Sveučilište u Rijeci

Tehnički fakultet Rijeka

Zavod za materijale

Primjena metode zaštite od korozije

u automobilskoj industriji

Projekt-Zaštita materijala

Rijeka, lipanj 2018.

Kolarić Patrik

0069066794
SADRŽAJ

1. Uvod.................................................................................................. 1
2. Vrste korozija.................................................................................... 2
2.1 Geometrijske klasifikacije korozije......................................................... 3

2.1.1 Opća korozija.................................................................................... 3

2.1.2 Selektivna korozija............................................................................ 4

2.1.3 Lokalna korozija................................................................................ 4

2.1.4 Interkristalna korozija......................................................................... 6

3. Zaštita metalnih konstrukcija od korozije......................................... 6

3.1.1 Elektrokemijske zaštite....................................................................... 6

3.1.2 Zaštita od korozije obradom korozijske sredine...................................... 7

3.1.3 Zaštita oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama.................................... 7

3.1.4 Zaštita odabirom korozijski postojanih materijala................................... 8

3.1.5 Zaštita prevlakama............................................................................. 9

3.2 Premazi.............................................................................................. 11

4. Zaštita od korozije u automobilskoj industriji.................................. 12

4.1 Uvod.................................................................................................. 12

4.2 Legure magnezija................................................................................. 13

4.3 Organske prevlake................................................................................14

4.3.1 Lakiranje (Painting)........................................................................... 14

4.3.2 Nanošenje praškom............................................................................ 15

4.3.3 E-premaz.......................................................................................... 16

4.3.4 Sol-Gel premaz................................................................................. 16

4.3.5 Hibridni organsko-anorganski sol-gel premazi........................................ 18

4.4 Primjena organskih premaza u automobilskoj industriji.............................. 18

4.4.1 Tehnike za procjenu korozijskih učinaka organskim prevlakama............... 19

5. Zaključak........................................................................................... 20
6. Literatura........................................................................................... 21
POPIS SLIKA
POPIS TABLICA
 1. Uvod
Kroz povijest ljudi su nastojali svoje proizvode činiti što kvalitetnijima i izdržljivijima. Tako
su se prvo počeli stvarati drveni predmeti, pa kameni, pa željezni. Željezni predmeti,
odnosno oružja, imali su najbolja svojstva. Bili su najčvršći, najizdržljiviji i pridalo im se
najviše pažnje. Tako su ljudi otkrili mnoge legure željeza i proučavali njihva svojstva i doveli
ih gotovo do savršenstva. Danas imamo tanke limove koji su tvdri, čvrsti, a lagani. Svemu
tome je prethodilo puno istraživanja i rad kroz ljudsku povijest. Od glomaznih i teških
struktura do laganih, čvrstih i estetski lijepih. Danas se razne vrste limova, u „suradnji“ s
polimerima, koriste gotovo u svemu što čovjek proizvode. Tako imamo avione koji su
nevjerojatno čvrsti, a dovoljno lagani da lete. Imamo vlakove koji su bili glomazni i spori, a
danas lagani i brzi. Kako je ljudsko znanje o metalima napredovalo, tako se razvijala i cijela
industrija pa tako i automobilska. Od prvih teških, sporih i željeznih automobila danas
imamo moderne, lagane i brze. Veliki problemi kod izrade željeznih automobila u počecima
bila je korozija. Zna se da željezo korodira, a zbog nedovoljnog znanja, ljudi to nisu znali
spriječiti. Danas postoji cijela znanost o tome kako materijal zaštiti od korozije. Postoje
razne vrste limova, razni premazi i postupci kako bi materijal što duže bio zaštićen od
korozije. Može se reći da je tome najviše pridonijela automobilska industrija koja je
antikorozivne metode dovela gotovo do savršenstva.

Slika 1: Nekadašnji automobil

1
 Slika 2: Današnji suvremeni automobili

2. Vrste korozija
Korozija se javlja i kod metalnih i nemetalnih materijala pa se tako koriste i termini korozija
metala te korozija nemetala. S obzirom da u današnjoj industriji strojarskih konstrukcija,
glavnu ulogu imaju metali, naročito je važno pažnju posvetiti, upravo, korozijskom
ponašanju metala. Prema mehanizmu procesa korozije metala, razlikuje se kemijska i
elektrokemijska korozija. Korozija može biti, s obzirom na pojavni oblik, i lokalna, opća,
interkristalna te selektivna.

