Fakultet politehničkih nauka

Odsjek: Proizvodno mašinstvo

ZAVRŠNI RAD
Prvog ciklusa studija
TEMA: „Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila“

Mentor: Prof.dr. Zdravko Božičković Student: Mirnes Fejzić

Broj indeksa: PT-23/20

Travnik, juli 2021.god.

 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Sažetak

Završni rad sastoji se od osam poglavlja. U prva tri poglavlja napravljen je pregled od historijskih
trenutaka do danas. Osim toga opisane su kaučukove smjese. Nakon upoznavanja sa istim, prešli
smo na postupke dobijanja kaučukove smjese određenih osobina s raznim dodacima u poglavlju
četiri.
U poglavljima pet i šest, objašnjeni su postupci dobijanja gumenih proizvoda, a u sedmom
poglavlju prikazan je sprovedeni tehnološki proces izrade gumenog odbojnika za teretna vozila.
Osmo poglavlje je zaključak, nastao na osnovu naučenog i sprovedenog istraživanja.

2
Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

3
Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

4
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

POPIS OZNAKA I MJERNIH JEDINICA FIZIKALNIH VELIČINA

5
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

 PČ – rastezna čvrstoća [MPa]

 PI – prekidno istezanje [%]

 Θ - temperatura [°C]

 F – sila [N]

 Tvrdoća [ShA]

 Maksimum krivulje [mm]

 Brzina umreživanja [°]

 Viskoznost [mm]

 Vrijeme predumreživanja [mm]

1. UVOD

6
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Guma je elastični proizvod, koji se dobije prevođenjem prirodnog ili sintetskog kaučuka u
umreženu strukturu. To je materijal koji se može reverzibilno deformisati u širokom
temperaturnom intervalu. Povezivanje makromolekula kaučuka naziva se vulkanizacija. Guma je
specifičan materijal. Ni jedan drugi materijal ne pokazuje toliko izraženu osobinu elastičnosti.
Zbog toga se gumeni materijali nazivaju i elastomeri. Danas je teško zamisliti neku ljudsku
djelatnost gdje se guma ne koristi. Ipak, put od otkrića gume do njezine komercijalne upotrebe bio
je vrlo dug i često praćen velikim zabludama i greškama, a također i političkim igrama te
ratovima. Paradoks je u tome što su ratovi, praćeni ogromnim patnjama i razaranjima, ustvari bili
glavni poticaj za razvoj pojedinih industrijskih grana te, između ostalog i proizvodnju gumenih
proizvoda.
Guma se danas koristi u svim granama industrije – poljoprivredi, medicini, zrakoplovstvu i slično.
Proizvodnja i potrošnja gume, kaučuka i gumenih proizvoda, iz godine u godinu raste.
Kontinuirani rast proizvodnje i potrošnje dovodi do potrebe za osmišljavanjem novih i boljih
proizvoda od gume, te razvijanjem novih smjesa sa što boljim osobinama, zbog mogućnosti
daljnje prerade i šire upotrebe. Pri tome se, kao glavna sirovina za proizvodnju gume, koristi
prirodni ili sintetski kaučuk.
Cilj ovog rada je analizirati strukturu i osobine gume, te tehnološki proces izrade gumenih
odbojnika za teretna vozila.

2. Historijski razvoj gumenih proizvoda i pogled ka budućnosti

7
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Priča o gumi počela je veoma davno. Za otkriće gume (kaučukove smjese) čovječanstvo duguje
starim narodima Srednje Amerike. Arheološki nalazi potvrđuju da su Asteci i Maje još prije 2500
godina koristili kaučukovu smjesu za izradu obuće, odjeće i posuda. Oni su prvi razradili postupak
prikupljanja bijelog, smolastog soka iz drveta Caa-o-chu, što u prijevodu znači žalosno drvo.
Također, razvili su i tehniku prerade navedenog soka putem zagrijavanja i miješanja sa sokom
jedne druge tropske biljke, čime su gumenom materijalu poboljšali osobine. Brojni arheološki
nalazi govore o tome da su navedeni narodi koristili i gumene lopte za ritualnu igru Tlachtli koja
je podsjećala na kombinaciju savremene košarke i nogometa.

Slika 2.1 Prirodni kaučuk (Izvor: https://liszt.hr/prirodni-kaucuk/)

Columbo (slika 2.2) je još prilikom svog prvog puta u “Zapadnu Indiju“ bio impresioniran
gumenom loptom, te nekoliko komada ponio sa sobom u Europu, koja do tada nije vidjela ništa
slično.

