitale gdje su mu prijatelji. - Prijatelji! - obazreo bi se divlje i mrano. Zatim bi s gor-kim smijehom rekao: - Prijatelji! Nemam nijednog! Ja sam ovdje stranac. Zatim bi ga one pitale ime se bavi. - Ja sam stolar - odgovorio bi on, udno se osmjehujui. Zatim bi ga one pitale odakle dolazi. - Iz daleka. To je tako daleko - rekao bi muklo - da ne bis-te znali gdje je i da vam kaem. Zatim bi ustao, gledajui oko sebe s dostojanstvom i saalje-njem. - A sada moram poi! - rekao bi tajanstveno. - eka me du-gaak put prije nego to se moje putovanje okona. Bog vas bla-goslovio sve! Bio sam stranac i vi mi pruiste zaklon. Sin ovje-ji ne bjee tako dobro primljen. Ponekad bi zazvonio s izrazom bojaljivog raspitivanja i rekao: - Je li ovo broj 26? Ja se zovem Thomas Chatterton. Traim jednog gospodina po imenu Coleridge - gospodina Samuela T. Coleridgea. Stanuje li on ovdje? ... Ne? ... Oprostite ... Da, rekli su mi broj 26, siguran sam ... Hvala... Pogrijeio sam ... Pogledat u u telefonski imenik. Ali to, mislio je Eugene, ako ga jednog dana, u milijunu uli-ca ivota, zaista naem? To su bile zlatne godine. 39 Gant i Eliza dooe na njegovu promociju. On im je naao stan u gradu: bio je poetak lipnja - vru, zelen, estoko i raz-bludno junjaki. Krug je bio zelena penica; bivi studenti e-tali su u nadutim parovima; svjee lijepe djevojke, koje se nisu znojile, dole su da vide kako promoviraju njihovi momci, i da pleu; mame i tate voeni su nijemo i stidljivo naokolo. Koled je bio divan, napola pust. Veina studenata, osim di-plomaca, bila je otila. Zrak je bio nabijen svjeom putenom 497vruinom, tamnozelenim sjajem gustog lia, tisuom plodnih mirisa zemlje i cvijea. Mladii su bili obuzeti tugom, nejasnim uzbuenjem, ponosom. Na toj bogatoj pozornici vidio je svoga sina Eugenea Gant koji je bio napustio svoju kosturnicu smrti na tri dana. Doao je iz svog groba, ponovo prizvan ivotu. Vidio je svog sina na pri-jestolju svih cvjetnih osjeaja promocije, i cijelo mu se srce dig-lo iz praine. Na velianstvenom travnjaku, u sjeni velikih

staba-la, okruen dostojanstvenim kolegama i njihovim porodicama Eugene je proitao pjesmu svoga godita (O majko naih ne-brojenih nada). Zatim je govorio Vergil Weldon, otmjeno promukao, dubok i sveano tuan; i iva je istina bujala u njihovim ^srcima. Bio je to veliki govor. Budite iskreni! Budite isti! Bu-dite dobri! Budite ljudi! Svladajte mane! Svijet je potrebit! i-vot nikad nije bio toliko vrijedan. Nikada u povijesti nije bilo. Nijedno drugo godite nije toliko obeavalo kao. Meu osta-lim dostignuima urednik lista podigao je moralni i intelek-tualni stupanj drave za dva palca. Sveuilini duh! Karakter! Sluba! Vodstvo! U toj ljupkoj divljini Eugenovo je lice potamnjelo od ponosa i radosti. Nije mogao progovoriti. U svijetu je bilo slave: ivot je soptao za njegovim zagrljajem. Pozorno su Eliza i Gant sluali sve pjesme i govore. Njihov je sin bio velik ovjek u sveuilinom krugu. Vidjeli su ga i uli pred njegovim razredom, u krugu, i kod promocije kad su bile objavljene njegove nagrade i poasti. I njegovi su im profesori i drugovi govorili o njemu i rekli da e imati sjajnu karijeru. I Eliza i Gant bijahu pomalo dirnuti lanim zlaanim sjajem mladosti. Na trenutak su povjerovali da je sve mogue. - Eto, sine - rekao je Gant - ostalo sada ovisi o tebi. Vjeru-jem da e proslaviti svoje ime. - Poloio je nespretno svoju ve-liku suhu ruku na sinovo rame i Eugene je za trenutak u onim mrtvim oima vidio stari mrak sjene i nenaene udnje. - Hm! - poela je Eliza s drhtavim smijekom bockanja -pamet e ti se zavrtjeti od svega toga to o tebi govore. - Obu-hvatila mu je ruku svojim grubim toplim stiskom. Oi su joj odjednom zasuzile. - Eto, sine - rekla je ozbiljno - elim da sada nastavi i po-kua biti Netko. Nitko od ostalih nije imao prilike kao ti, i ja se nadam da e ti neto postii. Tvoj tata i ja uinili smo sve to smo mogli. Ostalo ovisi o tebi. On joj uzme ruku u asu divlje odanosti i poljubi je. - Postii u neto - rekao je on. - Hou. 498 Oni su srameljivo gledali njegovo udno tamno lice, sa svom njegovom strastvenom i bezazlenom gorljivou, i osjeali su njenost i ljubav prema njegovoj mladosti i svemu onome to ioi je bilo nepoznato. A neka velika ljubav i saaljenje bujali su u njemu zbog njihove udne i nezgrapne samoe, i zbog toga to je osjeao, nekim stranim pronicanjem, da je ve bio ravnodu-an prema naslovima i astima koje su mu oni eljeli, i zbog toga to je ono to on sad eli za sebe ve izvan njihova mjerila vrijednosti. I pred tim privienjem saaljenja i gubitka i samoe on se okrene u stranu i zarije mravu ruku u svoje grlo. Bilo je gotovo. Gant, koji je podstrekom sinove promocije skoro povratio ivotnost svojih srednjih godina, ponovo je klo-nuo u cmizdravo starako zanovijetanje. Spustila se strana ega i slomila ga. Sa strahom i umorom oekivao je dugo vrue pu-tovanje natrag u planine. - Milosrdni boe! - cvilio je. - Zato sam uope dolazio? O Isuse, kako u ponovo podnijeti taj put! Neu izdrati. Umrijet u prije nego stignem tamo! To je strano, to je grozno, to je okrutno. - I plakao je kroz slabe mrkave jecaje. Eugene ih je odveo u Exeter i udobno ih smjestio u spavaa kola. On je ostajao nekoliko dana da pokupi svoje stvari - et-verogodinji nered, pisma, knjige,

stare biljeke, nevrijedno smee svake vrste, jer izgleda da je bio naslijedio Elizinu mah-nitost za slijepim gomilanjem. Rasipao je novac i nije ga mogao utedjeti, a uvao je sve drugo ak kad bi mu se smuilo u dui od ustajalog i pranog zamora prolosti. - Pa, sine - ree Eliza u onom tihom trenutku prije odlaska - jesi li ve razmiljao to e raditi? - Da - ree Gant liznuvi palac -jer odsad se mora sam za sebe brinuti. Dobio si najbolje mogue obrazovanje. Ostalo ovisi o tebi. Razgovarat emo za nekoliko dana kad doem kui -ree Eugene. - Onda u vam rei to u. Vlak se smilovao i poeo se kretati: on ih brzo poljubi i otr-i niz hodnik. Nije im imao to rei. Bilo mu je devetnaest godina; zavrio je koled; ali nije znao to e raditi. Plan njegova oca da bi tre-balo da studira pravo i ue u politiku bio je zaboravljen ve na drugoj godini, kad je postalo oito da nagnue njegova ivota nije usmjereno k pravu. Njegova je obitelj nejasno osjeala da je on osobenjak - udak, kako su ga zvali - i nepraktinih ili knjievnih sklonosti. Ne pitajui se odreenije za razlog, oni su osjeali da bi bilo besmisleno tu poskokljivu priliku, divljeg tamnog lica, oblaiti u 499 frak i vezati mu tanku vrpcu: nitko njemu slian nije postojao u poslovima, trgovini ili pravu. Neodreenije su ga svrstavali meu knjike crve i sanjare Eliza ga je spominjala kao vrsnog uenjaka, to on zapravo nikad nije bio. On je jednostavno sjaj-no svladavao sve ono to je izazivalo njegovu glad, a tupo, nehaj-no i ravnoduno sve ono za im nije gladnio. Nitko nije jasno vi-dio to e on raditi - a on, sigurno, ponajmanje - ali je njegova obitelj, slijedei natucanje njegovih drugova, neodreeno i br-bljavo govorila o karijeri u novinarstvu. To je znailo rad u novinama. I, koliko god to bilo nezadovoljavajue, njihovo je ne-izbjeno pitanje za trenutak bilo omamljeno blijeskom uspjeha koji je okruio njegov ivot na sveuilitu. Ali Eugenea nije smuivala misao o nekoj svrsi. On je bio mahnit od takvog zanosa kakav jo nikad nije poznavao. Bio je kentaur, iskolaenih oiju i divlje grive, razdiran glau za zlat-nim svijetom. Ponekad je skoro gubio mo suvislog govora. U razgovoru s ljudima iznenada bi zanjitao u njihova isprepadana lica, i odskoio dok mu se lice krivilo od mahnitog veselja. Hitao bi skiei ulicama i stazama, obuzet ushienjem tisuu neree-nih elja. Svijet je leao pred njim da ga ubere - pun bogatih gradova, zlaanih berbi, slavnih pobjeda, ljupkih ena, pun tisu-u nesusretnutih i velianstvenih mogunosti. Nita nije bilo do-sadno ili okaljano. udnovate zaarane obale bile su nepohoe-ne. Bio je mlad i nikad nije mogao umrijeti. Vratio se u Pulpit Hill na dva-tri dana predivne samoe u opustjelom koledu. uljao se praznim krugom u pono pod ve-likim mjesecima kasnog bujnog proljea; udisao je tisuu boga-tih mirisa drveta i trave i cvijeta, obilnog i zavodljivog Juga; i osjeao je zanosnu tugu kad je pomiljao na odlazak, a u mjese-cu je vidio tisuu sablasnih oblija momaka koje je upoznao i koji vie nee doi. A obdan je odlazio da razgovara s Vergilom VVeldonom. Sta-rac je bio krasan, povjerljiv, pun mudre prisnosti, blaga humora. Sjedili su pod velikim stablima

