Ovo je za LISU, JAMIE i MICHAELA, i za LORRAINE

NOA GORDON

JERUSALEMSKI DIJAMANT

ZAHVALE

Mnogo mi je ljudi pomoglo u pisanju ove knjige. Neu ih ni pokuati sve spomenuti, no moram zahvaliti mojoj agentici Pat Schartle Myrer i mojoj urednici, Charlotti Maverson, kao i Lii Gordon i Lorraine Gordon na njihovim urednikim savjetima. Zahvalan sam Albertu Lubinu, direktoru Diamond Dealers Cluba iz New Yorka, dr. Cvrusu H. Gordonu, Gottesmanovom profesoru na Odsjeku za hebrejske studije Sveuilita New York, Louisi i Emanuelu W. Munzeru to su obnovili sjeanje na neke od najmranijih trenutaka Europe kao i dr. Yigaelu Yadinu iz Jeruzalema to je samnom razgovarao o Masadi. Posebnu zahvalnost dugujem Yisraelu Lazaru, uitelju i prijatelju, zato tdje strpljivo i u dobrom raspoloenju odgovarao na moja beskonana pitanja o zemlji njegova roenja, Izraelu. Za sve pogreke do kojih je dolo u ovim podrujima odgovoran sam samo ja.

PRVI DIO

GUBLJENJE

1 GENIZA*
*(sklonite, proctor za smetaj starih knjiga I spisa u sinagogama ili na jevrejskim grobljima ) Baruh se svakog jutra budio oekujui uhienje. Prazni je svitak bio od dobrog bakra, tankog i glatkog poput koe. Metnuli su ga u vreu i skrivajui se poput lopova odnijeli do male jazbine na rubu naputenog strnita. U spilji je bilo mrano unato jarko plavom nebu na ulazu, te je napunio svjetiljku, upalio je I stavio na ravnu stijenu. Tri mlaa zavjerenika s koom ekara sjedila su vani budno motrei i pretvarajui se da su pijani. Stariji ih je jedva uo. U prsima ga je opet boljelo, a ruke su mu se tresle dok je prisiljavao samog sebe da se prihvati bata i ila. Ovo su rijei Baruha, sina Nerije ben Mahseja sveenika iz Anatota u zemlji Benjaminovoj, kojemu je preko Jeremije, sina Hilkije Koena, zapovjeeno da skloni blago Gospodinovo u dane Zidkije, sina Joijinog, kralja Judina, devete godine vladanja njegova. Bilo je to sve to je Baruh upisao prvog dana. Kada dokument bude dovren, te e uvodne rijei biti priznanje koje e, otkrije li se svitak prije dolaska zavojevaa, znaiti njegovu smrt. No neto gaje tjeralo da zabiljei kako nisu obini zloinci. Jeremija mu je rekao to ih je Gospodin naputio da uine. Baruhu je dugo trebalo da shvati da mu njegov prijatelj govori kako e ukrasti stvari iz Hrama, posveene stvari sa svetog mjesta. Nabukodonozor se poigrava s Faraonom Nekom. Kada njegove horde opljakaju Egipat doi e ovamo. Spalit e hram, a predmete e odnijeti ili

unititi. Gospodin nam je zapovjedio da sakrijemo svete stvari do vremena kada se opet budu mogle upotrijebiti u Njegovu slavu." Reci sveenicima. Jesam. Kada kua Bukki slua Gospodina? Baruhje othramao onoliko brzo koliko mu je to doputala njegova bolesna noga. Umirao je, no zbog toga su dani koji su mu preostali bili jo dragocjeniji. Rizici su ga ispunjavali stravom. Uspio ih je odagnati iz misli sve do dana kada su poludivlji nomadi,koji su obino u irokom luku zaobilazili grad, doli do gradskih vrata i preklinjujui zatraili zatitu. Nekoliko sati poslije, cesteprema Jeruzalemu zaguile su izbjeglice koje su bjeale pred najgroznijom vojskom svijeta. Jeremija ga je pronaao. Baruh je ugledao svjetlo u prorokovim oima koje su jedni shvaali kao znak ludila, a drugi Bojeg prosvjetljenja. ujem Njegov glas. Cijelo vrijeme. Zar ne postoji mjesto na kojem se moe sakriti? Pokuao sam. Trai mene. Baruh je ispruio ruku i dodirnuo bradu drugog ovjeka, bijelu poput njegove. inilo mu se kao da e mu prepui srce. to eli da uinim? upitao je. Ostale su ve pridobili. Kada su se sastali, bilo ih je dvaput po sedam pa im je srea moda bila dvostruko naklonjena, no Baruh se bojao da ih je previe. Mogao ih je unititi jedan dounik. Zapanjilo ga je to neki ljudi sudjeluju u uroti protiv kue Bukki, sveenike obitelji koja je vladala Hramom. imor Levit, glava kue Adija, bio je uvar riznice. Njegov sin Hilak odravao je posveene predmete. Hezekijaje nadgledao uvare Hrama, Zakarija je zapovijedao vratarima, a Hagajje upravljao stadima teretnih ivotinja. Ostale je doveo Jeremija zbog njihove mladosti i snage. Odabirui predmete koje je trebalo sakriti odmah su se sloili oko nekih: Ploe zakona. Koveg i njegov pokrov. Zlatni kerubin. No nakon toga su se uljivo prepirali. Neke od najboljih e morati ostaviti. Veliki su predmeti bili osueni na propast. Menora. rtvenik. Mjedeno more s divnim mjedenim bikovima i bronanim stupovima ukraenim mjedenim ljiljanima iI mogranjima. Suglasili su se da sakriju Tabernakul. Bio je nainjen tako da se moe prenositi te su ga spremili u dijelovima.

I njegove zasune i klinove, koje je prije devetsto godina od zlata nainio Gospodinov majstor, Bezalel ben Uri. Opleak Velikog Sveenika optoenog s dvanaest dragulja, od kojih je svaki bio dar jednog plemena. Zlatne trube koje su sazivale Izraeliane. udesno izraenu staru tapiseriju koja je pokrivala Vrata Sunca. Dvije harfe koje je izradio i na kojima je svirao David. Posude za prikupljanje desetine i srebrne umivaonike. Zlatne rtvene zdjele i posude za rtve Ijevanice od iskovanog zlata. Srebrne i zlatne talente dobivene od godinjeg poreza od pola ekela koji je plaao svaki idov. Ostavimo talente i sakrijmo vie svetih predmeta rekao je Hilak. Moramo uzeti i blago koje nije posveeno rekao je Jeremija. Moda e se jednog dana uz njegovu pomo izgraditi nova kua Gospodinova. Postoje zlatne ipke koje vrijede mnogo talenata rekao je Hilak pogledavi oca, rizniara. Koja je neposveena stvar najdragocjenija? Golemi dragulj smjetaje odgovorio Simor. Hilak je klimnuo. Veliki uti dijamant.. Uzmite ga rekao je Jeremija, Sjedili su i tmurno se pogledavali, svjesni koliko toga ne mogu uzeti. Tri noi za redom, negdje izmeu veeri i jutra, Hezekijaje povlaio uvare Hrama s Novih Vrata. Glavnim ulazom u Svetite nad Svetitima koristio se samo Veliki Sveenik kada je u njega ulazio na Jom Hakipurim kako bi se kod Svemoguega zauzeo za ljude. No postojao je i skroviti ulaz do kojeg se dolazilo s gornjeg kata Hrama. S vremena na vrijeme sputali su sveenike radnike kako bi oistili i osvjeili sveto mjesto. Na taj su nain etrnaestorica ukrala Zavjetni koveg i ono stoje bilo u njemu, ploe sa zakonima koje je na Sinaju Gospodin dao Moeu. Mladog su sveenika koji se zvao Berehija spustili na konopcu. Baruh se drao podalje od Svetita nad Svetitima. Bio je iz sveenike obitelji no rodio se s jednom nogom kraom od druge to ga je uinilo haja negom, Gospodinovom pogrekom. Nije mu bilo doputeno dotaknuti svetinje jer je ta ast pripadala onima bez mane. No Berehijin strah nije bio vei od njegovog dok su drugi poputali konop, a mladi, okreui se polako, poput velikog pauka, sputao u tajnovitu utvrdu svetog mjesta.

