~----------------------------------------------,A~~KriA~.Q~E~~~4hiJ~.

~~~~M4+1~S~T~I~Q~U~E--

~.
;
ll\
Jr"'. ALLEN GINSBERG
k
.i

Urlik i druge pjesme

;. ?

Il)
{

''!•. Izbor, prijevod s engleskoga i bilješka Vojo Šindolić

l'
',.''
~-

' Allen Ginsberg rođenje 3.lipnja 1926. godine u Patersonu, New Jeresey, kao sin pjesnif<a i nastavnika Louisa Ginsberga i Naomi, ruske
'~ emigrantice. Gimnazijuje završio u Paterson u, a književnost na Sveučilištu Columbija u New Yorku 1948. Tijekom studija u New Yorku
' upoznaje Jacka Kerouaca, Williama S. Burroughsa, Herberta Hunckea i Neala Cassadyja. Godine 1949. doživljava "prosvjetljujućevizije"
'1 Blakeova glasa, istodobno pomiješane s vizijom Vječnosti i Apokalipsom subkulture, nakon čega odlazi na osmomjesečno promatranje
u newyorški Državni psihijatrijski institut, što ga je, prema vlastitom priznanju, kasnije približilo zanimanju za gnostičke-mistične
politike i poezije. Od 1952. eksperimentira s "pjesničkim efektima psihodeličnih droga", i još kasnije, zajedno s dr. TimothY.iem Leaf'Y.iem,
sudjeluje u pokusima s halucinogenim drugama na Sveučilištu u Cambridgeu.
U mladosti je pod velildm književnim utjecajem Williama Carlosa Williamsa koji muje pružao dragocjenu podršku i često kritički
vrednovao njegov pjesnički rad, govoreći mu da se treba držati svakodnevnog američkog govora/jezika i njegove izražajnosti i ritmike.
Williams je također napisao značajne predgovore za Ginsbergove dvije rane zbirke pjesama, onu najraniju pod nazivom "Prazno zrcalo"
(Empty Mirror, objavljenu 1961.) i ''Urlik i druge pjesme".
Nakon nekoliko sudskih procesa i zabrana (zbog opscenosti), sud u San Franciscu 1957. oslobađa zabrane tiskanja i stavljanja u
prodaju Gins bergovu zbirku "Urlik i druge pjesme", koja je, u međuvremenu, u izdanju knjižare i nakladničke kuće City Lights iz San
Francisca, do sada tiskana u više od milijun primjeraka (2006. godine objavljeno je jubilarno četrdeseta izdanje prigodom pedesete
godišnjice od prvog objavljivanja), a u svijetu je poema "Uri ile'' prevedena i objavljena u zasebnim knjigama i antologijama u nekoliko
desetaka milijuna primjeraka.
Još od rane mladosti Ginsberg gotovo neprekidno putuje: potkraj 1953. provodi šest mjeseci u Meksiku, gdje se osobito zanima
za drevnu civilizaciju Maja. Zimu 1957-1958. provodi, zajedno s Orlovskim i Kerouacom, kod W. S. Burroughsa koji je tada živio u
Tangeru u Maroku. Najveći dio 1957. i 1958. Ginsberg provodi u Europi, uglavnom u Parizu. Godine 1960. šest mjeseci provodi u Čileu,
Boliviji, Peruu i prašumamaAmazone; dvije godine (1962. -1963.) boravi uglavnom u Indiji, a potom i u Tajlandu, Kamobdži te Japanu.
Tijekom gotovo dvogodišnjeg boravka u Indiji, Ginsberg obilazi mnoge gradove, hramove i sveta mjesta te proučava indijsku filozofiju i
religiju. Veći dio 1965. provodi putujući Kubom, Sovjetskim Savezom, Poljskom, Čehoslovačkom i Engleslwm. Istodobno sudjeluje na
prvim prosvjedima i demonstracijama "djece cvijeća" protiv rata u Vijetnamu 1965. u Berkeleyju, kao i.na danas znamenitom pjesničko­
glazbenom Human Be-ln skupu u San Franciscu u siječnju 1967., zajedno s R. D. Laingom, Herbertom Marcuseom, TimothY.iem
Learyjem, Alanom Watsom, Garyjem Snyderom, grupom Grateful Dead itd. U jesen 1967. dva je mjeseca u posjetu Ezri Poundu i Olgi
Rudge u Veneciji.
Krajem šezdesetih, nakon susreta s Poundom i rock-glazbenicima i pjesnicima Bobom Dylanom, Mickom Jaggerom, Johnom
Lennonom i Paulom McCartneyjem komponira glazbu na Blakeove "Pjesme nevinosti" i "Pjesme iskustva" i snima nekoliko LP ploča.
Godine 1974. dobiva najveću američku književnu nagradu, "Nacionalnu nagradu za književnost", za zbirku pjesama s tako simboličnim
naslovom "Pad Amerike" (Fall of America, City Lights, 1973.) Iste godine postaje član Američke akademije znanosti i umjetnosti.
istodobno s pjesnikinjom Anne Waldman osniva "Jack Kerouacovo školu izvantjelesne poetike" koja je u međuvremenu prerasla u
Sveučilište-Naro pa u Boulderu u Coloradu.
U međuvremenu i dalje sudjeluje na raznim protestnim, političkim, antiratnim, ekološkim i drugim skupovima. Godine 1982.
suraduje s punk grupom The Clash na njihovu albumu "Combat Rock" i neko~iko puta nastupa s njima uživo. Iste godine, na poziv
Ernesta Cardenala, odlazi u Nikaragvu, gdje njih dvojica, zajedno s Evgenijem Jevtušenkom, objavljuju "Proglas trojice" piscima svijeta
i svjetskoj javnosti apelirajući za slobodu i nezavisnost Nikaragve. Istodobno, sve discipliniranije proučava tibetanski budizam i povlači
se u dugotrajne meditacijske osamljenosti. Sve više se bavi fotografijom kap još jednim oblikom svoga umjetničkog izražavanja (velike
retrospektivne izložbe Ginsbergovih fotografija: New York i Washington 1985., Dallas i Tokio 1987., Venecija 1995., Washington
2010.).1 pored narušenog i sveslabijegzdravlja, i dalje sudjeluje na raznim skupovima širom svijeta: 1984. kao član Američke akademije
umjetnosti i književnosti drži tromjesečna predavanja i čita svoje radove u Pekingu, Can tonu i Šangaju. Godine 1985. putuje u Sovjetski
Savez, 1986. ponovno posjećuje Mađarsku, Jugoslaviju, POljsku ...
Allen Ginsberg umro je 5. travnja 1997. godine u 71_. godiniživotg, nakon duže bolesti i po Vlastitoj želji njegov prah rasut je po nelwliko
budističkih centara širom svijet8..
