Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

6. PREDAVANJE (16. studenog 2016.)

Hrvatske zemlje u doba kralja Tomislava
 u rodu sa Muncimirom – možda sin, a možda i brat, zasigurno su ista obitelj
o zadnji puta se spominje 928., ali ne direktno – Tomislav došao ranije na prijestolje
(oko 905./910.)
Tomislav i Mađari
 na početku Tomislavove vladavine – prijetnja Mađara
 892. u stižu u Panoniju – u savezu s franačkim carem Arnulfom protiv Moravljana
 dvije godine poslije Lav IV. sklapa savez s Mađarima protiv Bugara
 Mađari su stepski, jahački narod – paše im Panonija u kojoj su se stacionirali te im ona
postaje baza za buduće napade
 898. u naletu Mađara poginuo donjopanonski knez Braslav – od tada više nema nekog
kneza koji vlada prostorom Sava-Dunav
 907. Bitka kod Bratislave – Mađari uništili Moravsku kneževinu
 sljedećih 50-ak godina orijentiraju se na zapad – bogate europske pokrajine (istočna
Franačka, dolina rijeke Rajne), pa sve do hispanijskog poluotoka, a nekoliko prodora
zabilježeno je i prema sjevernoj Italiji → bitno za hrvatske prostore jer se do Italije
dolazilo preko glavne prometnice koja je pratila tok rijeke Save pa dalje prema rijeci Soči
i dalje prema Padskoj nizini i rijeci Po
 smrt Braslava – prostor opustošen, crkve uništene i puno izbjeglica (izvor: Porfirogenet)
 Tomislav je porazio Mađare – zapisano u djelu Ljetopis popa Dukljanina
o hrvatska vojska i Tomislav porazili ugarskog kralja Atilu – tipični srednjovjekovni
narativ (Mađari su Huni, a kralj je Atila)
o vrlo kritičan stav o ovome zbog:
 a) priča o ovom ratu do popa Dukljanina stigla je u formi narodne predaje
 b) pisano je 300 godina kasnije
 c) dislociranost
o vrlo kritički nastrojena historiografija odbacuje ovu tezu jer se nigdje drugdje ne
spominje
 mletački kroničar Andrija Dandolo (14./15. st.) – bilježi mađarske provale u sjevernu
Italiju 914. i 921. godine
o iz Panonije prema sjevernoj Italiji – po Savi, rijeka Ljubljanica, zatim Soča
(Vipavska dolina) do Akvileje
 pretpostavka: Tomislav je imao prigodu ratovati s Mađarima – i ako ih je porazio bio
je to mali, granični spor tj. pljačkaški pohod
o osim dva prodora, mogućnost ratovanja s Mađarima otvara i činjenica da se hrvatska
vlast osjećala pa ako ne do Dunava, onda do Save