Slika 2.2 Christopher Columbo

Prvo naučno proučavanje kaučuka izvršio je francuski naučnik Charles Marie da la Condamine
(slika 2.3). Navedeni naučnik je 1736. godine poslan u Ekvador da izvrši mjerenje dužine
longitude od jednog stepena na ekvatoru. Tijekom ekspedicije naučnik je došao u kontakt sa
narodom Chali koji je uveliko eksploatirao kaučuk i prvi je opisao viskoznu supstancu koju je
nazvao latex koja se dobije iz drveta Hevea brasiliensis. Navedeni narod mu je čak napravio torbu

8
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

za optičke instrumente. La Condamine je ponio veće količine kaučuka u francusku radi ispitivanja,
te je sa prijateljem napravio prve gumene cipele. Iako su očekivanja bila velika, guma se u Europi
nije dobro pokazala zbog svojih toplotnih osobina.

Slika 2.3 Charles Marie da la Condamine

Do početka 19. stoljeća otkriveno je još nekoliko značajnih primjena gume. Godine 1821.
Amerikanac James Boyd je patentirao gumirano crijevo za vatrogasce. Nedugo nakon toga
Englezi C. Mackintosh i T. Hancook slučajno su otkrili nešto zanimljivo. Mackintosh je otkrio da
se guma lako otapa u nafti. To ga je potaklo na ideju da tada poznato otapalo za gumu (terpentin),
zamjeni naftom. Guma koja je otopljena u nafti postajala bi viskozna supstanca. Maskintosh je
koristio otpljenu gumu kao premaz između dva sloja tkanine i na taj način dobijao višeslojna
gumirana platna, te od njih pravio kišne ogrtače. T. Hancock je otkrio da se ljepljenje gumiranih
slojeva može postići zagrijavanjem. Osim toga Hancock je napravio mašinu koji se zove
mastifikator, i bila je to
prva mašina kao dio sistema za recikliranje gume i služio je da nastale otpatke gume ponovno
slijepi u velike gumene blokove. Na taj način znatno je povećana efikasnost proizvodnje. Poslije
toga Mackintosh i Hancock su osnovali zajedničko preduzeće i postali glavni europski
proizvođači, ali i stručnjaci za preradu kaučuka i proizvodnju gumenih materijala.

2.1 Otkriće postupka vulkanizacije (Goodyear)

Nakon Hancocka i Mackintosha pojavljuje se Charles Goodyear (slika 2.4) koji je bio oduševljen
gumenim materijalima i čvrsto je vjerovao u njihovu svijetlu budućnost.
Cijeli je život posvetio gumi ne bi li poboljšao toplotne osobine. Goodyear je bio toliko posvećen
svom poslu, da je oblačio gumena odijela, imao gumeni štap i torbu.
Otkriće se desilo sasvim slučajno godine 1939. Naime, neko je zabunom kaučukovu smjesu sa
sumporom i olovom stavio u peć. U sobi se osjetio strašan smrad, te je Goodyear izbacio uzorak iz
kuće na snijeg i tada primijetio da se ne mijenjaju osobine na hladnoći, što je do tada bio najveći
problem. Ponovivši postupak nekoliko puta dobio je odgovarajući postupak prerade kaučuka pri
kojem se zadržavaju osobine prije svega elastičnosti, ali i čvrstoće u širokom luku temperatura
okoline. Zbog velikih troškova, postupak je patentiran tek 1844. godine, ali samo u Americi.
Znajući da su Mackintosh i Hancock svjetski lideri u preradi kaučuka, Goodyear je poslao svog
zastupnika Moulton-a u Englesku da im pokuša prodati postupak. Moulton je Hancocku ostavio

9
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

uzorak kaučukove smjese sa sumporom zbog analize. Analizom je Hancock otkrio da je sumpor
povećao toplotnu stabilnost gumenog materijala. Odmah potom je zaštitio patent u Velikoj
Britaniji ali pod svojim imenom. Hancockov prijatelj je ovaj postupak nazvao postupak
vulkanizacije, po Vulkanu, rimskom bogu vatre i metalurgije. Nakon toga uslijedile su tužbe i
parnice. Goodyear je dobio u mnogim presudama, ali budući da nije imao talenta za poslovanje
nikada nije profitirao na vlastitom otkriću. Najznačajnija uspomena na izuzetnog čovjeka je
savremeni gigant fabrika Goodyear koja
je osnovana 38 godina poslije njegove smrti. Otkriće postupka vulkanizacije omogućilo je
masovnije korištenje kaučukovih smjesa. Iz dana u dan pojavljivali su se novi materijali od gume.
Potražnja za prirodnim kaučukom godinama je bivala sve veća i traje do današnjih dana.

