GUMA

Kauuk je prirodna ili sintetika makromolekulska supstanca, koja se kemijskim reakcijama

prevodi u umreenu strukturu, dajui proizvod nazvan guma ili elastomer. Guma je
izvanredno ilav materijal koji se u irokom temperaturskom podruju moe reverzibilno
elastino deformisati.
Za razliku od drugih krutih materijala, kao to su metali, kojima reverzibilna istegljivost
iznosi samo 1%, tipina guma podnosi reverzibilnu istegljivost 5 do 10 puta od svoje
prvobitne duine. Za istezanje eline ice od 1% potrebna je 105 puta vea sila od potrebne
za isto istezanje gumenog uzorka.
Mogunost elastine deformacije usko je povezana sa promjenom molekulskih oblika, a time i
entropije sastava, pa je velika elastinost svojstvo samo makromolekulskih sastava. Brojni
polimerni materijali pokazuju svojstvo elastomera.
Meutim, za praktinu primjenu slue samo oni kojima je temperatura ostakljenja nia od
-20C, to im omoguuje fleksibilno ponaanje na temperaturama na kojima se primjenjuju.
Temperatura ostakljenja je karakteristina veliina elastomera. To je prelazna temperatura na
kojoj dijelovi makromolekula postaju dovoljno pokretljivi, pa supstanca prelazi iz plastinog
u elastino stanje.
Nepolarni polimerni molekuli vrlo su fleksibilni i zato se lako pokreu njihovi dijelovi i na
niskim temperaturama. Takav je npr. prirodni kauuk, koji ima temperaturu ostakljenja -70C.
Kauuk i guma su sastavni dijelovi industrijske epohe ve oko 150 godina. Dananja
civilizacija je nezamisliva bez tih materijala. Njihova je potronja postala jedno od mjerila
industrijske razvijenosti, jer se oni nalaze u veini potronih dobara, od preko potrebnih
automobilskih guma, transportnih traka, cjevovoda, dijelova maina i ureaja, do odjevnih
predmeta i igraaka.

2. Obrada kauuka i proizvodnja gume

Prirodni i sintetski kauuk plastian je materijal, kome se oblik moe mijenjati. Kauuk se ne
moe direktno upotrijebiti, ve se mora podvrgnuti mnogim procesima, da se dobije guma,
konani produkt, relativno velike elastinosti. Kauuk je, dakle, meuprodukt u proizvodnji
gume i gumenih proizvoda.
Meu mnotvom najrazliitijih proizvoda, mnogi se proizvode prema strogo specifinim
postupcima. Meutim, za veinu proizvoda postupak je uglavnom isti. Kauuku se dodaju
razliita punila i smjesa se podvrgava termikoj obradi (tzv. vulkanizaciji). U itavom procesu
proizvodnje gume iz kauuka razlikuju se sljedee faze:
- mastikacija,
- priprema smjese kauuka i dodataka,
- oblikovanje poluproizvoda,
- vulkanizacija.

2.1 Mastikacija

Prirodni, a ponekad i sintetiki kauuk doprema se u fabrike obino u velikim balama i