Ginsbergova pjesma Urlik i dan-danas nedvojbeno predstavlja najutjecanije, najpoznatije i najpopularoije pjesničko djelo američke
·poezije druge polovice dvadesEtog stoljeća. Jer, između sv~g~ ~toj e u.Am~rici n~pisano, rečeno, i učinjeno u tom razdoblju, Urlik zapravo
 predstavlja kamen-temeljac cijele američke kontrakulture od pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. Dakako, za razliku
od Poundovih Cantosa ili William Carlos Williamsova Patersona, koja su ipak više djela s prijelaza prve u drugu polovicu dvadesetog
stoljeća, Urlik mnogo više označava prijelomni trenutak, kako u književnosti, tako i u društvenim promjenama u suvremenoj Americi.
Kako je primijetio pjesnik Gregory Corso, taje pjesma u pravom smislu predstavljala "kristalizaciju" književnog pokreta poznatog kao
beat generacija, uz aktivno sudjelovanje i onih pjesnika koji su pripadali Njujorškoj pjesničkoj školi, krugu Black Mountain koledža i
Književnoj renesansi San Francisca.
Ako se danas, poslije više od pedeset godina od nastanka poeme Urlik, kao i trinaest godina od smrti Allena Ginsberga, osvrnemo
unatrag, možemo sasvim jasno doći do zaključka da se Ginsberg relativno rano odvojio od općeprihvaćenih i tradicionalnih tokova
suvremene poezije američkoga engleskog jezika, od strogih akademskih kanona, pa čak i od ondašnje američke imažističke avangarde
(Pounda, Zukofskog i Williamsa, koje je smatrao za svoje izravne učitelje), da bi na temelju strasnog, duboko nadahnutog i za njega
oslobađajućeg pi-istupa poeziji ("čupajući pjesme iz srca", kako se izrazio u mladosti), stvorio pjesnički izraz čiji se raspon kreće od
izražajnosti i direktnosti žargona subkulturnih grupa američkih urbanih centara sve do proročkih, vizionarskih ritmova velikih mističnih,
metafizičkih pjesnika prošlosti (poput Miltona i Blakea), ostvarivši na taj način sintezu koja je možda najvažnija karakteristika njegove
poezije. Ponekad je u svojim teorijskim razmišljanjima Ginsberg bio iznenađujuće blizak pjesničkim stavovima GuillaumeaApollinairea
(čija su zbirke Calligrammes i Alcools izvršile prilično velild utjecaj na Ginsberga), premda je jednako strasno i još zdušnije sudjelovao u
tumačenju "spontane be-bop prozodije" svog bliskog prijatelja Jac ka Kerouaca. Ginsbergje godinama težio da što dublje i sveobuhvatnije
prodre u skrivene slojeve vlastite ličnosti, stvarajući pjesnički izraz koji će teći neusiljeno, mimo diktature i cenzure razuma, ujedno
rušeći sve tradicionalne granice onoga što se može uzeti za pjesničku temu ili oblik poezije. Njegova stilska i jezička istraživanja uvijek su
bila u funkciji težnje da se forma što prisnije poveže sa sadržajem, paje evolucija njegova pjesničkog izraza slijedila složenost njegovih
intelektualnih zaokupljenosti. Stoga, osim najkarakterističnijeg, dugog ili "whitmanovskog" stiha kojim se Ginsberg najčešće služio,
ostale pjesničke forme kojima se koristio mijenjaju se od striktnog formalizma klasične engleske metrike sve do konkretizma ili haiku
poezije, parafraza indijskih mantri i improvizacija rimovanih stihova uz glazbenu pratnju. Teško je dočarati čitateljima koji ne poznaju
specifičnosti američkog engleskog jezika razmjer Ginsbergovih jezičkih i pravopisnih inovacija, jer je, u težnji da intenzivizira jezički
izraz, odbacivao fonetski pravopis, stvarao neologizme, koristio sleng, odbijao se služiti "sintaktičkom šljakom", upotrebljavao mnoga
nadrealistička postignuća i veoma se slobodno odnosio prema gramatičkim pravilima.
Istini za volju, Ginsbergova kontroverznost po mnogima se očituje ne samo u nekonvencionalnosti njegova književnog stila, već
mnogo prije u radikalnosti političkih i društevnih stajališta koja je punih pedeset godina iznosio u svojoj poeziji, ali i na svojim brojnim
predavanjima, mirnim prosvjedima protiv rata u Vijetnamu, itd. Ipak, imajući na umu da je sam Ginsberg sebe ponajprije smatrao
pjesnikom, a ne "kultnom" ličnošću, kakvim ga današnji mediji i izdavačka industrija žele predstaviti, sva njegova djela nedvojbeno
treba promatrati sa stajališta nužne tolerancije koju bi kulturna i društvena, pa čak i politička stvarnost, trebali iskazivati prema slobodi
umjetničkog stvaralaštva. Možda je najveća Ginsbergova zasluga, i ljudska, i pjesnička, što je uporno težio tome da kroz svoju poeziju
ljude upozori i podsjeti ih da čak i u doba velikih kriza vrijednosti i nadmoćne prevlasti tehnokratske i otuđene svijesti čovjek jednostavno
ne smije zaboraviti na svoju čovječnost i "pametnu dobrotu duše".

Pjesma čudo,

~ Teret svijeta
u mašti
tuguje
. ''
! je ljubav. dok se ne ostvari
Pod bremenom u ljudskosti-
samoće,
pod bremenom viri iz srca
nezadovoljstva plamteći čistoćom-
j er breme života
teret, je ljubav,
teret koji nosimo
je ljubav. mi nosimo teret
umorni,
Tko je može poreći? i napokon
U snovima moramo se odmoriti
ona miluje u naručju ljubavi,
~ijelo, moramo se odmoriti u naručju
u mislima ljubavi.

r stvara

~POEZ!J.A
i ·~~-""' ---. _. - .-
n:.-n-:a spokoj~1
bez Uubavi,
ni sn<~
bez snova
oljub::wi-
veseo ili puti.~t..::n
op:;jednut uncleiimJ
ili strojt:vin1a.
krqj11jn želja
je ljubo.v·
-ne nwZc biTi gorLn,
ne može se poreći,
n..:: možeš je zadi·t~tl:!
al~c j;:: pGriče5:

teret je pretež~k

- mor~š davati
neplwr::~tno

kao što se misao

duje
u samoći
u svojqj savršenoj
punoći.

Topla tijei:J
sjaje zajedno
u tami,
ruka se pomjera
prema središtu
putermsti,
kožn drhti
od sreće
i dušn radosns
svjet! ue:;~ u očhm.1-

jest, tako je,

to je one što s~1111
želio,
ono što sarn uvijek želio,
uvije!( sam želio
vratiti se
tijelu
u kojem sJm se rodio.

