FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Kolegij

VODA, GORIVO I MAZIVO

dio “MAZIVO”

ak. god. 2012./13.

MAZIVO
1. UVOD

MAZIVO – sredstva za smanjivanje trenja između površina koje

se dodiruju i u međusobnom su relativnom gibanju.
Osim sredstava za podmazivanje, mazivima se naziva i niz
srodnih proizvoda u koje ubrajamo:

- sredstva za prijenos topline i snage;

- izolacijska i dielektrična ulja;

- procesna ulja za dobivanje gumenih proizvoda,

tiskarskih boja, kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda;

- pomoćna sredstva za mnoge industrijske grane.

1.1. Trenje
Trenje je otpor, tj. sila koja se suprotstavlja međusobnom
kretanju, ili pokušaju kretanja dvaju tijela čije su površine u
kontaktu.
Pri suhom trenju glavni uzročnik trenja među površinama u
kontaktu je njihova hrapavost koja uvijek postoji i ovisi o
njihovoj obradi.

Hrapavosti kliznih površina

1/ mirna površina; 2/ pokretna površina; A/ područje otiranja; B/
područje brazdanja; C/ područje zavarivanja; D/ beskontaktno područje

Područja otiranja – područja s višim grebenima s kojih se slojevi

otiru. Javljaju se elastične i plastične deformacije (područja s velikim
naprezanjima zbog vrlo malih dodirnih površina grebena).
Područja brazdanja – područja gdje grebeni od tvrđeg materijala
brazdaju površinu od mekšeg materijala.
Područja zavarivanja – uspostavljaju se tarni kontakti i nastaje
međusobno zavarivanje, a zbog daljeg gibanja dolazi do otkidanja
zavarenih čestica.
Beskontaktna područja – područja u kojima tarne površine nisu u
kontaktu
Svrha podmazivanja je da spriječi izravni kontakt međusobno
sparenih površina tj. da se otpor (trenje) - smanji na što je moguće
manju mjeru i time smanji njihovo trošenje.
Tribologija – znanstvena disciplina koja proučava složene pojave na
površinama u izravnom ili neizravnom kontaktu, koje su međusobno
opterećene i u međusobno relativnom gibanju.
 Svrha podmazivanja je da spriječi izravni
N kontakt međusobno sparenih površina tj. da se
P otpor - TRENJE - smanji na što je moguće
A manju mjeru i time smanji njihovo trošenje.
B Charles Augustin Coulomb (1736 – 1806 g.)
1781. godine dao je prve osnove trenja:

P = f ⋅ N . . . . . f =P/N = μ - koeficijent trenja

μ = f(c) - kod velikih brzina jako se smanjuje
Coulomb nije uzimao u obzir dodirne površine, a niti brzinu
gibanja pa ovaj zakon vrijedi približno za brzine veće od 1,5 m/s.
Statički koeficijent trenja nekih parova materijala (za vrlo male brzine) μ0:

čelik-čelik ___________________________ 0,8

čelik-bijela legura __________________0,5-0,8
čelik-mjed __________________________ 0,35
čelik-teflon _____________________0,02-0,04
čelik-led (snijeg) ________________0,05-0,30
ležaj podmazan uljem ____________ 0,02-0,04

1.2 Vrste podmazivanja – trenja

Suho trenje - bez podmazivanja
Ne postoje idealno glatke površine, već se svaka površina
sastoji od velikog broja ispupčenja i udubljenja različitih
veličina. Pri gibanju jedne takve površine po drugoj dolazi do
uzajamnog zahvaćanja ovih neravnina te se kao posljedica
javlja trenje.
Zbog trenja lokalno može porasti temperatura do temperature
taljenja materijala i pojave mikrozavarivanja. Male su dosjedne
površine: 30-60% i kod najbolje obrade.
 Granično podmazivanje/trenje
Može nastati kod fino obrađene površine, parafini
male debljine uljnog filma, velikih
tlakova i nedovoljno ulja.
Uljni film je tanak do dužine lanca nafteni i
molekula. aromati
Polutekuće podmazivanje
Kod nedovoljno ulja, slabog dovoda maziva na
pojedine dijelove ležaja, ulja neodgovarajućeg
viskoziteta - dio neravnina ostaje nepokriven.
Hidrodinamičko podmazivanje
Tarne površine su potpuno razdvojene, a
trenje postoji samo među slojevima ulja -
najbolje u praksi.

Reynolds 1886. godine dao osnove hidrodinamičkog podmazivanja:

T =η·(dw/dy )·F
, gdje je:
T - sila smicanja u sloju ulja;
η - dinamički viskozitet ulja (Pa·s);
dw/dy - gradijent (promjena) brzine po sloju ulja;
F - površina ležaja.
μ = f(c i vrste podmazivanja)
μ 1
1- polusuho podmazivanje/trenje
0,3 2- polutekuće podmazivanje/trenje
3- granično podmazivanje/trenje
0,2 2 4-hidrodinamičko podmazivanje/trenje

0,1
3 4 Kod većih brojeva okretaja koeficijent
trenja nešto raste, jer dolazi do izražaja
[o/min] (m/s) trenje u slojevima ulja.
Kod malih brojeva okretaja nema dovoljno
Stribeckova krivulja ulja u pojedinim dijelovima ležaja.
Podmazivanje krutim tvarima
Rijetko se primjenjuje, a sredstva su grafit i molikot tj. molibdenov disulfid
(MoS2). Ova maziva imaju posebnu slojevitu strukturu kristalne rešetke
(heksagonalna struktura grafita) i posjeduju slobodne valencije kojima se
vežu na slobodne valencije metala.
Adhezijske sile između pojedinih slojeva su vrlo male – već pod
djelovanjem vrlo malih smičnih sila slojevi se pomiču jedan po drugom.
Zbog svoje strukture ove tvari imaju veliku moć adhezije, odnosno
adsorpcije. U praksi uglavnom služe kao dodaci - aditivi - mazivim uljima i
mazivim mastima.
C C
1,6 A
C C

C C
Heksagonalna struktura grafita
3,5 A
C C

C C

C C

2. OSNOVNA FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA

MAZIVIH TVARI
Osnovne mazive tvari:
1. MINERALNA MAZIVA ULJA
2. SINTETIČKA MAZIVA ULJA
3. MINERALNE I SINTETIČKE MAZIVE MASTI
(4. KRUTE MAZIVE TVARI; 5. PLINOVITE MAZIVE TVARI)

Osnovna fizikalno/kemijska svojstva mazivih tvari:

- dobra moć omašćivanja - kvašenja (ovlaživanja) mazivih površina,
- velika adhezija i kohezija,
- neagresivnost na metale i brtve,
- dobra fizikalna i kemijska stabilnost,
- otpornost na vodu,
- sposobnost brtvljenja,
- što manja ovisnost viskoziteta o temperaturi.
 voda živa mineralno ulje
velika adhezija velika kohezija velika kohezija
mala kohezija mala adhezija velika adhezija

2.1 PODJELA I VRSTE MAZIVIH ULJA

2.1.1. Sastav mineralnih mazivih ulja
MINERALNO MAZIVO ULJE (= BAZNO ULJE + ADITIVI)
Bazna ulja - dobivaju se selektivnom rafinacijom teških derivata nafte.
Pretežno su parafinske baze, a mogu sadržavati naftene i aromate.
2.1.2 Osnovni tehnološki postupci za dobivanje mineralnih mazivih
ulja
Mineralna maziva ulja sastoje se od baznog ulja i aditiva. Bazna sirova
ulja dobivaju se nakon vakuum kolone uz sljedeće tehnološke korake:

- destilacija – postiže se odgovarajuća viskoznost i plamište;

- rafinacija – poboljšava se oksidacijska i viskozno-temperaturna
svojstva;
- deparafinacija – poboljšava se niskotemperaturna svojstva i
- završna obrada ulja vodikom – poboljšava se stabilnost i boja.
 2.1.3 Aditivi
- dodaci baznom ulju za poboljšanje fizikalnih i
kemijskih svojstava mineralnih mazivih ulja, unose
nova pozitivna svojstva (npr. antikorozijska svojstva)
ili poboljšavaju već postojeće karakteristike mazivih
ulja (visokotemperaturne karakteristike, sklonost
kristalizaciji parafina, niskotemperaturna svojstva,
itd.).

Ugljikovodici od kojih se sastoje mineralna maziva ulja ne

mogu zadovoljiti u potpunosti sve veće zahtjeve koji se
postavljaju na moderna maziva – aditivi su neizostavne
komponente modernih mazivih ulja!

Vrste aditiva:
1. Sredstvo za POBOLJŠANJE INDEKSA VISKOZNOSTI - smanjuju
promjene viskoznosti u odnosu na promjenu temperature - olefinski
polimerizanti;
2. Sredstvo za SNIŽENJE STINIŠTA (temperature stinjavanja);
3. OKSIDACIJSKI INHIBITORI - inhibitori korozije i starenja
usporavaju i umanjuju procese oksidacije ugljikovodika u mazivim
uljima;
4. DISPERZANTI -DETERGENTI - HD ulja: disperzanti čađi i koksa –
u ulju dispergiraju oksidacijske produkte (čađa, koks, smola) i drže ih
suspendiranima te tako sprječavaju da se istalože na nepoželjnim
mjestima u motoru (klipni prsteni, stjenke cilindra itd.);
5. Visokotlačni aditivi- EP aditivi (engl. Extreme Pressure). Na bazi P i
S, grafit, molikot (MoS2), polimerni spojevi;
6. Sredstva PROTIV PJENJENJA;
7. DEEMULGATORI/EMULGATORI
2.1.4 Vrste mineralnih mazivih ulja prema namjeni

A D I T I V I
TURBOULJA - parafinska baza; protiv pjenjenja, starenja,
Vp = 1-2 deemulgatori
detergenti, protiv starenja, polimerni spojevi za
MOTORNA ULJA - parafinska baza
multigradna;
ULJA ZA ZRAČNE KOMPRESORE
protiv starenja
parafinska baza
ULJA ZA REDUKTORE (HIPOIDNA)
vrlo visoki tlakovi - EP (P, S, Cl)
parafinska baza
TRAFO ULJA -parafinska baza;
protiv starenja
bez vlage;
ULJA ZA RASHLADNE STROJEVE
protiv starenja
- deparafinirana (naftenska baza), bez vlage
ULJA ZA OSTALE NAMJENE -razna:
bušenja, alatni strojevi, hidraulička, razni, ovisno o namjeni
preše, kaljenje i td;

2.2 PODJELA I VRSTE SINTETSKIH

(SINTETIČKIH) MAZIVIH ULJA

Sintetska su maziva umjetno proizvedene tvari kojima

se svojstva potrebna za podmazivanje mogu unaprijed
odrediti sastavom sirovina i uvjetima sinteze (najčešća
polazna sirovina je etilen (eten) C2H4).

Ona obuhvaćaju nekoliko važnih skupina:

1.ugljikovodična, 2. esterska sintetska, 3. poliglikolna i
4. silikonska maziva.

Za konačno postizanje željenih svojstava sintetskih

maziva na raspolaganju su specijalni aditivi.
 Ugljikovodična sintetska maziva najraširenija su sintetska
maziva.
Proizvode se polimerizacijom jednostavnijih ili alkilacijom
aromatskih ugljikovodika. Najvažniji su među njima alkenski
oligomeri, koji se odlikuju visokim indeksom viskoznosti (>135),
niskom točkom tečenja i niskom viskoznošću na temperaturama
nižim od —30°C. Stabilni su prema oksidaciji i djelovanju
topline, a isparljivost im je niža od isparljivosti mineralnih ulja
iste viskoznosti.
Ta svojstva ih čine odličnim sirovinama za proizvodnju motornih
ulja koja se mogu upotrebljavati u svim sezonama.
Često se upotrebljavaju u smjesama s esterskim i mineralnim
baznim uljima, pa se dobivaju maziva vrlo povoljnih
karakteristika. Upotrebljavaju za proizvodnju motornih,
zupčaničkih i hidrauličkih ulja te mazivih masti za primjenu na
vrlo niskim temperaturama.

Esterska sintetska ulja obuhvaćaju diestere dobivene reakcijama

dvobazičnih organskih kiselina s monolima. Također se odlikuju
vrlo dobrim svojstvima na niskim temperaturama i niskom
isparljivošću. Zbog toga se često upotrebljavaju u smjesama s
mineralnim uljima za motorna i kompresorska ulja i kao mazive
masti za primjenu na niskim temperaturama.
Sintetska neopoliolna esterska maziva dobivaju se
reakcijama diola, triola, poliola, koji imaju samo primame oksi-
skupine, s jednobazičnim organskim kiselinama i masnih kiselina
sa 5 do10 ugljikovih atoma u molekuli. Sintetski se neopoliotai
esteri često upotrebljavaju u smjesama s drugim sintetskim, a i s
mineralnim uljima, pa se dobivaju maziva povoljnih i
uravnoteženih svojstava, pogodna za primjenu u vrlo širokom
području temperatura. Danas se mnogo upotrebljavaju u
proizvodnji motornih ulja za mlazne motore. Osim toga, oni su i
komponente sintetskih i polusintetskih automobilskih motornih
ulja, zupčaničkih i kompresorskih ulja i mazivih masti.
 Sintetska fosfatna esterska maziva mnogo su
otpornija prema vatri nego mineralna ulja, pa se
upotrebljavaju kao teško zapaljive tekućine u
hidrauličkim sustavima aviona i u industriji gdje
postoji opasnost od požara. Osim nepovoljne ovisnosti
viskoznosti o temperaturi, ostala su im maziva svojstva
dobra. Imaju nisko stinište. Osrednje su postojana
prema hidrolizi i kompatibilna s mineralnim uljima.
Dosta se upotrebljavaju za podmazivanje kompresora
koji rade na tako visokim temperaturama da bi se
maziva kad bi bila mineralna mogla zapaliti i
eksplodirati