Kemijska korozija metala zbiva se u neelektrolitima, tj. u medijima koji ne provode

električnu struju, pri čemu nastaju spojevi metala s nemetalnim elementima (najčešće oksidi
i sulfidi). Najvažniji neelektroliti koji u praksi izazivaju kemijsku koroziju metala svakako
su vrući plinovi i organske tekućine. Kemijska korozija metala sastoji se u reakciji atoma
metala iz kristalne rešetke s molekulama nekog elementa ili spoja iz okoline, pri čemu
izravno nastaju molekule spoja koji je korozijski produkt.

Elektrokemijska korozija metala zbiva se u elektrolitima, tj. u medijima s ionskom

vodljivošću. To je redoks proces pri kojemu dolazi do oksidacije atoma metala kao
reducensa (donora elektrona) u slobodni kation uz istodobnu redukciju nekog oksidansa, tzv.
depolarizatora (akceptora elektrona). Elektrokemijska korozija se odvija u prirodnoj i
tehničkoj vodi, u vodenim otopinama kiselina, lužina, soli i drugih tvari, u vlažnom tlu, u

2
sokovima biološkog porijekla, u talinama soli, oksida i hidroksida te u atmosferi.
Atmosferska se korozija zbiva uz oborine, odnosno u vodenom adsorbatu ili kondenzatu koji
zbog vlažnosti zraka nastaju na površini metala i imaju karakter elektrolita. Elektrokemijska
je korozija vrlo raširena jer je velik broj metalnih konstrukcija i postrojenja izložen vodi ili
otopinama, vlažnom tlu ili vlažnoj atmosferi. Posebno dobri uvjeti za razvoj ovih procesa
postoje u energetskim i metalurškim postrojenjima te u kemijskoj, prehrambenoj, tekstilnoj
i metaloprerađivačkoj industriji.

Slika 3: Shematski prikaz elektrokemijske korozije

2.1 Geometrijske klasifikacije korozije

Prema geometrijskom obliku korozija se klasificira na opću, selektivnu, lokalnu i

interkristalnu.

2.1.1 Opća korozija

Opća korozija zahvaća čitavu površinu materijala, a može biti ravnomjerna ili
neravnomjerna. Ravnomjerna opća korozija tehnički je najmanje opasna jer se proces može
lako pratiti i predvidjeti kada treba određeni dio popraviti ili ga zamijeniti s novim.
Neravnomjerna opća korozija je puno opasnija. Do opće korozije dolazi kada je čitava
površina materijala izložena agresivnoj sredini pod približno jednakim uvjetima s obzirom
na unutrašnje i vanjske faktore korozije. Pri odabiru materijala otpornih na opću koroziju,

3
treba uzeti u obzir okolinu u kojoj će se pojedini metal nalaziti te njegovu podložnost općoj
koroziji u predviđenim uvjetima. Ovaj oblik korozije kontrolira se korištenjem organskih ili
metalnih prevlaka.

Slika 4: Prikaz opće korozije

2.1.2 Selektivna korozija

Selektivna korozija je rijedak oblik korozije pri kojoj je napadnut jedan element metalne
legure, te nastaje promijenjena struktura. Najčešći oblik selektivne korozije je decinkacija,
kada je cink izvučen iz mjedenih legura ili bilo koje druge legure koja sadrži značajan sadržaj
cinka. Kod tako novonastalih struktura nije došlo do značajne promjene dimenzija ali je
legura oslabljena, porozna i krhka. Selektivna korozija je opasan oblik korozije jer pretvara
čvrst i duktilan metal u slab i krhak te podložan lomu. Kako nema velikih promjena u
dimenzijama, selektivna korozija može proći neopaženo te izazvati iznenadnu havariju

2.1.3 Lokalna korozija

Lokalna korozija napada samo neke dijelove izložene površine, te je ujedno i najrašireniji
pojavni oblik korozije. Lokalna korozija se može podijeliti na pjegastu, rupičastu,
potpovršinsku i kontaktnu.

Rupičasta korozija je usko lokalizirani oblik korozije koji se događa kada medij koji
uzrokuje koroziju napada materijal i uzrokuje nastajanje malih rupa. To se obično događa
na mjestima gdje je zaštitna prevlaka probijena uslijed mehaničkog oštećenja ili kemijske
degradacije. Rupičasta korozija je jedan od najopasnijih oblika korozije jer ju je vrlo teško

4
predvidjeti i spriječiti, te relativno teško otkriti, događa se vrlo brzo te prodire u metal bez
da uzrokuje vidljivi gubitak mase.

Potpovršinska korozija se pojavljuje kada se žarišta rupičaste korozije šire u dubini

materijala te ga raslojavaju. Najraširenija je u valjanim metalima u dodiru s morskom vodom
i s kiselinama. Na površini materijala pri tome često nastaju mjehuri jer se u njegovoj
unutrašnjosti gomilaju čvrsti korozijski produkti kojima je volumen veći od volumena
uništenoga materijala.

