MERHUM ALIJA KADRIĆ

(Glasnik 1959. br. 4-6)

Dana 25 avgusta 1958 godine, nakon duge i teške bolesti, preminuo je Alija Kadrić,
pretsjednik Vakufskog povjerenstva u Tesliću. Njegova bolest, koja se je pogoršala od nazad
8 mjeseci, dokrajčila je njegov plemeniti život.

Merhum Alija, rođen je u Tesliću 15-VIII 1903 godine. Potiče od vrlo ugledne težačke
porodice, koja je oduvijek uživala lijep ugled u ovom kraju. Otac merhumov bio je mualim, i
on je u dobroj mjeri pomagao da je merhum Alija u mladim danima dobio lijep odgoj, tako da
je zbog svoga lijepog vladanja, svoga rada i dobrog ophođenja, za vrijeme cijelog svog života
bio neobično obljubljen kod naroda ovog kraja. Kao dokaz svemu tome najbolje svjedoči
činjenica, da ga je za vrijeme bolovanja posjetilo mnoštvo svijeta, bez razlike na vjersku
pripadnost.

Njegovoj brizi oko unapređenja materijalnih prilika IVZ na području ovog povjerenstva malo
je naći primjera. Iako sa porodicom od petero nejake djece i ženom, on je dugo godina davao
dobrovoljno mjesečno IVZ-i po 1.000 dinara, što je dalo potstreka i drugim muslimanima
ovoga kraja, da su redovito davali a i danas daju članarinu IVZ-i. Pred njegovu smrt na
nekoliko dana, kao i obično, došli su ga posjetiti njegovi prijatelji, članovi vakufskog
povjerenstva i on im je tom prilikom dao članarinu za mjesec august. Ovi su to energično
odbijali, znajući da je na samrtnoj postelji od koje se dignuti neće i da mu je u tom momentu
najpotrebniji novac, ali je merhum Alija ipak ostao pri svom. Rekao im je tom zgodom: »Dok
u meni duša diše, izvršavaću svoje obaveze prema svojoj IVZ«.

Merhum Alija je bio službenik pošte u Tesliću, a pošto je uživao dobar ugled među
muslimanima ovoga kraja, izabran je za pretsjednika Vakufskog povjerenstva u Tesliću 1948
godine, na kojoj je dužnosti ostao sve do svoje smrti. I pored svog redovnog posla u pošti,
besprimjerno je obavljao i svoju dužnost pretsjednika ovog povjerenstva.

Zadnjih godina je počeo ozbiljnije poboljevati. Najviši je razlog njegovoj bolesti taj, što je za
vrijeme okupacije, za poznatih njemačkih racija, otjeran sa ostalim rodoljubima u
koncentracioni logor Mathauzen u Njemačku, tako da je u ovom logoru bio spao na težinu od
42 kg. To je najveći uzročnik njegove bolesti, a kasnije i njegove smrti.

Bio je redoviti pretplatnik »Glasnika Vrhovnog starješinstva IVZ«. Koliko je merhum Alija
bio poštovan i obljubljen u ovom kraju pokazala je njegova dženaza kojoj je prisustvovalo
mnoštvo svijeta ovoga kraja.

Rahmetlija je ostavio iza sebe petero nejake djece i ženu.

Neka ga dragi Alah, za njegovo djelovanje, nagradi firdeusi-ala dženetom, a njegovoj familiji
i prijateljima sabri džemil.

Ljevaković Hasan, imam Teslić

 MERHUM HODŽIĆ VEJSIL
Na dan 22-IX-1958 godine preselio je na ahiret Hodžić Vejsil, sin Huseina.

Hodžić Vejsil rođen je 1885 godine u Đakovićima, NOO-e Čajniče. Prvi svjetski rat ometao
ga je da u cjelini završi Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu. 1927 godine postavljen je za
imama i mualima u džematu Đakovići. 1933 godine postavljen je za vjeroučitelja u osnovnoj
školi na Metaljki, gdje je radio sve do pred sam rat.

Od 1926 godine predavao je polaznicima mekteba u Đakovićima sve do pred rat. Za vrijeme
II svjetskog rata boraveći kao muhadžir u Doboju, od tamošnjeg džemata bio je postavljen za
imama u džamiji zvanoj Donja Mahala.

Odmah po oslobođenju među prvima se vraća u svoj rodni kraj, gdje uzima vidnog učešća u
izgradnji i obnovi naše zemlje. Opismenio je putem analfabetskih tečajeva oko 300 odraslih,
za što je uživao od ovdašnjin narodnih vlasti posebno priznanje.

Na njegovom posljednjem ispraćaju prilikom dženaze uzeli su učešća u velikom broju njegovi
poznanici i džematlije, kao i poznanici sa drugih 6 obližnjih džemata, među kojima je živio i
služio sve do svoje smrti.

INNA LILLAHI - ZUKANOVIĆ DUDA

Dana 29 novembra 1958 godine, nakon duge i teške bolesti umrla je Zukanović (udova
Kamenčić) Duda u 62 godini života u selu Stenjaku, Teslić.

Ova plemenita žena koja nije imala nikakve radne snage, izgubivši muža 1952 godine,
naslijedila je nešto imanja od svoga muža, živjela je samo vodeći brigu o sebi, radeći i štedeći,
sve dok je prije dvije godine bolest nije oborila na postelju od koje se nije digla. Mnogobrojna
masa svijeta posjetila je rahmetli Dudu za vrijeme njenog bolovanja, jer je Duda bila neobično
darežljiva žena, a u tuđoj nevolji i tugi prava drugarica.

Ova plemenita žena učinila je lijep hajir, kojim će se dugo godina koristiti mještani ovog sela,
prije dvije godine. Kupila je za 45.000 dinara 1 dunum i 500 metara zemlje i time proširila
groblje koje je već bilo popunjeno, a u koje se kopaju muslimani ovog sela i grada Teslića.

Osim toga u minuloj godini je temeljito popravila dvije izvorne vode, koje su bile zapuštene i
higijenski neuredene. U opravak ovih voda utrošila je sumu od 55.000 dinara.

Zatim je kupila dva ćilima za 45.000 i darovala ih za džamiju u Tesliću. Za gradnju dotrajale
munare u Tesliću također je odredila sumu od 10.000 dinara.

Pored toga je bila redoviti član Islamske vjerske zajednice i dosta veliku mjesečnu članarinu
redovito i uredno plaćala.

Ova plemenita žena zadužila je mještane ovog sela, sa svojom sadekai-džaijom pa će se je

dugo godina sjećati ova okolina sa fatihom i rahmetom, a i džematlije ove džamije dugo će se
sjećati ove darovateljice, jer su ovakvi plemeniti darovi bili uvijek rijetki, a naročito u
današnjem zemanu.

Daj Bože, da se i drugi muslimani i muslimanke ugledaju u dobro djelo ove plemenite žene.
Neka svemogući Bog ovoj darovateljici podari dženetsko naselje.

Rahmetullahi alejha rahmeten vasiah.

Hasan Ljevaković