Sintetska poliglikolna (polieterska) maziva mogu biti u

vodi topljiva ili netopljiva.
Jedna je od glavnih njihovih prednosti što na visokim
temperaturama isparuju bez taloga. Ovisnost im je
viskoznosti o temperaturi povoljna i ne miješaju se s
mineralnim uljima. Najviše se upotrebljavaju za
hidrauličke kočnice motornih vozila.
Osim toga, vodotopljiva se maziva upotrebljavaju u
obradbi metala i kao teško zapaljiva hidraulička ulja,
dok se netopljiva u vodi upotrebljavaju za
podmazivanje zupčanih prijenosnika, kompresora
rashladnih postrojenja, te kao specijalna ulja za
hidrauličke pogone
Silikonska maziva linearno su strukturirani polimeri alkil-
siloksanskog i aril-siloksanskog reda. Svojstva su im određena
molekularnom masom i sastavom postranih lanaca molekula.
Najčešće su ti lanci od metilnih i fenilnih skupina.
Silikonska se maziva odlikuju vrlo malom ovisnosti viskoznosti
o temperaturi (indeks viskoznosti iznosi 300 i više). Imaju nisku
točku tečenja, a na niskim temperaturama malu viskoznost.
Kemijski su inertna, nisu otrovna, vatrootporna su i
vodoodbojna, a imaju nisku isparljivost. Stabilna su prema
oksidaciji i djelovanju topline i do vrlo visokih temperatura.
Osnovni je nedostatak silikonskih maziva mala napetost
površine. Zbog toga ona pretjerano kvase okoliš ležaja,
razlijevaju se i ne formiraju dobro prionjivi film maziva. Osim
toga, slabo štite klizne površine od trošenja i trenja, a ta se
nepovoljna svojstva ne mogu bitno poboljšati ni aditivima.

Osnovne su prednosti mineralnih maziva u odnosu

na sintetska što su jeftina i ekonomična i što mogu
zadovoljiti većinu upotrebnih zahtjeva. Glavni je
nedostatak sintetskih maziva što su čak i nekoliko
puta skuplja od mineralnih.
Glavne se količine sintetskih maziva troše za
podmazivanje kad su radne temperature tolike da
se ne mogu upotrijebiti mineralna maziva.
Da bi se i za te temperature dobila jeftinija maziva,
sve se više proizvode smjese sintetskih i mineralnih
maziva (tzv. polusintetska maziva). Ona su osobito
važna kad su potrebna maziva niske isparljivosti i
visoke postojanosti prema oksidaciji i djelovanju
topline.
3. KLASIFIKACIJA MAZIVIH MASTI I ULJA

Kod svake primjene mazivih ulja nekoliko značajnijih

karakteristika dolazi do izražaja: mazivnost, viskozitet, otpornost
prema temperaturi (visokoj ili niskoj), vlazi, prašini i drugo. Teško
je sve ove osobine opisati, a posebno egzaktno mjeriti.
Zbog toga uz komercijalna maziva, kao i maziva posebne namjene,
treba pridružiti određene brojke koje maziva svrstavaju u posebne
grupe. Te grupe ili klasifikacije omogućuju ili barem olakšavaju
pravilnu primjenu i upotrebu maziva. Premda se danas teži
internacionalizaciji oznaka, međunarodnoj standardizaciji, još će
niz godina u primjeni ostati razne klasifikacije, nacionalne (kao
SAE), vojne (MIL, DEF.STAND) ili tvorničke (Catepillar) i dr.
Ovdje se daje pregled najznačajnijih standardizacija, sa primjerima
poznatih proizviđača.

3.1 ULJA ZA MOTORNA VOZILA

a) Klasifikacija prema viskozitetu – S A E - KLASIFIKACIJA
VISKOZITET – svojstvo fluida da se opire tangencijalnim
naprezanjima. Viskoznost je mjera unutarnjeg trenja fluida.
Viskoznost kapljevina ovisi o temperaturi, dok viskoznost
plinova ovisi o tlaku i temperaturi.
Viskozitet je jedna od najkonkretnijih osobina mazivih ulja,
međutim karakteriziran je izrazitom ovisnošću o temperaturi.
Što se manje mijenja viskozitet s promjenom temperature, ulje
je kvalitetnije. Ova kvaliteta se postiže izborom baze ulja –
viskozitet parafinskih ulja najmanje je ovisan o temperaturi – ili
posebnim dodacima, aditivima.
Međutim, posebni pogonski uvjeti zahtijevaju ulja specifičnih
karakteristika, pa se ulja klasificiraju prema viskozitetu.
SAE-klasifikacija motornih ulja prema viskoznosti predstavlja najrašireniji
sustav klasifikacije maziva u automobilskoj industriji i prometu.
Sustav je ustanovilo američko Udruženje inženjera "Society of Automotive
Engineering"
Prema klasifikaciji SAE motorna maziva ulja dijele se u dvije osnovne
skupine:
- monogradna (sezonska, moraju se mijenjati prema godišnjim
dobima – zima/ljeto);
- multigradna – koriste se tijekom cijele godine.
Zimska ulja, s oznakom W – Propisan je MAKSIMALNI viskozitet kod
niskih temperatura i MINIMALNI viskozitet ko 100oC.
Namjena: korištenje kod niskih temperatura;
Ljetna ulja – Propisan je MINIMALNI I MAKSIMALNI viskozitet kod
100oC.
Namjena: korištenje kod visokih vanjskih temperatura.