komadima, blokovima etvrtastog oblika. Prije dalje obrade, takve komade potrebno je
smanjiti. To se radi pomou posebnih maina sa noevima koji reu kauuk u manje komade
izduenog oblika, esto se kauuk prije rezanja mora zagrijati na temperatura oko 50C, da bi
se omekao.
Prirodni se kauuk ne moe direktno mijeati sa posebnim dodacima, jer se oni ne mogu
jednako raspodijeliti u sirovom, relativno tvrdom materijalu. Zato se kauuk mora podvrgnuti
tzv. mastikaciji. To je operacija u kojoj se kauuku poveava plastinost, a time i mogunost
postizanja vee homogenosti prilikom mijeanja razliitih dodataka i punila. Mastikacija se
sastoji u intenzivnoj mehanikoj obradi, uz istovremeno zagrijavanje. Pri tome se kauuk, kao
polimer velike molekularne mase, razgrauje.
Procesu mastikacije se najvie podvrgava prirodni kauuk. Sintetiki kauuk se zbog svoje
drugaije strukture mnogo tee masticira. Da bi se taj proces mogao izvesti, potrebni su
katalizatori, kemijska sredstva za plastificiranje. Ova sredstva ubrzavaju masikaciju samo u
prisustvu kisika. Oni ne smiju uticati na kasniji proces vulkanizacije, niti na svojstva smjese
za vulkanizaciju. To su uglavnom sumporni spojevi, najee tiofenoli, koji se dodaju
kauuku u malim koliinama (oko 1%).
Mastikacija se izvodi pomou posebnih ureaja. Prvi su u upotrebi bili dvovaljci, koji mogu
sluiti za mastikaciju, ali i za mijeanje dodataka kuuku i za stvaranje homogene smjese pije
vulkanizacije. Princip rada na dvovaljcima i konstaikcija ureaja, ostali su praktino
nepromijenjeni kroz vie od stotinu godina, od njihove prve upotrebe u proizvodnji gume. To
je ureaj sa dva valjka, smjetena u horizontalnoj ravni, koji se okreu jedan prema drugom.
Prenik valjka je 0,4 - 0,6 m, a duina 1 - 2 m. Otvor izmeu valjaka podesi se na poetku
rada tako da rotirajui valjci mogu uhvatiti i povui komade kauuka. Nakon to komadi
prou izmeu valjaka, radnik, koji rukuje ureajem, vraa ih i tjera ponovo kroz otvor izmeu
valjaka. Pri tome se razmak izmeu valjaka moe po potrebi proirivati. Nakon nekoliko
prelazaka, pojedini se komadi zdruuju i ine homogenu masu, koja stvara prevlaku oko
prednjeg valjka. Da bi masa postala to homogenija, reu se povremeno dijelovi mase, skidaju
se sa valjka i ponovo ubacuju meu njih. Na manjem laboratorijskom ureaju ree se runo, a
na velikim proizvodnim valjcima obavlja se to automatski i kontinuirano.
Dvovaljci moraju imati vrlo tvrdu povrinu, naroito zbog rezanja traka kauuka, jer se tada
no za rezanje upire u povrinu valjka. Valjci se prema potrebi hlade vodom ili se zagrijavaju
parom, uljem ili, vrlo rijetko, elektrino. Da bi se poveao uinak ureaja, prednji se valjak
obino okree neto sporije od zadnjeg. Oba se valjka pokreu istim motorom i meusobno su
povezani zupanicima sa dugakim zupcima, kako bi valjci ostali u vezi i kada se razmiu.
Kada se prerauje materijal koji izaziva vrlo veliko trenje, svaki se valjak pokree zasebno.
Pored rada na dvovaljcima, mastikacija, a takoe i mijeanje smjese kauuka i dodataka,
obavlja se i u mjealicama (mikserima). Taj se ureaj sastoji od zatvorene komore sa dva
rotora nepravilnog, krukolikog oblika. Rotori se okreu jedan prema drugom i tom prilikom
pritiskaju i mijeaju kauuk izmeu valjaka, ali i izmeu pojedinog valjka i zida komore.
Proces se odvija mnogo efikasnije i u veem prostoru, pa je za mastikaciju u mjealici
potrebno mnogo manje vremena nego za mastikaciju izmeu valjaka. Pored toga, rad
mjealice se moe automatizirati i tada osoblje nije u direktnom kontaktu sa mainom, ime se
izbjegavaju mnoge nesree, koje su este kada se mastikacija obavlja dvovaljcima. Rotori se
prema potrebi mogu hladiti vodom, esto se rotori okreu razliitim brzinama da bi se
poveala efikasnost mijeanja. Nakon zavrene mastikacije ili mijeanja, kauuk se isputa
otvaranjem dna mjealice. Kauuk koji je izaao iz mjealice nepravilnog je oblika i esto
izdjeljen u nekoliko komada. Ta se itava masa odvodi ili isputa direktno u mainu sa

dvovaljcima, koji je homogeniziraju i oblikuju u ploe prikladne za dalju preradu. Zapremina

mjealice u velikim industrijskim pogonima iznosi i do 250 dm3.

2.2 Kauukova smjesa

Kvaliteta gotovog proizvoda vrlo mnogo zavisi od dva inioca: sastava i homogenosti
kauukove smjese prije vulkanizacije. Osnovni sastojak svake smjese koja se dalje prerauje
u gumu, jeste naravno, kauuk. Smea mora sadrati sredstvo za vulkanizaciju, najee
sumpor, zatim ubrziva vulkanizacije i aktivator ubrzivaa. Pored tih glavnih sastojaka smea
sadri razliite dodatke. Njihov je zadatak da olakaju dalju preradu, da kao punila snize
cijenu gotovog proizvoda i da omogue postizanje eljenih svojstava budueg proizvoda.
Zbog toga je izbor vrste i koliine dodataka tj. sastava smjese za vulkanizaciju, vrlo bitan u
itavoj proizvodnji. Postoji mnogo recepata za pravljenje razliitih vrsta guma i velikog
mnotva razliitih gumenih proizvoda.
Relativni sastav smjese ne izraava se u procentima, ve se koliina kauuka kao glavnog
sastojka smjese oznaava sa 100, a koliina ostalih komponenata u odnosu na tu koliinu
kauuka.
2.2.1 Sredstva za vulkanizaciju
Kao sredstvo za vulkanizaciju najvie se upotrebljava sumpor. Pomou sumpora mogu se
vulkanizirati svi kauuci iji makromolekuli sadre dvostruke veze. Sumpor za vulkanizaciju
mora biti relativno ist (vie od 95% S), bez kiselina, samljeven na odreenu veliinu zrna da
bi se mogao bolje izmjeati u kauuku. Ako se kauuku dodaje samo mala koliina sumpora
ili se radi sa kauukom u kojem se sumpor teko rastvara, upotrebljavaju se dispergatori. Za
izradu meke gume na 100 dijelova kauuka dodaje se 0,2 - 5 dijelova sumpora. Gume koje
sadre 5-25 dijelova sumpora nisu ni dovoljno vrste ni dovoljno elastine (slino koi), pa se
rijetko upotrebljavaju. Vulkanizacija sa sumporom ima mnogo prednosti. Proces je pogodan
sa ekonomskog gledita, njegova se brzina relativno lako moe regulirati dodatkom ubrzivaa
ili usporivaa, a paljivim voenjem procesa i doziranjem sumpora moe se uticati na stepen
umreavanja kauuka, a time i na svojstva gotovih proizvoda.
Pored sumpora, za vulkanizaciju se mogu upotrijebiti i neki sumporni spojevi, uglavnom
disulfati. Njihova je prednost to otputaju sumpor tek na viim temperaturama, pa se smea
moe mijeati i obraivati prije vulkanizacije bez opasnosti od prerane vulkanizacije.
Vulkanizacija se moe obaviti i bez sumpora. Za to se u prvom redu upotrebljava kauuk bez
dvostrukih veza. Najpoznatija sredstva za vulkanizaciju te vrste jesu peroksidi. Kauuci koji
sadre halogene elemente mogu se umreavati i pomou metalnih oksida (npr. cink-oksida).
Kauuk se moe vulkanizirati i bez sredstva za vulkanizaciju. Umreavanje se tada postie
djelovanjem jakog zraenja, npr. pomou gama-zraka, s izotopom 60C.
U smjesi za vulkanizaciju, svakako, moraju biti prisutni i ubrzivai. Vulkanizacija je bez njih
spora, potrebno je mnogo sumpora i visoke temperature, a produkt je slabe vrstoe i
otpornosti prema trenju. Postoji vrlo mnogo tipova ubrzivaa koji se pod patentiranim
imenima nalaze na tritu. To su uglavnom organski spojevi: tiazoli, sulfenamidi itd.
Ubrzivai vulkanizacije moraju se podstaknuti na reakciju pomou aktivatora. Za tu se svrhu
najvie upotrebljava cink-oksid.
2.2.2 Sredstva protiv starenja