Kontaktnu koroziju možemo podijeliti na galvansku kontaktnu koroziju koja se javlja pri
dodiru dvaju različitih metala te na pukotinsku kontaktnu koroziju pri dodiru dvaju dijelova
od istoga metala ili metala i nemetala. Galvanska korozija se javlja kada su dva metala sa
različitim električnim potencijalima električno povezani, bilo fizičkim kontaktom ili kroz
medij koji provodi elektricitet. Sustav koji zadovoljava navedene uvjete formirat će
elektrokemijsku ćeliju koja će provoditi elektricitet. Inducirana električna energija tada
odvlači elektrone od jednog metala, koji se ponaša kao anoda, suprotan metal, katoda, prima
elektrone. Galvanska korozija je najveća u blizini površine gdje su dva metala u kontaktu.
Smanjenje sklonosti galvanskoj koroziji postiže se odabirom materijala koji imaju relativno
bliske korozijske potencijale, izolacijom kontakta različitih metala, izolacijom anodnog
metala od korozivnog okoliša. Korozija u procijepu slična je rupičastoj koroziji. Smanjenje
sklonosti koroziji u procijepu postiže se izbjegavanjem uskih procijepa pri konstruiranju,
izbjegavanje naslaga, katodnom zaštitom, izbjegavanjem stagnacije medija,
omogućavanjem drenaže.

Napetosna korozija nastupa kada je dio istovremeno izložen djelovanju agresivnog medija i
vlačnog naprezanja. Ovaj tip korozije nastupit će najčešće na hladno deformiranim
lokalitetima, jer tamo zaostaju napetosti. To su npr. hladno deformirana koljena cjevovoda.
Također nastaje u okolini zavarenih mjesta gdje su povišena zaostala naprezanja. Napukline
napreduju okomito na smjer vlačnog opterećenja, a šire se interkristalno ili transkristalno, a
ne po granicama zrna. Smanjenje sklonosti napetosnoj koroziji postiže se sniženjem vlačnog
naprezanja toplinskom obradom, konstrukcijskim izmjenama, obradom mlazom sačme i sl.
Također korištenjem inhibitora, katodne zaštite, zamjenom metala ili deaktivacijom medija.

5
2.1.4 Interkristalna korozija

Interkristalna korozija razara materijal na granicama zrna šireći se na taj način u dubinu. Ta
vrsta korozije uglavnom se pojavljuje na legurama. Interkristalna korozija je najopasniji
oblik korozije jer može dugo ostati neprimjećena a naglo smanjuje čvrstoću i žilavost
materijala. Konačna je posljedica interkristalne korozije lom ili čak raspad materijala u zrna.
Najčešće zahvaća nehrđajuće čelike, legure na bazi nikla i aluminija.

3. Zaštita metalnih konstrukcija od korozije

Strojarske konstrukcije mogu se zaštititi od procesa korozije različitim metodama. Najčešći
načini zaštite su: - elektrokemijske metode zaštite,

- zaštita od korozije obradom korozivne sredine,

- oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama,

- zaštita odabirom korozijski postojanih materijala,

- zaštita prevlakama.

3.1.1 Elektrokemijske metode zaštite

Metode se temelje na tome da se metal održava ili u pasivnom stanju (u području potencijala
pasivacije) ili u imunom stanju (pri potencijalima nižim od stacionarnih) kada ne korodira.
Elektrokemijske metode zaštite se upotrebljavaju kao antikorozivna zaštita čeličnih
konstrukcija prvenstveno u konstrukcijama koje su ukopane i uronjene (cjevovodi, brodovi,
lučka postrojenja, rezervoari, kondenzatori, izmjenjivači topline i dr.). Ovisno o načinu
polarizacije elektrokemijska zaštita može biti katodna i anodna.

Uglavnom, se i jedna i druga metoda koriste na način da manji neplemenitiji metal štiti veći
koji nam je potreban.

6
 Slika 5: Shematski prikaz elekrokemijske korozije

3.1.2 Zaštita od korozije obradom korozivne sredine

Brzina korozije metalnih konstrukcija u otopinama koje se ne obnavljaju ili se samo

povremeno obnavljaju, može se smanjiti obradom korozivne sredine. Ove metode
primjenjuju se najviše za zaštitu izmjenjivača topline, parnih kotlova, kondenzatora, kada za
dekapiranje, te raznih cisterni namijenjenih za transport raznih agresivnih otopina.

