Matija Hadelan

3.b

Književna kritika o djelu smrt Smail-age Čengića

Ivan Mažuranić je pjesnik, političar i državnik rođen 11.kolovoza 1814. godine u Novom
Vinodolskom. Pored Ivana, poznat je još i brat Matija koji je autor prvog hrvatskog putopisa
Pogled u Bosnu. Ivan Mažuranić školovao se u Novom Vinodolskom, Rijeci i u Zagrebu. Bio je
predsjednik Matice ilirske i hrvatske, predsjednik Hrvatskog sabora te je bio prvi ban
pučanin. Uveo je opću obvezu školovanja, otvorio Zagrebačko sveučilište, donio zakon o
slobodi tiska i još puno toga. Preminuo je 1890. godine u Zagrebu, gdje je i sahranjen.
Napisao je mnoga djela kao što su Doktoru Gaju, Primorac Danici, Javor, Davorija… Ep smrt
Smail-age Čengića nastao je u Karlovcu 1845.godine. Stihovi Mažuranića predočavaju na
prošlost, na aktualno nezavidno stanje i na budućnost, za čiju se dobrobit valja namučiti, ali
ne zaboravlja odati počast slobodi koju veličaju opisi pejsaža. Mažuranić je priču o Smail-agi
napisao po biografiji o pogiblji proslavljenog turskog ratnika, hercegovačkoga Ismail-age
Čengića 1840.g. Čuo je priču nekoga Crnogorca koji se slučajno zaustavio u Karlovcu, a koji je
svojedobno sudjelovao u Čengićevu umorstvu. Povijesni je Čengić bio ratnički odgojen ali ne i
tiranin, a još manje nepravedan, kako ga djelo opisuje. Spomenuti se boj zbio na Mljetićku 5.
listopada 1840. godine. Ismail-aga Čengić, hercegovački paša, poznati ratnik i vojskovođa,
zajedno s Ali-pašom Stočevićem ugušio je 1832. godine ustanak bosanskoga bega
Huseinbega Gradaševića, a 1836. godine proslavio se na Grahovu, gdje je pobijeno više
članova crnogorske obitelji Petrović, rođaka vladike Njegoša. Stoga je drobnjački knez Đoko
Malović napisao agi provokativno pismo u kojemu ga proziva slabićem jer godinama ne
dolazi u Drobnjake po harač. Aga je nasjevši na provokaciju otišao put Drobnjaka, točnije na
Mljetičku kod Šavnika, gdje su ga Crnogorci napali i na koncu usmrtili. Prema legendi, ubijen
je metkom u potiljak, a glava mu je odrubljena i odnesena na Cetinje. Ivan Mažuranić ispunio
je cilj tako što je opisao da svačija vladavina mora pasti, pogotovo ako je to vladavina
tiranina, a time želi reći da nitko nije vječan.
Djelo kao književno vrsta je ep tj. epski spjev. Prvo pjevanje Agovanje: Veliki Smail-aga
Čengić usred kule svoje, smještene u Stolcu hercegovačkom, pokazuje svoju moć tako što je
zapovijedio svojim podanicima da pobiju kršćanske zarobljenike. Spuštajući se sa svoje kule
naređuje svojim podanicima da dovedu zarobljenike da ih podari, naravno, nasiljem. Neke je
odlučio nabiti na kolac, nekima odrubiti glavu, a neke dati vješati. Nakon što je pobio
zarobljenik, dao je vješati starca Duraka. Naime, starac Durak se svojim mišljenjem
suprotstavio Smail-agi. Kod Smail-age nema protivljena niti demokracije govora. Starac
Durak, stoga je savjetovao Smail-agi da poštedi zarobljenike, a zbog ponašanja, smaknut je i
to pred očima sina Novice. Drugo pjevanje Noćnik: Novica, povrijeđen i bijesan namjernom
smrću svojega oca odluči okrenuti leđa Smail-agi jer tako okrutnom čovjeku više nije mogao
ostati vjeran. Bivši Smail-agin vjerni pratitelj i Crnogorački krvnik, najednom bez ikakvih
turskih obilježja prelazi na suprotnu stranu. Novica je ustrajao osjećajući da još ne želi
umrijeti. Kad je došao podno zidina Crnogoraca, stražar ga je pustio unutra zidina pod
uvjetom da sve svoje oružje ostavi ispred zidina. Treće pjevanje Četa: Jedne noći, kretala se
četa od mnogo Crnogoraca na čelu s harambašom Mirkom. Cilj im je bio stići u Hercegovinu i
poraziti Smail-agu i njegov način tiranstva. Novica je pristupio četi koja se okupila u Cetinju.
Četu su činili oni koji su htjeli stati na kraj Smail-aginom načinu vladanja. Četvrto pjevanje
Harač: Smail-aga sa svojim je podanicima stigao na Gacko polje. Na Gackom polju su postavili
svoje šatore, odnosno svoj logor. Počelo je ubiranje harača. Smail-aga od svojih zarobljenika
Crnogoraca traži harač, a to je tursko utjerivanje poreza kršćanima. Često nezadovoljan
ubranim haračem odluči je kazniti zarobljenike. Među narodom je bilo onih koji nisu imali
dovoljno za harač ili nisu imali uopće, a takve su ljude Smail-agini podanici, pod njegovom
zapovjedi, uzimali kao zarobljenike. Narod je bio gladan i bez krova nad glavom, a kamoli da
ima za harač. Tijekom večeri četa Crnogoraca je napala logor pod vlašću Smail-age, a
Crnogorce je do pravoga puta doveo Novica. Turci su napad doživjeli iznenada i nespremni te
nisu pružili jaki otpor. U sukobu je Smail-aga usmrćen. Novica je uspješno osvetio svojega
oca. No, nedugo nakon pogibije Smail-age, za vrijeme borbe, Turčin Hasan usmrtio je Novicu.
Crnogorci su otišli kao pobjednici, noseći aginu glavu. Peto pjevanje Kob: Na kraju je pravda
bila zadovoljena. Smail-aga je ubijen, a time i zlo koje je činio jadnom narodu. Njegovo