Pod pojmom starenja podrazumijevaju se tetne promjene koje se tokom vremena zbivaju na
povrini ili u itavoj masi gume. Radi se o sljedeim utjecajima: djelovanje kisika, samog ili u
spojevima tekih metala, djelovanje ozona, toplote, vlage, svjetla, zamoru materijala. Zbog tih
uticaja ve nakon kratkog vremena mnogo se smanjuje upotrebljivost gume i gumenih
proizvoda, tetni uticaji navedenih faktora mogu se izbjei i smanjiti pomou sredstava protiv
starenja. To su antioksidanti medu kojima se najvie upotrebljavaju neki aromatski amini i
fenoli, esto je potrebno i vie razliitih sredstava da bi se neki produkt zatitio od mnogih
tetnih uticaja. Izbor tih sredstava zavisi od uslova u kojima se budui gumeni proizvod
upotrebljava. Koliina sredstva protiv starenja koja se dodaju u kauukovu smeu prije
oblikovanja i vulkanizacije iznosi 0,5 - 2,5%.
2.2.3 Punila
Zadatak punila je ne samo da snize uee kauukove mase, a time i njihovu cijenu, ve i da
utiu i na svojstva proizvoda. Njihov uticaj na vrstou i na otpornost prema habanju i
ogrebotinama je neobino veliki, a je najvanije punilo kauukovih smesa. Vie od 90%
ai troi se u industriji gume, a od toga 60% u proizvodnji automobilskih guma. a ini oko
30% teine automobilske gume i desetostruko poveava njeno trajanje zbog velikog
poveanja otpornosti prema habanju. ae se s obzirom na veliinu estica i na svojstva
proizvodi u razliitim vrstama, zavisno od eljenog kvaliteta i namjene gumenih proizvoda.
Pored ai kao punila se upotrebljava kaolin, kreda, razliiti silikati, metalni oksidi itd. Ti
dodaci mogu biti aktivni, tj. mogu direktno uticati na svojstva proizvoda, a mogu sluiti i
samo kao neaktivna punila.
2.2.4 Pigmenti
Pigmenti se upotrebljavaju za bojenje kauukove smjese prije vulkanizacije i odreuju boju
gotovog proizvoda. Anorganski pigmenti su postojaniji i otporniji od organskih. Od dobrog se
pigmenta trai da ne sadri supstance tetne za kauukovu smeu, da se tokom vulkanizacije
ne mijenjaju i da ne utiu na svojstva gotovog proizvoda. Od bijelih se pigmenata najvie
upotrebljavaju pigmenti na bazi titan-oksida, a od bojenih oksidi elika, hroma, ultramarin i
kadmijumovi pigmenti.
2.2.5 Omekivai
Omekivai se esto dodaju kauukovoj smjesi u prilino velikim koliinama. Njihov je
zadatak da djelimino smanje uee skupog kauuka, da poboljaju mogunost smjese, a
time omogue laku preradu i manji utroak energije, da omogue bolje mijeanje i raspodjelu
drugih dodataka unutar smjese, da poboljaju neka fizika svojstva proizvoda.
Kao omekivai mogu se upotrebljavati prirodne supstance, npr. mineralno ulje, masne
kiseline, masti i ulja. Manje se upotrebljavaju skupi sintetiki omekivai. Njihov je izbor
vei i njihovom se primjenom mogu postii posebna svojstva u proizvodnji specijalnih vrsta
gume. Najvaniji sintetiki omekivai jesu razliiti eteri.
2.2.6 Faktis
Faktis je laka pahuljiasta masa, zamjena za kauuk. Dobija se vulkanizacijom biljnog ulja
sumporom ili nekim njegovim jedinjenjem. Za pravljenje faktisa najee se upotrebljavaju
laneno, ricinusovo i sojino ulje. S obzirom na procenat sumpora i uslove rada razlikuje se
smei, uti i bijeli faktis.

