Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet

Odsjek za filozofiju

EKONOMSKA DIMENZIJA GLOBALIZACIJSKIH

PROCESA
Diplomski rad

Studentica: Aida Klipo Mentor: Prof. dr. Ivo Komšić

Saradnica: V.ass. Jelena Gaković

Sarajevo, 2015.
SADRŽAJ
Ekonomska dimenzija globalizacijskih procesa

Aida Klipo

UVOD
2. PROCES GLOBALIZACIJE

Sam pojam globalizacija u upotrebi je od šezdesetih godina iako rasprave o globalizaciji

počinju tek krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. stoljeća. Pored
činjenice da je dostupno mnoštvo literature na temu globalizacije, ne može se dati
precizan opis samih globalizacijskih procesa, što zbog različih aspekata tako i zbog
same klasifikacije istih. U mnoštvu opisa globalizacije, teško je odrediti onaj koji će u
jednoj riječi reći šta globalizacija zapravo predstavlja. Pojedinci tvrde da je
zaokupljenost globalizacijom preuveličana na što upravo ukazuju mnogobrojne
publikacije na tu temu.

2.1. Definiranje i temeljne postavke

Globalizacija predstavlja historijski proces, prožet pritivrječnostima, dinamičan i

nezaustavljiv. Globalizacijski procesi u velikoj mjeri mijenjaju međunarodne
ekonomske, kao i druge vrste odnosa a sve to vodi većoj integraciji. Globalizacija
predstavlja „zgušnjavanje svijeta i jačanje svjesnosti o poimanju svijeta kao cjeline“ (R.
Robertson, 1992; 8). Šta znači biti stanovnik tog mjesta i kako to treba biti određeno,
postaju univerzalna pitanja. Ova pitanja nailaze na različite odgovore kako od
pojedinaca, tako i od društva što definira njihov položaj u odnosu na zajednička svojstva
čovječanstva. Sukob njihovih gledišta značio bi da globalizacija predstavlja
„komparativnu interakciju različitih oblika života.“ (Ibid., 27)

Još jednu u nizu definicija globalizacije dao je i Joseph Stiglitz 1 a globalizacija po

njemu predstavlja „čvršću integraciju zemalja i naroda svijeta, do koje se dolazi
ogromnim smanjivanjem troškova transporta i komunikacija kao i rušenjem vještačkih
barijera za protok robe, usluga, kapitala, znanja i ljudi preko granica.“ (Stiglitz, 2004;
23) Globalizacija, po svemu sudeći, čini svijet jedinstvenim sistemom.

Veliki doprinos proučavanju globalizacijskih procesa dao je i Anthony Giddens koji

naglašava jasnu vezu između globalizacije i rizika te kaže kako globalizacija predstavlja
„ovdašnju pojavu, koja zahvata intimne i osobne živote na mnogo različitih načina.“
(Giddens, 2007, 61) Globalizacija je u velikoj mjeri promijenila dosadašnji pogled na
svijet, mijenja ljudske navike, nijenja odnose u okviru porodice, rodne uloge, naprosto,
ulazi u sve sfere ljudskoa života i obavlja korjenite promjene.

2.2. Glavni pristupi u izučavanju globalizacije

Veliki doprinos izučavanju globalizacije dao je i Leslie Sklair2 koji je pristupe

izučavanju podijelio na četiri istraživačke klase u savremenoj sociologiji, a to su:

- svjetsko-sistemski pristup;
- model globalne kulture;
- model globalnog društva;

1
Joseph Stiglitz je bio jedan od predsjedavajućih Vijeća ekonomskih savjetnika bivšeg predsjednika SAD,
Billa Clintona i glavni ekonomista i viši potpredsjednik u Svjetskoj banci. Objavio je brojne vrlo uticajne
radove i ustanovio novu granu ekonomije: ekonomiju informacija. Joseph Stiglitz smatra se jednim od
najznačajnijih svjetskih autoriteta u polju makroekonomije, sa posebnim osvrtom na monetarnu
ekonomiju, teoriju razvoja, korporativne i javne financije. Dobitnik je brojnih nagrada a najznačajnija je
svakako Nobelova nagrada za ekonomiju 2001. godine. Proglašen je jednim od najuticajnijih ljudi u
svijetu od strane časopisa Times 2011. godine.
2
Leslie Sklair smatra da je neophodno razlikovati termine među-narodno i globalno, po njemu među-
narodno je zasnovano na postojećem pa makar i izmjenjenom sistemu nacionalnih država a globalno
predstavlja pojavu procesa i sistema društvenih odnosa koji nisu zasnovani na sistemu nacionalnih
država.
 - model globalnog kapitalizma.

Svjetsko-sistemski pristup se zasniva na razlikovanju zemalja centra, poluperiferije i

periferije u zavisnosti od njihove promjenljive uloge u međunarodnoj podjeli rada koja
je određena svjetskim kapitalističkim sistemom. Ovaj model crpi inspiraciju iz djela
Immanuela Wallersteina i razvija se od sedamdesetih godina XIX stoljeća zbog širenja
dostupnosti literature i njenog uticaja. Sam Wollerstein kao i njegova škola mogu biti
nazvani globalni jer šta može biti više globalno od svjetskog sistema? Wollerstein je
imao pokušaj da „teorijski problematizuje rasu, naciju i etnicitet u terminologiji koja
upućuje na postojanje različitih grupa ljudskih skupina u svjetskom sistemu.“ (Sklair,
1999, 150) Ovaj pokušaj bi se mogao shvatiti kao nastojanje da se primjedbe koje su mu
upućene od strane Wolffa na račun koncepta kulture koji je postavljen u njegovom
sistemu, prihvate, ali se ne može reći da su kulturni činioci važan dio njegove analize.