odijelo nakraju je uzeo jedan Turčin, ali ga svejedno odijelo nije činilo velikim i snažim kao
što je činilo Smail-agu koji je sijao strah.
“Ajte amo, sluge moje,
Brđane mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Morači vodi hladnoj.
Još Duraka starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše…”
Na početku Aga smatra Duraka starcem koji mu smeta i koji ga ismijava, dok su Crnogorci za
njega sluge koje bi mu se trebale klanjati.
“Ajte, krsti, dijeliti dare,
Štono sam vî Turčin pripravio,
Vam i vašijem Brdam kamenijem;
Vi bo kako, sva će Brda tako.«
Turčin reče, al mrijeti
Za Hristovu vjeru svetu
Teško nije, tko se za nju bije.“
Crnogorci neznaju što su skrivili Agi te govore kako im za vjeru nije problem umrijeti jer se za
nju bore.
“Rijekom krvca poljem teče;
Turad bulji skrstiv ruke.
Tko je mlađi, rado gleda
Na lipovu krstu muke;
A tko starij', muke iste
Sam na sebi s vlaške ruke
Već unaprijed od strâ ćuti.
Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu“
Aga je bio ljutit , ali i ispunjen što može smaknuti Crnogorce kako želi te tjera Crnogorce da
gledaju kako ih ubija.
“Je li hajduk, il uhoda turska,
Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne,
Koga znade i staro i mlado,
I ne bi ga pronijele vile,
A kamoli noge na junaku
Crnom Gorom na bijelu danu.“
Novica sebe smatra bijesnim Turčinom koga svi znaju, staro i mlado te da on nije niti hajduk
niti uhoda turska. Sebe još opisuje kao junak.
“Djeco moja, hrabri zatočnici,
Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Orô gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.
Vas, koji ste vikli tome
Boraviti trijezne dane,
Tko vâs haje plode l' krši vinom?
Tko vâs haje plode l' krši žitom?
Tko vâs haje plode l' krši svilom?
Dok po vrelijeh hladne vode ima;
Dok po dragah bujna stada mûču;
Dok po brdijeh sitna krda bleje?“
Svećenik je održao govor koji je potaknu Crnogorce da se bore za svoju državu i Kršćanstvo.
Rekao im je da su oni plod ove zemlje te da je njihova obitelj iz ove zemlje te da za njih ljepše
zemlje u svijetu nema. Svećenik ih svojim govorom moralno uzdiže i daje im nadu.
“Ah, da vide svijeta puci ostali
Iz nizina, otkud vida neima,
Krst ov' slavni, nepobijeđen igda,
Vrh Lovćena što se k nebu diže;
Pak da znadu kako neman turska,
Grdnijem ždrijelom progutat ga radeć,
O te krši zub svoj zaman krši:
Ne bi trome prekrstili ruke,
Dok vi za krst podnosite muke,
Nit bi zato barbarim ve zvali,
Što vi mroste dok su oni spali!“
Svećenik krtizira ostatak Europe zato što smatra da oni nemaju vjere te kako oni samo
gledaju dok se oni bore za Kršćanstvo te smatra da se ljudi u Europi nedovoljno bore za
Kršćanstvo.
“Kupi aga careva harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.”
Raja živi siromašno i izolirani su od ostalog svijeta jer preživljavaju. Haračlije nemaju puno te
citat navodi da nemaju ni puno hrane kako bi preživljeli ,a Aga uzima od njih.
“Mili Bože, čuda velikoga,
Kakav bješe Rizvan-aga silni
I na sablji i na kopju vitu,
I na puški i na nožu ljutu,
I na šaci i na dobru konju!“
Bauk pjeva o Agi i opisuje ga kao čudo veliko te da je on sila i na sablji i na puški i na šaci.
Bauk ga u pjesmi opisuje kao hrabrog i velikog vojnika.
“Tko 'e u agu, a ne u pjevača
Pogled upro, taj mogaše
Po licu mu poznat jade,
Boli, srdžbe, gnjeve, bijese,
I stotinu inijeh srda,
Ponositu štono u srcu
Na ćuh svaki bruke i ruga
Krvavijem nokti gnijezdo riju.“
Aga govori da on prolazi kroz jad, gnjev i bijes koji nosi u srcu i da mu drugi stvaraju bol.
“Gvožđa, otrov, konop, nože,
Palu, oganj, kolac grozni,
Ulje vrelo i sto muka
U čas jedan junak smišlja,
Za izgladit gorkoj bruci trage
 I sačuvat uspomenu čistu,
Čisto ime uz glas strune blage.“
Aga govori o važnosti epske narodne pjesme. Navodi da tako možeš sačuvati uspomenu te
da njome možeš ublažiti bol i jad.
“I već Hasan, vižla brži,
Izvede mu dobra konja.
Posjest aga gdje ga htjede,
Iz oblaka munja kresnu,
I vruć púrak sa zemljom ga svede:
Noć je mračna; ne znaš tko ga svali,
Al tu blizu Mirko puške pali...
Proz noć crnu prhnu bez tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!...“
Agu je ubio jedan od Crnogoraca, nitko nije vidio tko ga je ubio jer je bila noć.
“Al tko ono pokraj age leži?
Ter na mrtva mrtav gnjevno reži?
Novica je; ljut ga Hasan smaknu,
Baš gdje junak k mrtvu skoči lavu,
Izmed Turâk' da mu skine glavu.“
Novica je otišao do Age i bio je ljutit što ga on nije ubio kako bi osvetio oca, ali je svejedno
bio zadovoljen što je on umro.
“U toj izbi čudno čudo kažu:
Bijesno Ture gdje se krstu klanja.
Stoji Ture odjeveno lijepo
I pod čalmom i pod britkom sabljom,
I pod puškom i pod ljutijem nožem:
Strah te hvata, posjeć će te bijesno.
Al se ne boj, pobratime dragi:
Krotko Ture, posjeći te neće.“
U kolibi se nalazi novi vođa Turaka koji se klanja Križu. Turak je lijepo odjeven sa sabljom i
puškom kao i Aga, ali nije bio nimalo opasan kao on.

“Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,

Čija 'e ovo ponosita čalma?
To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.
Čija 'e ovo, pobratime, glava? -
To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.
Čija 'e ovo okovana sablja? -
To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.
Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -
To 'e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.
Čije 'e ovo zlatno odijelo?
To 'e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno! “
Piščeva uputa čitatelju je da iako si moćan i ako ubijaš druge , zbog učinjenih djela ne mogu
te gledati u svijetlu već te gledaju kao čovjeka koji je činio zlo i naudio drugim ljudima te kao
nečasnog čovjeka.
Mislim da tema nije aktualna s današnje strane jer je tako nekada bilo, a danas je
drugačije razmišljanje ljudi i odnosa ljudi prema vjeri. Mislim da je poruka djela više
aktualnija jer u današnjem svijetu ako si zločinac ljudi te gledaju u drugačijem svijetlu.
Smatram da je Ivan Mažuranić uspio osvijestiti narod po pitanju domoljublja i da vole svoju
državu i svoju nacionalnost te mislim da je vjera bitna u tome. Mislim da je važna uloga
svećenika u djelu jer im on daje moralnu podršku i vjeru da se treba boriti za Kršćanstvo te
da je u njemu spas. Današnji svećenici možda ne bih tako postupili jer se vjera sve manje
zastupljuje u svijetu, ali mislim da ima pojedinaca koji bih mogli učiniti nešto takvo. Ne
slažem se s idejom pisca jer mislim da bi postigao veći politički cilj da je prikazao stvarnog lika
i opisao stvarne događaje jer bi čitaoci to ozbiljnije shvatili kad se to već dogodilo. Neke
osobe koje su slične s likom Smail-Age su vođe Nacizma, kao što je Hitler, i vođe komunizma
koje su gledale samo za sebe i uzimale od siromašnih kako bi oni imali sve. Mislim da bih
Mažuranić napisao takvo djelo i da nije političar jer je živio u to doba te mislim da je njegovo
zanimanje dosta utjecalo na to jer je bio pjesnik. Možda je to što se bavio politikom samo
potaknulo na pisanje takve teme jer je on možda neku svoju poruku htio iznijeti preko teksta,
a ne javno ili u saboru.