Ruke – Ranko Marinković (1913-2001)

Dobar dan dragi moji. Ovu nastavnu jedinicu sam već najavila i nadam se da ste sadržaj
pročitali.

Novela (italijanski: novella – novost) jest kratko prozno djelo sažete radnje čija fabula
govori o isječku iz nečijeg života te najčešće sadrži samo jedan događaj i samo nekoliko
likova. Njena radnja se događa u relativno kratkom vremenskom periodu i na relativno
ograničenom prostoru.Nastaje početkom renesanse ( djelo Dekameron, Đovani Bokačo).

Izbor teme u noveli je slobodan. Širokim područjem ljudskih sudbina, karaktera, događaja,
doživljaja pojedinih ličnosti i zapažanjima o životnim pojavama koristi se ona kao građom
koju, međutim, zbog kratkoće u izlaganju, mora obraditi na poseban način. Novela redovno
počinje iznošenjem osobina lika ili događaja koji će se obrađivati na takav način da to u
čitaoca izaziva neko očekivanje. S obzirom na potrebu da se kratko i sažeto pripovjedanje na
neki način "zatvori", kako bi se postigao dojam cjelovitosti i kako bi se ispunilo očekivanje
čitaoca, odnosno postigao dojam da je upravo dovoljno ono što je rečeno, i da je rečeno
upravo toliko koliko je potrebno reći, novela obično završava poentom, tj. naglim isticanjem
nečeg što je naročito važno za ono što novela obrađuje. Takva poenta se postiže naglim
uvođenjem neočekivanog događaja, obrata u radnji, ili određenim stilskim efekti.

Podaci o autoru

Ranko Marinković je bio hrvatski prozaist, dramatičar i esejist. Radio je kao profesor na
zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Drugi svjetski rat je proveo u izbjeglištvu.
Vrhunac njegovog stvaranja čini modernistički roman „Kiklop“.

Djela:

 novele: „Proze“, „Ruke“, „Karneval i druge pripovijesti“;

 romani: „Kiklop“, „Zajednička kupka“, „Never more“;
 drame: „Glorija“, „Tri drame“;
 eseji: „Geste i grimase“, „Nevesele oči klauna“.

Zbirka novela „Ruke“ objavljena je 1953. godine, čini je nekoliko novela: Zagrljaj, Prah,
Karneval, Ruke, Samotni život tvoj, Suknja, Koštane zvijezde, Anđeo, Benito Floda Von Reltih.

U noveli „Ruke“ glavnu ulogu imaju desna i lijeva ruka koje su prikazane kao činioci jednog
zajedničkog organizma. Autor kroz dijalog ruku objašnjava čitav niz radnji i aktivnosti koje te
ruke razdvajaju. Desna ruka je uvijek spremna da reaguje, jaka je, moćna, obrazovanija za
razliku od lijeve koja može sve isto da radi, ali ne reaguje. Lijeva ruka brani pitanje časti i
može se posmatrati kao simbol srca. Zanimljivo je ipak da kada dodirne nosić dječaka i biva
popljuvana, lijeva ruka se briše o kaput, ne reaguje, a desna je ta koja stupa u akciju i
ošamari dječaka. Lijeva ruka želi da oprosti, ali ipak se prlja i pristupa desnoj u po moć, jer
zajedno su jače, a kao takve završavaju okrvavljene na asfaltu. Kada čitamo ovu novelu,
shvatimo da iako su ruke različite, sa različitim namjerama, zajedno bivaju uprljane krvlju, tj. i
oni koji ne žele, bivaju uključeni u odbranu cjelovitosti (npr. jedinstvo u borbi za odbranu
pojedinca, države i sl.).

Novela“ Ruke“ analizira problem odnosa duha i tijela, nedjeljivost organizma, harmoničnu
djelatnost dijelova tijela, ruke djeluju pod kontrolom mozga i srca. U simboličkoj podjeli
ruku, mi svijet možemo podijeliti na bogate i siromašne, moćne i nejake, svijet u kojem je
prisutno nasilje.

Preporuka: Pročitajte pripovijetku „Ruke“ i izdvojite osobine lijeve, i osobine desne ruke.
Priča je veoma zanimljiva, a ja ću vam otkriti samo početak.

Ruke

Gledao sam ih pred sobom prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna udrugoj. Lijeva
se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije. Gotovo bih rekao i »starije«kad ne
bih znao da su zajednorođene od iste majke (dakako, i od istog oca), štoviše, da su skupa i začete, da
su nastale iz zajedničke želje oca i majke, koji su ih ostavili mjesto sebe da mijese od kore zemlje koru
kruha.Nastale su iz želje, iz grča, iz čudnog trabunjanja u noći, u pomračenu svijesti, i sada hodaju po
svijetu zagrljene, zaljubljene, nerazdvojive. Jedna u drugoj.Desna je prstima obgrlila lijevu i nosi je
pažljivo i brižno, kao što kuja nosi štene u zubima. A lijeva se mazi u zagrljaju, igra se u dokolici:
skakuće palcem po vrhovima ostalih prstiju, pjevuši do-re-mi-fa... fa-mi-re-do... zatim zabubnja po
prstima marš, pjeva.— Što to radiš? — pita je Desna.— Što bih radila? Pjevam — veli Lijeva.— Pjevaš?
Što pjevaš?— Pjevam »do-re-mi-fa« i »Marširala, marširala...« — »Marširala, marširala«? Glupost! —
veli joj Desna s poučnim podsmijehom. — Kao da si ti vojnik?— A kao da samo vojnici pjevaju
»Marširala, marširala...«,to pjevaju i djeca.— Kao da si ti dijete?— Nisam ni vojnik ni dijete, ali zašto
bi bilo glupo pjevati? — veli Lijeva već srdito. — A baš ću pjevati...

Tekst možete pronaći na internetu, a odlomak u Čitanci za 4.razred, autor Vedad Spahić( strana
120).

Pročitajte sadržaj i odredite osobine desne i lijeve ruke.

Napomena : Posebnu pažnju obratite na kraj priče i odgovorite na sljedeća pitanja:

1.Šta predstavlja djevojčica na kraju priče?

2. Zašto je desna ruka miluje po kosi?

3. Sukob nastaje na lijevoj strani (objasni značenje pojma ljevica).

4. Zašto je desna pljusnula djećaka po licu? Znači li to da desna opcija kažnjava neposlušnost?

5. Pronađite još neke simbole i asocijacje u tekstu.

Podatke o autoru i djelu prepišite u svesku.

Srdačan pozdrav.