San Jose, 1954.

l.
lt
~~----------------------------------------------------------------~-------
1:
lil
lil'
Urlik
l
li
l'
Za Carla Solomona
i:
i

"l
Vidio sam najbolje umove svoje generacije razorene ludilom, kako
! gladuju histerično goli,
kako se u svanuće vuku cr_načkim ulicama tražeći žestold fiks,
hipstere anđeoski~ glava što izgaraju od želje za drevnom nebeskom
vezom sa zvjezdanim dinamom u strojarnici noći,
koji su u bijedi i dronjcima i upalih očiju i blaženi sjedili pušeći u
nadnaravnoj tami mansardi s hladnom vodom ploveći nad
neboderima gradova, snatreći uz jazz,
koji su svoje mozgove otkrivali nebu pod Elom i gledali
Muhamedove anđele kako osvijetljeni posrću po krovovima
zgrada,
koji su prolazili kroz sveučilišta hladnih sjajnih očiju halucinirajući o
Arkansasu i blakeovski svijetloj tragediji među vojnim
stručnjacima,
koji su izbacivani s akademija zbog ludosti i ispisivanja opscenih oda
po prozorima lubanje,
koji su šćućureni u donjem rublju u neobrijanim sobama spaljivali
svoj novac u koševima za otpatke i osluškivali Teror kroz zid,
koji su bapšeni s pojasima mmihuane u pubičnim bradama dok su se
iz Lareda vraćali za New York,
koji su gutali vatru u prefarbanim hotelima ili pili.terpentin u
Aleji Paradise, smrt, ili iz noći u noć prepuštali svoja tijela
čistilištu
snova, droga, noćnih mora koje obesanjuju, alkoholu i kurcu i
beskrajnim tulumima,
neusporedive slijepe ulice drhtavog oblaka i munje u umu što
poskakuju prema polovima Kanade i Patersona, osvjetljavajući
čitav nepokretni svijet među-Vremena,
pejotsku pouzdanost hodnika, dvorišna zelena grobljanska
praskozorja, vinsku opijenost iznad krovova, poslovne četvrti u
veselim napušenim trkama neonskog titranja semafora,
treperenja sunca mjeseca i stabala u zahuktalim zimskim
sumračjima Brooklyna, tresku kanti za smeće i dobro
kraljevsko svjetlo uma,
koji su same sebe lancima vezivali za podzemnu željeznicu u
beskrajnoj vožnji od Batteryja do svetog Bronxa na benzedrinu
sve dok ih buka kotača i djece ne bi oborila drhtavih zapjenjenih usta
i unakazila im mozak posve iscrpljen oštroumljem pod sumornim
svjetlom zoološkog vrta,
koji su čitavu noć tonuli u podmorskoj svjetlosti Bickforda
isplovljavali i čitava poslijepodneva provodili uz bljutavo pivo
kod samotnog Fugazzija, slušajući prasak sudbine s vodikovog
jukeboxa,
koji su neprekidno pričali sedamdeset sati od parka do sobice do
bara do Bellevuea do muzeja do Brooklynskog mosta,
izgubljeni bataljun platonskih govornika koji se strmoglavljivao s
protupožarnih ljestvi s prozorskih pragova s Empire Stat~
zgrade's mjeseca,
kako.frftjaju vrište povraćaju šappću o činjenicama i u~pomenama i.
anegdotama i optičkim varkama i bolničkim i zatvorskim i
ratnim šokovima,

8POEZIJA
čitave umove izbljuvane u potpunom poricanju tijekom sedam dana
i noći svjetlucavih očiju, meso sinagoge premlaćene na pločniku,
koji su iščezavali u ništavilo Zen New Jersey ostavljajući trag u
dvoznačnim razglednicama Atlantic City vijećnice,
kako trpe znoj eve Istoka i škripu kostiju Tangera i glavobolje Kine
za vrijeme narkomanske krize u bijedom namještenoj sobi
Newarka,
koji su u ponoć kružili po željezničkoj p1uzi pitajuć se kamo da odu,
i koji su otišli, ne ost~vljajući ucviljena srca,
koji su pripaljivali cigarete u teretnim vagonima vagonima vagonima
i bučno se prObijali kroz snijeg prema osamljenim farmama u
noći praoca,
koji su izučavali Platina Poea svetog Ivana Krstitelja telepatiju i bop
kabalu jer je kozmos instinktivno zatreperio na njihovim
stopalima u Kansasu,
koji su osamljeni lutali ulicama Idahoa u potrazi za vidovitim
indijanskim anđelima koji su bili vidoviti indijanski anđeli,
koji su mislili da su poludjelijedino kad je Baltimore zasvjetlucao u
nadnaravnoj ekstazi,
koji su uskakali u limuzine s Kinezom iz Oklahome potaknuti
zimskom ponoćnom provincijskom kišom na svjetlosti ulice,
koji su se vukli gladni i usamljeni kroz Houston u potrazi za jazzom
ili seksom ili juhom, i pratili blistavog Španjolca da bi razgovarali
o Americi i Vječnosti, beznadnom slučaju, i tako brodom
otplovili za Afriku,
koji su nestajali u vulkanima Meksika ne ostavivši za sobom ništa
više do li sjene traperica i lave i pepela poezije razasute po
ognjištu Chicaga,
koji su se ponovno pojavljivali na zapadnoj obali s bradama i kratkim
hlačama s velikim mirnim očima preplanule seksi kože dijeleći
nerazumljive letl<e, istražujući FBI,
koji su cigaretama progorijevali ruke protestirajući protiv narko-
duhanske magle kapitalizma,
koji su dijelili superkomunističke manifeste na Union Squareu
plačući i svlačeći se dok su ih sirene Los Alamosa sažaljevale, a
