Nastavne metode 

Strategija-postiznje cilja (Anić)

Suvremene nast. strat. usmjerene su na uč., označavaju ustrojavanje nastave u kojoj su uče.
središte svih djelatnosti: oni su aktivni subjekti, istražuju, samostalno zaključuju i tumače,
dolaze do nove spoznaje na temelju osobnog iskustva konstruiraju znanje.

Nast. metode „Nast. met. su načini rada u nast. Budući da u nast. radi nastavnik i uč., svaka
metoda ima dvostrano značenje, tj. odnosi se na način rada nast. i uč.“ (Poljak) „Nast. met. se
općenito def. kao putovi i načini zajedničkog rada nast. i uč.u nast. procesu pomoću kojih uč.
stječu nova znanja i razvijaju psihofizičke sposobnosti“.

Prema komunikacijsko-informacijskom kriteriju, nast. se metode mogu podijeliti u 3 skupine:

a) praktične met. – od kojih je najpoznatija metoda praktičnih radova.

b) vizualne met. – kao što su met. dem., met. crtanja i ilustrativna met.

c) verbalne met. – u koju ubrajamo met. usmenog izlaganja, met. razgovora, met. čitanja i
rada na tekstu i  met. pisanja

Na izbor nast. met. utječu: zadaće nast. predmeta ppriroda i društvo, nast. sadržaji predmeta,
materijalno-tehnički temelji nastave, učenikovo okružje, zanimanje uč., dob, predznanje...

1. METODA PRAKTIČNIH RADOVA

Pojavljuje se pod različitim nazivaima: met. laboratorijskih radova, met. eksperimentalnih

radova, istraživačka met. To je metoda u kojoj su uč./učenice više nego u drugim metodama,
samostalno promatraju predmete i pojave, izvode pokuse. Može se promjenjivati u uč.,
specijaliziranoj uč., kabinetu, pomoćnim šk. prostorijama, šk. vrtu, prirodi, svugdje gdje uč.
mogu doći u doticaj sa stvarnošću. O vrijednosti te met. najbolje govori stara kineska
poslovica: Što čujem zaboravim, što učim razumijem i znam.Da bi se praktičan rad mogao
obaviti, potreban je materijal i pribor na koji djelujemo, izvor energije, oruđa za rad... svi su ti
uvjeti zastupljeni pri pokusu.. U nast. pid-a najčešće se rabi znanstveno-istraživački pokus pri
kojemu uč. dobivaju od učitelja niz manjih zad. I samostalno ih rješavaju. Kako bi uč. mogi
pristupiti izvođenju pokusa potrebno ih je u rad postupno uvesti. U samostalnom radu
učiteljica daje uč. naputak za rad. Naputci za rad trebaju imati ove elemente: zadatak –
spoznajni prob., materijal i pribor- čime se radi, postupak-kako se sastavlja aparatura i izvode
operacije, motrenje- uč. opisuje promjene koje je opazio, zaključak-na temelju uočene
promjene zaključuje.  Učit. treba uč. objasniti: zadatak – zašto se pokus izvodi, upoznati ih s
potrebnim materijalom i prib., a postupak izvođenje objasniti, nakon motrenja uč. trebaju u
svoje bilj. nacrtati pokus. U izvođenju prakt. radova u nast. možemo primjenjivati  različite
socijalne oblike rada, npr. frontalni i ind. te rad u skupinama i u paru.

Budući da se pri praktičnom radu troši mnogo vremena, potrebno je unaprijed pripremiti
pribor i mat. za rad. Primjena met. prak. rad. proizlazi iz ove met. etape: 1. pripremu radu –
izbor sadržaja, određivanje zad. rada, izbor mjesta i pripremanje mat. i pribora 2. izvođenje
praktičnog rada – ostvarivanje zad. i prog. rada, poticanje, usmjeravanje i nadzor tijekom rada
3. vrednovanje postig. rezult. rada -  utvrđivanje pozitivnih i  negativnih rez. rada,  Kao
pogodni sadržaji za prakt. radove mogu se navesti: 1 .r. izrada čaše od papira, usitnjavanje
pšeničnog zrna i izrada kruha, 2.r. sadnja povrća u vrtu , izrada prometnih pravila, 3.r. izrada i
orijentacija pomoću kompasa, kako se pročišćava voda za piće... 4 .r. o čemu ovisi život
biljke, biljka se razvija iz sjemnke Učenik ovom met. dublje spoznaje pid.

2. VIZULANE METODE

Viz. nast. met. koristimo se kada nam nije dostupna izvorna stvarnost. U njih uvrštavamo met.
demonst. i met. crtanja

* Met. demonstracije (lat. demonstrare – pokazati, prikazati, zorno izlagati)

Ona uč. omogućava spoznavanje njihova okruženja promatranjem predmeta, pojava, procesa i
radnji. Demon. započinje proces spoznavanja u nast. pid-a, znači ono što se pokazuje treba
misaono preraditi, zato pokazivanje valja povezati s odg. uč. djelatnostima: razgovorom,
opisivanjem, zapisivanjem, crtanjem. U nast. pid-a najčešće prikazujemo predmete, slike,
projekcije, grafička sredstva, pokuse...Metodički zahjtevi za pravilno pokazivanje predmeta
traže od uč. da pokažu u trenutku kada ga obrađuju, na povišenom i dobro osvijetljenom
mjestu, u kontrastu s pozadinom.Za vrijeme pokazivanja dobro je da učit. pozornost
usmjerava na željeni dio pokazivačem (laserskim, teleskopom...). Male predmete (sjemenke,
cvjetove...) treba razdijeliti uč. tako da svaki dobije po jedna. Tako će uč. predmet
spoznavanja doživjeti s više osjetila (vidom, opipom i mirisom). Učiteljica ako ima 1 predmet
treba ga pokazati cijelom razredu i usmjeriti njihovu pozornost na pojedinost koju treba
promotriti . Zatim će promjerak ponijeti po razredu i pokazati ga izbliza uč. Njačešće
pogreške treba izbjegavati: prevelik br. demonstracija na satu, zorno izlaganje pred. Još prije
njegove obrade, krućženje pred. Po razredu za vrijeme obrade, učitelj sam opisuje predmet.

Bolje manji br. viz. srd. koja su dobro odabrana.

*Metz. crtanja Svrha risanja nije u tome da zamjeni izvornu stvarnost, nego da ju objasni.
Crtež treba istaknuti bitno, zato crtanje slijedi nakon promatranje predmeta i pojava. Vrste
crteža: grafikoni, skice, dijagrami, strip. Npr. uz praktičan rad raščlambe višnjina cvijeta, učit.
može skicirati na ploču: cvijet, tijek njegove raščlabme i napisati njegove dijelove. Takve
skice pridonose usvajanju znanja. Učiteljičino crtanje je jako vrijedno jer ujedinjuje
promatranje predmeta i motornu djelatnost povezujući predmet spoznavanja i crtež i tako
olakšava pamćenje. Risanje se može rabiti: pri vježbanju, pon. i provj. znanja. Ono može
pridonijeti razvijanju promatračke sposob., uvježb. točnosti i razvijanju graf. sposob. 

VERBALNE METODE

* Metoda usmenog izlaganja Naglašavaju  govornu („živu“, izgovorenu i pisanu) riječ. U

skupinu nast. ver. Met. ubrajamo: met usmenog izlaganja, ,m razgovora, m čitanja i rada na
tekstu i m pisanja
 + metoada usmenog izlaganja Bez žive uč. riječi nast. ne bi bila moguća. To je najčešće
primjenjivana met, ali iskkjučiva primjena te met ne razvija aktivnost uč., a tiime i njihove
radne navike ni sposb. Pravilna primjena usmenog izlaganja oživlajva nast. proces i unosi u
njega govornu dinamičnost i met. sustavnost. Pravilan, primjeren , živ i zanimljiv uč. govor
razvija uč. pozornost što snažno utječe na usavršavanje uč. govora, bogati, aktivira uč. rječnik
u području pid-a. Učiteljica mora odmjeriti građu izlaganja (poč. Ratg. Karaća izlaganja 5-
10min.). Obradi nepoznatih i stranih riječi pridati veliku pozornost. Učit. izlaganja treba biti
na sustavno, jasno, zanimljivo i na čistom hrv. Jeziku. Usmeno izlaganje može biti u obliku: -
pripovijedanja- pri obr. povijesnih sadržaja, opisivanje – primjenjuje se kada je potrebno više
detalja, obrazlaganje – izlažemo sve što je nepoznato, nevidljivo, objašnjavanje – npr.
ekosustav, klima, izvještavanje – nakon  izvan  nast., pokusa i prakt. radova.

* Met  razgovora  Sastoji se ods pitanja i odg. Met  razg. Najuspješnije se obrađuje nast.
gradivo koje je uč. djelomično poznato. Mrt razg. Povoljno utječe na razvoj uč. sposobnosti
(mišljenja, govora, samostalnosti) i ima veliku odg. vrijednost. Poznato je više oblika razg.:
katehetički, slobodi, diskusija, oluja ideja itd.

Katehetički razg. sastoji se od kraćih pit. i odg. odgovora, npr. Od kojih se dijelova sastoji
biljka? Razvojni – heuristički – učit. prikuplja uč. odg. i vodi razgovor tako da izbjegne
lutanja Slobodni razg. – primjenjuje se u prak. radu, pokusima. Diskusija – oblik razg. U
kojem se suprotstavljaju mišljenja o određenoj temi, npr. pušenje, pranje zubi.. Oluja ideja –
što ti padne napamet Učit. češće postavljaju zatvorena pit. (imaju 1 odg. točan) jer tako
dobivaju na vremenu. Iako su otvorena (više točnih odg. ) zahtjevnija, poticajnija.

7 umijeća za djelotvotno postavljanje pit.

1) prilagoditi izbor riječi i sadržaja pit. 2) pit. obuhvatiti što više uč., 3) prema potrebi
postavljati potpit., 4) iskoristiti uč. odg. (čak i netočne) 5) izabrati pravi trenutak za postavlj.
pit. 6) povećavati  spoznajne zahtjeve nizanjem pit. višeg reda 7) djelotvorno se služiti pit. u
pismenom obliku

Valja izbjegavati: pit. na koja učit. ne može dati odg. zbog naznanja ili nedostaka iskustva,
alternativna pit. (Jesu li organi za let u ptica krila?),m sugestivna (Podržava li kisik gorenje?),
kaverzna – koja sugeriraju t pogrešan odg., neodređena, višeznačna pit. (Kakvo je godišnje
doba proljeće?), predugačka pit.

(Što je voda, njezina svojstva i uporaba?)

Pit. u nast.. treba ju biti jezično ispravan, pravilno oblikovana. Pit. valja započeti upittnim
riječima: kada, gdje, kuda, odakle, dokle? Metodički ispravno pit. postaviti cijelom raredu, a
zatim načinit stanku, a potom prozvati uč. Nije dobro da se uč. uz dizanje ruklu galasa jer to
ometa nast. proces. Odg. treba biti potpuna rečenica. Dobro vođen razgovor u nast. potiče uč.
da sami postavljaju pit., što je vrlo važno u suvremeno nastavi.

* metoda čitanja i rada na tekstu

Način rada s tekstom, udžb., tiskanim  materijalom, Rdom na tekstu uč. svladavaju tehniku
čitanja, pravilnu uporabu  teksta, udžb., vježbenice...
U 1. r. možemo početi zajedničkim čitanje na glas, u 2.r. uč. tiho čitaju + zadatci, u 3. i 4. r.
samostalno čitanje i postavljeni zad. U nast. pid-a najčešće se rabe znanstveno-popularni
tekstovi. Prije uporabe znanstveno-popularnog teksta valja načinti ove korake: uvod ili 
pripremni rad, čitanje teksta po dijelovima, raščlabma svakog  ulomka, utvrđivanje sadržaja,
ponovno čitanje teksta, utvrđivanje sadržaja teksta i samostalni radovi.

INSERT METODA ( znao/la sam , + saznao sam, ? nije mi jasno, ! želim znati više

*Metoda pisanja

Učiteljica/učitelj najviše piše po šk.  ploči  koja je najviše rabljeno pomagalo. Osobitu
pozornost treba pridati izradi plana ploče. Plan ploče obično sadržava: naziv nast. jedinice,
plan rada, pregled rada, zaključak. U 1.r. rabimo slikoviti plan ploče uz poneku natuknicu.
Učinkovitima su se pokazale umne mape. Umne mape omogićuju lako pamćenje. Umna mapa
sadržava: glavnu temu za svaku podtemu, sporedne grane s ključnim pojmovima i sličicu uz
svaki pojam.  U 3. i 4.r plan ploče može biti nešto duži. Prozirnica – posebnu  pozornost
pokloniti postupnom otkrivanju teksta. Na svakom nast. satu uč. bilježe u svoje bilj. Treab
prakticirati samostalno pisanje u obliku izvješća.

            Svaka nast. metoda potvrđuje svoju vrijednost  u nast. procesu umrežavanja s ostalim
nast. metodama.

 
 

RAZVOJ STVARALAŠTVA NASTAVOM PID-A

Stvaratelj, kretaor je osba koja ima stvaralačkog duha, tko je sposoban za stvaralaštvo,
kreaciju.

Krtaivnost uz pojedinačno ima i skupno iskustvo. Stvaralačko mišljenje posjeduje ove

osobine: orininalnost – proizvodnju  neuobičajenih ideja, fleksibilnost – lako prelaženje iz
jedne misaone  sheme u 2, fluentnost – proizvodnju ideja na zadani problem, elaboracija –
dodavanje detalja temeljnoj ideji.

Torance je razradio sustav razvoja stvaralaštva i sposobnosti učenja u uč./uč. različitim

postupcima. Npr. * stvaranje rečenica prema zadanim riječima (nakon obrade uč. se zada
nekoliko riječi na temelju kojih ini sastavljaju cjelovite smislene reč. 1.r. Ptice: lastavica,
roda, kos, sjenica 2.r. Jesen: sunce, oblaci, kiša, dan, noć

3.r. Kopnene vode: vodotok, bara, jezero, 4.r. Disanje: hrana, kisik, energija, ugljikovdioksid.

* iznošenje i objašnjavnje ideja – nakon obrađenog nast. gradiva uč. zadajemo da objasne i
obrazlože, protumače svoje viđenje neke pojave npr.

1.r. Iznesi svoje mišljenje o svom odnosu prema proljetnicama, 2.r. Objasni zašto treba često
prati ruke, 3.r. Koje mjere treba čovjek poduzeti da sprječi onečišćenje voda, 4.r. Objasni
kako zamišljaš odnos čovjeka i u budoćnosti

* manipuliranje predmetima  i sadržajima (uč. se zadaje da u nekim poznatim procesima

zamijene ili na nov način povežu dijelove i pojave)1.r. Zamijeni lastavicu nekom dr. pšticom,
2.r. Zamijeni neprijatelje zdravlja s prijateljima zdravlja, 3.r.Promijeni  visinu lijevka pri
izradi vodoskoka, 4.r. Mijenja uvjete klijanja u različitim pokusima

Postupci koji pomažu razvoju  stvaralaštva uč.

- upoznajte interese i potencijale svojih uč, - dopustite, podržavajte pojedinca u domeni i na

način koji su njemu najdostupniji, - prilagodite program prema mogućnostima pojedinca, -
prilagodute  se individulanim interesima i idejama uč. – dajte dovoljno vremena pojedincu da
razmišlja i razvije svoje kretivne ideje – stvorite ozračje uzajamnog poštovanja i prihvaćčanja
među uč., ostavite po strani konvergentna pit. (1 odg. točan)

 
 

Socijalni oblici rada  

                                                      

Neposredno proučavanje učitelja i posredno ustrojavanje samostalnoga rada učenika uvjetuje

različite oblike rada u nastavi. Polazeći od navedena određenja, opredijelimo se za temeljne
nast. oblike: frontalni rad, rad u skup., rad u parovima i ind. oblik  nastavnog rada.

1. Frontalni oblik nastavnog rada

U neposredno (izravno) ustrojenoj nastavi najčešće se primjenjuje frontalni (zajednički,

kolektivni) oblik rada. U frontalnom radu uč. neposredno poučava zajednički sve učenike.
Frontalni oblik rada osobito odg. psihofizičkim sposobnostima uč. mlađih odjelaosnovne šk.
On svim uč. osigurava međusobno motrenje, prenošenje poruka, sustavno pon., utvrđivanje
znanja. Najpogodnija primjena front. Oblika rada u nastavi pid-a može se ostvariti u uvodnim
satima. Frontalnim će radom učitelj uvesti uč. u promatranje vremena, promjena u okolišu...
Posebice je pogadan za uporabu filma i tv emisije u nast., izlete, posjete i ekskurzije u uč.
okružje. Frontalni oblik ima i niz slabosti: zapostavljanjeuč. Individualnih osobina. Nastava se
prilagođava tzv. srednjem uč. , koji zapravo ne postoji, pa ona ne zadovoljava potrebe ni
mogućnosti natprosječnih uč., a uopće je ne mogu pratiti oni koji za tim prosjekom zaostaju
(po sposobnostima, predznanju)

2. RAD U SKUPINAMA

Učiteljica je u posrednom odnosu s uč. Učiteljica sudjeluje u pripremanju, povremenom

nadzoru i vrednovanju rezultata uč. rada, a uč. samostalno rješavaju zadatke. Rad u
skupinama temelji se na zajedničkom radu triju do šest uč. na rješavanju određenih zad.
Radom u skupinama osiguravamo komunikaciju i suradnju među uč. koja jamči da će se oni
međusobno inspirirati i ohrabrivati, pitati, kontrolirati, potpomagati.Učeničke grupe se mogu
stvarati na tri načina: prema vlastitim sklonostima, prema načelu slučajnosti, ždrijebanjem
(prema bojama, odabranim slovima, slikama...)

Prema vrsti radnih zad. razikujemo: a) nepodijeljeni, istovrsni – nediferencirani rad u

skupinama (sve skupine obavljaju iste zad.) b) podijeljeni, raznovrsni – diferencirani rad u
skupinama (svaka skup. dobiva različite zad.) c) skupni rad u ciklusima (skupine rade na
različitim zad., u predviđenom vremenu izmjenjuju zad. sve dok svaka skupina ne uradi sve
zad.  Za uvođenje uč. u ovakav oblik rada predlaže se nepodijeljeni rad, a tek nakon tog rada
može se prijeći na rad u ciklusima i podijeljeni. U sklopu rada u ciklusima provodi se, dakle,
individualizirani rad – svaki uč. radi samostalno, a svojim radom pridonosi radu cijele
skupine. Nastavni rad u kojem dominira rad u skupinama teče po dijelovima: 1. uvodni dio –
dogovor o radu , formiraju se skupine, zadaju zad. 2. glavni dio rada – samsostalan rad uč.,
rad u skup. 3. završni dio – skupna izvješća 4 , provjeravanje učinkovitosti nast. rada Z a rad u
skupinama učiteljica će izabrati sadržaje iz neposrednog uč. života i svakidašnji život. U 1.r.
izrađuju se zbirke predmeta i igračke od jesenskih plodoba. U 2.r. izrađuju se modeli
namještaja, kuće, stana U 3.r. izrađuju se modeli kuća . U 4. r. nastava pid-a  pruža niz
mogućnosti za istraživačku nastavu.