3. Kaučukove smjese

Guma je poseban materijal. Ni jedan drugi materijal ne pokazuje takvu elastičnost. Iz tog se
razloga gumeni materijali nazivaju i elastomeri. Osim svojstva elastičnosti, elastomeri posjeduju i
čitav niz drugih povoljnih osobina. Tako npr. postoje gumeni materijali koji su nepropusni za
vodu i zrak ili oni koji su postojani pri temperaturama iznad 200 °C, te su postojani i na uticaj
agresivnih medija, a ima i onih koji su savitljivi i na -100 °C. Osnovni sastojak kaučukove smjese
je prirodni ili sintetički kaučuk (slika 1, stablo kaučuka).
Kaučuk se miješa sa različitim dodacima i umrežava pri povišenoj temperaturi. Rijeđe se
primjenjuje hladno umrežavanje. Tek nakon završetka procesa umrežavanja, kaučukova smjesa
poprima osobine entropijske elastičnosti kao i ostala mehanička svojstva, npr. tvrdoću, čvrstoću i
istezljivost.

Slika 1. Plantažni uzgoj kaučuka, stablo

kaučuka (Hevea brasiliensis)
(Izvor: https://herbspeak.com/hevea-brasiliensis/)

Jedinstvena osobina elastičnosti kaučuka odnosno gumenih materijala (proizvoda) može se

objasniti molekularnom strukturom. Svaka molekula kaučuka sastoji se od dugih lanca
ponavljajućih jedinica (monomera). Lančani poredak više hiljada takvih monomera čini polimer
(preciznije, polimernu supstancu, polimerizat). Polimerni lanci odnosno makromolekule kaučuka
zbog takve međusobne povezanosti čine ustvari minijaturnu oprugu. Prije umrežavanja lanci
međusobno nisu povezani već se drže relativno malim intermolekularnim silama. Ako se kaučuk
rastezno optereti, ponaša se elastično, što znači da se nakon prestanka dijelovanja opterećenja
molekule vračaju u početni položaj. Ako se, međutim, opterećenje dovoljno poveća, doći će do

10
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

trajne deformacije. Kaučuk je, dakle, samo dijelomično elastičan, a pretežno plastično deformisan.
Posljedica je umrežavanje stvaranje hemijskih veza između polimernih lanaca, stvaranje
trodimenzionalne mreže, što ima za posljedicu malu plastičnu i veliku elastičnu sposobnost
deformacije. Pri postupku mješanja prirodnog ili sintetičkog kaučuka dodaju se razni dodaci. Time
se postižu potrebne toplotne i hemijske osobine kaučukove smjese potrebne za postizanje trženih
upotrebih osobina gumenih proizvoda.

3.1 Osnovni pojmovi (kaučuk, guma, elastomerni materijal, vulkanizacija i

umrežavanje)

Vrlo se često kaučuk označava kao guma. Kaučuk, bilo prirodni ili sintetički, osnovni je sastojak
kaučukovih smjesa. Pod pojmom kaučuk podrazumijeva se neumreženi polimer, prirodni ili
sintetički koji nakon umrežavanja postaje entropijski elastičan. Pojmovi guma i elastomerni
materijali istoznačni su. Pod tim pojmovima podrazumijeva se umrežena kaučukova smjesa na
osnovi prirodnog ili sintetičkog kaučuka. Često se umjesto pojmova guma i elastomerni materijali
koristi pojam vulkanizat.

Pojmovi kaučuk, guma, elastomerni materijal definirani su DIN - om 53501:

 Kaučuk je neumrežena, ali umrežena polimerna supstanca s entropijski elastičnim
osobinama pri sobnoj temperaturi. Pri višoj temperaturi i/ili pri dijelovanju sile
deformisanja kaučuk počinje viskozno teći tako da se pri povoljnim uvjetima može
preoblikovati. Kaučuk je osnova pri proizvodnji elastomernog materijala (gume).

 Kaučuk - lateks ili, jednostavnije, lateks jest kolodialna disperzija kaučuka u vodi.