Mutna je svjetlost padala preko ovjeka koji se njihao i zapinjala na svjetlucavim krilima. Berehija je prvo otpremio kerubi-na, a Baruh je odvratio pogled zato stoje sam Neiskazivi sjedio izmeu ovih likova na najsveaniji dan da uje molbe Velikog Sveenika. Potom pokrov Kovega. Od punog zlata te ga je bilo teko podii. Naposljetku Koveg. U kojem su bile Ploe zakona! Podigli su Beheriju, blijedog i drhtavog. Sjeam se Uze protisnuo je. Baruh je znao o emu je rije. Kada je kralj David pokuao preseliti Koveg u Jeruzalem posrnuo je jedan od volova. Uza koji je stupao u blizini pridrao je svetu krinju kako ne bi pala, no Gospodin se rasrdio i sruio ga. Uza nije umro zato to je dotaknuo Koveg nego zato to je sumnjao u Gospodinovu sposobnost da ga zatiti rekao je Jeremija. Zar to i mi ne radimo sakrivajui ga? Jahve ga titi. Mi smo njegova sluinad otro je odvratio Jeremija mladiu. Hajdemo. Tek smo poeli. imor i Hilak odveli su ih ravno do dragocjenosti i svetih stvari za koje su se odluili. Baruh je ugledao bakreni svitak i predloio da ga uzmu kako bi na njemu popisali skrovita. Bakar bolje stari od pergamenta, a postane li obredno neist lako ga se moe oistiti. Deva je odnijela koveg i Ploe zakona iz Solomonovog Hrama, a magarac poklopac. Kerubinova krila, poput zalutalih tapova u naramku prua, razapinjala su grubu tkaninu kojom su bili pokriveni. Baruha su uzeli zato stoje bio pisar. Jeremija mu je tada rekao da na bakreni svitak upie poloaj svih skrovita, te se nasamo susreo sa svakim od trinaestorice, podijelio im predmete i poslao ih da ih sakriju. Nijedan osim onoga kojem je predmet bio dodijeljen nije znao mjesto na kojem e biti skriven, poloaj genize. Samo je Baruh znao sva mjesta i to je u njima. Zato su samo u njega imali povjerenja? Odgovor mu je sinuo za vrijeme polaganog napredovanja bolesti, kada mu je od boli zastao dah u grudima i kada je vidio da su mu ruke postale beskrvne plave kande. Jeremija je vidio kako iznad njega poput obeanja lebdi tamni aneo Malak ha-Mavet. Njegova nadolazea smrt bila je dio njegove odgovornosti Buki sveenici i dalje su odbijali priznati kako bi se njihov svijet mogao promijeniti, no svi ostali predosjeali su rat. Na zidinama se nagomilavalo drvo za vatre, kao i ulje koje e kuhati i prolijevati po onima koji ih budu napadali. Proljea u Jeruzalemu bila su dobra no nije bilo dovoljno hrane.

Sakupili su svo ito u gradu i spremili na uvana mjesta, a svu stoku zaplijenili zbog uasa koji im se spremao. Trebalo je aliti one koji e preivjeti opsadu te Baruh stoga i nije alio sebe, iako gaje bol naposljetku toliko oslabila da nije vie mogao drati ilo niti podii eki. Netko e drugi morati dovriti njegov posao. Od ostalih trinaestero Abijatar Levit bio je najpogodniji za pisara, no Baruh je poeo razmiljati kao Jeremija te je odabrao Hezekiju. Vojnik nije bio majstor u pisanju i zadatak mu se inio tegotnim no vodio je maevaoce i nesumnjivo e poginuti na zidinama, a tajne e umrijeti s njim. Ujutro, kada su zabarikadirali gradska vrata, Baruhje uz pomo drugih doao do zidina i vidio daje preko noi neprijatelj stigao I podigao atore nalik komadiima mozaika koji su dosezali obzor. Vratio se s Hezekijom u spilju i uspio dovriti posljednji odlomak: U jami ispod Sakre sjeverno od Velikog odvoda, u cijevi koja void prema sjeveru, nalazi se ovaj dokument s objanjenjem i popisom svih predmeta. Baruh je ekao dok Hezekija nije ukucao i posljednje slovo, a onda je smotao dokument. S druge strane zidina neznanci s malim bradama i visokim iljastim eirima ve su galopirali na svojim kudravim ponijima oko Davidovog grada. Sada sakrij svitak rekao je.

2 TRGOVAC DIJAMANTIMA
Dvostrano ogledalo postavljeno visoko iznad poda u njegovom uredu omoguavalo je Harryju Hopemanu da od gore gleda na smireni luksuz tvrtke Alfred Hopeman & Son, Inc. Zidovi, sagovi i namjetaj bili su nenametljivo crni ili raskono sivi, osvijetljeni neizravnom bijelom svjetlou koja je isticala svjetlucanje Hopemanove zbirke kao daje cijeli duan barunom obloena kutija. Njegov je posjetitelj bio Englez koji se zvao Sawyer. Harry je znao da kupuje obveznice amerikih kompanija za lanove OPEC-a. Osim toga bilo je ope poznato da je kupovina tek dio Sawyerovog posla; pomagao je u voenju OPEC-ove crne liste sjevernoamerikih tvrtki koje posluju s Izraelom. Imam klijente koji bi rado kupili dijamant rekao je Sawyer. Osam mjeseci prije neki je kupac iz Kuvajta naruio od Hopemana & Sona ogrlicu, a zatim naglo otkazao narudbu. Otada nisu imali nijednog kupca iz arapskih zemalja. Sa zadovoljstvom u pozvati nekoga da vam pokae to imamo rekao je odsutnog duha. Ne, ne. ele tono odreeni dijamant koji je u Svetoj zemlji ponuen na prodaju. Gdje? Sawyer je podigao ruku. U Izraelu. ele da odete onamo i kupite ga za njih. Lijepo je kad te trebaju. Sawyer je slegnuo ramenima. Vi ste Harry Hopeman. Tko su oni! Ne smijem rei. Shvaate. Ne zanima me rekao je Harry.