Rad u skupinama ima određenih slabosti. U tom je radu često nesnalaženje uč. U skupini
dominiraju bolji uč., čijim se rezultatima rada koriste slabiji uč. što uzrokuje njihovu
pasivizaciju u radu. Najučinkovitiji je u kombinaciji s drugim oblicima rada.

3. RAD U PAROVIMA

Dva uč. zajednički određuju jedan problem, bilo u nastavi, bilo izvan nje (prikupljanje
podataka kao izvora znanja za rad...). Radeći u paru uč. se lakše sporazumijevaju i surađuju.
Radom u paru uč. se osposobljava da svoj rad uspoređuje s radom drugog uč., da pomno sluša
svog sugovornika, da uspoređuje svoje sposob. sa sposob. svoga para, uč. udružuju svoje 
znanje i sposb., zajednički su odgovorni za učinak svoga rada. S obzirom na sposob. uč. u
paru razlikujemo instruktivni rad u paru i zajednički rad u paru. Instruktivni rad u paru je rad
u kojem bolji uč. pomaže slabijem u stjecanju i provjeravanju znanja. Zajednički rad u paru je
rad u kojem uč. u paru traži rješenje ili svaki radi samostalno, a zatim zajednički raspravljaju
o obavljenim zadatcima i predlažu rješenje.

Prema vrsti radnih zadataka  razlikujemo rad u kojem: a) svi parovi rade isti zad.,

b) svaki par radi poseban zad. c) skupina parova radi  na istim zad. Tijek nast. rada u kojem se
radi u parovima obuhvaća: 1. pripremanje uč., 2. upoznavanje s naputcima za rad 3. rad
parova u rješavanju zad. 4. izvješće parova o urađenom 5. završni rad . Nedostatci jesu:
ograničena suradnja na samo dva  uč., moguća pojava  suparništva i izbijanje sukoba
4. INDIVIDALNI  RAD

Ind. rad je rad u kojem svaki uč. radi samostalno. Prednosti su ind. rada što je uč. doveden u
neposredan odnos s nast. sadržajem. Djelujući sam uč. razvija svoju samotalnost, stječe
samopouzdanje i razvija svoje stvaralačke sposobnosti, a uspjeh u učenju ovisi o njemu
samom. Taj se rad mnogo primjenjuje u radu: s kombiniranim odjelima radi stalne izmjene
neposredne (izravne) i posredne (neizravne) nast. Ind. rad: - rad na istovrsnim zad., - rad na
raznovrsnim zad.

U istovrsnom ind. radu svi uč. rješavaju samostalno iste zad. U raznovrsnom ind. radu sve je
prilagođeno skupini, dobivaju različite zad. Ind. rad je individualiziran, tj. svaki uč. rješava
zad. koji odg. njegovim sposobnostima, tempu i načinu rada. Za raznovrstan i individualiziran
ind. rad najprikladnije je da učitelj pripremi nast. listiće. Svaki nast. listić sadržava: zadatak,
poruku, naputak za rad, prostor za rješenje i odg. i provjeru.Točan odg. povratna informacija
za provjeru većinom je naoisana na poleđini nast. listića..  Metodički postupak pri primjeni
ind. rada obuhvaća: pripremanje uč., podjela nast. listića, samorad uč., izvješće uč. o
urađenom, provjera

Nedostaci: nemogućnost govorne suradnje s ostalim  uč., otuđivanje od rada kad se naiđe na
teškoće, zatvarnje u sebe, jačanje ind. ..Nedostaci se uklanjaju umrežavanjem s ostalim
oblicima rada.

5. NASTAVNA RADIONICA

Poseban je oblik rada cijelog razrednog odjela u kojem se na osobit način umrežavaju
socijalni oblici nast. rada.

6. SURADNIČKO UČENJE

Sur. Učenje je učenje u parovima i manjim skupinama, koji rade na nekom zajedničkom
problemu. Učitelj prestaje biti jedini izvor znanja – predavač, postaje ustrojitelj rada i pritom
treba: odrediti način na koji će uč. podijeliti u skupine, predvidjeti rada mjesta skupina,
pripremiti upute za rad (što, kako i kada uč. trebaju činiti i izvore znanja)Osnovni zad.
poučavanja jest pomoći uč. da nauči sam upravljati i kontrolirati vlastito učenje.

* Trodijelni model poučavnja i učenja  ERR

- Evokacija – u prvoj etapi nastoji se uč. potaknuti na aktivno prisjećanje svega što zna ju o
nekoj temi na koje se novo znanje može digraditi. U toj etapi utvrđuje se svrhovitost 
istraživanja teme: Zašto to učimo?

 - Razumijevanje – u drugoj etapi dovodimo uč. u vezu s novim idejama ili sadržajima. Taj bi
se kontakt trebao temeljiti na: tekstu, pokusu, istraživanjua... Treba pružiti potporu uč. u
pokušaju razumijevanja.

 - Refleksija -  razmatraju, vrednuju rezultate i utvrđuju nove sadržaje i aktivno rekonstruiraju

svoje znanje.

Tijek nast. etape: 1. odabir teme i planiranje,

2. dogovor, potiicanje zanimanja za temu – motivacija

3. spoznavanje novih sadržaja, istraživanja

4. stvaranje zaključaka i vrednovanja

EKSKURZIJA U NAST. PID-A  

                                                  

Izvanučionička nast. u prirodi i društvu nastava je izvan učionice, pr. u školskom vrtu, parku,
na travnjaku, vodotoku..gdje uč. spoznaju nove sadržaje na neposrednoj stvarnosti. .U sklopu
izvanučioničke nast. možemo razlikovati: posjet, izlet, ekskurziju i školu u prirodi.

- Posjetom smatramo nast. u neposrednoj blizini škole, gdje se obrađuje jedna nast. jedinica u
trajanju od nekoliko min., jednog nast. sata ili dvaju nast. sati.  – Izletom  označavamo
poludnevne odlaske izvan šk. prostora radi upoznavanja sadržaja jedne nast. jedinice ili više
njih.

 Ekskurzija (lat. excursio – istrčavanje) kraće je ili duže putovanje sa znanstvenom,

kulturnom, športskom ili zabavnom svrhom sa zadaćom da uč. na izvornoj stvarnosti spoznaju
predmete i pojave koje proučavaju  u školi. – Škola u prirodi se u nas najčešće ustrojava za
uč. jednog razreda izvan mjesta stalnog boravka (planini ili moru) u trajanju do 2 tj

VAŽNOST NAST. EKSKURZIJE Izvan učionice uč. zaista promatraju i proučavaju svoje
okružje. Boraveći izvan učionice, uč. povezuju znanja s prirodom i  životom uopće. Učitelj će
svojim primjerom pokazati i izraziti ljubav prema prirodi, a neće se prema njoj odnositi
ravnodušno. Samo prava i iskrena ljubav učitelja prema okolišu i pojavama u njemu razvijaju
u uč. pravilan odnos prema okolišu i zaštiti okoliša.

VRTE NAST. EKSKURZIJA

Prema mjestu izvođenja razlikujemo ekskurzije u prirodi, vrtove, proizvodna poduzeća,

muzeje, izložbe i sl. Sadržajno su one najčešće mješovite, interdisciplinarne, iako mogu biti
biološke, geografske, povijesne, ekoliške i sl. Mogu trajati jedan ili dva sata, pola dana, cijeli
dan ili više dana. Prema metodičkoj namjeni mogu biti uvodne, istraživačke, sintetičke ili
analitičko-sintetičke. Ekskurzije se mogu izvesti prije obrade teme radi skupljanja materijala
za obradu (uvodna, skupljačka), za vrijeme obrade teme (istraživačka), nakon obrade teme
(ilustrativna). Obično se tipovi međusobno kombiniraju (mješovite ekskurzije), odnosno
izvode se takve nast. ekskurzije na kojima se primjenjuje stečeno znanje, upoznaje novo
gradivo, a isto tko se s eksk. Donosi materijal za proučavanje. Materijalima donesenim s eksk.
Popunjava se školska zavičajna zbirka. Nedostaci: pripreme za eksk. zahtjevaju mnogo
vremena, ne mogu se izvoditi u svako doba dana ili godine, učenici se izvan škole teže
usredotočuju na objekt spoznavanja, za eksk. se troši mnogo učiteljičina  vremena.

 Planiranje nast. ekskurzije – Učiteljica planira eksk. prema godišnjim dobima – jesen, zima,
proljeće i ljeto, radi promatranja fenomenoloških pojava i sezonskih radova ljudi. U početnim
razredima mogle bi se planirati ove eksk. 1.r. 1.Jesen u okolišu, 2. Pojave u okolišu zimi 3.
Seosko dvorište, 2.r. 1. Plodovi sazrijevaju u voćnjaku 2. Posjet minifarmi 3. Proljetni radovi
u vrtu 3.r. 1. Opća slika jeseni, 2. Opća slika zime 3. Najpoznatiji stanovnisi bare 4.r. 1. Tlo u
našem zavičaju 2. Upoznavanje susjedne županije 3. Biljke i životinje travnjaka

Pri izradi plana eksk. valja jednostavne i dvosatne eksk. planirati češće, a poludnevene svaka
dva mjeseca. Tako će učitelj tijekom nast. izvesti 20-tak eksk.

* Ustrojavanje nast. eksk.

Razlikujemo pripremu eksk., izvođenje eksk. i rad u učionici nakon eksk. Pripremanje –
pripremanje treba obaviti solidno. Učiteljica određuje koju će nast. jedinicu ili temu obraditi
izvan učionice. Određuje mjesto gdje će izvesti eksk. Treba predvidjeti određena nast.
pomagala, metode, socijalne oblike rada. Npr. pri obradi teme travnjaci, učiteljica može
predvidjeti ove zad.: - promatranje tla i ispitivanje vlažnosti,  – mjerenje temp. zraka i  tla,  –
prepoznavanje biljaka koje rastu na travnjaku , – prikupljanje biljaka za herbar , - uočavanje i
prepoznavanje životinja na travnjaku Kada je načinjen plan eksk., potrebno je s njim upoznati
i uč. kako bi oni mogli pripremiti potrebna sredstva koja će ponijeti sa sobom. Učenike je
potrebno upozoriti na potrebnu disciplinu i lijepo ponašanje na eksk. dobro je  da svaki uč. u
skupini ima određeni zad. jer je to način na koji se uč. potiče na aktivnost i garancija da će
eksk. uspjeti . Učiteljica o planiranoj eksk. upoznaje roditelje, što povećava ozračje same
eksk.

Izvođenje eksk.

Izvođenje eksk. započinje polaskom iz škole. Pri dolasku na mjesto izvođenja učiteljica
okuplja uč. u polukrug i priopćava im da će upoznati biljke i životinje travnjaka. S nekoliko
pitanja određuju položaj travnjaka. Učiteljica upućuje uč. na promatranje tla, a zatim na
istraživanje vlažnosti tla. Učenici iskopaju udubinu u tlu, a zatim promatraju i iznose svoje
opažanje. Učiteljica upućuje uč. na promatranje tla,  a zatim na istraživanje vlažnosti tla.
Učiteljica zajedno s uč. mjeri temp. tla i zapisuje podatke u bilježnicu. Promatranjem biljnog
pokrova, uz pomoć slika iz Atlasa, uč. prepoznaju neke poznatije biljke. Izdvajaju se
karakteristične  biljke, poput maslačka, zlatice, žabnjaka. Učiteljica pokazuje kako se
prikupljaju biljke za herbar i životinje za daljnje proučavanje. Zatim se odlazi na drugi
travnjak koji se smjestio na kosinu uz potočić. Učenici na ovom travnjaku trebaju prepoznati
ivančicu, maslačak, djetelinu. Uočavaju samoniklo jestivo bilje: kiselicu, maslačak, djetelinu,
stolisnik... Uspoređujući biljke s močvarnih i dolinskih travnjaka, izvodimo zaključak o
utjecaju vode na biljni svijet. Uočavaju i životinjski svijet: pčele, bumbare, leptire, miševe,
zečeve i dr. Skupljeni materijal na eksk. treba pohraniti kako bi se mogao primijeniti u
nastavi.

Rad u učionici nakon eksk.

Rad u učionici započinje opisivanjem eksk. i doživljajima. Uč. opisuju što ih se najviše
dojmilo. Najbolje je da uč. izvještavaju  prema svojim zad. i bilješkaka o životu na travnjaku,
karakterističnim biljkama i životinjama. U idućoj se etapi rada organizirano vodi spoznavanje
novoga nastavnoga gradiva pritom se rabe materijali za demonstraciju s eksk. i ostali izvori
znanja. , pr. herbar, udžb, Atlas... Na kraju nastavnoga sata provjerava se učinkovitost
nastavnog procesa: prepoznaju se karakteristične biljke i životinje travnjaka i rješavaju zadatci
u vježbenici. Tako sređeni materijal može se pripremiti za izložbeni prostor u školi. Većina
uč. (90,56%) smatra da lakše usvajaju nast. sadržaje izvanučioničnom nast. te da bi na
izvanučioničnu nast. željeli ići 10 i više puta tijekom šk. godine.

ŠKOLA U PRIRODI

Poseban oblik izvanučionične nast. je škola u prirodi. Ona se u nas ustrojava tako da uč.
jednog razreda sa svojim učiteljem borave u internatskom smještaju, pr. u gori ili na m
morskoj obali i tu na izvornoj stvarnosti izvode nastavu jedan ili dva tjedna. U 
pedagoškoj literaturi u nas te se škole najčešće nazivaju – šumske škole, škole u prirodi,
poljske učionice..

Radom u neposrednoj stvarnosti, a posebno u prirodi, učenici mogu uspješno usvojiti

emocionalno-estetske doživljaje i odg. jezik. Sustavno ustrojenu školu u prirodi ima grad
Zagreb. Za učenike 1. i 2. r. moguće je ustrojiti jednodnevnu izvanučioničku nastavu na
Medvednici. Učenici 3. r. provode tjedan dana na Sljemenu, a uč. 4. r. tjedan dana u
Crikvenici. Pri ustrojavanju rada škole u prirodi s internatskim smještajem uč. posebnu
pozornost treba obratiti na: a) radni dan uč.: uporabu slobodnog vremena b) djelatnosti u
spavaonici: uređenje krevata, održavanje reda i čistoće, čišćenje odjeće i obuće  c) održavanje
osobne čistoće i urednosti d) usvajanje kulture ponašanja u novim životnim, radnim i
svečanim prigodama e) spoznavanje okruženja u neposrednoj stvarnosti: - snalaženje u prirodi
po Suncu, zvijezdi Sjevernjači, prirodnimam (godovima, mahovini), kompasu,-reljef zavičaja:
nizina, dolina, brdo, gora, planina, - vode zavičaja: tekućice (izvor, potok, obalče, smjer
tokka, ušće) stajaćice (lokva, bara, jezero), - biljni i životinjski svijet u šumi: bukva, hrast,
pitomi kesten, grab, javor, smreka, visibaba, vrganj, lisičarka, divlja svinja, vjeverica,, -
šumarstvo: uzgoj šum,a – prošlost zavičaja – kulturna dobra: crkva, Radni dan uč. šk. u
prirodi valja temeljito planirati. Pri  tome je najbolje izmjenjivati raspored životnih, radnih,
nast. i svečanih djelatnosti. Na osnocvi okvirnog sadržaja programa šk. u prirodi potrebno je
obaviti izbor sadržaja i raspored svakodnevne uč. djelatnosti. Planirano vrijeme dnevnih
djelatnosti: ustajanje (7-8), tjelovježba , doručak (8), 8:30 dnevni dogovor, 9-11h nastava u
prirodi, 11-12 slobodno vrijeme, 12 ručak, 13-14 slobodno vrijem, 14-15 športske igre, 16-17
šetnje, ,otrenje, promatranje, 19-20h večera, 20-21 zabavni program  21 -22 priprema za
počinak

S uč. u školi u prirodi boravi radi njihov učitelj uz pomoć vanjskih suradnika (prosvjetnih i
zdrav. djelatnika, studenata prof. tjelesne –zdrav. kult.) Posebice treba naglasiti da učitelj
treba temeljito pripremiti školu u prirodi. Sve prirpreme trebaju biti obavljene prije polaska 
npr. priprem  tekstova, materijala, i pribora za nastavu.

U školi u prirodi isprepelću se odgojne, obrazovne, športsko-rekreacijske  i kulturno-zabavne

aktivnosti maldih  s obavljanjem raznovrsnih zaduženja i pozitivno utječu na mladež.
 

 
 

Suvremena načela uspješnog učenja i podučavanja u nastavi pid – a

Zadaća je škole i  nastave da školsko učenje preraste u prirodno učenje, gdje god je to
moguće, da se u nj stalno i što više unose dijelovi  prirodnog učenja. Nastav je u našim
školama dijelom tradicionalna. „Tradicionalna nastava je kombinacija nastavnikova izlaganja
i demonstriranja nast. sredstava. U ovom obliku rada uočavamao dominaciju verbalnih
metoda, kao i dominanatan status nastavnika – koij pruža gotove informacije uz  visok stupanj
vođenja uč. spoznajnog procesa i nedovoljnu aktivnost uč.“ (Andrilović, 1989.) Pri preobrazbi
tradicionalnog ustroja nast. u suvremenu , potrebno je načiniti mnoge pomake. Pedagozi se
slažu da se suvremena nast. zamjeni suvremenijom u kojoj će umjesto učiteljeva izlagamnja
prevladati otkrivanje uč., umjesto učiteljeva poučavanja – samorad uč., umjesto izlaganja
problema  - samostalno rješenje problema, umjesto jednoumnja – divergentno mišljenje. Za
takvu nast. rabe se nazivi: problemska nast. učenje putem rješavanja problema, stvaralačka
nast., rad na projektu i sl.

Navođenje na istraživanje – učenje otkrivanjem

Prema Schabowu mišljenju uloga navođenja na istraživenje jest: „Da se uč. pokaže kako
znanje izrasata interpretacija podataka... da pokaže da interpretacija podataka nije nišata
drugo nego traganje za podacima  - prizlazi iz osnove kaoncepata i pretpostavaka koje
mijenjaju, tako se mijenja i samo znanje. Svako navođenje na istraživanje poziva uč. na
sudjelovanje u tome. Npr. Tema Klijanje sjemenja, postavlja se poroblemsko pit.: „U kojim
uvjetima sjemenje najbolje klija?“ Ovo je najbolji način postavljanja problema ua istr. Jer se
tako ne upozorava na to gdje i kako tragati za odg. Navođenje na istr. Obično ima ove etape:
1. uč. su saznali o nekom problemu kojim se znanastvenik bavi, 2. uč. su upućeni da pokušaju
tumačiti podatke i da se bave problemima pouzdanih i nepouzdanih tumačenja, 3. uč. se
navode da pokušaju načiniti pokuse kojima bi provjerili određene čimbenike uz manju
vjerojatnost pogrešnog tumačenja podataka
 

Samostalno uč. istraživanje

Bit samostalnog istraživanja uključiti uč. u samostalno istraživanje. Sastoji se od nekoliko

etapa: 1. Uč. je zadano područje istraživanja, 2 . Uč. otkrivaju problem, 3. Uč. određuju
problem u istraživanju, 4. Uč. raz,išljaju o načinima rješenja problema

Uč. se upuće da istražuje, otkriva i tako uz kavlitetna i trajna znanja usvaja

prirodnoznanstvenu metodu. Učinke svoga rada uspoređuje s učincima rada ostalih uč. Tako
se njeguje duh suradnje i vješza komunikacija. Tako se obilkuje otvoreni um. Takav um je
općenito stvoren za dokaze, osobito sklon slušati tuđe mišljenje. Učitelj gubi ulogu izvora
znanja i postaje organizator, ustrojitelj., katalizator nast. rada, upozorava na proces
istraživanja više nego na ustanovljavanje učinaka. Učitelj treba biti prilagodljiv i vješt u
procesu istraživanja.