 Gume su do temperature razgradnje umreženi polimerni materijali koji su pri nižim

temperaturama kruti i krti poput stakla. Pri povišenim temperaturama ne pokazuju
viskozno tečenje, dok se u području sobne temperature pa do temperature razgradnje
ponašaju gumasto - elastično.

 Pod pojmom umrežavanje, podrazumijeva se hemijsko - fizikalna promjena pri kojoj

pretežno plastični kaučuk prelazi u gumasto-elastično (ili čvrsto gumasto- elastično) stanje.
Hemijska reakcija tokom umrežavanja nije u potpunosti razjašnjena, ali se smatra da dolazi
do stvaranja mostova (veza) između pojedinih makromolekula na reakcijski sposobnim
mjestima. Umrežavanje se ponekad zamjenjuje pojmom vulkanizacije, pri čemu se pod tim
pojmom podrazumijeva ne samo umrežavanje već i postupak prerade. Prema DIN-u 53501
umrežavanje se definira kao postupak pri kojem se kaučuk zbog promjene svoje strukture
prevodi u stanje u kojem posjeduje elastične osobine. Za umrežavanje potreban je
umreživač. Najstariji, danas još uvijek prevladavajući umreživač jest sumpor.
Umrežavanje se pri tome odvija tokom više sati pri temperaturi od 140 do 150 °C.
Dodavanjem raznih sastojaka brzina procesa umrežavanja može se po volji podešavati. Iz
tog se razloga moderni sistemi za umrežavanje ne sastoje samo od sumpora već i od
ubrzivača, aktivatora i usporivača ako se želi spriječiti predumrežanje kaučukove smjese.
Umrežavanje sumporom moguće je, jer molekule kaučuka na stanovitom razmaku
posjeduju dvostruke veze.
Dvostruke veze mogu se otvoriti i time se dobija mjesto na koje se veže sumpor. Postoje,
međutim, i neki sintetički kaučuci koji ne sadrže dvostruke veze te se ne mogu umrežavati
sumporom. Oni se nazivaju zasićeni kaučuci, a umrežavanje se postiže npr. Peroksidima.

11
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Uz sistem za umrežavanje postoji niz dodataka koji se prije umrežavanja mješaju s kaučukom
kako bi se postigle tražene osobine gumenih proizvoda. Gume s udjelom sumpora do 5 % nazivaju
se meke, one s udjelom sumpora od 5 do 20 % sumpora posjeduju nižu elastičnost, dok gume od
25 do 40 % sumpora nemaju svojstvo gume niti elastičnosti. To je onda tvrda guma (ebonit), koja
se može rezati, piliti i polirati.

Elastomerni materijal – ELASTOMERI

Elastomeri su polimerni materijali koji podnose velike deformacije uslijed djelovanja sile s time
da se nakon prestanka djelovanja sile polimerni materijal vrati u prvobitno - osnovno stanje ili
oblik (Slika 2). Osnovna osobina elastomera je elastičnost, odnosno potpun oporavak materijala
nakon deformacije.

Slika 2. Promjena oblika elastomernih makromolekula djelovanjem sile istezanja

Osobine elastomera ovise o osobinama osnovnih lanaca polimera, međumolekularnim vezama

lanaca te zastupljenosti kovalentnih veza atoma lanaca polimera. Da bi materijal uopće bio visoko
elastičan, međumolekularne veze ne smiju biti prejake i ne smiju se formirati kristalna zrna.
Makromolekule moraju biti dovoljno duge s time da postoji mogućnost rotiranja lanaca oko svojih
veza. Rotacija mora biti slobodna tako da (podliježe Brownovom kretanju) da molekule poprimaju
različite oblike. Također, između molekula mora djelovati van der Waalsova sila kako bi se
slobodna molekula s druge strane slobodno reverzibilno kretala jedna pored druge.
Prilikom povezivanja linearnih polimernih lanaca, uz dodatak umreživača (npr. sumporni spojevi,
metalni hidroksidi) dolazi do strukturnih promijena. Takav proces međusobnog povezivanja
naziva se vulkanizacija (Slika 3).

