Professional Documents
Culture Documents
Ginsberg, Urlik
Ginsberg, Urlik
~~~~M4+1~S~T~I~Q~U~E--
~.
;
ll\
Jr"'. ALLEN GINSBERG
k
.i
Il)
{
l'
',.''
~-
' Allen Ginsberg rođenje 3.lipnja 1926. godine u Patersonu, New Jeresey, kao sin pjesnif<a i nastavnika Louisa Ginsberga i Naomi, ruske
'~ emigrantice. Gimnazijuje završio u Paterson u, a književnost na Sveučilištu Columbija u New Yorku 1948. Tijekom studija u New Yorku
' upoznaje Jacka Kerouaca, Williama S. Burroughsa, Herberta Hunckea i Neala Cassadyja. Godine 1949. doživljava "prosvjetljujućevizije"
'1 Blakeova glasa, istodobno pomiješane s vizijom Vječnosti i Apokalipsom subkulture, nakon čega odlazi na osmomjesečno promatranje
u newyorški Državni psihijatrijski institut, što ga je, prema vlastitom priznanju, kasnije približilo zanimanju za gnostičke-mistične
politike i poezije. Od 1952. eksperimentira s "pjesničkim efektima psihodeličnih droga", i još kasnije, zajedno s dr. TimothY.iem Leaf'Y.iem,
sudjeluje u pokusima s halucinogenim drugama na Sveučilištu u Cambridgeu.
U mladosti je pod velildm književnim utjecajem Williama Carlosa Williamsa koji muje pružao dragocjenu podršku i često kritički
vrednovao njegov pjesnički rad, govoreći mu da se treba držati svakodnevnog američkog govora/jezika i njegove izražajnosti i ritmike.
Williams je također napisao značajne predgovore za Ginsbergove dvije rane zbirke pjesama, onu najraniju pod nazivom "Prazno zrcalo"
(Empty Mirror, objavljenu 1961.) i ''Urlik i druge pjesme".
Nakon nekoliko sudskih procesa i zabrana (zbog opscenosti), sud u San Franciscu 1957. oslobađa zabrane tiskanja i stavljanja u
prodaju Gins bergovu zbirku "Urlik i druge pjesme", koja je, u međuvremenu, u izdanju knjižare i nakladničke kuće City Lights iz San
Francisca, do sada tiskana u više od milijun primjeraka (2006. godine objavljeno je jubilarno četrdeseta izdanje prigodom pedesete
godišnjice od prvog objavljivanja), a u svijetu je poema "Uri ile'' prevedena i objavljena u zasebnim knjigama i antologijama u nekoliko
desetaka milijuna primjeraka.
Još od rane mladosti Ginsberg gotovo neprekidno putuje: potkraj 1953. provodi šest mjeseci u Meksiku, gdje se osobito zanima
za drevnu civilizaciju Maja. Zimu 1957-1958. provodi, zajedno s Orlovskim i Kerouacom, kod W. S. Burroughsa koji je tada živio u
Tangeru u Maroku. Najveći dio 1957. i 1958. Ginsberg provodi u Europi, uglavnom u Parizu. Godine 1960. šest mjeseci provodi u Čileu,
Boliviji, Peruu i prašumamaAmazone; dvije godine (1962. -1963.) boravi uglavnom u Indiji, a potom i u Tajlandu, Kamobdži te Japanu.
Tijekom gotovo dvogodišnjeg boravka u Indiji, Ginsberg obilazi mnoge gradove, hramove i sveta mjesta te proučava indijsku filozofiju i
religiju. Veći dio 1965. provodi putujući Kubom, Sovjetskim Savezom, Poljskom, Čehoslovačkom i Engleslwm. Istodobno sudjeluje na
prvim prosvjedima i demonstracijama "djece cvijeća" protiv rata u Vijetnamu 1965. u Berkeleyju, kao i.na danas znamenitom pjesničko
glazbenom Human Be-ln skupu u San Franciscu u siječnju 1967., zajedno s R. D. Laingom, Herbertom Marcuseom, TimothY.iem
Learyjem, Alanom Watsom, Garyjem Snyderom, grupom Grateful Dead itd. U jesen 1967. dva je mjeseca u posjetu Ezri Poundu i Olgi
Rudge u Veneciji.
Krajem šezdesetih, nakon susreta s Poundom i rock-glazbenicima i pjesnicima Bobom Dylanom, Mickom Jaggerom, Johnom
Lennonom i Paulom McCartneyjem komponira glazbu na Blakeove "Pjesme nevinosti" i "Pjesme iskustva" i snima nekoliko LP ploča.
