Crna pjegavost vinove loze (Phomopsis viticola)

Opis:        U pravilu bolest napada samo sedam donjih internodija mladih izboja,
rijetko kada više. Tijekom ljetnih mjeseci napadnuti listovi i peteljke posmeđe i
osuše se. U jesen, a naročito u zimskim mjesecima, bolesni jednogodišnji izboji
poprime sivu do bjelkastu boju i prevučeni su sitnim crnim točkicama
(piknidijama).

        Štetnost: Crna pjegavost (Ekskorioza) vinove loze nije nova bolest, ali se
smatra jednom od najtežih. U početku se mislilo da je ona prostorno ograničena
na  vinovu lozu zasađenu u kotlinama ili na obalama rijeka, međutim, od 1945.
godine ona se nije prestala širiti i pojačavati. Sada se susreće svuda pa čak i na
bujnoj vinovoj lozi. Posljedice koje ostavlja na berbu i rezidbu, kao i novi način
suzbijanja koji se preporučuje, počevši od tretiranja u fenofazi kretanja vinove
loze, ponovno stavlja ovu bolest na prvo mjesto zanimanja vinogradara.

        Biologija: Crna pjegavost vinove loze je jedna ili više gljivica, a po nekim
istraživanjima pokazuje se da je crna pjegavost bolest koja skoro uvijek čini
velike štete. Gljivica se održava istovremeno u formi piknida, sitnih crnih
točkica koje se javljaju po kori na dnu suhih mladica i u obliku micelija koje se
nalaze u unutrašnjosti pupova pri dnu mladica. Piknidi se razvijaju, vrlo rano u
proljeće, za vrijeme kišnog razdoblja i oslobađaju konidije koje sadrže spore.
Kiša rastvara te želatinaste končiće, oslobađa i rasijava spore koje klijanjem
prouzrokuju proljetnu zarazu i zarazu početkom ljeta. Razdoblje oslobađanja
konidija je uglavnom vrlo dugo, tako su neka istraživanja pokazala kontrolom
nakon svake kiše da su se piknospore formirale za dva mjeseca, a u slijedećem
istraživanju za pet mjeseci. Unutarnji miceliji, čije se postojanje ne može otkriti
prostim okom već samo elektronskim mikroskopom, razvijaju i formiraju u
jesen i zimu nove piknide koji će prouzročiti bolest iduće godine. 













 

Spriječiti zarazu

        Bolest se često javlja već u rasadnicima, pa treba biti oprezan prilikom

odabiranja plemki, jer je već to jedan od načina da se pojava bolesti spriječi. Isto
tako od crne pjegavosti znatno manje oboli loza koja je ujednačeno opskrbljena
hranjivima. Kad se jednom bolest pojavi u vinogradu, vrlo teško ju je odstraniti,
jer su mjere suzbijanja vrlo složene. U vinogradima u kojima postoji zaraza,
potrebno je obaviti zimsko prskanje s jednim od fungicida na osnovi bakra
(CUPRABLAU Z, NEORAM WG, NORDOX 75 WG, MODRO ULJE,
CRVENO ULJE). To prskanje treba obaviti neposredno pred kretanje
vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja - u početku vegetacije
jednim od organskih fungicida protiv crne pjegavosti i peronospore (DELAN
700 WDG 0,05%, CABRIO TOP 0,2% ili POLYRAM DF 0,25%). Prvo
tretiranje treba se provesti čim izboji dostignu 1 cm dužine, a drugo deset do
četrnaest dana poslije, ovisno o oborinama. Pri prskanju je važno da tekućina
prodre što dublje u unutrašnjost čokota, gdje se na prošlogodišnjoj rozgvi nalaze
plodišta (piknide) i spore (konidije). Isto tako važno je prilikom rezidbe paziti da
se ostave samo potpuno zdravi lucnjevi i reznice tj., oni koji pokazuju zdravu,
normalnu boju kore. Izboje koji imaju promijenjenu boju kore treba odrezati i
spaliti. Staru koru (liko) na staroj rozgvi ili panju treba skinuti, jer se gljiva i u
njoj zadržava. Odrezanu rozgvu treba odnijeti iz vinograda i zapaliti.