u njegovu dvoritu i pili aj s le-dom. Eugene je razmiljao o Californiji, Peruu, Aziji, Aljasci, Evropi, Africi, Kini. Ali je spomenuo Harvard. Za njega to nije bilo ime nekog sveuilita - to je bujna arolija, bogatstvo, otmjenost, ra-dost, gorda samoa, bogate knjige i zlaano paljetkovanje; to je bilo zaarano ime kao Kairo i Damask. I nekako je osjeao da je to da-valo neki razlog, neki unosan cilj njegovu divljem ushienju. - Da - rekao je Vergil Weldon s odobravanjem. - To je mjesto za vas, gospodine Gant. Za ostale nije vano. Oni su ve spremni. Ali duh poput vaega ne smije se zelen ubrati. Morate mu pruiti priliku da sazre. Tamo ete nai sebe. 500 I priao je s oaravanjem o dobrom slobodnom ivotu duha, o samostanskom uenju, o bogatoj kulturi grada, i o hrani. - Tamo vam daju hranu koju ovjek moe jesti, gospodine Gant - rekao je. - Na toj hrani vam um moe obavljati svoj posao. - Zatim je govo-rio o svojim studentskim danima provedenim tamo, i o velikim imenima Rovcea i Everetta, i Williama Jamesa. Eugene je sa strastvenom odanou pogledao tu velian-stvenu staru glavu, smirenu, mudru i utjenu. U trenutku vido-vitosti spoznao je da je tu, za njega, posljednji od junaka, po-sljednji od onih divova kojima darujemo vjeru svoje mladosti, ufajui se kao djeca da se zagonetka naih ivota moe rijeiti njihovim mirnim rasuivanjem. On je vjerovao, i znao je da ga nikad nikakvo iskustvo nee moi razuvjeriti, da se jedan od ve-likih ivota njegova vremena tiho odvio u tom malom sveuili-nom gradu. O, stari moj sofiste, pomislio je. to su bile sve stare filozo-fije koje si posudio i nakitio prema svojoj mati, tebi, koji si bio vei od sviju njih? to je bila znanost o miljenju, tebi, koji si bio misao? to ako sva tvoja drevna igra metafizike nikada nije tak-la mranu dunglu moje due? Misli li da si zamijenio Boga moga djetinjstva svojim Apsolutom? Ne, samo si njegovu bradu zamijenio brkovima, i blijeskom demonskih sokolovih oiju. Za mene, ti si bio iznad boga, iznad istine, iznad pravednosti. Za mene, ti si bio dovoljna negacija svega tvoga uenja. to god si inio, bilo je, svojim injenjem, pravedno. A sad te ostavljam us-toliena u sjeanju. Nee vie vidjeti moje tamno lice kako gori u tvojoj klupi; sjeanje na mene pobrkat e se i rasuti; novi e mladii doi da zadobiju tvoju naklonost i hvalu. Ali ti? Zauvijek stalan, neizbljediv, sjajan, moj gospodar. Zatim, dok je starac govorio, Eugene nenadno skoi na noge, i njegovu mravu ruku vrsto stegne svojom. - Gospodine Weldon! - ree. - Gospodine Weldon! Vi ste velik ovjek! Nikad vas neu zaboraviti! Pa se okrene i slijepo jurne niza stazu. Jo je dangubio, iako mu je prtljaga ve danima bila spremljena. S oajnom boli oekivao je odlazak iz arkadijske divljine gdje je upoznao tako mnogo radosti. Nou je tumarao opustje-lim krugom, razgovarajui tiho do jutra sa akom studenata koji su se udno vrzli, kao i on, meu sablasnim zgradama, meu ut-varama izgubljenih mladia. Nije se mogao pomiriti s konanim odlaskom. Rekao je da e se u ranu jesen vratiti na nekoliko dana, i barem jedanput godinje nakon toga. 501Onda je jednog vrueg jutra, na iznenadan poriv, otiao Dok je automobil koji ga je vozio u Exeter grmio niz zavojitu uli-cu, pod vrelom zelenom

lipanjskom lisnatou, uo je, kao iz morskih dubina sna, daleko i slabano, meko brujanje zvona u sveuilinom krugu. I iznenada mu se uinilo da sve one utaba-ne staze tutnje batom koraka izgubljenih mladia, i njega meu njima, dok tre na predavanja. Zatim, dok je sluao, daleko je zvono zamrlo, a sablasni trkai otutnjili u zaborav. Uskoro su kola progrmila kraj kue Vergila VVeldona, i dok je prolazio vi-dio je starca kako sjedi ispod svoga stabla. Eugene ustane u kolima i svojom dugakom rukom mahne u znak pozdrava na odlasku. - Zbogom - krikne. - Zbogom. Starac ustane uz tihi pozdrav na rastanku, polagan, smiren, izrazito blag. Zatim, dok je Eugene jo stajao gledajui straga na ulicu, kola zagrme preko kose brijega i krenu strmo nadolje u vrui sprljeni predio ispod sebe. Ali kad mu je izgubljeni svijet nestao s vidika, Eugene silno krikne od boli i tuge, jer je znao da su se iza njega zatvorile vilinske dveri, i da se vie nikada nee tamo vratiti. Vidio je prostrani bogati trup bregova, s bujnim valovitim zelenilom, zrelo prsat, proaran daleko-ploveim sjenama obla-ka. Ali on je znao da je to bio kraj. Daleko umom razlijegao se zvuk roga. Mahnitao je od gladi za slobodom: prostrana poljana zemlje razastirala mu je svoju bezgraninu zavodljivost. \ To je bio kraj, kraj. To je bio poetak putovanja, potrage za novim zemljama. Gant je bio mrtav. Gant je bio iv, smrt na ivotu. U svojoj velikoj stranjoj sobi kod Elize ekao je smrt, izgubljen i skrhan u poluivotu razdraljivog sjeanja. Drao se na ivotu o jednom trulom koniu, les obasjan rijetkim blijescima svijesti. Nagla smrt s ijom su se prijetnjom oni tako davno suoili da je bila izgubila svoj znaaj, nikad ga nije snala. Stigla je tamo gdje su joj se najmnje nadali - k Benu. I uvjerenje koje je Eugene stekao o Benovoj smrti, prije vie od godinu i pol dana, sad je bilo utjelovljena stalnost. Veliki divlji obrazac obitelji zauvijek se bio raspao. Djelomina stega koja ih je drala zajedno bila je unitena smru njihova brata: mora pustoi i gubitka unitila im je nadu. S mahnitim fatalizmom podvrgli su se divljakom meteu ivota. 502 Osim Elize. Ona je imala ezdeset godina, bila je ila tijela i uma, pobjedniki zdrava. Jo je vodila Dixieland, ali vie nije drala goste na hrani, nego im je samo izdavala sobe, a veinu dunosti upravljanja povjerila je jednoj usidjelici koja je ivjela u kui. Eliza je najvei dio svoga vremena posveivala nekretninama. Tijekom posljednje godine, ona je napokon ovladala Ganto-vom imovinom. Poela ju je odmah i nemilosrdno prodavati, us-prkos njegovu ravnodunom mrmljanju prosvjeda. Stari dom u ulici VVoodson prodala je za 7.000 $ - po dosta dobroj cijeni, rekla je, s obzirom na susjedstvo. Ali, pust, gol i sirov, lien loze koja ga je opasivala, pripojen nekom nadrilijenikom sanatori-ju za ivana oboljenja, bogati trud njihova ivota je nestao. U tome, vie nego i u emu drugom, Eugene je vidio konano ra-sulo svoje obitelji. Eliza je takoer bila prodala neki komad zaputenog brd-skog obradivog zemljita za 6.000 $, pedeset akara na putu pre-ma Revnoldsvilleu za 15.000 $, i nekoliko manjih komada. Ko-nano je prodala Gantovu radnju na Trgu za 25.000 $ nekom drutvu za trgovinu nekretninama koje je kanilo na tom

mjestu podii prvi neboder u gradu. S tim novcem kao glavnicom ona je poela trgovati, kupujui, prodajui,' polaui kaparu, u jednoj zamrenoj i nepojmljivoj mrei. Sam Dixieland postao je silno vrijedan. Ulica koju je ona godinama ranije predvidjela, bila je prosjeena iza granice nje-zina posjeda: nedostajalo joj je trideset stopa da se spoji sa zlat-nom glavnom cestom, ali je kupila taj meuprostor, plativi bez pogovora masnu cijenu. Otada je odbijala, s napuenim osmije-hom, ponudu od 100.000 $ za svoje imanje. Bila je opsjednuta. Beskrajno je govorila o nekretninama. Pola svog vremena troila je na razgovore s ljudima koji su tr-govali nekretninama; oni su oblijetali oko kue kao muhe zuja-re. S njima se nekoliko puta dnevno vozila kolima da vidi neko imanje. Dok su njezina ulaganja u zemlju rasla po svoti i broju, ona je postajala bezumno krta u osobnim trokovima. Glasno bi zanovijetala ako je u kui dulje gorjelo neko svjetlo, govorei da se nalazi pred propau i siromatvom. Rijetko je jela ako joj hrana nije pruena; hodala je po kui drei alicu slabe kave i koru kruha. krt i nemaran doruak bio je jedini obrok kojemu su se Luke i Eugene mogli nadati s nekom sigurnou: jeli su s 'jutitim grohotom i cerenjem, nabijeni u malu smonicu - bla-govaonica je bila preureena za podstanare. Ganta je hranila i njegovala Helen. Ona se kretala tamo-amo u neprestanom izjedanju izmeu Blizine i Bartonove kue, 503u stalnom ritmu divlje energije i klonua, ljutnje, histerije, umo-ra i ravnodunosti. Nije imala djece i inilo se da ih nee ni ima-ti. Zbog toga su je obuzimala duga razdoblja bolesne udublje-nosti u misli, kad se omamljivala malim gutljajima gotovih toni-kuma, lijekova s velikom koliinom alkohola, domaih vina i vis-kija. Krupne su joj oi izgubile sjaj i otupjele, oko velikih usta urezala se crta histerije, cupkala bi svoju dugu bradu i odjed-nom bi joj udarile suze. Govorila je neumorno, razdraljivo, tro-ei se i gubei se u mrei zapletenih ivaca, u beskrajnom na-klapanju, u nesuvislom brbljanju o graanima, susjedima, boles-ti, lijenicima, bolnicama, smrti. Razborita mirnoa Hugha Bartona katkad ju je razdraivala do bjesnila. On bi sjedio nou, nesvjestan njezina izljeva, ozbilj-no vaui svoju dugaku cigaru, zadubljen u izvjetaje, ili u no-vije izdanje asopisa System ili The American Magazine. Ta mo da se izgubi u samotnikoj zadubljenosti nju je izluivala. Ona nije znala to hoe, ali ju je njegova utnja pred njenom oajni-kom optubom ivota dovodila do bjesnila. Jurnula bi na nj uz razgnjevljeni jecaj, izbila mu asopis iz ruku i zgrabila mu pro-rijeenu kosu stiskom svojih dugih prstiju. - Odgovaraj kad ja govorim! - kriala je, histerino daui. - Ja neu ovdje sjediti, veer za veeri, dok ti sjedi utonuo u neku priu. Pomisli samo! Pomisli samo! Udarala je u pla. -Mogla sam se isto tako udati za krojaku lutku. - Evo, ja sam voljan razgovarati s tobom - kiselo je on pro-svjedovao - ali to god ja kaem, ini se da tebi ne odgovara. to eli da ti kaem? Zaista se inilo, kad je bila ovako raspoloena, da joj se nije moglo ugoditi. Razdraila bi se i naljutila ako su se ljudi brilji-vo slagali sa svime to bi rekla; jednako bi je razdrailo njihovo neslaganje ili utnja. Primjedba o vremenu, najopreznije nepri-jeporno miljenje, budila je u njoj srdbu. Ponekad bi nou histerino plakala na jastuku i estoko se okretala svom branom drugu.