 Gospodine Hopeman. Bit e to kratko putovanje koje e otvoriti vana vrata i donijeti vam mnogo novca. Mi smo poslovni ljudi. Nemojte, molim vas, dopustiti politici... Gospodine Sawyer. Ako vai poslodavci ele da radim za njih, moraju me sami zamoliti. Njegov je posjetitelj uzdahnuo. Ugodan vam dan, gospodine Hopemane. Do vienja, gospodine Sawyer. No ovjek se vratio. Biste li moda mogli preporuiti nekoga tko je jednako struan kao vi? Hoe li onda moja tvrtka biti izbrisana s popisa bojkotiranih tvrtki? Kakvog popisa? upitao je Sawyer lukavo. No bio je obuen da namirie posao; nasmijeio se. Harry se takoer nasmijeio. Naalost, jedinstven sam. Zadovoljstvo zbog susreta nije ga dralo cijelo poslijepodne. Na njegovom radnom stolu nalazili su se popisi robe, izvjea o prodaji, papirologija koju je mrzio. ovjek koji je vodio brusionicu dragulja u etrdeset sedmoj ulici i ena koja je vodila elegantni duan Alfred Hopeman & Son na Petoj aveniji bili su obueni da ga ne trebaju. To mu je ostavljalo vremena da radi na imanju i trguje s malim brojem osobnih klijenata veoma bogatih ljudi koji su kupovali rijetke dragulje, kustosima muzeja koji su sakupljali dragulje od vjerskog ili povijesnog znaenja, no takve se transakcije nisu obavljale svakog tjedna. Dani poput ovog bili su neizbjeni. Prazan hod. Nije se obratio tajnici nego je sam okrenuo broj. Bok. Doao bih malo do tebe. Je li oklijevala prije no to je pristala? Dobro rekao je. Dok je leao izvaljen i obrazom naslonjen o rub madraca, a ena leala s njezinom dugom kosom rairirenom preko jastuka, rekla mu je da se seli. Kamo? U manji stan. Vlastiti. Ovo je tvoj stan. Ne elim ga vie. Ni ekove, Harry. Morala je podii glas da nadjaa televizor, koji je uporno drala ukljuen kad god su vodili ljubav zato to su zidovi njezinog stana bili tanki iako skupi. Koji ti je sada vrag? itala sam o jelenima. Zna li ita o jelenima, Harry?

 Nemam pojma. Ne eve se uope osim u doba parenja. Tada mujak zaskoi bilo koju enku i im svri, pobjegne. Vrlo je teko zadrati srndaa. Nije se nasmijeila. Ne otkriva li odreenu... slinost? Jurim li ja to u ikaru? Harry Hopeman nije ivotinja, on je poslovni ovjek. On se prvo uvjeri da je stvar sreena, kako bi je ponovno mogao upotrijebiti, a onda otie. Zagunao je. Ja nisam stvar, Harry. Podigao je glavu. Ako se osjea tako... iskoritenom, reci mi, molim te, to su znaila posljednja dva mjeseca? Privukao si me rekla je mirno. Pogledala gaje. Tvoja bronana kosa s malim crvenim arama. I boja tvoje koe. Veina bi ena rado imala takvu kou. Morale bi se brijati dvaput dnevno. Nije se smijeila. Zubi nalik ivotinjskima. Pa ak i tvoj nos nalik nekom sportskom trofeju. Odmahnuo je glavom. Udario me je neki tip. I to davno. Sada se nasmijala. To se uklapa. U tvom sluaju male ivotne tragedije postaju prednosti. Vrkom prsta dotaknula je tamne dlake na njegovom runom zglobu. I sam pogled na tvoje ruke nekad me je... ima potpuno savrene ruke. Tako odmjerene. Kada si podizao biser ili dragi kamen uvijek sam prestajala raditi kako bih te promatrala. Nasmijeila se. Bila sam spremna za tebe mnogo prije no to si toga bio svjestan. Mislila sam da te mogu osvojiti. Tako mladog za sav taj novac. Tako lijepog u svojoj runoi. Bila sam sigurna da ti je ena izgubila ili pamet ili privlanost kada se iselila iz tvoje kue. Pogledao ju je. Kanila sam ekati kako bih u pravom trenutku pokupila cijelu nagradu. Nije to takva nagrada rekao je. Nisam znao da je eli osvojiti. Prsti koji su nekad tipkali njegova pisma dodirivali su sada njegov obraz. Nikada nee biti pravi trenutak. Treba li me, Harry? eli li me uistinu? Osjeao je grinju savjesti.

 Sluaj rekao je mora li nam to raditi? Klimnula je. Samo su je oi izdavale. Obuci se i pozdravi se, Harry rekla je gotovo njeno. etrdeset sedma ulica izmeu Pete i este avenije privlaila ga je i pruala utjehu od vremena kada je kao mladi naporno radio kao i svi ostali mladii koji su se obuavali u trgovini dijamanata. Najbogatiji blok na svijetu bio je bijedna gomila otrcanih izloga i starih zgrada koje su ga podsjeale na osamljenika u dronjcima koji pod krevetom uva pune vree novca. Bilo je i nekoliko izuzetaka uvena stara knjiara i papirnica. Ostalo je bila industrija dijamanata, glasnija nego u otmjenim etvrtima Manhattana, jedno od nekoliko nespojivih mjesta na kojima se Harry Hopeman osjeao kod kue. Proao je mladia na granici adolescencije koji je razgovorom zadravao mukarca koji mu je mogao biti djed. Ta su dvojica stajala ispred izloga na kojem je bio zalijepljen izblijedjeli, poderani natpis. ZABRANJENO JE PJEAKE NAGOVARATI NA KUPNJU lanak 435-10.1 upravnog zakonika - Odbor draguljara Ne, ali ne, imam neto veoma slino. Dat u vam vraki dobru cijenu govorio je momak usrdno. Harry se nasmijeio, sjetivi se svojeg egrtovanja na tim plonicima. Duani na malo bilo su nusproizvod. Prava se etrdeset sedma ulica mogla nai u malim skupinama ortodoksnih idova koji su stajali na plonicima, otocima izmeu bujica kupaca, semitskih Kvekera u dugakim turobnim kaftanima i irokim, krznom obrubljenim eirima koji su se zvali trajmeli ili u tamnim eirima i modernim crnim ili tamnoplavim odijelima. Klimao je i pozdravljao one koje je poznavao. Nekolicina je, poput djeaka koji izmjenjuju pekule, prouavala sadraj raskupusanih papirnatih rupia no od ovih su pekula plaali kolovanje djece i zubne aparatie, najamnine, hranu i lanarinu u sinagogi, u ulu. Sluajni promatra ne bi znao u to gledaju. Dijamanti su najlaki nain spremanja golemih suma novca u siuan prostor. To su uglavnom bili posrednici koji su kupovali drago kamenje od uvoznika, kao to je bio Harryjev otac, esto na kredit, a onda ih prodavali draguljarnicama. Veina njih nije imala ni izlobeni prostor ni ured. Kada bi vrijeme bilo loe odlazili su s ulica I trgovali uz kavu u restoranu ili hodnicima ili izlobenoj dvorani