MULTIGRADNA ulja: Ulja čiji viskozitet kod niskih temperatura

udovoljava propisima za ZIMSKA ulja (W), a kod 100oC zahtjevima za
ljetna (bez W).
Multigradna ulja se koriste u podnebljima gdje je neophodna upotreba
zimskih i ljetna ulja. Na ovaj način nije potrebna zamjena ulja u jesen i
proljeće.
Prema navedenoj klasifikaciji definiraju se dvije kategorije viskoznosti
motornih ulja:
- gradacije označene slovom W definirane su:
ƒ maksimalnom dinamičkom viskoznošću na niskim
temperaturama. Viskoznost se određuje prema proceduri
ASTM D 2602 pri određenoj temperaturi test metodom za
prividnu viskoznost motornih ulja na niskim temperaturama,
koristeći uređaj Cold Cranking Simulator (CCS);
ƒ najvećom graničnom temperaturom pumpabilnosti (ASTM D
3829) koja govori o sposobnosti dobavljanja ulja do uljne
pumpe i uspostavljanju odgovarajućeg tlaka motornog ulja
 u početnoj fazi rada motora, tj. u hladnom startu motora pri niskim
temperaturama kad treba zadovoljiti zahtjeve za viskoznošću;
ƒ minimalnom kinematičkom viskoznošću u mm2/s na 100°C koja se
mjeri prema ASTM D 445.

- gradacije koje ne sadrže slovo W definirane su određivanjem

kinematičkog viskoziteta u mm2/s na 100°C koji se mjeri prema
ASTM D 445.
Kako je svaka W gradacija definirana maksimalnom dinamičkom
viskoznošću pri niskim temperaturama i najvećom graničnom
temperaturom pumpabilnosti, postoji mogućnost da neko ulje
zadovolji zahtjevima više o jedne W gradacije, pa se onda označuje
najnižom gradacijom. Isto tako, ulje može odgovarati i gradaciji bez
slova W, npr SAE 40, te je takvo ulje multigradno s oznakom npr.
SAE 5W – 40.

KLASIFIKACIJA MOTORNIH ULJA PREMA VISKOZNOSTI SAE J300 (1999. g.)

Viskoznost

Granična
Niska temperatura 100°C temperatura
Gradacija CCS, ASTMD 2602 ASTM D 445 pumpabilnosti
viskoznosti ASTM D 3829
SAE

mPas mm2/s °C
najviše na °C najviše
najmanje najviše
0W 6200 -35 3,8 - -40
5W 6600 -30 3,8 - -35
10 W 7000 -25 4,1 - -30
15 W 7000 -20 5,6 - -25
20 W 9500 -15 5,6 - -20
25 W 13000 -10 9,3 - -15
20 - - 5,6 9,3 -
30 - - 9,3 12,5 -
40 - - 12,5 16,3 -
50 - - 16,3 21,9 -
60 - - 21,9 26,1 -
 b) Klasifikacija prema radnim karakteristikama – API

American Petroleum Institute Engine Service Clasification System – Klase

prema uvjetima u eksploataciji:
NAJBLAŽI: ulja sa minimumom zaštite od stvaranja depozita, trošenja
(zaribavanja) i korozije.

NAJOŠTRIJI: ulja za najoštrije uvjete rada, sa najvećom zaštitom motora.

- Benzinski motori – najoštriji uvjeti rada:

• kratke vožnje,
• start-stop service,
• vožnja kod visokih temperatura,
• konstantno visoka brzina,
• vuča prikolice kod visokih temperatura.
- Diesel motori – najoštriji uvjeti rada:
• visoki radni tlakovi i prednabijanje,
• gorivo s puno S.

-Dvotaktni motori - uvjeti rada ovise o postotku ulja u mješavini

- sustav klasifikacije po slovima:
SA, SB, ... za benz. (10 klasa) ⇒ S (Service)
CA, CB, ... za diesel (12 klasa) ⇒ C (Commercial)
Sustav je otvoren - može se proširivati!
API – SERVICE / KLASIFIKACIJA MOTORNIH ULJA PREMA RADNIM
SVOJSTVIMA
API – SERVICE Režim rada motora, uvjeti primjene i kvaliteta ulja
BENZINSKI
S-kategorija
MOTORI
SA - čista mineralna ulja, bez aditiva – stariji benzinski motori koji rade u vrlo blagim uvjetima.
- ulja za starije benzinske motore koji rade pod min. opterećenjem, min. količine aditiva protiv
SB
habanja, korozije i oksidacije.
- za motore proizvedene od 1964. do 1967. god. – ulja koja sadrže aditive protiv habanja,
SC
korozije i stvaranja taloga.
- za motore proizvedene od 1968.-1970. god. – aditivi kao SC, ali s većim učinom za strože
SD
uvjete rada. Može se koristiti kao zamjena za ulja SC kategorije
- za motore proizvedene od 1972. do 1979. god. – osigurava bolju oksidacijsku stabilnost,
SE zaštitu od stvaranja taloga pri visokim temp. i zaštitu od korozije u odnosu na SC i SD
katgoriju ulja.
- za motore poslije proizvedene u SAD-u od 1980. do 1989. god. – ulja osiguravaju poboljšanu
SF oksidacijsku stabilnost i zaštitu od trošenja. Mogu se koristiti u svim starijim vozilima kojima
se preporučuje primjena ulja prema specifikacijama SE, SD i SC.
- za motore proizvedene u SAD-u od 1989. do 1993. godine. Ulja koja zadovoljavaju API SG
SG pokrivaju također i API CC i kod nekih proizvođača i API CD. Mogu se koristiti na mjestima
gdje se zahtijeva API SF, SF/CC, SE ili SE/CC.
- za motore proizvedene od 1993. do 1997. god. U odnosu na API SG ulje posjeduje bolju
SH
filtrabilnost i manju sklonost pjenjenju.
- za motore prizvedene od 1997. do 2001. god. Za primjenu u osobnim vozilima, sportskim i
SJ
lakim gospodarskim vozilima. Mogu se primijeniti umjesto ulja SH kategorije.
- za motore proizvedene od 2001. god. U odnosu na ulja SJ kategorije ova ulja omogućuju
SL
bolju zaštitu od visokotemperaturnih taloga i manju potrošnju.