Smanjenje korozivnosti vanjske sredine koja djeluje na metale i legure može se provesti na
dva načina:

- uklanjanjem aktivatora korozije iz agresivne sredine i

- uvođenjem inhibitora korozije u agresivnu sredinu.

Aktivatori su sastojci koji povećavaju brzinu korozije (kiselina, soli, kisik, vlažnost zraka,
krute čestice), a inhibitori su tvari koje usporavaju proces korozije.

3.1.3 Zaštita oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama

Pokretanje mnogih korozijskih procesa moguće je ukloniti ili barem usporiti pravilnim
oblikovanjem čeličnih konstrukcija, raznim projektnim rješenjima i tehnologijom izrade.

7
Ovim mjerama može se znatno utjecati prvenstveno na koroziju u procjepu, galvansku
koroziju, erozijsku i napetosnu koroziju

Slika 6: Lijevo su prikazana loša konstrukcijska rješenja, a desno dobra

3.1.4 Zaštita odabirom korozijski postojanih materijala

Pri projektiranju nekog objekta, bez obzira da li proizvodnog (tvornica), transportnoga (brod
ili avion), građevine (zgrada ili most) ili drugog tipa ili namjene, potrebno je uzeti u obzir
sve čimbenike od kojih će ovisiti njegova trajnost i upotrebna vrijednost. Objekt treba tokom
predviđenog vremena upotrebe zadržati svoja fizička i kemijska svojstva. Jednostavnije
rečeno, objekt tokom predviđenog trajanja ne smije mijenjati svoja upotrebna svojstva više
nego što je predviđeno projektom. Do smanjenja uvijek dolazi, ali pri projektiranju treba
koristiti materijale i konstrukcijska rješenja kojima će se osigurati njegova tehnološka
upotrebljivost i ekonomska opravdanost. Primjenom korozijski postojanih materijala nastoji
se smanjiti afinitet za nastajanje korozije. Izbor odgovarajućeg materijala ovisi o nizu
faktora, kao što su: mehanička svojstva, očekivani vijek trajanja, estetski izgled, korozijska
postojanost i cijena.

8
Tablica 1: Ocjene otpornosti na koroziju nekih nezaštićenih materijala

3.1.5 Zaštita prevlakama

Pri projektiranju nekog objekta, bez obzira da li proizvodnog (tvornica), transportnoga (brod
ili avion), građevine (zgrada ili most) ili drugog tipa ili namjene, potrebno je uzeti u obzir
sve čimbenike od kojih će ovisiti njegova trajnost i upotrebna vrijednost. Objekt treba tokom
predviđenog vremena upotrebe zadržati svoja fizička i kemijska svojstva. Jednostavnije
rečeno, objekt tokom predviđenog trajanja ne smije mijenjati svoja upotrebna svojstva više
nego što je predviđeno projektom. Do smanjenja uvijek dolazi, ali pri projektiranju treba
koristiti materijale i konstrukcijska rješenja kojima će se osigurati njegova tehnološka
upotrebljivost i ekonomska opravdanost. Primjenom korozijski postojanih materijala nastoji
se smanjiti afinitet za nastajanje korozije. Izbor odgovarajućeg materijala ovisi o nizu
faktora, kao što su: mehanička svojstva, očekivani vijek trajanja, estetski izgled, korozijska
postojanost i cijena.

Fizikalni postupci nanošenja su: - vruće uranjanje

- metalizacija prskanjem

- platiranje

9
 - nataljivanje

- navarivanje

- oblaganje

- lemljenje, lijepljenje

Kemijski postupci su: - ionska zamjena

- katalitička redukcija

Elektrokemijski postupak je: - galvanotehnika

Slika 7: Shematski prikaz vrućeg uranjanja

10
3.2 Premazi

Organskim se prevlakama smatraju sve one koje čini kompaktnima organska tvar tvorbom
opne. Nanose se radi korozijske zaštite na osnovni metal ili kao dodatna zaštita na metalne
ili nemetalne anorganske prevlake. Postupci zaštite organskim prevlakama uključuju:

- nanošenje boja i lakova (premaznog sredstva),

- oblaganje gumom, plastičnim masama i postupak bitumeniziranja,

- privremenu zaštitu (transportnu i skladišnu) primjenom antikorozivnih mineralnih

ulja, zaštitnih masti, zaštitnih vodenih emulzija ulja i drugih zaštitnih fluida.