Model globalne kulture je proistekao iz istraživanja globalizacije kulture. Ovaj pristup

je usmjeren na probleme vezane za nacionalne identitete koji su prostekli iz procesa
homogenizacije mas-medija3. Kod svih autora koji su pristalice ovog modela, jasno je
izražen interes za pitanje opstanka individualnog i nacionalnog identiteta u uslovima
kada jača globalna kultura. Ovaj model specifičan je po tome što problematizuje
postojanje globalne kulture, bilo da se uzima kao realitet ili kao fantazija ili sama
mogućnost.

Brzi razvoj komunikacijskih mas-medija služi kao opravdanje za postojanje ovog

modela, a poseban porast se bilježi nekoliko posljednjih decenija. Specifičnost ovog
modela ogleda se i u onome što je Marshall McLuhan nazvao globalno selo, a sve zbog
širenja mas-medija, posebno televizije što bi značilo da svaki stanovnik na svijetu može
biti upućen u iste predstave istovremeno. Značajan doprinos debatama o
postmodernizmu u kojima je riječ o transformacijama u mas-medijima i samo
predstavljanje stvarnosti u medijima, uključujući i takozvanu hiperrealnost, a koje igraju
najznačajniju ulogu, dali su i neki teoretičari globalizacije kulture.

3
Masovni mediji imaju temeljnu ulogu u modernom društvu. To su mediji komunikacije – novine,
časopisi, televizija, radio, filmovi, video CD i drugo - koji dopiru do masovne publike i čiji je uticaj na naš
život veliki. Mediji ne samo da zabavljaju, nego također oblikuju većinu informacija prema kojima
djelujemo u svakodnevnom životu. (Giddens, Sociologija, 2007, 484-485)
Globo-lokalizam kao dio globalno kulturalnog pristupa povezan je sa grupom autora iz
različitih zemalja koji imaju različite aspekte a nastoje da konceptualiziraju višestruku i
složenu mrežu lokalno-globalnih odnosa. Specifičnost ovog pristupa u odnosu na model
globalne kulture ogleda se u tome što pristalice globalno-lokalnih odnosa posebno
naglašavaju teritorijalnu dimenziju. Ono što povezuje autore ovog pristupa je davanje
značaja onome što se dešava sa teritorijalnim identitetima kako unutar pojedinih
zemalja, tako i van njih u globalizirajućem svijetu.

Model globalnog društva, kako se ističe, imao je za inspiraciju predstavljanje slike

planete Zemlje poslane satelitima, kao jedne planete pitomog izgleda, kako ju je
astronaut Edgar Mitchell nazvao, dodajući da ono što vidi, voli nazvati instant
globalnom sviješću. Njegova slika, može se reći, nije bila realna. Da je pogledao malo
bolje, mogao je vidjeti mnoštvo ratova na Zemlji, glad, patnju, bolesti ali i uprkos tome,
Giddens kao i Robertson daju veliki značaj globalnoj i planetarnoj svijesti.

Koncept globalnog društva moguć je tek u moderno doba i to zahvaljujući brzom

razvitku nauke, tehnologije, industrije i univerzalnim vrijednostima koje su nastale u
novije vrijeme. Taj razvitak i univerzalne vrijednosti, jasno se razlikuju od svih
dosadašnjih na bilo kojem stupnju razvitka društva.

Jako je važno da se otkrije da li je globalizacija samo novi naziv za relativno stari

fenomen, kao što to tvrdi Robertson, odnosno, da li je samo riječ o relativno novom
fenomenu koji je nastao u vrijeme kasne modernosti kako to Giddens tvrdi, ili je u
pitanju sasvim novi fenomen koji je nastao kao posljedica razvoja kapitalizma, nakon
šezdesetih godina 20. stoljeća, što je Sklairova tvrdnja.

Sve ovo je jako bitno ukoliko želimo da shvatimo naš sopstveni život kao i život ljudi
koji nas okružuju, uključujući u to i našu porodicu, kao i druge ljude koji žive u
raznovrsnim zajednicama, državama, regionima i globalnom okruženju.

Model globalnog kapitalizma smješta dominantne globalne snage u strukture

globalizirajućeg kapitalizma. Autori Ross i Trachte usredotočeni su na kapitalizam kao
„društveni sistem koji je najbolje analizirati na tri nivoa. Naime, riječ je o nivou
unutrašnje logike sistema koji je inspirisan Marxom i Adamom Smithom, strukturalnom
nivou historijskog razvoja i nivou specifičnih društvenih formacija, odnosno društava.“
(Ibid. 156-157)

Po mišljenju ovih autora, kriza kapitalizma koja je počela sedamdesetih godina 20.
stoljeća a koja je manifestovana kroz povećanje nezaposlenosti, naftni šok, povećanje
nesigurnosti, najdirektnije je povezana sa globalizacijom kapitalističkog sistema. Leslie
Sklair predlaže model globalnog sistema koji je zasnovan na konceptu transnacionalnih
aktivnosti koje sprovode nedržavni akteri, neovisno od državnih granica. Ove aktivnosti
se svrstavaju u tri oblasti: ekonomsku, političku i kulturno-ideološku.4

2.3. Rasprava o globalizacijskim procesima

Tri su škole mišljenja kada je u pitanju rasprava o globalizaciji, jer svako na svoj način
shvata i doživljava promjene koje se dešavaju posljednjih nekoliko decenija.