Što više "bakra"

        U jako zaraženim vinogradima pred cvatnju izabrati sistemično-kontaktni

fungicid sa sadržajem folpeta ili metirama (FORUM STAR ili ACROBAT MZ),
a nakon cvatnje (krajem srpnja ili početkom kolovoza) preferirati što više
sredstava na bazi bakra (CUPRABLAU Z, NEORAM WG ili NORDOX 75
WG).

        Za vrijeme vegetacije, gljiva Phomopsis viticola ne ulazi duboko u tkivo,

već ostaje na površini zelene mladice. Na najdonjim koljencima zapažamo
plavo-smeđe pruge. Oko koljenca mladica ne potjera, dok potjeralo lišće
"kovča" (ondulira) ali se ne suši. Zbog Phomopsisa koji se nalazi na
prošlogodišnjoj rozgvi "cvjetići propadaju" (piknide vrše zarazu cvjetića).
Budući da sanacija zaraženih vinograda Fomopsisom dugo traje potrebno je do
cvatnje obično provesti 3-4 dopunska prskanja. Vinske i stolne sorte (Europske
loze) razlikuju se više ili manje u otpornosti na crnu pjegavost. Od stolnih sorata
najviše je osjetljiv Kardinal i Afus Ali, a od vinskih sorata Rizvanac i Žilavka.

Crna pjegavost vinove loze, ekskorioza (Phomopsis viticola) - mjere

suzbijanja

Pripravci za preventivno suzbijanje i zaustavljanje razvoja piknida i spora:

1. Prije kretanja pupova: (u mirovanju)

Preparat Koncentracija [%]

CUPRABLAU Z 0,9%
NEORAM DF 0,5-0,6%
NORDOX 75 WG 0,4%
CRVENO ULJE 2-3%
MODRO ULJE 2-3%

2. Od otvaranja pupa (pojave listića) do pred cvatnju (jedan do dva

tretmana):

Preparat Koncentracija [%]

 DELAN 700 WDG 0,05%
POLYRAM DF 0,25%
CABRIO TOP 0,2%

3. Neposredno pred cvatnju i po završetku cvatnje:

Preparat Koncentracija [%]

FORUM STAR 0,2%
ACROBAT MZ WG 0,25%
CABRIO TOP 0,2%

4. Pred zatvaranje grozda:

Preparat Koncentracija [%]

DELAN 700 WDG 0,05%
POLYRAM DF 0,25%
CABRIO TOP 0,2%

5. Pred šaranje bobica:

Preparat Koncentracija [%]

CUPRABLAU Z 0,3%
NEORAM WG 0,2%

        Napomene:

 Svaki od navedenih pripravaka suzbija (preventivno ili kurativno) i

plamenjaču vinove loze.
 CABRIO TOP suzbija istovremeno crnu pjegavost, peronosporu i
pepelnicu
 Pri prskanju treba kvalitetno "pokriti" i mladice-rozgvu (zbog
zaustavljanja razvoja spora u tkivu).
  Prskati sve do polovice kolovoza-paziti na karencu.
 Ovaj program prskanja svodi pojavu crne pjegavosti kroz 2-3 godine na
podnošljiv problem, bez značajnog ekonomskog utjecaja na proizvodnju

