1.Šta je aglomeriranje mineralnih sirovina?

Okrupnjavanje je proces sastavljanja disperznih materija u proizvode

većih dimenzija određenog oblika - aglomerate. Često se umjesto izraza
okrupnjavanje koristi izraz granuliranje koji nastajuće proizvode
označava kao granulat.

2.Koji su osnovni postupci aglomeriranja mineralnih sirovina ?

U ovisnosti od vrste mineralne sirovine i njene kasnije prerade, okrupnjavanje se ostvaruje:

briketiranjem (okrupnjavanje prešanjem),
sinteriranjem (termičkim okrupnjavanjem) i
peletiranjem (okrupnjavanje kotrljanjem).

3.Koja je svrha aglomeriranja mineralnih sirovina?

Cilj tehnike okrupnjavanja je sistemska proizvodnja aglomerata i to, po mogućnosti, s

definiranim svojstvima. Cilj okrupnjavanja uvijek je poboljšanje kvalitete proizvoda.

4. Pojasni strukturno aglomeriranje?

Ako se pojedinačne ili djelomično aglomerirane čestice pokreću jedna prema drugoj, nastupa
taloženje, ukoliko su privlačne sile veće nego još uvijek postojeće imenujuće sile. Strukturno
aglomeriranje je stoga zajedničko djelovanje između aglomeriranja i usitnjavanja.

5. Pojasni pres aglomeriranje?

6. U čemu se ogleda okrupnjavanje sušenjem?

Sušenjem vlažnih agregata, suspenzija ili otopina mogu se primjenom odgovarajućih procesa
proizvesti aglomerati. Aparati koji se koristiju za ovaj postupak su sušnice za raspršavanje,
sušnice s kipućim slojem i cilindrične sušnice. U ovom slučaju postupci kristalizacije su od
velikog značaja. Ako se otopina razdijeli i osuši, tada nastaju kristali ili amorfne strukture,
koje su vezane jedna s drugom preko mostova čvrstih tijela. Mijenjajući uvjete sušenja,
možemo utjecati na čvrstoću aglomerata. Veća čvrstoća se postiže bržim sušenjem.
Međutim, velike brzine sušenja mogu dovesti do stvaranja prskotina u aglomeratu i na taj
način dovesti do smanjenje čvrstoće, koja je osnovni kvalitativni pokazatelj aglomerata.

7. Nabroj vezivne mehanizme u procesu aglomeriranje ?

 Vezanje neposrednim adhezionim silama između zrna,
 Vezanje kvašenjem pomoću tečnosti niskog viskoziteta,
 Vezanje pomoću visokoviskoznog vezivnog sredstva,
 Vezanje pomoću mostova čvrstih tijela,
 Vezanje pomoću organskih makromolekula,
 Vezanje uvjetovano formom čestica.

8. Koji su vezivni mehanizmi u čvrstih tijela u aglomeriraanju

9. Vezivni mehanizmi aglomeriranja, prijanjanja, kroz slobodno pokretne tečnosti?

10. Pojasni postupak briketriranja bez veziva ?

Briketiranje je proces dobivanja komada pravilnog oblika, jednakih po veličini i sastavu, a
proizvedenih od sitnog rastresitog materijala putem prešanja. Proces može zahtijevati
upotrebu vezivnog sredstva za povećanje čvrstoće briketa.

11. Pojasni postupak briketriranja sa vezivom ?

Tvrdi ugljevi, odnosno ugljevi višeg stupnja metamorfizma, mogu se briketirati uz dodatak veziva.
Briketiranje ugljena s vezivom sastoji se u postupku vezivanja čestica ugljena s vezivnim materijalom.
Sam proces briketiranja se može promatrati u tri faze:
I. Apsorpcije vezivnog materijala po površini zrna i stvaranja tankog filma veziva
oko čestica,
II. Prešanja mješavine,
III. Otvrdnjavanje briketa tijekom hlađenja.
Vrijeme, temperatura i tlak, koji definiraju uvjete rada i procesa briketiranja, ovisni su o prirodi
ugljena, količini vezivnog materijala i interakciji ugljena, veziva i same opreme. Uspjeh procesa ovisi
o prikladnosti mješavine ugljen-vezivo.

12. nabroj postupke određivanja kvalitativnih svojstava briketa

13. Pojasni uticaj granulometrijskog sastava materijala na proces stvaranja peleta?

Peletiranje je proces stvaranja klica i rasta peleta iz sitnozrnog ili praškastog materijala. Sposobnost
materijala da formira pelete određuje se njegovim fizi čkim svojstvima, a u prvome redu
granulometrijskim sastavom, specifičnom površinom, kao i sklonoš ću ka kvašenju. O veli čini zrna
ovisi i mehanička čvrstoća peleta. Mehanička čvrstoća peleta i veli čina zrna su u obrnuto
proporcionalnoj ovisnosti, tj. smanjenje veličine zrna materijala dovodi do pove ćanja čvrsto će sirovih
peleta. To se tumači time da je čvrstoća zelenih peleta tim ve ća što su brojniji uzajamni kontakti
čestica.

14. Vezivna sredstva u procesu peletiranja ?

Veziva moraju biti tako fino samljevena da imaju koloidni karakter. To mogu biti bentonit, vapno,
dolomit, kalcijev hidroksid, kalcijev klorid, magnezijev klorid, natrijev karbonat, željezni
sulfat, vodeno staklo i makromolekulna veziva

15. Svojstva zelenih peleta

Zeleni peleti se dobivaju od različith materijala i u razli čitm uvjetima te zato imaju razli čita svojstva.
Osnovna svojstva koja određuju zelene pelete su: oblik, veli čina, mehani čka čvrsto ća, porozitet i
veličina površine. Oblik zelenih peleta u prvom redu ovisi o sposobnosti materijala za peletiranje. Iz
materijala s finom granulacijom i s većom plasti čnosti pri peletiranju dobivaju se peleti pravilnog
sferičnog oblika.