Pored smanjenja uea kauuka, faktis djeluje i na svojstva gotovih proizvoda, naroito na
otpornost prema temperaturi, na ponaanje i otpornost povrine predmeta.
2.2.7 Priprema smjese
Smea se moe pripremati na istim mainama koje slue za vulkanizaciju. Ponekad to i nisu
odvojene operacije, ve se kauuk masticira uz istovremeno dodavanje i mijeanje potrebnih
komponenata. Maine sa valjcima se danas rijetko upotrebljavaju za pripremu smjese. Sve
velike fabrike gume, naroito fabrike za proizvodnju automobilskih guma upotrebljavaju za
pripremu smjese iskljuivo mjealice. Pojedine se komponente dodaju automatski i odreenim
redosljedom. U svakoj je recepturi naveden taj redosljed i vrijeme potrebno za mijeanje
svake od komponenata. U mjealicu se prvo stavlja kauuk, kratko vrijeme mijea, a zatim
slede punila, omekivai i dodaci za poboljanje svojstva gume. Temperatura smjese zatim
naglo raste, pa se rotori intenzivno hlade vodom. Rijetko kada se zbog opasnosti od prerane
vulkanizacije, istovremeno dodaju sredstva za vulkanizaciju, ubrziva i aktivator. To se izvodi
tek nakon to je osnovna smea ve stvorena, obino dvovaljcima ili u drugoj mijealici.

3. Oblikovanje poluproizvoda prije vulkanizacije

Dobro izmjeana smea kauuka i potrebnih dodataka mora se oblikovati, formirati u predmet
ili materijal, iz kojeg e zatim nakon zavrene operacije vulkanizacije nastati konani gumeni
proizvodi, npr.: automobilske gume, gumeni prostirai, tkanine impregnirane gumom, gumene
cijevi itd. Glavni postupci kojima se oblikuju poluproizvodi prije vulkanizacije jesu
ekstrudiranje, kalandiranje i oblikovanje u kalupima.

3.1 Ekstrudiranje
U proizvodnji razliitih gumenih profila i gumenih cijevi upotrebljavaju se ekstruderi. U tim
se mainama smjesa kauuka i dodataka potiskuje kroz telo ekstrudera, a zatim istiskuje kroz
ploe sa otvorima eljenog oblika i dimenzija. Smea za ekstrudiranje moe se dovoditi u
ekstruder runo ili automatski sa maine sa valjcima. Iz smea koje se ne vulkaniziraju pod
pritiskom treba prilikom ekstrudiranja otkloniti zrak i veliki dio vlage, jer bi u protivnom
materijal posle vulkanizacije mogao biti porozan. U nekim ekstruderima smea zbog toga
prolazi kroz dio koji je u vakuumu, gdje se uklanja zrak i vlaga iz smjese. Za postizanje
eljene viskoznosti smjese neobino je vano da se u takvim ekstruderima, a naroito u
vakuumu, temperatura kontrolira i tano podeava. Posle izlaska iz otvora ekstrudera
profilisana smea obino malo promijeni svoj oblik i nabubri. To treba uzeti u obzir prilikom
formiranja otvora za ekstrudiranje.
Ekstrudiranje slui i za izoliranje ica. Metalna ica prolazi obino kroz poseban dio i izlazi iz
ekstrudera zajedno sa smeom. Smea se iz ekstrudera moe istiskivati kroz reetkastu plou s
namjerom da se iz smjese prije dalje prerade uklone eventualne prisutne neistoe, npr.
komadi metala, drveta itd.

3.2 Kalandiranje
Kalander je maina koja smeu kauuka i dodataka formira u ploe eljene debljine.
Upotrebljava se takoe za gumiranje tkanina. Maina se sastoji od 2 - 4 valjka, koji se mogu
zagrijavati ili hladiti i kojima se meusobni razmaci mogu mijenjati. Jednostavan kalander sa