Skeptici tvrde da je sama ideja globalizacije preuveličana i tvrde kako sadašnje stanje
ekonomske međuovisnosti nije nešto što je novo navodeći primjer iz 19. stoljeća o
svjetskoj trgovini. Smatraju da zemlje više međusobno komuniciraju sada, ali opet
navode kao se najveći dio integracijskih procesa ipak odvija u Europi, Aziji i Sjevernoj
Americi.

Hiperglobalisti smatraju da je globalizacija stvaran proces te da se njene posljedice

mogu primjetiti posvuda. Hiperglobalisti ukazuju na promjenu u ulozi naroda i tvrde
kako pojedine zemlje više ne naziru svoje ekonomije zbog ubrzanog rasta svjetske
trgovine. Također smatraju da je moć nacionalnih vlada ugrođena pod uticajem
Europske Unije i drugih sličnih organizacija.

Transformacionisti globalizaciju smatraju umjerenom, središnjom silom koja potiče

mnoge promjene u društvu pa ga samim tim i oblikuju. Oni zauzimaju stav da je
globalizacija dinamičan i otvoren proces koji se može mijenjati i na koji se može uticati.

4
Transnacionalne korporacije (TNK) najvažnija su institucija ekonomske transnacionalne aktivnosti,
transnacionalna kapitalistička klasa (TKK) najvažnija je institucija transnacionalne političke aktivnosti; a
kultura – ideologija konzumerizma transnacionalne kulturno-ideološke aktivnosti. (Sklair, 1995)
Globalizacija mijenja svakodnevna iskustva, pojedinci imaju mnogo više mogućnosti da
oblikuju vlastite živote nego u nekim ranijim vremenima. Globalizacijski procesi se tiču
svakog stanovnika svijeta jer se ona ne dešava negdje daleko, prisutna je u svim sferama
i u svakom dijelu svijeta, ma kakav efekat postizala.

3. EKONOMSKA DIMENZIJA GLOBALIZACIJE

Dok je proces globalizacije složen i višedimenzionalni fenomen, neki njegovi

najvidljiviji i najutjecajniji aspekti su ekonomske prirode. Pod uticajem brzog
tehnološkog razvoja u oblasti informatičkih tehnologija i komunikacija, međunarodnih
ekonomskih i finansijskih institucija, razvija se ekonomska globalizacija kao vrlo
značajan aspekt globalizacije u smislu rastuće privredne međuovisnosti država širom
svijeta i eventualnog iskorjenjivanja problema kao što su glad, siromaštvo i smanjenje
velikog jaza između bogatih i siromašnih.

3.1. Karakteristike ekonomske globalizacije

„Nijedan ekonomist nikada nije tvrdio da postoji samo jedna pokretačka snaga koja stoji
iza ekonomskog napretka. Svi se slažu da akumulacija proizvednog kapitala, ljudskog
kapitala i proizvodnje, difuzija i korištenje novih naučnih i tehnoloških ideja idu
zajedno, svaki doprinoseći pozitivno na svoj način.“ (Dasgupta, 2007, 22).

Nobelovac je nastojao pokazati da održivog ekonomskog napretka siromašnih zemalja

nema bez međunarodnih dogovora.5
5
Autor je u svojoj analizi prikazao živote dvije djevojčice, na dva različita kraja svijeta. Becky i Desta su
djevojčice istog uzrasta a njihovi životi umnogome veoma različiti. Desta je siromašna djevojčica iz
Etiopije, u njenom svijetu nema mnogo hrane, životni vijek je kratak, stanovništvo je nepismeno, nema
mogućnost da osigura usjeve i stoga je produktivnost rada dosta niska što jasno utiče na stepen
siromaštva i svakodnevne probleme sa kojima se susreću. Na drugoj strani svijeta, Becky se svakodnevno
susreće sa novim mogućnostima i izazovima. Produktivnost rada je prilično visoka i raste iz dana u dan.
Izazovi sa kojima se susreću ljudi u njenom okruženju, pružaju šansu za ostvarenje snova. Unatoč jasnim
razlikama, postoji jedna zajednička karika koja ih povezuje a to je ekonomija, čiji je rezon neophodan u
shvatanju visokog stepena raslojavanja svjetskog stanovništva. Ekonomija pokazuje da ni lični uspjeh niti
Brzi porast međunarodne trgovine bio je prekinut između dva svjetska rata. U tom
periodu bila je prisutna globalna politička nestabilnost, usporavanje ekonomskog rasta u
razvijenim zemljama, nemogućnost vraćanja zlatnog standarda i, posebno, česta
upotreba mjera protekcije, posebno u sferi razmjene i kontrole uvoza i slom
multilateralnog platnog prometa za vrijeme depresije iz 1930-ih.

To objašnjava važnost, nakon Drugog svjetskog rata, u postavljanju standarda i

osnivanju međunarodnih organizacija, koje su oblikovane od strane nejednake strukture
vlasti.

3.1. Glavni nositelji ekonomske globalizacije

Mnogim zemljama u svijetu je pomoglo učešće u međunarodnoj trgovini, izlaskom na

međunarodno tržište ostvarile su mnogo brži ekonomski rast nego što bi bio slučaj da su
isključene iz tog procesa. Izvoz predstavlja ključni element kada je u pitanju ekonomski
razvitak, primjer za to su pojedine zemlje u Aziji u kojima je nekoliko miliona ljudi
uspjelo ostvariti bolji životni standard nego u nekim ranijim vremenima. Ipak, ono što
predstavalja malo plaćen posao na Zapadu, u mnogim siromašnim zemljama u svijetu,
dovoljno je i nekoliko dolara dnevno, da se osigura bolji život porodica i pojedinaca.