16. Pojasni princip rada peletizatora u obliku bubnja?

Cilindrični bubnjasti peletizatori su dugački do 16 m, a promjera do 4 m. Broj obrtaja bubnja je
promjenljiv i tako podešen da se osigurava kontinuirano kotrljanje i valjanje peleta jednog za drugim.
Bubanj je postavljen pod nagibom 2÷8 % u odnosu na horizontalu. Uređaj za vlaženje s prskalicama
ili sapnicama osigurava dodavanje vode. Iza bubnja je postavljeno sito u kojemu se klasiraju peleti.
Optimalna brzina bubnja se određuje tako da se materijal samo valja i blago prelazi u kotrljanje.

17. Pojasni princip rada peletizatora u obliku tanjura?

Peletizatori u obliku tanjura u principu mogu imati razli čite oblike. U praksi se primjenjuju uglavnom
peletizatori s cilindričnim tanjurom, koji imaju u osnovi pljosnati disk . Prvi i neophodni uvjet za
normalan rad peletizatora u obliku tanjura je da disk tanjura bude postavljen pod odre đenim kutom
prema horizontali .Taj kut treba da bude veći od kuta prirodne kosine fino usitnjenoga materijala koji
se obrađuje. Rast peleta u tanjuru se odvija u dvije etape. U prvoj etapi dolazi do stvaranja klica,
povećava se i njihova centrifugalna sila, koja postaje ve ća od sile trenja te tako dolazi do brzoga
povećanja mase peleta. Kada peleti dostignu određenu veli činu, prelaze preko ivice tanjura i
napuštaju ga.

18. Pojasni princip rada peletizatora u obliku konusa?

Konusni peletizator se razvio u SAD.Princip formiranjapeleta je isti kao u bubnjastom ili tanjurastom
peletizatoru. Proizvodi se kaokonusni granulator promjera od 1,2 do 6,1 m. Peletizator promjera 1,2 m
imasnagu elektromotora od 6,8 kW, a model s promjerom od 6,1 m, pogonsku snagu od 170 kW.
Osim pogonskog mehanizma, konusni peletizator ima konusnu posudu i stacionarni skida č. Doziranje
materijala i dodavanje vlage vrši se u unutarnjem konusnom dijelu. Klasiranje gotovih proizvoda je
nepotrebno jer samo peleti s najvećim promjerom izlaze iz peletizatora. Uvjeti za dobru čvrsto ću
peleta se reguliraju preko broja obrtaja i nagiba konusa. Tako đer se koristi i konusni bubnjasti
peletizatori

19. Pojasni proces sinteriranja?

Mješavina za sinteriranje sastoji se od rude ili koncentrata, dodataka i povratnog sintera. Dodaci su
topitelj (vapnenac, dolomit ili vapno) i gorivo (sitni koks ili ugljen). Udjel goriva čini 4 ÷10 % mase
mješavine. Povratak (posteljica) se dodaje radi bolje propusnosti šarže, ali u ograni čenim koli činama,
da se previše ne smanji proizvodnost postrojenja.

20. Objasni princip rada sinter trake ?

Peć koja radi kontinuirano i daje dobre rezultate kod prženja zasniva se na principu transportne trake.
Traka je kao kod lančanog transportera sastavljena od čeli čnih elemenata te ona polagano kre će (1÷4
m/min.). S gornje strane na traku se dodaje smjesa koju želimo podvrgnuti pe čenju ili sinteriranju.
U procesu sinteriranja s pokretnom rešetkom, izmiješane fine frakcije željeznih ruda miješaju se s
vodom, sitnim koksom, vapnencem ili dolomitom kako bi se oblikovali mikro-peleti male čvrsto će.
One se zatim polažu kao sloj ujednačene debljine na pokretnu rešetku i proslije đuje ispod zagrijane
haube, gdje se temperatura površine podiže do točke zapaljenja.

21. Objasni princip rada tave za sinteriranje?

Sinter peći konstrukcije Aspegreen su metalne plitke tave koje imaju dvostruko dno. Na dnu mogu, ali
ne moraju biti, roštiljne šipke; u zadnjem slučaju šipke se pri čvrš ćuju na usisnoj kutiji. Usisna kutija
se nalazi ispod roštiljnih šipki. Sitna ruda ili mineralni koncentrat pomiješa se s koksom i dodacima u
određenom, optimalnom omjeru te se u tankom sloju ova smjesa usipa na tavu za sinteriranje. Masa
na sinter tavi se zapali, a kroz donju cijev se usisava zrak koji podržava gorenje prolaze ći kroz
materiju na tavi. Stroj sa sinternom tavom koji radi permanentno se zapravo sastoji od više tava za
sinteriranje koje se pomjeraju u horizontalnom smjeru. Zrak treba dodavati oprezno kako bi se
osiguralo dovoljno kisika za kvalitetno žarenje materijala na rešetki, a u isto vrijeme da se sprije či
suvišan dotok zraka koji bi doveo do nepotrebnog hlađenja materijala koji se podvrgava žarenju.
Veoma je važno da imamo optimalan granulometrijski sastav materijala na rešetki, jer o tome u velikoj
mjeri ovisi kvalitet sinter-proizvoda. Od osobitog značaja je sudjelovanje sitnih klasa (manjh od 0,1
mm) koje mogu prouzročiti gusto pakiranje materijala koji se podvrgava sinteriranju.