Kluba trgovaca dijamanata, u iji je trezor svake veeri mnogo njih pohranjivalo svoju robu. Neki bi postupno preli u majune prostore u mravinjacima koji su oiviivali obje strane ulice. Malo bi njih prelo na rasko. Neka od najveih trgovakih bogatstava Amerike zapoeli su trgovci dijamantima koji su trgovali na tom ploniku s uredom u depu, oprezno kupovali i prodavali, koristei umjesto ugovora fraze na jidiu i rukovanje. Harry je Petom avenijom preao na drugu stranu industrije dijamanata, zaustavivi se ispred Tiffany & Co. kako bi se divio jednom primjerku u izlogu, jedinstvenom bijelom dijamantu od moda 58 karata koji je bio umetnut u bro. Bio je impresivan, no to nije dijamant oko kojeg su se mogle stvoriti legende. A on se bavio legendama. Uivao je pri najmanjem pogledu na jedan od fantastinih dragulja. Prie njegovog djetinjstva bile su pravi ljetopisi o Kraljiinoj ogrlici, Velikom mogulu, Orloffu, Crnoj zvijezdi Afrike, Planinama sjaja, Cullinanu. Neke od tih velikih dijamanata, skrivenih u trezorima, vidjelo je u ovom stoljeu samo nekoliko pari oiju. No mukarci koji su se nedjeljom poslijepodne okupljali u stanu njegovog oca i pili crni aj znalaki su govorili o njima budui da su im to ispriali njihovi oevi. Neke od starih obitelji koje su se bavile dijamantima preivjele su i irile se gotovo isto kao i svisci koji su se razmnoavali uz Hudson. Plodili su se i mnoili. Kada bi dolo do prenatrpanosti mlai su se selili na nova podruja sve dok se francuski, engleski, njemaki, talijanski, nizozemski i belgijski ogranci iste obitelji nisu bavili draguljarskim poslom. Nekolicina trgovaca dijamantima u stanju je generaciju po generaciju pratiti unatrag svoje korijene to je neobino za ovo doba kada veina ljudi ne zna ni tko su im bili ukundjedovi. Na jidiu se kae da takvi ljudi imaju jikus avot, ugledne pretke. Harryjev otac Alfred Hopeman samosvjesno je govorio da je potomak Lodewyka van Berkena. Prije te idovske brusionice dragog kamenja u Brugesu dijamanti su blistali jedino ponekim sretnim hirom prirode; kakav takav sjaj dobivali bi jedino kada bi ih trljali jedan od drugoga. Van Berken je bio kolovani matematiar. 1467. smislio je toan raspored faseta koje je i izbrusio koristei se okruglom ploom koja se brzo okretala, a bila premazana dijamantnom prainom impregniranom maslinovim uljem. Poliranjem je iz svakog dijamanta mogao izvui njegov sjaj, a metodu je uvao kao obiteljsku tajnu. Roaci koje je obuio bili su zaetnici nizozemske i belgijske industrije bruenja dijamanata i nakitom opskrbljivali europske kraljeve. Jedan od njih

izbrusio je ak i dragulj koji je poslije struci postao poznat kao Inkvizicijski dijamant u zamjenu za ivot panjolskog roaka koji je morao biti spaljen kao heretik. Te je prie sluao Harry dok su druga djeca sluala bajke. Ljeto nakon druge godine studija na Columbiji prvi je put otiao u Europu. U Antwerpu, u kojem se vei dio privrede temelji na industriji dijamanata, pronaao je kip Lodewyka van Berkena. Majstor je prikazan u haljetku bez rukava i s tokom, oznakama svoje struke. Stoji drei lijevu ruku na ljjevom boku i kritiki promatra dijamant kojeg dri izmeu desnog palca i kaiprsta. Prouavajui njegove rune crte lica Harry nije vidio mnogo obiteljskih slinosti. Pa ipak, bio je svjestan da ga je otac nauio brusiti dijamante van Berkenovom metodom koja se nije promijenila gotovo pet stoljea, metodom koju je nauio Alfred i sve generacije unazad do van Berkena. Jeste li doista u rodu? upitala ga je djevojka s kojom je nekoliko dana putovao. Bila je hladna i plavokosa, unuka episkopalnog biskupa. Smatrala je da su Semiti uasno egzotini, to je on iskoritavao. Tako kae moj otac. Upoznaj nas. Vano ju je predstavio kipu. Tjedan poslije kada su otili u Poljsku kako bi vidjeli Auschwitz u kojem su pogubljeni oevi eki roaci svladala ga je tuga s kojom su mrtvi idovi, njegova krv, komunicirali s njim, a hladna ga je djevojka iznenadila dubinom svojih osjeaja: doivjela je histerian napadaj. No u Antwerpu je na povijest jo uvijek gledala poput televizijskog komiara. udno, uope ne izgleda idovski rekla je. Kada se vratio u ured naao je poruke na telefonskoj sekretarici. Uzvratio je poziv iz Kalifornije. Harry? Bog za Harryja! Englesku i su Georgea! Glas koji je uzbuivao milijune bio je ve nerazumljiv. Glumac je spadao meu najaktivnije sakupljae dijamanata na svijetu. Osim toga, bio je usred uvenog raskida. Bok, Charles. Harry, trebam tvoju pomo. Kupujem. Pitao se eli li glumac simbol pomirenja ili simbolini dar za prolaznu ljubav. Veliki, Charles? Ili intiman i armantan? Razumio je pitanje i bio mu zahvalan. Veliki, Harry. Definitivno veliki i neobian. Neto izvanredno prikladno. Pomirenje.

 Drago mi je to to ujem, Charles. Morat u promisliti. Koliko imamo vremena? Upravo je otputovala u panjolsku. Imamo vremena. Divno. I, Charles... Oklijevao je. Drago mije zbog tebe. Hvala ti, prijatelju Harry. Znam daje. Uzvratio je poziv eni iz Detroita. Pokuavala je uvjeriti mua da jedan dio njihovog kapitala prebaci u plavo-bijeli dijamant od 38,26 karata. Vi doista mislite da je to dobra investicija? upitala je. Vrijednost veine dragulja u posljednjih se pet godina utrostruila. Mislim da e popustiti rekla je. Harry nije bio optimistian. Kada mu je bilo dvadeset tri godine nabavio je veliki bijeli indijski dijamant kojeg nije odmah platio. Trgovac mu gaje dao na povjerenje zato to je godinama poznavao njegovog oca. Prodao ga je za manje od dva tjedna naftnoj bogataici iz Tulse iz Oklahome, majci neke djevojke s Barnarda. Tijekom prodaje, koja je obiljeila poetak njegovog uspjeha, doivio je gotovo seksualno uzbuenje. Osjeao se kao da mu zuji u uima no to nije bio toliko tjelesan osjet koliko snano i intenzivno ukljuenje intuicije. Sada mu je neukljuenost tog osobnog radara bio znak da ena iz Detroita po svoj prilici nije klijent. Nemojte ga tjerati, gospoo Nelson. Tako veliki kamen ne prodaje se brzo. ekat e vas. Uzdahnula je. Bit emo u kontaktu. Tako je. Zatim je nazvao Saula Netschera u tvrtku S.N.Netscher & Co, Inc., koja se bavila uvozom i izvozom industrijskih dijamanata. Harry. ovjek po imenu Herzl Akiva eli se susresti s tobom. Herzel Akiva? Harry je premetnuo telefonske poruke i naao ga. Da, zvao me je. Ime je izraelsko rekao je ravnoduno. Netscher, najblii prijatelj njegovog oca, estoko bi zagrizao kada se radilo o prikupljanju novca u dobrotvorne svrhe, a u prikupljanju priloga za Izrael bio je neumoran. Radi za njujorki ured neke tekstilne tvrtke. Sastani se s njim, hoe li? Tekstilne? Harry je bio zbunjen. Naravno, ako e ti to priutiti zadovoljstvo. Hvala ti. Kada u te ja vidjeti? Hajdemo na ruak. Krajem tjedna? Ne, nije mi zgodno. Poetak sljedeeg tjedna mi vie odgovara. Bilo kada. Zna mene. Putam ti oca da se mui s tvojim odgojem, a ja ubirem plodove.