To znači da je bolje imati priliv novčanih sredstava koji je ispod bilo kojeg standarda,
nego nikako nemati posao i redovne mjesečne prihode, pa tako pristaju raditi za
globalne ekonomske korporacije koje, u većini slučaju, kako su studije pokazale,
eksploatišu radnike, a mnogi od tih radnika su, nažalost djeca.

Ostvarenje globalizacije je u velikoj mjeri potpomognuto radom multinacionalnih

korporacija (MNK), čija je odlika da prenose, ne samo kapital i robu, nego i tehnologije
preko granica. Multinacionalne korporacije su se fokusirale na eksploatacija prirodnih
resursa, ponekad dolazeći u sukob sa nacionalnim interesima u zemljama u razvoju.
Također su od značaja i transnacionalne korporacije (TNK) a osnovna razlika među

neuspjeh ne ovise u potpunosti o ličnom trudu i sreći. Ključ uspjeha je u međusobnoj povezanosti i
društvenoj interakciji koja je izražena u globalizacijskim procesima.
njima je ta što su u transnacionalnim korporacijama uključene u poslovanje više od
jedne zemlje dok je u poslovanje, kada su u pitanju multinacionalne korporacije,
uključeno više od dvije zemlje.

Kako navodi Giddens (2007) na početku 21. stoljeća globalnim medijskim tržištem
dominira nekih dvadeset multinacionalnih korporacija a njihova umješanost u
procesima proizvodnje, distribucije i marketingu se osjeća širom svijeta. Spajanje dvije
najveće medijske kompanije na svijetu, 2000. godine, koje je najveće spajanje
korporacija do tada poznato, značilo je najveću potpuno integriranu medijsku
korporaciju na cijelom svijetu, koja je bila namjenjena stoljeću interneta. Taj posao je
bio vrijedan 337 milijardi USD a učesnici spajanja su bili najveća medijska kuća na
svijetu Time Warner i AOL najveći svjetski internet provajder. 6 Taj dogovor je bio
prilično interesantan zbog toga što su se time ujedinile dvije korporacije koje su
predstavnici novih i starih medija.

Posljedice spajanja AOL-a i Time Warnera neće biti jasne još neko vrijeme ali „već
sada jedni smatraju da taj posao oslobađa nove uzbudljive tehnološke mogućnosti.“
(Giddens, 2007; 477) Na zvaničnoj web stranici Global media group/Time Warner
naznačena je misija korporacije koja glasi: „Znatiželja. Saradnja. Ubrzanje. Time
Warner Global Media Group usmjerena je na stvaranje nove vrijednosti za korporaciju
iskorištavanjem podataka, potrošačkog uvida i novih tehnoloških platformi.“7

Tehnološke mogućnosti pogoduju širenju globalizacijskih procesa u svim njenim

manifestacijama.

Za primjer ću uzeti i korporaciju McDonald's, koja posjeduje poslovnice širom svijeta.

George Ritzer (2009) uvodi termin mekdonaldizacija da bi opisao proces koji osvaja
cijeli svijet svojim načinom poslovanja. Ritzer navodi pet karakteristika poslovanja

6
Porijeklo Time Warnera seže u 1923. godinu kada je osnovan časopis Time koji je postigao veliki uspjeh.
Tokom 20. stoljeća Time Inc. se razvio u najprestižniju medijsku korporaciju na svijetu a u trenutku
spajanja sa AOL-om godišnji prihod Tome Warnera je bio 26 milijardi USD.
AOL je osnovan 1982. godine i u početku je naplaćivao pristup internetu po satu upotrebe. Do 1997.
godine, broj pretplatnika je porastao na čak 8 miliona št je dovelo do niza spajanja sa drugim
korporacijama u svrhu osnaživanja poslovanja. (Giddens, Sociologija, 2007, 477)

7
O tome šire pogledati na zvaničnoj web stranici Global media group/Time Warner :
http://www.timewarner.com/company/global-media-group
McDonald'sa koji važe za sve otvorene poslovne jedinice bez obzira u kojem dijelu
svijeta se nalazile. Tu spada u prvom redu efikasnost, odnosno, iznalaženje najboljeg
načina kako bi se postigli što bolji rezultati poslovanja i ostvario postavljeni cilj. Drugi
značajan faktor je kalkulabilnost, što uključuje smanjen kvalitet proizvoda jer se u prvi
plan stavlja kvantitet proizvodnje. U tom procesu proizvođenja i usluge najbitnija je
brzina što mnogi od radnika ne mogu da postignu i pod pritiskom često daju otkaze a
korporacija tu gubi dosta novaca zbog konstantnih obuka novih uposlenika. Svjedoci
smo da od dvije poslovnice u Sarajevu, bolji prihod ostvaruje ona koja ima omogućenu
Drive-Through uslugu, jer je naglasak upravo na tome da se vrijeme usluživanja svede
na najmanje moguće, što odgovara velikom broju potrošača.

Predvidivost je još jedan od elemenata koji su karakteristični za McDonald's a to znači

da su uvjeti proizvodnje, usluge, okruženje, ponašanje uposlenika kao i potrošača uvijek
isti, ma u kom dijelu svijeta se nalazili.

Kontrola je također jako bitna u procesu mekdonaldzacije društva a omogućena je

upravo razvijenošću tehnologije koja je jedna od bitnih odlika globalizacijskih procesa.
Tehnologija kontrolira i sam proces proizvodnje kao i uposlenike što automatski utiče i
na potrošače jer ne postoje odstupanja u smislu, da narudžba jednoj potrošača ne može
da se razlikuje od drugog, kada je prilagođavanje proizvoda ukusu kupaca, u pitanju.