- Ostavi me! Odlazi! Gubi se! Mrzim te! On bi posluno ustao i siao u prizemlje, ali prije nego to bi stigao u dnevnu sobu, ona bi ga uplaeno dozivala, traei da se vrati. Naizmjenino ga je obasipala poljupcima i grdnjama: maj-insku njenost, u kojoj se utapala od enje za djetetom, izlije-vala je na prljavom malom psu mjeancu koji je jedne noi do-kaskao s ulice polumrtav od gladovanja. Bio je to mali divlji stvor crno-bijele dlake, koji je reao i runo kesio zube na sva-koga osim na gospodara i gospodaricu, ali se gegavo udebljao 504 na biranom mesu i jetri; toplo je spavao na barunastom jastu-ku i s njima se vozio, reei na prolaznike. Ona je guila tu du-kelu pljuskama i poljupcima, derala ga tepanjem i mrzila sva^ koga kome se nije dopadala njegova mjeanaka opakost. Ali ve-inu svog vremena, svoje ljubavi, svoje ognjene snage, posvei-vala je njezi oca. Njezini osjeaji prema Elizi bili su ogoreniji nego ikad: osjeala je stalnu podrugljivu razdraenost koja je ponekad rasla do mrnje. Satima bi grdila svoju majku: - Ja vjerujem da je poludjela. Sto ti misli? Ponekad pomi-slim da bismo joj trebali odrediti uvare i drati je pod skrbni-tvom. Zna li da ja kupujem skoro svaki zalogaj hrane koji od-lazi u tu kuu? Zna li? Da nema mene, ona bi ga pustila da joj umre pred oima. Zar ne zna da bi? Postala je tako krta da nee ni za sebe da kupuje hranu. Ali, za boga miloga! - prasnula bi od jake ozlojeenosti. - To nije moja kua pa da sve to radim. On je njezin mu, nije moj! Misli li ti da je to pravvo? Misli li? - I skoro bi zaplakala od bijesa. I prasnula bi na Elizu, ovako: - Mama, za ime boje! Hoe li dopustiti da taj jadni starac tamo umre zbog pomanjkanja prave njege? Ide li tebi u glavu da je tata bolestan ovjek? On mora imati dobru hranu i pristojnu njegu. A Eliza, zbunjena i uznemirena, odgovorila bi: - Sto, dijete? Svega ti na svijetu, to hoe rei? Sama sam mu odnijela veliku zdjelu juhe od povra za ruak: sve je pojeo na duak. 'Pa to, gospodine Gant,' rekla sam (samo da ga razveselim), 'ne vjeru-jem da je ita onome tko ima takav tek. No, recimo,' rekla sam... - Oh, zaboga! - vikala je Helen gnjevno. - Tata je bolestan ovjek. Hoe li to ikad shvatiti? Benova smrt nas je doista mog-la neem nauiti - glas joj je zavravao u vrisku srdbe. Gant je bio votana uta sablast. Njegova bolest, koja mu se bila razgranala po svim dijelovima tijela, davala mu je izgled go-tovo prozirne lomnosti. Njegov je um bio potonuo iz ivota u tmurnu zemlju sjena: sluao je umorno i ravnoduno sav amor svae oko sebe, jauui i plaui kad bi osjetio bol, hladnou ili glad, smijeei se kad mu je bilo udobno i lagodno. Sad su ga dvatri puta godinje vodili u Baltimore na zraenje radijem: po-slije svakog posjeta u njemu je zasjao kratak proplamsaj ivot-nosti i olakanja, ali su s'vi znali da je to prizdravljenje bilo samo privremeno. Njegovo je tijelo bilo trulo tkivo koje se nekim udom dotle dralo zajedno. U meuvremenu, Eliza je neprestano govorila o nekretnina-ma, kupljenim, prodanim, zamijenjenim. U svojim pothvatima bila je bolesno tajanstvena; lukavo bi se nasmijala kad bi je o 505njima pitali, namignula na znalaki nain i stvarala neki podrug-ljivi zvuk u grlu. - Ja ne govorim sve to znam - rekla bi.

To je izazivalo nemilu radoznalost njezine keri, gotovo do neizdrljivosti, jer usprkos njenom srditom izrugivanju, mahni-tost za imovinom zahvatila je isto tako i nju i Hugha Bartona: potajno su oni potovali Blizinu prepredenost i traili njezin sa-vjet o nekretninama u koje je on ulagao sav viak svoje zarade. Ali kad je Eliza odbijala da otkrije vlastita ulaganja, ki bi joj kriknula u histeriji izjalovljenja: - Ona nema pravo da to ini! Ti zna da nema! To je tatina imovina jednako kao i njezina, to zna. Kad bi ona sada umrla, imanje bi bilo u stranoj zbrci. Nitko ne zna to ona radi: koliko kupuje i prodaje. Mislim da to ni ona sama ne zna. Svoje bilje-ke i papire dri sakrivene po ladicama i kutijama. Njezino nepovjerenje i strah bili su tako veliki da je, na gole-mu Blizinu muku, prije godinu-dvije nagovorila Ganta da naini oporuku: ostavio je svakom od svoje petero djece po 5.000 $, a os-tatak imovine i novca eni. I, kako je ljeto odmicalo, opet ga je na-govorila da za izvritelje oporuke imenuje dva ovjeka u ije se po-tenje ona najvie pouzdavala: Hugha Bartona i Lukea Ganta. Lukeu, koji je nakon otputanja iz mornarice bio trgovaki putnik za elektrine centrale za osvjetljavanje farmi u planin-skom predjelu, ona je rekla: - Nas dvoje smo oduvijek imali dobro obitelji pri srcu, a za to nita nismo dobili. Mi smo bili velikoduni, a na koncu e Eugene i Steve sve dobiti. Eugene je imao sve, mi nismo imali ni-ta. On sad govori da bi iao na Harvard. Jesi li uo? - Njegovo v-v-v-velianstvo! - ree Luke ironino. - Tko e p-p-plaati raune? Tako, dok je zamiralo ljeto, nad polaganim uasom Gantove smrti vodio se ovaj runi rat pohlepe i mrnje. Steve je stigao iz Indiane; za etiri dana bio je sulud od viskija i veronala. Poeo je pratiti Eugenea po kui, zloslutno ga stjeravati u kutove i ra-toborno hvatati za ruku, dok ga je zapahnjivao pokvarenim u-tim zadahom i govorio s boleivim izazivanjem. - Meni se nikad nije pruila prilika kao tebi. Svi su bili pro-tiv Steviea. Da je on imao prilike kao neki drugi, sad bi on bio gore meu glavnima. Pa ipak, on ima vie mozga nego mnogi koje poznajem to su bili u koledu. Ti me razumije, zar ne? Unosio je svoje bubuljiavo lice, gnusno i iskeeno, u Eugeneovo. 506 - Bjei, Steve! Bjei! - mrmljao je mladi. Pokuavao je iz-mai, ali mu je brat zabranjivao prolaz. - Kaem ti da bjei od mene, svinjo! - odjednom je vrisnuo i odgurnuo ono opako lice od sebe. Zatim, kad se Steve oamuen i traljav prostro po podu, na njega skoi Luke uz mucavo psovanje i pone ga izbezumljeno povlaiti gore-dolje. A Eugene skoi na Lukea da ga zaustavi, i sva trojica su mucala i psovala i zaklinjala i optuivala, dok su se stanari nabili na vratima, Eliza plakala zovui u pomo, a Daisy, koja je bila stigla s Juga s djecom, krila svoje punahne ruke i stenjala: - Oh, ubit e ga! Ubit e ga. Smilujte se na mene i na moju jadnu djeicu, molim vas. Zatim sram, gaenje, boleivo jadanje, uplakane ene, uzbu-eni mukarci. - B-bbijedni izrode! - vikao je Luke. - Doao si k-k-kui jer si m-m-mislio da e tata umrijeti i da e ti ostaviti neto novca. Ti ne zasluuje n-n-ni centa!

- Znam ja to vi namjeravate uiniti - vritao je Steve u smrtnom strahu sumnje. - Svi ste vi protiv mene! Urotili ste se protiv mene i pokuavate da me liite moga dijela. Plakao je s iskrenim gnjevom i strahom, s Ijutitom sumnji-avou istuena djeteta. Eugene ga je gledao sa saaljenjem i muninom: bio je tako oduran, iiban i uplaen. Zatim, s osjea-jem nestvarnog uasa i nevjerice, sluao je kako urlaju svoje op-tube. Ta bolest za novcem i pohlepa kaljale su druge ljude, oso-be u knjigama, a ne vlastitu eljad. Reali su kao dukele oko kosti svojih sitnih udjela u novcu nepokopana mrtvaca koji je leao, tiho stenjui od bolesti, ni trideset stopa daleko. Obitelj se povukla u dva tabora neprijateljske budnosti: He-len i Luke na jednoj strani, a Daisy i Steve, pokoren ali uporan, na drugoj. Eugene, koji nije imao dara za stranarstvo, krstario je zvjezdanim prostorom s trenutanim usidravanjem za zemlju. Dangubio je du avenije i besposliio kod Wooda; brbljao je s bearima u drugstoreu; udvarao je djevojkama na ljetovanju po svratinim trijemovima; pohodio Roya Brocka u visokom pla-ninskom selu i leao s jednom lijepom djevojkom u umi; odlazio je u Junu Carolinu; u Dixielandu ga je zavela ena ne-kog zubara. Ona je bila usiljena runa ena od etrdeset tri godine, nosila je naoale i imala rijetku kosu. Bila je lan Keri Konfederacije i stalno nosila njihovu znaku na ukrobljenim kouljama. On je u njoj vidio samo vrlo hladnu i dostojanstvenu enu. Igrao je s njom i drugim stanarima casino - jedinu igru koju je znao - i zvao je gospoo. Onda ga je jedne veeri ona uzela za 507ruku i rekla da e mu pokazati kako se Ijubuje s djevojkom kakljala ga je po dlanu, stavila njegovu ruku sebi oko pasa podigla je do svojih grudi i ovjesila mu se preko ramena, umno disala na tanke nozdrve i bez prestanka ponavljala: - Boe, mali! - On je jurio naokolo po prohladnim ulicama do tri ujutro, pi-tajui se to da s njom radi. Zatim se vratio u zaspalu kuu, izuo cipele i oduljao se u njezinu sobu. Smjesta su se javili strah i gnuanje. Penjao se po bregovima da bi razgalio izmueni duh i satima izbivao iz kue. Ali bi ga ona slijedila po hodnicima ili iznenada pred njim otvarala vrata, obuena u crveni kimono. Postala je vrlo runa i zajedljiva, optuujui ga da ju je zaveo, oskvrnuo i ostavio. Rekla je da bi tamo odakle je ona dola - u dobroj staroj dravi Junoj Carolini - mukarac koji na taj nain postupa sa enom dobio metak u elo. Eugene je pomiljao na nove zemlje. Bio je u smrtnoj stisci od kajanja i grenike krot-kosti: sastavio je dugaki utok za oprotenje i ukljuio ga u svo-ju veernju molitvu, jer on je jo molio, ne zbog odanog vjero-vanja, nego zbog praznovjerne navike i uzdanja u brojeve, pa je suzdrana daha esnaest puta mrmljao neki sloeni obrazac. Jo od djetinjstva on je vjerovao u arobnu djelotvornost odreenih brojeva - nedjeljom bi inio samo drugu stvar koja bi mu pala na pamet, a ne prvu - i robovao je tom zamrenom obredu bro-ja i molitve, ne zato da umilostivi Boga, nego zato da ispuni neki tajanstveni harmonini odnos sa svemirom, ili da iskae tova-nje onoj demonskoj sili koja je lebdjela iznad njega. Nou nije mogao spavati dok to ne bi uinio. Eliza je napokon posumnjala u tu enu, posvaala se s njom i izbacila je. Nitko s njim nije posebno mnogo razgovarao o njegovu od-lasku na Harvard. On sam nije imao neki sasvim jasan razlog da ide, i tek je u rujnu, nekoliko dana prije poetka kolske godine, odluio da poe. Govorio je on o tome na