Godine 1974. dobiva najveću američku književnu nagradu, "Nacionalnu nagradu za književnost", za zbirku pjesama s tako simboličnim
naslovom "Pad Amerike" (Fall of America, City Lights, 1973.) Iste godine postaje član Američke akademije znanosti i umjetnosti.
istodobno s pjesnikinjom Anne Waldman osniva "Jack Kerouacovo školu izvantjelesne poetike" koja je u međuvremenu prerasla u
Sveučilište-Naro pa u Boulderu u Coloradu.
U međuvremenu i dalje sudjeluje na raznim protestnim, političkim, antiratnim, ekološkim i drugim skupovima. Godine 1982.
suraduje s punk grupom The Clash na njihovu albumu "Combat Rock" i neko~iko puta nastupa s njima uživo. Iste godine, na poziv
Ernesta Cardenala, odlazi u Nikaragvu, gdje njih dvojica, zajedno s Evgenijem Jevtušenkom, objavljuju "Proglas trojice" piscima svijeta
i svjetskoj javnosti apelirajući za slobodu i nezavisnost Nikaragve. Istodobno, sve discipliniranije proučava tibetanski budizam i povlači
se u dugotrajne meditacijske osamljenosti. Sve više se bavi fotografijom kap još jednim oblikom svoga umjetničkog izražavanja (velike
retrospektivne izložbe Ginsbergovih fotografija: New York i Washington 1985., Dallas i Tokio 1987., Venecija 1995., Washington
2010.).1 pored narušenog i sveslabijegzdravlja, i dalje sudjeluje na raznim skupovima širom svijeta: 1984. kao član Američke akademije
umjetnosti i književnosti drži tromjesečna predavanja i čita svoje radove u Pekingu, Can tonu i Šangaju. Godine 1985. putuje u Sovjetski
Savez, 1986. ponovno posjećuje Mađarsku, Jugoslaviju, POljsku ...
Allen Ginsberg umro je 5. travnja 1997. godine u 71_. godiniživotg, nakon duže bolesti i po Vlastitoj želji njegov prah rasut je po nelwliko
budističkih centara širom svijet8..
Ginsbergova pjesma Urlik i dan-danas nedvojbeno predstavlja najutjecanije, najpoznatije i najpopularoije pjesničko djelo američke
·poezije druge polovice dvadesEtog stoljeća. Jer, između sv~g~ ~toj e u.Am~rici n~pisano, rečeno, i učinjeno u tom razdoblju, Urlik zapravo
predstavlja kamen-temeljac cijele američke kontrakulture od pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. Dakako, za razliku
od Poundovih Cantosa ili William Carlos Williamsova Patersona, koja su ipak više djela s prijelaza prve u drugu polovicu dvadesetog
stoljeća, Urlik mnogo više označava prijelomni trenutak, kako u književnosti, tako i u društvenim promjenama u suvremenoj Americi.
Kako je primijetio pjesnik Gregory Corso, taje pjesma u pravom smislu predstavljala "kristalizaciju" književnog pokreta poznatog kao
beat generacija, uz aktivno sudjelovanje i onih pjesnika koji su pripadali Njujorškoj pjesničkoj školi, krugu Black Mountain koledža i
Književnoj renesansi San Francisca.