sažaljevale su i Wall Street, a također i trajekt za otok Staten,
koji su padali u plač u bijelim gimnastičkim dvoranama goli i drhteći
pred mašinerijom drugih kostura,
koji su ujedali detektive za vrat i vrištali od zadovoljstva u
policijskim autima ne počinivši drugog zločina osim vlastite
mahnite pederastije i intoksikacije,
koji su urlikali na koljenima u podzemnoj željeznici i koje su vuldi s
krova dok su mahali genitalijama i rukopisima,
koji su dopuštali svetim motocildistima da ih guze u guzicu, vrišteći
od užitka,
koji su pušili i kojima su bili pušeni od tih ljudskih serafina, mornara,
u ljubavnim igrama Atlantika i Kariba,
koji su se ševili jutrom noću u ružičnjacima i travi javnih parkova i
po grobljima, razbacujući sjeme slobodno bilo komu tko bi im
prišao,
koji su neprestano štucali pokušavajući se naceriti ali koji su završavali
jecajući iza pregrada turske·kupelji kada bi ih plavi i goli anđeo došao
probosti mačem,
koji su gubili svoje ljubavnike zbog tri stare gatalice sudbii"le,jednooke
gatalice heteroseksualnog d!=Jlarajednooke gatalice što namiguje iz
maternice ijednooke gatalice koja ne radi ništa drugo do sjedi na
guzici i na tkalačkom razboju prede zlatne intelektualne niti,
koji su se ushićeni i nez~sitni :parili s bocom piva voljenom o_s~bom

AKADEMIJA MISTIQUE Ej'

 kutijom cigareta svijećom i koji bi pavši S kreveta, nastavljali
na podu i niz hodnik onesvijestivši se uza zid s vizijom
vrhovne pičke i svršavali izbjegavajući posljednji orgazam svijesti,
koji su zaslađivali pizde milijuna djevojaka dršćući u sutonu, i ujutro
bili crvenih očiju ali spremni zasladiti pizdu svanuća, osvijetljenih
guzica pod štagljevima i goli u jezeru,
koji su se odlazili kurvati kroz Colorado u bezbrojnim ukradenim
autima noći, N.C., tajni heroj ovih pjesama, denverskijebac i
Adonis- radosne li u_spomene na njegova bezbrojna povaljivanja
djevojaka po ~apuštenim gradilištima i stražnjim dvorištima
svratišta, rasklimanim kino foteljama, na vrhovima brda, u špiljama
ili na zadizanja podsuknji osamljenim mršavim konobaricama u
poznatim svratištima uz ceste i osobito tajnim solipsizmima
nužnika benzinske crpke i uličicama rodnog grada također,
koji su postupno iščezavali u velildm prljavim kinima, premještali se u
snovima, budili se iznenada na Manhattanu, vukli se iz podruma
ispunjeni mamurlukom bezdušnogtokajca i snovima o čeličnim
užasima Treće avenije i posrtati prema uredima za nezaposlene,
koji su cijelu noć koračali u cipelama punim krvi po snijegom
prekrivenim dokovima čekajući da im se na East Riveru otvore
vrata jedne sobe ispunjene toplinom isparenja i opija,
koji su izvodili velike drame samoubojstava u stanovima na obalama
Hudsona pod plavim mlazovima mjesečine za vrijeme rata jer
njihove će glave biti okrunjene Javorovim vijencima u zaboravu,
koji sujelijanjeći gulaš mašte ili probavljali raka na muljevitom
riječnom dnu Bowaryja,
koji su plakali pred romantičnošću ulica s kolicima za guranje punim
luka i loše glazbe,
koji su sjedili u kartonskim kutijama dišući u tami pod mostom, i koji
su ustaj ali da bi na svoj" im tavanima pravili čembala,
koji su kašljali na šestom katu u Harlemu okrunjeni ognjem pod
tuberkuloznim nebom okruženi teologijom gajbi za voće,
koji su škrabali cijelu noć njišući i ljuljajući se nad svojim tavanskim
vračanjima koja su se u bljedilu jutra pretvarala u besmislene
stihove,
koji su kuhali crvljive životinje pluća srce papke rep boršč i tortilje
sanjajući čisto biljno kraljevstvo,
koji su se bacali pod kamione hladnjače tražeći jaje,
koji su bacali svoje satove s krovova da bi se zavjetovali Vječnosti
izvan Vremena, i budilice im padale na glave svakog dana
idućih deset godina,
koji su nakon što su triput bezuspješno rezali vene na rukama
odustali od toga i bili prisiljeni prevaliti u staretinarnice da bi tamo
plakali vjerujući da stare,
koji su živi spaljeni u nevinim flanelskim odijelima na Madison
aveniji usred eksplozije olovnih stihova i umjetnog zveketa
oklopnih jedinica mode i nitroglicerinskih krikova reklamnih
čarobnica i iperita zlokobnih inteligentnih urednika, ili koje siJ
pregazili pijani taksiji Apsolutne Stvarnosti,
koji su skakali s Brooklynskog mosta, to se zbilja dogodilo i odlazili
nepoznati i z"aboravljeni u sablasnojjušnoj sumaglici uličica kineske
četvrti i vatrogasnih kamiona, a da ih nitko živ nije častio pivom,
koji su iz očaja pjevali sa svojih prozora, koji su padali s pr?zora
:.· podzemne željeznice, bacali se u prljavi Passaic, skakali na crnce,
i: plakali dužinom cijele ulice, l;losonogi plesali po slomljenim
'j; vinskim čašama razbijali gramofonske ploče nostalgičnog
!