17
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Pitanje granice
 centar je na jugu, možda Klis – postavlja se pitanje koliko daleko na sjever seže vlast
 Porfirogenet – 13. glava: Hrvati i Mađari graniče prema planinama
o 40. poglavlje: na južnoj granici oko rijeke Tise
o iz toga proizlazi da je kontakt zona bila u prvim planinama nakon Drave – Mađari
uvijek poraženi u planinama jer su nizinski narod → to područje moguće da je:
 a) Bilogora, ako su krenuli prema sjevernoj Italiji – antički pravac prema
sjevernoj Italiji
 b) Velika kapela – ako su krenuli prema istočnojadranskim gradovima
 ovo je potkrepljeno činjenicom da već 15 godina nema donjopanonskog kneza
odnosno političke tvorevine na tom prostoru
 928. biskupu Grguru ponuđene tri biskupije – Delminijska, Skradinska i Sisačka
o Delminij – neki kažu da je to Duvno ili možda Omiš → bilo kako bilo, tim
prostorom vlada hrvatski vladar (izvor: Porfirogenet)
 u srednjem vijeku rijeke nisu granice – mit o najstarijoj granici na Dravi s Mađarskom
 neminovno je da je Tomo vlast protegnuo do sjevera, ali koliko je ta vlast bila čvrsta…
Sukobi s Bugarima
 Porfirogenet donosi kratku vijest o Alogoboturu – Bugari napadaju Hrvate „ali svi budu
poklani od Hrvata“ → zašto i gdje?
 širi kontekst: nakon bugarskog cara Mihajla Borisa (1. pokršteni bugarski vladar) nema
borbi protiv Hrvata
 također, papinska pisma i misionari u Bugarsku idu preko hrvatskih područja
 893. bugarski car postao Simeon (jedan od dva najmoćnija) – 896. prisilio Bizant da
plaća danak (ulogu odigrao i papa Lav VI.)
 912. na prijestolju maloljetni Konstantin VII. Porfirogenet, umjesto kojeg vlada
njegov stric Aleksandar – odbio plaćati porez → bizantsko-bugarski ratovi (913.-917.)
 Simeon oduzeo Bizantu sve najvažnije pokrajine na balkanskom poluotoku i sve velike
bizantske gradove
 Bitka kod Anhilaja, 917. – takav poraz Bizanta da se Simeon proglasio carem Bugara
o bugarska crkva prvi puta postaje autokefalna – za kratko vrijeme
 odraz ratova na zapadnom prostoru – 920-ih nemiri u Srbiji → Porfirogenetov suvladar
Roman Lekapen potaknuo srpskog kneza Pavla protiv Simeona → Simeon svrgnuo
Pavla
o srpski knez postao Zaharija – 922. bizantska diplomacija (nema joj premca u to
doba) ga uspjela pridobiti za rat protiv Bugara → Simeon potukao također i Zahariju
koji bježi kod Tomislava (u SFRJ: „eto vidite da su još od srednjovjekovlja Hvati i
Srbi braća“)
 očito je kako je priča s Alogoboturom povezana s ovim zbivanjima
 Tomislav je također pristao biti saveznik Porfirogeneta – Simeon poslao Alogobotura

18
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Splitski sinodi 925. i 928. godine

 Tomislav je moćan vladar – vlast se osjećala i u dalmatinskim komunama → zbog ratova
s Bugarima Bizant mu povjerio upravljanje bizantskom Dalmacijom (vrlo samostalan)
 napomena: bizantska Dalmacija u to vrijeme se ne nalazi u sklopu hrvatskih zemalja!
 Tomislav je osoba od bizantskog povjerenja za upravljanje, a ne rex Dalmatiae – to će biti
tek Petar Krešimir IV. (možda i prije njega Stjepan I.)
 prisutnost Srba na sinodima – nikada dokazano i nije utemeljeno na povijesnim izvorima
o pismo pape Ivana X. – ...dicti episcopi, Dalmatiarum peragrantes civitates et
Croatorum atque Urborum proceribus convenientes... → Farlati je Urborum (G,
mn.) preveo sa Srborum → krivo tumačenje na koje su se oslanjali svi glavni
povjesničari 19. i 20. stoljeća (Rački, Kukuljevć i Šišić) → tek je Stjepan Gunjača
ustvrdio da u izvoru nema slova S, a autor je pogriješio u pisanju riječi Urbium →
tako (točno) preveden tekst daje doznanja da na sinodima nisu sudjelovali Srbi, već
prvaci dalmatinskih gradova → vrlo važno jer pokazuje da je osim crkvenih
predstavnika bilo i predstavnika civilne vlasti
 teme sinoda – dva pitanja:
o a) pitanje dalmatinskog primasa – onoga tko će biti prvi među nadbiskupima
(Zadar, Split ili Grgur iz Nina) → bitnije za Tomislava (crkvena hijerarhija ≈
politička organizacija)
o b) „Metodova doktrina“ tj. slavensko bogoslužje – papi miriše na pravoslavlje, sve
nešto čudno, strano → važnije pitanje za papu
 odluke sinoda 925. godine:
o 1. odluka – izbor splitskog nadbiskupa Ivana za metropolita nove crkvene pokrajine
 „ima prvenstvo nad svim crkvama“ jer počiva na kostima sv. Dujma (tradicija)
o 2. odluka – slavensko bogoslužje se suzbija i nema ređenja glagoljaških svećenika
(jedino ako nedostaje latinskih svećenika) → zapravo dosta tolerantno
 Grgur se žali na odluke, prosvjeduje i šalje pismo u Rim – godine 928. održava se drugi
splitski sabor pod predsjedanjem papinog legata Madalberta koji je do tada misionario
po Bugarskoj → odluke:
o konačni poraz za Grgura – Ninska biskupija ukinuta, a njemu su ponuđene tri
biskupske stolice (sisačka, skradinska ili delminijska) ili „nek' uzme sve tri, sebi i
njima na propast“ → nije poznato je li prihvatio nalog Lava VI. za Skradinsku
biskupiju
o iako se ne zna gdje je otišao ponuda o Sisačkoj biskupiji govori kako su tamo živjeli
kršćani
o od tada nema više spomena o ninskoj biskupiji
Pitanje krune
 Ljetopis popa Dukljanina – spominje se jedino krunidba kralja Svetopeleka, Tomislava
nema → događaj se nije niti dogodio
o Duvanjsko polje se ne spominje, ostaje pitanje je li Tomislav imao kraljevsku titulu
 914. zabilježen je kao dux (izvor: Toma), a 928. kao princeps
 925. papa Ivan X. u pismu ga naziva rex – kritika kaže to je kasniji prijepisi i da je
napisano pod dojmom (slučaj kod Trpimira od strane Gotschalka) → odgovor: pa gotovo
sve do 11. stoljeća je prijepis, a pismo dolazi iz rimske kurije koja je najuređenija