Konstruktivistički pristup početnooj nast. pid- a

Suvremena konstruktivistička filozofija ističe važnost iskustva, predznanja. Uč. iskustvo

uzima kao polazište z aotvorene razgovore u razr. A su temeljne postavke: 1. jedino uč. može
sam neku stvar naučiti, nitko ne može učiti za njega, 2. uč. će u otvorenom razgovoru iznijeti i
braniti svoje misaone pretkoncepcije. Oni trebaju uvidjeti da osim njihovih vršnjaka postoje i
drukčija mišljenja njihovih vršnjaka. Tijekom nast. osposobit će se da prihvate tumačenja koja
proistječu iz logičkog obrazloženja, iz promatranja ili iz pokusa. Tako učenje prerasta u
suradnički , interakcijski proces. 3. UČ. valja reći da znanje koje oni  stječu,  konstruirano s
osobnim konstrukcijama. Ono nije potpuno, savršeno, već je predloženo promjenama, ono se
neprekidno dopunjuje. 4. Nastava je usmjerena prema učeniku i omogućava im sudjelovanje u
programiranju i razvoju njihovih stvaralačkih sposobnosti.

Suvremeno poimanje istraživački usmjerene nast.

U istraživački usmjerenoj nast. uč. potiče da sam istražuje, otkriva i samostalno dolazi do
određenih spoznaja, uz odgovarajuću učiteljevu pomoć.  J. Piaget ističe utjecaj otkrića na
djetetov samostalni razvoj: „Razumjeti znači otkriti ili rekonstruirati na temelju ponovnog
otkrivanja već otkrivenog. I zato u nast. treba ostvariti uvjete koji pomažu, rekli bismo
samootkrivanju ako u budućnosti želimo  imaliti pojedince koji će biti produktivni i kreativni,
a ne repetitivni“.

Učitelj s pomoću otkrića ima ove prednosti. – nast. otkrivanjem ne brine se samo za sadržaj
već i za tijek otkrića, - povećava unutarnju uč. motivaciju, - povećava uč. intelektualnu moć, -
uč. se osposbljava u tehnici otkrivanja, odnosno učinkovitijeg učenja, - povećava sposobnost
ustrojavanja znanja.

Temalj, tijek i značenje istraživački usmjerene nast. je to da učenika potiče da sam istražuje,
otkriva, samostalno dolazi do određenih spoznaja i usvaja prirodnoznanstvenu metodu uz odg.
pomoć učitelja. Tako ustrojen nast. proces usmjerava mladež prema stvaralaštvu.
  Suvremeno ustrojena nast. pid-a treba se brinuti za sve etape nast. procesa (pripremanje,
poticanje zanimanja za nove nast. sadržaje, dogovor; spoznavanje novih nast. sadržaja,
realizacija i  utvrđivanje novih nast. sadržaja (uvježbavanje, ponavljanje i provjeravanje
njegove učinkovitosti) i najučinkovitijem vremenskom ustojavanju nast. djelatnosti
(petominutne nast., blok-sat, projektnog istraživačkog dana)

 
 

Mjesto izvođenja nast. pid-a

Prostori u kojima izvodimo nast. pid-a čine prostori u šk., okolišu i društvenoj okolini. Nast.
prostori obuhvaćaju: učionicu, kabinet, živi kutić, šk. zavičajnu zbirku, šk. dvorište, šk. park i
vrt, šk. prometno vježbalište. To nisu samo mjesta u kojima se izvodi nast. pid-a već i izvori
za neposredno stjecanje i provjeravanje znanja te razvoj uč. sposobnosti (osjetilnih, izražajnih,
umnih, praktičnih)

* Učionica – Učionice za razrednu nast. većinom su univerzalne, tj. u njima se održava nast.
svih nast. predmeta, a u predmetnoj nast. ima i specijaliziranih učionica za nast. pojedinih
nast. predmeta. Spec. učionicom za razrednu nast. smatramo uč. koja je svojom opremom
prilagođena dobi uč. i izvođenju svih nast. djelatnosti.  Uč. 75-80% provode u učionici i zato
je njezina oprema preduvjet učiteljičina rada. Uč. za nast. bi trebala biti prostrana oko 60-90
m. Punu pozornost treba pridati mogućnosti pravilnog  osvjetljavanja i zasjenjenja prozora.
Radni stolovi i stolice trebaju biti primjereni razvijenosti uč. jer će uč. na njima sjediti
nekoliko sati na dan. Njihova pokretljivost omogućava lak razmještaj u uč. prema potrebama
koje postavlja socijalni oblik rada u nast.: frontalni, ind., rad u skupinama i paru. Dobro je u
svakoj uč. urediti nekoliko interesnih kuta središta u kojima djeca mogu zadovoljiti svoje
želje. U 1. i 2. r. treba urediti kutak za igru. Tepih u jednom djelu uč. omogućava uč. da pri
igri i učenju zauzimaju najpovoljnije položaje. U uč. je potrebna mala priručna knjižnica,
nekoliko računala... Boje zidova mogu poticati učenje. Preporučuju se pastelno plavi,
svijetlozeleni, tirkizni, tonovi žute boje. Važno je imati ormar s audiovizualnim sredstvima i
tv projektorom. Uz prozore bi trebali biti postavljeni  dijelovi živog kutića. Učionica bi
trebala biti čista, pospremljena, prozračna, poticajna...

* Učiteljičin kabinet  - UČ. kabinet treba osigurati pripremanje nast. pid-a i služiti kao prostor
za individualn rad učitelja i uč., ali i za manje skupine uč. U kabinetu se čuvaju: dijateka s
dijafilmovima i dijapozitivima, filmoteka sa 16 milimetarskim filmovima i element-
filmovima, videoteka. U kabinetu se čuvaju pojedine zbirke plodova, sjemenki, listova,
kukaca, žitarica, fosila... Otrovne i zapaljive kemikalije moraju biti zaključane. Rad u
kabinetu vrlo je važan za povezivanje rada uč. koji pkazuju potrebno zanimanje za nast. pid-a.

* Živi kutić – vivarij Živ. kutić u šk. dio je žive prirode . To su biljke i živ. koje uč. uzgajaju u
šk. u uvjetima sličnim u izvornoj stvarnosti radi dugotrajnog promatranja. Sve što uzgajamo u
kutiću treba biti u svezi s odgojno-obrazovnim zadaćama nast. Najprikladnije biljke za
uzgajanje su sobne ukrasne biljke (pelargonija) te kulturne biljke za obavljanje pokusa
(grašak, grah). Živ. Uzgajamo u akvariju, terariju, akvaterariju, insektariju. Svakodnevnim
motrenjem i peraćenjem uč.  razvijaju upornost, točnost, strpljivost, suradnju s drugim uč. i
smisao za istraživanje prirode.

Cvijeće i zelenilo u školi imaju o odg., obrazovnu i estetsku ulogu.

* Školsko dvorište – Prostor oko šk. valja urediti kao prirodni, ekološki par s mnoštvom
najrazličitijeg kulturnog bilja. Lijepo uređen šk. park nije samo ukras svake škole i naselja već
je to i nast. prostor koji uč. omogućava neposrednu i cjelovitu spoznaju okoliša.

* Školski vrt – Šk. vrt, kao i učionica, laboratorij, ali u slobodnoj prirodi, pogodan za
promatranje, izvođenje praktičnih radova, postupno uvođenje uč. u znanstvenoistraživački rad
i prirodoslovne postupke. Kompletan šk. vrt obuhvaća: osunčanu uč., gredice s kult.
biljkama,  gredice za pokuse, plastenik, pokretne gredice, pčelinjak, kunićnjak, golubinjak,
hranilište za ptice. U vrtu uč. stječu jasne spoznaje o građi, hranidbi, rastu i razmnožavanju
biljaka. Svaki praktičan rad uč. u šk. vrtu u uskoj su svezi s nast. pid-a.

*  Šk. prometno vježbalište – Šk. prometno vježbalište je specijalno uređen prostor na kojemu
se izvodi šk. vježbanje ponašanja sudionika u prirodi u različitim prometnim situacijama. Na
šk. vježbalištu izgrađene su asfaltne staze, postavljeni su prometni zankovi i semafori za
regulaciju prometa. Simuliraju se određene prometne situacije u kojima igrom uvježbavaju
ponašanje u prometu.

* Ostali prostori u šk.

Garderoba – odlaganjem obuće i odjeće uč. uče kulturu stanovanja

U šk. kuhinji uč. mogu saznati o kućanskim aparatima i njihovoj  uporabi. Uč. uče
zdravstveno – higijenske i kulturne navike (pranje ruku prije jela, postavljanje stola za jelo,
ponašanje pri jelu, pospremanje stola poslije jela...) Nastavom tzk u šk. športskoj dvorani uč.
usvajaju određene zdravstveno-hig. navike. 

  Lijepo uređena unutrašnjost školskog prostora: čistoća podova i zidova, uređeni živi kutić,
prikladno razmješteno cvijeće, pregledno izložene nast. i umjetničke slike te uč. radovi
pozitivno utječu na odgoj i obrazovanje uč.

 
 

 
 

Izvori znanja- nast. mediji

„Sve što može subjektima koji uče poslužiti za stjecanje znanja: izvorna stvarnost, knjige i
razni drugi vizualni, auditivni, audiovizualni izvori znanja“ (Matijević) 

Uč. okružje zauzima središnje mjesto kao izvor znanja u nast. često, zbog prostorne i
vremenske udaljenosti, izvorna stvarnost nije najprikladnija za neposredno proučavanje. U
slučaju kada nismo u mogućnosti  rabiti izvornu stvarnost služimo se didaktički
preoblikovanom izvornom stvarnosti – nast. sredstvima. Nast. sredstva su didaktički tako
oblikovana izvorna stvarnost da budu pristupačnija uč. spoznavanju u nast. tijeku. Nast.
sredstva treba razlikovati od pomagala, koja pomažu u uporabi,, postavljanju nast. medija u
nast. procesu.

Podjela nast. medija:

a) Nast. medije prvog razdoblja koji obuhvaćaju izvornu stvarnost, neposredno uč. okružje,
slike, karte, rukopise, šk. ploču. Za njihovu uporabu nije potreban nikakav aparat. B) Nast.
medije drugog razdobljakoji obuhvaćaju priručnike, šk. udžbenike, tiskane zad. c) Nast.
medije trećeg razdoblja koji su u nast. omogućili uporabu fotografije, dijapozitiva, filma,
radija, magnetofona, videozapisa, osobnog računala, CD – ROM –a, mini CD – a, DVD – a. 
d) Nast. medije četvrtog razdoblja  - tu susrećemo programirane strojeve  za učenje koji
omogućavaju multimedijski pristup nast.

Nast. medije prema obilježjima rada u nast. dijelimo na: a) demonstracijske: slike, karte,
crteži, sheme, grafikoni, dijagrami, osobna računala... b) nastavno  - radne: udž., priručnici,
rječnici, radne mape, radne bilježnice, vježbenice, enciklopedije c) laboratorijsko –
eksperimentalne; odnose se na aparate s pomoću kojih se proučavaju prirodne zakonitosti

d) manipulativne. Alati, pribor, sprave e) operativne: strojevi i aparati za proučavanje procesa

proizvodnje

V. Poljak prema načinu kako uč. prcipiraju stvarnost nast. medije dijelimo na: a)auditivne, b)
vizualne, c) audiovizualne, d) tekstualne

S obzirom na dimenzije dijelimo ih na: dvodimenzionalne i trodimenzionalne.

S obzirom na velik broj nast. medija dijelimo ih na : vizualne, auditivne i audiovizualne.

VIZALNI NAST. MEDIJI

U najčešće upotrebljavane nast. medije ubrajamo: uzorke iz okoliša, zbirke, preparate (suhe –
balazamirane i u formalinu – neke životinje), fosile, modele, makete, crteže, reljef, slike
(nastavne, umjetničke, fotografije, aplikacje), dijapozitive, dijafilmove, element-filmove,
zemljovide, vremenske vrpce, CD, DVD, prozirnice i dr. Uporaba nast. sredstava je manje
apstraktana od riječi. U praksi se pojavljuju pogreške kada nast. istodobno rabi prevelik br.
vizualnih nast.  sredstava i onda uč. pa uč. zbog obilja materijala površno promatraju
pokazano. Pravilna primjena viz. nast. medija unapređuje nast. pid-a jer njihova uporaba
povećava pozornost i zanimanje za predmet spoznavanja, u uč. razvija sposobnost motrenja,
potiče misaone aktivnosti, uč. lakše spoznaju i trajnije pamte naučeno gradivo. Učiteljica će u
svojoj pripremi za neposredno izvođenje nast.

predvidjeti kojim će se viz. sredstvima služiti, kada će ih upotrijebiti i kako će ih pokazati.

Pravilna uporaba  viz. sredstava utječe na kvantiteu, kvalitetu  i trajnost znanja i  razvoj uč.
sposobnost

i. * Trodimenzionalni nast. mediji  - najčešći

 trodim. viz. mediji su: - uzorci iz uč.  okružja: stijene, vrte tla, minerali, biljke u  herbariju ili
njihovi dijelovi, suhi i mokri  preparati životinja   - fosili, - modeli, makete i reljefi  -
prikazuju unutrašnjost koji često ne možemo vidjeti, pr. presjek zuba – makete – obično ih
rabimo u početnim razr. OŠ, npr. učionica, šk. zgrada , - reljefi pri uporabi u nast. procesu
trebamo nast. medije prikazati u vrijeme  obrađivanja, a ne prije ili poslije.

* Dvodimenzionalni nast. mediji

- Slike  - s njima pokazujemo pojedinosti, ali i velike komplekse (npr. list i šuma)

- Fotografije

- Aplikacije

- Projekcije: - epiprojekcije – neprozirni materijal (slika, shema, crtež) se projicira radi

percipiranja  - dijafilm – sličice se nižu i nastoje ispričati film

- dijapozitiv – svaka je slika samostalna

- mikroprojekcija – pokazuje povećanu sliku sitnih, oku nevidljivih mikroorganizama

- grafoprojekcija – prikazuje sheme, crteže, slike

- Grafička sredstva: sheme, dijagrami grafikoni, skice, zemljovidi, tablice

- Element - film – je kratak i traje  3 – 4 min, nijem je. U nast. satu može se primijeniti
nekolio puta . Nakon doživljajno spoznajne motivacije uč. ,slijedi prva etapa projekcija filma
u cjelini bez komentara, kako bi samostalno komunicurali s filmom kao izvorom zanja.
Poslije emocionalno-intel. pauze i izvješća uč. o filmuslijedi  obr. filma po sekvencama,
dijelovima uz komentar učitelja. Druga projekcija ima spoznajnu namjenu. Treća projekcija
može biti zaustavljena ključnim slikama. Projiciranje cijelog filma na kraju sta uslijedit će za
filmove kojima želimo ostvariti cjelovit dojam. – Tekstualni nast. mediji – udžb., priručnici,
članci, atlasi, enciklopedije, vježbenica...

AUDITIVNI  NAST MEDIJI

U nast. pid –a auditivna sredstva nemaju tako važno mjesto kao vizualna. Izuzmemo li
učiteljičinu riječ tada u tu skupinu ubrajamo radioemisije, gramofonske i magnetske zapise, tj.
gramofonske ploče i magnetofonske vrpce i kasete. Audiozapisi omogućuju reproduciranje
tonova iz prirodnog i društvenog učeničkog okružja s pomoću gramofona, magnetofona i
kasetofona. Svaki audiozapis treba didaktički oblikovati, tj. pripremiti ga da može poslužiti za
poučavanje ili samostalno učenje. Cvrkut ptica, glasanje životinja, žubor potoka,
karaktristične narodne pj. iz pojedinih krajeva naše domovine mogu se koristiti u nast.
Radioemisija – vrlo kvalitetan izvor znanjau kojem se umrežavaju : riječi, glazba i   tzv. zučni
efekti. U usporedbi sa živom riječi učitelja imaju niz prednosti: - uč. uče auditivnim putem,
slušajući druge ljude –u radioemisijama sudjeluju: glumci, športaši,  - dočaravaju život u
nekom udaljenom prostoru U primjeni radioemisija u nast. razlikujemo: pripremu, praćenje
emisije i zaključan rad. Živa riječ – učitelja bila je temeljni izvor znanja u tradicionalnoj  šk.
Ako uč. žele svoje iskustvo i spoznaju priopćiti ostalim uč., treba im to omogućiti.

AUDIOVIZUALNI NAST. MEDIJI

Za njihovo percipiranje upotrebljavaju se osjetila vida i sluha. Suvremena aud. nast. sredstva
su: film, obrazovna televizija – tv emisija

   U novije vrijeme provodi se proces integracije nast. sredstava izradom višeizvornih nast.
paketa ili  sklopova.  Npr. višeizvorni sklop za nast. pid-a u 3.r.  uz tekstualne izvore
sadržava: zidne slike, podloge s aplikacijama, vremenske vrpce, dijapozitive, dijafilmove,
komplete za pješčanik, prozirnice, zemljovide...

NAST. POMAGALA

U nast pomagala ubrajamo materijale, oruđa, uređaje, aparate i dr., što pomažu uporabu i
uspješniju primjenu nast. sredstava. Nast mediji su izvori znanja, objekti spoznavanja, sadržaj
poruke, koju posjedujemo uč. pomoću nast. pomagala. Nast. pomagala koja rabimo u školi i
pribor za pisanje, pribor za crtanje, demonstracijska pomagala,, regulative, ručna oruđa,
eksperimentalna pomagala, , instrumente, elektroničke uređaje.

  Da bismo nast. podigli na višu razinu, treba izobraziti, odgojiti i dobre učitelje, koji  će u
svom radu uspješno upotrebljavti nast. sredstva i pomagala.