europsko-njemačkog jazza _30-tih ispijali whiske)ri povraćali

l'
l
'-li ~POEZIJ..A
l
'
u
o
• •
. posrćući u okrvavljenom nužniku, jauci u njihovim ušima i buka
divovsjdh sirena,
koji su se kotrljali autocestama prošlosti putujući zajedničkoj
automobilskoj Golgoti budne zatvorske samoće ili inkarnaciji
birminghamskogjazza,
koji su vozili od istoka do zapada Sjedinjenih Država sedamdeset dva
sata tek da bi saznali da Ii ja imam viziju, ili ti imaš viziju ili on ima
viziju i tako otkrivali Vječnost,
koji su putovali u Denver, koji su umirali u Denveru, koji su se vraćali
u Denver i uzalud čekali, koji su bdjeli nad Denverom i snatrili i
samovaH u Denveru i konačno otišli otkriti Vječnost i sada je
Denver osamljen bez svojih heroja,
koji su padali na koljena u katedralama beznađa moleći jedan za
drugog spasenje i prosvjetljenje i prsa sve dok duša ne bi začas
obasjala svoju kosu,
koji su ludjeli u zatvoru čekajući nemoguće kriminalce zlatnih glava
sa šarmom stvarnosti u srcima, koji su pjevali umilni blues
Alcatrazu,
koji su se povlačili u Meksiko da bi uzgajali ovisnost, ili na Stjenovite
planine da bi se predali Buddhi ili u Tanger dječacima ili na Južni
Pacifik crnoj lokomotivi ili Harvardu narcisu Vječnom počivalištu
tulumu ili grobnici,
koji su tražili dokaze umne slabosti optužujući radio za hipnotizam i
koji su bili napušteni sa svojom umobolnošću i svojim rukama i
neodlučnom porotom,
koji su se gađali krumpir-salatom na newyorškom Sveučilištu na
predavanjima o dadaizmu i kasnije se pojavljivali na granitnim
stubama ludnice obrijanih glava i s harlekinskim govorom o
samoubojstvu zahtijevajući trenutnu lobotomiju,
i koji su umjesto stvarnoj praznini ili inzulinu podvrgnuti elektroterapiji
hidroterapiji psihoterapiji odgojnoj terapiji pingpongu duše i
amneziji,
koji su u sjetnom protestu prevrnuti tek jedan simbolični stol za ping-
peng, Odmarajući se malo u katatoniji,
kako se vraćaju godinama kasnije istinski ćelavi osim za vlasulju od
krvi, sa suzama i prstima, očitoj sudbipi luđaka pod nadzorom u
ludim gradovima istoka
smrdljive hodnike Pilgrim State Rocklanda i Greystonea po kojima se
se svađaju s odjecima duše, plešući i njišući se u ponoćnoj samoći
-klupe prethistorijskog kamenog nadgrobnog spomenika-
kraljevine ljubavi, san o životu kao noćnoj mori, tijela pretvorena u
kamen teška kao mjesec
s majkom konačno 0 0 0 0 0 0 , i posljednju fantastičnu knjigu bačenu s
prozora stana i posljednja vrata zatvorena u 4. ujutro i posljednji
telefon tresnut o zid kao odgovor i posljeQnju namješteno sobu
ispražnjenu do posljednjeg komada umnog namještaja, žutu
papjrnatu ružu. obavijenu oko žice nad zahodskom školjkom, jer
ni ta maštovitost nije ništa drugo do komadić nade halucinacije-
ah, Carle, dok ti nisi na sigurnom nija nisam siguran a sada si
doista u potpunoj životinjskoj juhi vremena-
i koji su zbog tOga trčali zaleđenim ulicama opsjednuti bljeskom
alkemije navike elipse kataloga metra i podrhtavanjem aviona,
koji su snivali i r.einkarnirali pukotine Vremena i Svemira pomoću
suprotnih likova, i hvatali u klopku arhanđela duše između 2
yidljiva lika i sjedinjavali osnovne glagole i sistematizirali zajedno
imenicu i komadić svijesti poskakujući s uzbuđenjem Pater
Omnipotens Aeterni Deusa

AKADEMIJA MiSTIQUE~
 . ' ·• : . .. __ · . ._ . ·. _" -; ', _.- :. . .

,'>,<..
da b; o;vježili sintaksuirrlje!)l ~skudne
ljudske prozeizaustavili se. .
isprectyas nUeini np.teifi{e.ntrii i dršćuć{ od stida, ·odbačeni "ali _ipak
-Prizivajući dušu cta bije-pri~agodili ritmu miSIU njegOVoj gOlOj i
beski-ajnoJ glavi, _
ludog skitnice i izop_Ćenog Ariđela ll vreme~m. nepoznatog ·au-koji sada
goVori pilo što Se mo ž€ rećf tek poslije Smrti, :- .
i k6ji_SU usta'Ii reinkarhir8ni u sablasnOj odjećijazz sastava u sjeni
trube i-odsVirali p-atnju za ljubav gologduhaAmerik~ ujectnOm --
vrisku -saksofona eli eli lama lama savahvani koji j~ razbudio
gradove do Posljednjeg-radija
s apsolutnim srcem pjesme o životu iščupanom iz njihovih vlastitih
tijela dobrih zajelo tisuću godina.

ll

Kakva je to sfinga od cementa i aluminija smrskala njihov~ lubanje i

prožderala im mozgove i maštu?
Moloh! Samoća! Prljavština! Nakaznosti Kante za smeće i nedostižni
dolari! Djeca vrište pod stubištima! Mladići jauču u vojskama!
Starci plaču u parkovima!
Moloh! Moloh! Noćna mora Molaba! Bezosjećajni Moloh! Umni
Moloh! Moloh nemilosrdni sudac čovječanstva!
Moloh neshvatljivi zatvor! Moloh bezdušna tamnica lubanje i Kongres
patnji! Moloh čije su zgrade presuda! Moloh golemi kamen rata!
Moloh ošamućenih vlada!
Moloh čiji je um čista mašinerija! Moloh čija je krv tekući novac!
Moloh čiji su prsti deset vojski! Moloh čija su prsa dinamo
ljudoždera! Moloh čije je oko kužni grob!
Moloh čije su oči tisuću slijepih prozora! Moloh čiji se neboderi uzdižu
u dugim ulicama kao beskrajni Jahve! Moloh čije tvornice sanjaju i
grakću u magli! Moloh čiji dimnjaci i antene krunišu gradove!
Moloh čija je ljubav vječna nafta i kamen! Moloh čija je duša
elektricitet i banke! Moloh čije je siromaštvo sablast genija!
Moloh čija je sudbina oblakbespOlnogvodika! Moloh čije je ime
Razum!
Moloh u kojem sjedim osamljen! Moloh u kojem sanjam Anđele!
Luđak u Molohu! Bez ljubavi i nečovječan u Molohu!
Moloh koji je rano ušao u moju dušu! Moloh u kojem sam savjest
bez tijela! Moloh koji meje smrtno preplašio moje prirodne
ekstaze! Moloh kojeg napuštam! Probudite se u Molohu!
Svjetlost pada s neba!
Moloh! Moloh! robotizirani stanovi! nevidljiva predgrađa! riznice
kostura! slijepi kapitali! demonske industrije! sablasne nacije!
neosvojive ludnice! granitni kurci! monstruozne bombe!
Slomili su leđa podižući Moloha na Nebo! Pločnike, stabla, radio-
aparate, tone! podižući grad na Nebo koje postoji i posvuda je oko
nas!
Vizije! slutnje! halucinacije! čuda'! ekstaze! fdiznule u američku rijeku!
Snovi! obožavanja! prosvjetljenja! religije! čitav brodski tovar l_ l
osjećajnog sranja!
Probijanja! nad rijekom! sk.okovi i rasp'eća! sklizli u potop! Drogiranja!
w
u
Bogojavljenja! Očaji! Desetogodišnji životinjski krici i
samoubojstva! Umovi! Nove ljubavi! Luda generacija! dolje na
stijenama Vremena!
Istiniti sveti smijeh u rijeci! Vidjeli su sve to! divljim očima! sveti
pokliči! Opro'stili se! Skočili s krova! u samoću! mašući! noseći

cvijeće! Dolje u rijeku! na ulicu!

 Ill

caJ.Ie-s-ol~mon~(S t~bo~ -s~:~ U~~Ctuarid~--: .· ; .. : ~ .