19
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

kancelarija toga doba → papa paralelno šalje pismo i neretvanskom knezu Mihajlu
Viševiću kojega oslovljava sa dux → vidljivo niži ugled od Tomislavovog
 dakle, ne zna se ni gdje ni kada je okrunjen Tomislav
 Tomislav je bio arhont bizantske Dalmacije
 definicija: kralj = biti nepodređen nikome → Tomislav nikome nije bio podređen
 franački kulturni krug – u središtu je eklezija (Crkva) → primjer u Jošui, koncept dva
mača (od 11. st.), briga svjetovnih vladara za vlastito stado…
o Tomislav – prisutnost na sinodama
o u osobi se ujedinjuje prostor ≈ crkvena organizacija – biranje dalmatinskog
primasa → landes kirche (zemaljske Crkve, ne u protestantskom smislu) → mit
romantičarske historiografije 19./20. st. o Grguru Ninskom kao borcu za hrvatsku
naciju…
o dakle, crkvena jurisdikcija je Tomislavu vrlo važno pitanje
 ako nije bio kralj, bio je moćan vladar
 opis s Duvanjskog polja trag je franačkog načina biranja tj. potvrđivanja kralja
o plemstvo okupljeno na nekom polju klicanjem fiat, fiat… odobrava ≈ Zvonimir
 prvi hrvatski kralj za kojega znamo da je krunjen je Stjepan Držislav
Pitanje vojske
 Konstantin VII. Porfirogenet piše o vojsci kralja Tomislava
o a) 60 000 konjanika i 100 000 pješaka – pretjerani podaci, u neskladu s jačinom
mornarice
o b) 80 velikih i 100 malih brodova – realno
 demografija je konstatirala da je za ovakav broj vojske broj stanovnika Tomislavove
Hrvatske trebao iznositi oko 4 milijuna – procjene su od 300 do 400 tisuća stanovnika
o usporedbe radi – u Krbavskoj bitci sudjelovalo je 1000 konjanika i 3000 pješaka
 dva oprečna stajališta: a) brojevi su za impresiju (normalno za srednji vijek), b) podaci
su točni – nepomirljiva, ali i netočna stajališta
 o čemu se zapravo radi – Tibor Živković (srpski povjesničar, kaže Kekez dobar) otkrio
kako se radi o pogrešnom prevođenju iz izvora (Praški izvornik iz 16. st.) → dvije alfe u
ovom slučaju ne označavaju tisuću (hiladion), već je to kratica za riječ alagia (ispred toga
stoji broj 60)
 bizantska vojna (konjanička) postrojba – postojala dva tipa:
o a) carski (300-400 konjanika)
o b) provincijski (50-150 konjanika) → spomenuti je bio provincijski → uzmemo
prosjek od sto konjanika i dobijemo 6 tisuća konjanika (60 puta 100) → to je
realna brojka
 kod pješaka je sličnom metodom izračunato da bi to bio broj od 20 tisuća – to je samo
potencijal (insurekcija), a ne ono što je napadalo
 takva vojska je realna – i dalje vrlo moćan opis → narav Tomislavove vlasti je moć
 ne zna se kada je točno umro, 928. godine više ga nema – vjerojatno preminuo (kraljevao
je dovoljno dugo s obzirom na prosjek ranijih vladara)