Harry se nasmijeio. Veoma je volio Saula no ponekad nije bilo zgodno to je uz svojeg oca imao i starca koji si je prisvajao tu povlasticu. Javit u ti se. Dobro. Budi mi zdrav, deko moj. Zai gezunt, budi zdrav, Saule. Iako nije bilo poruke od njegove ene on ju je ne mislei nazvao. Della? Harry? Zvuala je isto, toplo i ivo. Odvie je dugo bio s njom u braku, a da ne bi primijetio da je nakratko zadrala dah. Kako si? Dobro, dobro. Samo sam se pitao... treba li neto? Ne bih rekla, Harry. No lijepo je od tebe. Bila sam u utorak u Jeffovoj koli rekla je. Rekao je da ste divno proveli vikend. Nisam bio siguran. U nedjelju sam morao raditi. Oh, Harry rekla je umorno. To to smo ga poslali u internat godinu dana ranije zbog nae... situacije... teko mu je palo. Kao i rastava i sve ostalo. Znam, no on je dobro. Nadam se. Drago mi je da si nazvao rekla je. Moemo li veeras zajedno veerati? Trebali bismo porazgovarati o nekim stvarima u svezi njegove bar micve. Bar micve? Boe, pa bar micva je mjesecima daleko. Harry, apsolutno je nuno da te stvari obavimo mjesecima unaprijed. Bi li onda da odemo sutra na veeru? Sutra idem na veeru kod oca. Mogao bih ga nazvati... Nemoj, molim te rekla je brzo. Hoe li ga pozdraviti u moje ime? Da. Pa, uskoro emo razgovarati o bar micvi. Hvala to si nazvao. Ozbiljno to mislim. Zbogom, Della. Do vienja, Harry rekla je svojim jasnim glasom. Lamborghini kojeg je vozio nalazio se u garai u East Nyacku na servisu. Sid Lawrenson, njegov ovjek za sve, doao je na Manhattan i pokupio ga u drugom autu, tri godine starom Chrvsleru. Lawrenson je mrzio grad te je prebrzo vozio sve dok se promet prema sjeveru nije prorijedio, a oni zali duboko u okrug Westchester. Cesta na koju su naposljetku skrenuli silazila je u preskupu dolinu izmeu elegantnih breuljaka sa starim stablima lovora i rododendronima. Vratareva kuica oznaavala je ulazak na krivudavi kolni prilaz koji se nije vidio s ceste zato to su ga zaklanjali visoki hrastovi, amerike platane i crnogorina stabla.

Polovicu kue sagradio je poetkom osamnaestog stoljea ovjek kojemu je za vrjjeme nizozemske vladavine zemlju dala West India Company; druga je polovica dodana vie od jednog stoljea poslije, no tako vjeto daje bilo teko rei gdje koji dio poinje, a gdje zavrava. Veeras te neu trebati, Sidney rekao je kada je izaao iz auta. Jeste li... hm... sigurni, gospodine Hopeman? Harry je klimnuo. Lawrensonova ena Ruth, Hopemanova domaica, bila je tiranka te je Harry ve dugo sumnjao da Sidney negdje u blizini, vjerojatno u selu, ima prijateljicu manje otra jezika. Onda u obaviti neke poslove. Uivaj u njima. Presvukao se u traperice i pulover, a onda pojeo veeru koju mu je pripremila Ruth Lawrenson. Kada su se Hopemanovi rastavili, domaica koja je Dellu voljela, dok joj se Harry samo sviao, jasno je stavila do znanja za koga bi ona i njezin mu radije radili. No Della se preselila u mali stan u gradu i dvaput tjedno naruivala spremaicu te su Lawrensonovi ostali zbog ega su on i Sidney, pomislio je iznenada se zabavljajui imali razloga biti zahvalni. Nakon veere popeo se stubama do pretrpane i udobne radne sobe. Na stolu za bruenje dragulja u uglu nalazile su se pile, turpije, stroj za bruenje dragog kamenja, kao i zbirka kamenih kristala i poludragog kamenja u razliitim fazama ispoliranosti. Ostatak sobe bio je vie radna soba nego radionica. Radni je stol bio pretrpan knjigama ispunjenih biljekama, stranicama rukopisa, a na policama se nalazila nevjerojatna kombinacija asopisa Biblijska arheologija, Dragulji i minerali, Starine orijenta, Lapidary Journal, Israel Exploration Society Record, Deutche Morgenlaendische Gesellschaft Zeitschrift... Spremala se topla no za proljee. Rastvorio je prozor kako bi uhvatio povjetarac s rijeke, a zatim sjeo i poeo zavravati istraivanje za lanak: Ruski kraljevski dragulji od Ivanove Kazanske krune do draguljima optoenog prsnog oklopa Mihaajla Feodorovia Romanova. Kad god se bavio tim razdobljem posebno je cijenio injenicu to slobodan ivi u Americi u dvadesetom stoljeu, stotine godina nakon to su slavenski kraljevski znalci, koji su stavljali dragulje ak i na svoje papue, svoje draguljima optoeno prestolje plaali krvlju i kostima milijuna ljudi. itao je polako, radei zabiljeke na malim karticama briljivim, iako neitkim rukopisom, sretan prvi put tog dana. Nekoliko sati poslije, kucanje. Telefon rekla je Ruth Lawrenson. Je li sve u redu? Nikada ga nije ometala u poslu.

 Pa, ne znam. ovjek po imenu Akiva kae da je vrlo vano. Recite mu da nazove sutra. U moj ured. Ve jesam. Uporno ponavlja kako je veoma hitno. Harryjev je pozdrav bio odrjeit. Gospodin Hopeman? Nadam se da me je gospodin Saul Netscher najavio. Glas je imao naglasak koji je Harrvja obino zabavljao, naglasak nekoga tko je engleski nauio kao strani jezik pod Britancima. Da. Sada, naalost, imam posla. Ispriavam se. Vjerujte mi, ao mi je, no moram vas vidjeti radi veoma vane stvari. Je li rije o poslu, gospodine Akiva? Da, rije je o poslu, gospodine Hopeman. Oklijevao je. Moglo bi se rei daje u pitanju mnogo vie od posla. Doite ujutro k meni u ured. To ne bi bilo pametno. Moemo li se nai negdje drugdje? Glas je nainio stanku. Osim toga moram u svakom sluaju porazgovarati s vaim ocem. Harry je uzdahnuo. Moj je otac praktiki u mirovini. Molim vas budite strpljivi. Sve ete shvatiti kada se sretnemo. Slabo je osjeao radar. Sutra naveer bit u kod oca, Istona ezdeset trea ulica broj 725. Hoete li doi u osam? To je divno, gospodine Hopeman. alom. alom, gospodine Akiva rekao je. U etiri ujutro probudio gaje telefon. uo je statiki um i zbunjene rijei na dva jezika. Prontot Gospodin Hopeman? Halo? Halo? Gospodin Hopeman? Da. Tko ste, do vraga, vi? Bernardino Pesenti. Kardinal Pesenti. Kardinal Bernardino Pesenti bio je upravitelj Batine Svete stolice. Bio je zaduen za brigu o vatikanskim dragocjenostima, velikim umjetnikim zbirkama i neprocjenjivom nizu starina draguljima optoenim krievima, bizantinskom nakitu, dijelovima oltara, kaleima i drugim posudama. Nekoliko godina prije ugovorio je da Harry kupi draguljima optoenu krunu Nae Gospe od Czenstochowe, transakciju koja je na neki nain ublaila dug varavske nadbiskupije, a pomogla da crno sivi sjaj duana Alfred Hopeman & Son postane stvarnost.