dva valjka upotrebljava se za izradu ploa debljine 0,3 - 2 mm. Takav se kalander povezuje sa
posebnim ekstruderom, pa smea iz ekstrudera ulazi direktno med valjke. Mnogo se ee
upotrebljavaju kalanderi sa 3 valjka.
U proizvodnji ploa trei valjak moe sluiti za hlaenje ve kalandirane ploe prije
namotavanja u rolne. U kalanderima sa tri valjka direktno se pomou motora pokree srednji
valjak (a ostala dva su vezana s njim preko prenosnika i mogu se primicati ili odmicati od
srednjeg valjka). Valjci se mogu okretati istom brzinom ili da bi se povealo trenje, razliitim
brzinama. Neobino je vano da smea i valjci kalandera budu prije kalandiranja zagrijani na
potrebnu temperaturu. Niska temperatura prouzrokuje nejednolikost i hrapavost materijala, a
na previsokoj temperaturi stvaraju se mjehuri. Za uspjeno kalandiranje, tj. za izbor
najpovoljnije temperature, brzine okretanja i trenja medu valjcima, potrebno je veliko
iskustvo.
Za gumiranje tkanina upotrebljavaju se kalanderi sa tri ili etiri valjka. Njihov poloaj i nain
rada moe biti vrlo razliit
Na kalandern sa tri valjka gumirati se moe samo jedna strana tkanine. Za obostrano
gumiranje djelimino gumirana tkanina mora ponovo proi kroz takav kalander sa 4 vijka.
Utiskivanje smjese u tkaninu postie se zahvaljujui trenju koje nastaje izmeu valjka i
tkanine. U kalanderu sa tri valjka srednji se valjak okree bre od ostalih. Smjesa ubacuje
izmeu prvog i drugog valjka i hvata se na drugi topliji valjak. Tkanina ulazi mainu izmeu
drugog i treeg valjka, tj. sporije od okretanja drugog valjka. Zbog to smea prolazi preko
tkanine i pod pritiskom koji vlada izmeu valjka utiskuje se u tka inu. Tako se, npr. izrauju
gumene transportne trake. Tkanina se obino mora prije toj gumirati da bi se ostvario bolji
kontakt izmeu tkanine i kauukove trake.
Na suvremenim, velikim kalanderima, razmak izmeu valjaka, ne namjeta se runo ve
pomou ureaja sa elekromotorima. Debljina ploe koja izlazi iz kalandera moe s mjeriti
pomou ureaja sa beta-zracima. Taj ureaj, ako je potrebno, automatski podeava; razmak
meu valjcima i omoguuje izradu ploe stalne debljine.

3.3 Oblikovanje u kalupima

U kalupima se izrauju mnogi gumeni predmeti iroke potronje, npr. epovi, ali i sloeniji i
vei predmeti. Takve su npr. automobilske gume, za koje je oblikovanje u kalupu samo jedan
od postupaka u toku njihove izrade. Postoji nekoliko naina oblikovanja u kalupu. Tom se
prilikom predmeti odmah i vulkaniziraju. Gumeni predmet dobiven oblikovanjem i
vulkaniziranjem u kalupima uvijek je neto manji od dimenzija kalupa. Uzrok je razlika u
toplotnom irenju izmeu kauuka i metala od kojeg je graen kalup.
3.3.1 Kompresorsko oblikovanje
Oblikovanje kauukove smjese uz istovremenu vulkanizaciju se vri u kalupima na
hidraulinim presama (sl.3.5.a ). Kalupi mogu biti pomini, tj. mogu se vaditi iz presa, a
mogu biti i ugraeni u gornju i donju plou prese. Vulkanizacija se izvodi pomou pare koja
prolazi kroz kanale u ploama prese. Za vulkanizaciju na viim temperaturama prese se
zagrijavaju elektrinim putem.
U jednoj od modifikacija kompresorskog postupka, proizvodi se oblikuju tako da se
kauukova smea utiskuje presom u kalup pomou srednjeg dijela kalupa

Tako se mogu vrlo tano proizvesti gumeni proizvodi eljenih dimenzija. Taj postupak je
pogodan za spajanje gume i metala, jer se metalni dio moe unaprijed staviti u kalup u eljeni
poloaj.
3.3.2 Oblikovanje ubrizgavanjem
Za ovaj postupak se upotrebljava maina koja je u principu jednaka maini za ubrizgavanje u
industriji plastinih masa. Meutim, u radu sa kauukovom smeom pojavljuju se tekoe
zbog vee viskoznosti i opasnosti od prerane vulkanizacije. Kauukova smea ubacuje se u
mainu u obliku granula, traka ili manjih komada i odvodi prema kalupu
Za razliku od kompresorskog oblikovanja u kojem se temperatura potrebna za vulkanizaciju
dovodi spolja, u postupku s ubrizgavanjem temperatura se razvija za vrijeme prolaska
kauukove smjese kroz mainu. Tako se itava masa ravnomjerno zagrijava i vulkanizira, a to
doprinosi boljim fizikim svojstvima proizvoda. Kompresorski postupak zahtjeva manje
investicije, ali su trokovi proizvodnje relativno veliki. U postupku sa ubrizgavanjem taj
odnos je obrnut, pa odluka o izboru jednog ili drugog postupka zavisi od broja predmeta koje
treba proizvesti.
3.3.3 Ostali postupci oblikovanja
Osim na kalanderima, tkanina se moe gumirati i na posebnim ureajima za gumiranje. Na
tkaninu koja prolazi preko valjka isputa se kauukova smea u obliku gustog rastvora u
nekom organskom rastvarau. Neposredno nad povrinom tkanine pomjera se poluga, tzv.
no, koji ravnomjerno rasporeuje smeu po tkanini. Postupak se moe ponavljati do eljene
debljine gumenog sloja po tkanini. Nakon svakog nanoenja tkanina se sui. Taj se postupak
upotrebljava za gumiranje materijala za izradu nepromoivih ogrtaa atora itd.