20
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Tomislavovi nasljednici
 Porfirogenet spominje Trpimira koji bi onda bio Trpimir II. – možda sin, a možda i brat
 Trpimira II. naslijedio Krešimir I. – umro 945., imao sinove Miroslava i Mihovila
Krešimira
 Miroslav samostalno vlada od 945. do 959. – on je stariji sin
 zabilježeno kako vlada ban Pribina – Gackom, Likom i Krbavom → neuspjela pobuna
 na kraju Miroslav uklonjen, a njegovo mjesto zauzima Mihovil Krešimir II.
o na epitafu Petra Krešimira IV. zabilježen kao pradjed
o starija historiografija mu pripisuje osvajanje Bosne – nema nikakve potvrde za to
o žena mu je kraljica Jelena – prva je poimence pouzdano hrvatska kraljica, majka
Stjepana Držislava → poznato sa sarkofaga kraljice Jelene iz 975. godine kojeg je
pronašao naravno don Frane Bulić (vrlo važan za hrvatsku genealogiju vladara u
ranom srednje vijeku i potvrdu ispravnosti nekih drugih izvora)
 Jelena inače potječe iz slavne zadarske patricijske obitelji Madijevaca
o ugled + najvažniji grad → ukazuje na sve intenzivnije ekonomske i obiteljske veze
dalmatinskih gradova sa zaleđem

21
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

7. PREDAVANJE (23. studenog 2016.)

Kralj Stjepan Držislav i njegovi nasljednici
− neki povjesničari tvrde da je kralj Stjepan Držislav Stjepan I., ali tradicionalna
historiografija drži da je Stjepan I. otac Petra Krešimira IV., a on je pak nećak Stjepana II.,
Stjepan III. prema tome bio bi onaj što se kratko spominje nakon Zvonimira

Kralj Stjepan Držislav

− naslijedio je Mihovila Krešimira II.
− Toma: na prijestolju 969./970. je Držislav
− vladavinu je obilježila naslonjenost na Bizant – primio je kraljevske insignije iz
Carigrada (izvor: Toma) → i sve ostale kratke vijesti upućuju na to da je bio bizantski
čovjek
− kontekst i promjene: 969. umire bugarski car Petar, a na bizantskom prijestolju nalazi se
Nikefor II. Foka koji za cilj ima obnoviti bizantsku vlast na područja jugoistočne Europe
(vraćanje na limes)
− istočna Bugarska (to je ona prava Bugarska) – vlada Boris II. (sjena Borisa I., prvog
pokrštenog bugarskog vladara) → pod velikim utjecajem Nikefora Foke i Ivana Cimiska
koji je bio vrlo moćan i sposoban vojskovođa, bio nadomak oslobađanja Svetog Groba
o 971. Ivan Cimisk Borisa I. i mlađeg mu brata Romana odvodi u zarobljeništvo u
Carigrad
o istočna Bugarska potpada pod Bizant – zauzimaju i područje Raške → prema
Dunavu
− u zapadnoj Bugarskoj (današnja Makedonija) sa središtem u Ohridu vladaju četvorica
brata – David, Mojsije, Aron i Samuilo (Komitopuli)
o ako kažeš da je ovo Bugarska Makedonci se ljute
− Komitopuli se obraćaju za pomoć Otonu I. (car Svetog Rimskog Carstva Njemačke
Narodnosti) – Oton odbija pomoći i s Ivanom Cimiskom 972. sklapa primirje → oni
dinastički se povezali → zapadna Bugarska 973. pada pod Bizant
− 976. umire Ivan Cimisk – otvara se nova mogućnost za Komitopule → dižu novi ustanak
− na bizantskom prijestolju sjedi Bazilije II. – iako će se pokazati kao izrazito moćan, prvih
desetak godina svoje vladavine potrošio je na borbu protiv uzurpatora vlasti (Barda
Skler i Barda Foka) → to su iskoristili Komitopuli
− David i Mojsije ubijeni tijekom borbi s Bizantom, a 976. Aron nestaje (nema potvrde za
nagađanja da ga je ubio Samuilo) pa Samuilo sam vlada zapadnom Bugarskom
− Samuilo širi vlast – Tesalija, Helada, Peloponez, prema sjevernim područjima prema
Dunavu (istočna Bugarska, Srbija)
− 1. faza bugarsko-bizantskih ratova (980.-990.) – 986. bitka kod Trojanskih vrata →
Bizant doživio težak poraz
− utemeljena Pećka arhiepiskopija – samostalna bugarska crkva (izuzeta ispod
carigradskog patrijarha)
− južne sklavinije (Travunija, Duklja) također priznale Samuilovu vlast – Bugarska graniči
sa Stjepanom Držislavom