Slika 3. Prikaz umreženja tijekom procesa vulkanizacije

12
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Umrežavanjem nastaju labave i guste mreže, ovisno o broju povezanih polimernih lanaca.
Polimerizacijom kratkih lanaca nastaju guste mreže (krute, nefleksibilne i lomljive) dok
polimerizacijom dugih lanaca nastaju labave mreže (vrlo elastične). Elastičnost materijala može se
opisati Hookovim zakonom. Hookov zakon definiran je kao odnos naprezanja, modula elastičnosti
i istezanja.

σ=E∙ε
gdje je:
 σ - naprezanje
 E - modul elastičnosti
 ε - istezanje

3.2 Priprema kaučukovih smjesa

Postupak miješanja kaučuka i dodataka u kaučukovu smjesu vrlo je komleksan proces i mora se
podesiti prema namjeni kaučukove smjese. Uz osnovni sastojak kaučuk, kaučukove smjese sadrže
mnogobrojne dodatke, npr. punila, pigmente, omekšivače, dodatke za poboljšanje preradljivosti,
dodatke za sprečavanje starenja, umrežavanja, ubrzivače, aktivatore, usporivače i dr. U prosjeku se
svaka kaučukova smjesa sastoji od 10 do 20 dodataka.

3.3 Vrste kaučuka

Zadatak kaučuka je da obavije (ovlaži) sve dodatke. Vrsta upotrijebljenog kaučuka određuje
temeljna svojstva gotovog gumenog proizvoda. Prije svega se to odnosi na postojanost, starenje,
savitljivost pri nižim temperaturama kao i na ponašanje pri uticaju raznih medija, npr. ulja, vode
ili otapala. Vrsta kaučuka određuje osim toga vrijednosti mehaničkih osobina, npr. čvrstoće i
elastičnosti. Dodavanjem određenih sastojaka mogu se neke osobine mijenjati (npr. tvrdoća) i
poboljšati (npr. savitljivost pri nižim temperaturama, udarna elastičnost, toplotna postojanost). No,
i tu postoje granice. Tako npr. nije moguće na osnovu prirodnog kaučuka pripraviti kaučukovu
smjesu postojanu na djelovanje mineralnih ulja.

Prema normi ISO 1629 različite vrste kaučuka podijeljene su u sedam skupina i označene
slovima M, N, O, R, Q, T i U:
I. Skupina M: kaučuci sa zasićenim polimernim lancima, koji se zasnivaju na polimetilenu.
II. Skupina N: kaučuci s atomima nitrogena u polimernom lancu.
III. Skupina O: kaučuci s atomima kisika u polimernom lancu.
IV. Skupina R: kaučuci s nezasićenim polimernim lancima.
V. Skupina Q: kaučuci sa silicijumom u polimernom lancu.
VI. Skupina T: kaučuci s atomima sumpora u polimernom lancu.
VII. Skupina U: kaučuci s atomima ugljika, kisika i nitrogen u polimernom lancu.

Sintetski kaučuci mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:

1. univerzalni, koji se koriste pri proizvodnji pneumatika i masovnih tehničkih proizvoda i
2. specijalni, koji su razvijeni za posebne tehničke primjene.

Skupini univerzalnih kaučuka pripadaju npr. NR, SBR, BR i IR kaučuci.

13
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

U skupinu specijalnih kaučuka ubrajaju se npr. CR, EPM, EPDM, NBR, ACM, Q kaučuci.
Specijalni su kaučuci dobiveni da bi se zadovoljili zahtjevi za povišenom otpornošću na gorenje,
ulja, ozon, i sl.

Prema polarnosti polimernog lanca kaučuci se dijele u dvije skupine:

- polarni i
- nepolarni.

Nepolarni kaučuk je čisti ugljikovodik koji ne sadrži polarne skupine.

Polarni kaučuci imaju u molekuli, osim ugljika i vodika i druge atome ili atomne grupe.

Gumeni proizvodi na osnovi polarnih kaučuka obično su postojani, za razliku od onih

na osnovi nepolarnih kaučuka obično su postojani, na uticaj benzina i mineralnih ulja.

Prema zasićenosti polimernog lanca kaučuci se dijele na:

- zasićene i
- nezasićene.

Zbog velikog broja kaučukovih proizvoda i vrsta, ograničiti ćemo se samo na najzastupljenije, te
reći nešto više o njima i njihovoj upotrebi.