Najvažnija i najraširenija je primjena boja i lakova za zaštitu metala, najčešće čelika,

od atmosferske korozije. Zaštitni sustav se sastoji od temeljnog i pokrivnog premaza.
Karakteristike temeljnog premaza su: prianjanje na osnovni metal, antikorozijsko djelovanje
i dobro slaganje sa pokrivnim premazom. Pokrivni premaz mora biti korozijski stabilan,
otporan na djelovanje ultravioletnog svjetla, elastičan, tvrd, nepropustan, a mora zadovoljiti
i estetske zahtjeve. Temeljni i pokrivni premaz u nekoliko nanesenih slojeva jesu
kompatibilan sustav za zaštitu metala. Antikorozivno djelovanje sloja boje ili laka zasniva
se na izolaciji metala od okoline. Što je zaštitni sloj manje porozan, nepropusniji i deblji, to
je zaštitni efekt bolji.

Svaka boja ili premazno sredstvo je kompleksna multikomponentna smjesa koja se sastoji
od slijedećih komponenti: - veziva,

- pigmenata,

- punila,

- aditiva,

- otapala.

Svaka od navedenih komponenti premaza ima svoju ulogu u gotovom premazu i određuje
konačnu kvalitetu i primjenu premaza.

11
 Slika 8: Slika premaza bojom

4. Zaštita od korozije u automobilskoj industriji

4.1 Uvod

Već godinama postoji intenzivno natjecanje na tržištu automobila. Ko će ostvariti veću dobit,
bolju kvalitetu i najbolje ocjene korisnika. Neke tvrtke posežu za malim brojem luksuznih i
skupih automobila, dok se druge odlučuju za jeftinije serijske aute pogodne za masu. Čelik
je dominantan materijal u gradnji automobila još od 1920. Odluke proizvođača automobila
o materijalima su vrlo složene i ovise o mnogo faktora. Postoje sve veći zahtjevi za
poboljšanjem goriva jer je gospodarstvo diljem svijeta zabrinuto zbog globalnog zatopljenja
pa tako i taj faktor utječe na izbor materijala. Tako je američka vlada propisala da se mora
smanjiti emisija ispušnih plinova, povećati sigurnst putnika i poboljšati kvaliteta goriva.
Kako bi se ispunio taj zahtjev, proizvođaći automobila ulažu napore kako bi pospješili
učinkovitost motora i smanjili težinu vozila. S obzirom da se u isto vrijeme moraju brinuti
za sigurnost putnika (zračni jastuci, čvršći materijali, bolja udobnost...), teško je značajnije
smanjiti težinu vozila, a izračunato je da ako se smanji težina vozila za 10%, to je otprilike
5,5% uštede potrošnje goriva.

Zaključno, automobili i njihovi materijali imaju važan utjecaj na okoliš. Korištenje laganih
materijala puno pripomaže u smanjenju mase vozila, a time se i smanjuje potrošnja goriva
što dovodi do smanjenja ispušnih plinova i usporavanja globalnnog zatopljenja. Pritisak
mnogih vlada da se smanji težina vozila pokrenuo je postupno izbjegavanja čelika i lijevanog
željeza i proizvođaći su se okrenuli alternativnim materijalima kao što su aluminij i plastika.

12
 Slika 9: Aluminijska šasija automobila radi smanjenja težine

4.2 Legure magnezija

Do nedavno, pa i danas, se smanjenje težine radilo na način da su se čelik i lijevano željezo

mijenjali aluminijem. Dakle svugdje gdje je to bilo moguće (šasije automobila, držaći
motora, felge automobila...) radilo se i radi se od aluminija jer je znatno lakši od prethodno
navedenih materijala. No međutim kako tehnologija konstantno napreduje, proizvođaći su
došli do zaključka da su legure magnezija idealne za dijelove automobila. Trenutno je
magnezijeva legura najlakši konstrukcijski inženjerski materijal koji ujedno ima odličan
omjer težine i čvrstoće. Nažalost, dolaze do određenih prepreka jer magnezij ima visoku
reaktivnost i slabu otpornost na koroziju. Film oksida/hidroksida je puno slabija zaštita na
magneziju nego na aluminiju ili čeliku. Dakle, površinski film na magneziju ili leguri
magnezija ima nisku otpornost na koroziju, a puno je truda uloženo od strane metalurga da
se smanji razina nečistoća, poveća sadržaj Al te da se stvori homogena mikrostruktura kako
bi se povećala otpornost na koroziju. Na primjer, metalurzi su izvjestili da legura visoke
čistoće AZ91E ima 10-100 puta bolju otpornost na koroziju od slane vode u odnosu na
standardnu leguru, te da je bolja i od aluminijskih legura A380. Vjeruje se da je površinska
obrada + prevlaka jedan od najisplativijih pristupa u sprječavanju magnezijaod razgradnje.
U tom pogledu su se razvile mnoge tehnike premaza i tretmana za legure magnezija, a
najboljom i najisplativijom mjerom s industrijskog gledišta smatra se zaštita organskim

13
premazima. Zaštita reaktivnog metala organskim premazom je pametan način postizanja
cilja preventivne zaštite od korozije, a da nema negativnog utjecaja na mehanička svojstva.