22
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

− 996. bizantska protuofenziva – bitka na rijeci Spehiji, a 1014. bitka na planini Belasici
o Bazilije II. oslijepio Bugare, a svakom četvrtom ostavio po jedno oko → Samuilo
od šoka preminuo (Bazilije dobiva nadimak Bugaroubojica)
− u takvom kontekstu događanja Pontes Banus Godimir spominje Držislava koji ima
mogućnost prikloniti se jednoj od strana:
o a) bugarska – izgubio bi samostalnost kao i ostala slavenska područja
o b) bizantska – dugoročno bolji izbor
− zapravo izbor ni nije postojao – hrvatski vladar u dobrim odnosima s (još uvijek
bizantskim) dalmatinskim gradovima
o Držislavova majka Jelena – veze s uglednom zadarskom plemićkom obitelji
o osim toga, i crkveno vezanje uz Bizant – splitska nadbiskupija (riješeno 50 godina
ranije na splitskim sinodima)
o iz svega ovoga jasno je kako je Držislav a priori uz Bizant
− Ljetopis popa Dukljanina – godine 997./998. → Samuilo u Dalmaciji i došao do Zadra
(bugarski pohod zbog priklanjanja Bizantu)
o historiografija se domišlja – nema potvrde da su Bosna i Raška osvojene
o također nije jasno što se misli pod Dalmacijom – rimska provincija do Save ili
bizantska
− Toma: „…Recipiebant enim regie dignitatis insignia ab imperatoribus
Constantinopolitanis, et dicebantur eorum eparchi sive patritii. Habebant namque ex
successione sue originis patrum et proavorum dominium regni Dalmatie et Chroatie…“
o Držislav je primio insignije od cara iz Konstantinopola
o postavlja se pitanje: je li bugarski pohod odgovor na slanje insignija ili obrnuto
o Držislav je kralj Hrvatske i Dalmacije – okrunjen u Biogradu (nema potvrde), ali
vrlo moguće jer je kruna stizala brodom (na kopnu su Bugari), a jedina hrvatska
luka bila je upravo Biograd (Split i Zadar su bizantske)
o insignije vjerojatno stigle pred sam kraj vladavine
Nasljednici Stjepana Držislava – pohod Petra II. Orseola
− Držislav je imao tri sina: Svetoslav Suronja, Krešimir III. i Gojislav – tu se kao i u
Franačkoj postavlja pitanje tko će naslijediti oca (dioba posjeda ili će sva tri vladati)
− odredio sina Svetoslava Suronju kao nasljednika – natpis kralja Držislava iz Kapitula
kraj Knina → „CLV DVX HROATOR(VM) IN TE(M)PUS DIRZISCLV DVCE(M)
MAGNV(M).“= „Svetislav (?) knez Hrvata u vrijeme Držislava velikog kneza.”
o takvo nasljeđivanje bilo bi po bizantskom modelu
o kruna je poslana nakon natpisa jer se ovdje naziva knez
− dobri odnosi s Mlečanima (formalno pod Bizantom) – plaćaju danak hrvatskom i drugim
(neretvanskom) vladarima → još od vremena Branimira
− Venecija sve više jača – kraj 10. stoljeća
o Petar II. Orseolo – želi Veneciju osloboditi danka i nesmetanu plovidbu → prije
znamenitog pohoda 1000. godine isprobava teren (996.)
o politički se povezao sa Svetim Rimskim Carstvom
o Bizant slab na istočnoj jadranskoj obali zbog ratova s Bugarima