Posljednji element koji opisuje mekdonaldizaciju je i iracionalnost racionalnosti.

Naime, nije rijedak slučaj da je efikasnost jednog restorana zamjenjena neefikasnošću
koja za rezultat ima čekanja u redovima ali od najvećih oblika iracionalnosti, ipak se
pominje dehumanizacija u koju su uključeni i uposlenici i potrošači.

Uposlenici uglavnom rade u jako teškim uvjetima i kako je Marx objasnio u Kapitalu
„čovjek da bi prodao radnu snagu kao robu mora da bude kadar raspolagati njome,
mora, dakle, biti slobodan vlasnik svoje radne sposobnosti, svoje ličnosti. Na tržištu on
se susreće s vlasnikom novca, te njih dvojica stupaju u međusoban odnos kao
ravnopravni vlasnici robe, samo s tom razlikom što je jedan kupac, a drugi prodavač;
dakle - obojica su pravno jednaka lica. Da bi ovaj odnos mogao potrajati, nužno je da
vlasnik radne snage nju prodaje uvijek samo za određeno vrijeme, jer bude li je prodao
ucijelo, jednom zauvijek, prodaće samog sebe i iz slobodna čovjeka pretvoriće se u
roba, iz vlasnika robe u robu.“ (Marx, 1978; 155) Nažalost, Marxova analiza je našla
ozbiljenje u globalizacijskim procesima što dokazuje i često mijenjanje kadra jer
uposlenici ne mogu podnijeti nehumane uvjete rada na koje su prisiljeni pristati iz
svakojakih razloga.

3.2. Koncept neoliberalizma

Doktrina liberalizma polazi od pretpostavke da je sloboda pojedinca temeljno polazište

u svim društvenim sferama. Ekonomski liberalizam se zalagao za privatizaciju
vlasništva, konkurenciju na tržištu i ograničenu ulogu države kada je u pitanju
ekonomska oblast.8 Liberalna doktrina je značila slobodu za sve samo ne za državu.

Marksistička analiza savremenosti i postmodernizma, Davida Harveya je jako značajna

za pokušaj izgradnje mosta u debati o ekonomskoj i kulturnoj globalizaciji. On prije
svega kritikuje postojeći globalni ekonomski, politički i društveni poredak.

Harvey objašnjava neoliberalizam kao teoriju političko-ekonomske prakse koja predlaže

da se ljudska dobrobit može unaprijediti oslobađanjem pojedinačnih poduzetničkih
sloboda i vještina unutar institucionalnog okvira, koji karakterišu snažna prava
privatnog vlasništva, slobodno tržište i slobodna trgovina. Neoliberalizam se pojavljuje
kao nužan i oslobađajući i kao ključna snaga globalizacijskih procesa.

Osnivači neoliberalne misli su uzeli političke ideale ljudskog dostojanstva i individualne

slobode kao temeljne, centralne vrijednosti civilizacije. Oni su smatrali da ove
vrijednosti ugrožavaju ne samo fašizam, diktatorstvo i komunizam, već i svi oblici
intervencije države koji su zamijenili kolektivnu prosudbu onih koji su slobodni da
biraju.
8
U konzervativnom liberalizmu, pod nazivom neoliberalizam, obnovljene su ideje klasnoga liberalizma
(posjednički individualizam, slobodno tržište, minimalna država). U 1970-ima i 1980-ima neoliberalizam
je postao uporištem modernih konzervativnih politika (M. Thatcher, R. Reagan), koje su usmjerene na
deregulaciju, reprivatizaciju i smanjivanje socijalnih fondova. Sredinom 1980-ih taj je konzervativni
liberalizam postao vodećom strujom oporbenoga mišljenja u komunističkim državama srednje i istočne
Europe. I na svjetskom je planu neoliberalni model globalizacije označen glavnim uzrokom dramatičnih
svjetskih problema – od uništavanja okoliša do rastućega siromaštva. Od polovine 1990-ih neoliberalni
modeli i politike posvuda su podvrgnuti snažnoj kritici i preispitivanju.
Restrukturiranje država i međunarodnih odnosa poslije Drugog svjetskog rata je bilo
usmjereno ka „sprječavanju povratka katastrofalnih uslova koji su priprijetili
kapitalističkom poretku velikoj recesiji u 1930-im godinama. Takođe je trebalo da
spriječi ponovno pojavljivanje međudržavnih geopolitičkih rivalstava koja su dovela do
rata.“ (Harvey, 2005, 9)

Da bi se osigurao mir, morala se postići neka vrsta klasnog kompromisa između kapitala
i rada. Jedini put napretka je bilo stvaranje prave mješavine države, tržišta i
demokratskih institucija radi garancije mira, dobrobiti i stabilnosti. Ovakva forma
političko-ekonomske organizacije se obično naziva ugrađeni liberalizam, da bi se
pokazalo kako su procesi na tržištu okruženi mrežom društvenih i političkih
ograničenja.

Kada se ugrađeni liberalizam pokazao neuspješnim, na scenu je stupio neoliberalizam.

Neoliberalizacija se može interpretirati ili kao utopijski projekt ostvarivanja teoretskog
dizajna reorganizacije međunarodnog kapitalizma ili kao politički projekt ponovnog
uspostavljanja uslova za akumulaciju kapitala i obnovu moći ekonomskih elita.

