SMRT SMAIL AGE ČENGIĆA

POČETAK DJELA

-agovanje = vladanje (u kontekstu spjeva = silništvo)

Sluge zove Smail-aga, Usred Stolca kule svoje, A u zemlji hercegovoj: »Ajte amo, sluge moje, Brđane
mi izvedite, Štono sam ih zarobio robljem Na Morači vodi hladnoj. Još Duraka starca k tome, Što me
hrđa svjetovaše Da ih pustim domu svome, Jer su, reče, vlašad ljuta; Oni će mi odmazditi Mojom
glavom vlaške glave: Ko da strepi mrki vuče S planinskoga gladna miša.«

-mjesto radnje (Stolac, Hercegovina, kula)

- Smail Aga zove svoje sluge da mu izvedu zarobljene kršćane (Crnogorce) i starca Duraka koji mu je
savjetovao da ih pusti jer će mu se inače osvetiti

- Smail aga= mrki vuk, hrabar, ali podcjenjuje druge (gladni miševi)- bahat, arogantan, osjeća strah jer
Crnogorci umiru šutke

- radnja počinje in medias res

FABULA UKRATKO

AGOVANJE- Smail aga muči zarobljene kršćane i ubija starca Duraka-> motivacija za zaplet

NOĆNIK- noćni putnik = Novica- agin sluga i Durakov sin koji prolazi klancima od Stolca do Cetinja
kako bi došao do Crnogoraca i osvetio očevu smrt, putuje noću jer se boji da bi ga Crnogorci mogli
napasti (stražarima iznosi svoje jade i oni ga puštaju)

ČETA = potlačeni narod koji se bori protiv silnika, skromni, religiozni, domoljubi

- kolektiv od 100 simboličnih junaka

-zaustavljaju se na rijeci Morači gdje im prilazi pastir svećenik i daje im blagoslov- opravdava ih jer
njihovo djelo nije čin osvete(kao Novičina), već moralno ispravan čin, oni izvršavaju Božju pravdu

-kasnije im prilazi i Novica, oni ga krste i prihvaćaju sebi

- idealizirana priroda: sunce sa zapada, miris tamjana (romantizam)

-svećenikova propovijed:

»Djeco moja, hrabri zatočnici, Vas je ova zemlja porodila, Kršovita, ali vami zlatna. Djedi vaši rodiše se
tudijer, Oci vaši rodiše se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer: Za vas ljepše u svijetu neima.

- Čini četu provoditeljima Božanskog nauma

- Šalje snažnu domoljubnu poruku (domovina= mjesto gdje su živjeli predci)
- Sretan život moguć je jedino u slobodi, u narodu koji je spreman umrijeti za domovinu

Pak da znadu kako neman turska, Grdnijem ždrijelom progutat ga radeć, O te krši zub svoj zaman
krši: Ne bi trome prekrstili ruke, Dok vi za krst podnosite muke, Nit bi zato barbarim ve zvali, Što vi
mroste dok su oni spali!

- Prijekor Europi koja ne obraća pažnju na zbivanja na Balkanu i na stoljetne borbe ( Mi ginemo
u borbama s Turcima, a Europa spava i još nas naziva barbarima)
HARAČ- namet nemuslimanskim narodima u Osmanskom Carstvu (porez), u prenesenom značenju=
pljačka, otimačina

-na Gatačkom polju Smail aga skuplja harač i muči zarobljenike te se zabavlja jahanjem i džilitanjem
(bacanje koplja)

- Agin se konj spotaknuo te umjesto „vlaha“ pogodio Turčina Safera i izbio mu oko

-zbog sramote se Aga još više razbjesni i muči raju (tuku je, šibaju, vuku konjima), ali oni ne daju svoj
harač jer ga ni nemaju

- kada padne noć, Aga odlazi u svoj šator i poziva guslara Bauka da mu zapjeva uz gusle kako bi se
opustio i zaboravio na svoju sramotu- Bauk pjeva o Rizvan-agi (poniženom junako na Kosovu koji nije
uspio skupiti harač)