Uč. se upuće da istražuje, otkriva i tako uz kavlitetna i trajna znanja usvaja

prirodnoznanstvenu metodu. Učinke svoga rada uspoređuje s učincima rada ostalih uč. Tako
se njeguje duh suradnje i vješza komunikacija. Tako se obilkuje otvoreni um. Takav um je
općenito stvoren za dokaze, osobito sklon slušati tuđe mišljenje. Učitelj gubi ulogu izvora
znanja i postaje organizator, ustrojitelj., katalizator nast. rada, upozorava na proces
istraživanja više nego na ustanovljavanje učinaka. Učitelj treba biti prilagodljiv i vješt u
procesu istraživanja.

 
 

PRIPREMANJE UČITELJA ZA NASTAVU

-     Planiranje je aktivnost u kojoj uč. priprema ustojstvo nast. svih predmeta pa tako i pid – a.
Pripremanje za nast. pid-a učitelj započinje još za vrijeme studija u kojem stječe široku met.
kulturu: temeljno poznavanje zadaća, stručnih sadržaja, socijalne oblike nast. i dr.
Pripremanje je neprekidan proces koji traje dokle god učiteljica radi u tom zvanju. U
pripremanju učitelja za ustrojavanje nast. pid-a možemo tijekom šk. g. razlikovati  tri etape:
pripremanje za novu šk. g. , izvedbeno-tematsko pripremanje i neposredno pripremanje.
-      

-     1.PRIPREMANJE ZA NOVU ŠK. GODINU

 Pripremanje za novu šk. g. često se naziva još i godišnje, orijentacijsko , globalno

pripremanje te pripremanje ili makroplaniranje. Iz samog je nazivlja vidljivo da je ono
usmjereno prema izradi izvedbenog programa na temelju zadanog okvirnog programa –
programiranje, broja nast. sati potrebnih za njihovo ostvarivanje – planiranje. Pripremanje za
novu šk. g. započinje proučavanjem okvirnog nast. plana i programa za određeni razred.
Učitelj će na početku godine proučiti različite tekstovne izvore znanja: udžb, vjež, priruč., ..U
posebnoj su situaciji učitelji koji prvi put dolaze u neko mjesto. Oni trebaju proučiti
neposredno okružje. * Godišnji makroplan izrađuje se na temelju okvirnog nast. plana i
programa, regionalnih sadržaja i programa škole. Pri  godišnjem paliranju treba poći od
prigodnih tema (Dan neovisnosti, Dani kruha) ili u svezi s programom rada škole (Dan škole).
U godišnjem planiranju i programiranju posebno se valja brinuti za princip godišnjih doba.
Povezivanje sadržaja pid-a s godišnjim dobima često može iznenaditi učitelje (zima bez
snijega, proljeće dolazi vrlo rano ili vrlo kasno)   i zato ne treba robovati nadnevcima, već
pojave u prirodi valja spoznavati u vremenu njihova pojavljivanja. S prirodom i društvom
možemo s lakoćom uspostaviti međusobne veze među sadržajima nast. predmeta  - korelaciju.
U godišnjem planu dobro je predvidjeti i izvanučioničnu nast., posebice onu koja je vezana uz
materijalne troškove (obilazak županije autobusom, šk. u prirodi). Godišnji makroplan
obuhvaća raspored ukupnog broja sati po nast. cjelinama i temama. U njemu su programski
sadržaji nast. predmeta pid-a raspoređeni po mjesecima. Tako upisan godišnji programa
omogućava lako uočavnje korelacije između sadržaja pojedinih nast. predmeta.

2. IZVEDBENO – TEMATSKO PRIPREMANJE

Uzvedbeni tematski nast. plan i program sadržava raščlanjene nast. cjeline  - teme do razine
nast. jedinica, planirani br. nast. sati za uvod, spoznavanje nast. sadržaja, uvježbavanje, pon. i
vrednovanje učinkovitosti nast. U njemu određujemo temeljne zadaće i zad., izvore zanja,
praktične radove, izvanučioničnu nast., materijal i pribor  za nast. Izvedbeno-tematsko
planiranje može se izvoditi u bilježnicama, na posebno načinjenim tiskanicama, ili tematskim
mapama. U izvedbeno-tematskom planu i prog. Valja istaknuti, pr. vrijeme obrade, redni br.
nast. cjeline, zadaći i zad. nast. (materijalne, funkc., odgojne), br. nast. sati za spoznavanje
novoga gradiva, pon., uvježb. i vrednovanje, izvore znanja, praktične radove i obavezna
zapažanja. Temeljitom raščlambom svog cjelokupnog nast. tijeka učiteljica će izmijeniti
uočene nedostatke  i sustavno podizati svoju metodičku izobrazbu u kulturu

3. NEPOSREDNO – TEMATSKO PRIPREMANJE

Neposredno pripremanje uč. za nast. djelatnost završni je čin planiranja i programiranja

nastve pid –a. Neposredno pripremanje učitelja završava izradom pisanih metodičkih postavki
za nast. U pisanju metodičkih postavki za nast. djelatnost razlikujemo detaljnu, temeljitu
pripravu, odnosno skicu za izvođenje nast. djelatnosti. Detaljnu pripravu izrađuju studenti i
uč. s manjim iskustvom, dok skicu izrađuju uč. u svim nast. djelatnostima koje ne zahtijevaju
temeljitu metodičku razradu  i u kojima se ne pojavljuju novi metodički problemi u radu.
Pisana priprava za izvođenje nast. djelatnosti

1. Opći podaci  (ime i prezime sutora, nadnevak, razred u kojem se ostvaruje nast., suradnici –
mentori), 2. Općo metodički podaci (nast. predmet, cjelina i tema, nast. jedinica, zadaće nast.
jedinice, odjelotvorni zad. (spoznajni, funk., odgojni), nast. sredstva i pomagala, metode rada,
soc. Oblici rada,

3. Struktura nast. djelatnosti, 4. Tijek nast. djelatnosti , 5. plan ploče, 6. zabilješka o

ostvarivanju nast. djelatnosti)

Skica obuhvaća samo temeljne metodičke sastavnice: 1. Opći podatci (redni br. sata,
nadnevak, razr.), 2. Opći metodički podaci (nast. prdmet, cjelinu i temu, nast jedinicu, zadaće
nast. jedinice, odjelotvorne zad. , izvori znanja, nast. metode, soc. oblici rada), 3. Struktura
nast. djelatnosti, 4. plan ploče, 5. zapažanja – sugestije za daljnji rad

    U praksi susrećemo različite tehnike prirpremanja nast. Svaki uč. odabire takav način
pripremanja koji omogućava potpuni razvoj njihovih sposobnosti i sklonosti.

VREDNOVANJE NAST. DJELATNOSTI

Vrednovanje nast. djelatnosti najjednostavnije je obaviti tako da se posebno procjenjuje

priprava za izvođenje i samo izvođenje u razr. Tijekom samog vrednovanja možemo
primjeniti ove kriterije: Pri vrednovanju pisane priprave za nast. djelatnost valja odg. na pit.:
jesu li odjelotvoreni zad.? je li sadržaj nast. primjeren sposobnostima uč.? 2.  Kako je
provedena materijalno – tehnička priprema nast.  3 . ocjeniti izbor i uspješnost kombiniranja
nast. sredstava

4. pri rašlambi soc. oblika rada treba odg. na pit.: jesu li pripremljeni  oblici rada, jesu li mogli
rabiti drugi oblici?

5. plan ploče valja posebno procijeniti

Svaku nast. djelatnost potrebno je raščlaniti, prosuditi i vrednovati radi dobivanja uvida u nju,
vrednovanja pojedinih metodičkih postupaka i njezina sustavna unapređivanja.

Vrednovanje rezultata rada je jedna od sastavnica odgojno-obrazovnog rada u sklopu nast.

pid-a. Vrednovanje valja  temeljiti  na sustavu praćenje, procjenjivanja, provjeravnja,
mjerenja i ocjenjivanja tijeka i rezultata učiteljičinih i uč. djelatnosti.  – Praćenje – osigurava
stalan uvid u nast. tijek,  -Provjeravanje – otkriva pravo stanje i rezultate, ono pokazuje koliko
je ostvarena nast. djelatnost,  - Mjerenje – odnosi se na postupak objektivnog utvrđivanja uč.
postignuća, - Procjenjivanje – određuje se mjesto nekog uč. na određenoj ljestvici, -
Ocjenjivanje – se dolazi do pokazatelja nast. tijeka.

PRAĆENJE

Praćenje podrazumijeva sustavno bilježenje i zapažanje o razvoju njihovih zanimanja,

motivacije, sposobnosti postignuća u usvajajnju odg. –obr. sadržaja nastave pid-a, njihov
odnos prema radu i postavljenim  zad. te odgojnim vrijednostima. U prostoru za opisno
ocjenjivanje učitelj može pratiti: predznanje na poč. Šk. g.., zanimanje za pojave u okružju,
djelatnost uč. u šk. vrtu, izvanučioničkoj nastavi. .. Uz  opisno ocjenjivanje učitelj može
pratiti i posebnim oznakama. Oznake za skalu zalaganja: A – zalaže se iznad očekivanja, B –
pokazuje dosljedno zalaganje C – uobičajno se zalaže, D – povremeno se zalaže E – rijetko se
zalaže

 PROVJERAVANJE

Provjeravanje je sustavno praćenje postignuća i uspjeha  u ostvarivanju zadaća nast. predmeta

pid –a. Provjeravanje je važno kako za učitelja i učenika, tako i za roditelje jer se njime
utvrđuje kakvoća i količina postignutih rezultata, odnos uč. prema nast. pid – a i njihovo
napredovanje tijekom nast. djelatnosti. S obzirom na vrijeme provjeravanja, možemo
razlikovati popratno ili tekuće provjeravanje i završno.  Popratno provjeravanje obavlja se
tijekom cjelokupnog nast. procesa. Završno provjeravnje se provodi nakon obrade pojedinih
nast. tema, cjelina ili na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih razdoblja

S obzirom na oblik provjeravanje može biti usmeno, pisano i praktično provjeravanje. .

Usmeno provjeravanje se najčešće provodi u nast. pid –a razgovorom u kojemu uč. postavlja 
pitnja, a uč. odg. Valja postavljati pit. cijelom razredu  te tako aktivirati sve uč. Zahtijevajući
da odabrani odg. ili nadopune pojedine odg., uč. će provjeriti njihovo zannje  i sposobnosti.
Od uč. valja zahtijevati jasne, cjelovite, sažete i potpune odg., dane na temelju razumijevanja,
povezivanja i razmišljanja, a ne samo na praćenju činjenica i generalizacija. U suvremenoj
nast. nailazimo na pojavu da uč. jedni drugima postavljaju pit., što je vrlo vrijedno za
provjeravanje uč. znanja. U poč. Razr. Provjeravti se može i pomoću didaktičkih igara, kviza
znanja i dr. Slabe strane usmenog načina provjeravanja jesu to što se troši mnogo vremena,
smanjuje samostalnost uč. u odgovoru, a subjektivni stav učitelja snažno djeluje na ocjenu.
Pisano provjeravanje  obuhvaća pisane odg. na različite zadatke.  Zadatke za pisano
provjeravnje može zadati učiteljica, mogu biti zad. iz udž., vjeć., listića, testovi znanja...
Pisano provjeravanje je ekonomičnije jer učiteljica  u određenom vremenu provjeri sve uzč. I
objektivnije  (svi su uč. u istim uvjetima ispitivanja). Slabost pisanog provjeravnja je ta što je
mnogo teže za uč. nižih razr. Pisano provj. uč. trebaju započeti u 1.r.  Neka to budu
jednostavni zad. (zaokruži točan odg., nadopuni,  poveži dva podatka). Uč. 2.r. mogu rješavati
složenije zad. , a u 3.r. mogu rabiti zad. objektivnog tipa.  Primjerice,  alternativni (da-ne),
višestrukog izbora, dosjećanja, povezivanja, sređivanja i  dr.  1. zad. alternativnog izbora
sastoje se od tvrdnje uz koju stoje alternative (da, ne). 2. Zad. višestrukog izbora sastoje se od
pit. ili nedovršene  tvrdnje s nekoliko predloženih odg. (4-5)3. Pitanja tipa dosjećanja –
dopunjavanja 4 . Zad. tipa povezivanja sastoje se od dviju skup. riječi ili reč. Koje uč. trebaju
povezati 5 . zad. tipa sređivanja  - uč. ih trebaju srediti (označiti brojem) 6. zad. tipa građa –
sadržavaju crtež građe uz koju treba povezati odg. ulogu. Zadaci esejskog tipa ne pripadaju
zad objektivnog tipa.

- Praktično provjeravnje  - primjenjuje se zbog provjeravnja prak.t. radova i prakt.

sposobnosti uč.

PROCJENJIVANJE

Učiteljica procjenjuje uč. postignuće u nast. pid-a, tj. nastoji odrediti mjesto, položaj
određenog uč. na ljestvici ocjena. Nakon nekog vremena pridružuje uč. jedan od brojeva od 1
– 5. Važno je da učitelj bude kompetentan (da procjenjuje one osobine koje treba procjeniti) i
uvježban (osjetljiv u razlikovanju nijansi) kako bi izbjegao najčešće pogreške u procjenjivanju
(halo – efekt, pogreška kontrasta i dr.)

MJERENJE

Mjerenje uč. postignuća u nast. pid-a obavlja se pomoću različitih zad. objektivnog tipa,
testova, a sastoji se od brojenja točnih i netočnih odg. i uspoređivanja postignuća pojedinca u
odnosu prema drugim uč. Uobičajeno je da se pisano provjeravnje uč. postignuća provodi
najmanje jedanput u svakom obr. razdoblju. Pri pisanom provjeravnju treba osigurati jednake
uvjete rada za sve uč.. Kada 90% uč. završi rad učiteljica će reći:“Odložite olovke“, i pokupit
će zad. Nakon toga učit. obrađuje, boduje rezultate. Najjednostavnije je bodovati tako da
rješenje svakog zad. donosi jedan bod. Pri vrednovanju rješenja uz točan odg. se upisuje znak
+, uz netočan znak - . Ako uč. i nije pokušao riješti zd., upiše se 0. Zbroj bodova upisuje se u
desni gornji kut pisanog zad. Za obradu rezultata provjeravnja znanja služi se tablica za
kvantitativnu i kvalitativnu analizu. 

OCJENJIVANJE

Ocjenjivanje izrasta iz praćenja, provj, mjerenja i procjenjivanja njihova postignuća u nast.

pid-a. Temelji se na podacima dobivenim opisnim  praćenjem i brojčano iskazanim
rezultatima provjeravanja, mjerenja, procjenjivanja. Ocjenjivanje uč. u nast. pid-a valja
obuhvatiti  sve sastavnice uč. aktivnosti  (reovitu nast., samostalne aktivnosti i slobodne
samostalne aktivnosti). Ocjenjivanjem učit. razvrstava svoje uč. u određene kvalitativne 
kategorije: odličan (5), vrlo dobar (4). Ocjena je iskaz uč. postignuća – to je iskazan rezulatat
uč. rada. Ocjena bi trebala izražavati: cjelovito znanje, primjenljivost znanja, zanimanje,
zalaganje i napredovanje u nast. Uz opisno ocjenjivanje trebalo bi provjeravati i mjeriti ove
sastavnice: znanje – kakvoća pojmova, zalaganje, interes, subjektivne sposob., objektivne
uvjete. Učiteljska praksa pokazuje da sastavnica znanje ima odlučujući utjecaj, da se
napredovanje – razvoj uč. sposbn.  Donekle poštuju dok zalaganje i ostale saatavnice (interes,
subjektivne sposob., objektivni uvjeti  rada) malokad utječu na ocjenu.

V. Andrilović predlaže: „Pri ocjenjivanju treba: - promatrati svaki rezultata posebno, neovisno
o drugim rezul. – ispituvati pismeno i anonimno, - ispitivati i ocjenjivati javno , - češće se
koristi zad. esejskog tipa, - povećati br. pitanja

  Sustavno ocjenjivanje potiče uč. na kontinuiran rad u redovitoj nast., samostalnom radu i
izvannast. slobodnim aktivnostima.

Učitelj može usmjeriti njihov rad prema postizanju optimalnih rezultata.

 
 

 
 

UVOĐENJE UČ. U  SNALAŽENJE U PROSTORU I KARTOGRAFSKO

OPISMENJAVANJE

Uvođenje uč. u snalaženje u prostoru jedan je od temljnih zadataka nastev pid-a. Kako je
prostor neprekinuta, beskarajna veličina, uč. valja osposobiti i za shvaćanje kontinuiteta
prostora.

Spoznavanje prostora usko je vezano uz djetetovu motornu aktivnost i igru. Najprije se

orijentiraju prema sebi (egocentrična etapa). Dijete sebe stavlja u središte, a položaj ostalih
objekata u prostoru određuje prema sebi. Tada ono govori: ispode mene je pod, iznad mene
stanuje Marko, vrata su desno, a prozori lijevo od mene. U 1.r. uč. treba naučiti da položaj
objekata u prostoru ne određuje prema sebi, nego u odnosu prema drugim objektima u
prostoru, pr. ploča je na prednjoj strani učionice, ormari su na stražnjoj, vrata su na desnoj, a
prozori na lijevoj strani, iza škole je cesta, uza školu je crkva. Dređuju položaj prema
poznatim objektima u prostoru učionice i na putu od kuće do škole. U 2.r. prostor
proširujemo. U drugom se razredu orijentiraju u mjestu – po kućnim br. U 3.r. orijentiraju se
po Suncu – gl avnim str. Svijeta. U prva dva razreda prostor su poimali promatranjem, a u 3.r.
prostor uočavaju na zemljovidu. U 4.r. prostor spoznavanja jest prostor  cijele RH.

UVOĐENJE UČ. U  SNALAŽENJE U  PROSTORU

Da bi se uč. mogli snalaziti u prostoru, moraju  zanti odrediti str. svijeta, a prema njima i
način svog kretanja.

* GLAVNE I SPOREDNE STR. SVIJETA

Orijentacija sa stalnim stajalištem je prva etapa u uvođenju uč. u snalaženje u prostoru.

Samo određivanje gl. str. svijeta valja ustrojiti izvanučioničnom nast. na nekoj uzvisini ili šk.
dvorištu. Nast. sat treba započeti za sunčana vremena u podne. Na tlo postavimo krug izrezan
od papira. U njegovo središte postavimo uč. , licem okrenutim prema Suncu, jugu – j (u
podne). Sjena uč. pada iza njega. Na kružnici označimo točku gdje je sjena siječe, to, je S –
sjever. U smjeru uč. lijeve ruke  - istok  I , a desne zapad. Uč. će utvrditi da Sunce izlazi na
istoku, da je u podne na jugu, a navečer na zapadu. Zamijenimo uč. u središte kružnice koji se
objekti u prostou nalaze na kojoj strani. Zatim ćemo imenovati i odrediti sporedne str. svijeta.
Naglašavamo da se sporedna str. svijeta nalazi između dviju najbližih str. svijeta i da je
njezino ime složenica gl. str. svijeta. Uč. možemo pokazati kako je orijentirati se pomoću
godova na panju, mahovine na stablu, kompasa. Moramo uč. dokazati kako smo mi stajalište i
kako se str. svijeta ne mijenjaju, mjenja se mjesto našega kretanja. Nakon izvanučioničke
nast. dolazimo u uč. i u njoj se pokušavamo orijentirati. Na zidovima uč. označimo gl. strane
svijeta (S, J, I, Z), zatim sporedne, a zatim objekte.