 Vaa Uzoritosti. Kako ste? Dovoljno zdrav da obavljam posao za Svetog oca. A vi, gospodine Hopeman? Ja sam vrlo dobro, Vaa Uzoritosti. Mogu li ita uiniti za vas? Neto moete. Planirate li uskoro u Rim? Nije mi u planu, no uvijek se moe organizirati. elimo da nas zastupate. U kupovini? Crkva je naslijeivala. Rijetko je prodavala, no nije se mogao sjetiti kada je posljednji put kupovala. U vraanju ukradenog dragulja. Dragulja ili antikviteta, Vaa Uzoritosti? Dijamanta koji je u Svetoj zemlji ponuen na prodaju. Kardinal Pesenti je zastao. Rije je o Aleksandrovom oku, gospodine Hopeman. Pojavio se? Nakon to je ukraden iz Vatikanskih muzeja kamena nije bilo desetljeima. Odjednom je osjetio silno zanimanje. Moja obitelj je na mnogo naina povezana s tim kamenom. Toga smo i vie nego svjesni. Jedan od vaih predaka ga je izbrusio. Drugi ga je postavio u mitru pape Grgura za Svetu majku crkvu. Va je otac jednom oistio i mitru i dijamant. Sada bismo eljeli da nastavite tu tradiciju. Budite na zastupnik i vratite ga kamo pripada. Moram razmisliti rekao je Harry. Uslijedila je kratka, nestrpljiva tiina. Vrlo dobro rekao je Bernardino Pesenti. Trebali biste doi ovamo da porazgovaramo o tome. Sada je u Rimu toplo i lijepo. Kakvo je vrijeme u New Yorku? Ne znam. Vani je vrlo mrano. Oh, Boe rekao je napokon Kardinal. Harry se nasmijao. Uvijek zaboravim rekao je kardinal Pesenti. Nadam se da ete uspjeti opet zaspati. Prego rekao je Harry. Nazvat u vas za dan, dva. Do vienja, Vaa Uzoritosti. Buona notte, gospodine Hopeman. Ustao se i nespretno tapkajui vratio slualicu. Intuicija mu je zujala toliko glasno da ju je gotovo uo. Sjeo je na rub kreveta i ekao da se utia kako bi pokuao shvatiti to se zbiva.

3 DOGOVORENI SASTANAK

Kada mu je postalo jasno da eli i radost stjecanja znanja i uzbuenja i koristi poslovnog svijeta shvatio je da e mu biti potrebna nevjerojatna samodisciplina kako bi sprijeio da jedan posao ne uniti drugi. No uenik je uvijek bez oklijevanja prihvaao darovani dan, a on bio sretan kada bi iz ureda doznao da ga taj dan ne ekaju nikakve obveze. Nakon doruka vratio se u radnu sobu i napisao lanak o ruskim draguljima koristei se biljekama koje je napravio prethodne veeri. Radio je s pomnjom. Preraivao je stranice i pripremao tekst za tisak dok je ruao ono to mu je u podne Ruth Levinson donijela na pladnju. Kasno popodne lanak je bio u omotnici adresiranoj na The Slavik Revieuo, spreman da bude poslan. Presvukao se u trenirku i tenisice, a onda proao kroz vonjak koji se prostirao od kue do rijeke dijelei umu. Kada je stigao do staze koja je pratila rijeku poeo je trati uivajui u povremenim bljeskovima Hudsona koji su dopirali kroz drvee. Vie od tri godine iao je tim putem, tri kilometra niz rijeku, a onda natrag, preko posjeda nekoliko susjeda. Rijetko bi koga susreo, a danas nije vidio nikoga. Na povratku je ubrzao ritam; kada je ugledao kuu trao je punom snagom borei se protiv zraka kao da tee poput rijeke. Kada je utrao u vonjak jelen koji je brstio novo lie preplaio se i odjurio. Izgubio se iz vida kratko zamahnuvi bijelim repom, a on je potroio kisik na smijeh. Sada je znao jo neto o jelenima; oni su jeli njegova stabla jabuka. Jeff je elio puku za jelene no mogao ju je dobiti samo preko Harrvjevog mrtvog tijela. Nestani, prokleti mujae! Dok je znojan ulazio u kuu shvatio je da je to mogla biti i srna. Zauvi njegovo dahtanje Ruth Levinson, koja je mislila da se ovjek slomljena srca ne bi smio pokazati da se zabavlja, uputila mu je zastrti pogled. Njegov je otac bio odjeven u tamnoplavi blejzer od grubog engleskog kamgrana, po mjeri izraenu svilenu koulju koja je tako bijela bila ustupak godinama; maramu boje trule vinje sa sitnim, zagasitoplavim turskim uzorkom; svijetlosive hlae i lagane cipele od crne koe, ulatene, ali ne i sjajne. Alfred Hopeman koristio je svoju besprijekorno krojenu odjeu nenapadno i prirodno po europskoj modi, to je bila hjepa navika koju je

usvojio kao director Hauptmanna, jedne od najpoznatijih kua za trgovinu dijamantima. Otiao je iz Njemake 1931. odjeven u dobro odijelo, ali gotovo bez prtljage. U New Yorku je, kao jedna od prvih stvari koje je uinio, pronaao krojaa. Amerikanci su se jo uvijek sjeali otmice I ubojstva Lindberghovog djeteta; pogubljenje Bruna Hauptmanna bilo je jo uvijek dovoljno svjee te je svaki put kada bi ga nekome predstavili vidio kako lice te osobe potresa malo struje s elektrine stolice. Nakon primanja u dravljanstvo promijenio je ime u Hopeman. etrdeset sedma ulica bile je sirovija i bunija od berlinske Leipziger Strasse no unato Alfredovom besprijekornom stilu odijevanja od poetka se ondje osjeao kao kod kue. Zbog dogaaja u njegovom ivotu postao je u potpunosti svjestan, to prije nije bio, da je idov te je uivao u idovstvu njujorkog okruga u kojem se trgovalo dijamantima. etiri je godine radio za druge, tedljivo se ponaajui sa svojim kapitalom i ekajui povoljan trenutak sve dok se napokon nije opet osamostalio. Zatim je sljedeih osam godina radio u etrdeset sedmoj ulici prodavajui dijamante, brusei ih I polirajui. Nova je tvrtka bila uspjena iako nikada nije dosegla ugled i otmjenost njegovog njemakog ateljea. Bio je solidno, premda skromno, afirmiran kada mu se srea nasmijeila i privukla ga k sebi. DeBeers Diamond Corporation ima pod nadzorom 95 posto dragog kamenja koje se svake godine izvadi iz zemlje. Samo nekoliko osoba unutar DeBeersa tono zna kolika je zapravo priuva iz koje kapaju koliine koje su dovoljno male da dijamanti ostanu dragocjeni. Deset puta godinje, u devetokatnoj poslovnoj zgradi daleko od Fleet Streeta u Londonu koja je poznata pod imenom Konzorcij, a slubeno se zove Sredinja prodajna organizacija, veliki se broj nebruenih dijamanata dijeli u dvjesto pedeset manjih zbirki priblino istog broja, veliine i kvalitete. One su odreene za Dvjestopedesetoricu, svjetsku elitu trgovaca dijamantima. Povlatenim je trgovcima doputeno da osobno izaberu dragulje na prikazivanju koje se zove pogled, no nema pogaanja; oekuje se da trgovac uzme ono to mu je dodijeljeno. Mnogi ostaju kod kue I primaju poiljku redovnom potom. Prije pogleda ili slanja potom svaki od tih trgovaca mora Organizaciji platiti milijun dolara. U veini se sluajeva u poiljci, koja uvijek sadri nebruene ili grube dijamante u vrijednosti koja nije manja od dvjestopedeset tisua ni vea od milijuna dolara, nalazi i ek kojim se vraa preostali iznos. Novi lan se prikljuuje biranom bratstvu samo kada smrt ili ozbiljna bolest izbrie neko ime. Alfred nije ni slutio da e postati jedan od Dvjestopedesetorice. Ushit koji je osjetio kada su ga obavijestili zamijenila je