gdje si lUđi od mene·
S tobom Sam~ ROckl~hd'u_-
gdje SE: moraš -oSjećat(vrl~ čudpo
S toborit sam ti Rocklaifdu
gdje imitiraš sjenu moje majke·::
· S tobom sam u Rocklandu
gdje si ubio s:vojih dvanaest tajnica
S tobom sam u Rockiandu
gdje se smiješ ovom nevidljivom humoru
S tobom sam u Rocklandu
gdje smo veliki pisci za istim groznim Pisaćim strojem
S tobom sam u Rocklandu
gdje se tvoje stanje pogoršalo o čemu javljaju preko radija
S tobom sam u Rockladnu
gdje duševne sposobnosti više ne priznaju crve osjetila
S tobom sam u Rocklandu
gdje s dojki usidjelica iz Utice piješ čaj
S tobom sam u Rocklandu
gdje se igraš riječima s tijelima bolničarki barpija iz Bronxa
S tobom sam u Rocldandu
gdje u luđačkoj košulji vrištiš da gubiš igru stvarnog ping pong
ponora
S tobom sam u Rocklandu
gdje udaraš po katatoničnom udaraš, duša je nevina i besmrtna i
nikada neće bezbožno umrijeti u naoružanoj ludnici
S tobom sam u Rocklandu
'i gdje ni pedeset idućih elektrošokova neće nikad više tvojem
tijelu vratiti dušu s njezina hodočašća raspeću praznine
S tobom sam u Rocklandu
gdje svoje liječnike optužuješ za ludilo i snuješ zavjeru Hebrejske
socijalističke revolucije protiv fašističke nacionalne golgote
S tobom sam u Rocldandu
gdje ćeš razdvojiti nebesa Long Islanda i uskrsnuti svojeg živog
ljudskog Isusa iz nadljudskog groba
S tobom sam u Rocklandu
gdje dvadeset pet tisuća ludih drugova zajedno pjevaju posljednje
stihove Internacionale
S tobom sam u Rocklandu
gdje grlimo i ljubimo Sjedinjene Države ispod naših plahti
Sjedinjene Države što kašlju cijelu noć i ne daju nam spavati
S tobom sam u Rocldandu
gdje se budimo iz kome naelektrizirani avionima naših vlastitih
duša koji tutnje nad krovom i koji su došli baciti anđeoske
bombe bolnička svjetla se pale zamišljeni zidovi_se
ruše O mršave legije istrči te vani· O zvijezdama okićeni
šoku samilosti vječni rat je ovdje O pobjede zaboravi svoje
rublje slobodni smo
S tobom sam u Rocklandu
u mojim snovima pokisao od krstarenja morem od putovanja
autocestom Amerike koračaš u suzama prema vratima moje kolibe
u Zapadnoj noći
San Francisco, ]955.-1956.

,,........ .. . -
. ....·· ...
1;7.,
-- -·-·~---··- \
·--~ ~- ~-·'
Litanija ratnog profita

za Ezru Pounda

Ovo su imena kompanija koje su zaradile novac na ovom ratu

tisuću devetsto šezdeset osme Annodomini četiri tisuće osamdeset
devete po hebrejskom kalendaru
ove korporacije profitirale su trgujući sumporom od kojeg ljudska koža
gori ili granatama rasprsnutima u tisuće razornih komadića koji se
zabijaju u meso
ovdje su po broj eni milijuneri koji su milijune stekli kontrolom
tržišta
ovdje su redom izneseni dobici, pobrojane nagomilane zarade
desetljeća,
ovdje su imenovani odgovorni Oci tih industrija koji telefonima
upravljaju financijama
imena direktora, kreatora tuđih sudbina, i imena akcionara tih
unaprijed određenih svota
ovdje su imena veleposlanika Kapitala, predstavnika zakonodavstva i
onih koji sjede u hotelskim predvorjima i opijaju se
uvjeravajući vas,
ovdje su posebno izdvojeni oni koji iz zraka bacaju amfetaminske
tablete vojsci, i brbljaju, uvjeravaju i nagovaraju
oni su ti koji nameću politiku određuju jezik predlažu strategiju i za
to dobivaju honorare kao veleposlanici Pentagona, vojni
savjetnici plaćeni novcem vlastite industrije:
ovo su imena generala i vojnih časnika koji sada rade za proizvođače
oružja;
osim svega ovoga, ovdje je popis banaka, udruženih poduzeć<l,
ulagačkih trustova koji kontroliraju te industrije:
ovo su imena dnevnih listova čiji su vlasnici spomenute banke,
ovo su imena radio postaja čiji su vlasnici ta udružena poduzeća;
ovo su bezbrojne tisuće građana koji su zaposleni kod spomenutih
pos1odavaca;
početak ovog izvještaja započinje 1958. a završ<lva 1968., kako bi
statistički podaci bili uredno pored!lni,jasni i konačni
dok prva verzija ove litanije započete na prvi dan prosinca 1967.
nastavlja pjesmu o Sjedinjenim Državama.

l. prosinca 1967.