DIZEL
C-kategorija, komercijalna vozila
MOTORI
Zastarjeli servisi za dizel motore, od blagih do strogih uvjeta rada, a zahtijevaju zaštitu od
CA,CB,CC
korozije i stvaranje taloga na visokim i niskim radnim temperaturama.
Dizel motori koji rade s normalnim punjenjem i turbo-pretpunjenjem u lakim i srednjim
CD uvjetima rada, a troše goriva sa sadržajem sumpora >0,5%. Zahtjevaju zaštitu od trošenja,
korozije i formiranja taloga na visokim radnim temperaturama.
Dvotaktni dizel motori s normalnim ili turbo-pretpunjenjem. Ulja osiguravaju zaštitu od
CD-II
trošenja i stvaranja taloga. Uvedena su 1987. god.
Dizelovi motori (od 1987. god.) za koje se traže kategorije CD uz dodatni zahtjev drugih
CE specifikacija (Cummins NTC-400, Mack E0-K2). Osiguravaju manju potrošnju od API CD i
reduciraju stvaranje naslaga na klipu.
Četverotaktni brzohodni dizel motori s i bez pretpunjenja proizvedene od 1990. god.. U
CF-4 odnosu na CE kategoriju ova ulja pružaju veću zaštitu od stvaranja taloga i manju potrošnju
ulja. Posebno su prilagođena upotrebi u teškim kamionima prigodom vožnje na autocestama.
Ulja za jako opterećene 4T turbodizelove motore proizvedene od 1995. god koji rade u
CG-4
uvjetima visokih brzina i uz oštrije uvjete u emisiji ispušnih plinova .
Ulja za jako opterećene 4T visokoturažne turbodizelove motore proizvedene od 1998. god
CH-4
(zahtjev – smanjenje sadržaja S u gorivu ispod 0,5%).
Ulja za jako opterećene turbodizelove motore proizvedene od 2002. godine koji imaju EGR
CI-4
sustav i oštrije zahtjeve za smanjanjem emisije ispušnih plinova
DVOTAKTNI MOTORI Područje primjene
Mopedi, mali električni generatori, pumpe i ostali zrakom hlađeni
TA
motori do 50 cm3.
Skuteri, manji motori do 250 cm3, ručne pile, mali izvanbrodski zrakom
TB
hlađeni motori.
Motorne pile, motori za vožnju po snijegu, motocikli s motorima > 250
TC
cm3.
TD Izvanbrodski vodom hlađeni motori.
 c) Ostale klasifikacije

Vojne klasifikacije motornih ulja

- USA - MIL-L ... Klasifikacija zamišljena za vojnu primjenu, ali je naišla

na široku primjenu u praksi, za komercijalne svrhe. Porijeklo vuče i
razvijena je iz kompanije za proizvodnju traktora Caterpillar Tractor Co.
(1938. god.), te tvornice General Motors iz istog vremena.
Na primjer:
- MIL-L 46152 B - ulja za borbena vozila,
- MIL-L-2104 D - ulja za benzinske i diesel motore putničkih (transportnih)
vojnih vozila,
- MIL-L-9000 G - za ulja brodskih propulzijskih i pomoćnih dizel motora,
- MIL-L-21260 C - ulja za konzerviranje motora, te za manje opterećene
motore,
- MIL-L-46167 A - ulja za benzinske i dizel motore kod temperatura od +5
do -55oC - za arktička područja.

GB - British Ministry of Defence Specification

Npr.:
- DEF-STAN 91-43/1 - ulja za dizel i benzinske motore,
-DEF-STAN 91-22/2 - ULJA ZA MARINA DIZEL MOTORE, itd.

Industrijske specifikacije:
-DIN, BS ...

Posebne:
-SKF, FIAT, FORD, UK Atomic Energy Authority, GM, ...
 3.2 ULJA ZA ZUPČASTE PRIJENOSNIKE VOZILA
Klasifikacija se temelji na viskozitetu maziva mjerenog kod NISKIH i/ili
VISOKIH temperatura.
MULTIGRADNA ulja zadovoljavaju zahtjeve za viskozitetom sa "W"
oznakom kod NISKIH temperatura, te onih bez "W" oznake kod VISOKIH
temperatura.
Napomena:
Ne postoji izravni odnos između SAE klasifikacije za motorna ulja i ulja za
zupčaste prijenosnike vozila.

Ulja za zupčanike i ulja za motore koja imaju isti viskozitet imaju različitu
SAE gradaciju, što se vidi iz njihovih klasifikacija:

a) SAE GRADACIJA VISKOZITETA ZA AUTOMOBILSKE

ZUPČANIKE

GRADACIJA Maksimalna temperatura za Viskozitet kod 100°C

viskozitet od mm2/s (cSt)
VISKOZITETA 150.000 cP (10-3 Pa·s)
SAE 0
C Min Max
75 W -40 4,1 -
80 W -26 7,0 -
85 W -12 11,0 -
90 - 13,5 24,0
140 - 24,0 41,0
250 - 41,0 -

(Table 36. SAE Viscosity Grades for Automotive Gear Lubricants, A Guide to Shell
Lubricants, Shell International trading Co. London 1991.)
 b) Klasifikacija prema radnim svjostvima API

ZUPČANICI
GL-1 Za spiralno-konične i pužne zupčaste prijenosnike automobilske
zupčanike i neke ručne pogone; blagi uvjeti rada, niski tlakovi, male
brzine, tako da se može koristiti čisto mineralno ulje; inhibitori korozije i
antioksidanti, aditivi protiv pjenjenja i za sniženje točke tečenja; EP
aditivi se ne dodaju!

GL-2 Za pužne zupčaste prijenosnike pri pojačanim uvjetima rada-tlak, brzina

– kad ne može zadovoljiti ulja tipa GL-1; blagi dodatak EP-aditiva.

GL-3 Za umjereno oštre uvjete rada - veće nego za GL-1 ili 2; podnose veća
opterećenja; aditivi za umjereno poboljšanje čvrstoće mazivog sloja.

GL-4 Prvenstveno za hipoidne zupčanike kod putničkih automobila i drugih

vozila koji rade pod uvjetima velike brzine i malog okretnog momenta.

GL-5 Kao i GL-4, za hipoidne, ali uz udarna opterećenja.

GL-6 Najsloženiji uvjeti rada kod osobnih automobila i drugih vozila.

3.3 Industrijska ulja

ISO KLASIFIKACIJA INDUSTRIJSKIH ULJA

Ova klasifikacija je uspostavljena od međunarodne organizacije za

standardizaciju ISO (International Standard Organization). U
klasifikaciji se koriste jedinice cSt (centistokes), a prikazane
vrijednosti viskoziteta se odnose na temperaturu od 40 °C.