3.3.1 Prirodni kaučuk (NR)

Prirodni kaučuk se dobija iz lateksa određenih biljaka. Lateks dobijen zarezivanjem kore drveta
sadrži 35% kaučuka. Čist prirodni kaučuk je visokomolekulni ugljikovodonik. Prije postupka
miješanja potrebna plastičnost prirodnog kaučuka se postiže mastificiranjem. Kaučukove smjese
na osnovi prirodnog kaučuka sadrže između ostaloga i punila, ojačivače, omekšivače, dodatke za
spriječavanje starenja, umreživače i ubrzivače.

14
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Slika 4. Kaučukovac s lateksom Slika 5. Strukturna formula - poliizopren

NR (Natural rubber) kaučukove smjese moguće je umrežavati elementarnim sumporom,

tiuramdisulfidima ili organskim peroksidima. Gumeni proizvodi na osnovi prirodnog kaučuka
postojani su npr. na uticaj vode, alkohola, silikonskih ulja i masti, a nepostojani na uticaj
mineralnih ulja i masti, alifatske i aromatske te hlorirane ugljikovodonike. Primjenjuju se u
proizvodnji transportnih traka, remenja, brtvi, rukavica i sl.

Postupak dobivanja prirodnoga kaučuka iz lateksa prikazan je na slici 6.

Slika 6. Shema dobivanja prirodnoga kaučuka

3.3.2 Stiren – butadienski kaučuk (SBR)

Najprošireniji je sintetski kaučuk SBR koji u pravilu sadrži 23,5% stirena. Za razliku od prirodnog
kaučuka, SBR kaučuk nije potrebno prije miješanja mastificirati. Smjese na osnovi SBR kaučuka
sadrže punila, omekšivače, umreživače, ubrzivače i ojačivače bez kojih bi gumeni proizvodi imali
niske mehaničke osobine. Omekšivač je obično mineralno ulje, a ubrzivač može biti sumpor,
tiuramsulfid ili peroksid. Upotrebom ojačala postižu se vrijednosti mehaničkih osobina poput onih
kod prirodnog kaučuka, uz manju trošivost i veću toplotnu postojanost i postojanost na starenje,
ali nižu elastičnost i savitljivost pri niskim temperaturama. Dvije trećine smjesa na osnovi SBR
kaučuka primjenjuju se u proizvodnji pneumatika, a preostali dio se odnosi na npr. Na kablovske
pancire, brtve, podne obloge i sl.

15
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Slika 7. SBR Slika 8. SBR proizvodi

3.3.3 Etilen/propilen/dienski kaučuk (EPDM)

Terpolimer koji sačinjavaju tri monomera:

 etilen,
 propilen i
 jedan dien jest etilen/propilen/dienski kaučuk.

Najčešće se primjenjuju ovi dieni:

- heksadien
- diciklopentadien
- etilidennorbornen.

Zbog malog broja dvostrukih veza umrežavanje je sumporom sporo, pa se umrežuje pri visokim
temperaturama uz primjenu ubrzivača. Umrežavanje peroksidima primjenjuje se kada se zahtijeva
toplinska postojanost gumenih proizvoda. U tablici 1, prikazana su svojstva EPDM elastomeri u
funkciji različitih parametara.
Gumene proizvode na osnovi EPDM kaučuka postojane su na uticaj toplote, starenja i agresivne
medije, posjeduju dobru elastičnost, a primjenjuju se za pravljenje brtvenih profila u
automobilskoj industriji, pokretljivih cijevi i za kablove.

Tablica 1. Osobine EPDM elastomera

16
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

3.4 Dodaci za poboljšanje obradljivosti kaučukovih smjesa

Postoji nekoliko vrsta dodataka za poboljšanje obradljivosti kaučukovih smjesa od kojih ćemo
spomenuti neka značajnija. Ne, odnose se svi dodaci za poboljšanje obradljivosti, već i na
postizanje boljih mehaničkih osobina, estetskog izgleda i sl.

3.4.1 Ojačala

Ojačala i punila dodaju se kaučuku zbog omogućavanja njihove prerade i postizanja traženih
osobina gumenog proizvoda. Ojačala imaju zadatak da poboljšaju neku osobinu gumenog
proizvoda, npr. prekidnu čvrstoću, prekidno istezanje. Ne postoji ojačalo koje istovremeno
poboljšava sve osobine. Čađa je najčešće upotrebljavano ojačalo. Upotreba čađe, međutim,
omogućuje samo pravljenje proizvoda crne boje. Na tržištu postoji čitav niz svijetlih punila i
ojačala. Svijetla ojačala mogu biti anorganska (kalcij karbonat, kaolin, kalcij silikat, magnezij
karbonat, silicij dioksid i cink oksid) ili organska (stirenski, kumaronski i fenolni polimerni
materijali ).