Dasi svijesti

Sjedio sam prekriženih nogu na okruglom jastuku u dvorani Tetan

Space-
Disao sam nad· aluminij skim postoljem mikrofona udaljen za širinu
tijela
Disao sarn na učiteljevom prijestolju, drvenoj stolici sa žutim
jastukom·
Disao sam ujednačeno iza šalice sakea koju je dopola ispio guru što je
disao
Disao Sam nad zelenim mladicama lisnate biljke u loncu za cvijeće
pisao sam pred debelim staklom u kojem se zrcalila dvorana kavane
u kojoj su okupljeni sjedeći meditirali Sangh u
moj dah je kroz nosnice strujao prema nc:ćnom leptiru što je udarao o
osvijetljeni prozor
strujao je kroz grančice jasike njišući rujanski žute vrške lišća u sumrak
u podnožju plan~ne
strujao je preko planine, preko snijegom pokrivenih litica obavijenih
sporom bjeličas~om pjenom golemih oblaka
vjetrovi t preko planine Tetan do Idahoa, prohujao je sivim gorskim
lancem pod plavim prostranstvom
pod naletima nježnih snježnih pahulja, zapadno
planinska trava treperi u zapusima vjetra prema Wasatchu
Po~etarac ćarlija u kasnu jesen ulicama drvenog hrama na Slanom
jezeru
bijeli slani kovitlac diže se uz uzburkano olovnosivojezero, noseći
prašinu iznad Kennecott ponora prema masivu Unit Rig,
i neonskim svjetlima grada Reno, lažne dolarske novčanice leže uz
kameni rub pločnika,
gore u Sierrama hrastovo lišće otpalo zbog jesenjih mrazeva
nad planinsldm vrhovima počinju snježne mećave,
dah molitve širi se niz mrku travu poleglu uz zemlju,
nad Garyjevim krovom od crepova, nad stupovima hrama, šatorima
i grmljem manzanite u borovom po brdu Sierra-
dah se spušta niz dolinu Sacramento a vjetar zavija niz šestokraku
autocestu s druge strane mosta Bay
stranice novina šuškajući lete ulicom Montgomery, golubovi u suton
slijeću s bijelog tornja crkve u Washington parku-
pod mostom Golden Gate bjeličasti valovi se valjaju prema prostranstvima
Pacifika
nad Havajima blagi vjetrić struji kroz krošnje palmi oko hotela, vlažna
toplina širi se zračnom bazom, vlažni rashlađujući lahor u trulim
carinskim skladištima otoka Guam,
kišni vjetrovi struje kroz palme na koraljnim obalama otočja Fiji,
pokraj drvenih hotela otoka Suva lepršaju zastave, taksiji jure
petkom noću pokraj crnih šetača pred rock & roll diskotekom
iz koje katovima daleko treperi engleski neon svjetlosnih efekata-
povjetarac ćarlija prema Sydneyju, preko travnatih padina brežuljaka na
kojima g-ljive rastu na kravljim balegama diljem Queenslanda dok
niz aleje Adelaide struji glazba s Brian Mooreovog dobra nošena
vjetrom-
gore kroz Darwinovu zemlju, preko poluotOka Gove dah zelenog
oceana, odjek magičnih štapova iz sela Yerkalla prenose uzburkani
valovi
Daaa i vjetar nad nemirnim vodama jugoistočnog Japana, šuplji drevni
gong odzvanja dvoranom hrama u Kyotu ispod kovrčaste
grobljanske trave
Sirena za maglu odzvanja u Kineskom moru, jake ldše nad Sajgonom,
bombarderi lete nad Kambodžom, izgledali su sićušni dok sam ih
u vjetrovitoj noći nazirao s mnogolikihAvalokitesvalinih kamenih
kula Angkor Wata,
dim opija izlazi iz požutjelih usta u Bangkoku, gusti dim hašiša
.izlazi iz nosnica i·očiju bradatog saddhu~ pokraj Nimtallah Burning
Ghata,
dim zapaljenih cjepanica nošen vjetrom preko mosta Hooghly, dim
nlirisnih štar)i€a širi se pod svetim stablom smokve u Bodh Gayji,
u Benaresu lomače gore kod Manikarnike vraćajući okađene duše
Š ivi,
vjetarćarlija·kroz zaljubljivo lišće Brindabana, ustajali zrak nad
golemim podom džamije što se uzdiže nad ulicama starog Delhija,
vjetar puše preko kamenih zidina grada Kausani, vrhunci planinskih
lanaca Himalaja protežu se stotinama milja duž sniježnog obzora,
molitvene zastave lepršaju nad smeđim drv!;!nim krovovima kuća

AKAD EM !JA MISTIQUE~

 uAlmori,
pasatni vjetrovi tjeraju arapske jedrenjake kroz Indijski ocean u
Mombasu ili sve dolje do riječne luke U Dar es Salamu, palme se
njišu a mornari spavaju uvijeni u pamučne pokrivače na drvenim
palubama-
Lagani povjetarac struji preko Crve~og mora do suhih Eilat hotela,
papirići razbacani uz Zid plača lete vjetrom nošeni prema Grobu
Blaga mediteranska južina struji od Tel Aviva preko Krete, vjetrenjače
u dolini Lassithi okreću se već stoljećima pokraj Zeusove rodne
špilje ·
snažni valovi raZbijaju se od obale Pireja, vode venecijanskih laguna
zapljuskuju trg Svetog Marka, poplavljuju i nanose blato po
mramornim stubamaa, gondole se propinju na uzburkanim
vodama kod Zattere,
studeni rujanski vjetar struji kroz milansku arkadu, hladne kosti i
ogrtači povij aju se na trgu sv. Petra,
nizViaAppia tišina oko grobnica, ustrajne nadgrobne ploče na
osamljenoj travnatoj stazi, dah nekog starca što se tegobno uspinje
uz put-
S druge strane Scile i Haribde, krijumčari duhana sa Sicilije puše na
brodskoj palubi,
u Marseillesu crni ugljeni dim diže se u oblake, bijeli trag parobroda
niz vjetar cijelim putem do Tangera,
dah crvenilom prožete jeseni u Provansi, spori čamci na Seini,
jedna dama se ogrće ogrtačem na vrhu željezne glave Eiffelovog
tornja-
širom engleskog Kanala valjaju se crnozeleni valovi, na londonskom
Piccadilliyju pivske limenl<e kotrljaju se betonom ispod Erosovih
srebrnih grudi, stranice Sunday Timesa lete zrakom i padaju na
vlažne stepenice fontane-
nad otokom lona plavi dan i blagi povjetarac sa središnjih Hebrida,
gusta magla širi se Atlantikom,
bijeli ledeni vjetar s Labradora hladi sve, niz newyorške kanj one
vjetar s Lower East S idea nosi svijetlosmeđe papirnate vrećice
prema Wall Streetu-
dah nad glavom moga oca u njegovu stanu na Park aveniji u
Patersonu-
hladni rujanski povjetarac puše s East Hilla, javori u Cherry dolini njišu
se crveni,
kroz Vjetroviti grad Chicago golemi dah svjesnosti iščezava, dimnjaci i
auti ispuštaju skupe dimove što se provlače preko željezničkih
tračnica,
Zapadno, jaki dah puše preko ravnica, polja Nebraske požnjevena a
strnjike se blago njišu u večernjem zraku
uz Stjenjak, S denverskog Cherry Creekbeda topli povjetarac puše
u sumrak preko vrha Pike pada snijeg, vrhovi planinskog lanca Wind
River gledaju prema planinama Tetan,
dah ldizi spuštajući se niz travnate zaravni prošarane kravama prema
Jacksonovoj rupi, zavirujući u svaki zakutak doline,
uz asfaltnu cestu i blatnjavo parkiralište, dah nemirnog rujna, penje se
potmognutvjetrom uz drveno stubište
u kavanu u selu Tetan Village ispod crvene kabine uspinjače
stišani dah, nijemi dah, lagani dah struji iz nosnica.

28. rujna 1973.