Prema teoriji, neoliberalna država bi trebala favorizirati snažna individualna prava

privatnog vlasništva, vladavinu zakona i institucije slobodnog tržišta i slobodne
trgovine. Svetost ugovora i individualnih prava na slobodu djelovanja, izražavanja i
izbora moraju biti zaštićeni. Država stoga mora koristiti svoj monopol nad sredstvima
prisile da sačuva ove slobode po svaku cijenu. Samim tim, na slobodu kompanija i
korporacija da djeluju unutar ovog institucionalnog okvira slobodnog tržišta i slobodne
trgovine se gleda kao na temeljno dobro.

Dok su lične i individualne slobode na tržištu garantovane, svaka individua je

odgovorna za svoje postupke i dobrobit. Ovaj princip se proteže na područje socijalne
skrbi, obrazovanja, zdravstva čak i penzija. Slobodno kretanje kapitala između sektora,
regiona i zemalja je ključno. Sve barijere tom slobodnom kretanju moraju biti
uklonjene. Suverenitet države nad robom i kretanjem kapitala se svjesno predaje
globalnom tržištu.
Postoje neke sporne tačke unutar opšte teorije neoliberalne države. Prva je problem
interpretacije moći monopola. Konkurencija često rezultira monopolom ili oligopolom9,
budući da jače kompanije istiskuju slabije. Većina neoliberalnih teoretičara smatra ovo
neproblematičnim, jer nema značajnijih barijera ulasku konkurenata.

Drugo veće područje kontoverze se tiče pada tržišta. Ovo se pojavljuje kada pojedinci i
kompanije izbjegavaju plaćanje svojih troškova širenjem pasive izvan tržišta.10

Postoje temeljni politički problemi unutar neoliberalizma. Javlja se kontradikcija

između posesivnog individualizma s jedne strane i smislenim kolektivnim životom s
druge. Dok bi individue trebalo da su slobodne da biraju, one ne bi trebali izabrati
stvaranje jakih kolektivnih institucija (kao što su trgovački savezi) nasuprot slabim
volonterskim asocijacijama (kao što su humanitarne organizacije).

Opšti karakter države u eri neoliberalizacije je teško opisati iz dva razloga. Prvo,
sistematsko odstupanje od šablona neoliberalne teorije brzo postaje očigledno. Drugo,
evoluciona dinamika neoliberalizacije je bila takva zbog prisilnih prilagodbi koje su
uveliko varirale od mjesta do mjesta i kroz vrijeme.

Na unutrašnjem planu, neoliberalna država je neprijateljski nastrojena prema prema

svim oblicima društvene solidarnosti koji ograničavaju akumulaciju kapitala.

Država tipično stvara zakonodavni i regulatorni okvir koji pogoduje korporacijama. U

mnogim primjerima javno-privatnog partnerstva, posebno na lokalnom nivou, država

9
Monopol (njem. Monopol, franc. monopole < lat. monopolium < grč. μονοπώλιον: isključivo pravo
trgovanja), isključiva mogućnost ili pravo proizvodnje ili distribucije nekoga proizvoda ili usluge koja se
temelji na isključivoj kontroli nekih prirodnih resursa ili stečenih znanja, na dominantnoj ekon. snazi ili
zakonski zaštićenim pravima. Monopol znači nemogućnost konkurencije na tržištima tih dobara i usluga
te trajno formiranje monopolskih cijena, koje su iznad razine koja osigurava naknadu troškova i
prosječan profit pa sadrži element ekstra-dobiti. Širenjem multinacionalnih i transnacionalnih
korporacija te povezivanjem nac. monopola stvaraju se međunar. monopoli, a njihovo suzbijanje postaje
sve težim i neizvjesnijim. Prema stupnju integriranosti monopolističkoga djelovanja poznatiji su
organizacijski oblici: korner, pul, kartel, trust, koncern, monopolistička korporacija. Tendencije
monopoliziranja i prevlast monopola u strukturi gospodarstva svj. kapitalističkog poretka naziva se
monopolizmom.
Oligopol (oligo- + [mono]pol), tip tržišne strukture u kojem na strani ponude ima samo nekoliko velikih
ponuđača nekog proizvoda, koji svojim ponašanjem mogu bitno utjecati na stanje tržišta toga proizvoda.
Oni se obično prilagođavaju jedan drugomu, izbjegavajući otvorenu konkurenciju snižavanjem cijena, a
svoj tržišni udjel nastoje povećati kvalitetom proizvoda i metodama marketinga.
10
Dok neoliberalisti priznaju problem i čak neki smatraju da je potrebna ograničena intervencija države,
drugi ističu da je bolje mirovanje, zato što će rješenje gotovo sigurno biti gore nego problem. Većina se,
međutim, slaže da ako mora biti intervencije, da ona mora doći kroz tržišne mehanizme. (Harvey, 70-71)
preuzima većinu rizika dok privatni sektor uzima najveći dio profita. Ako je potrebno,
neoliberalna država će pribjeći prinudnom zakonodavstvu da bi potisnula kolektivne
oblike protivljenja korporativnoj moći.

Neoliberalna država treba nacionalizam da bi preživjela. Prisiljena da djeluje kao

posrednik na svjetskom tržištu i tražeći da uspostavi najbolju moguću poslovnu klimu,
ona mobilizira nacionalizam u svojim nastojanjima da uspije. Konkurencija stvara
prolazne pobjednike i gubitnike u globalnoj borbi za poziciju, i ovo samo po sebi može
biti izvor nacionalnog ponosa.

4. GLOBALNE FINANSIJSKE INSTITUCIJE

Efekti i značaj globalizacije mogu se osjetiti svaki dan,

Bretonvudski sporazum

Brentonvudski sporazum je međunarodni sporazum postignut na konferenciji

predstavnika 44 zemlje održanoj sredinom 1944. u Breton Vudsu (u američkoj državi
Nju Hempšir), o rešavanju posleratnih monetarnih i finansijskih problema, pa je kao
takav i do danas ostao kao temelj međudržavnih odnosa u toj sferi. Na konferenciji su
osnovani Međunarodni monetarni fond i Međunarodna banka za obnovu i razvoj.