3.4 Konfekcioniranje
To je postupak kojim se predmeti prije vulkanizacije sastavljaju iz vie dijelova. Pri tome se ti
dijelovi najee moraju ljepiti pomou razliitih smola uz dodatak omekivaa. Tako se,
pored ostalih, proizvode lopte, kirurki pribor itd. Postoji mnotvo predmeta iroke potronje,
npr. gumeni amci, zrani jastuci, koji se zbog svoje veliine i tankih zidova moraju izraditi
runo.
Sitni predmeti posebnog oblika i tankih zidova, npr. kirurke rukavice, djeiji baloni i si.
izrauju se uranjanjem odgovarajuih metalnih ili staklenih kalupa u rastvore kauukove
smjese ili u lateks. Nakon to se kalup izvadi iz rastvora, ostaje na njemu tanki film, ija se
debljina moe poveavati viestrukim uranjanjem i suenjem.
U proizvodnji spuvaste i pjenuave gume u kauukovu se smeu dodaju sredstva koja
zagrijavanjem isputaju plin. Materijal sa otvorenim porama (spuvasti materijali) dobivaju se
pomou sredstava koja otputaju plin prije vulkanizacije. Ako se plin ispusta nakon
vulkanizacije, ne moe izai iz materijala. Tako nastaju pjenasti materijali sa zatvorenim
porama.
Vrlo tvrda guma izrauje se vulkanizacijom kauukove smjese koja sadri vie od 25 dijelova
sumpora na 100 dijelova kauuka. Otprilike sa 50 dijelova sumpora dolazi do zasienja tj. sve
su veze u kauuku dvostruko povezane pomou sumpora. Zbog velike koliine sumpora
razvija se za vrijeme vulkanizacije velika koliina toplote. Zato se mora vulkanizirati pri
niskoj temperaturi, ali due vrijeme. U protivnom postoji velika opasnost od eksplozije
smjese za vrijeme vulkanizacije. Od vrlo tvrde gume izrauju se kuita za baterije, predmeti
dobrih izolacionih svojstava za elektroindustriju, eljevi itd. Meu svim gumenim

predmetima proizvodnja automobilskih guma je najsloenija. Za tu se svrhu koristi vie od

polovine svjetske proizvodnje prirodnog i vjetakog kauuka.
Dijagonalna automobilska guma sastoji se od vozne povrine, od posebno elastinog bonog
dijela i od vrstog nosaa (gumirana tkanina sa elinim jezgrom). Ovi se dijelovi sastavljaju
djelimino automatski, ali i pored toga, osjetljivi se dio posla mora obaviti runo. U
radijalnim gumama vozna povrina stabilizovana je elinim ili tekstilnim trakama.
Neki se predmeti posle vulkanizacije moraju doraditi. To su, npr. predmeti dobiveni
oblikovanjem u kalupima, kojima ostaju ivice na mjestima spajanja kalupa. Takve se ivice
moraju brusiti ili rezati, a taj je postupak za manje predmete ponekad skuplji od itave
proizvodnje. Ivice se lake skidaju, ako se predmeti prethodno zamrznu pomou vrstog
ugljen dioksida.

4. Vulkanizacija
U velikim fabrikama gume i gumenih proizvoda vulkanizacija se izvodi na vie naina.

4.1 Vulkanizacija u autoklavima

Ova vulkanizacija se izvodi pomou vodene pare u cilindrinim autoklavima koji mogu biti:
vertikalni i horizontalni. Veliki autoklavi su obino horizontalni zbog lakeg stavljanja i
vaenja predmeta za vulkanizaciju. Da se ne bi gubilo mnogo vremena prije i posle
vulkanizacije, materijali ili predmeti za vulkanizaciju stavljaju se u autoklav na odreeni
nain. Tako se pojedinani predmeti unose na velikim ploama, cipele i rukavice na kalupima,
lopte i drugi uplji predmeti takoer u prikladnim kalupima, a cijevi namotane na vretena.
esto se to prije vulkanizacije slae na kolica koja se zatim uguraju u autoklav. Nakon to se
zatvore vrata autoklava, parom se iz njega izbacuje zrak, zatvore vrata autoklava, zatvori
izlaz, a zatim se odrava odreeni pritisak pare. Na poetku vulkanizacije dio pare moe se u
nezagrijanom autoklavu kondenzirati i nastala voda moe prouzrokovati tetu na predmetima
za vulkanizaciju. Da bi se to sprijeilo autoklav se prije vulkanizacije zagrijava elektrinim
putem ili pomou pare izmeu dvostrukih zidova.
Prednost vulkanizacije pomou vodene pare u autoklavu je to ne postoje hladni dijelovi i
povrine, pa se predmeti zagrijavaju ravnomjerno. Potrebna temperatura i trajanju
vulkanizacije za neki materijal ili predmet zavisi izmeu ostalog i od oblika i veliine
autoklava, pa se za svaki autoklav moraju posebno odrediti.
U autoklavama se na slian nain moe vulkanizirati pomou toplog zraka. Loa strana tog
postupka je to se kauuk na zraku lako oksidira, pa se taj nain upotrebljava samo kada se ne
moe vulkanizirati pomou vodene pare ili kada se vulkanizacija moe izvesti za kratko
vrijeme.