Ako se danas, poslije više od pedeset godina od nastanka poeme Urlik, kao i trinaest godina od smrti Allena Ginsberga, osvrnemo
unatrag, možemo sasvim jasno doći do zaključka da se Ginsberg relativno rano odvojio od općeprihvaćenih i tradicionalnih tokova
suvremene poezije američkoga engleskog jezika, od strogih akademskih kanona, pa čak i od ondašnje američke imažističke avangarde
(Pounda, Zukofskog i Williamsa, koje je smatrao za svoje izravne učitelje), da bi na temelju strasnog, duboko nadahnutog i za njega
oslobađajućeg pi-istupa poeziji ("čupajući pjesme iz srca", kako se izrazio u mladosti), stvorio pjesnički izraz čiji se raspon kreće od
izražajnosti i direktnosti žargona subkulturnih grupa američkih urbanih centara sve do proročkih, vizionarskih ritmova velikih mističnih,
metafizičkih pjesnika prošlosti (poput Miltona i Blakea), ostvarivši na taj način sintezu koja je možda najvažnija karakteristika njegove
poezije. Ponekad je u svojim teorijskim razmišljanjima Ginsberg bio iznenađujuće blizak pjesničkim stavovima GuillaumeaApollinairea
(čija su zbirke Calligrammes i Alcools izvršile prilično velild utjecaj na Ginsberga), premda je jednako strasno i još zdušnije sudjelovao u
tumačenju "spontane be-bop prozodije" svog bliskog prijatelja Jac ka Kerouaca. Ginsbergje godinama težio da što dublje i sveobuhvatnije
prodre u skrivene slojeve vlastite ličnosti, stvarajući pjesnički izraz koji će teći neusiljeno, mimo diktature i cenzure razuma, ujedno
rušeći sve tradicionalne granice onoga što se može uzeti za pjesničku temu ili oblik poezije. Njegova stilska i jezička istraživanja uvijek su
bila u funkciji težnje da se forma što prisnije poveže sa sadržajem, paje evolucija njegova pjesničkog izraza slijedila složenost njegovih
intelektualnih zaokupljenosti. Stoga, osim najkarakterističnijeg, dugog ili "whitmanovskog" stiha kojim se Ginsberg najčešće služio,
ostale pjesničke forme kojima se koristio mijenjaju se od striktnog formalizma klasične engleske metrike sve do konkretizma ili haiku
poezije, parafraza indijskih mantri i improvizacija rimovanih stihova uz glazbenu pratnju. Teško je dočarati čitateljima koji ne poznaju
specifičnosti američkog engleskog jezika razmjer Ginsbergovih jezičkih i pravopisnih inovacija, jer je, u težnji da intenzivizira jezički
izraz, odbacivao fonetski pravopis, stvarao neologizme, koristio sleng, odbijao se služiti "sintaktičkom šljakom", upotrebljavao mnoga
nadrealistička postignuća i veoma se slobodno odnosio prema gramatičkim pravilima.
Istini za volju, Ginsbergova kontroverznost po mnogima se očituje ne samo u nekonvencionalnosti njegova književnog stila, već
mnogo prije u radikalnosti političkih i društevnih stajališta koja je punih pedeset godina iznosio u svojoj poeziji, ali i na svojim brojnim
predavanjima, mirnim prosvjedima protiv rata u Vijetnamu, itd. Ipak, imajući na umu da je sam Ginsberg sebe ponajprije smatrao
pjesnikom, a ne "kultnom" ličnošću, kakvim ga današnji mediji i izdavačka industrija žele predstaviti, sva njegova djela nedvojbeno
treba promatrati sa stajališta nužne tolerancije koju bi kulturna i društvena, pa čak i politička stvarnost, trebali iskazivati prema slobodi
umjetničkog stvaralaštva. Možda je najveća Ginsbergova zasluga, i ljudska, i pjesnička, što je uporno težio tome da kroz svoju poeziju
ljude upozori i podsjeti ih da čak i u doba velikih kriza vrijednosti i nadmoćne prevlasti tehnokratske i otuđene svijesti čovjek jednostavno
ne smije zaboraviti na svoju čovječnost i "pametnu dobrotu duše".
Pjesma čudo,
~ Teret svijeta
u mašti
tuguje
. ''
! je ljubav. dok se ne ostvari
Pod bremenom u ljudskosti-
samoće,
pod bremenom viri iz srca
nezadovoljstva plamteći čistoćom-
j er breme života
teret, je ljubav,
teret koji nosimo
je ljubav. mi nosimo teret
umorni,
Tko je može poreći? i napokon
U snovima moramo se odmoriti
ona miluje u naručju ljubavi,
~ijelo, moramo se odmoriti u naručju
u mislima ljubavi.
r stvara
~POEZ!J.A
i ·~~-""' ---. _. - .-
n:.-n-:a spokoj~1
bez Uubavi,
ni sn<~
bez snova
oljub::wi-
veseo ili puti.~t..::n
op:;jednut uncleiimJ
ili strojt:vin1a.
krqj11jn želja
je ljubo.v·
-ne nwZc biTi gorLn,
ne može se poreći,
n..:: možeš je zadi·t~tl:!
al~c j;:: pGriče5:
teret je pretež~k
- mor~š davati
neplwr::~tno
Topla tijei:J
sjaje zajedno
u tami,
ruka se pomjera
prema središtu
putermsti,
kožn drhti
od sreće
i dušn radosns
svjet! ue:;~ u očhm.1-
l.