mahove tokom ljeta, ali mu je trebao, kao i cijeloj njegovoj obitelji, pritisak hitnosti da ga prisili na odluku. Bilo mu je ponueno zaposlenje u ne-koliko novina u dravi i nastavniko mjesto na oronuloj vojnoj akademiji koja je bila na vrhu ugodnog brijega dvije milje od grada. Ali on je u srcu znao da e otii. I nitko mu se nije posebno protivio. Helen ga je katkad grdila pred Lukeom, ali samom nje-mu nabacila tek nekoliko ravnodunih i neprijaznih primjedbi o tome. Gant je umorno stenjao govorei: - Pustite ga neka radi to hoe. Ja vie ne mogu troiti novac na njegovo kolovanje. Ako hoe ii, morat e ga poslati njegova majka. - Eliza je zami-ljeno napuila usne, podrugljivo zamrmorila i rekla: 508 - Hm! Harvard! To krasno zvui, mome. Odakle e smoi novac? - Smoi u ga - ree on mrano. - Ljudi e mi ga posuditi. - Ne, sine - ree ona s trenutanim ozbiljnim oprezom. - Ja ne elim da tako neto uradi. Ne smije poeti ivot gomilanjem dugova. On je utio, pokuavajui da protisne onu stranu reenicu kroz sasuene usne. - Onda - ree napokon - zato ne bih mogao plaati kolu svojim udjelom u tatinoj imovini? - Ali, dijete! ree Eliza ljutilo. - Ti govori kao da smo mi milijunai. Ja ak ne znam da li e biti ikakva udjela za bilo koga. Tvog su oca nagovorili na to protiv njegova zdrava razuma - doda angrizavo. Eugene se odjednom pone udarati u prsa. - Ja elim otii! - ree. - I moram imati novac sada! Sada! Bio je mahnit od osjeaja osujeenosti. - Ne elim ga kad crknem! Hou ga sada! Do vraga nekret-nine! Meni ne treba tvoje blato! Mrzim ga! Pusti me da odem! -vritao je; i u bjesnilu poeo je udarati glavom o zid. Eliza za trenutak napui usne. - Dobro - ree na koncu - poslat u te na jednu godinu. Poslije emo vidjeti. Ali dva-tri dana prije njegova odlaska Luke, koji je idueg dana vodio Ganta u Baltimore, gurne mu list otkucanog papira u ruku. - to je to? - upita on gledajui ga s mrgodnom sumnjom. - Oh, samo jedan mali obrazac koji Hugh hoe da potpie, u sluaju da se neto desi. To je razrjenica. - Razrjenica od ega? - ree Eugene zurei u papir. Zatim, dok mu je um polako krio put kroz govorljivi ar-gon prava, on uvidje da je taj papir bio priznanica da je ve pri-mio iznos od pet tisua dolara s obzirom na kolarinu i trokove u koledu. On podie svoje namrteno lice prema bratu. Luke ga je gledao jedan tren, a zatim prasnuo u suludi ha-ha, gurnuv-i ga pod rebra. Eugene se zlovoljno naceri i ree: - Daj mi svoje pero. Potpisao je papir i vratio ga bratu s osjeajem tune pobjede. - Ha-ha! Sad si gotov! - ree Luke uz glupi grohot. ~ Da - ree Eugene - i ti me zbog toga smatra budalom. Ali meni je drae da budem gotov sada nego kasnije. Ta razrjenica mene razrjeava, a ne vas. 509Pomislio je na ozbiljno lisije lice Hugha Bartona Tu niie mogao odnijeti nikakvu pobjedu, i to je znao. Na kraju krajeva mislio je, imam voznu kartu i

novac za bijeg u depu Sad sam s tim sasvim raistio. To je dobar zavretak, na kraju krajeva Kad je Eliza ula to se dogodilo, otro je prosvjedovala- ' - Ali, pazi! - rekla je. - Oni nemaju pravo da to uine Dijete je jo maloljetno. Tata vam je uvijek govorio da kani da mu pru-i naobrazbu. Zatim, nakon zamiljene stanke, rekla je dvojbeno- - Dobro onda emo vidjeti. Obeala sam da u ga poslati na jednu godir nu. U mraku iza kue Eugene se uhvati za grlo. Plakao je za svim onim krasnim ljudima koji vie nee doi. Eliza je stajala na trijemu, labavo sklopljenih ruku preko trbuha. Eugene je izlazio iz kue i kretao put grada. Bio je dan uoi njegova odlaska; sputao se suton, planine su cvale u ud-nom grimiznom sumraku. Eliza ga je gledala kako ide. - Ispravi se, mome! - viknula mu je. - Ispravi se! Zabaci ramena! On je znao da mu se ona drhturavo smijei u sumraku, puei usne. Uhvatila se za njegovo prigueno ljutilo mrmljanje: - Pa, da - rekla je, ustro klimajui glavom. - Ja bih im po-kazala! Ponaala bih se kao da mislim da sam Netko. Sine - rek-la je ozbiljnije, s naglom promjenom u drhtavom peckanju - za-brinuta sam kad te vidim da ovako hoda. Oboljet e na plua, o tom nema sumnje, ako ide sav zguren. U tome se moe ug-ledati u tatu: uvijek je hodao uspravan kao tap. Naravno, sad vie nije uspravan kao to je nekad bio - tono bi rekli - (ona se drhtavo nasmijei) - ini mi se da svi mi naginjemo tome da se malo skupimo kad ponemo starjeti. Ali u njegovoj mladosti nije bilo uspravnijeg ovjeka u gradu. A zatim je izmeu njih opet zavladala ona strana tiina. On se bio zlovoljno okrenuo k njoj dok je govorila. Neodluno je stala, zagledala se dolje u njega bijela napuena lica, i u toj tii-ni, ira beznaajnog zastora njezina govora, on je uo gorku pje-smu cijelog njezina ivota. udesne su planine cvale u sumraku. Eliza je na as zami-ljeno napuila usne, zatim nastavila: - Eto, kad stigne tamo gore tono se kae - u zemlju Jen-kija, valja da potrai strica Emersona i sav svoj bostonski rod. Strina Lucy jako te je zavoljela kad su bili ovdje - uvijek su go-vorili da bi im bilo drago da ih posjetimo ako ikad itko od nas 510 doe gore - kad si stranac u stranoj zemlji, ponekad je jako do-bro da ima nekoga koga poznaje. I recimo - kad vidi strica Emersona, moe mu tono rei da se ne iznenadi ako i mene uskoro ugleda - (Ona razmetljivo klimne glavom prema njemu) - smatram da se mogu pravo pokupiti i dati na put kao bilo tko drugi kad budem spremna - moda u se jednostavno spremiti i doi - da nikom ne reem ni rijei - neu ni ja cio ivot robo-vati u kuhinji - to se ne isplati - ako mognem ovdje obaviti koji posao ove jeseni, moda u krenuti da vidim malo svijeta kao to sam oduvijek namjeravala - ba nekidan sam o tome razgo-varala s Cashom Rankinom 'to, gospoo Gant,' rekao mi je, 'da je meni vaa glava bio bih bogat ovjek u roku od pet godina

- vi ste najbolji trgovac u ovom gradu,' rekao je. 'Ne govorite mi vie o trgovanju,' rekla sam ja 'kad se rijeim ovoga to sada imam, izvui u se iz toga, i neu vie ni sluati onoga tko mi progovori o nekretninama - nita od toga ne moemo ponijeti sa sobom, Cash,' rekoh ja - 'mrtvaki plat nema depova, a na koncu nam treba samo est stopa zemlje da nas ukopaju - i zato u se povui i poeti uivati ivot - ili tono se kae - prije nego to bude prekasno' - 'Pa, ne mogu vas osuivati, gospoo Gant,' ree on - 'mislim da imate pravo - ne moemo nita od toga po-nijeti sa sobom.' ree on - 'a osim toga, ak i kad bismo mogli, emu bi nam moglo posluiti tamo kamo idemo?' Sad sluaj - (obrati se ona Eugeneu s naglom promjenom, sa starom laba-vom mukom kretnjom ruke) - evo to u uiniti - ti zna ono gradilite koje sam ti rekla da imam na Sunset Crescentu ... I sad je opet izmeu njih zavladala ona strana tiina. udesne su planine cvale u sumraku. Mi vie neemo doi. Mi se nikad vie neemo vratiti. Stajali su bez rijei licem jedno prema drugome, znali su bez rijei jedno drugo. as kasnije Eliza se brzo okrenula od njega i udnim nesigurnim koracima kojima je izlazila iz sobe u kojoj je Ben leao na umoru, krenula je prema vratima. On pojuri natrag preko staze i u jednom skoku prijee ste-penice koje su se penjale na trijem. Zgrabi grube ruke koje je ona drala uz tijelo i povue ih brzo, estoko na svoje grudi. Zbogom - promrmlja hrapavo. - Zbogom! Zbogom, mama! - Iz grla mu se otre divlji, udan krik, kao krik neke zvi-jeri od boli. Oi su mu bile slijepe od suza; pokuao je govoriti, strpati u jednu rije, u jednu reenicu, svu bol, ljepotu i udo njihovih ivota - svaki korak tog stranog putovanja koje je nje-govo nevjerojatno pamenje i nasluivanje odvelo natrag do prebivanja u njenoj utrobi. Ali nikakva rije nije dola, nikakva 511rije nije mogla doi; on je i dalje iznova promuklo vikao Zbo-gom, zbogom. Ona je razumjela, ona je znala sve to je osjeao i elio rei, njene sitne slabe oi bile su vlane kao i njegove od suza, lice joj je bilo iskrivljeno u bolnom grenju tuge, i ona je stalno govo-rila: - Jadno dijete! Jadno dijete! Jadno dijete! - Onda je pro-aptala muklo, slabano: Moramo nastojati da volimo jedno drugo. Ta strana i lijepa izreka, posljednja, konana mudrost to je zemlja moe dati, vraa se u pamenje na koncu, izgovara se prekasno, umorno. Ona stoji tu, grozna i neoklevetana, iznad pranjave buke naih ivota. Nema zaboravljanja, nema oprata-nja, nema nijekanja, nema objanjavanja, nema mrnje. O smrtna i propadljiva ljubavi, koja si roena s ovim tije-lom i koja umire s ovim mozgom, tvoja e uspomena zauvijek obilaziti ovu zemlju. A sada to daleko putovanje. Kamo? 40 Trg je leao na sjajnoj mjeseini. Vodoskok je izbijao ujednaenim mlazom bez lahora: voda je padala u bazen s redovitim pljuskom. Nitko nije dolazio na Trg. Skladna zvonjava sata na banci odbila je etvrt nakon tri kad je Eugene stigao sa sjevernog ruba, iz ulice Academv.

Polako je proao kraj vatrogasnog doma i gradske vijenice. Na Gantovu uglu Trg se otro sputao prema crnakoj etvrti, kao da je bio savijen na rubu. Eugene vidje oevo ime, izblijedjelo, na staroj cigli na mjese-ini. Na kamenom trijemu radnje, aneli su zauzimali svoj mra-morni stav. Izgledali su kao da su se zamrzli, na mjeseini. Naslonjen na eljeznu ogradu trijema, iznad plonika, stajao je neki ovjek i puio. Uznemiren i pomalo uplaen, Eugene pri-e. Polako se popne dugakim stepenicama, paljivo gledajui lice toga ovjeka. Bilo je napola zaklonjeno u sjeni. - Ima li koga tamo? - ree Eugene. Nitko ne odgovori. Ali, kad je Eugene stigao na vrh, vidio je da je taj ovjek Ben. 512 Ben je trenutak zurio u njega ne govorei. Iako Eugene nije mogao osobito dobro vidjeti njegovo lice pod tamnom sjenom sivog pustenog eira, znao je da se on mrti. - Ben? - ree Eugene u sumnji, krzmajui malo na gornjoj stepenici. - Jesi li to ti, Ben? - Da - ree Ben. as kasnije doda zlovoljnim glasom: - A to si mislio tko je, mali glupane? - Nisam bio siguran - ree Eugene pomalo plaljivo. - Ni-sam ti mogao vidjeti lice. Uutjeli su na trenutak. Zatim Eugene, proistivi grlo u svojoj zbunjenosti, ree: - Mislio sam da si mrtav, Ben. - Ah-h! - ree Ben prezrivo, trgnuvi otro glavom uvis. -uje li ti ovo, uje? On duboko povue dim: vijugava isparina cigarete izvila se i rasprila u tiini sjajne mjeseine. - Ne - ree on as kasnije, tiho. - Ne, nisam mrtav. Eugene uzae na trijem i sjedne na nauzgoreno postolje od vapnenca. Ben se trenutak kasnije popne na ogradu i udobno se nagne naprijed oslonivi se na koljena. Eugene se pipao po depovima traei cigaretu, a prsti su mu bili ukoeni i drhtavi. Nije bio ustraen: zanijemio je od u-enja i jake eznutljivosti, a bojao se da svoje misli ne izvrgne ruglu. Zapalio je cigaretu. Uskoro je rekao, muno, kolebljivo, kao da se ispriava: - Ben, jesi li ti utvara? Ben se nije narugao. - Ne rekao je. - Nisam utvara. Opet je nastala tiina, dok je Eugene bojaljivo traio rijei. - Nadam se rekao je uskoro, uz mali napukli smijeh - na-dam se onda da ovo ne znai da sam ja lud? - Zato ne? - ree Ben s hitrim treptavim osmijehom. - Na-ravno, ti si lud. - Onda - ree Eugene polako - ja zamiljam sve ovo? - Za ime boje! - vikne Ben ljutilo. - Otkud bih ja znao? to ti to sve zamilja? - elim kazati - ree Eugene - da li mi ovdje razgovaramo, ili ne? - Ne pitaj mene - ree Ben. Otkud bih ja to znao? Sa jakim utanjem mramora i hladnim uzdahom umora, aneo koji je bio najblii Eugeneu pomakne kamenu nogu i podigne ruku u vii poloaj. Vitki struak ljiljana kruto se zatre-se u njegovim otmjenim hladnim prstima.