4.3 Organske prevlake

Organske prevlake sastoje se od vezujućeg sredstva ili nosača, pigmenta i aditiva kao što su
sušilice, sredstva za otvrdnjavanje, stabilizirajućih agensa, površinskih aktivirajućih spojeva
i sredstva za disperziju. Prevlake djeluju kao sloj koji odvaja metal od okoline. U nekim
slučajevima inhibicijske kemikalije mogu dodatno pouspješiti otpornost na koroziju. U
višeslojnom premaznom sastavu, organska prevlaka, obično se koristi na vrhu. Organska
prevlaka može se nanositi na različite načine kao što su bojanje, premazivanjem prahom, E-
premazivanjem, gel premazom i plazma polimerizacijom. Glavni sastav premaza je smola
kojih ima mnogo vrsta. Kako bi se metal zaštitio od okoline, premazi moraju biti jednolični,
dobroprijanjujuči i bez pora. To se postiže prisustvom pigmenata koji djeluju kao inhibitori
korozije, upotrebom aditiva u ovojnici ili korištenjem žrtvene anode u premazu filma.

4.3.1 Lakiranje (Painting)

Prvi korak lakiranja je odabir odgovarajućeg premaza koji može biti alkalna otporna smola
kao što su polivinil butiral, akril, poliuretan, vinil epoksil ili bakedfenol. Kako bi se
poboljšala otpornost na koroziju u ovojnicu se mogu dodati pigmenti kao što su kromat, titan
dioksid ili neki drugi vodljivi polimer. Hidrofoban, termički i mehanički stabian polimer
polieter imid (PEI) testiran je kao kandidat za zaštitu od korozije kod magnezijskih legura.
Rezultati su pokazali da je PEI učinkovita zaštita na magnezijskim legurama čak i u tankom
sloju. Također ispitana je i disperzija grafita na magnezijskoj leguri. Taj premaz u krilnom
sloju značajno smanjuje električnu vodljivost, ali nije dobro rješenje protiv korozije,
vjerojatno zbog nastanka galvanskih članaka između magnezija i grafita. Rezultati su
također pokazali da korištenje intermedirnog poliuretana prije akrilnog vodljivog premaza
služi kao inhibitor galvanskoj čeliji i time značajno povećava otpornost na koroziju. Unatoć
mnogim istraživanjima, inženjeri još puno moraju raditi kako bi u potpunosti zaštitili legure
magnezija od korozije.

14
 Slika 10: Lakiranje automobila

4.3.2 Nanošenje praškom

Prašak se uglavnom nanosi elektrostatičkim prskanjem praha, fluidiziranim slojem ili

plamenim raspršivanjem termoplastičnih prašaka. Među tim postupcima najfleksibilniji je
postpupak elektrostatičkog raspršivanja. Prašak se nanosi na podlogu iz „pištolja“ pomoću
elektrostatičkog naboja. Prah je suprotno nabijen od podloge. Taj princip ne koristi nikakva
otapala i zbog toga je privlačan i s ekološkog stajališta. Negativne strane ove vrste nanošenja
je to da prašak mora biti vrlo suh, premaz je uvijek gust i teško se nanosi slojevito, a uz to
nanosi se pri visokoj temperaturi koju neke površine ne mogu podnijeti (magnezij i njegove
legure). Zbog tog se razloga ne koristi ćesto, ali se ipak koristi kada je potreban vrlo debeli
i ravnomjeran premaz, a i troškovi ove vrste postupka su relativno niski. Ostali postupci
premaza praškom još se istražuju i traži se način kako ih koristiti na legurama magnezija.

Slika 11: Shematski prikaz nanošenja praškom

15
4.3.3 E-premaz

Elektroforetsko lakiranje (EPD) se svodi na dva koraka. U prvom koraku čestice migriraju
prema elektrodi pod električnim naponom. U drugom se koraku čestice talože na elektrodu
formirajući relativno gusti i kompaktni sloj. Obično se nakon EPD-a još toplinski obrađuje
kako bi se sloj zgusnuo i kako bi se smanjila poroznost. Prednosti EPD-a su što zahtjeva
jednostavan aparat za primjenu i nanosi se u kratkom vremenskom roku. U uspordbi s
drugim premazima, EPD je vrlo zahvalan jer se može lako modificirati za određene
primjene. Međutim, magnezij brzo formira okidne filmove, relativno lako korodira u vodi i
lako se otapa u kiselim otopinama. Međutim, bez obzira na mane, ako se predobrada dobro
obavi i ako se dobro pripremi površina Mg legura, ovaj se premaz svakako preporučuje, a
postoji i inovativna metoda nanošenja ove vrste premaza koja otklanja većinu nedostataka.