lt
~~----------------------------------------------------------------~-------
1:
lil
lil'
Urlik
l
li
l'
Za Carla Solomona
i:
i
"l
Vidio sam najbolje umove svoje generacije razorene ludilom, kako
! gladuju histerično goli,
kako se u svanuće vuku cr_načkim ulicama tražeći žestold fiks,
hipstere anđeoski~ glava što izgaraju od želje za drevnom nebeskom
vezom sa zvjezdanim dinamom u strojarnici noći,
koji su u bijedi i dronjcima i upalih očiju i blaženi sjedili pušeći u
nadnaravnoj tami mansardi s hladnom vodom ploveći nad
neboderima gradova, snatreći uz jazz,
koji su svoje mozgove otkrivali nebu pod Elom i gledali
Muhamedove anđele kako osvijetljeni posrću po krovovima
zgrada,
koji su prolazili kroz sveučilišta hladnih sjajnih očiju halucinirajući o
Arkansasu i blakeovski svijetloj tragediji među vojnim
stručnjacima,
koji su izbacivani s akademija zbog ludosti i ispisivanja opscenih oda
po prozorima lubanje,
koji su šćućureni u donjem rublju u neobrijanim sobama spaljivali
svoj novac u koševima za otpatke i osluškivali Teror kroz zid,
koji su bapšeni s pojasima mmihuane u pubičnim bradama dok su se
iz Lareda vraćali za New York,
koji su gutali vatru u prefarbanim hotelima ili pili.terpentin u
Aleji Paradise, smrt, ili iz noći u noć prepuštali svoja tijela
čistilištu
snova, droga, noćnih mora koje obesanjuju, alkoholu i kurcu i
beskrajnim tulumima,
neusporedive slijepe ulice drhtavog oblaka i munje u umu što
poskakuju prema polovima Kanade i Patersona, osvjetljavajući
čitav nepokretni svijet među-Vremena,
pejotsku pouzdanost hodnika, dvorišna zelena grobljanska
praskozorja, vinsku opijenost iznad krovova, poslovne četvrti u
veselim napušenim trkama neonskog titranja semafora,
treperenja sunca mjeseca i stabala u zahuktalim zimskim
sumračjima Brooklyna, tresku kanti za smeće i dobro
kraljevsko svjetlo uma,
koji su same sebe lancima vezivali za podzemnu željeznicu u
beskrajnoj vožnji od Batteryja do svetog Bronxa na benzedrinu
sve dok ih buka kotača i djece ne bi oborila drhtavih zapjenjenih usta
i unakazila im mozak posve iscrpljen oštroumljem pod sumornim
svjetlom zoološkog vrta,
koji su čitavu noć tonuli u podmorskoj svjetlosti Bickforda
isplovljavali i čitava poslijepodneva provodili uz bljutavo pivo
kod samotnog Fugazzija, slušajući prasak sudbine s vodikovog
jukeboxa,
koji su neprekidno pričali sedamdeset sati od parka do sobice do
bara do Bellevuea do muzeja do Brooklynskog mosta,
izgubljeni bataljun platonskih govornika koji se strmoglavljivao s
protupožarnih ljestvi s prozorskih pragova s Empire Stat~
zgrade's mjeseca,
kako.frftjaju vrište povraćaju šappću o činjenicama i u~pomenama i.