- Jesi li vidio ovo? - krikne Eugene uzbueno. - Jesam li vidio to? - ree Ben, naljuen. 513- On-nnog anela tamo! - zacvokoe Eugene upirui drh-tavim prstom. Jesi li vidio da se pokrenuo? Podigao je ruku - Pa to onda? - upita Ben razdraljivo. - Ima na to pravo zar ne? Zna dodade sa zajedljivim sarkazmom - ne postoji za-kon koji zabranjuje anelu da podigne ruku ako eli. - Ne, mislim da ne postoji - priznade Eugene polako, tre-nutak kasnije. Samo, oduvijek sluam ... - Ah! Vjeruje li ti sve to uje, budalo? - vikne Ben es-toko. - Jer - doda mirnije, nakon jednog trenutka, povlaei dim iz cigarete - na loem si putu ako vjeruje. Opet je nastala tiina dok su puili. Onda Ben ree: - Kad odlazi, Gene? - Sutra - odgovori Eugene. - Zna li zato odlazi, ili samo ide da se provoza vlakom? - Znam! Naravno - znam zato odlazim! - ree Eugene lju-tilo, zbunjeno. Odjednom zastane, smeten, smekan. Ben nasta-vi da se mrti na njega. Zatim, tiho i ponizno, Eugene ree: - Ne, Ben. Ja ne znam zato odlazim. Moda ti ima pravo. Moda ja samo elim da se provozam vlakom. - Kad se vraa, Gene? - Pa - na koncu godine mislim - odgovori Eugene. - Ne - ree Ben - ne vraa se. - Sto eli rei, Ben? - ree Eugene, uznemiren. - Ti se ne vraa, Gene - ree Ben blago. - Zna li to? Nastala je stanka. - Da - ree Eugene - ja to znam. Zato se nee vratiti? - ree Ben. Eugene se estoko uhvati skvrenom rukom za ovratnik svoje koulje. - Ja elim otii! uje li! - krikne. - Da - ree Ben. - I ja sam elio. Zato eli otii? Ovdje nema niega za mene - promrmlja Eugene. - Otkad se tako osjea? - ree Ben. - Oduvijek ree Eugene. - Otkada znam za sebe. Ali ni-sam shvatio sve dok nisi ti... On zaslade. - Dok nisam ja - to? - ree Ben. Nastala je stanka. - Ti si mrtav, Ben - promrmlja Eugene. - Ti mora da si mr-tav. Ja sam te vidio kako umire, Ben. - Glas mu se otro podi-gne. - Velim li, vidio sam le kako umire. Zar se ne sjea? Pro-elna soba na kalu u kojoj je sada zubareva ena? Zar se ne sje-a, Ben? Coker, Helen, Bessie Gani koja le je njegovala, gospo-a Perl? Boca s kisikom? Ja sam li pokuao drali zajedno ruke 514 kad su li ga davali. - Glas mu se podigne do vriska. Zar se ne sjea? Velim li, li si mrtav, Ben. - Budalo - ree Ben esloko. - Ja nisam mrtav. Nastala je tiina. - Onda - ree Eugene vrlo polagano - pilam se, tko je od nas utvara? Ben ne odgovori.

- Je li ovo Trg, Ben? Razgovaram li ja s lobom? Jesam li ja zaisla ovdje ili nisam? I je li ovo mjeseina na Trgu? Da li se sve ovo dogodilo? - Olkud bih ja lo znao? - ree ponovo Ben. U Ganlovoj radnji zau se leki bal mramornih nogu. Euge-ne priskoi i proviri kroz iroko staklo Jannadeauova prljavog izloga. S njegova stola razbacani dijelovi nekog sata namigivali su s tisuu sitnih tokica plaviaste svjetlosti. A iza draguljareva ograenog prostora, gdje je mjeseina slrujila u skladile kroz visoki pokrajni prozor, aneli su hodali tamo-amo kao goleme navijene lutke od kamena. Dugi hladni nabori njihovih halja zvonili su krhkim zvekelom; njihove pune kreposne grudi njiha-le su se u kamenom rilmu, a kroz mjeseinu, mramorni su ke-rubini slalno letjeli unaokolo lupajui krilima. Hladne blejei za ovcom, isklesana janjad ukoeno je pasla u mjeseinom obasja-nom prolazu. - Vidi li ti ovo? - krikne Eugene. - Vidi li ti ovo, Ben? - Da ree Ben. - Pa io onda? Oni imaju na lo pravo, zar ne? - Ne ovdje! Ne ovdje! - ree Eugene slrastveno. - To nije pravo, ovdje! Boe moj, ovo je Trg! Evo vodoskoka! Eno gradske vijenice! Eno Grkova restorana! Zvonjava na banci odbije pola sala. - A lamo je banka! - vikne on. - To nije nimalo vano - ree Ben. - Da - ree Eugene - vano je! Ja sam duh Ivoga oca, osuen da neko vrijeme lutam nou. - Ali ne ovdje! Ne ovdje, Ben! - ree Eugene. - Gdje? - ree Ben umorno. - U Babilonu! U Tebi! U svim ostalim mjeslima. Ali ne ov-dje! - odgovori Eugene sa sve eom strasli. - Posloji mjesto gdje se sve slvari deavaju! Ali ne ovdje, Ben! Moji bogovi, s ptijim kricima na suncu, lebde na nebu. - Ne ovdje, Ben! To nije pravo! - ree opet Eugene. Mnogostruki bogovi Babilona. Zatim, za trenutak, Eugene se zagleda u onu mranu spodobu na ogradi, mrmljajui u znak prosvjeda i nevjerovanja: - Utvaro! Utvaro! 515- Budalo - ree opet Ben - kaem ti da nisam utvara. - Onda, to si? - ree Eugene s jakim uzbuenjem. - Ti si mrtav, Ben. as kasnije doda tie: A da li ljudi umiru? - Otkud bi ja to znao? - ree Ben. - Kau da tata umire. Jesi li to znao, Ben? upita Eugene. - Da - ree Ben. - Kupili su njegovu radnju. Sruit e je i ovdje izgraditi ne-boder. Da - ree Ben - to znam. Mi se vie neemo vratiti. Mi se nikada vie neemo vratiti. - Sve odlazi. Sve se mijenja i prolazi. Sutra u i ja otii a ovo... - on zastane. - Ovo - to? - ree Ben. - Ovo e nestati ili - o boe! Je li se sve ovo dogodilo? -krikne Eugene. - Otkud bih ja to znao, budalo? vikne Ben srdito. - to se dogaa, Ben? to se zaista dogaa? - ree Eugene. - Moe li se ti sjetiti neeg istoga kao ja? Ja sam zaboravio stara lica. Gdje su ona, Ben? Kako su se zvala? Zaboravljam imena ljudi koje sam godinama poznavao. Brkam njihova lica. Njihove glave nasaujem na tijela drugih ljudi. Pomiljam

da je jedan ovjek rekao ono to je rekao drugi. I zaboravljam - zaborav-ljam. Ima neto to sam izgubio i zaboravio. Ne mogu se sjetiti, Ben. - ega se eli sjetiti? - ree Ben. Kamen, list, neprohaena vrata. I ona zaboravljena lica. - Zaboravio sam imena. Zaboravio sam lica. A sjeam se si-tnica - ree Eugene. - Sjeam se muhe koju sam progutao na breskvi, i djeaia na triciklima u Saint Louisu, i madea na Groverovu vratu, i teretnog vagona iz Lackavvanne, broj 16356, na pomonom kolosijeku blizu Gulfporta. Jednom me je u Nor-folku neki australski vojnik na putu u Francusku pitao za put do nekog broda; sjeam se lica toga ovjeka. Zurio je u sjenu Benova lica istui odgovor, a zatim je okre-nuo mjeseinom obasjane oi na Trg. I za trenutak cijeli taj srebrni prostor bio je proaran tisu-om oblija njega i Bena. Tamo, na uglu ulice Academv, Eugene je promatrao svoj vlastiti dolazak; tamo, kraj gradske vijenice, koraao je uzdignutih koljena; tamo, kraj rubnjaka na ploniku, stajao je napuujui no velikom izgubljenom legijom sebe - ti-suom oblija koja su dolazila, koja su prolazila, koja su se pre-pletala i pomicala u beskrajnoj mijeni i koja su ostajala nepro-mjenljivi On. 516 A Trgom, razatkana iz izgubljenog vremena, estoka sjajna horda Bena namatala je i odmatala svoje besmrtno tkanje. Tr-gom je hodao Ben u tisuu trenutaka: Ben iz onih izgubljenih godina, onih zaboravljenih dana, onih nezapamenih sati; uljao se uz mjeseinom obasjana proelja; iezavao, vraao se, na-putao sebe i opet se sjedinjavao, bivao jedan i mnogi besmrt-ni Ben u potrazi za izgubljenim mrtvim poudama, za svrenim pothvatom, za nepronaenim vratima - nepromjenljivi Ben koji se umnoavao u obliju, ulazei i izlazei kraj svih onih ciglenih proelja. I dok je Eugene promatrao tu vojsku sebe i Bena, u kojoj nisu bile utvare, gdje nije bilo izgubljenih, vidio je sama sebe -svog sina, svog djeaka, svoje izgubljeno i djeviansko tijelo -kako pristupa pokraj vodoskoka, kako se naginje nad natovare-nom platnenom torbom i sputa se brzim hromim korakom kraj Gantove radnje prema crnakoj etvrti u mladu pretporod-nu zoru. I dok je prolazio mimo trijema na kojem je sjedio pro-matrajui ga, vidio je izgubljeno djeje lice pod izoblienom poderanom kapom, opijeno arobnou neute glazbe, kako slua daleki umski zvuk roga, gotovo zarobljenu nijemu lozin-ku. Brze djeake ruke savijale su svjee listove, ali je ono bajos-lovno izgubljeno lice prolo, zadubljeno u svoje arolije. Eugene skoi do ograde. - Ti! Ti! Sine moj! Dijete moje! Vrati se! Vrati se! Glas mu se zagui u grlu: djeak je otiao ostavivi spomen svog zaaranog i oslukujueg lica okrenutog k onom skrive-nom svijetu. O izgubljenie! I sad je Trg vrvio od njihovih izgubljenih oblija, i sve su se minute izgubljenog vremena sabrale i smirile se. Tada, izbaen iz njih brzinom taneta, Trg kliznu niz tranice sudbine i nestade sa svim onim to je bilo uinjeno, sa svim zaboravljenim obli-jima njega i Bena. A u svom vienju on je gledao bajoslovne izgubljene grado-ve, zakopane u nanijetom talogu zemlje - Tebu, sedmerovratnu, i sve hramove zemlje Daulide i Fokide, i svu Enotriju do Tiren-skog zaljeva. Vidio je iezle kulture, potonule u pogrebnu aru zemlje: udnu bezizvornu slavu Inka, ulomke izgubljenih