23
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

− 996. prvi pohod – admiral Brigadin (≈) na otoku Visu (izvor: Ivan Đakon) → odveo
roblje u Veneciju (proba)
o Držislav šalje poslanika u Veneciju i traži redovito plaćanje danka – Petar odbio, ali
kaže da će osobno ispitati slučaj → zapravo najava pohoda, ali Držislav ga neće
doživjeti
− 997. umire Držislav, a uz vanjsku prijetnju Venecije traju unutarnje borbe za prijestolje
između sinova
− Đakon: Krešimir III. i Gojislav protiv Svetoslava Suronje (vjerojatno bio najstariji)
o Svetoslavu se priklonili Neretvani, a ovima dalmatinski gradovi – pri tome traže
pomoć Petra da ih „oslobodi od bijesa Hrvata“
o još prije pohoda Zadar na mletačkoj strani
o Petar II. Orseolo – svibanj, 1000. godine pokreće pohod na istočnu jadransku
obalu, a traje građanski rat → Đakon jako detaljno opisao (piše 1005./1006.)
 svugdje dočekivan vrlo svečano uz predstavnike klera i svjetovnih vlasti jer je
bio garancija mira – po obali zapadne Istre do Osora pa Rab i Biograd (vrlo
važan simbolički, prevrat: politička opcija pro Suronje izgubila dominaciju)
 u Trogiru ga je dočekao Svetoslav Suronja – sklopljen mir, a sin Stjepan
poslan kao taoc → s duždevom kćeri utemeljio onu dinastiju koju neki
povjesničari zovu Svetoslavljevići
 u Splitu isto lijepo dočekan, pa do Korčule (krajnja točka do koje je dospio) –
tamo su došli predstavnici Dubrovnika, iako područje Neretljana nije osvojeno
 od tada dužd je i dužd Dalmacije – njemački car Oton III. ga priznaje
− nema vijesti o Svetoslavu Suronji – nestaje (ubijen ili protjeran, ali nema potvrde)
o takvu teoriju potvrđuje i vijest o tome da su Krešimir III. i Gojislav vladali kao
suvladari – prvi puta u hrvatskoj vladarskoj dinastiji

Nasljednici Stjepana Držislava – Krešimir III. i Gojislav

− o Krešimiru III. i Gojislavu nema puno vijesti: kronika Andrije Dandola – bilježi napade
na Zadar, ali nemaju vlast → to je novi trend koji se ostvario za Petra Krešimira IV.
(možda Stjepan I.) koji je izvršio konačan pritisak na Dalmaciju
− Brač, Hvar i Korčula priznavali njihovu vlast, ali samo do 1118. – novi sličan pohod
Orseola, ali slabo zabilježen
− Krešimir i Gojislav jačaju – 1024. pobuna u Veneciji jer su Orseoli biranu titulu dužda
pretvorili u nasljednu → sin Petra, Otto bježi u Carigrad i Ugarsku → neki povjesničari
(Nada Klaić) tvrde da se tom prigodom i Suronjov sin Stjepan I. sklonio u Ugarsku i
zatražio pomoć Arpadovića (počeci geneze sa Arpadovićima), ali ovo je samo domišljanje
jer nije potvrđeno
− Orseola više nema – nema više pohoda kao 1000. i 1118. godine
− historiografska fantazija – Zvonimir je potomak (sin ili unuk) Stjepana I. → tako se
objašnjava kako je Zvonimir mogao doći na prijestolje nakon Petra Krešimira IV.
− 1030. – sa povijesne scene nestali Gojislav (zadnje spominjanje 1028.) i Krešimir III.
koji se spominje nešto ranije → možda Gojislav zadnjih 10-ak godina samostalno vladao

24
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Nasljednici Stjepana Držislava – Stjepan I.