Slika 12: Katodno EPD (lijevo) i anodno EPD (desno)

4.3.4 SOL-GEL premaz

Sol-gel premaz je proces u kojem je čvrsta faza formirana geliranjem koloidne suspenzije
(sol). Nakon toga, sušenje gela može dati stanje „suhog gela“, a kasnije se toplinskom
obradom može ukloniti neizreagirane organske ostatke, stabilizirati gel te ga kristalizirati i
zgusnuti.

16
Prednosti pri korištenju sol-gel premaza su: -niska temperatura (sobna) pa nema toplinskih
isparavanja ili degradacije inhibitora.

-mogu se oblikovati premazi na složenim oblicima, bez

potrebe za strojnom obradom ili taljenjem

-koriste se spojevi koji ne uvode nečistoće u sloj pa zbog toga

sol-gel obrada dobro prijanja i sadrži kemijsku i toplinsku stabilnost materijala.

Ograničenje kod sol-gel primjene je to što je to dosta tanki sloj koji se realizira prskanjem
ili umakanjem.

Formiranje sol-gel tehnike pojavljuje se u četiri faze:

1. Hidroliza
2. Kondenzacija i polimerizacija monomera u čestice i lance
3. Rast čestica
4. Aglomeracija polimernih struktura nakon čega se formira mreža koja se proteže
kroz tekuči medij, što rezultira zadebljanjem pa postaje učinkovita zaštita
metalnim podlogama.

Posljednjih godina je ova metoda u rastu i razvoju, ali ima svoje nedostatke. Tako su oksidni
slojevi krhki, debele premaze teško je postići bez pucanja, a često dolazi do rasta pukotina
prilikom sušenja pa slojevi postaju porozni i propuštaju vodu i kisik do metalnih površina.
Posljednjih desetljeća ulaže se veliki napor kako bi se organske komponente dodale u
anorganske i kako bi se time spriječili nedostaci.

Slika 13: Shematski prikaz SOL-GEL premaza

17
4.3.5 Hibridni organsko-anorganski sol-gel premazi

U usporedbi s običnim sol-gel premazima hibridni organsko-anorganski sol-gel premazi

posjeduju dvije prednosti. Prvo, lako mogu oblikovati deblji sloj bez pukotina, a drugo je to
što ima mnogo više fleksibilnosti za dodavanje antikorozivnih aditiva kao što su inhibitori i
pigmenti što značajno poboljšava otpornost na koroziju. Zbog toga su vrlo zanimljivi za
premazivanje magnezijevih legura u auto industiji. Otpornost na koroziju hibridnih sol-gel
premaza temelji se na njihovoj fizikalnoj barijeri svojstva, a to se očituje u stvaranju
homogenog filma bez pucanja koji je važan za korozijsku izvedbu takvog premaza. Mala
oštećenja poput ogrebotina ili pora koje dopuštaju da elektrolit dođe do metalnog supstrata
mogu izazvati lokalizaciju korozija. Rješenje ovih problema je dodavanje inhibitora koji štite
zone oštećenja kroz tzv "Self-healing" učinak kako bi se omogućilo formiranje drugog
zaštitnog sloja.

4.4 Primjena organskih premaza u automobilskoj industriji

Do danas nije razvijen ni jedan organski premaz koji bi u potponusti zaštitio magnezij od
korozije u otežanim uvjetima rada, uključujući i automobilsku industriju. U praksi, potreban
je višeslojni učinak različitim tehnikama kako bi se postigao zadovoljavajući učinak.
Hibridni premazi prikazani na slici uspješno su primjenjeni na VW automobilu koji troši 3
litre na 100 km. Magnezijske komponente se premazuju prije spajanja na aluminij kako bi
se osigurala zaštita protiv opće i galvanske korozije. Na magnezijskim dijelovima se
prethodno testiralo nekoliko praškastih podloga i one pružaju odgovarajuću zaštitu nakon 30
ciklusa ispitivanje korozije u uvjetima okoliša. U automobilskoj industriji premaz mora biti
A klase, što znači da izgled mora biti sjajan i glatki.