epova na razbijenoj rbini zemljanog lonca iz Knosa, zakopane grobni-ce memfiskih kraljeva, i carski prah, sav ovijen zlatom i trulim platnom, mrtve s njihovih tisuu ivotinjskih bogova, njihove ni-jeme neprobuene uaptije u njihovim zavrenim vjenostima. 517Vidio je milijardu ivih na zemlji, bilijun mrtvih: mora su bila ishlapila, pustinje poplavljene, planine potopljene; a bogovi i demoni su dolazili s Juga i vladali malim raketnim blijescima stoljea, i tonuli - stizali do svojih polarnih svjetlosti smrti, do gromovitog smru obasjanog sumraka dovrenih bogova. Ali usred eprtljavog stupanja rasa prema istrebljenju, di-vovski su ritmovi zemlje ostajali. Prolazila su godinja doba u svojim velianstvenim povorkama, a proljee klijanja vjeno se vraalo na tla novi usjevi, novi ljudi, nove etve i novi bogovi. A zatim putovanja, potraga za sretnom zemljom. U tom asu stranog vienja ugledao je, po krivudavim putovima tisue tu-ih mjesta, svoje osujeeno traenje samoga sebe. I njegovo op-sjednuto lice bilo je obuzeto onom mranom i strastvenom glau koja je tkala svojim unkom preko mora, koja je bila objesila svoje tkanje meu Nizozemcima u Pennsvlvaniji, koja je bila po-mraivala oi njegova oca do neopipljive elje za obraenim kamenom i glavom jednog anela. Oparan planinama, u svom vi-enju zemlje obzidanom gorama, ugledao je kako su oni zlatni gradovi muni njegovu oku, kako se one obilne mrane krasote pretvaraju u prljavo sivilo. Njegovu se mozgu smuilo od mili-jun knjiga, njegovim oima od milijun slika, njegovo je tijelo hvatala muka od stotine kneevskih vina. I izronivi iz svog vienja on vikne: - Ja nisam tamo meu gradovima. Traio sam niz milijun ulica, dok jarji krik nije za-mro u mom grlu, i nisam naao nikakva grada u kojemu sam bio, nikakvih vrata na koja sam uao, nikakva mjesta gdje sam stajao. Tada, s rubova mjeseinom oblite tiine, Ben odvrati: - Bu-dalo, zato gleda po ulicama? Tada Eugene ree: - Ja sam jeo i pio zemlju, ja sam bio izgu-bljen i pobijeen, i ja vie neu ii. - Budalo - ree Ben - to eli nai? - Sebe, i konac gladi, i sretnu zemlju - odgovori on. - Jer ja vjerujem u luke na svretku. O Ben, brate, utvaro i strance, ti koji nikada nisi mogao govoriti, prui mi odgovor sada! Tada, dok je on razmiljao, Ben ree: - Ne postoji sretna ze-mlja. Nema konca gladi. - A kamen, list, vrata? Ben? - Govorio je, nastavio je govo-riti, bez govora. Koji jesi, koji nikad nisi bio, Ben, prividnosti moga mozga, kao i ja tvoga, moja utvaro, moj strance, koji si umro, koji nikad nisi ivio, kao i ja? Ali ako, izgubljena prividnosti mog sanjalakog mozga, ti ima ono to ja nemam neki odgovor? 518 Tiina je govorila. (Ja ne mogu govoriti o putovanjima. Ja pripadam ovamo. Ja nikada nisam otputovao, ree Ben.) Onda sam ja prividnost tvoga, Ben? Tvoje je tijelo mrtvo i zakopano u ovim bregovima: moja neutamniena dua luta mi-lijunom ulica ivota, ivei svoju sablasnu moru gladi i udnje. Gdje, Ben? Gdje je svijet? - Nigdje - ree Ben. - Ti si tvoj svijet.

Neizbjeno oienje nitima kaosa. Neminovna tonost slu-aja. Krajnji zbroj svega uinjenoga, od milijardu smrti mogu-nosti. - Ostavit u jednu zemlju nepohoenu - ree Eugene. Et ego in Arcadia. l dok je govorio, vidio je da je ostavio milijun kostiju grado-va, klupko ulica. Bio je sam s Benom, i njihove su noge bile urasle u tamu, njihova su lica bila osvijetljena hladnim visokim uasom zvijezda. Na rubu mraka on je stajao, samo sa snom o gradovima, na-prama milijun knjiga i sablasnih likova ljudi koje je volio, koji su njega voljeli, koje je poznavao i izgubio. Oni vie nee doi. Oni se nikad vie nee vratiti. S nogama na hridi tame, gledao je i nije vidip svjetlosti nikakvih gradova. To je, pomislio je, taj jaki dobri lijek smrti. - Je li ovo kraj? - ree on. - Jesam li jeo ivot, a nisam na-ao njega? Onda vie neu putovati. - Budalo - ree Ben - ovo je ivot. Ti nigdje nisi bio. - Ali u gradovima? - Nema gradova. Ima samo jedno putovanje, prvo, posljed-nje, jedno jedino. - Na obalama udnijim od Japana, na mjestu daljem od Feza, ja u njega iskati, svoju utvaru i svog opsjedatelja. Izgubio sam krv koja me je hranila; umro sam stotinom smrti koje su vodile u ivot. Uz polaganu grmljavinu bubnjeva, uz blijesak umiruih gradova, doao sam na ovo mrano mjesto. I ovo je ono pravo putovanje, ono dobro, ono najbolje. A sad se pripravi, duo moja, za traenje koje poinje. Ja u izmjeriti dubine mora udnijih od onih koja obilazi albatros. Stajao je nag i sam u tami, daleko od izgubljenog svijeta onih ulica i lica; stajao je na zidinama svoje due, pred izgublje-nom zemljom samog sebe; uo je podzemni mrmor izgubljenih mora, daleku unutranju glazbu rogova. Posljednje putovanje, najdulje, najbolje. - O plahi i nedokuivi faune, izgubljen u gutarama mene, ja u te traiti dok ne prestane opsjedati moje oi glau. uo 519sam tvoje korake u pustinji, vidio sam tvoju sjenu u starim za-kopanim gradovima, uo sam tvoj smijeh kako odzvanja niz mi-lijun ulica, ali te tamo nisam naao. I nikakav list ne visi za mene u umi; ja neu podignuti nikakav kamen u planinama; ja neu nai nikakvih vrata ni u jednom gradu. Ali u gradu sebe samoga; na kontinentu svoje due, ja u nai onaj zaboravljeni jezik, izgubljeni svijet, neka vrata na koja mogu ui, i glazbu koja je udna kao bilo koja to je ikad zazvuala; ja u te traiti, ut-varo, du labirintskih putova sve dok - sve dok? O Ben, utvaro moja, odgovor? Ali dok je on govorio, sablasne godine smotae svoje vie-nje, i samo su Benove oi strano gorjele u tami, bez odgovora. I doe dan, i pjesma ptica to su se budile, i Trg okupan u mladoj bisernoj svjetlosti jutra. I vjetar je lagano pirkao Trgom, i dok je on gledao, Ben se otopio u zoru, kao pramen dima. I aneli na Gantovu trijemu bjehu zamrznuti u tvrdoj mra-mornoj utnji, a podalje se budio ivot, i dopirale je tandrkanje uskih kotaa i spori zveket potkovanih kopita. I on zau jauk zvidaljke du rijeke. Ipak, dok je posljednji put stajao kraj anela na oevu tri-jemu, inilo se kao da je Trg ve bio dalek i izgubljen; ili, rekao bih, on je bio nalik ovjeku koji stoji na brijegu iznad grada koji je napustio, pa ipak ne kae Grad je blizu, nego okree oi prema dalekom uzdignutom gorju.

520 POGOVOR Piscu kao to je Thomas VVolfe nije lako odrediti mjesto u amerikoj knjievnosti prve polovine dvadesetog stoljea. Ali za-tim: u taj kontekst nije jednostavno smjestiti niti jednog od pi-saca koji su tu knjievnost stvarali i po ijim imenima ona i po-stoji. Svi oni imaju i u svojoj biografiji i u svojim djelima trenut-ke neprijeporno zajednike, neto to bi mogli nazvati generacijskim, ali istovremeno postoje tolike razlike u pristupu vlastitom djelu i vlastitom ivljenju, da je ak i zajedniki nazivnik gene-racije danas jo samo uvjetan. U svakom sluaju, knjievno dje-lovanje Thomasa Wolfea poklapa se uglavnom s rastom i razvo-jem velike amerike meuratne plejade: Johna Dos Passosa, Er-nesta Hemingvvava, F. S. Fitzgeralda, Williama Faulknera i dru-gih. Thomas VVolfe ne pripada im, meutim, ni po njihovom za-jednikom sudjelovanju u znaajnim povijesnim ili knjievnim zbivanjima, niti po svom odnosu prema knjievnosti, prema sa-mom zanatu pisanja. Ako je zajedniko biografsko obiljeje tzv. izgubljene gene-racije amerikih knjievnika u tome da su kao vojnici preivjeli prvi svjetski rat, a zatim boemski i s patosom unaprijed besmis-lene ali plemenite individualistike pobune preivljavali u Evro-pi slom svih tradicionalnih, graanskih evropskih pa time neizbjeivo i amerikih vrijednosti (osjeajui se pritom preva-reni i opljakani za ivot, pokuavajui stvoriti kakvu takvu mo-gunost da u nitavilu oko sebe i u sebi opstanu, beznadno, ali prema nekom autentinom kodeksu asti iji je smisao da se us-prkos svemu hrabro i bez stenjanja izdri), tada Thomas VVolfe toj generaciji ne pripada. Tada joj, meutim, ne pripadaju ni John Dos Passos niti VVilliam Faulkner, koji su, dijelei biograf-sku injenicu sudjelovanja u ratu i druenja s ekspatriranim amerikim intelektualcima i umjetnicima po mondenim sastajalitima poratne Evrope, ipak vrlo brzo prekinuli s tim nainom ivota, da bi prvi postao pravi socijalno kritiki autor i knjievni 521inovator meuratne Amerike, a drugi, jo vei inovator, omam-Ijujue dubok pjesnik koji e, ispisujui sagu o tlu i pomijeanoj krvi amerikog Juga, dodirnuti ono potajno mjesto zla nepovrat-no vezanog o prolost, rodoskvrno sapetog uza svoj poraeni soj i zemlju. Tako se generacija, uz neke manje kreativne intelek-tualne i umjetnike primjerke, po djelu i ivotu svodi zapravo na dva predstavnika: na Ernesta Hemingwaya i Francisa Scotta Fitz-geralda. Obojica su se suvereno, a ipak bespomono, kretala iz-meu dva karakteristina pola: savrenog bjelosvjetskog snobizma s jedne i savreno sretnog stvaralakog trenutka s druge strane. Sve ovo bilo je potrebno rei da bi Thomasa Wolfea smjes-tili nekako u njegovo knjievno vrijeme, da bi razumjeli to se dogaalo jednom istinskom talentu koji je, zbog injenice da je bio za koju godinu premlad zakasnio u svjetski rat, zakasnio na sastanak s Gertrudom Stein i Jamesom Jovceom u Parizu, pa ipak, knjievno je bio prisutan i u jednom trenutku stekao svo-jim prvim romanom Pogledaj dom svoj, anele (Look Homevvard, Angel, 1929) slavu ravnu onoj Hemingvvava ili Fitzgeralda. Ro-man se pojavio tek est dana prije crnog petka u Wall Streetu, a dan sloma na njujorkoj burzi smatra se i danom prestanka aktivne faze izgubljenosti izgubljene generacije. VVolfe je nakon velikog uspjeha svog prvijenca stigao u Evropu samo da jo za-tekne F. S. Fitzgeralda u njegovom otmjenom parikom apart-manu blizu Bulonjske