Industrijska ulja su podijeljena u 18 gradacija - ISO stupnjeva

viskoziteta (ISO VG - ISO Viscosity Grade) i to od 1,98 cSt do 1650
cSt, od kojih je svaka definirana posebnim brojem. Taj broj,
odnosno stupanj viskoziteta, približno odgovara srednjoj
vrijednosti viskoziteta dotične gradacije.
Ova se klasifikacija ne koristi za ulja s posebnom namjenom, kod
kojih viskozitet nije dominantno svojstvo (npr. ulja za rezne alate).
 KINEMATIČKI VISKOZITET kod 400C
(cSt) (mm2/s)

MID-POINT kod
ISO VG
400C (cSt)
(ISO stupanj Maksimalno
Minimalno (Srednja
viskoznosti)
vrijednost)

ISO klasifikacija 2 1,98 2,42 2,2

industrijskih ulja 3 2,88 3,52 3,2
5 4,14 5,06 4,6
7 6,12 7,48 6,8
10 9,0 11,0 10,0
15 13,5 16,5 15,0
22 19,8 24,2 22,0
32 28,8 34,0 32,0
46 41,4 50,6 46,0
68 61,2 74,8 68,0
100 90,0 110,0 100,0
150 135,0 165,0 150,0
220 198,0 242,0 220,0
320 288,0 352,0 320,0
460 414,0 506,0 460,0
680 612,0 748,0 680,0
1000 900,0 110,0 1000,0
1500 1350,0 1650,0 1500,0

3.4 Turbinska ulja

Gotovo jedno stoljeće nailazimo na primjenu parnih turbina. Parne
turbine u pogonu dostižu radne temperature i do cca 560°C i tlakove
130-240 bar. Tako zahtjevni uvjeti rada uvjetovali su i razvoj
odgovarajućih maziva. Tako se uz razvoj turbina razvila i jedna
posebna grana u industirji maziva – turbinska ulja. Danas turbinska
ulja, koja sadrže između ostalog i aditive protiv starenja,
oksidacijske inhibitore, korozijske inhibitore itd., pružaju pouzdanu
potporu sigurnom pogonu turibina. Obično sadrže i aditive za
zaštitu od trošenja (blage EP (extreme pressure) i AW (anti-wear)
aditive).

Zahtjevi na karakteristike turbinskih ulja

Zahtjevi na turbinska ulja ovise o o vrsti i tipu turbine te o njenim
uvjetima primjene.
Ulja koja se primjenjuju u parnim i plinskim turbinama trebaju
ispunjavati sljedeće uvjete:
A) Mehaničko-dinamički uvjeti
• hidrodinamičko podmazivanje svih ležajeva i reduktora
• odvođenje topline (hlađenje)
• sudjelovati u radu upravljačkih i sigurnosnih elemenata na
turbini
• sprječavati pojavu trenja i trošenja na zupčanicima u
reduktorima

B) Fizikalno-kemijski uvjeti
- otpornost na starenje u vrlo dugim periodima (i do 100 000 h)
- hidrolitička stabilnost (posebno stabilnost aditiva)
- pouzdana separabilnost vode (i pare i kondenzirane vode)
- brzo odzračivanje i niski stupanj pjenjenja
- dobra filtrabilnost
Ovi vrlo strogi zahtjevi se mogu ispuniti jedino uz vrlo strogu
selekciju baznih ulja i primjenu posebnih aditiva.

Prema DIN-u 51515 turbinska ulja se dijele na

turbinska ulja za parne turbine i turbinska ulja za
visoke temperature, prema tablici:

Turbinska ulja za parne Turbinska ulja za visoke

turbine („Normalna turbinska temperature
ulja“)

bez EP aditiva DIN 51 515-1 DIN 51515-2

s EP aditivima DIN 51 515-1 DIN 51515-2

4 ULJA I KAPLJEVINE SPECIJALNE NAMJENE
4.1 Kapljevine za hidrauličke kočnice

Većina kapljevina za kočničke sustave spadaju u skupinu

hidrauličkih sustava, odnosno hidrauličkih tekućina(kapljevina).
Osnovna svojstva kapljevina za kočnice su: prenošenje pritiska
(osnovna funkcija), zaštita od korozije, od vrenja, od smrzavanja,
otpornost na oksidaciju, kemijska i termička stabilnost i dr.
Moderne kapljevine za kočnice na bazi poliglikola i glikoletera
imaju visoko vrelište i dobra svojstva viskoznosti na niskim
temperaturama. Osim toga, imaju dobu mazivost, nisu korozivne
i kompatibilne su s dijelovima od gume i plastike u dosadašnjim
sustavima za kočenje. Najvažniji problem kod primjene ovih
kapljevina je njihova higroskopnost, tj. one apsorbiraju vodu.
Osnovni problem higroskopnosti je povećanje viskoznosti na
niskim temperaturama, smanjenje temperature stvaranja
"parnog čepa" i povećanje vjerojatnosti nastanka korozije.

Primjer: kapljevini na bazi glikoletera vrelišta 260°C viskoznost se

povećala od 1400 na 1750 mm2/s povećanjem sadržaja vode svega
2% (što odgovara periodu upotrebe od jedne godine).

Ovakvo povećanje viskoznosti ozbiljno utječe na vrijeme

zaustavljanja i na mogućnost upravljanja vozilom.

Ako se kapljevina za kočnice dovoljno zagrije da dođe do

isparavanja, dolazi do stanja koje nazivamo - stvaranje "parnog
čepa".
Budući da je para stlačiva, njena prisutnost u kočničkom sustavu
dovodi do pojave da se pritiskanjem papučice za kočenje pritisak
ne prenosi s kočnice na kotače.
 Viskozitet - ne smije se previše mijenjati promjenom
temperature. Naročita je opasnost zimi ili ako ima puno vode
(vlage) u kapljevini.

Sastav: 75% svih svjetskih tekućina na bazi: glikoletera,

poliglikola i glikola + inhibitori korozije i oksidacije. Nužna je
zamjena ulja za kočnice svakih 1 - 2 godine.

Historijat: od 1920 – 1950. god. na bazi alkohola i ricinusovog

ulja, od 1950. razvoj sintetičkih materijala, glikoletera i
poliglikola.