3.4.2 Punila

Punila su čestice koja mijenjaju neke osobine kaučukove smjese (tvrdoća) i snižavaju cijenu, ali
nemaju osobinu ojačanja gumenog proizvoda, niti je to osobina primarno pri upotrebi.
Punila mogu biti:
- barij sulfat,
- mehki kaolin,
- drveno brašno itd.

3.4.3 Omekšivači
17
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Omekšivači u kaučukovoj smjesi omogućuju lakše umješavanje, i to:

- smanjenjem viskoznosti smjese smanjuje se potrebna energija smješavanja,
- poboljšana je podijela dodataka u smjesi,
- povečavaju se elastične osobine gumenih proizvoda,
- povečava se savitljivost pri nižim temperaturama i
- smanjuje cijena kaučukove smjese.

Omekšavala mogu biti:

 mineralna ulja,
 elastikatori,
 faktisi,
 klorirana ugljikovodična kiselina i dr.

Doziranjem do 5 % omekšivača poboljšava se obradljivost kaučukove smjese bez bitnog uticaja na

čvrstoću gumenog proizvoda. Veće količine omekšivača (do 30 %) poboljšavaju savitljivost pri
niskim temperaturama, ali istovremeno bitno snižavaju i mehaničke osobine.

3.4.4 Umreživači

To su sve hemikalije koji mogu umržavati kaučukove smjese. Kao takav, sumpor je još od otkrića
Goodyeara pa sve do danas ostao najvažnije umreživač. Umrežavanje sumporom moguće je samo
u slučaju kada kaučuk posjeduje dvostruke veze. Sa sumporom se mogu umrežavati oni kaučuci
koji u svom glavnom polimernom lancu sadrže dvostruke veze (npr. NR, IR, BR, SBR, NBR, IIR)
ili se te dvostruke veze nalaze u postranim lancima (npr. EPDM).
Posljedica uvođenja novih sintetičkih kaučuka je razvoj novih bezsumpornih sistema za
umrežavanja.

3.4.5 Ubrzivači
Već od otkrića sumpornog umreživača nastojalo se pronaći reakcijske čestice koje bi ubrzale
reakciju umrežavanja i smanjile potrebne količine sumpora. Prvi ubrzivači bili su metalni oksidi
(olovo oksid, cinkov oksid, magnezij oksid) ali njihovo djelovanje nije zadovoljavalo. Kvalitativni
je napredak bilo otkriće organskih ubrzivača. Upotreba koja je znatno skratila vrijeme
umrežavanja, pri čemu se smanjila i potrebna količina sumpora, a znatno su se povečale osobine
gumenog proizvoda, npr. postojanost prema starenju.

3.4.6 Aktivatori

Pod pojmom aktivatori podrazumijevaju se reakcijske čestice koje, dozirane u malim količinama,
znatno povečavaju djelovanje ubrzivača. Najpoznatiji aktivatori su cinkov oksid i stearinska
kiselina.

3.4.7 Usporivači
To su čestice koje se doziraju u malim količinama, a zadaća im je da spriječe predumrežavanje
kaučukove smjese, ali istovremeno ne smiju usporiti brzinu umrežavanja. Pojam predumrežanje
odnosi se na neželjeni početak umrežavanja tokom smješavanja, skladištenja ili prerade
kaučukove smjese.

18
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Postoji još niz drugih dodataka, navedeni su najvažniji tj. dodaci koji se najviše koriste u
industriji prerade gumenih materijala.

4. POSTUPCI MIJEŠANJA KAUČUKOVIH SMJESA

Kaučukovu smjesu, sačinjava, kako je već spomenuto, kaučuk i niz dodataka. Pri tome je kaučuk u
obliku viskozne čestice, omekšivači su pretežno kapljevita ili pastozna, dok su ostali dodaci
uobičajeno praškasti. Sve se to mješa u odnosu prema unaprijed zadatoj recepturi.
Osobine kaučukove smjese, međutim, ne ovise o recepturi, već i o postupku mješanja.

Slika 9. prikazuje tok materijala tijekom miješavanja kaučukovih smjesa.