ume, ali ve jalovog, nemonog i alko-holiara, ovjeka s kojim se teko moglo razgovarati. Mislio sam da je za Wolfea najbolje da ode i otiao sam. Ako, meutim, i bez iskustva Velikog rata i vrenja u porat-nom Parizu, bez susreta s modernim knjievnim strujanjima, biti izgubljen u Americi i postavljati nehotice skoro ista pitanja (tek s neto vie samozavaravanja i krivih nada) znai pripasti vjeito izgubljenom narataju svih vremena, tada tu bez sumnje treba pribrojiti i Thomasa VVolfea, moda posljednjeg znaajnog amerikog knjievnog provincijalca, ovjeka koji je zakasnio na sve. Prvi nacrt romana na koji se odnosi ovaj pogovor nosio je, eto, i takav naslov: O Lost! (O Izgubljeni!). No poimo redom, jer su ivot i djelo Thomasa Wolfea to-liko prepleteni da je s naglom slavom zapoela svoj ivot i legen-da o njemu. Nije to bila legenda o ljubavniku, ratniku, lovcu, slavnom pijanici ili besmisleno hrabrom ovjeku: ta legenda je prije svega bila legenda o piscu i nastajanju djela, neodvojiva od djela. Njegove etiri knjige (koje su skoro doslovno autobiograf-ske) i njegov ivot (dvije stvari koje na tetu i jednog i drugog nije nikada uspio razgraniiti) stapaju se u jedan jedinstveni Bil-dungsroman, u tipino ameriku mitsku situaciju pojedinca, samo s jednom razlikom: Thomas VVolfe nije znao to da pone ni s novcem u ivotu ni sa slavom u knjievnosti, premda je i-rokogrudni Sinclair Levvis u svom govoru prilikom dobivanja Nobelove nagrade rekao da je Pogledaj dom svoj, anele djelo autentine veliine. Osmo dijete svoje majke, Wolfe je roen 1900. godine, sa sa-mim stoljeem. Otac mu je bio klesar u Ashevilleu, malom gra-diu Sjeverne Karoline, a majka kuanica sa silnim nagonom za novanom samostalnou: meetarila je zemljitima u gradiu koji se naglo razvijao u ivahan turistiki centar poznat po pla-ninskoj klimi i dobrom zraku. U blizini je i uveni milijuna George Vanderbilt podigao za sebe jednu od najslikovitijih ame-rikih rezidencija. U doba Thomasovog djeatva grad je dobio kole, mnoge nove domove, ustanove, a izmeu ostalog i dobru javnu knjinicu s preko tri tisue svezaka. Zbog smrti neke od svoje osmero djece, majka je malog Toma sve vie vezivala uza se. Ali kua je uvijek bila puna ljudi, rodbine i stanara (majka je iznajmljivala i sobe) i djeak je, iako prerano sazreo, odrastao u jednoj komunikativnoj sredini, po-malo ameriki luckastoj, u kojoj se i recitiralo i sviralo klavir, iz-vrsno jelo i to u rabelaisovskim koliinama, svaalo, pilo, tuklo i mirilo. VVolfe je ve sa dvije godine mogao itati jednostavne stvari, a u prvi razred poao je s nepunih pet godina. Obitelj kao da je osjeala da se Tom po neem od njih razlikuje, oekujui da on postane neto bolje od njih, da bude kolovan ovjek, pravnik ili guverner. Bio je dobar uenik, usput je prodajui no-vine jo i zaraivao, trajno i neumorno itao. Njegovi netipini knjievni sastavci potakli su njegove uite-lje da se zaloe za njega. Tom VVolfe uao je u otmjenu kolu, namijenjenu sinovima bogatih skorojevia, nala mu se i stipen-dija. Tu susree i stanovitu gu Roberts (moju duhovnu maj-ku) koja ga kao nastavnica knjievnosti uvodi u Shakespearea i ostale pjesnike, ohrabrujui ga da pie. Kao pravi nadobudni i zlatni ameriki mladi, dobar atletiar, dobiva medalju za svoj esej o engleskim dramatiarima, u povodu tristote obljetnice Shakespeareove smrti, 1916. godine. To mu, uz solidne ocjene, omoguuje da se te iste godine upie na dravni univerzitet Sje-verne Karoline. Na sveuilitu poinje pisati drame i pomilja na karijeru uspjenog broadwayskog pisca. Godine 1920, nakon svih

moguih uspjeha u studiju mijenja sveuilite. Preao je u Cambridge, Mass., na Harvard Universitv, kod profesora Bakera kome je polazilo za rukom da od slinih nadobudnih studenata stvori uspjene broadwayske dramatiare: njegovi uenici bili su Philip Barry, Sidney Hovvard i Eugene O'Neill. Poslije zavre-nog studija zapoljava se kao nastavnik knjievnosti, pie drame bez pravog uspjeha i naravno, putuje u Evropu. Po povratku, 1925, zaljubljuje se u enu desetak godina stariju od sebe, u Ali-ce Bernstein, broadwaysku scenografkinju. Ljubav je obostrana. tedi, hoe jo jednom u Evropu. Odlazi u Englesku, 1926, i od-jednom, poput groma iz vedra neba poinje pisati roman. Bio je to Pogledaj dom svoj, anele, prvi od etiri obimna romana koji zapravo ine jedan veliki autobiografski roman-rijeku, i kojemu e slijediti Of Time and the River(O vremenu i rijeci, 1935), The and the Rock (Pauina i kamen, 1939), i posthumno, 1fou 522 523can'tgo home again (Ne moe vie kui, 1940). Drami se vie nije vraao. Za vrijeme boravka s Alice u Londonu, pisanje ga je zgrabilo tako bjesomuno da ga se nikad vie nije oslobodio. Prua mu se prilika da konano upozna i Jovcea kome se odu-vijek divio, ali koji na njega nije ni najmanje utjecao, pa Wolfe niti ne pokuava susresti ga: stranice vlastitog rukopisa straho-vito se mnoe i to je jedino to ga zaokuplja. Hoe ispriati sve, sve to je ikad vidio, saznao, osjetio, okusio. Vrativi se u Nevv York, Alice Bernstein nagovara ga da napusti posao i do kraja se prihvati romana. Ona mu je iznajmila i prvo od njegovih fa-moznih boravita. Dvije su komponente stvorile legendu: njegov strahovito ra-dian ali nimalo graanski nain ivota i njegov susret s jednim urednikom izdavake kue Scribners, ovjekom koji mu je istin-ski i s krajnjom nesebinou pomogao da objavi svoje knjige. Piem od jedanaest uveer do est ujutro, ustajem u dva poslije podne. Radim ozbiljno, po prvi puta u ivotu. To je neto ludo, opijeno, divlje ... Rukopis romana Pogledaj dom svoj, anele odbili su neki po-znati izdavai, sve dok u novembru 1928. nije dolo pismo od Scribnersa, s potpisom Maxwella Perkinsa, jednog od najboljih urednika tog vremena. Taj je u Wolfeu osjetio veliki zamah, na-zvao ga u sebi Moby Dickom, i zaista, jednoga dana Mobv Dick je bio tu, stojei na vratima moje sobe, naslonjen na dovratnik. Kad sam vidio njegovu divlju kosu i blistavu pojavu pomislio sam na Shelleva, premda je ovaj bio fiziki razliit. VVolfe je bio gorostas, krepak, zdrav i jak, neumjerena duevnog i tjelesnog apetita. Saznao je od Perkinsa da mu se djelo vrlo svia, da je dijelove rukopisa itao i Hemingvvav, da su se sloili da je to a masterpiece, remek-djelo. A zatim je poeo rad. Perkins je za-htijevao da se djelo prekomponira, da se izbaci sve to odvodi od iskustva glavnog lika, Eugenea Ganta alias Thomasa Wolfea. Osjetljiv i smeten izbacivanjem itavih dijelova teksta, VVolfe je ipak morao priznati da je Perkins u pravu. I tako su izbacivali i organizirali, montirali roman, a da urednik nigdje nije dodao ni rije, niti nanovo oblikovao koju autorovu reenicu. Roman je imao nesumnjiv knjievni uspjeh. Stvarni pro-blem nastao je u Ashevilleu, kod kue. Tamo su iz autobiograf-skog djela smjesta prepoznali tko je tko i estoko su reagirali. Male sredine ne podnose da ih se razgoliuje, osobito ne kada to ini jedan njihov ovjek. Stizala su anonimna prijetea pis-ma. Uspjeh romana poeo je razrjeavati neke odnose u njego-vom ivotu:

shvatio je da ne moe vie kui, viegodinja veza s Alice Bernstein raspadala se, napustio je nastavniki posao. Pre-ostao mu je samo njegov urednik i skoro manijakalno pisanje po iznajmljenim sobama Nevv Vorka, koje bi odmah poprimile izgled o kojem su se u knjievnim krugovima sad ve priale bajke: papiri, kovezi, knjige, neoprani tanjuri, pune pepeljare, stolovi nagorjeli od opuaka; pisao bi obino na friideru, sto524 jeke, usred sobe stajao bi u pravilu sanduk u koji su s friidera letjele dovrene stranice ogromnih slova. Kavu bi kuhao u lon-cima, piui tjedno do dvadeset tisua rijei. Ako radi danju, uveer izlazi da bi pojeo gomilu odrezaka uz pivo i pria do bes-vijesti s prvim ovjekom koji ga hoe sluati, zatim lunja pred-graima do pet ujutro, s neparnim arapama koje su uplje na petama, s dvije kravate umrljane umakom s odrezaka za po-sljednje tri godine. Kad je sanduk u sredini sobe pun, iznaj-mljuje se mali kamion da rukopis odveze uredniku. Njemu se ini da jo nije pravo ni poeo pisati kad mu Maxwell Perkins javlja da iz rukopisa razabire kako je i njegov slijedei roman dovren. O emu je to pisao Thomas VVolfe? Pogledaj dom svoj, anele obuhvaa razdoblje od prvih dva-deset godina ivota mladog Eugenea Ganta: djetinjstvo, djea-tvo, ranu mladost. Neke izvanjske radnje, osim obiteljske povijesti u tom odreenom otsjeku vremena, tu i nema. Otac klesar nadgrobnih spomenika, majka s talentom za trgovinu nekretninama, u Altamontu koji se razvija. Oni su kobno neslo-an par: otac je pijanica i neostvarena umjetnika narav, majka krtica kojoj imetak pomalo postaje prei od obitelji. Djeca su rtve njihova nesklada i vjeitog sukobljavanja: rastui, djeca u sebi nehotice odbacuju roditelje koji im od poetka truju ivot. Eugene je na oca, sanjar s umjetnikim sklonostima, pun emocio-nalne energije i ambicije, gladan iskustava, osjetljiv, strastven, ist. Takav, on je svjedok svim sramotama i ponienjima koje vidi u obi-telji, ivotnim okrutnostima koje promatra u gradiu, prodajui novine u crnakoj etvrti. U koli ga oduevljava poezija, odlazi na dravni univerzitet. Prijatelj ga vodi u javnu kuu, ponizuju ga bo-gataka djeca za koju je univerzitet i osnovan, doivljava prve lju-bavi, oslobaa se elje da tu, u uem zaviaju, bilo to postigne, pa se nakon smrti oca i svog brata Bena oprata i s majkom, te odlazi daleko, nastavljajui studije na Harvardu. Kako izgleda - nita, a ipak je sve, jer je iz duboke potrebe za svojim unutarnjim otkriima Thomas VVolfe pisao knjigu koja je i sama otkrie, puna neke neobjanjive svjeine, jaka od svega to je navrlo, stvarana neposredno pri udarcima spoznaje, kao kakva glazbena poema. Neki kritiari stoga i smatraju Pogledaj dom svoj, anele najlirskijim amerikim romanom, a njegove li-kove, kako se prela'maju u oima mladog Eugenea, skoro mitolokim stvorenjima. Dominantni su likovi roditelja, brae i ses-tara, tih sazvjea na djejem nebu prema kojima se dijete u svom rastu i odreuje; lik oca, monumentalan u svojoj nesvjes-noj razdrtosti izmeu alkohola i javnih kua te mrnje na enu i citiranja Shakespearea, izmeu privrenosti djeci i skitalake udnje da zauvijek odluta u pustolovinu na kraju svijeta s kojim bi se kad-tad trebalo uhvatiti u kotac. U tim amplitudama, iz-meu psovke i ljubavi, niskosti i eksplozivne.ivotnosti sve dok ga ne izgrize bolest, stari se Gant gotovo privida kao neki daleki