Slika 14: Shematski prikaz premaza A klase

18
Tablica 2: Dorada tretmana primijenjena na magnezij za primjenu u automobilu

Komponente____________ Predobrada Sustav premaza ____

Nevidljive (izvana) Odmašćeno, isprano, Epoksi ili poliester
komponente alkalno pranje, tretman premazivanje prahom
fosfata i kromata

Felge Tretman fosfata ili kromata Elektroforetska boja,

poliester prah,
premazivanje praškom
akrilne kiseline

Vanjski (vidljivi ) Tretman fosfata ili kromata Elektroforetska boja,

dijelovi poliester prah,
premazivanje praškom
akrilne kiseline

_________________________________________________________________________

4.4.1 Tehnike za procjenu korozijskih učinaka organskih prevlaka

Postoji mnogo tehnika kojima se procjenjuje kvaliteta organskih prevlaka, no najčešće se

koristi ispitivanje slanim raspršivanjem.

Ispitivanje slanim raspršivanjem bez sumnje je najčešće prihvaćena metoda za procjenu

zaštitne izvedbe organskih premaza. To je standardizirano, ubrzano ispitivanje korozije u
kojem se 'sati do neuspjeha' koriste za rangiranje otpornosti na koroziju premaza. Testiranje
slanim raspršivanjem je relativno jeftino, brzo, dobro standardizirano i može se više puta
ponoviti te se stoga u velikoj mjeri upotrebljava u industriji. Najčešće prilagođen standard
je ASTM B 117. Međutim, korelacija između trajanja testiranja soli i očekivanog trajanja
premaza je slaba.

19
5. Zaključak

Izvrsna svojstva magnezijevih legura, posebice omjer visoke čvrstoće i težine, čine ih
poželjnim materijalima u automobilskoj industriji. Međutim, visoka osjetljivost na
koroziju ograničava njihovu upotrebu u većoj mjeri. Organski premazi su jedan od
najučinkovitijih načina sprječavanja korozije kod magnezijevih legura, međutim ima još
nekih nerješenih pitanja koja sprječavaju njihovu upotrebu u potpunosti. Druga stvar je
da je teško primjeniti samo jednu tehniku premazivanja da bi se riješili pucanja, odnosno
pora pa se tako kombinira više tehnika. Kako bi se tehnika premazivanja na
magnezijevim legurama razvila u potpunosti, potrebno je bilo razviti i tehnike kojima se
procjenjuje kvaliteta premaza.

Autoindustrija je jedna od najzaslužnijih što zaštita metala od korozije doživljava stalni

napredak pa je za očekivati da će se u budućnosti proizvoditi automobili od materijala i
premaza koji će kompletno riješiti pitanje korozije.

20
6. Literatura

[1]
http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.604.8835&rep=r
ep1&type=pdf

[2]
https://s3.amazonaws.com/academia.edu.documents/46371702/Recent_pro
gress_in_corrosion_protection_20160609-25396-
1seecl.pdf?AWSAccessKeyId=AKIAIWOWYYGZ2Y53UL3A&Expires=
1529848725&Signature=zhRTFRaQ3uhSMW9CzLn%2BSTqOjm4%3D
&response-content-
disposition=inline%3B%20filename%3DRecent_progress_in_corrosion_p
rotection.pdf

[3]
https://pdfs.semanticscholar.org/a80b/1ceba96ae382fabe657f10d35102106
3a766.pdf

[4] https://bib.irb.hr/datoteka/749414.Mehanizmi_zatite_od_korozije_-
_skripta_2015.pdf

[5] Google slike

21
 POPIS SLIKA

Slika 1: Nekadašnji automobil................................................................................. 1

Slika 2: Današnji suvremeni automobili.................................................................. 2

Slika 3: Shematski prikaz elektrokemijske korozije................................................ 3

Slika 4: Prikaz opće korozije................................................................................... 4

Slika 5: Shematski prikaz elekrokemijske korozije................................................. 7

Slika 6: Loša i dobra konstrukcijska rješenja.......................................................... 8

Slika 7: Shematski prikaz vrućeg uranjanja.............................................................10

Slika 8: Slika premaza bojom.................................................................................. 12

Slika 9: Aluminijska šasija automobila radi smanjenja težine............................................ 13

Slika 10: Lakiranje automobila........................................................................................... 15

Slika 11: Shematski prikaz nanošenja praškom...................................................... 15

Slika 12: Katodno EPD i anodno EPD ................................................................... 16

Slika 13: Shematski prikaz SOL-GEL premaza...................................................... 17

Slika 14: Shematski prikaz premaza A klase.......................................................... 18

22
 POPIS TABLICA

Tablica 1: Ocjene otpornosti na koroziju nekih nezaštićenih materijala..........................................9

Tablica 2: Dorada tretmana primijenjena na magnezij za primjenu u automobilu..............19

23