anegdotama i optičkim varkama i bolničkim i zatvorskim i
ratnim šokovima,
8POEZIJA
čitave umove izbljuvane u potpunom poricanju tijekom sedam dana
i noći svjetlucavih očiju, meso sinagoge premlaćene na pločniku,
koji su iščezavali u ništavilo Zen New Jersey ostavljajući trag u
dvoznačnim razglednicama Atlantic City vijećnice,
kako trpe znoj eve Istoka i škripu kostiju Tangera i glavobolje Kine
za vrijeme narkomanske krize u bijedom namještenoj sobi
Newarka,
koji su u ponoć kružili po željezničkoj p1uzi pitajuć se kamo da odu,
i koji su otišli, ne ost~vljajući ucviljena srca,
koji su pripaljivali cigarete u teretnim vagonima vagonima vagonima
i bučno se prObijali kroz snijeg prema osamljenim farmama u
noći praoca,
koji su izučavali Platina Poea svetog Ivana Krstitelja telepatiju i bop
kabalu jer je kozmos instinktivno zatreperio na njihovim
stopalima u Kansasu,
koji su osamljeni lutali ulicama Idahoa u potrazi za vidovitim
indijanskim anđelima koji su bili vidoviti indijanski anđeli,
koji su mislili da su poludjelijedino kad je Baltimore zasvjetlucao u
nadnaravnoj ekstazi,
koji su uskakali u limuzine s Kinezom iz Oklahome potaknuti
zimskom ponoćnom provincijskom kišom na svjetlosti ulice,
koji su se vukli gladni i usamljeni kroz Houston u potrazi za jazzom
ili seksom ili juhom, i pratili blistavog Španjolca da bi razgovarali
o Americi i Vječnosti, beznadnom slučaju, i tako brodom
otplovili za Afriku,
koji su nestajali u vulkanima Meksika ne ostavivši za sobom ništa
više do li sjene traperica i lave i pepela poezije razasute po
ognjištu Chicaga,
koji su se ponovno pojavljivali na zapadnoj obali s bradama i kratkim
hlačama s velikim mirnim očima preplanule seksi kože dijeleći
nerazumljive letl<e, istražujući FBI,
koji su cigaretama progorijevali ruke protestirajući protiv narko-
duhanske magle kapitalizma,
koji su dijelili superkomunističke manifeste na Union Squareu
plačući i svlačeći se dok su ih sirene Los Alamosa sažaljevale, a
sažaljevale su i Wall Street, a također i trajekt za otok Staten,
koji su padali u plač u bijelim gimnastičkim dvoranama goli i drhteći
pred mašinerijom drugih kostura,
koji su ujedali detektive za vrat i vrištali od zadovoljstva u
policijskim autima ne počinivši drugog zločina osim vlastite
mahnite pederastije i intoksikacije,
koji su urlikali na koljenima u podzemnoj željeznici i koje su vuldi s
krova dok su mahali genitalijama i rukopisima,
koji su dopuštali svetim motocildistima da ih guze u guzicu, vrišteći
od užitka,
koji su pušili i kojima su bili pušeni od tih ljudskih serafina, mornara,
u ljubavnim igrama Atlantika i Kariba,
koji su se ševili jutrom noću u ružičnjacima i travi javnih parkova i
po grobljima, razbacujući sjeme slobodno bilo komu tko bi im
prišao,
koji su neprestano štucali pokušavajući se naceriti ali koji su završavali
jecajući iza pregrada turske·kupelji kada bi ih plavi i goli anđeo došao
probosti mačem,
koji su gubili svoje ljubavnike zbog tri stare gatalice sudbii"le,jednooke
gatalice heteroseksualnog d!=Jlarajednooke gatalice što namiguje iz
maternice ijednooke gatalice koja ne radi ništa drugo do sjedi na
guzici i na tkalačkom razboju prede zlatne intelektualne niti,
koji su se ushićeni i nez~sitni :parili s bocom piva voljenom o_s~bom
l'
l
'-li ~POEZIJ..A
l
'
u
o
• •
. posrćući u okrvavljenom nužniku, jauci u njihovim ušima i buka
divovsjdh sirena,
koji su se kotrljali autocestama prošlosti putujući zajedničkoj
automobilskoj Golgoti budne zatvorske samoće ili inkarnaciji
birminghamskogjazza,
koji su vozili od istoka do zapada Sjedinjenih Država sedamdeset dva
sata tek da bi saznali da Ii ja imam viziju, ili ti imaš viziju ili on ima
viziju i tako otkrivali Vječnost,
koji su putovali u Denver, koji su umirali u Denveru, koji su se vraćali
u Denver i uzalud čekali, koji su bdjeli nad Denverom i snatrili i
samovaH u Denveru i konačno otišli otkriti Vječnost i sada je