− u domenu svoje vladavine za stvarno inkorporirao Zadar – najjači grad na istočnoj
jadranskoj obali → po prvi puta, a to potvrđuju:
o a) kroničar Samudo (≈) (Životi duždeva) – Stjepan je vladao 1038.-1040. Zadrom
o b) upravitelj Dalmacije Dobronjin u Zadru – iako pisano 300 godina kasnije
o bila je to kratka vlast – Konstantin IX. Monomah → 1040. postavio novog
upravitelja u Zadru
− događaj s najdugoročnijim posljedicama – osnutak Kninske biskupije oko 1042.
o hrvatski biskup Marko – prvi biskup s hrvatskom titulom
o svojevrsna nasljednica Ninske – biskupija na hrvatskom prostoru
o Toma: „…jurisdictio usque ad Dravum fluvium extendebatur…“ – postavlja se
pitanje je li Stjepan vladao do Drave?
o područje Sava-Drava – u hrvatskom kraljevstvu
o činio ono što i Tomislav i Branimir – na političkom prostoru imati jednu crkvenu
organizaciju koju podupire politički i materijalno
o u sljedećem razdoblju bitna biskupija – do početka 16. stoljeća i najezde Turaka
 razlika: Ninska je opstala vrlo kratko
− veliki crkveni raskol 1054. – sin Petar Krešimir IV. (došao na vlast prije 1058.) u Zadru
o dio povjesničara: u to doba ušao u Zadar – prvi kralj koji je vladao Zadrom
− bitno: u historiografiji i narodnom sjećanju Stjepan I. je zaboravljen kralj, ali on je sinu
omogućio uzlet (osim povoljne vanjske situacije), jer:
o a) uređena politička situacija u zemlji
o b) država ekonomski snažna
− pokopan u crkvi sv. Stjepana u Klisu u mauzoleju hrvatskih vladara kraljice Jelene
− nije riješio pitanje koje je mučilo još njegovog oca i stričeve, a to je pitanje nasljednika
o imao sinove Petra Krešimira i Gojislava
− prve vijesti o Petri Krešimiru IV. – o ubojstvu i izjašnjavanju oko ubojstva, seminar…

25
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

9. PREDAVANJE (7. prosinca 2016.)

Doba kralja Zvonimira
Krunidba
− naslijedio je Petra Krešimira IV. oko 1075. – Šišić zbog netočno protumačene indikcije
tvrdi da je 1076.
− Slavac prije Zvonimira je odbačen od svih, osim (naravno) kolege Goldsteina
− tada: najveći uspon srednjevjekovne države (politički zenit), ali i početak kraja i rasapa
− bio je ban za vrijeme Petra Krešimira IV. – s te pozicije dolazi na vlast
− porijeklo
o Šišić, N. Klaić – potomak Svetoslava Suronje (pobočna strana Trpimirovića), a
vladao je područjem Slavonije → sličnost s Andrijom II. koji je bio herceg prije
nego što je postao kralj, ali to su samo historiografska domišljanja
o ono što izvori potvrđuju: u Hrvatskoj je njegova rodbina – ujak Streza + Zvone
daje magistru Šestaku posjede oko Biograda → jesu li to obiteljski posjedi koje
on daje kao ugledan lokalni plemić → teško jer taj zapis nastaje kada je on već kralj
pa je lako moguće da je to kraljevski posjed
o ostaje otvoreno pitanje
− kontekst vremena: reformno papinstvo – car Henrik IV. protiv pape Grgura VII. (borba
oko investiture i pitanja prvenstva), a Zvonimir papi bitan zbog:
o a) vrlo bliska područja – istočna jadranska obala
o b) mletački dužd stao uz njemačkog cara
− stanje u Bizantu: vlada Mihajlo VII. nakon poraza kod Manzikerta 1071. godine od
Turaka Seldžuka – traži pomoć od pape, čak se ide prema crkvenoj uniji
− Zvonimiru treba legitimitet čak i da je Trpimirović – zato što je Stjepan II. živ, a on je
nećak Petra Krešimira IV.
o iako nema prirodno pravo, posjeduje pravo mača na krunu jer je vrlo moćan
− pregovori oko krunidbe – šutnja izvora, ali dogodilo se brzo (za srednji vijek brzo)
− legati opat Gebizon i biskup Fulkoin idu okrunit Zvonimira – prisutni su bili splitski
nadbiskup Lovro, ostali biskupi, priori, župani → crkva sv. Petra i Mojsija
− zavjernica – tipična vazalska zakletva, a senior (papa) ga nagrađuje
− daje papi benediktinski kraljevski samostan sv. Grgura u Vrani – tamo se čuvala kruna
o duas coronas – koje dvije? → a) Držislavova iz Bizanta, b) Tomislavova ili
kraljičina?
o kruni se trećom, novom krunom – simbolički raskid sa Trpimirovićima
− splitskoj crkvi potvrđena crkva sv. Juraja na Putalju
− dva elementa krunidbe:
o 1. investitura – krunu stavlja Gebizon (papa)
o 2. prije krunjenja pitao ih je, a oni kažu fiat, fiat! – franačka dimenzija gdje
plemstvo kao bira
Titula
− rex Croatorum aque Dalmatinorum (rjeđe samo: rex Croatorum) – neupitno kako se
proces integracije završio
− Baščanska ploča (Krk) – „kral hrvatski“ → sam narod ga tako nazivlje