4.2 Kontinuarna vulkanizacija

Kontinuirana vulkanizacija se najee nadovezuje na ekstrudiranje ili na kalandiranje.
Ekstrudirani proizvodi, npr. cijevi, profili, kauukom izolirana ica, nakon izlaska iz
ekstrudera ili kalandera kontinuirano provode kroz ureaj za vulkanizaciju. Ureaji u kome se
proizvodi zagrijavaju na temperaturu potrebnu za vulkanizaciju mogu biti vrlo razliiti.
Vulkanizacija u tunelima sa vruim zrakom rijetko se primjenjuje zbog malog prolaza toplote
i zbog mogue deformacije ekstrudiranih proizvoda i profila. Meutim, u tunelima kroz koji
struji para kontinuirano se vulkaniziraju kablovi i izolirane ice. U horizontalnim tunelima
moe se vulkanizirati kabl sa prenikom do 2,5 cm. Kablovi veeg prenika vulkaniziraju se u

vertikalnom tunelu. Vulkanizacija u rastvoru etinglikola relativno je jednostavna. Nezgodna

strana toga postupka je to se proizvodi posle vulkanizacije moraju temeljno prati. Bolji
postupak kontinuiranog vulkaniziranja je u rastvorima soli. Za tu svrhu se upotrebljava
eutektika smjea kalijum-nitrata (53%), natrijum-nitrata (40%) i natrijum-nitrita (7%) na
temperaturama oko 200C. Smjea nije zapaljiva, ali podrava gorenje, pa se prilikom rada sa
njima moraju poduzeti mjere protupoarne zatite.
4.2.1 Fluid bed vulkanizacija
Medu razliitim nainima kontinuirane vulkanizacije iru je primjenu nala tzv. fluid - bed
vulkanizacija. U tom se postupku proizvodi ili profili provlae kroz zagrijani rastvor punjen
malim staklenim kuglicama prenika 0,2 mm
Kroz takav rastvor sa donje strane cirkulira zrak, pa su u odreenim okolnostima kuglice kao
tekui medij. Prelaz toplote u takvom mediju mnogo je vei nego u plinu, vulkanizacija je
brza, a deformacija proizvoda minimalna.
Gumirane tkanine, trake i podovi, koji se proizvode na kalanderima, vulkaniziraju se
kontinuirano na ureaju sa valjkom i beskonanom elinom trakom. Materijal za
vulkanizaciju prolazi kroz ureaj na elinoj traci i zagrijava se sa jedne ili sa obe strane.

4.3 Vulkanizacija presovanjem

Kroz takav rastvor sa donje strane cirkulira zrak, pa su u odreenim okolnostima kuglice kao
tekui medij. Prelaz toplote u takvom mediju mnogo je vei nego u plinu, vulkanizacija je
brza, a deformacija proizvoda minimalna.
Gumirane tkanine, trake i podovi, koji se proizvode na kalanderima, vulkaniziraju se
kontinuirano na ureaju sa valjkom i beskonanom elinom trakom. Materijal za
vulkanizaciju prolazi kroz ureaj na elinoj traci i zagrijava se sa jedne ili sa obe strane.
Sastoji se od oblikovanja proizvoda u kalupima presovanjem uz istovremeno zagrijavanje. To
se uglavnom izvodi na jakim hidraulinim presama. Izbor pritiska u presama prilikom
vulkanizacije neobino je vaan za kvaliteta vulkanizata. Kalupi se u presama najee
zagrijavaju vodenom parom (sl.4.3.)
Automobilske gume se nakon konfekcionisanja (sastavljanja) od razliitih vrsta kauuka,
gumirane tkanine i elinog jezgra, oblikuju i vulkaniziraju u specijalnim automatskim
presama (si.4.4.) sa aluminijumskim kalupima, koji se direktno ili indirektno zagrijavaju
parom.

5. Proizvodi od gume
Danas se proizvodi vie od 60.000 vrsta gumiranih proizvoda, koji se mogu grupisati u
nekoliko grupa:
- pneumatika,
- gumeno-tehnikih roba,
- obua i
- proizvodi specijalne namjene.

Industrija pneumatike obuhvata proizvodnju spoljnih i unutranjih pneumatika, kao i

projektovanja istih.

5.1 Pneumatika
Svaka pneumatika sastoji se od spoljanje pneumatike (gume) i unutranje pneumatike (gume)
sa ventilom. Spoljnja guma se puni zrakom.
Spoljanji pneumatik se sastoji iz:
-

protektora (gazeeg dijela),

karkasa (kostura),

bonih strana (tite boni dio karkasa od spoljanjih utjecaja),

pete sa icanim obruevima (omoguuje nalijeganje pneumatika na felnu),

brekera (ostvaruje vezu izmeu karkasa i protektora) i dr.