* KOMPAS – Uč. bi trebali razgledati kompas, a zatim ih treba upoznati s mag. Iglom (njezin
tamniji dio označava sjever). Uč. bi mogli sami izraditi kompas.

* STVARNO I UMANJENO

Prije uvođenje uč. u kartografsko opismenjavanje potrebno je uč. upoznati s:_ umanjenim
mjerilom tlocrtom, planom uč.; šk. dvorišta te maketom i planom naselja.

1. UMANJENO PRIKAZIVANJE UDALJENOSTI

Započeti izvanučioničnom nast. Izaći u šk. dvorište i orijentirati se i odrediti smjer pružanja
drvoreda. Pozornost treba obratiti na dva susjedna  stabla, procijeniti njihovu međusobnu
udaljenost. Rad u uč. započinje prikazivanje dvaju stabala. Utvrdit ćemo da u njihovoj
stvarnoj udaljenosti ne možemo prikazati već ćemo ju umanjiti na crtežu 10x. To znači da će
1m u prirodi biti 1 dm na ploči. Ucrtamo prvo stablo, izmjerimo 13 dm pa nacrtamo drugo.
Tako smo upotrijebili mjerilo 1:10 (1 dm na crtežu je 10 dm u stvarnosti). Tada ćemo crtež
umanjiti 100x. 1 m u prirodi bit će 1  cm u bilježnici.

nacrtamo 2. TLOCRT Započinjemo promatranjem predmeta, pr. olovkom, gumicom..

Obratimo

pozornost na kutiju žigica. Kutiju žigica stavimo na papir i ocrtamo. Ono što ostaje na papiru
jest najjednostavniji crtež predmeta gledan odozgo – tlocrt. Ocrtavanjem predmeta radili smo
njihov tlocrt. Izmjerimo dužinu i širinu šl. Klupe, odredimo (mjerilo) i tlocrt.

3. PLAN UČIONICE Povezujemo znanje o umanjivanju i izradi tlocrta. Uč. će izmjeriti

dužinu i širinu razredne uč. Dogovorimo umanjenje (mjerilo 1:10, odnosno 1:100). Prednji zid
uč. crtamo gore, stražnji dolje, lijevi sa strane, a desni s desne. Zatim ćemo izmjeriti
dimenzije namještaja: šk. ploče, kluopa,  stolia, ormari. Crtat ćemo na milimetraskom papiru.

4. PLAN ŠK. ZGRADE I NAJBLIŽE OKOLICE Za rad je potreban metarska vrpca, štapići
od 1 dm, plastična folija i marker. Rad ustrojiti na šk. dvorištu. Metarskom vrpcom izmjerimo
i zapišemo. Orijentiramo se u prirodi i na tlu označimo str. svijeta. Na tlu, s pomoću štapića ,
prikažemo tlocrt šk. zgarde. Tlocrt na tlu prekrijemo plastičnom folijom i markerom ga
precrtamo na foliji. U uč. tlocrt šk. zgrade pričvrstimo na ploču tako da sjever bude gore.
Uočavamo da tlocrt šk. zgrade predočen na velikoj foliji još treba umanjiti (1:100, 1 mm u
bilj. = 1 m u pid). Možemo izraditi maketu škole. Na likovnom izadimo modele objekata iz
škole. Na pješčaniku se orijentiramo i smjestimo model šk. prema pružanju u prirodi u sredinu
pješčanika. Orijentirajući se prema šk. i str. svijeta, rasporedimo modele. Maketu u
pješčaniklu prekrijemo plastičnom folijom, markerom označimo str. svijeta i ucrtamo objekte.
Tako smo dobili plan okolice šk. – tu rabimo dog. znakove. Ovdje je bitno poimanje : a)
prostor moguće umanjiti u različitim mjerilima, b) model – prikaz objekta u malom, c) tlocrt –
crtež objekta gledan odozgo, d) maketa – dio prostora u malom iz kojeg se vidi položaj
objekta u prostoru, e) plan – umanjeni crtež prostora iz kojeg se vidi oblik, veličina i položaj
objekta u prostoru.

5. PLAN NASELJA Najbolje je uč. odvesti na vidikovac. Na putu od šk. do odredišta obratiti
ćemo pozornost na prostor kojim se krećemo. Promatrajući s uzvisine put kojim smo prošli i
svoje naselje, prepoznajemo školu i pojedine objekte u prostoru: crkvu, želj. postaju, rijeku...
Metodičari preporučuju da se na vidikovcu izradi reljef, vodotoci, ceste... Na vidikovcu treba
izraditi skicu prostora koji se može s njega motriti. U uč. sređujemo rezultate promatranja.
Najbolje je u pješčaniku izraditi maketu. Kada je gotova prekrijemo ju prozirnom folijom i
nacrtamo markerom objekte u prostoru. To je najbolji način da uč. shvate izradu zemljovida,
koji ljudi izrađuju na temelju snimaka iz zrakoplova. Plan naselja – objesimo na šk. ploču
tako da S bude gore i  usporedimo s maketom i skicama uč. Zatim slijedi snalaženje na planu
mjesta. Za potrebe uč. treba prirediri: planove manjeg formata, koji se mogu zalijepiti u bilj.
Snalaženje na planovima započinjemo olovkom obilježujući  mjesto gdje se nalazi naša šk.
Zatim “čitaju“ pošta je južnije od crkve... Zatim se snalaze na većem planu (većeg grada). Uč.
osposobljeni iz manjeg crteža – plana odrediti položaj objekata.

Uvođenje u kartografsko opismenjavanje

 
Kartografsko opismenjavanje razumijevamo spoznavanje uč. s nastankom zemljovida,
njegovim sadržajem i načinom uporabe. „Uč. treba osposobiti da otkriju na karti oblik,
veličinu i smještaj naselja i ostale osobitosti neke zemlje. Uč. ćemo osposobiti da umiju sebi s
pomoću karte i znakova na njoj što vjernije predočiti stvarnost, koji karta prikazuje“ (Kohler)
Pri uvođenju uč. u kartografsku pismenost valja uočiti prijelazne etape: od stvarnsoti do
reljefa, od reljefa do zemljovida i od zemljovida zavičaja do zemljovida RH. 1. OD 
STVARNOSTI DO RELJEFA Izvanučionička nast. Potrebno je da uč. ponesu materijal i
pribor  za izradu reljefa (vlažan pijeska, kartončiće s oznakama str. svijeta, malo sito, zelenu
kredu...). Za nast. rad odabiremo stajalište s kojega imamo dobar vidik. Omeđimo prostro i
kompasom odredimo str. svijeta. Promatraju oblike reljefa, ravnice, uzvišenja. Opisuju se
smjerovi pojedinih vodotoka, cesta, želj. pruga. Svi objekti imaju svoje mjesto na planu i
mjerilu prema svojoj veličinii udaljenosti 1 od 2. Izrađujemo s uč. jednostavan reljef  zavičaja.
Procjenjuju se visine i zabadaju štapići  određene visine pa se zatim pokrivaju materijalom.
Ravnice (sitno tlo, pijesak),. Plavom vrpcom obilježit ćemo vodotoke. Naselja prikazujemo
skupinama kućica od stiropora. Crvenom vrpcom obilježavamo ceste,  a crnom želj. prugu.
Zatim skiciraju reljef. Uč nategnu prozirnu plastičnu foliju preko reljefa, na kojoj će u boji
markerima učiteljica ucrtati smjer i oblik brda, vodotoke, naselja i cjelokupan izgled
zemljišta. Dolaskom u uč. prelazi se na izradu reljefa u pješčaniku.  U njemu se u uč. izrađuje
reljef zavičaja. Uč. ssjedaju u polukrug. Slijed izrade je isti kao i na terenskoj nast.

2. OD RELJEFA DO ZEMLJOVIDA

U izradi prvog zemlj. polazimo od reljefa zavičaja. Promatramo jednu uzvisinu u zavičaju, pr.
Medvednicu, njezin smještaj u prostoru, oblik, visinu i strminu njezinih strana. Da bismo
mogli prikazati reljef na crtežu, najprije treba spoznati kartografske znakove za uzvišenja
(model uzvišenja – kupovni od drva, priručni od stiropora). Ocrtavanjem modela uzvišenja
dobivamo njegov tlocrt – oblik brda na crtežu. Priručni model uzvišenja razrežemo na 4
jednako visoka sloja – slojnice. Svaki sloj obojimo istom bojom i pritisnemo na nacrtano
mjesto. Slojevi će se razlikovati u nijansama smeđe boje. Put od reljefa doi zemlj. možemo
prijeći na više načina: a) uspoređivanjem plana mjesta s izrađenim reljefom b) predočavanjem
reljefa c) pokrivanjem reljefa na crtežu uz korištenje top. znakova d) pokrivanjem reljefa
prozirnom plastičnom folijom Reljef u pješčaniku prekrijemo s 4 prozirne plastične folije i
pričvrstimo ih. Označimo strane svijeta. Na prvu foliju nacrtamo smeđim markerima uzvisine,
a zelenim markerom nizine. Prvu foliju skinemo i pričvrstimo na bijeli omotni papir na šk.
ploči, sa sjev. Str. gore. Na drugu foliju plavim markerom označimo vodotoke. Pričvrstimo ju
na prvu foliju. Na treću foliju crnim markerom  označimo naselj. Na 45 foliju nacrtamo
prometnice, crnim markerom želj. prugu , crvenim ceste. Tako smo pokazali kako nastaje
zemljovid – umanjeni prikaz većeg diojela zemljišta na kojemu se smeđim tonovima
prikazane uzvisine, zelenim nizine, plavim vode, a dog. znakovma najvažniji objekti.
Zaključujemo da je stvarnost prikazana na reljefu umanjena u tri dimenzije – ravnini, i to s
pomoću zemljovida, uz uporabu dog. znakova i boja. Obrnuti proces povećanja s reljefa  i
zemljovida u stvarnu, prirodnu veličinu nemoguće je prikazati. Za početno uvježbavanje
kartog. Pismenosti mogu se rabiti kartografski diktati.

3. PRIJELAZ NA ZEMLJOVID

Izrađujući prvi zemljovid koristili smo se istim postupkom koji rabe i stručnjaci pri izradi
zemljovida, tj. promatrali smo Zemljinu površinu (reljef zavičaja), odozgo iz ptičje
perspektive i to precrtali na papir. Kako nastaje suvremeni zemljovid spoznajemo pomoću
snimake Od plana do karte , u kojoj promatramo jhedan dio Zemljine površine kamerom..
Vidimo kuće, ulice,  zatim se naziru samo obrisi grada, uzvisina uz grad. Uzdizanjem kamere
vidim se još veća površina  - zemljovid.

U 3.r. trebaju temeljito upoznati zavičajnu županiju. Nakon toga prelazimo na zemljovid RH.
Uspoređuju zemljovid zavičaja sa zidnim zemljovidom RH uočavamo da se topografski
znakovi na njima slažu. Polazimo od boje svoga zavičaja, nizine – zelenom bojom. Uočavamo
da na zemljovidu RH prevladava smeđa boja, što znači da ima više gora i pobrđa. Trba
upozoriti na plavu boju Jadranskog mora. Objašnjavanjem nadmorske visine (pokazivanjem
fotografije mora i planine, pr. Velebita , uč. objašnjavam da se visina planina određuje prema
razini mora. Na legendi zemljovida viusine označavamo tonovima smeđe boje. Uč. pokazuju 
veliko zanimanje za naselja na zemlj. Najprije treba pronaći naselje u kojem se nalazi njihova
škola. Na zemljovidu je označeno i mjerilo, tj. koliko je prostor umanjen. Primijećeno je da se
uč. dosta teško snalaze na zemlj., pa je potrebno posvetiti  veliku pozornost razvoju te
sposbnosti. Pri uvođenju uč. u kartografsko opismenjavanje , uč. ćemo osposobiti za uspješno
čitanje zemljovida i za cjelovito poimanje prostora i osebujan način geografskog mišeljanja.

 
 

Ekološki sadržaji

 Potrebno je intredisciplinarno djelovanje predmeta, uporaba raznovrsnih metaoda

istraživačkoga rada gdje uč. individualno, ali i u skupini pod mentorstvom učitelja, uočavaju i
rješavaju probleme iz okoliša. Ekološke sadržaje treba ugrađivati u nast. predmete polazeći od
primjera iz svakodnevnog života, bliskih uč. i aktualnih sadržaja. Važno je razvijati ekološku
svijest kao trajnu i normalnu reakciju  pojedinaca. Važno je razvijati naviku ponašanja prema
okolišu.

Ekološki odgoj je stjecanje suvremenih znanja, razvijanje sposobnosti i stavova uč. o

ekološkim posebnostima, procesima i zakonitostima u okolišu; upoznavanje djelovanja 
čovjeka na okoliš, navikavanje uč. u održavanju osobne higijene i estetskog uređenja šk.
objekata, kao i navikavanje za ispravan odnos prema objektima u prirodi, kulturnim
vrijednostima, posebno prema međuljudskim odnosima. Cilj odgoja za okoliš je kompleksan i
višeslojan. Prirodoslovci nagalašaju da uč. u školi trebaju dobiti znanja u vezi s okolišem i to
opsežno i temeljito. U pedagogijskom smislu pojam ekološko obrazovanje i odgoj
podrazumijeva proces stjecanja znanja i razvijanja sposobnosti (De Zan, 1993).Izgrađivanje
pozitivnog stava prema okolišu može nastati samo kao rezultat ekoloških znanja, vještina,
navika i sposobnosti (Uzelac, 1990). Zagovornici takvog pogelada često ograničavaju ulogi
škole na obrazovanje i zanemaruju njenu odg. funkciju. Drugi pak vide suštinu odgoja za
okoliš u čišćenju proveođenjem skupnih ili sličnih uč. akcija nakon čega će uč. automatski
razviti potrebnu svijest. Prema Benedictu cilj odgoja za okoliš je kombinacija sadržaja i
metoda koja uključuje sva 4 tipa ciljeva: čuvstvene, moralne, spoznajne i akcijsko
usmjeravane. Čuvstveni cilj je najosnovnija podloga za ostale: Obuhvaća razvoj pravilnoga
odnosa prema prirodi, što je prvi i najvažniji cilj odgoja za okoliš.

Ekološka svijest se ne razvija na osnovi  mnoštva podataka, već na osnovi razmišljanja o

posljedicama i praktičnom djelovanju u vlastitu okolišu, a takvo se djelovanje ne bi ograničilo
samo na zaštitu prirode kao akciju čišćenja. Ona je rezultata praktične aktivnosti uč., aktivnog
sudjelovanja u radu i učenju pozitivnoga razvijanja navika ponašanja prema okolišu i stava
prema njemu. Djeca će zavoljeti prirodu ako se praktični uključe u rad šumarstava ili
botaničkoga vrta. Stoga je potrebno prekinuti tradicionalan način učenja i zamijeniti ga
iskustvenim učenjem. Za takvo učenje može se primijentiti signifikantno učenje koje se ne
zasniva na spremanju gotovih znanja, nego na povezivanju osobnoga iskustva dobivenoga
aktivnostima u okolišu. Srodno tomu učenju je akcijsko učenje, gdje uč. dobivaju znanja o
okolišu na osobnom iskustvu , svojom aktivnosti u prirodim ekosistemima, u kući, školi i
neposrednom okolišu (Benedict, 1991). 

Ekološki sadržaji su važan poticaj u razvijanju aktivnoga odnosa uč. prema okolišu, spretnosti
i navika za sudjelovanje u zaštiti i oplemenjivanju prirode i okoliša te poticaj da se uč. već od
prvih dana školovanja uče stvaranju ljepšeg okoliša i održavanju već stvorenoga. Kroz
ekološke sadržaje uč. moraju spoznati hitnost i važnost problema zaštite okoliša kao i zaštite
kulturne baštine. Potrebno je putem  redovite nastave koju pohađaju uč. osigurati ekološku
abecedu. Bit je učenja kvalitativni mijenanje raznih pojava, dublje razumijevanje ideja. Jedna
od glavnih dilema  treba li odgoj za okoliš biti poseban  predmet ili ga je potrebno
interdiciplinarno uključiti u postojeće predmete. Važno je tematiku okoliša uključiti u
geografiju i biologiju, ali praktično i u sve predmete na svim stupnjevima školovanja.
Ekološki odgoj može biti ostvaren ako ga podjednako tretiraju prirodne i društvene
zakonitosti. Ekološki odgoj i obr. najsvrhovitije je postaviti kao nastavno načelo sveukupne
nast., odnosno kao princip koji se provodi kroz gotov sve nast. predmete. Osnovna škola  uč.
treba dati neka znanja i razvitim istraživečke sposobnosti, potrebu za obrazovanjem i
razumijevanje ekologije. Potrebno je intredisciplinarno djelovanje predmeta, uporaba
raznovrsnih metoda istraživačkoga rada gdje uč. individualno, ali i u skupini pod
mentorstvom učitelja rješavaju probleme iz okoliša. Slobodno se može reći da danas još
uvijek prevladava frontalni oblik učenja. Učenje se često svodi na  “pridobivanje znanja“ u
kojem je učitelj “vlasnik“ zananja  koje predaje mlađim generacijama. Takvo učenje odgoja
za okoliš nije primjereno te ga treba nadopuniti “transakcijskim“ i “transformacijskim“
poimanjem učenja. Prvim se osposobljava uč. za samostalno rješavanje problema.
Transformacijskim poučavanjem razvija se uč. potencijal u njegovoj cjelovitosti: tjelesna,
spoznajna, čuvstvena, etična, duhovna. Ekološku edukaciju potrebno je proširiti i
nadograđivati u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Odgoj za čuvanje okoliša je
proces koji se razvija od rane mladosti kako bi djeca čuvstveno doživejal prirodu. Ekološki
odgoj i obrazovanje odvija se cijeloga života. Ekološke sadržaje kontinuirano ćemo ugrađivati
u nat. Predmete. Oni će u nižim razredima biti obogaćeni primjerima iz svakodnevnog života i
bliski uč. U višim razredima potrebno ih je dograđivati i oplemenjivati novim aktualnim
sadržajima iz života i unaprjeđivanju okoliša učenici će sami predlagati mjere zaštite nakon
što upoznaju zakonitosti u prirodi. Uz ekološko obrazovanje potrebno je paralelno razvijati
ekološku svijet uč. kao trajnu i normalnu reakciju pojedionca, a ne za svladavanje određenoga
nast. gradiva i reproduciranje usvojenoga. U nast. procesu uč. mora biti subjekt koji otkriva
ekološke probleme, usvaja ekološka znanja i formira pozitivne stavove prema prirodi, okolišu
uopće i posebno prema čovjeku.

 
 

NASTAVNI PLAN I PROGRAM

Nastava svakog predmeta pa tako i pid –a, ustrojava se prema dokumentu koji nazivamo nast.
plan i programa.

