Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.

Neka je salavat i selam na najčasnijeg,

najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s.,
.na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana

Svakog petka hatibi širom svijeta završavaju hutbu sa jednim kur’anskim ajetom koji je
veoma kratak, ali je jezgrovit i nosi u sebi niz naredbi i zabrana. Taj ajet glasi:“Uistinu Allah
naređuje pravdu, dobročinstvo, i da se bližnjima udjeljuje, a zabranjuje razvrat i sve što je
odvratno i nasilje; On vas savjetuje da pouku primite.” (En-Nahl, 90)
Es-Sa´bî prenosi od Ibn-Besira bin Nuhejka, koji kaže: Čuo sam Ibn-Mesuda da kaže:
“Najsadržajniji ajet u Kur’anu je u poglavlju ‘Pčele’. Ovaj ajet na džumi namazu je uveo
hazreti Omer ibn Abdulaziz za vrijeme svoje vladavine. Do tog perioda koje je bilo ispunjeno
borbom za vlast između abasija i emevija jedni su druge proklinjali smatrajući ih svojim
neprijateljima. Tako je Omer uveo da se umjesto međusobnog proklinjanja muslimani
pozivaju ka onome što je dobro, a da se klone zla i svega negativnog. I doista ovo je divan ajet
za onoga ko želi pouku da primi. U ovom ajetu imamo tri naredbe i tri zabrane. Uzvišeni
Allah nas obavještava da je naredio Svome robu pravdu, pravilno postupanje i pravičnost, i
upućuje na dobročinstvo, i udjeljivanje rodbini te kaže:“Nepravda se može uzvratiti istom
mjerom, a onaj koji oprosti/izmiri se Allah će nagraditi” (42:40)
Ovaj kao i njemu slični ajeti su dokaz i potvrda zakonitosti pravde i pozivanja na dobro.
Doista, naše živote trebamo da usmjeravamo ka pravdi i to u svim pogledima. Allah kada
naređuje pravdu traži da ona bude lišena bilo kakvih emocija, simpatija ili apatija. Tako kada
naređuje da se pravedno sudi kaže: “I da pravedno sudite pa čak da je vaša rodbina u
pitanju… “

Presuditi po pravdi onome koga ne poznaješ je lahko, ali šta ako moraš da presudiš svom
amidži, dajdži ili bratu. Koliko je nepravednost opasna govori nam najbolje sljedeći hadis.
Allahov Poslanik neka je na njega Allahov mir i spas kaže: „Čuvajte se nepravde koliko
možete, jer će čovjek doći na Sudnji dan sa dobrim djelima i misliće da će ga ona spasiti.
Međutim, pojaviće se neko ko će reći – Gospodaru, ovaj mi je nepravdu nanio. – A Allah će
na to reći: -Pobrišite to iz njegovih dobrih djela…- Tako će se pojavljivati ljudi sa novim
zahtjevima, pa njemu, na kraju, neće ostati nijedno dobro djelo koje je učinio.“

U vezi osobine pravednosti koja je obavezujuća za muslimane, postoji pohvalan primjer

dvojice mladića iz plemena Kurejš, koji su u povijesti Islama odigrali važne uloge. To
su Omer ibn el-Hattab i Halid ibn Velid, koji su i u doba džahilijjeta bili dobri prijatelji, te
zajedno putovali i trgovali.

Jednom prilikom su putovali u Šam, ponijevši sa sobom poznatu arapsku svilu i nakit, koji su
bili na cijeni. Na tržnici su razapeli šator i izložili svoju robu. Nakon nekoliko dana uspješne
trgovine u šator im je ušao jedan mladić sa gizdavom pratnjom i počeo razgledati nakit. Ubrzo
mu je pažnju privukla jedna skupa ogrlica sa draguljima. Pošto uza se nije imao dovoljno
novca zamolio ih je da mu daju ogrlicu obećavši da će novac donijeti sutra. Oni su pristali
jedva čekajući sutra kako bi dobili novac i krenuli nazad za Mekku.