525frustrirani roak Melvilleovog kapetana Ahaba, ali bez hrabros-ti da poe za svojom nemani. Majka Eliza takoer prenosi na djecu svoju nemo i rascijepljenost, mrnju zbog promaenog braka pomijeanu s napadajima ljubavi, te krivnju zbog raspa-danja obitelji koju dijeli s ocem. Umiranje neke od djece i slom svih osobnih odnosa -razvit e u njoj pohlepu za novcem i zgr-tanjem imetka nju je ivot uio da ljudski odnosi ne vrijede i taj nagon postaje jaci od nje. Uzmi im sve to moe, govorit e studentu Eugeneu brat Ben, taman, unaprijed skren a ipak hrabar karakter. On je ni ne znajui traio, poraen prije nego je to shvatio. Htio je nai neki klju, neka vrata, bilo to, prolaz kojim bi izaao. On sluti da bi mladi Eugene mogao nai taj put i ini sve da ga ohrabri za ono u emu sam nije uspio. Ben je kao stranac u obitelji, nije priznao usud. Benovom smru dolazi Eugene do potresne spoz-naje da je i sam zauvijek stranac, te odlazi. Zavitlavi ih sve u koloplet i nakaznih i ljupkih gantovskih strasti, Thomas Wolfe im je podario neku ogromnost: oni se ne-hotice doimlju poput svaalakih starih bogova u nekom prvo-bitnom svijetu. Gledani oima djeaka koji raste, oni i jesu ve-lika bia. Kritiari su, meutim, samo u obrisima ali ipak, u obi-telji Gant oitali antiki eshilovski arhetip: staroga Ganta kao Agamemnona koji je svrivi s ratovanjem doao kui da umre, Elizu kao Klitemnestru, sestru Helen as kao Elektru a as kao Kasandru, dok je glavni lik, Eugene, svojevrsni Orest. Iako je Thomas Wolfe bio knjievno vrlo obrazovan ovjek, nita ne ukazuje na to da je Pogledaj dom svoj, anele planirao kao para-lelu Orestiji Prije e biti da su sve prave arhetipske situacije u svom uzorku iste i da je Wolfe, idui do korijena, dodirnuo u tami duboki zajedniki nazivnik. Objanjavajui podnaslov, priu o zakopanom ivotu (koji je posudio od pjesnika Matthevv Arnolda), Wolfe je vrlo ilumina-tivno zapisao: U romanu postoje dva bitna kretanja - jedno prema van, drugo prema dolje. Kretanje na van opisuje napor djeteta, djeaka i mladia za izbavljenjem, za slobodom i samo-om na novoj zemlji... Kretanje na dolje predstavljeno je nep-restanim otkapanjem zakopanog ivota grupe ljudi i opisuje kri-vulju obiteljskog ivota porijekla, zdruenja, rasapa i ieznu-a. Taj zakopani ivot je onaj tajni, nesaznati, kojemu niti jedan od junaka romana nije gospodar. Simbolian naslov romana Wolfe je uzeo od Miltona, iz nje-gove Lvcidas, a preuzeo je i simboliku. U svojim stihovima Milton zaziva arhandela Mihajla da svrne pogled kako bi opla-kao nesreu na domu. Po nekom unutarnjem kemizmu simbola, taj se Miltonov aneo stapa s pogledom kamenog anela koji stoji na ulazu u klesarsku radionicu staroga Ganta: on je jed-nom u mladosti vidio anela, talijanski rad iz Carrare, i htio je isklesati neto slino ali mu nije polo za rukom. T..ii njegov an-eo nosio je na glupom bijelom lic mijeh mekune kamene 526 slaboumnosti. Tako Gantov aneo lebdi nad recima knjige kao znak zakopane i zatrpane, izvitoperene stvaralake snage. Naavi svojim prvim romanom posve sigurno ton vlastite poezije, VVolfe e u kasnijim knjigama potraiti svojoj poeziji njezinu veliku, \vhitmanovsku temu Ameriku. Na tom putu pribliit e se i ostalim, ve spomenutim piscima koji su svoju zemlju i vrijeme motrili manje zanosnim a vie kritikim oima. Pribliit

e im se drugim putem; i sam ne vjerujui u ono do eg e doi, doi e do slinih istina. Krenuvi od ljubavi za svoju Ameriku (u vrijeme kad su drugi progledali njene socijalne me-hanizme i ljudsku ukletost), nadahnjujui se osjeajem ogrom-ne, kontinentalne snage Amerike, Thomas VVolfe e osjetiti ne-srazmjer svoje vizije i istine koja mu se probijala pod pero: um-jesto uenog idealizma i neke humane istoe, umjesto zajed-nikog ivljenja od snage te zemlje i za tu snagu, nije mogao a da ne vidi to nastaje iz Gantovih kad poinju prosperirati. Nije mogao a da ne zabiljei pohlepu, surovost, iskvarenost i sitnost - ali niti da raskine sa svojim snom, kao to su to uinili He-mingway, Dos Passos i iznad svega Faulkner. Ostao je sve osam-Ijeniji, s neutaivom slikom amerikog krajobraza kojeg je gle-dao kako promie, s prozora mnogih vlakova ili s praga neke sudnice: Amerika pustinja, ispruena, ogromna, kaotina, zloina-ka Amerika. Bijae to ubilaka Amerika natopljena krvlju umo-renih, izmuena i besmislena Amerika, divljana, slijepa i luda Amerika to je prsnula kroz svoje slabano pravo, kroz svoje otune izlike. Bila je to Amerika sa svim svojim skoro beznad-nim nadama, sa svojim bezvjernim vjerovanjima - Amerika s ogromnom tjeskobom zbog svoje vlastite zablude, zbog prekre-nog obeanja svog izgubljenog sna i nedostignute udnje; bila je to jednako tako Amerika neizgovorenih proroanstava, nepro-naenog jezika, neprozborene pjesme. Zbog svega toga bila je za sve nas naa vlastita Amerika - sa svim uasom, ljepotom, nje-nou i stravom - jedina koju znamo, jedina koja jest. Priznat jo za ivota kao znaajan pisac, VVolfe je ipak bio krajnje osjetljiv na kritiku. Kao da nije mogao biti objektivan, stojei i padajui s autobiografijom i svojim poetskim inom. Kritika mu je, esto s pravom, zamjerala i zamjerava neke stvari. Raspon sudova o njemu ide od potpunog odbacivanja do neob-jektivnog ushienja. Ako su se svi i sloili da mu je prvi roman izvrstan, kasniji mu romani nisu sasvim oduevljavali poznavao-ce knjievnosti. Glavni prigovor glasi da mu djelu nedostaje svjesna volja za formom. Dok drugi pisci, njegovi suvremenici, biraju svoj predmet i nain obrade sa sigurnou i svjesno, kod njega teme zapravo i nema: to nije ni neka socijalna grupacija, nije ni lik koji bi neto reprezentirao, nije ni filozofija niti knji-evni artizam. On hoe obuhvatiti sve, cjelinu izvanjskog i onog 527potajnog ivota - i tu moda ini vitium artis. Dragi bog pre-biva u pojedinosti, rekao bi E. R. Curtius, a VVolfe se nije znao ograniiti na dio koji bi stajao za cjelinu. Uz to je on bio tip nereflektiranog autora, njega iznutra vode emocije koje se i ne-hotice probijaju pod pero, pa se u usporedbi sa svjesnim htije-njem jednog Hemingwaya ili Faulknera njegovi romani esto doimlju bez vrste forme, na mahove rasplinuti od preobilja i bez sveobuhvatne zamisli. Wolfe je donekle bio svjestan istinitosti tih prigovora. Nje-gov prekid s Maxwellom Perkinsom, urednikom koji je do tada sreivao zamrene i nepregledne konvolute njegovih rukopisa, prepoznavajui, probijajui se, traei i nalazei nit vodilju - taj prekid doao je kao posljedica VVolfeove povrijeene spisatelj-ske tatine. Htio je pokazati da je i sam u stanju paziti i misliti na zakone romana, da im je u potpunosti dorastao. To je, meu-tim, rezultiralo uvoenjem socio-ekonomskih premiljanja koja su djelovala poput stranog tijela u nadahnutom poetskom tkivu.

Prigovaralo mu se, zatim, da su likovi uslijed nedovoljne distance ploni, da je autorova subjektivnost u njima nedopu-teno prisutna. No to ne stoji za roman Pogledaj dom svoj, anele, gdje je najivlje i najbolje ostvareno ba ono prvo ozraje iz ko-jeg izrasta mladi Gant/Wolfe, George VVebber njegovih kasnijih djela: ozraje obitelji u kojoj emo prepoznati skoro faulknerovski junjaki fatum kojem se nitko od junaka ne moe oteti. I danas se jo akademska kritika spori da li je VVolfe veli-anstven u obilju svog jezika ili tek razbrbljan. Auden je za njegove romane rekao da su smee, ali grandiozno. Hemin-gway: inio se alosnim, kao (poraeni) Carnera. Faulkner ga je stavljao prvog meu suvremenicima, kao najboljeg neuspje-log, jer je odbacio stil i koherenciju htijui sve iskustvo ljudskog srca smjestiti na vrak igle. Pa ipak, ostaje velik po jakosti svog nadahnua i rasponu svoje vizije. Jedna od glavnih njegovih snaga upravo je nemo-dernost, gotovo biblijska staromodnost. Ve po naravi svog dara ostao je romantini lirik, to znai pisac jedne mladolike pjes-nike proze. Njegova vizija kao da se iscrpla u svom razmahu, nije mu bilo dano da u kasnijem zrenju stekne potrebnu udalje-nost, da odredi i svede svoj oblik. Pomislilo bi se da je ispisavi u napornom gru i bez predaha sve to je imao, onako zdrav namjerno obolio i umro, 1938. godine. Otuda traginost, otud i legenda: u okusu nikada dovrene mladosti koja jo uvijek zaustavljena prebiva meu njegovim eruptivnim stranicama, izgubljena izmeu snage svoje prvotne svjeine i jasnoe o boli, te pitanja nad neostvarenom krhoti-nom ovjeka.