Nast. plan utvrđuje broj nast. sati za ostvarivanje nast. pojedinog nast. predmeta tijekom
jedne šk.g.

Nast. program sadržava zadaće, zadatke i sadržaje nast. pid-a te upute za učitelje. U 1.,2. i 3.
r. nastavni predmet pid-s ustrojava se prema okvirnome nast. planu i programu na 2  sata
tjedno (3.r. je imao 3. sata do pojave HNOS –a ), a u 4. r.  na 3  sata. Nastavni program pid-a
ustojen po predmetinim cjelinama. Predmetne su cjeline razvrstane po razredima i većim
područjima. U 1.r. je 9  cjelina (MOJA ŠKOLA, DOM I OBITELJ, SNALAZIMO SE U
PROSTORU I PROMETU, MJESTO U KOJEM ŽIVIM, NAŠE TIJELO I ZDRAVLJE,
PRIRODA SE MIJENJA, VRIJHEME, KULTURA ŽIVOTA)  U 2.r. je 8 cjelina
(KULTURA ŽIVOTA, PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA ZAVIČAJA,
GOSPODARSTVO U ZAVIČAJU, PROMETNI ODGOJ, PRIRODA, SNALAŽENJE U
VREMENU, NAŠE TIJELO I ZDRAVLJE, PRIGODNE TEME) u 3.r. je 9 cjelina
(SNALAZIM SE U PROSTORU, PLAN MJESTA I ZEMLJOVID, IZGLED ZAVIČAJA I
GOSP. DJELATNOSTI, SPOZNAJEM I ISTRAŽUJEM PRIRODU, SNALAZIM SE U
VREMENU, PROMET I JA, BRIGA ZA ZDRAVLJE). U 4.r. je 9 cjelina (UVJETI
ŽIVOTA, ŽIVA PRIRODA, ČOVJEK I OKOLIŠ, IZ PROŠLOSTI RH, NAŠA
DOMOVUNA HRVATSKA, ZEMLJOPISNA OBILJEŽJA RH, NIZINSKA HRVATSKA,
PRIMORSKA HRVATSKA, GORSKA HRVATSKA)

Cjelovitost nast. pid-a

Već je naglašeno da cjelovitost u nastavi pid-a nastoji odraziti jedinstvo pojava u školi,
roditeljskom domu, okolišu, zavičaju i domovini. „Predmetne cu cjeline prema tematici
osebujne, kompleksne jer sadržavaju niz pojedinosti koje su s obzirom na dominirajuću
osnovnu tematiku cjeline međusobno povezane“ (Poljak)Zbog svog sastava cjelina se
raščlanjuje na dijelove nast. teme i nast. jedinice. „Nast. tema po pravilu je opsegom manji, ali
cjeloviti i zaokruženi dio gradiva, koncentriran oko neke zajedničke ideje.“ „Nast. jedinica je
opseg nast. sadržaja omjeren za jedan nast. sat ili blok-sat).

Npr. nast cjelina Briga za osbno zdravlje sadržva temu Naše zdravlje, ona nast. jedinice Naše
zdravlje, Briga za osobno zdravlje, Pravilnom prehranom do zdravlja).

Tijekom obrade svake nast. jedinice, provodi se povezivanje, integriranje, spajanje dijelova
nast. jedinice u jednu cjelinu. Obradu svake nast. teme i predmetne cjeline valja završiti
stvaranjem umne karte – preglednog sustava u kojem se nast. jedinice i teme dovode u
skladnu cjelinu. V. Poljak: kao temeljna načela obilježja svake predmetne cjeline u nast.
upoznavanja pid-a treba posjedovati: stvarno ili sadržajno, logičko, vremensko i psihološko
jedinstvo. Stvarno ili sadržajno jedinstvo zahtijeva da sadržaj cjeline bude relativno
samostalan i zaokružen. Logičko jedinstvo se odnosi na povezanost dijelova same cjeline, tj.
da svaki dio cjeline ima u njoj svoje prirodno mjesto. Vremensko jedinstvo je povezano s
trajanjem obrade, s opsegom sadržaja cjeline. Psihološko jedinstvo sastoji se od toga da uč.
sadržaj cjeline dožive cjelovito. Najteže se u učiteljskoj praksi ostvaruje vremensko jedinstvo
jer sadržaji pojedinih cjelina nast. pid-a nisu usklađeni s psihofizičkim osobinma uč. te dobi.
Upravo stoga valja posebnu pozornost pokloniti sastavljanju, struktuiranju sadržaja pojedinih
nast. tema i cjelina i njihovom preglednom prikazivanju.

KORELACIJA – POVEZIVANJE SADRŽAJA NAST. PID-A SA SADRŽAJIMA

DRUGIH NAST. PREDMETA

 
U suvremenoj šk. nast. pid-a ima značenje središnjeg nast. predmeta. Sadržaji nast. pid-a
povezuju se sa sadržajima ostalih nast. predmeta na onim mjestima gdje ta povezanost postoji.
Tako se uspostavlja korelacija, dovođenje u suglasje. U takvoj nast. svaki nast. predmet 
zadržava svoju relativnu samostalnost prema svojim specifičnim  zadatcima, zakonitostima
spoznaje s metodičke strane, ali su svi nast. predmeti korelirani – p oovezani u harmoničnu
cjelinu. Sadržajnim povezivanjem nast. predmeta uč. ne prave velike skokove s jednoga nast.
predmeta na drugi tijekom nast. dana, posljedica čega je i pozitivno psihološko usredotočenje
uč. na odg. sadržaj. Te pozitivno djelije na učinkovitost nast., spoznajne vrijednosti u jednome
nast.predmetu utječu na povećanje spoznaje u 2 predmetu. Sadržaji pid-a prirodno se
povezuju uz sadržaje nast. hrv. Jezika, mat, lk, gk, tzk. Povezivanje sadržaja nast. pid-a s nast.
hrv. jezika  veoma je izraženo pri oblikovanju jasnih pojmova i njihovih nositelja – riječi, pri
uvježbavanju u usmenom i pismenom izražavanju, čitanju s razumijevanjem tekstova. Jasan
usemeni i pismeni izraz misli  može se postići samo onda ako je pojam usvojen prema
zahtjevima  koje postavlja mtd pid-a.  Povezujući nast. pid-a s mat., sadržaji pid-a se obrađuju
s količinskog stajališta, što podiže njzinu  razinu, a mat osigurava odg. mjesto u nast. Slično
se povezuje sadržaj središnjeg predmeta – prirode i društva s lk, gk, tzk. Lik kult.je u
dvostrukoj svezi s nast. pid-a. U prirodi uočavamo niz stvari neobična oblika, koje mogu
poslužiti kao motiv za likovno izražavanje. Pohod u prirodu u različito godišnje doba (jesen,
zima, proljće, ljeto) i na različita mjesta (šuma, livada, oranica, more, bara, potok) treba biti
povezan i uz gk i tzk. Sadržaji pid-a izvor su mnogih praktičnih radova kojima uč. dolaze do
spoznaje. Oni nisu samo izvor spoznaje već i mjerilo za njezinu točnost, ali i svrha i rezultat
spoznaje nast. pid-a.

Npr. korelacija na temu Iizgled zavičaja

HJ – Opis žitarica i nizinskog zavičaja,

LK – Slikanje nizina s bilj, i živ. svijetom,

Strani jez. – nazivi za nizine, oranice, polja, domaće živ. ,

GK – Pjesme u kojima se opisuje zavičja, npr. Ne dirajte mi ravnicu,

TZK – Šetnja, i tzrčanje,

VJ – Nizina, polje, krušarice su hrana – dar Božji, M – zapisivanje i uspoređivanje pod.

Npr. na nast. jdinicu Vode  tekućice

HJ – Bosut, pjesmica

ENGL – Nazivi tekućica

VJ – Voda – simbol života u mnogim religijama

TZK – Šetnja uz tekućicu

GK – slušanje skladbe J. Strauss – Na  lijepom plavom Dunavu

LK – Crtanje rijeka od izvora do ušća

 

Kombinirani razr. odjel

Komb. odjele čine učit. i uč. dvaju ili više razreda s kojima jedan učitelj ustrojava nast. u istoj
uč. Takvi odjeli stvaraju se zbog malog br. uč. u manjim naseljima – selima. U Hrv. je 1962.
g. bilo 24% komb. Odjela, 1995. bilo je 19%, a 2001. 17%. Raslojavanje sela i odlazak
mladih ljudi u gradove doveli su do neprekidnog smanjivanja br. uč. u manjim naseljima i
pojave novih komb. odjela. U jednom komb. odjelu  mogu biti dva, 3, a rijetko i više razreda.
U OŠ predviđeno je da u čistim odjelima  u  pravilu bude 30 uč., a u komb. razr. odjelu s dva
razreda do 20 uč., a u onima s tri  i više 16 uč. 

Moguće je ostvariti kombinacije:

1. bližih, susjednih razreda (1. i 2., 3 i 4.)

2. naizmjeničnih, udaljenih razr. (1 i 3,  2 i 4 )

3. daljih raz. (1 i 4) i susjednih (2 i 3)

* Prednost komb. bližih, susjednih razr. proizlaze iz veće povezanosti nast. sadržaja programa
pid-a susjednih razr. Tada pri spoznavanju novog nast. sadržaja u nižim razr. stariji uč.
ponavljaju ti gradivo. No, to može dovesti do preopterećenja mlađih uč., i do pada ispod
razine straijih uč.

*Prednost komb. naizmjeničnih, udaljenih razr. proizlaze iz veće razlike između sadržaja nast.
pid-a. Teškoće u toj komb. proizlaze iz nemogućnosti ustrojavanja zajedničkog rada u nast.
pid-a posebice u izvanučioničnoj nast.
 * Kom. Daljih razr.  (1 i4 ) i susjednih (2 i 3) u pravilu su vrlo rijetke. Danas se daje prednost
komb. uzastopnih, bližih  susjednih razr.  (1 i 2  i, 3 i 4) jer to omogućava zajednički rad, ali i
potrebnu posebnost zad. i sadržaja nast. pid-a.

V. Poljak navodi: „No bez obzira na iznesene prednosti i slabije str. jedne ili druge kom.,
činjenica je da je rad u komb. odjelu mnogo teži od rada u čiostom odjeljenju, pa ni jedna
komb. nije sama  po sebi idealna. Ideal bi bio potpuno ukidanje kom. odjela.“

Važno je osigurati temeljne uvjete za nast. pid-a. Učionica bi trebala biti opremljena za
suvremenu nast., svaki razr. ima svoju prvu klupu, ispred koje je na prednjem zidu uč.
njegova ploča. Takav raspored omogućava neposrednu komunikaciju  učitelja i uč.  svakog
razreda. Za svaki razr. obavezno je u uč. imati zidni pano, opremu kao što je projektor, tv,
dvd, cd-player, projektor i dr. , mala priručna knjižnica. Možemo nast. obavljati u učitelj,
kabinetu kako ne ometali uč., drugog razr.  npr. gledanje tv emisije, slušanje radioemisije i
dr.)

* Planiranju i programiranju treba pridati pozornost. U godišnjem planu i prog, temeljne

sadržaje trebamo rasporediti kao središta za povezivanje rada bližih razr.  u komb. odjelu. , a
onda će se u izvedbenom-tematskom i neposrednom planiranju moći uspješno uskladiti
sadržajna  i vremenska komponenta u tjednom i dnevnom planiranju. Potrebno je 
primjenjivati načela postupnosti i zavičajno.

Možemo planirati i programirati  i varijante škole u prirodi. Program valja zasnivati na

zavičajnim, tipičnim, prigodnim i životno važnim sadržajima. Nast. proces u komb. ima niz
prednosti u odnosu na čisti razr. U njemu uočavamo dva samostalna nast. sata, za svaki razr.
po jedan, s pripadajućim zadatcima, sadržajem (dogovor – motivacija, spoznavanje novih
nast. sadržaja, utvrđivanje novih nast. sadržaja; uvježbavanje, ponavljanje i provjeravanje),
tzv. “malim satima“. Te nast. sate povezuje rad jednog uč. u “veliki sat“. Temeljno je pit.
uspješnost rada u komb. razr. odjelima kako osigurati i nadzirati aktivnost uč. s kojima
učiteljica ne radi neposredno, već oni trebaju samostalno obavljati određene nast. djelatnosti,
u tzv. posrednoj ili neizravnoj nastavi. U komb. razr. odjelu  s dva razr. na posrednu nast.  –
samostalan rad uč. otpada najmanje 45 min, u odjelu s tri razr. najmanje 90 min, u komb. od 4
razr. čak 135 min, a najveći dio otpada na posrednu nast. djelatnost – što je preduvjet za
postizanje dobrih rezultata. L. Bognar u svom istraživanju utvrdio je da na različite oblike
pisanih sastava otpada 20% vremena, tiho čitanje, rad na tekstu i sl. 17%, na mat zad. 16%, na
rad s nast. list 13%, na praktične radove 5%. U neposrednoj pripremi učiteljica treba
pripremiti više didaktičkog materijala nego za rad u čistom odjelu jer treba oblikovati nast.
rad za svaki razr. posebno. Stoga  izrada pisane priprave i skice za neposrednu nast. u komb.
odjelu je posebno važna. Treba se pridržavati pravila: 1. Na jednome nast. satu u komb. odjelu
po pravilu se spoznaje samo jedna nast. jedinica , 2. Rad u komb. odjelu provodi se izmjenom
izravne i neizravne nast. , koje trebaju biti funkcionalno povezano, 3. Svaki samostalan rad
uč. valja provjeriti, 4. Učitelj treba više raditi s razr. u kojem obrađuje novi nast. sadržaj, 5.
Što su uč. mlađi, etape njihova samostalnoga rada traju kraće i češće valja izmjenjivati izravni
i neizravni rad. Uč. starije dobi mogu više vremena raditi samostalno. Pripravu treba pisati na
papir format A4 i to tako da se uzdužnim crtama podijeli  na razrede kako bi se uočio tijek
nastave u svakom razr. i u komb. odjelu u cjelosti. Raspored sati u komb. razr. odjelu valja
prilagoditi posebnostima nast. rada. Jedno od rješenja rada u komb. odjelima jest rtad u smjeni
i pol, što bi učiteljima koji ostvaruju takvu nast. trebalo posebno vrednovati. Pri zajedničkom
radu nast. sat pid-a možemo kombinirati s većinom nast. predmeta. O načinima i oblicima
izvođenja nast. u komb. odjelu postoje različita mišljenja. „Jedan je straiji oblik u kojem
učitelj rukovodi jasno i glasno, dok uč. drugog razreda samostalno rade zadatke“. Drugi je
noviji oblik kod kojeg uč. rade u skupinama. Sve grupe istodobno rade iste zad., a učitelj
obilazi skupine i zadržava se po potrebi. Najbolje je razrede u komb. odjelima poistovjetiti sa
skupinom uč. u izvođenju raznovrsnog, podijeljenog, diferenciranog oblika rada u skupinama
u čistom razredu. Kako učit. radi neposredno s uč. jednog razr., dok 2.r. radi samostalno.
Neke su mogućnosti samostalnoga rada uč.

Pisanje kraćih radova – može biti vođeno riječima, napucima, zad ili samo temom. Rad na
različitim teklstovima – provodi se usporedno s razvijanjem tehnike čitanja – Rad na nast.
listićima – Zad. za motrenje i samostalno istraživanje

Praktični radovi uč. u razvijanju sposobnosti  (praktičnih, senzornih, izražajnih, misaonih)

pogodni su za samostalni rad uč.  u etapi uvježbavanja. Uč  u komb. razr. odj. Kao i svakoj
nast. djelatnosti bez obzira na prostor, vrijeme, mjesto, br. uč.  i br. razr. s kojima ustrojava
nast. proces najvažniji njezin činitelj i ustrojitelj.

 
 

Praktičan rad kao izvor spoznaje

Krajem 19. i poč. 20 st. praktičan rad snažno prodire u tzv. “novu školu“, osobito u neke
njezine smjerove, npr. radnu šk., aktivnu i dr. Uvođenjem praktičnog rada u nast. ukida se
verbalizam i isključivi senzualizam u zornsti, a učenje se povezuje uza svakidašnji život.
Pretjerano pak korištenje praktič. radova u nast. često se svodilo na samo na ručno izvođenje
pojedinih operacija na temelju kojih uč. nisu mogli samostalno stjecati pojmove ni zakone.
Utvrđivanjem praktičnog rada u nat. Treba se brinuti za činjenicu da je nast. jedinstvo
praktičnoga i umnoga rada. Pri izvođenju praktičnih radova pozornost valja posvetiti primjeni
ostalih spoznajnih funk.  – promatranju i mišljenju jer to pridonosi razvijanju uč. sposobnosti
spoznavnja u kojem izvođenje prakt. operacija postaje samo jedna od karika u spajanju
osjetilne  i pojmovne spoznaje  (ako se  izvodi pokus, promatrano treba opisati i izvesti odg.
posljedak, ali ne samo izvesti operaciju) Do 1995. u nast. prog. Navodili su se praktični
radovi, a iz 1995.g. precizno ne navode prakt. radove uz pojedine programske teme i cjeline.
To je razumljivo jer se zna da se sadržaji prakt. radova i putovi spoznavanja  i razvoj uč.
sposobnosti  ne mogu ograničiti na samo jedni nast. jedinicu, temu i cjelinu. Ovdje se radi o
razvoju uč. sposobnosti, što zahtijeva duže vrijeme vježbanja i ponavljanja. Neki sadržaji
prakt. radova više su usmjereni na stjecanje kulturnih i hig. navika, drugi na razvoj likovnih,
treći na razvoj tehničkih sposob., četvrti radnih sposob. Praktične radove treba tretirati kao
nast. metodu.

Praktičan rad nije samo način, put koijm dolazimo do spoznaje, već je on izvor spoznaje i
mjerilo za točnost ljudske spoznaje. Spoznavanje nast. sadržaja  praktičnim radom vrlo je
važno za primjenu znanja u svakidašnjem životu. Ako je uč. stekao zanje praktičnim radom,
bit će sposoban primjenjivati ih u životu kad mu zatrebaju (pr. pozdravljanje, korištenje sata,
komapasa, uzgoj biljaka, pročišćavanje vode...)Izvođenjem praktičnih vježbi nakon teorijske
obrade problema uvježbavaju se samo radne operacije ,a time se negira spoznajna vrijednost
prakt. rada. On prožima cjelokupan nast. proces: pripremanje, obradu, vježbanje, ponavljanje,
provjeravanje.Prak. rad je izvor spoznaje, put spoznavanja, kriterij za točnost spoznaje, ali
rezultat i izvor spoznaje, te ga kao takvog danas uzimaju u obzir i radne bilj. Rješavajući zad.
u radnim bilj. u šk. ili kod kuće, uč. izvode prak. rad, opisuju promatrano, izvode zaključak,
usvajaju radne navike i kult. rada, stejču određene spoznaje. V. Poljak upozorava na
međudjelovanje prakt. rada i mišljenja.

  Prakt. rad u nast. pid-a jest izvor, put, kriterij, rezultat i svrha spoznaje te ga treba tretirati
kao jednu kariku spoznajnog procesa i oštro razlikovati od praktičnoga, ručnog rada, čija je
zadaća izrada nekog predmeta.  
 