- Aga se još više razbjesni te naređuje novo mučenje zarobljenika, ali tada dolazi četa

- vodi se bitka (na samom početku Safer dobija metak u drugo oko), Smail aga pogiba (ne zna se tko
ga je ubio, kolektiv), ali i Novica (dok je pokušavao mrtvom Agi odsjeći glavu)

-poraz Turaka i dolazak grmljavine- četa se od oluje skriva u turske šatore -> rasplet

KOB = sudbina, udes

-simbolična slika- prolaznost svake sile, vjera u pravdu i pobjedu dobra u životu

-lutka koja predstavlja mrtvog Agu koji podrhtava od stupanja nogom- gubitak moći, kao mrtva lutka
visi na užetu i klanja se prema križu

-pustinjakova sobica u polju podno Lovčena

ZNAČAJKE DJELA

OBILJEŽJA EPIKE- fabula, pripovjedač objektivno komentira radnju, likovi koji djeluju i govore,
tradicionalna povijesna tema epike: sukob Turaka i kršćana

ODUDARANJE OD EPIKE- mali broj likova, nema glavnog lika ni karakterizacije, naglašena liričnost,
asimetrična kompozicija, radnja isprekidana asocijacijama, refleksijama, afroizmima i retoričkim
pitanjima

ROMANTIČARSKA OBILJEŽJA - svijet podijeljen u suprotnosti, motivi egzotike: Islam i istok, asimetrija i
fragmentiranost, približavanje narodnoj pjesmi (deseterac, neke stilske figure- antiteze), crno-bijela
karakterizacija, mistični elementi (pr. U Noćniku), ispreplitanje književnih rodova, humanizacija
prirode- priroda se mijenja u skladu s osjećajima likova (oluja kada Aga bijesni), digresije i uplitanje
pripovjedača koji nije stalan- sveznajući je u Agovanju i Haraču, a neobaviješten u Noćniku i Četi (pr.
Nesiguran tko se kreće klancima), prikaz demonske prirode Smail age

HRVATSKI NARODNI PREPOROD- ideja borbe protiv apsolutizma i za prava potlačena naroda,
suverenosti naroda i prava na slobodu
SMAIL AGA- dobar junak, ali ne i čovjek (tlači one koji se ne mogu braniti), tašt- želi ostati zapamćen
kao dobar junak, romantičarski antijunak- sotoniziran i tragičan, zaštitnik svojega društva koji je
nasilan, nepravedan i tlačiteljski

KOMPOZICIJA

- Bajronovska kompozicija- nizanje slika umjesto cjelovite fabule

- Po stilu i sadržaju spjev je tradicionalan, ali je fabula inovativna
- Može se promatrati i u kontekstu dramske radnje (Agovanje- prolog, Noćnik-zaplet, Četa-
razvoj radnje, Harač- vrhunac i rasplet, Kob- epilog)
- Asimetrična: pjevanja različite duljine
- Svi karakteri i događaji imaju kontraste (pr. Agovanje – Kob)

KONTRASTI: individualac-kolektiv, muslimani-kršćani, Turci-raja, uživanje-skromnost, silnik-žrtva,

istok-zapad, zlo-dobro

OPĆENITO O DJELU:

-inspiracija je istinit događaj o smrti turskog silnika Smail-age Čengića kojeg su ubili Crnogorci 1840.
godine u istočnoj Hercegovini

-autor se ne drži povijesne istine već je prikazuje u preporodnom duhu

- protuturska tematika

-oštro polarizirani likovi

-književna vrsta: epski spjev

KRATKI SADRŽAJ:

AGOVANJE

Veliki Smail-aga Čengić usred kule svoje, smještene u Stolcu hercegovačkom, pokazuje svoju moć
zapovjedivši svojim podanicima da pobiju kršćanske zarobljenike, odnosno Crnogorce koje su zarobili
na rijeci Morači. Smail-aga, turski moćnik, poznat je kao krvnik onih Crnogoraca koji se nisu htjeli
pokoriti. Spuštajući se sa svoje kule naređuje svojim podanicima da dovedu zarobljenike da ih podari,
naravno, nasiljem. Neke je odlučio nabiti na kolac, nekima odrubiti glavu, a neke dati vješati.
Očekujući da će vidjeti njihov strah i čuti kako ga traže milost, to se nije dogodilo. Crnogorci njegovo
mučenje podnose stojećki, ne pokazujući nikakve znakove straha, što još više rasplamsava Smail-
aginu zlobu, ali se pojavljuje i prikriveni strah od toga što vidi da njegova moć nije tako snažna. Njega
je bijes u jednu ruku zabavljao i stoga ih da pobiti. Nakon što je pobio zarobljenike, dao je vješati
starca Duraka. Naime, starac Durak se svojim mišljenjem suprotstavio Smail-agi. Kod Smail-age nema
protivljena niti demokracije govora. Starac Durak s godinama je stekao iskustvo te je znao kako bi
Crnogorci mogli reagirati na Smail-agine postupke, a to je da će se kod njih pojaviti želja za osvetom.
Starac Durak, stoga je savjetovao Smail-agi da poštedi zarobljenike, a zbog tog, tobože, kukavičkoga
ponašanja, smaknut je i to pred očima sina Novice. Novičine i Durakove molbe nisu uspjele utjecati
na Smail-agin čin. Novica je bio Smail-agin dotad odani povjerenik. Nakon pogibije oca mu, on to
prestaje biti.
NOĆNIK

Novica, povrijeđen i bijesan namjernom smrću svojega oca odluči okrenuti leđa Smail-agi jer tako
okrutnom čovjeku više nije mogao ostati vjeran. Sumnja da će se kod Crnogoraca roditi želja za
osvetom, kako je rekao starac Durak, rodila se i kod njegova sina Novice. Držeći se savjeta svojega
oca, Novica odluči preći u neprijateljski tabor. Turčin Novica, prelazi na stranu kršćana Crnogoraca,
koji će sa svojim poznavanjem Smail-age, pomoći Crnogorcima u ostvarenju osvete, ali i zadovoljit će
svoju osobnu želju.

“Je li hajduk, il uhoda turska,

Što uhodi sviloruna krda,
Il volova stada vitoroga?
Nit je hajduk, nit uhoda turska,
Već Novica, Čengića kavazu;
Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne…”

Bivši Smail-agin vjerni pratitelj i Crnogorački krvnik, najednom bez ikakvih turskih obilježja prelazi na
suprotnu stranu. Kod Crnogoraca je krenuo noću kako ne bi bio viđen, a bojeći se za svoj život, jer
prije smrti trebalo je još osvetiti oca. Na putu za Crnu Goru verao se po šumama, a između dva krvna
neprijatelja, Turaka i Crnogoraca. Novica je ustrajao osjećajući da još ne želi umrijeti. Kad je došao
podno zidina Crnogoraca, stražar ga je pustio unutra zidina pod uvjetom da sve svoje oružje ostavi
ispred zidina – tako je i bilo.

“Sunce zađe, a mjesec izađe.

Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Obnoć grede, a obdan počiva,
Junak negda, sad ne junak više…”

ČETA

Jedne noći, kretala se četa od mnogo Crnogoraca na čelu s harambašom Mirkom. Cilj im je bio stići u
Hercegovinu i poraziti Smail-agu i njegov način tiranstva. Novica je pristupio četi koja se okupila u
Cetinju. Četu su činili oni koji su htjeli stati na kraj Smail-aginom načinu vladanja. Čim je pristupio na
stranu Crnogoraca, Novica se pokrstio te im postao ravnopravan u ostvarenju cilja. Nakon što se četa
formirala, a neposredno prije njihova pohoda u logor gdje je bio Smail-aga, što je Novica otkrio
Crnogorcima, svećenik ih je blagoslovio. Svećenik je svoj narod otpratio u borbu pridavajući im čast i
napominjući im veličinu njihova pohoda, ali im spominjući ljubav prema rodnoj grudi. Pohod
Crnogoraca je bio s ciljem obrane svojega naroda od nemilosrdna neprijatelja. Starac svećenik drži im
govor:

“Djeco moja, hrabri zatočnici,

Vas je ova zemlja porodila,
Kršovita, ali vami zlatna.
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepše u svijetu neima.
Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,
Oci vaši za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas draže u svijetu neima.
Oro gnijezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.