Crna pjegavost vinove loze u zabrinjavajućim razmjerima proširena je diljem

cijele Hrvatske. Smatra se da je bolest, kao i siva plijesan, tipična bolest loze
"visokog standarda" i modernog načina uzgoja. U sjevernoj Americi bolest je
poznata pod imenom "dead arm"-mrtva ruka, aludirajući na propadanje rozgve.
U literaturi se može pronaći i pod nazivom ekskorioza, uglavnom od francuskih
autora. Gubici uroda uslijed zaraze ovom bolešću sežu do 30%, naročito u
povoljnim uvjetima za razvoj uzročnika bolesti. Evo nekih od razloga zašto je ta
bolest dugo bila potisnuta:

 otkriće bakrenih fungicida za suzbijanje peronospore, a koji su se uslijed

nepoznavanja biologije uzročnika koristili često i u visokim
koncentracijama
 manja bujnost čokota i lakši pristup samoj rozgvi unutar lisne mase
 "blaži" organski fungicidi po nekim autorima slabije djeluju na uzročnika
ove bolesti
 bujni rast vinove loze i uzgoj na žici onemogući kvalitetan pristup
škropivu do ugrožene rozgve
 obilna ishrana (gnojidba)

        Uzročnik bolesti ugrozi većinu dijelova vinove loze uključujući listove,
peteljke grozda, cvjetove, mladice, vitice i bobice. Gubici uroda posljedica su:

 slabljenja čokota koji postaje osjetljiv na zimske hladnoće

 oštećenja listova koji smanjuju ukupne procese fotosinteze
 zaraza peteljki i grozda uvjetuje slab razvoj i prerano opadanje grozda
 bobice su pred berbu oštećene

SIMPTOMI:

        Simptomi zaraze crnom pjegavosti pojave se na svim organima loze, no

samo su na mladicama i odrvenjeloj rozgvi lako i jasno uočljivi.

        Na lišću se krajem svibnja formiraju sitne, tamnosmeđe do crne točkice

odumrlog tkiva, a koje su opkoljene svjetlijim krugom. Središte crne točkice
često je ispucano. Daljim rastom plojka takvog lista se raspuca ili se nabora.
        Na zelenim mladicama bolest se uoči rano, obično krajem svibnja. Na
internodijima pri bazi izboja (obično 2. ili 3. internodij) pojave se ljubičastocrne
pjege poput produženih crta, koje se s vremenom produže i spoje. Pjege su
najčešće paralelno poredane, a s vremenom se uzdužno raspucaju formirajući u
unutrašnjosti udubljenje u obliku kanua. Pri jačoj zarazi kora donjih intrenodija
postane krastava.

        Na odrvenjeloj rozgvi, pjege nastale tijekom svibnja, uzrokuju posrebrenje

(izbjeljivanje) vanjskog dijela rozgve-lika. Obično izbijeli bazalni dio rozgve,
iako je moguće da bude zahvaćena cijela rozgva. Promjenu boje rozgve uzrokuje
micelij gljive koji se razvija ispod kore. Na površini izbjeljenje kore u proljeće
se formiraju crne točkice-piknide koje su lako vidljive golim okom. Formiranje
piknida počinje pri temperaturi od oko 100°C.

        Rijetko se bolest pojavi na viticama i peteljkama u vidu pjega sličnih onima

na izboju. Također je moguća pojava simptoma na peteljkovini i bobicama u
vidu duljih pjega koje se mogu spojiti u krastu. Iznimno je bolest zabilježena na
dijelovima cvijeta (cvjetnim kapicama) i zrelijim bobama koje poplave i
promijene okus.

        Gljiva u proljeće na zelenim dijelovima ne stvara rasplodne organe

(piknide). Izvor zaraze su piknide koje se nalaze na ili u kori prošlogodišnjih
mladica koje su na čokotu ostavljene kao lucanj ili reznik.