zabrinutost kada je shvatio koliki e mu kapital za to biti potreban. No njegovo ime na DeBeersovom popisu bio je dovoljan zalog da dobjje bilo koji iznos. Prvih est kutija neobraenog kamenja prodao je trgovcima na veliko a da im je razbio peate, po prosjeno 17 posto veoj cijeni od onoga koliko je on platio DeBeersu. U roku od osamnaest mjeseci vratio je kredite. Kada je Harry otvorio novi i elegantni Alfred Hopeman & Son na Petoj Aveniji, on je preuzeo pogon za poliranje u etrdeset sedmoj ulici, a londonske kutije poeo slati izravno njemu. Bila je to golema prednost. Plaao je Alfredu njegov profit i uzimao ono to bi izabrao, dovravajui najprobranije primjerke u svojem ateljeu, prodajui ostale na veliko raznim industrijskim granama. Zapravo je takav dogovor inio od njegovog oca veoma imunog umirovljenika. Jesu li mukarci spremni za aj? povikala je Essie. Veera je bila tako dobra da ni za to drugo nema vie mjesta. Kulinarska vjetina njegove pomajke bila je jedna od malobrojnih tema o kojima su mogli razgovarati. Majka mu je umrla kad mu je bilo devet godina; rastao je gledajui Alfreda u vezama s mnogobrojnim enama od kojih su neke bile lijepe. Pa ipak je u svojoj starosti Alfred oenio najneugledniju, najnezanimljiviju od svih hausfrauen. I nikada nije izgledao tako zadovoljno, morao je priznati Harry. Kada oekujete tog ovjeka? upitala je Essie. Oko osam. Trebala bih obavijestiti portira. Od provala su posebno strogi, hvala Bogu. Zove se Herzl Akiva. Imali ste provalu? Gospodin Akiva. uli su kako zove portira. Ne mi, nego susjedi. U ovoj zgradi? Pogledao je oca. Alfred je slegnuo ramenima. Kada je Harryju bilo jedanaest godina njegovi su ispucali prsti jednog dana otkrili udnovate grude u staklenci vazelina u donjoj desnoj ladici oeva radnog stola. Neposredno ispod povrine nalazio se golemi i grubi dragi kamen ije su donje dvije treine bile premazane pozlatom poput pretjerano velike ljokice. Ispod njega je bilo skriveno est malih utih dijamanata. Ne mogavi izbjei objanjenje Alfred mu je rekao da je veliki dragulj umjetan, da je to hamajlija koju je dobio od svojeg oca. Rekao je da ga dri kako bi lopov pomislio da je u staklenci smee, a da su tih est dijamanata, iako mali, odline kvalitete i veoma vrijedni. Mislei na sadraj staklenke koju je toliko puta prevrnuo traei gumene trake, spojnice i ostale dragocjenosti Harry je osjeao samo nevjericu. Pitao je oca:

 Zato su ondje? Nije vano. No Harry tvrdoglavo nije poputao. Naposljetku mu je reeno kako je slina zaliha omoguila Alfredu da pobjegne iz Njemake. ivotinje u smeim uniformama, nadam se da su dobili koleru, ekali su u mojem duanu da me uhite. Harry je zurio osjeajui nazonost nacista. Dri se, do vraga, dalje od mojeg stola. Jasno? Nekoliko godina poslije, Harry je pronaao Alfredove preservative u skrivenoj kutiji cipela. Nekoliko ih je nestalo to je bilo primijeeno; kutija cipela je nestala, a Harrvja su pozvali iz razreda u njegovoj ortodoksnoj koli na West Sideu kako bi s gospodinom Sternbaneom, kolskim psihologom, vodio ukoene razgovore o seksu. No staklenka vazelina nije nestala. Vratila se za stalno u donju desnu ladicu kada je njegov otac odluio da s njim podijeli odgovornost. Harry je shvatio kompliment. Tajna ga je inila drugaijim od djece u koli. Nikada vie nije otvorio staklenku. Bilo je dovoljno to je ondje i to on zna to je u njoj. Dijamanti u stolu nisu bili povod prepirkama sve dok godinama poslije nije shvatio da nikakva osiguravajua kua nee napisati policu za dragulje koje od New Yorka titi vratar i krinka od vazelina. Zatraio je od Alfreda da ih dri u sefu u duanu. Njegov je otac odbio te su se posvaali oko dragulja. Provale rekao je. Alfred se njje obazirao na njega. Kada u vidjeti unuka? Ne izbjegava te. Nema vremena zbog kole. Goji kola. A Della? Juer sam razgovaro s njom. Pozdravlja te. Alfred je ogoreno klimnuo. Uzdahnuo je kada je zazujao telefon. Penje se povikala je Essie. to moemo uiniti za nekoga tko se bavi tekstilom? rekao je Harry. Herzel Akiva bio je srednje visine i prosijed i imao tanke, gotovo u potpunosti, sijede brkove. Veoma se malo vremena bavim tekstilom. Radim za vladu, gospodine Hopeman. Alfred se nagnuo prema naprijed. Vladu Sjedinjenih Drava? Vladu Izraela.

 Ako vas je poslao moj prijatelj Netscher, prodajete izraelske obveznice. Akiva se nasmijeio. Ne prodajem. Koliko znate o bakrenom svitku? upitao je Harrvja. Bakrenom svitku s Crnog mora? Akiva je klimnuo. Pronaen je poetkom pedesetih, kratko vrijeme nakon dijelova na pergamentu. Nije u Jeruzalemu, u Svetitu knjige s ostalim svicima. Ovaj je u Amanu, zar ne? U Jordanskom muzeju. Je li vam poznat njegov sadraj? Sadri opise mjesta na kojima su sakrivene relikvije i blago. A nije rijeeno ni pitanje potjeu li vrijednosti s popisa iz Hrama ili samostanske zajednice u Kumranu. Imate li vi neko miljenje? Harry je slegnuo ramenima. To nije moja specijalnost. No uvijek mi se inilo nevjerojatnim da su mukarci u Kumranu mogli sakupiti tako mnogobrojna i raznovrsna bogatstva kako je opisano u svitku. Pretpostavimo da vam kaem kako je pronaen jo jedan bakreni svitak? I da potkrjepljuje tvrdnju da skriveno blago potjee iz Hrama? Harry je u tiini uo disanje svojeg oca. Govorite li nam to? Da rekao je Akiva. Prije vie od godine dana, rekao im je, David Leslau, profesor biblijske povijesti na Hebrew Union College-u u Cincinnatiju, vrio je iskapanja na junom zidu Drugog Hrama u Jeruzalemu. Na dubini od est metara pronaao je tragove ovjeka krhotine lonarije, kovanice, nekoliko runih alatki. Dva metra dublje, njegovi su kopai naili na otvoreni lijeb koji su izgradili inenjeri kralja Heroda. Instinkt arheologa govorio mu je da slijedi taj lijeb kroz zid kako bi pronaao dokaze koji e ispriati priu o roenju i smrti velikog bojeg Hrama rekao je Akiva. No to je bilo zabranjeno. Mjesecima je ispunjavao obrasce i ekao odgovore prije no to su mu dopustili da kopa na tom mjestu. Ortodoksni su studenti dvaput bacali kamenje na njegove radnike te su morali pozvati policiju da ih titi. Znao je i da se u arapskoj etvrti proirila glasina daje iskapanje poetak kopanja tunela do Hrama na Gori navodno e izroniti blizu Kupole kamena i postaviti eksploziv koji e raznijeti Omarovu damiju. Nije imao izbora. Slijedio je dio lijeba koji je vodio s podruja Hrama. Vodio je gotovo ravno prema jugu, prema Davidovom gradu.