UVOĐENJE UČ. U POIMANJE VREMENA

Uvođenje uč. u opimanje vremena poznato je i kao uvođenje uč. u kronologiju – jedna je od
temeljnih zadaća nast. pid-a. Poimanje je vremena teško, među ostalim, i zato što se ti sadržaji
ne mogu neposredno promatrati, već samo posredno spoznati. Osnovni pojmovi koje bi uč.
tijekom uvođenja trebali usvojiti jesu veličina, snalaženje i vrem. Slijed. Uč. treba uputiti u
mjerenje i shvaćanje veličine vremena. Temeljna mjerna jedinica za vrijeme u mlađim razr. oš
jest sat i od njega polazimo. Za mjerenje dužih razdoblja valja poći od godine, preko
desetljeća i stoljeća do tisućljaća. UČ valja osposobiti za snalaženje u vremenu. „Shvaćanje
vremena je, za razliku od shvaćanja prostora, utoliko teži nast. sadržaj  jer se ne može
neposredno demonstrirati. Ono se može samo misaono shvatiti.“ (Wolf) Iako djeca već
tijekom treće godine rabe riječi: jučer, sutra, danas ranije, poslije, dan, tjedan, dodina,
mjesec... ona ne znaju njihovo pravo značenje. Istraživanje J. Piageta i suradnika pokazala su
da djeca od 6.g. života ne shvaćaju kontinuitet vremena. Preokret u poimanju vremena
nastupa nakon 8 g. života, kada uč. razumiju slijed događanja u vremenu, ali im je teže
shvatiti njihovo trajanje, a najteže povezati istodobni tijek dvaju događaja iz prošlosti.

1. UVOĐENJE POJMOVA O VREMNU U 1.R.

Djeca sa 6g. doživljavaju vrijeme subjektivno, egocentrično, a iskazivanje neprecizno. U 1.r.
sposobni su razlikovati što se događa sada (Sada pišem.), prije (Prije sam bio na odmoru.), i
poslije (Poslije ću čitati). U 1.r. uvodimo uč. u preciznije određivanje vremena samo u smislu 
vremenskih odnosa, ali ne i tajanja. Tako se pojmovi o vremenu označavaju na: dan, doba
dana (noć, jutro, prije podne, poslije podne, večer): odnos danas, jučer, sutra; tjedan, dani u
tjednu i god. doba. Pri obradi teme doba dana uz primjere iz uč. svakidašnjeg rada tijekom
jednog dana, možemo rabiti vremensku vrpcu  ili crtu. Vremenska vrpca ili crta je nast.
sredstvo koje olakšava uvođenje uč. u poimanje vremena. Vrpcu izrađujemo od različita
različitog materijala i različit e dužine i na njoj označavamo vrijeme (sat, dan, mjesece...
desetljeća). Često nacrtaju na šk. ploči vremensku crtu, kojoj dodaju  pojedine događaje na
karticama kao aplikacijama. Na pr. iz života obradit ćemo i pojmove: danas – jučer – sutra.
Polazimo od današnjeg dana, zatim imenujemo dan koji  je bio prije današnjega, a zatim
sutrašnji dan. Pri objašnjavaju gradiva pomoći će nam vremnska vrpca. Djeca dolaskom u šk.
poznaju nazive god. doba, ali ne uočavaju njihov  slijed. Obrada god. doba počinje od jeseni
jer je to prvo god. doba u šk. god. Na temelju motrenja vremena i vođenja slikovnog
kalendara, uč. će spoznati vremenske prilike pojedinih god. doba. U svladavanju tih sadržaja
pomoći će svakako slikovni kalendar prirode. Godišnje sređivanje rezultaat motrenja možemo
provesti kasno u proljeće. Rabeći vrem. vrpcu na kojoj su označena god. doba (jesen, zima,
proljeće, ljeto) i aplikacijama možemo načiniti kronološki prikaz god. doba.  Kronološki
prikaz omogućava uč. spoznavanje kako se primjene u okolišu zbivaju tijekom određenog
vremena.

2. SNALAŽENJE VREMENA U 2.R.

U 2.r. uč. uvodimo u mjerenje trajanja vremena. Za uč. mlađih razr. oš temeljna je jedinica  za
vrijeme – sat. Uč se svaki dan koristi urom  za mjerenje kraćih razdoblja i to valja rabiti u
nastavi.

U obr. nast. gradiva može se poći od modela klasične ure s ručnim pokretanjem kazaljki.
Opisujemo dijelove ur, promatramo kretanje male i velike kazaljke. Uočavaju da je veličina
vremena koju možemo  izmjeriti urom jedan dan te da on traje 24 sata. Predodžu trajanja 1
dana  možemo prikazati vremenskom vrpcom (na kojoj su sati od 0 do 24)U vježbanju
možemo satima pridružiti događaje tijekom dana, pr. ustajanje, poč. nast.

Za mjerenje većih razdoblja uč. moraju usvojiti uporabu kalendara i spoznati da je kalendar
popis svih mjeseci i dana u godini, a da je nadnevak oznaka dana i mjeseca u god. Za
uvježbavanje imena mjeseci i iskazivanje nadnevaka možemo izraditi i niz drugih aplikacija
koje prikazuuu pojedine događaje ili promjene tijekom jedne god.  Takvim radom će uč.
naučiti da godina ima 12 mj. (njihove nazive), 52 tj., odnosno 365 dana i to će im biti uporište
za shvaćanje još većih vremenskih razdoblja. – desetlječća i st.

3. PROŠIRIVANJE ZNANJA O SNALAŽENJU U VREMENU U 3. R.  

U 3.r. uč. trebaju usvojiti pojmove: sadašnjost, prošlost, budućnost, a zatim desetljeće i
stoljeće. Pri obradi pojmova: sadašnjost, prošlost i budućnost valja poći od pojma danas –
sadašnjosti, tj. do dana koji sada traje, pa ovog tjedna, ovog mjeseca. Po analogiji
razgovaramo o vremenu koje je prošlo – o prošlosti i o vremenu koje će doći – o budućnosti.
Te pojave valja  uvježbavati na primjerima o promjenama koje su uč. neposredno  doživjeli u
prošloj i sadašnoj godini. Možemo se koristiti i vrem. vrpcom. Iskustva uč. pokazju da je
pojam desetljećea najlakše usvojiti na primjerima iz života uč. koji su u 3.r. i u devetoj g.
života. U obradi desetljeća koristimo se vremenskom vrpcom na kojoj je predočeno
odgovarajuće desetljeće. Obradu desetljeća započinjemo razgovorom s uč. o njihovoj
sadašnjosti, od koje regresivnim putem dolazimo do njihova rođenja. Aplikacijama s pomoću
fotografija iz života jednog uč. možemo prikazati  što je većina od njih doživjela u tom
vremenu. Razgovaramo o događajima od 1.-9. g. i dodajemo još jednu buduću godinu do
desete, kada će polaziti 4.r. Zaključujemo da je to razdoblje od deset godina – desetljeće.
Važno je da desteljeće dožive kao temeljnu mjeru za mjerenje većih razdoblja. Stoljće –
razdoblje od 10 puta po 10 g. (stotinu god.)  U poimanju st. polazimo od poznatih pojmova –
godine i desetljeća. Tako ostavarujemo poznato metodičko pravilo od poznatoga
nepoznatomu, od bližega daljemu. Pojam st. obradit ćemo na primjerima iz života njihovih
roditelja, baka i djedova, prabaka i pradjedova. Na vrem vrpci označimo deset desetljeća ili 
vrijem koje traje 100 g., odnosno stoljeća. Vrem. vrpci pridružujemo papirnate vrpce
različitih  dužina, koje prikazuju živote uč. i pojedinih njegovih predaka. Kada uč. spoznaju
da je st. vrijeme oo 100 g. na vrpci je potrebno izvesti različite vježbe , pr. odreiti koliko je uč.
mlađa od majke, koliko je baka starija od majke i dr. Kad učit. ustanovi da uč. shvaćaju st.
kao razdoblje od 100 g. može početi obrađivato pvijesne slike iz prošlosti zavičajne
mikroregije. K. Bezić predlaže da vrem vrpca u 3.r. ide u prošlost  do 15. st., a sve što se
događalo prije nazove dalekom prošlosti. Drgi, pak, predlažu da se svi važniji događaji iz
prošlosti  vežu s vrem. vrpcom tisućlječa. Već od poč. šk.g. treba uč. uvoditi u orijentaciju u
prostoru, a snalaženje u vremenu treba planirati za jesen. U tom bloku uč. trebaju spoznati i
pojmove preci i potomci. Nast. je programom predviđeno da uč. 3.r. obrade i kulturno-
povijesne spomenike. Neki metodičari smatraju da uč. trebaju upoznati samo najbližu
prošlost. V. Poljak smatra da uč. mogu spoznati događaje do vrem. dubine od 3 – 4 st.

4. SPOZNAVANJE O DRUŠTVENO-POVIJESNOJ PROŠLOSTI DOMOVINE

HRVATSKE U 4.R.

I dalje se koristimo vrem. vrpcom. Na njoj označimo vrijeme pr. Krista, označomo ga
dalekom prošlosti, a vrijeme od Kr. Podijeljeno je na stolječća. Povijesni  sadržaji imaju
posebno značenje u prošlosti Hrv, naroda – dolazak Hrvata u novu domovunu, -Tomislav –
prvi hrb, kralj, Domovinski rat... U obradi tih sadržaja najprije se označi  vrijeme kada se taj
događaj dogodio. U tom je radu najbolje krenuti od sadašnjosti i na vrem. vrpci brojiti st.
unatrag.

 
 

Spoznavanje povijesno – društvenih sadržaja

Nast. sadržaje u mlađim razr. obrađujemo kao: prigodne teme, povijesne slike i razvojne
teme. U 1. i 2. r. sadržaje prošlosti spoznajemo u obliku prigodnih tema, u 3.r. uz prigodne
teme, spoznajemo povijesne slike i povijesni prikaz, u 4.r. obrađujemo povijest hrav. Naroda i
RH pretežito u pvijesnim slikama, uz prigodne i razvojne teme.

1. PRIGODNE TEME

Temeljno je obilježje prigodnih tema da su unaprijed planirane za cijelu god. Sadržaji

prigodnih tema su navedeni u nast. planu i prog. Njihova se prigodnost očituje u tome što ih
valja obrađivati prigodno u vrijeme, pr. Dani kruha, Praznik rada, Dan neovisnosti... One
mogu biti vezane uz pojedine blagdane, svetkovine treba obilježiti i Dan sjećanja na pokojne,
božićne blagdane i uskrsne blagdane te njihovo značenje za život obitelji. U 1. i 2. r. u
skupinu prigodnih tema ubrajamo: Dan škole, Dan naselja, Dan neovisnosti, Praznik rada i
Dan antifašističke borbe. Posebnu pozornost valja pridati izboru i određivanju dubine te širine
sadržaja u pojedinom razredu. Posebna opasnost proistječe iz nastojanja da se povijesni
događaj prikaže cjelovito uč. U određivanju dubine sadržaja prigodnih tema trba obrađivati
samo dijelove određenog povijesnog događaja. Obradom dijelova povijesnog događaja on ne
gubi svoj znanstveni smisao. Tijekom godina uč. će shvatiti smisao pojedinih dijelova, a
kasnijom njihovom sintezom doživjet će određeni povijesno događaj u cijelosti. Prigodne
teme vezane uz znamenite ljude – u 1.r. upoznat ćemo znam. Ljude vezane uz naselja, u 2.r.
vezane uz širu okolicu, 3.r. znam. Ljude koji imaju određeno značenje i utjecaj u zavičajnoj
mikroregiji. Pri izboru znam. Ljudi odabrati ljude koji su se istaknuli u znanosti, kulturi,
tehnici..., a čiji se utjecaj i danas osjeća. Prigodne teme imaju odgojno, kulturno i
pedagogijsko opravdanje.  Npr. prilikom obrade ulica i trgova govoriti o ličnostima čija imena
nose te ulice i trgovi. U mlađim razr. obratiti pozornost na povijesne spomenike. Uč odgajati i
učiti kako ih čuvati, održavti i isticati njihovu važnost. Obratiti

pozornost na zavičajni muzej. Posjeti muzeju mogu se ustrojiti prije, u tijeku i nakon obrade
prošlosti zavičaja. Prošlost muzeju prije obrade prošlosti snažno motivacijski djeluje na uč. te
u njih raste zanimanje za prošlost zavičaja. Pri posjetu muzeju nakon obrade prilika je za
proširivanje znanja.

 2. POVIJESNE SLIKE

Povijesne sadržaje u mlađim razr. najčešće obrađujemo kao povijesne slike. Pod povijesnom
slikom razumijevamo spoznavanje pojedinih pov. događaja ili razdoblja na temelju
umjetničkih prikaza. Zadaća je pov. slika da uč. približe određene isječke iz prošlosti zavičaja.
Pov se slike mogu uspješno obraditi uz uporabu različitih umjetničkih djela, npr. A. Šenoa,
Seljačka buna... Možemo se poslužiti  i reprodukcijama lk, radovaci skulptura (Vučedolska
golubica). U obradi pov slika možemo uspješno rabiti različita gl. i plesna djela.
Upotrebljavajući različite izvore z nanja, pridonijet ćemo da bude konkretnije.

3. RAZVOJNE TEME
Tijekom nast. pid-a uč. najviše vremena posvećuje proučavanju svog sadašnjeg okružja, a
manje njegovoj prošlosti i budućnosti. Spoznavajući građu o zavičaju kroz prošlost,
sadašnjost i  budućnost uč. će razlikovati prošlost od sadašnjosti. Razvojne teme mogu biti
različite. Valja obraditi onu temu za koju imamo dovoljno izvora i materijala. U 3.r.
obrađujemo razvoj uč. porodice, njegove pretke, sadašnje članove obitelji i predviđamo njezin
dalji razvoj. Na odg. način možemo pratiti razvoj: način putovanja, razvoj željeznice, razvoj
cestovnog prometa (prteni ptovi, bijele ceste, asfaltne ceste)

Posebnost pid-a –načela

Posebnost nast. predmeta pid-a jedna je od najvećih promjena u našoj oš. Nast sadržaji
obuhvaćeni ovom nastavom bili su prije u 1. i 2. r. u sustavu materinskog jezika, a u 3. i 4.
razr. u sustavu nast predmeta: zemljoop., povijesti.Priroda i društvo nastoji uvesti uč. u svijet
stvari pojava koji ga okružuje i to primjereno njihovoj dobi, njegovim psihofizičkim
mogućnostima. Cjelovitost nast. sadržaja, njegova dubina i opseg, primjenljivost i
primjerenost sadržaja temeljna su načela ustroja nast. sadržaja predmeta pid-a.

NAČELA (PRINCIPI)

1.NAČELO ZAVIČAJNOSTI ILI ŽIVOTNE  BLIZINE

Principom zavičajnosti ostvaruju se poznata didaktilka pravila od poznatoga nepoznatom, od

bližega daljem, od jednostavnoga složenom od lakšega težem. Načelo zavičajnosti ili životne
blizine ostvaruje se povezivanjem nastave pid-a s uč. okružjem, koje se može promatrati sa
stajališta prostorne i vremenske bliskosti – doživljenosti. Zavičaj obuhvaća naselje i prostor –
kraj oko škole koju uč. polazi. Pojam zavičaja za  djecu se,  usporedno s njihovom dobi,
postupno širi i zsadržajno bogati. Kako se širi uč. spoznaja tako se proširuje njegov zavičaj od
naselja, preko okolice, zavičajne mikroregije do RH. Spoznajući kraj u kojem živi, sebi blisku
zajednicu koja je dio veće zajednice, dijete će bolje spoiznati, shvatiti i zavoljeti širu
zajednicu svoju domovinu,a preko nje i sve ljude svijeta. Zbog toga se svoj zavičaj stavlja
ispred ili iza ostalih zavičaja.

sveobuhvatni – kompleksni jer se u njemu susreću sadržaji o :

2. NAČELO CJELOVITOSTI NASTAVE PID-A

Cjelovitost u nast. pid-a nastoji odraziti jedinstvo pojava u šk., roditeljskom domu, okolišu,
zavičaju i domovini. Sadržaji i metode rada u nast. predmetu pid-a trebali bi omogućiti da uč.
u mlađim razr. oš spozna cjelovito okružje – prirodu i društvo. Zato su sadržaji i metode nast.
predmeta pid-a cjeloviti, sveobuhvatni – kompleksni jer se u njemu susreću sadržaji o živoj i
neživoj prirodi, pov, zemljop, prometnom odgoju, zaštiti okoliša... U programu nast. pid-a
prevladava fenomenološki orijentirana integracija, koja jednu pojavu promatra u cjelovitosti.
Pr., nakon upoznavanja temeljnih čimbenika koji djeluju na postanak tla, spoznaju se vrste tla,
fizička i kemijska svojstva tla, živi svijet u tlu i njihovo značenje za plodnost tla.

Nast sadržaji integrirani su u niz  predmetnih cjelina. Svaka cjelina treba odg. na temeljna
pitanja njezine strukture i razvoja, održavanja ravnoteže i unutarnje razvmjene te pokazati
njezino sadržajno ili stvarno, logičko, vremensko i prihološko jedinstvo.

3. OPEG – ekstenzitet sadržaja nast pid-a

U nast programima poznati su različiti rasporedi nast gradiva

* Pri linijskom ili sukcesivnom rasporedu nižu se teme jedna iza druge tijekom školovanja

* Koncentrični  raspored nast sadržaja

Nast sadržaji svakog razreda određeni su opsegom i dubinom sadržaja. To znači da će u

svakom sljedećem razredu nast sadržaji proširuju i produbljuju. Takav raspored ima niz
prednosti, ali i niz nedostataka. U praksi se često nepotrebno ponavljao, ali i pretjerano
proširaivao nast sadržaj. 1.r. ustroj života i rada u školi, domu 2. okolica, općina 3. županija,
4. RH

* SPIRALNO – ULAZNI RASPORED

Spiralno ulazni  raspored je takav raspored nast. sadržaja u kojem se opseg sadržaja iz godine
u godinu postupno širi, sl. Koncentričnom rasporedu, ali uz manje ponavljanja. Ima
vodoravnu i okomitu slojevitost, koja se odnosi na dubinu i širinu nast sadržaja.Prije stjecanja
novih spozanaja valja prethodni sadržaj ukratko ponoviti. Spiralno-ulazni raspoired
najpogodniji je za nast. sadržaje pid-a. Opseg prirodnih i društvenih sadržaja se prema količin
i kakvoćo povećava od 1 do 4 r.