        Phomopsis viticola u zadnje vrijeme u intenzivnim nasadima uzrokuje

velike štete i to uglavnom na način da pri jačoj zarazi nema dovoljno zdravog
drva za obavljanje rezidbe. Pupovi na zaraženoj rozgvi tjeraju kasnije nego na
zdravoj. Tipično za ovu bolest je da kreću najprije pupovi na prvim
internodijima, nekoliko pupova na sredini lucnja ne tjera, a oni na kraju lucnja
prolistaju. Javlja se problem formiranja čokota, što opet utječe na urod. Mladice
se razvijaju sporo uz žućenje lišća. Sporiji rast i razvoj pogoduje jačem napadu
lozinih grinja, a ranice od sisanje grinja pogoduju novim infekcijama fomopsisa.
Iz kore jednogodišnje rozgve micelij prorasta u staro drvo uslijed čega se javi
trulež i sušenje dijela čokota zbog čega je bolest dobila ime "dead arm".
Naročito su osjetljive stolne sorte kardinal, kraljica vinograda, afus-ali, te vinske
sorte malvazija, žilavka i frankovka.

BIOLOGIJA:

        Gljiva, uzročnik bolesti, nosi naziv po crnim piknidama na izbjeljenoj kori.

U praksi se često koristi naziv fomopsis, na Pelješcu je zovu "crna".

        Na zaraženom rezniku ili lucnju razviju se piknide iz kojih u toplim i

vlažnim uvjetima poput vitica u sluzi izlaze spore. Utvrđene su A (veće i ovalne)
i B (srpasto-nitaste) vrste spora. A spore vrše infekciju i to tako da ih kiša i
vjetar prenosi na novoizrasle mladice i lišće. U kapi vode spore prokliju i
kličnom cijevi prodru kroz puči ili ranice u tkivo zelenih organa. Nakon
prodiranja u tkivo micelij parazitira samo u površinskom sloju stanica. U slučaju
dubljeg prodora, loza u obrambenoj reakciji stvara plutasto tkivo. Barijera
formiranog plutastog tkiva sprječava dublji prodor micelija gljive. Nakon što
mladica odrveni gubi sposobnost stvaranja plutastog tkiva pa gljiva može
prorastati tkivo tijekom kasne jeseni i zime. Na odumrlom lišću u tlu gljiva se
također razvija i stvara piknide koje s vremenom formiraju spora A tipa. Za
razvoj piknida u proljeće potrebna je temperatura iznad 80C uz pretpostavku da
je rozgva dovoljno dugo vlažna. Dakle, spore se razviju iz piknida koje nakon
rezidbe ostanu na čokotu. Spore izlaze iz piknida relativno dugo, sve do početka
lipnja. Cijeli taj period postoji opasnost od infekcije. U jače zaraženim
vinogradima piknide su formirane ne samo ispod kore prošlogodišnjeg drva, već
i u skupinama ispod kore same glave čokota.

SUZBIJANJE:

        U zaraženim vinogradima uspjeh se može postići samo upornom zaštitom s

pravilno odabranim fungicidima.
        Važne preventivne mjere:

 u manjim vinogradima nakon rezidbe odrezani materijal odnijeti iz

vinograda i uništiti
 prilikom rezidbe ukloniti zaraženo drvo, a ostaviti zdravo
 izbalansirati gnojidbu

        U slučaju sumnje na simptome bolesti potrebno je odmah poduzeti

programiranu intenzivnu primjenu fungicida. Neophodna je mjera "plavo
kupanje-prskanje" bakrenim sredstvima prije kretanja vegetacije. Obično se
koriste tri puta jače koncentracije od propisanih za suzbijanje plamenjače. U tom
slučaju nastojimo uništiti (makar djelomično) micelij koji se razvija ispod kore
rozgve. Kako infekcija, u slučaju povoljni uvjeta, nastupa puno ranije od
plamenjače, prva tretiranja u vegetaciji treba provesti odmah u početku
otvaranja pupova. Za kasnija tretiranja izabrati fungicide koji su registrirani za
suzbijanje plamenjače i fomopsisa. Prilikom aplikacije obavezno zahvatiti koru
mladica.

Obavezno se pridržavati priloženih proizvođačkih uputa za primjenu  i

voditi brigu o pravilnom zbrinjavanju ambalaže (CROCPA).