5.1.1 Tehnologija izrade spoljanjeg pneumatika

Prvo se vri priprema elemenata kao to su protektor, breker, iani obru i gumirano platno.
Protektor se dobija brizganjem kauukove smjese kroz ekstruder na ijoj se glavi nalazi
specijalno profilisana "letva" koja daje oblik protektora. Nakon hlaenja, protektor se sjee na
odreenu duinu karakteristinu za dimenzije gume. Od gumiranog platna se pravi breker i
karkas pneumatika.
Na specijalnoj maini se vri gumiranje ice, a zatim se od veeg broja istih pravi obru.
Ovako pripremljeni poluproizvodi se sjedinjuju pri konfekcioniranju. Tako konfekcionirana
guma odlazi na vulkanizaciju. Nakon vulkanizacije, guma se runo ili automatski skida sa
prese i odnosi na doradu i kontrolu, ime je tehnoloki proces izrade spoljanje gume zavren.

6. Regenerirani kauuk
Istroeni i otpadni gumeni proizvodi, u prvom redu istroene automobilske gume mogu se
preraditi pomou toplote i kemijskih sredstava. Tako se dobij a kauuku slian proizvod, tzv.
regenerirani kauuk, koji je sastavni deo recepture za proizvodnju mnogi! gumenih
izraevina, jer se takve smjese lake homogeniziraju uz manji utroak energije za mijeanje, a
proces vulkanizacije odvija se bre i sigurnije. Meutim, vei sadraj regeneriranog kauuka
smanjuje otpornost na abraziju gumenog proizvoda. Istroeni gumeni proizvodi prerauju se i
vulkaniziraju uglavnom uobiajenim metodama i tehnikama koje se primjenjuju u obradi
prirodnog i sintetskog kauuka.
Od nekoliko procesa za proizvodnju regeneriranog kauuka najpoznatiji su: proces mokre i
suve prerade i kontinuirani proces depolimerizacije. Tom se prilikom umreeni
makromolekulski sastav depolimerizuje pucanjem primarnih veza bez gubitka prisutnog
sumpora.

6.1 mokra prerada

Primjenjuje se za preradu proizvoda sa veim sadrajem tekstilnog vlakna. Sirovina usitnjena
u estice, veliine 0,5 - 1 cm, zagrijava se u 4 - 8% - tnom rastvoru natrijum-hidroksida (kada
je sirovina prirodni kauuk), odnosno u rastvoru metalnih klorida. Proces se odvija u
autoklavama na temperaturi 180 - 200C u vremenu 8-12 sati. Tokom procesa dodaju se
omekivai i sredstva za ubrzavanje depolimerizacije. Nakon hlaenja se omekan proizvod
ispere, provlai kroz dvovaljke, gdje se uklanja najvea koliina vode, a zatim se sui.
Poveanjem radnog pritiska i temperature (270 - 280C) proces prerade sirovine bez
tekstilnog vlakna moe se skratiti na svega nekoliko minuta.

6.2 Suha prerada

Potrebna je dobro usitnjena sirovina kojoj se dodaju omekavai i depolimerizirajui
reagenasi. Smjesa se u sloju od 15 - 20 cm zagrijava nekoliko sati u horizontalnom autoklavu
pregrijanom vodenom parom. Ohlaenoj se smjesi u specijalnoj mijealici dodaju pigmenti
koji poboljavaju kvaliteta proizvoda. Smjesa se zatim provodi kroz ureaj za
homogenizaciju, a nakon toga kroz seriju dvovaljaka, iz kojih se izvlai traka debljine oko 1
mm, slae u slojeve od 2 - 3 cm, ree i pakuje

6.3 Kontinuiran proces

Odvija se u posebnim ekstruderima. Dobro usitnjenoj sirovini dodaje se omekivai
depolimerizator, a zatim se smjesa mehaniki obrauje u ekstruderu nekoliko minuta na
temperaturi od 200C. Kvaliteta proizvoda slian je kvalitetu dobivenom drugim postupcima,
ali je potrebno precizno kontrolirati trajanje i temperaturu procesa. Depolimerizirani proizvodi
dorauju se uobiajenim postupcima.
Primjena regeneriranog kauuka je mnogostruka. U pojedinanim formulacijama za
automobilske gume, regenerirani kauuk zamjenjuje 20 - 30% izvornog kauuka, a gume za
laka vozila izrauju se uglavnom samo od tog materijala. Pored toga proizvode se i gumeni
tepisi, pedale, a u posljednje vrijeme regenerirani kauuk upotrebljava se kao ljepilo u smjesi
sa asfaltom kao gornji sloj putova, igralita i si.

Zakljuak
Gumeno-tehniku robu ine proizvodi na bazi iste gume ili kombinacija gume i tekstila,
metala i plastinih masa. Od iste gume se rade zaptivni elementi, gumene membrane,
donovi,cijevi, igrake i dr. Proizvodi na bazi veze gume i metala su: amortizeri i elastini
prijenosnici, metalni sudovi i valjci obloeni gumom, armirana crijeva za visok pritisak. Od
gumiranog tekstila pravi se odjea, membrane, kontejneri, amci.
Literatura:

S. Radonji; Mainska obrada nemetala

H. Zvonimir; Tehnologija gume

B. Manojlovic; Masinski materijali