Bretonvudski sporazum

Osnove posleratnog međunarodnog monetarnog sistema postavljene su na konferenciju

u Breton Vudsu 1944. godine. Tada su formirane dve organizacije za međunarodnu
monetarnu i finansijsku saradnju: Međunarodni monetarni fond - MMF (International
Monetary Fund – IMF) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj - MBOR (International
Bank for Reconstruction and Development - IBRD). Fond je trebao da obezbedi
saradnju u oblasti međunarodnih plaćanja i politike deviznih kurseva i da odobrava
kredite za kratkoročno uravnoteženje platnog bilansa, a banka je dobila zadatak da
omogući obnovu i razvoj privreda zemalja članica.

Karakteristike sistema

Međunarodni monetarni sistem koji je ustaljen Bretonvudskim sporazumom naziva se

zlatno-devizni standard (zbog važenja zlata i deviza kao rezervi). Imajući u vidu važnost
SAD i dolara u ovom periodu, ovaj sistem se može nazvati zlatno-dolarski sistem.
Naime, dolar je važio za zvaničnu valutu u kojoj su se čuvale rezerve i imao je veliku
ulogu u međunarodnom platnom prometu. SAD su imale najveće rezerve zlata, a za
dolar se moglo kupiti apsolutno sve.

SAD su se periodu od 1950. do 1957. SAD se suočavale sa problemom mđunarodne

likvidnosti, deficit platnog bilansa je rastao, a zalihe zlata su se topile. Smanjuje se glad
za dolarom, opada poverenje u njega, a Centralna banka svoja potraživanja konverutuju
u zlato.

Godine 1962. Američka centralana banka FED – stvara fondove u valutama

zapadnoevropskih zemalja. Ta sredstva se koriste za otkup dolarskih potraživanja od
stranaca i da bi se smanjio odliv zlata. Peduzete su još neke mere koje su smanjile odliv
deviza ali nisu ga i otklonile. Konstantni porast međunarodne trgovine i obim usluga i
proizvoda zahtevali su veća devizna sredstva (nestašica sredstava međunarodnog
plaćanja).

Rešenje se nije moglo tražiti u deflaciji jer ona nije odgovarala SAD. Poljuljano
poverenje u dolar i neadekvatan mehanizam povećanja međunarodne likvidnosti
nametali su potrebu reformisanja međunarodnog monetarnog sistema.
U periodu 1968—1973. uvedena je dvojna cena zlata za zvanične transakcije ostala je
stara cena zlata, a za privatne transakcije cena se slobodno formirala na tržištu.

Godine 1967. na sastanku u Rio de Žaneiru usvojen je Prvi Amandman na Statut IMF-a.
Odlučeno je da se u okviru fonda formira nov vid sredstava za međunarodna plaćanja,
tzv. specijalna prava vučenja – SPV – papirno zlato.
Literatura: Dakle, piše se:

Prezime(na) autora, inicijal imena, u zagradi godina izdavanja. Naslov knjige. Grad
izdavanja: Ime izdavača.

Castells, Manuel, Kraj tisućljeća, Zagreb: Golden marketing, 2003.

Castells, Manuel, Moć identiteta, Zagreb: Golden marketing, 2002.

Castells, Manuel, Uspon umreženog društva, Zagreb: Golden marketing, 2000.

Dasgupta, Partha, Economics: a very short introduction, New York, Oxford University
Press Inc., 2007.

Harvey, David, A brief history of neoliberalism, New York, Oxford University Press
Inc., 2005.

Hearth, Michael- Negri, Antonio, Imperij, Arkzin & Multimedijski institut, Zagreb
2003.

Klein, Naomi, Doktrina šoka : uspon kapitalizma katastrofe, Zagreb: V.B.Z. , 2008.

Narlikar, Amrita, The World Trade Organisation: a very short introduction, New York,
Oxford University press Inc., 2005.

Piketty, Thomas, Capital in the tweenty-first century, Cambridge- Massachusetts;

London-England, The Belknap Press of Harvard University Press, 2014.

Ritzer, George, Globalization: The essentials, UK-USA, A John Wiley & Sons, Ltd.,
Publication 2011.

Ritzer, George, Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni, Copyright © J P

Službeni glasnik, 2009.

Robert Gilpin, Global political economy: understanding the international economic

order, Princeton University Press, New Jersey 08540, 2001.

Robertson, Roland, Globalization: Social Theory and Global Culture. London: Sage,
1992.

Sklair, Leslie, Competing conceptions of globalisation u Journal of world-systems

research, V, 2, summer 1999, 143-163 http://jwsr.ucr.edu/

Stiglich E., Joseph, Protivrečnosti globalizacije, Beograd, SBM-x, 2004.

Literatura:

Castells, Manuel, Kraj tisućljeća, Zagreb: Golden marketing, 2003.

Castells, Manuel, Moć identiteta, Zagreb: Golden marketing, 2002.

Castells, Manuel, Uspon umreženog društva, Zagreb: Golden marketing, 2000.

Dasgupta, Partha, Economics: a very short introduction, New York, Oxford University
Press Inc., 2007.

Harvey, David, A brief history of neoliberalism, New York, Oxford University Press
Inc., 2005.

Klein, Naomi, Doktrina šoka : uspon kapitalizma katastrofe, Zagreb: V.B.Z. , 2008.