26
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku

Raskid s Trpimirovićima
− već spomenuto simboličko deponiranje krune
− želi da ga naslijedi sin Radovan, ali Stjepan II. živ – 1077. splitskoj nadbiskupiji vratio
crkve sv. Stjepana i Marije (mauzolej hrvatskih vladara, podigla kraljica Jelena) → novo
mjesto
− na prethodnike se pozvao samo jednom
− stoluje u Solinu, a ne kao što je to tradicionalno bio Biograd
Savezništva
− 1079. provala Vecelina (istarski ili kranjski markgrof) uz potporu Henrika IV. – papa ga
opominje pod izopćenjem → iskazao veliki stupanj zaštite Zvonimira
− Zvonimir također izvršavao svoju prisegu – darovao Cetinsku županiju (Vrlika-Sinj)
splitskom nadbiskupu → diplomatička krivotvorina (iz 12./13. stoljeća), ali tzv. tradirana
isprava = jezgra je točna
− razina – moćan vladar s aktivnom vanjskom politikom koja se osjećala daleko
− 1080. Robert Guiscard (južna Italija) protiv Aleksija I. i Venecije – želi u Drač da
zatvori ulaz u Jadran
o Aleksije Veneciju oslobađa carina – dugoročno znači mletačku talasokraciju
o Normani + papa + Dalmatinci ↔ Venecija + Bizant
o postavlja se pitanje Dalmacije:
 a) tema – nelogično jer je bizantska
 b) srednjovjekovni pojam – onda pod Zvonimirovom vlašću
o 1085. umire Guiscard – Venecija profitira, a Aleksije mletačkom duždu dodjeljuje
titulu dux Dalmatiae, ali ona je isprazna
Zadnje godine vladavine
− vrlo malo izvora
− uređena država – nova titula: kraljevski vikar (1086. Pribimir)
− stolovao u Splitu – kraljevski prihodi su tamo išli
− osobni neuspjeh mu je to što nije uspio ostavit nasljednika – sin umro prije njega, zadnji
put se spominje 1083. godine u darovnici za posjed Kobila
− 1085. umire Grgur VII., a već 1089. umire Zvonimir – nasljeđuje ga nakratko Stjepan II.
koji je do tada bio u samostanu pod Borovima
− Stjepan II. (posljednji Trpimirović) pod vlašću ima vrlo usko područje – uzdižu se
Snačić, Kosmat i Slavac

27
 Hrvatske zemlje u ranom srednjem vijeku
Zvonimirova smrt
Prirodna smrt
- to dokazuju:
a) isprava benediktinskom
ženskom samostanu sv. Stjepana
(1089.) koju je potvrdio Zvonimir –
piše „nedavno preminuli“, daje im
se Pustica u Lažanima
b) Toma: „umro kralj koji nije
imao nasljednika“
− lokalitet pet crkava – nalazište Stupovi (9. st.), crkvica sv. Trojstva (9. st.), Crkvina…
Nasilna smrt
- Zvonimir zvao na križarski rat – sazvao plemstvo
na Kosovu polju (Knin), a ovi ga ubili jer su nevjerni
Hrvati
- pretpostavka na temelju narativa:
a) Ljetopis popa Dukljanina – dodatak na kraju
djela, iz 15. st., refleksija narodne predaje
b) Lugošova (≈) kronika – ugarska verzija
c) HS Major iz 15. stoljeća
d) fra Ivan Tomašević – sredina 16. st., djeluje
unutar frankopanskog kruga
- ključan problem: vremenska diskrepancija – kakav
križarski pohod '89., a prvi poziv upućen je 1095. u
Clermontu → odgovor donekle iznosi Peter
Frankopan koji kaže da su to možda pozivi Aleksija I.
nakon 1071. i poraza kod Manzikerta
28