Denver osamljen bez svojih heroja,
koji su padali na koljena u katedralama beznađa moleći jedan za
drugog spasenje i prosvjetljenje i prsa sve dok duša ne bi začas
obasjala svoju kosu,
koji su ludjeli u zatvoru čekajući nemoguće kriminalce zlatnih glava
sa šarmom stvarnosti u srcima, koji su pjevali umilni blues
Alcatrazu,
koji su se povlačili u Meksiko da bi uzgajali ovisnost, ili na Stjenovite
planine da bi se predali Buddhi ili u Tanger dječacima ili na Južni
Pacifik crnoj lokomotivi ili Harvardu narcisu Vječnom počivalištu
tulumu ili grobnici,
koji su tražili dokaze umne slabosti optužujući radio za hipnotizam i
koji su bili napušteni sa svojom umobolnošću i svojim rukama i
neodlučnom porotom,
koji su se gađali krumpir-salatom na newyorškom Sveučilištu na
predavanjima o dadaizmu i kasnije se pojavljivali na granitnim
stubama ludnice obrijanih glava i s harlekinskim govorom o
samoubojstvu zahtijevajući trenutnu lobotomiju,
i koji su umjesto stvarnoj praznini ili inzulinu podvrgnuti elektroterapiji
hidroterapiji psihoterapiji odgojnoj terapiji pingpongu duše i
amneziji,
koji su u sjetnom protestu prevrnuti tek jedan simbolični stol za ping-
peng, Odmarajući se malo u katatoniji,
kako se vraćaju godinama kasnije istinski ćelavi osim za vlasulju od
krvi, sa suzama i prstima, očitoj sudbipi luđaka pod nadzorom u
ludim gradovima istoka
smrdljive hodnike Pilgrim State Rocklanda i Greystonea po kojima se
se svađaju s odjecima duše, plešući i njišući se u ponoćnoj samoći
-klupe prethistorijskog kamenog nadgrobnog spomenika-
kraljevine ljubavi, san o životu kao noćnoj mori, tijela pretvorena u
kamen teška kao mjesec
s majkom konačno 0 0 0 0 0 0 , i posljednju fantastičnu knjigu bačenu s
prozora stana i posljednja vrata zatvorena u 4. ujutro i posljednji
telefon tresnut o zid kao odgovor i posljeQnju namješteno sobu
ispražnjenu do posljednjeg komada umnog namještaja, žutu
papjrnatu ružu. obavijenu oko žice nad zahodskom školjkom, jer
ni ta maštovitost nije ništa drugo do komadić nade halucinacije-
ah, Carle, dok ti nisi na sigurnom nija nisam siguran a sada si
doista u potpunoj životinjskoj juhi vremena-
i koji su zbog tOga trčali zaleđenim ulicama opsjednuti bljeskom
alkemije navike elipse kataloga metra i podrhtavanjem aviona,
koji su snivali i r.einkarnirali pukotine Vremena i Svemira pomoću
suprotnih likova, i hvatali u klopku arhanđela duše između 2
yidljiva lika i sjedinjavali osnovne glagole i sistematizirali zajedno
imenicu i komadić svijesti poskakujući s uzbuđenjem Pater
Omnipotens Aeterni Deusa
AKADEMIJA MiSTIQUE~
. ' ·• : . .. __ · . ._ . ·. _" -; ', _.- :. . .
,'>,<..
da b; o;vježili sintaksuirrlje!)l ~skudne
ljudske prozeizaustavili se. .
isprectyas nUeini np.teifi{e.ntrii i dršćuć{ od stida, ·odbačeni "ali _ipak
-Prizivajući dušu cta bije-pri~agodili ritmu miSIU njegOVoj gOlOj i
beski-ajnoJ glavi, _
ludog skitnice i izop_Ćenog Ariđela ll vreme~m. nepoznatog ·au-koji sada
goVori pilo što Se mo ž€ rećf tek poslije Smrti, :- .
i k6ji_SU usta'Ii reinkarhir8ni u sablasnOj odjećijazz sastava u sjeni
trube i-odsVirali p-atnju za ljubav gologduhaAmerik~ ujectnOm --
vrisku -saksofona eli eli lama lama savahvani koji j~ razbudio
gradove do Posljednjeg-radija
s apsolutnim srcem pjesme o životu iščupanom iz njihovih vlastitih
tijela dobrih zajelo tisuću godina.
ll
,,........ .. . -
. ....·· ...
1;7.,
-- -·-·~---··- \
·--~ ~- ~-·'
Litanija ratnog profita
za Ezru Pounda
l. prosinca 1967.
Dasi svijesti
~POEZIJA
Eroica
i ostali će
rado
prihvatiti i
rasteretiti se
bremena-
~POEZIJA
vlastitih
misli
i tuge.
što je začelo
kao želja
završit će
mudrije."
Usputna poetika
za Voju Šindolića
Iskričava soda-voda
Zasljepljujuća svjetlost reflektora
Dim cigareta izvija se osvijetljen rasvjetom
Ćirilićni novinski naslovi
Sveopća paranoja odražava se na zidnim zrcalima
Svačiji um sasvim prazan
Nalik na plavo nebo nad Ohridskim jezerom.
·~
MISTIQUE
",,,