Klein, Naomi, No logo, Zagreb, V.B.Z. d.o.o. 2000.

Sklair, Leslie, Competing conceptions of globalisation u Journal of world-systems

research, V, 2, summer 1999, 143-163 http://jwsr.ucr.edu/

Narlikar, Amrita, The World Trade Organisation: a very short introduction, New York,
Oxford University press Inc., 2005.

Piketty, Thomas, Capital in the tweenty-first century, Cambridge- Massachusetts;

London-England, The Belknap Press of Harvard University Press, 2014.

Robert Gilpin, Global political economy: understanding the international economic

order, Princeton University Press, New Jersey 08540, 2001.

Robertson, Roland, Globalization: Social Theory and Global Culture. London: Sage,
1992.

Stiglich E., Joseph, Protivrečnosti globalizacije, Beograd, SBM-x, 2004.

Ritzer, George, Globalization: The essentials, UK-USA, A John Wiley & Sons, Ltd.,
Publication 2011.

Ritzer, George, Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni, Copyright © J P

Službeni glasnik, 2009.

Hearth, Michael- Negri, Antonio, Imperij, Arkzin & Multimedijski institut, Zagreb
2003.
Internet izvori:

http://www.worldbank.org/en/country/bosniaandherzegovina

http://documents.worldbank.org/curated/en/2015/01/24026586/bosnia-herzegovina-
macro-monitoring-report-q1-2015

http://www.imf.org/external/country/bih/

Struktura rada:

U prvom dijelu, definirat će se predmet istraživanja, također postaviti istraživačka

hipoteza i ciljevi istraživanja.

U drugom dijelu prvenstveno će se definirati proces globalizacije, njene karakteristike,

obrazložit će se ekonomska dimenzija procesa globalizacije i definirati sami njeni
nositelji.

U trećem dijelu izložit će se uloga i značaj globalnih finansijskih institucija u procesu

globalizacije, njihovi pozitivni i negativni učinci u globalizacijskim procesima.

U četvrtom dijelu će se prikazati položaj Bosne i Hercegovine kao zemlje u tranziciji u

procesu ekonomske globalizacije.

Peti dio rada odnosit će se na zaključak do koga se došlo istraživanjem, lični sud i
odgovor na prethodno postavljenu hipotezu.
Bretonvudski sporazum

Brentonvudski sporazum je međunarodni sporazum postignut na konferenciji

predstavnika 44 zemlje održanoj sredinom 1944. u Breton Vudsu (u američkoj državi
Nju Hempšir), o rešavanju posleratnih monetarnih i finansijskih problema, pa je kao
takav i do danas ostao kao temelj međudržavnih odnosa u toj sferi. Na konferenciji su
osnovani Međunarodni monetarni fond i Međunarodna banka za obnovu i razvoj.

Bretonvudski sporazum

Osnove posleratnog međunarodnog monetarnog sistema postavljene su na konferenciju

u Breton Vudsu 1944. godine. Tada su formirane dve organizacije za međunarodnu
monetarnu i finansijsku saradnju: Međunarodni monetarni fond - MMF (International
Monetary Fund – IMF) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj - MBOR (International
Bank for Reconstruction and Development - IBRD). Fond je trebao da obezbedi
saradnju u oblasti međunarodnih plaćanja i politike deviznih kurseva i da odobrava
kredite za kratkoročno uravnoteženje platnog bilansa, a banka je dobila zadatak da
omogući obnovu i razvoj privreda zemalja članica.

Karakteristike sistema

Međunarodni monetarni sistem koji je ustaljen Bretonvudskim sporazumom naziva se

zlatno-devizni standard (zbog važenja zlata i deviza kao rezervi). Imajući u vidu važnost
SAD i dolara u ovom periodu, ovaj sistem se može nazvati zlatno-dolarski sistem.
Naime, dolar je važio za zvaničnu valutu u kojoj su se čuvale rezerve i imao je veliku
ulogu u međunarodnom platnom prometu. SAD su imale najveće rezerve zlata, a za
dolar se moglo kupiti apsolutno sve.

SAD su se periodu od 1950. do 1957. SAD se suočavale sa problemom mđunarodne

likvidnosti, deficit platnog bilansa je rastao, a zalihe zlata su se topile. Smanjuje se glad
za dolarom, opada poverenje u njega, a Centralna banka svoja potraživanja konverutuju
u zlato.

Godine 1962. Američka centralana banka FED – stvara fondove u valutama

zapadnoevropskih zemalja. Ta sredstva se koriste za otkup dolarskih potraživanja od
stranaca i da bi se smanjio odliv zlata. Peduzete su još neke mere koje su smanjile odliv
deviza ali nisu ga i otklonile. Konstantni porast međunarodne trgovine i obim usluga i
proizvoda zahtevali su veća devizna sredstva (nestašica sredstava međunarodnog
plaćanja).

Rešenje se nije moglo tražiti u deflaciji jer ona nije odgovarala SAD. Poljuljano
poverenje u dolar i neadekvatan mehanizam povećanja međunarodne likvidnosti
nametali su potrebu reformisanja međunarodnog monetarnog sistema.
U periodu 1968—1973. uvedena je dvojna cena zlata za zvanične transakcije ostala je
stara cena zlata, a za privatne transakcije cena se slobodno formirala na tržištu.

Godine 1967. na sastanku u Rio de Žaneiru usvojen je Prvi Amandman na Statut IMF-a.
Odlučeno je da se u okviru fonda formira nov vid sredstava za međunarodna plaćanja,
tzv. specijalna prava vučenja – SPV – papirno zlato.