Klasifikacije
Kapljevine za kočnice nemineralnog tipa, određene su strogim
zahtjevima standarda. Najpoznatiji standardi:
™ SAE J 1703 i SAE J 1704 (za kapljevine koje nisu na mineralnoj
osnovi), vrelište SAE J 1703> 205°C, SAE J 1704 >230°C;
™ ISO 4925 (za kapljevine koje nisu na mineralnoj osnovi), vrelište >
205°C;
™ FMVSS (US Federal Motor Vehicle Safety Standards) 116 (za
kapljevine koje nisu na mineralnoj osnovi. Standard obuhvaća tri
kategorije DOT 3, DOT 4 i DOT 5. DOT 3 nalazi se u širokoj
primjeni, DOT 4 se primjenjuje za teže uvjete vožje, DOT 5 za
specijalne kočničke sustave. DOT 3 i DOT 4 - proizvedene obično na
bazi poliglikola, a DOT 5 na bazi silikona), vrelište DOT 3 > 205°C;
DOT 4 > 230°C, DOT 5 > 260°C;
™ Citroën B 712710 (za mineralna hidraulička ulja za kočnice i
spojke za vozila Citroën, karakteristična boja – zelena do
fluoroscentno žuta), vrelište > 240°C.
4.2 Rashladne kapljevine (tekućine protiv smrzavanja)
Rashladna kapljevina u motoru je kapljevina za prijenos topline koja služi za
zaštitu hladnjaka i samog motora od korozije, ljetnog zakuhavanja i
smrzavanja zimi.
Ovi proizvodi, popularno nazvani antifrizi, uglavnom se proizvode od
monoetilenglikola (1,2-etandiola) ili monopropilenglikola i posebnih
dodataka koji sadrže korozijske inhibitore neophodne za dugotrajnu zaštitu
metala od korozije, uobičajeno korištenih u konstrukcijama sustava izmjene
topline, uključujući i aluminij. Osiguravaju normalan rad sustava za prijenos
topline u temperaturnom rasponu od -50°C do +200°C. Temperaturni raspon
ovisi o koncentraciji tvari u otopini s vodom te o tipu (etilenglikolni ili
propilenglikolni). Moderne korozijski inhibitori ne sadrže nitrite, fosfate niti
amine.
Prvotno su se proizvodili na bazi metanola, ali se ubrzo pokazao njegov
glavni nedostatak – prejaki intenzitet isparavanja, odnosno ishlapljivanja. Od
kraja 1930.-ih godina primjenjuje se etilen-glikol kao galvni sastojak
antifriza. Budući da je on izrazito toksičan i korozivan, u antifriz se moraju
dodavati i sredstva za zaštitu sustava od korozije.

Gotovo sve vrste antifriza koje se nalaze na tržištu proizvedene su prema

normama koje zadovoljavaju zahtjeve propisane normama međunarodnih
strukovnih udruga i iznimno stroge zahtjeve renomiranih proizvođača vozila,
odnosno motora kao što su Mercedes-Benz, Man, Mtu, VW, Audi, Seat,
Škoda, Porsche, BMW, Opel, SAAB... Najpoznatije specifikacije: ASTM D
3306-00a, D 4985, D 6210-98a, BS 6580…

Izrazi koji se često koriste u posljednje vrijeme u svezi s antifrizima su G11,

G12 i G12+ - klasifikacije antifriza koje je razvila VW grupa, proizvodi ih
BASF, a postaju sve više prihvaćene kao univerzalne klasifikacije antifriza i
za druge proizvođače.
Na tržištu se može kupiti koncentrirani antifriz koji treba pri ulijevanju
razrijediti i antifriz koji je već razrijeđen pa ga samo treba uliti u rashladni
sustav motora. (Obje vrste antifriza jednakog su sastava, a najbitnija je razlika
što je kupnja koncentrata obično jeftinija za kupca. Antifriz koncentrat treba
razrijediti vodom do željene koncentracije.)
Iskorišteni antifriz ne bi trebalo nekontrolirano ispuštati u okoliš (smanjenje
utjecaja na okoliš), nego ga treba prikupljati i predati odgovarajućoj službi.
5. MAZIVE MASTI
Mazive masti se mogu definirati kao krute ili polu-tekuće disperzije
uguščivačke tvari (uguščivača) u tekućem mazivu (ulju). Obično još
sadrže i dodatne tvari (aditive) za poboljšavanje specifičnih
karakteristika.
Najčešća sredstva za ugušćavanje su:
-sapuni,
-silikagel,
-posebno rafinirane vrste gline (npr. bentonit),...
Ako je sredstvo ugušćavanja sapun, onda je njegov udio u mazivoj masti
u granicama od 5 do 15%. Udio sapuna utječe na konzistentnost masti.
Ako je maseni udio uguščivaća > 40 %, onda se takva maziva nazivaju
paste.
Zaključno – mazive masti sastoje se (maseni udjeli) od:
- 65-95% baznog ulja (mineralno ili sintetičko),
- 5-35% uguščivača, i
-0-10% aditiva.

5.1 Primjena mazivih masti

Općenito govoreći, masti se koriste za podmazivanje umjesto tekućih
maziva u slučajevima gdje je mazivo potrebno radi održavanja
pozicije u strojnim dijelovima, posebno tamo gdje su prilike za
čestim izmjenama maziva ograničene ili ekonomski neopravdane
(ograničenja mogu postojati radi fizičke konfiguracije strojnog dijela,
tipa gibanja, tipa brtvljenja, načina sprječavanja ulaska nečistoća…).
mazive masti se ne primjenjuju u slučajevima gdje je potrebno
hlađenje i/ili čišćenje sustava.

5.2 Prednosti i nedostaci primjene mazivih masti u odnosu na

ulja
Prednosti
Mazive masti primijenjuju se u sljedećim slučajevima:
a) kada nije moguće cirkularno (protočno) podmazivanje;
b) kada treba spriječiti prodor prašine i vode u sustav podmazivanja
(funkcija brtvljenja);
c) kod velikih specifičnih opterećenja i malih brojeva okretaja (strojevi sa
čestim zastojima);
d) kod povišene temperature, tj. iznad 90°C (363 K);
e) kada postoji mogućnost istjecanja ulja iz sustava (npr. vertikalni
ležajevi);
f) kada treba koristiti mazivo koje je neagresivno na materijal
elastomernih brtvi;
g) kada treba primijeniti mazivo koje štiti od od hrđe i korozije;
h) u slučajevima kada mazivo treba tolerirati određeni stupanj
kontaminacije – npr. vlage - ne bi trebalo bitno promijeniti svoja
svojstva…

Nedostaci
- nisu dobar odabir u sustavima gdje je potrebno osigurati značajniji
prijenos topline;
- ograničena im je primjena na uređaje s nižim radnim brzinama
kretanja (okretanja);
- radi njihovog izraženijeg ionskog karaktera i veće kontaktne površine s
atmosferom više su podložna oksidaciji nego ulja.

Posebna pažnja je kod osnovnog punjenja ležaja mazivom masti,

kao i pri ponovnom podmazivanju ležaja - prepunjeni ležaj ili
kućište dovodi do pregrijavanja kod visokih brzina, dolazi do
pjenjenja maziva koje može iscuriti.

Visoke temperature skraćuju vijek trajanja masti.