Međutim, mladić nije došao sutra. Prošlo je nekoliko dana, a o njemu nisu ništa čuli. Odlučili
su da se raspitaju o njemu te da ga prijave vlastima. Kada su saznali da je mladić kraljev sin,
Halid je htio da odustane od potražnje. Međutim, Omer na to nije pristao. Htio je da traži
pravdu. S toga su otišli kod kralja i ispričali mu šta se desilo.

Kralj ih je primio u goste, a zatim im predložio da malo razgledaju dvor, dok on ne riješi
slučaj. Oni su razdvojeno otišli u obilazak. I dok su se tako divili prostorijama punim blaga, u
jednoj od njih su ostali skamenjeni. Jedan je vidio odrubljenu glavu princa, dok je drugi vidio
njegovo razapeto tijelo. Kada su izašli, samo su se kratko pogledali i rekli jedan drugom:
''ELEM TERE?'' (Zar nisi vidio?). Kralj im je višestruko platio za ogrlicu a oni su se čim prije
vratili u Mekku, uz dogovor da o ovom događaju nikome ne pričaju.

Prošlo je od tada mnogo vremena. Omer je postao halifa a Halid veliki vojskovođa i
namjesnik jednog grada. Halid je volio raskoš, pa je u svome gradu izgradio mnoge građevine
po uzoru na perzijske gradove. Sebi je sagradio palaču i u njoj zaposlio veliki broj ljudi, tako
da je bilo teško doći do njega. Moralo se čekati po nekoliko sedmica da bi neko bio primiljen
u njegovu rezidenciju.

Na kraju je još želio da napravi džamiju. Za gradnju je odabrao mjesto pored rijeke, na kojem
se nalazila kuća jednog Kopta, koji je ni za kakve pare nije htio prodati. Halida je to naljutilo
pa je Koptu srušio kuću i počeo sa gradnjom džamije. Pun očaja, Kopt se počeo raspitivati
ima li neko ko je po ovlaštenjima iznad namjesnika. Rekli su mu da se u Medini nalazi halifa
koji je iznad namjesnika i da se može njemu požaliti. Kopt se odmah uputio ka Medini, bez
velike nade da će riješiti svoj problem.

Kada je ulazio u Medinu bio je začuđen, jer u njoj nije primjetio onaj raskoš koji je krasio
njegov grad. Upitao je neke ljude u džamiji gdje može da nađe halifu, a oni mu pokazaše na
skromnu kuću, ispred koje je u vrtu Omer gazio glinu i pravio ćupove. Jadni Kopt pomislio je
da se ljudi ismijavaju sa njim. Na kraju je ipak prišao Omeru i objasnio mu svoj slučaj. Halifa
ga je saslušao, a zatim uzeo jedan još neosušeni ćup i na njemu nešto napisao. Potom je rekao
Koptu da ponese ćup i pokaže ga namjesniku te da će problem biti riješen.

Sav u nevjerici, Kopt je uzeo ćup i krenuo nazad. Kada je stigao najavio se namjesniku koji ga
je, nakon nekoliko odbijenica, ipak primio. Mucajući, Kopt mu reče da je bio kod halife, koji
mu je rekao da namjesniku preda ćup. Razgledajući ćup, Halid primjeti riječi: ''ELEM
TERE?''. Vidjevši to, Halid sav problijedi te pozva svoje ljude i naredi im da sruše džamiju te
da Koptu ponovo sagrade kuću. Sav zbunjen, Kopt upita o čemu se radi, a kada mu Halid
ispriča događaj iz Šama, Kopt reče da nastave sa gradnjom džamije te izjavi da prihvata
Islam. 

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da budemo pravedni, da činimo dobro prema
svima i da svoju rodbinu pomažemo, molim Allaha da nas udalji od razvrata bio on javni ili
tajni i od bilo kakvog nasilja. Amin.

Sergija za pomoć obnove džamije u Zapolju, mjesto u MIZ Bratunac,