Vas, koji ste vikli tome

Boraviti trijezne dane,
Tko vas haje plode l’ krši vinom?
Tko vas haje plode l’ krši žitom?
Tko vas haje plode l’ krši svilom?
Dok po vrelijeh hladne vode ima;
Dok po dragah bujna stada muču;
Dok po brdijeh sitna krda bleje?”

HARAČ

Smail-aga sa svojim je podanicima stigao na Gacko polje. Na Gackom polju su postavili svoje šatore,
odnosno svoj logor. Počelo je ubiranje harača. Smail-aga od svojih zarobljenika Crnogoraca traži
harač, a to je tursko utjerivanje poreza kršćanima. Često nezadovoljan ubranim haračem odluči se na
ono najokrutnije – kazniti zarobljenike.

“Kupi aga careva harača,

Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od glave po žut cekin ište,
Otud često ni bakrena neima;
Gdje od ognja po debela ovna,
Daju mu ga, rebra mu se vide;
A gdje za noć mlađanu djevojku,
Otuda mu kužne babe neima.”

Naravno, među narodom je bilo onih koji nisu imali dovoljno za harač ili nisu imali uopće, a takve su
ljude Smail-agini podanici, pod njegovom zapovjedi, uzimali kao zarobljenike. Narod je bio gladan i
bez krova nad glavom, a kamoli da ima za harač. Od naroda se tražio jedan zlatnik po glavi, a ovan po
obitelji. Ljutit aga, ne uspjevši u svom naumu, odlučio je pokazati svoju okrutnost na narodu i to
đilitanjem. Đilitanje je nadmetanje u bacanju koplja u kojem se osramotio. U svojem zanosu slučajno
je pogodio u oko jednom od svojih (Turčinu) što je pak izazvalo izrugivanje od strane potlačenih.
Vidjevši tu njihovu hrabrost Smail-aga je postao još više bijesan. Vojvodi Bauku naredi da ga proslavi
na guslama, a ovaj mu otpjeva pjesmu o junaku koji pogiba. Smail-aga razmišljajući dalje kako da
kazni ojađeni narod biva isprepadan!

Tijekom večeri četa Crnogoraca je napala logor pod vlašću Smail-age, a Crnogorce je do pravoga puta
doveo Novica. Turci su napad doživjeli iznenada i nespremni te nisu pružili jaki otpor. U sukobu je
Smail-aga usmrćen.
“Al tu blizu Mirko puške pali…
Proz noć crnu prhnu bez tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!…

Pade aga, al se Turci bore”

Novica je uspješno osvetio svojega oca. No, nedugo nakon pogibije Smail-age, za vrijeme borbe,
Turčin Hasan usmrtio je Novicu. Crnogorci odoše kao pobjednici, noseći aginu glavu.

KOB

Na kraju je na neki način pravda bila zadovoljena. Smail-aga je ubijen, a time i zlo koje je činio jadnom
narodu. Njegovo odijelo nakraju je uzeo jedan Turčin, ali ga svejedno odijelo nije činilo velikim i
snažim kao što je činilo Smail-agu koji je sijao strah.

“Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,

Čija ‘e ovo ponosita čalma? –
“To je čalma age Čengijića,
Al se tužno oko glave vije.”
Čija ‘e ovo, pobratime, glava? –
“To je glava age Čengijića,
Ali iz nje tamne oči vire.”
Čija ‘e ovo okovana sablja? –
“To je sablja age Čengijića,
Al žalosno uz bedricu visi.”
Čije ‘e ovo zlaćeno oružje? –
“To ‘e oružje age Čengijića,
Ali mirno o pojasu hrđa.”
Čije ‘e ovo zlatno odijelo? –
“To ‘e odijelo age Čengijića,
Al od sunca ne odsijeva, jadno!”