Radna temperatura i viskozitet ulja od kojih su načinjene od

presudne su važnosti za pravilnu primjenu mazivih masti.
 5.3 Klasifikacija masti

A- Prema konzistentnosti – NLGI klasifikacija

B- prema sapunima (ako je uguščivač sapun)

A) NLGI KLASIFIKACIJA KONZISTENTNIH MASTI

Najčešće korištena klasifikacija konzistentnosti mazivih masti,

ustanovljena od Nacionalnog instituta za mazive masti iz SAD
(National Lubricating Grease Institute).
Ova klasifikacija se temelji samo na tvrdoći ili mekoći, odnosno
konzistentnosti masti. Nijedno drugo svojstvo nije uzeto u obzir.
Klasifikacija definira područja konzistentnosti masti s oznakama od
000 do 6. Konzistentnost je definirana DESETINKOM
MILIMETRA penetracije standardnog konusa kod 250C.

NLGI GRADACIJA Penetracija mazive masti (0,1 mm)

000 445 do 475
00 400 do 430
0 355 do 385
1 310 do 340
2 265 do 295
3 220 do 250
4 175 do 205
5 130 do 160
6 85 do 115

(Table 38. NLGI Grease Classification,

A Guide to Shell Lubricants, Shell International trading Co. London 1991.)
B) Klasifikacija masti prema sapunima (uguščivač je(su) sapun(i))

a) Ca - mast - primjena do tmax = 90°C, kontakt s vodom dozvoljen;

b) Na - mast - primjena do tmax = 120°C, visoko stabilna mast, kontakt
s vodom nedozvoljen, primjena: za ručni alat, bušilice, brusilice;
c) Li - mast - primjena do tmax = 130°C, široka primjena za
automobile, valjkasti i klizni ležajevi, kontakt s vodom dozvoljen;
d) Al - mast - primjena do tmax = 80°C, Primjena: donji postroj
motornih vozila, upravljački sustav, kontakt s vodom dozvoljen;
e) Masti koje sadrže dva različita sapuna kao uguščivača (npr. Li-Ca,
Ca-Na, Na-Al, i dr., donose poboljšanje pojedinih svojstava masti)
f) Kompleksne masti – masti kojima je uguščivač sastavljen od sapuna
i komplementarnih soli anorganskih kiselina (borna, fosforna,…).
Obično se bitno popravlja mogućnost korištenja takvih masti na višim
temperaturama u odnosu na čisti sapun. Danas su česte tzv. kompleks
masti, npr. Li-complex, Ba-complex, ili skr. - Liplex, Baplex, itd…

Za specijalne namjene, gdje su prisutna izuzetno visoka

opterećenja, niske brzine kretanja površina koje treba
podmazivati, potrebna velika sigurnost podmazivanja, prisutne
ekstremno visoke ili ekstremno niske temperature, u mazive
masti se dodaju i sredstva za kruto podmazivanje.
Obično su ta sredstva grafit i molikot tj. molibdenov disulfid
(MoS2). Molibdenov disulfid reducira trenje na metalnim
površinama u dodiru bez dodatnih kemijskih štetnih djelovanja
na samu površinu.
Za ovakve namjene u masti se još mogu dodavati i polietilen
(PE) i politetrafluoroetilen (PTFE) - teflon
Primjer - masti za podmazivanje užadi kod tornjeva za bušenje
nafte ili ski-žičara. Podnose vrlo velika specifična opterećenja, a
u mast se dodaje grafit, molikot i do 30% cinka.
 6. POSTUPANJE S MAZIVIMA
Razlikuju se manipulacije mazivima prije i poslije njihove
upotrebe. Manipulacije mazivima prije upotrebe obuhvaćaju
transport i skladištenje, a nakon upotrebe njihovo odlaganje i
regeneraciju.

6.1 Transport i skladištenje maziva

Transport i skladištenje maziva trebaju ispunjavati najmanje

dva zahtjeva:
- da se njihova kvaliteta održi nepromijenjenom, te
- zahtjevima zaštite okoliša.
Velike se količine mazivih ulja skladište u rezervoarima od
čeličnog lima, uz koje moraju biti bazeni sposobni za prihvat
čitavog sadržaja rezervoara i za sprečavanje prodora ulja u
okoliš.

Za transport velikih količina mazivih ulja unutar skladišta i na mjestima

upotrebe služe cijevne instalacije sa zupčanim ili vijčanim pumpama te,
ako treba transportirati viskoznija ulja, još i uređajima za zagrijavanje
na 60 °C, ponekad i na 100 °C, što olakšava crpljenje.
Na veće udaljenosti veće se količine mazivih ulja transportiraju
željezničkim i automobilskim cisternama i tankerima. Manje količine
mazivih ulja i mazive masti transportiraju se u bačvama (200 L) ili u
posudama različitog volumena.
Bačve s mazivima ne smiju biti izložene mogućnosti prodora vode u
unutrašnjost. To može biti posljedica tzv. disanja zbog temperaturnih
promjena, pa se na otvorenom one ne smiju slagati uspravljeno, već
položeno. Dakako, uvijek su poželjna natkrivena skladišta.
Neki aditivi i sintetska maziva mogu biti, već prema svome kemijskom
sastavu, više ili manje štetni za zdravlje. Ako se razliju, mogu štetno
djelovati na zemljište i podzemne vode. Kad dospiju do vode, dijelom se
zadržavaju na njoj kao lakši površinski sloj, a manjim se dijelom
otapaju. U prisutnosti kisika mikroorganizmi razgrađuju maziva, ali taj
je proces vrlo spor.
6.2 Odlaganje i regeneracija upotrijebljenih maziva
Danas je u mnogim zemljama zabranjeno bilo kakvo rasipanje iskorištenih
maziva u okoliš i propisano je njihovo skupljanje, a poželjno je recikliranje uz
regeneraciju. Najčešće regeneracija maziva obuhvaća uklanjanje vode i
mehaničkih primjesa, lakohlapivih ugljikovodika, proizvoda oksidacije i
aditiva, te frakcioniranje.
Tako npr. glavnina vode i mehaničkih primjesa iskorištenih motornih ulja čini
2-10% ukupne količine. Uklanja se sedimentacijom.
Lakohlapivi ugljikovodici, koji u iskorištenim motornim uljima potječu od
goriva i zajedno s ostacima vode čine 1-5% od ukupne količine ulja, uklanjaju
se atmosferskom destilacijom na temperaturi do 250 °C.
Za uklanjanje proizvoda oksidacije i aditiva, ulja se obrađuju kiselom
rafinacijom ili ekstrakcijom propanom.
Iscrpak je regeneracije iskorištenih maziva 70-85%. Ako je regeneracija
brižljivo provedena, njeni proizvodi kvalitetom ne zaostaju za svježim baznim
uljima i iz njih se mogu proizvoditi kvalitetna motorna, zupčanička,
hidraulička i neka druga maziva ulja.

ZAHVALJUJEM NA PAŽNJI!