 * DUBINA – intenzitet sadržaja

 Umne sposobnosti određuju dubinu spoznavanja. Na iskustvenim i teorijskim
spoznajama određena je približna kakvoća sadržaja nast. pid-a.
 * PROMJENLJIVOST SADRŽAJA –
 Proizvodni, tehnički, društveni  i znanstveni razvoj zahtijeva neposredne promjene u
sadržaju nast. pid-a. Nast programi ostaju više godina,a stvarne sadržaje
osuvremenjuje sam učitelj.
 * ZADOVOLJAVANJE INTERESA UČ.
 Osim obveznih sadržaja nastave pid-a postoji mogućnost zadovoljavanja osobnih
interesa kroz kroz dodatni rad, izvannast i izvanšk aktivnosti, dodatni rad

TEMATSKO PLANIRANJE GRADIVA PO MJESECIMA

PRIRODA I DRUŠTVO – 3.  razred

RUJAN

4 tjedna x 2 sata = 8 sati mjesečno

NASTAVNA PODRUČJA

KLJUČNI POJMOVI

OBRAZOVNA POSTIGNUĆA

OB

VIP

PRO

Uvodni sat

1. Strane svijeta

- glavne i sporedne strane svijeta

- odrediti glavne i sporedne stane svijeta i znati ih zapisati kraticom

- imenovati strane svijeta na kojima Sunce zalazi i prema tome se snalaziti

 
2. Stajalište i obzor

- stajalište i obzor (vidokrug, horizont)

- odrediti stajalište i obzor

- snalaziti se pomoću kompasa, pomoću Sunca ili nekih znakova na zemlji

UKUPNO

To ti je primjer izvedbenog ili tematskog plairanja.

 
 

Primjer Borićkinog projekta

Nakon toga najaviti temu: Bicikl.Naglasiti da će tu temu obraditi kao razredni projekt prema
određenim uputama kako nastaje i kako se realizira projekt.

Glavne faze projekta:

1. IZBOR TEME – motivacija – razgovor (prema odabranom uvodnom dijelu sata-

izvanučionička nastava ili u  učionici)
2. PLANIRANJE RADA NA PROJEKTU

 Pronalaženje prikladne teme- davanje naslova projektu, može se primjeniti metoda

Oluja ideja i odabrati najzanimljiviji naslov (npr.Taj divan krasni bicikl)
 Prikupljanje pitanja i problema – iznose šro ih sve zanima, što bi voljeli istražiti i
saznati vezano uz bicikle, biciklizam, bicikliste – može se primjeniti metoda Grozda-
razvrstavanje sličnih pitanja u jedan ogranak. Iz toga slijedi prijedlog podtema
projekta.
 Podteme od kojih se sastoji tema- u radnoj bilježnici predložene su podteme: Bicikl u
povijesti, Kakvi sve bicikli postoje?, Korisnost bicikla, Bicikl u prometu, Bicikl u
sportu, Moj bicikl.  Navedene podteme učenicima su dostupne u radnoj bilježnici na
stranici ________________.
  Podjela na radne skupine- učenici prema interesu odabiru podtemu koju će istraživati i
obrađivati.

Nakon odabira tema učenici se dogovaraju oko podjele zadataka, načinu rješavanja zadataka,
načinu prezentacije.

Skupine moraju:

Skupiti izvore podataka (udžbenici, novine, časopisi, knjige, Internet,…)

Priskrbiti materijal (pribor i sve što im treba za pokus treba planirati i pripremiti)

Planirati medije (videokamere, fotoaparate, papir,…)

Brinuti o dogovorima i terminima

 Ciljevi projekta – upoznati prometno sredstvo koje smiješ voziti od najranije dobi i
dobro je za naše zdravlje.
 Određivane zadataka kojima će se baviti pojedina radna skupina – u radnoj bilježnici
navedeni su neki primjeri zadataka koji se mogu provesti. Oni mogu biti zamjenjeni ili
dopunjeni drugim zadacima prema interesu učenika.

1. ODVIJANJE PROJEKTA

Sudionici rade na projektnim zadaćama: prikupljaju informacije, izlaze na teren, razgovaraju

sa stručnjacima, gledaju filmove…

Sudionici skupine

 Obrađuju izabranu temu - zadatke

 Izmjenjuju informacije
 Komuniciraju s drugim skupinama o mogućim dopunama uočenim tijekom rada

1. IZRADA PLAKATA

Nakon rada na projektnim zadacima učenici se pripremaju za prezentaciju projekta. Potrebno

je rezultate rada obraditi i dati što preglednije i zanimljivije.

1. PREZENTACIJA PROJEKTA

 Svi učenici dobivaju priliku prezentirati svoje rezultate drugima,  i ako je moguće široj
publici.
 Upoznati se s radom ostalih – svake skupine i međusobno povezati.
 Rezultate predočiti svim zainteresiranim učenicima (pano, školske novine)

1. POVRATNA INFORMACIJA O PROJEKTU

 Zajednički razgovor sudionika

  Iznošenje osobnih iskustava tijekom rada na projektu

Odlučujući trenutak mora biti odavanje priznanja i kritički osvrt.

SAŽIMANJE I UOPĆAVANJE (GENERALIZACIJA) 

Možemo provesti školskim natjecanjem vožnje spretnosti biciklom ili Kvizom o poznavanju
bicikla i biciklizma.

IZGLED PRIPREME:

IME I PREZIME:

ŠKOLA:

PISANA PRIPRAVA ZA IZVOĐENJE NASTAVNOG SATA PRIRODE I DRUŠTVA

NASTAVNA TEMA: Zdravlje

KLJUČNI POJMOVI: higijenske navike, zdravlje i bolest

OBRAZOVNA POSTIGNUĆA: usvojiti osnovne higijenske navike; razumjeti povezanost
higijenskih navika i zdravlja; odijevati i obuvati čistu odjeću i obuću u skladu s vremenskim
okolnostima i prigodama; razumjeti važnost boravka na svježem zraku i

bavljenja sportom

NASTAVNA JEDINICA: Zdravlje je najveće bogatstvo

RAZRED: 2.

NADNEVAK: 11. veljače 2011.

MENTOR:

ZADATCI  NASTAVE

Materijalni (spoznajni):

-          utvrditi važnost higijene za zdravlje

-          usvojiti pojam higijena

-          utvrditi povezanost higijenskih navika i zdravlja

-          imenovati i prepoznati sredstva za održavanje higijene

-          razumjeti važnost boravka na svježem zraku i bavljenja športom

 
Funkcionalni:

-          osposobljavati učenike da samostalno brinu za vlastito zdravlje

-          razvijati sposobnost prilagođavanja odjeće i obuće u skladu s vremenskim prilikama

-          razvijati sposobnost promatranja, izražavanja, memoriranja, zaključivanja te primjene

znanja u svakodnevnom životu

-          primjenjivati ranije stečena znanja

Odgojni:

-          istaknuti važnost zdravoga i urednog načina života

-          poticati učenike na mentalni (učenje), ali i fizički (tjelovježba) razvoj

-          upućivati učenike u važnost prilagođene odjeće i obuće

-          poticati učenike na aktivno sudjelovanje u nastavi

Socijalni oblici rada: frontalni, individualni rad, rad u skupinama

Nastavne strategije, metode i tehnike: metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja,

metoda demonstracije, metoda pisanja, metoda praktičnih radova, metoda rada na tekstu

Nastavni mediji i pomagala: slikovne aplikacije, ploča, plakat, listići sa zadatcima za rad u
skupinama, listići sa zadatcima za provjeru učinka sata, kartice za igru pantomime, ambalaža
higijenskih proizvoda, odjevni predmeti, plastična posuda s vodom, ručnici
 

Međupredmetna povezanost:

Hrvatski jezik: Književnost – analiza priče

Jezično izražavanje: čitanje s razumijevanjem, usmeno i pisano izražavanje

Mjesto održavanja nastavnog sata: učionica

Vremenski opseg izvođenja: 45 minuta

STRUKTURA NASTAVNOG SATA

1. MOTIVACIJA

     2.  SPOZNAVANJE NOVIH NASTAVNIH SADRŽAJA

         1.  spoznajni korak – pranje zubiju i ruku, umivanje

         2.  spoznajni korak – pranje kose i tuširanje

 
         3.  spoznajni  korak -  prikladna obuća i odjeća

         4.  spoznajni korak -  boravak u prirodi i tjelovježba

         SAŽIMANJE I UOPĆAVANJE

1. UVJEŽBAVANJE

1. PONAVLJANJE

1. PROVJERAVANJE

TIJEK NASTAVNE DJELATNOSTI

NAPOMENA

1. Motivacija

Učenicima ću ispričati priču o dječaku Marku.

   Dječak Marko veoma voli svoju majku, ali joj često zadaje glavobolje. On ne voli slušati
druge i često stvari radi po svom, a onda sve ispadne naopako.

Marko se ne voli kupati ni tuširati pa se svake večeri, kad dođe vrijeme za tuširanje, sakrije
ispod svog kreveta. Tad ga majka mora tražiti, a njemu je to veoma zabavno. Marko se ne voli
ni umivati ni češljati kosu pa  često u školu dolazi raščupane kose. On tvrdi da je to frizura po
najnovijoj modi.
Marko voli jesti slatkiše, ali ne voli prati zube i uvijek zaboravi oprati ruke prije jela. Jednog
zimskog jutra majka mu je obukla topli vuneni pulover, ali čim je stigao u školu,  Marko je
skinuo pulover i cijelo jutro hodao u majici kratkih rukava. Učiteljica ga je molila da obuče
pulover, ali on nije slušao. Rekao je da on zna najbolje i otišao igrati video igrice dok su
ostala djeca obavljala jutarnju tjelovježbu. Sljedećeg je dana Marko slavio rođendan i u školi
su mu pripremili veliku proslavu. Svi su se veselili i smijali, ali Marka nije bilo. Ležao je kod
kuće u krevetu. Bio je bolestan i jako se loše osjećao…

   Porazgovarat ću s učenicima o priči postavljajući im pitanja:

1. Što mislite, zašto je Marko obolio?

(Marko je obolio zato što se nije htio tuširati i prati zube, nosio je kratku majicu iako je bila
zima i nije htio raditi tjelovježbu.)

2. Što biste vi Marku savjetovali, što mora učiniti (promijeniti) da očuva svoje zdravlje?

(Marko se mora redovito tuširati, umivati, prati zube, zimi nositi toplu odjeću i vježbati s
ostalom djecom u vrtiću.)

3. Kako se vi osjećate kad ste bolesni?

(Osjećaju se loše, nabrajat će što ih sve boli…)

Ako učenici neće davati očekivane odgovore, potpitanjima ću ih navesti do pravog odgovora.
Objasnit ću učenicima da se za vrijeme bolesti osjećamo vrlo loše te da bismo svi željeli biti
zdravi, a ne bolesni. Zato ljudi kažu da je zdravlje najveće  bogatstvo.

NAJAVA

Najavit ću današnju nastavnu jedinicu – naglašavam da ćemo danas učiti kako se moramo
ponašati i što moramo činiti da bismo očuvali svoje zdravlje. Prije nego što ću napisati naslov
na ploču, učenicima ću postaviti pitanje: Što je najveće bogatstvo? (Zdravlje)

Napisat ću naslov na ploču:

Zdravlje je najveće bogatstvo 

2. Spoznavanje novih sadržaja

   Spoznavanje novih sadržaja provest ću uz pomoć rada u skupinama.

Objasnit ću učenicima da je čovjek zdrav kada se dobro osjeća, a kako bi očuvao svoje
zdravlje i izbjegao bolesti mora redovito brinuti o osobnoj čistoći, što znači da mora održavati
higijenske navike, jer čistoća je vrlo važna za zdravlje. Znate li što znači higijena? Hijena
predstavlja provedbu općih i praktičnih postupaka koji pridonose sprečavanju bolesti, njihovu
širenju i poboljšanju zdravlja. Nakon definicije, napomenut ću da ćemo ubuduće koristiti
izraz osobna čistoća.

   Učenici su podijeljeni u 4 skupine.  U sredini razreda na klupi se nalaze različiti proizvodi

za osobnu čistoću. Svaka skupina dobiva naziv po boji plakata kojeg izrađuje. Skupine imaju
određenu temu koju istražuju. Uz pomoć teksta i individualiziranih zadataka za svakog člana
svake skupine, skupine izrađuju skupne plakate koji će se na kraju rada spojiti u jedan veliki
razredni plakat. Svaki učenik dobiva 2 lista: list s tekstom i objašnjenjem zadatka te list na
kojem mora otkriti rješenje zadatka te nalijepiti naljepnicu sa slikom vezanom uz zadatak.
Jedan učenik u skupini je zadužen za odabir i prikupljanje predmeta sa klupe u sredini razreda
kako bi prilikom izlaganja skupnog plakata mogao i demonstrirati izgled tih proizvoda. Nakon
završetka plakata, skupni plakat se lijepi na razredni plakat, predstavnik svake skupine izlaže
temu skupine, te pokazuje izgled proizvoda.

Svakoj skupini objašnjavam detaljno zadatak te obilazim radne skupine za vrijeme njihovog
rada kako bi pomogao ili pak razriješio i objasnio eventualne nejasnoće i pitanja.

Rad u skupinama:

1. SKUPINA (crvena) – pranje zubi, umivanje, pranje ruku

2. SKUPINA (plava) – pranje kose i tuširanje
3. SKUPINA (narančasta) – prikladna obuća i odjeća
4. SKUPINA (zelena) – sport i boravak na svježem zraku

  Razredni plakat služi kao plan ploče kako bi uz pomoć njega mogli generalizirati novo -
usvojene sadržaje.

Spoznajni koraci:

1. spoznajni korak – pranje zubiju i ruku, umivanje

Učenici iz crvene skupine dobit će zadatak objasniti što je važno za održavanje osobne
čistoće. Zaključit će da je za održavanje osobne čistoće važno prati zube, ruke i umivati se.
Također, učenici spoznaju kada treba prati zube, ruke i umivati se, kako, te kojim sredstvima
to činimo. Nakon završetka rada predstavljaju svoje zaključke ostalim učenicima u razredu.
 1. spoznajni korak – pranje kose i tuširanje

Učenici iz plave skupine dobit će zadatak objasniti da je za održavanje osobne čistoće važno i
pranje kose te tuširanje. Također, spoznaju koliko se puta tjedno potrebno tuširati i kojim
sredstvima, te kojim sredstvom peremo kosu. Nakon završetka rada predstavljaju svoje
zaključke ostalim učenicima u razredu.

1. spoznajni korak – prikladna obuća i odjeća

Učenici iz narančaste skupine dobit će zadatak saznati što znači prikladno se odijevati i
obuvati. Također, učenici spoznaju što treba nositi zimi a što ljeti te koje odjevne predmete
moraju mijenjati najmanje tri puta tjedno. Nakon završetka rada predstavljaju svoje zaključke
ostalim učenicima u razredu.

1. Spoznajni korak – sport i boravak na svježem zraku

Učenici iz zelene skupine dobit će zadatak upoznati važnost sporta i boravka na svježem
zraku u očuvanju zdravlja. Nakon završetka rada predstavljaju svoje zaključke ostalim
učenicima u razredu.

SAŽIMANJE I UOPĆAVANJE

Kojim higijenskim navikama započinjete dan? Kada perete ruke? Što to znači da moramo
nositi prikladnu odjeću i obuću? Što nam jača tijelo i čini ga otpornim na bolesti?

Utvrđivanje nastavnog sadržaja

Uvježbavanje - Igre Pantomime. Igra se tako da učenici vuku papiriće  na kojima su nacrtane
higijenske radnje – pranje ruku, umivanje, pranje zubiju, češljanje, tuširanje, pranje kose,
nogomet, a zatim te radnje pokazuju pokretima tijela i mimikom, bez upotrebe riječi. Jedan
učenik pokazuje radnju, a ostali pogađaju što on radi.   Kada ostali učenici pogode pokazanu
radnju, još jedanput ćemo svi zajedno pokazati tu radnju, npr. svi ćemo pokazati kako se peru
zubi.

 
Ponavljanje – ponavljanje se vrši pričom o Markovom cjelokupnom danu.

Marko se odlučio primijeniti. Nije više želio biti bolestan.

Što Marko mora najprije napraviti kad ustane ujutro? (umiva se, pere zube, češlja). Prije
odlaska u školu Marko provjerava kakvo je vani vrijeme. Zašto? (zbog vremenskih prilika,
prikladna obuća i odjeća). Marko dolazi u školu. U školi mu kuharice pripremaju odličan
doručak. Što Marko mora napraviti prije nego ode jesti? (oprati ruke) Četvrti sat u školi on
ima tjelesnu i zdravstvenu kulturu. Što mislite, da li je zdravo vježbati? Zašto?(da, vježbanje
nas čuva od bolesti) Sat tjelesne i zdravstvene kulture je gotov. Što Marko treba učiniti sa
prljavom opremom za tjelesni? (pospremiti je u vrećicu, ne nositi je na sebi). Marko dolazi iz
škole umoran. Da li bi se Marko trebao odmoriti? (da) Treba li našem tijelu odmor? (da)
Nakon što se Marko odmorio i napisao zadaću, ostalo mu je vremena za igru. On razmišlja
između igranja za računalom i igranja vani na svježem zraku sa prijateljima. Što bi Marko
trebao učiniti? (odabrati boravak na svježem zraku) Marko se vraća kući. Igrao je nogomet s
prijateljima pa se oznojio. Što bi Marko trebao napraviti? (otuširati se) Napokon je stigla i
večer. Marko se sprema za krevet. Što Marko treba napraviti prije nego ode spavati? (oprati
zube) Time završava cjelokupni dan učenika Marka s početka priče u kojem učenici
ponavljaju sve relevantne pojmove vezane uz obradu.

Zaključit ćemo: trebamo voditi brigu o svom zdravlju, brinuti o čistoći tijela i odjeće,
uskladiti odjeću i obuću s vremenskim prilikama, baviti se tjelovježbom i boraviti u prirodi na
svježem zraku jer tako jačamo otpornost našeg tijela i sprječavamo nastanak bolesti.

Zadavanje domaće zadaće –nacrtati u bilježnicu najdražu higijensku naviku

1. Provjeravanje

Učenicima ću podijeliti zadatke za vrednovanje učinka sata. Nakon rješavanja kratkih listića,
usmeno ćemo provjeriti odgovore.

Na kraju sata dijelim učenicima, kao poklon, promotivni letak vezan uz zdravlje te konac za
zube.

 
IZVORI ZA IZRADU PRIPRAVE

1. Anić, V. (2003): Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb

2. Babić, S.; Finka, B.; Moguš, M. (1996): Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb.
3. De Zan, I. (2005.): Metodika nastave prirode i društva, Školska knjiga, Zagreb.
4. De Zan, I.; Kisovar-Ivanda, T., Grozdek V., (2008): Naš svijet 2, udžbenik prirode i
društva za 2. razred osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb.
5. De Zan, I., Kisovar-Ivanda, T., Grozdek V., (2008): Naš svijet 2, metodički priručnik
prirode i društva za 2. razred osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb.
6. Hrvatski nacionalni obrazovni standard za 2. razred osnovne škole, Predmet: priroda i
društvo verzija 2006.)
7. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2006.): Nastavni plan i program za
osnovnu školu

PRILOZI:

 zadatci za provjeru učinka sata

 plakat
o zadatci za rad u skupinama

o plan ploče

o kartice za pantomimu