Slika 9. Tok materijala pri mješanju kaučukovih smjesa

Proizvod tih postupaka jeste smjesa. Smjesa nastaje mješanjem jednostavnijih sastojaka, koji se
potom ne mogu razdvojiti fizičkim i mehaničkim postupcima. Pri mješanju, koje je intenzivno
raspršivanje čestica na približno molekularnoj razini, uvijek se razvija ili troši toplotna energija.
Osobine smjese nisu jednostavan zbir osobina njenih sastojaka. U smjesi postoji čvrsta veza među
česticama i nema praznina.
Prije mješanja potrebno je odvagati potrebne količine kaučuka i svih dodataka ovisno o recepturi.
Usprkos tome što je nužno odvagati i dozirati pojedine sastojke kaučukove smjese, ipak
odlučujući uticaj na kvalitetu kaučukove smjese ima postupak mješanja na valjku odnosno mašini
za miješanje.

19
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Posljednjih se godina, u cilju boljeg koordiniranja i lakše kontrole, postupak mješanja kaučukovih
smjesa vodi pomoću računara, posljedica toga je dalje povećanje kvaliteta kaučukove smjese.
Mješanje na valjku jednostepeni je postupak. Nakon mješanja u mješalici kaučukovu je smjesu
potrebno doraditi na valjku. Nakon završetka postupka mješanja kaučukova se smjesa skida s
valjka i u obliku listova se hladi na zraku ili u vodi. Nakon završetka procesa hlađenja, najčešće
nakon 24 sata, uzimaju se uzorci kaučukove smjese zbog laboratorijskog ispitivanja njenih
obradivih osobina.
Tek po obradi rezultata ispitivanja kaučukova se smjesa ovisno o rezultatima ispitivanja, dalje
prerađuje ili ne prerađuje. Samo takav postupak omogućuje osiguranje tražene kvalitete gumenih
proizvoda.
Obradive osobine posebno su važne za dalji postupak obrade, jer se često pokazuju velike razlike,
što nameće potrebu odgovarajućeg podešavanja parametara obrade.

Proces proizvodnje gume iz kaučuka sastoji se od sljedećih faza:

1. Mastikacija,
2. Priprava smjese kaučuka i dodataka,
3. Oblikovanje poluproizvoda,
4. Vulkanizacija.

4.1 Mješanje na valjku/mastikacija

Valjci za mješanje smjese kaučuka bili su u početnom razdoblju proizvodnje polimera osnovne
mašine za pripravu smjese. Valjak se sastoji, kao što naziv kaže, od dva vodoravno, jedan iza
drugoga, postavljena čelična valjka, između kojih se po volji može podešavati razmak. Valjci
rotiraju u suprotnim smjerovima, različitim brzinama, prednji u odnosu na stražnji u omjeru od
(1:1,1) do (1:1,5). Na taj način se osigurava bolje smično naprezanje kaučuka u rascijepu, a
posljedica je intenzivnije mješanje dodataka u kraćem vremenskom intervalu.

Tokom mješanja na valjku se odvijaju tri procesa:

1. mesticiranje kaučuka
2. mješanje kaučuka sa dodacima
3. predgrijavanje kaučukove smjese prije daljnje prerade.

Pri tome se, zbog velikog trenja, tokom miješanja kaučukova smjesa zagrijava. Valjci se moraju
temperirati, jer temperatura smjese uglavnom ne smije biti viša od 100 °C. Veče se temperature
susreću pri miješanju aktivnih punila u smjesu. Valjak je opremljen i sigurnosnim uređajima kako
valjci ne bi zahvatili ruke poslužitelja. Prašina i plinovi koji se razdvajaju tokom miješanja
uklanjaju se s radnog mjesta ventilacijskim uređajima. Prije početka mješanja potrebno je podesiti
razmak između valjaka. Prvo se u prostor između valjaka stavlja kaučuk koji u obliku traka
obuhvaća prednji valjak i rotira s njime (slika 11.).

20
 Tehnološki proces izrade gumenih odbojnika za teretna vozila

Slika 10. Valjci Slika 11. Mješanje kaučukove smjese na valjcima

(Izvor: https://gumiimpex.hr/mjesaona-sirove-gumene-smjese/)

Potom se prema zadatoj recepturi dodaju dodaci u gnječeni dio smjese kaučuka na ulazu u rascijep
između valjaka. Povećanjem količine dodataka povećava se i rascijep kako bi se na
ulazu osigurala ista količina gnječenog dijela tokom miješanja. miješanje u pravilu traje 30 do 45
minuta, a ponekad i krače ili pak duže.

21