~POEZIJA
Eroica

Bijeli mramorni stupovi u atriju Kneževog dvora

na dnu mramorno bijele ulice u zidinama okruženom gradu
Dubrovniku-
Cijela flota potonula, Republika propala, Duždevi se pretvorili u
kosture a Turci u prah i pepeo
Svjetski ratovi prošli uz topovsko paljbu, iperiti Fuhrere ovisne o
amfetaminima-
Beethovenova koračnica ponovno odzvanja u kamenom domu
Bijeli sakoi i Crne kravate na tvorcima Disonantnih gromova što se
koncentriraju na note
Nagnuvši se, Timpanist prislanja uho k herojskoj vibraciji sa svog
timpana-
Basisti s rožnatim naočarima i bradama, mladi i stari zajedno prebiru
srednjim prstima po tankim životinjskim strunama-
Fagotisti prislanjaju usne na šuplje drvene puhaljke,
Gudači uzbuđeno prebiru po gudalima- Prvi Violinist
kratke brade (pred stalkom za note uz mladu djevojku u crnoj
večernjoj haljini) strpljivo čeka da orkestar naštimuje notu C-
Dirigent maše svojom palicom i laktovima da bi uskočio u
Beethovenova djelo
Znojeći se na hladnom jadranskom zraku u 10.15 uvečer u bijelom
ovratniku, crnom dugom fraku s celuloidnim manšetama, u
crnim cipelama s visokim potpeticama -okreće izlizanu
stranicu Prvog stavka-
Limena glazbala odjekuju, trube ječe, francuski rogovi slave
Napoleona!
Dirigent dirigira Bam Bam bam b.

Ali Beethoven se zgrozio Napoleonom i izbrisao ime svog heroja

sa stranice za Posvetu-

Započinje Pogrebna koračnica! Običavao sam je slušati na radiju u

Patersonu za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj-
Napokon znam da to fagoti Predvode jecaje uzvišene elegije
napokon vidim čeliste kako sjede na stolicama, violiniste što se njišu
naprijed-natrag, basiste što stoje i tužno gledaju
dok svi zajedno izvode sjetnu tužaljku i posmrtno koračnicu Europi,
Kraj Dubrovačke republike, idiotski vrisak Marša na Moskvu!
Dubrovački glazbenici osvećuju se Napoleonu
svirajući Beethovenove herojske akorde u Kneževom dvoru pokraj
mora Noću-
Električne svjetiljke u obliku kugli na posto ljima od kovanog željeza
osvjetljavaju 1980. godinu (Car Napoleon i Car Beethoven nalik
lubanjama što hrču)
. u Kneževqm dvoru preuređenom u koncertnu dvoranu za Thriste
Beethovenova srce udara u bubnjevima, ljutito uzdiše, dok u crno
odjevena violinistica i bradati Koncert-majstorzamahuju
rukama.
Posmrtna fuga Započinje! Smrti Kraljeva, vrisak Revolucionarnih
masa
d~k se Srednji vijek urušava pred Industrijskom revolucijom
Tajanstvena truba! duga mjedena budnica!
veseli izleti na otočka mjesta izraženi violinskimjezikom,
glazba struji od violina prema fagotima-
Bubanj oponaša bat koraka Nosača .Lijesa-

AKADEMIJA MISTIQUE E>

ritam tužne melodije diže se iznad krovova, U mojem snu zapisao william
nalik bešumnim mačkama na crvenim crepovima, žice odjekuju carlos williams
tužnije-
cijev za vodu u gubici lava strši iz bijelog kamena zidne Fontane u "Budući da si Ti
atriju glasnik
Sada štakori i lavovi progone jedni druge oko orkestra od violinske
strune do hrabrog stakata basa- opće

Lovački rogovi razigrano odzvanjaju odbijajući se o mramorne Istine

blokove stubišta-
Napoleon jeu im~ Pape samog sebe okrunio za Cara! Općepoznate
Nevjerojatno! Atomske bombe padaju na Japan! Hitler napada kao čežnja
Poljsku! Saveznici bacaju zapaljive bombe na sve živo u
Dresdenu! Amerika ulazi u rat- Nemaš potrebe
Sada violine i rogovi dižu Kontrapunkt do gromoglasnog kititi je
bombardiranja! Timpani ratuju! Bam Bamb! Kraj Scherza!
kao
Finale- šuljajući se kroz historiju, Pizzicato na Basu Čelu i ljepoticu
Violinama dok Vrijeme protječe.
Strujeći venama, radost pobjede, Oslobođenje čovjeka od Države! Nemaš potrebe
Veliki ples, festival, svi instrumenti združeni jednoglasno objavljuju izvrta ti
Tako je!
Tko ne bi bio sretan sresti Beethovena u Jeni 1812. ili 1980! Malen ono što nije
je svijet, ustaje zapjevati kao veliko hrabro srce! uobičajeno

Priprema za Zanosni Europski Ples! Osluškujemo na jedno, potom

na drugo uho, Koraci Titana odzvanjaju Srednjom Europom- da bi bilo
Th je valcer da stiša veselje, Ali vratit će se veliki ples kao Vječnost razumljivo.
kao Bog kao
oluja kao Zemljotres kao Beethovenova Tvorevina Spoznaj svoj
nova Europa! Slobodni novi svijet kojegje prije gotovo 200. godina nos
Prorekao kroz limene instrumente i gudačka glazbala,
Gigantski Otkucaji srca Beethovenove Gluhe Čežnje­ oči uši

Proročanstvo čvrste sretne miroljubive Baš Europe- jezik

Veliko kao Trube Treće simfonije.
Ujedinjenje Svijeta! Trijumf mjeseca! Ljudska rasa slobodna za spol i
Glazbu! mozak
Dovoljno da te natjera u plač usred Kneževo g dvora, misleći na
Einsteinovu i otkrij ih
Atomsku bombu koja je eksplodirala iz njegove glave- svjetini
Usred note, prekid! Prolom oblaka!
Dirigent briše svoju glavu i bježi, Iskoristi
basisti i čelisti podižu svoja drvena glazbala i nestaju u garderobi, priliku
Puhači francuskih rogova Violinisti i Fagotisti dižu poglede k nebu
iz kojeg pljušti i bježe ispod balkona vlastite
usred note, usred velike Satirične Koračnice, pronicljivosti
Pljus! Kiša pljušti s neba!
Glazbenici i slušatelji bježe po kamenom popločanom Slušaj
Atriju Kneževo g dvora u Dubrovniku J4.listopada 1980. u 10.45 sebe
uvečer.
dok govoriš
sa sobom

i ostali će
rado

prihvatiti i
rasteretiti se

bremena-

~POEZIJA
vlastitih

misli
i tuge.

što je začelo
kao želja

završit će
mudrije."

Baoding, Kina, 23. studenoga 1984.

Usputna poetika

za Voju Šindolića

Iskričava soda-voda
Zasljepljujuća svjetlost reflektora
Dim cigareta izvija se osvijetljen rasvjetom
Ćirilićni novinski naslovi
Sveopća paranoja odražava se na zidnim zrcalima
Svačiji um sasvim prazan
Nalik na plavo nebo nad Ohridskim jezerom.

Struga, 23. kolovoza 1986.

·~

MISTIQUE
",,,