 Nakon gotovo dvadeset jednog metra Leslau je shvatio da su ljudi koji su gradili taj otvoreni lijeb spojili s jo starijim odvodnim sustavom, velikim propustom izgraenim od velikih komada kamenja od kojih je svaki bio udubljen u sredini. Kameni blokovi bili su vjeto isklesani oko upljina tako da su ulazili jedan u drugi tvorei golemu, vrsto zatvorenu cijev. Leslau je uao u propust s depnom svjetiljkom i nije naao nita neobino, osim to je u gornjem dijelu jedan kamen bio zamijenjen s dva manja komada. No kada su njegovi radnici odmakli to kamenje nali su iza njih neto to je liilo na zahrali komad ispune cijevi. Izraelac ih je pogledao. Bio je to bakreni svitak. Nemogue rekao je Harry odluno. Akiva je ekao. Ja se redovito dopisujem s Maxom Bronsteinom, Leslauovim bliskim kolegom s fakulteta. On bi mi to sasvim sigurno rekao. Obvezali su ih na utnju iz politikih razloga rekao je Akiva. I Vatikan i muslimanska zajednica u Izraelu protive se svemu to podupire idovski zahtjev za Istonim Jeruzalemom i nikad nisu prestali raditi na tome da se proglasi meunarodnim gradom. Leslie je svoj svitak pronaao u trenutku kada su i Crkva i Omarova Damija vrili zajedniki diplomatski pritisak da nezakonitim proglase sva iskapanja na ili u blizini brda s Hramom. U poetku su mislili da bi to mogli objaviti nakon to se stvari smire. No do tada su preveli svitak. Harry je klimnuo. Otkrie svitka na Gori dovelo bi Islam u nepriliku jer bi ih jasno podsjealo daje Hram tu bio prije Damije. A prerano objavljivanje teksta svitka izazvalo bi zlatnu groznicu, trku u kojoj bi se znanstvenici natjecali s pustolovima. Postoji jo znaajniji razlog za tajnou rekao je Akiva. Vjeruje se da se neka od geniza, obrednih skrovita, nalaze u Samarijskoj pustinji, negdje istono od Nablusa. Harry je zazvidao. Ne razumijem rekao je Alfred. To je podruje sada Zapadna obala. Ondje bi neki eljeli osnovati palestinsku dravu rekao je tiho Akiva. Teko da je to mjesto na kojem bi nai neprijatelji eljeli da budu otkriveni stari idovski artefakti. Takav bi pronalazak ojaao povijesno utemeljeni zahtjev moderne izraelske drave na okupiranu zemlju. Prolu je godinu neki Egipanin kontaktirao pouzdane zapadnjake u Jordanu pokuavajui prodati dva dragulja. Kae da imaju biblijsko znaenje. Ah. Dakle, tu mi ulazimo u priu rekao je Alfred pripaljujui cigaru.

 Jedan od dragulja je crveni granat. Alfred Hopeman se nasmijeio. Mi rijetko trgujemo polu dragim kamenjem. Akiva je klimnuo. Vie e vas zanimati drugi kamen. Veliki dijamant. uti, vi biste rekli jarko uti. A zato vas zanima taj jarko uti kamen? upitao je neduno Alfred. Spomenuo sam kako se vjeruje da je bakreni svitak zapis skrivenih dragocjenosti koje su iznesene iz Hrama. David Leslau vjeruje daje uti dijamant jedna od tih dragocjenosti. Iz Hrama? Harry je bio naviknut na to da radi s dragocjenim draguljima vjerskog znaenja, no pomisao na predmet iz Hrama ispunila ga je strahopotovanjem. Leslau misli da zna gdje bi mogao bio skriven dijamant. Kae da potjee iz oskvrnute genize. Harry je promumljao. Koliko je velik kamen? Velik je. Akiva je pogledao u malu biljenicu. Dvjesto jedanaest karata. Alfred Hopeman ga je udnovato gledao. To je Inkvizicijski dijamant rekao je Alfred odmah. Imao sam ga tri mjeseca u mojem sefu u Berlinu. 1930. ili 1931. Mi mislimo 31. rekao je Akiva. Ako je to isti kamen. Prodavatelji ga nazivaju Caba. Tako ga zovu muslimani rekao je Alfred prema zgradi u Meki prema kojoj se u molitvi okreu svi mohamedanci. Kada je bio u posjedu Crkve zvali su ga Aleksandrovo oko prema jednom od papa koji se zvao Aleksandar. Veliki je to dijamant, gospodo, 211,31 karata izbruen kao brioleta sa 72 fasete. 1931. dala mi gaje na ienje napuljska tvrtka Sidney Luzzatti & Sons. Umetnutog u jedan od onih predmeta koji se stavljaju na glavu kako se ono zovu, Harry? Mitra. Grgurova mitra. Da. Godinama poslije, naravno, neki je lopov izvukao dragulj iz mitre i izaao s njim iz Vatikanskih muzeja. Od tada vie nisam uo za njega. Do sada. Iz Vatikana je ukraden 1946. rekao je Akiva a 1949. ga je u tajnosti kupio Faruk od Egipta. Ah rekao je Alfred. Uklapa se rekao je Harry svojem ocu. Pomislio je kako se Alfred doimlje omamljeno. Tata rekao je. Jesi li dobro?

 Da, da. Naravno. Nije bio na popisu egipatske vlade kao dio imetka koji je Faruk ostavio kada je napustio prijestolje rekao je Harry. Prouio sam zapisnike s drabi na kojima su se prodavale Farukove stvari. Neki su predmeti bili divni, no veina ih je bila lok, imao je uasan ukus. Jedino je pornografska zbirka bila posebna. To je za male djeake promrsio je njegov otac. Mukarac moe sa enom initi nekoliko stvari, sve ostalo je izobliavanje. Alfred je zatvorio oi. Gnjeio je svoj obraz. Boe moj rekao je. Ne, nije bio na popisu s drabi rekao je Akiva. Pogledao je Harryja. elimo da vi kupite dijamant. Morat ete stati u red rekao je. Nosei pladanj s kolaima ispred slukinje koja je nosila servis za kavu Essie je stala kao ukopana i vrisnula. Slijedei njezin pogled vidio je da je lijeva strana oevog lica tijesto nainjeno od nedovoljne koliine brana, da je zatvoreno oko oputeno, a usta objeena prema bradi. Tata? proaputao je Harry. Nije znao to se dogaa u ljudskom tijelu kada pretrpi modani udar, no znao je da je otac na poetku jednoga. Alfred se zanjihao, a on ga je uhvatio. Komad kolaa pao je s pladnja, a Essie je iz nekog razloga kleknula da ga pokupi sa saga. Prestani s tim! rekao je Harry debeljukastom, preplaenom licu. Zovi doktora. vrsto je drao oca u zagrljaju i ljuljao ga. Bezobrazni stari gad. Pod usnama mu je njegova bijela kosa imala okus istroenosti. Jedan od njih, on ili njegov otac, poeo je drhtati.

4. ALFREDOVE BILJENICE

Smjestili su njegovog oca u sobu na dnu hodnika koju su ispunili monitori za praenje rada srca. Alfredovom se sinu otac nije vie inio bezobraznim. Lijeva mu je strana tijela bila paralizirana. Nije imao umjetno zubalo; mnogo je zijevao, a kada je izdisao, gornja mu je usna brektala i lepetala to Harry nije mogao podnijeti. Ula je specijalizantica i nagnula se preko kreveta. Gospodine Hopeman rekla je glasno, no on je ostao u dubokoj besvijesti. Nakon to je otila pokuao je Harry. Tata. Otac je otvorio oi i zapiljio se u njega ne vidjevi ga. Doktor Silberstein, ich bitte um Entschuldigung, oprostite mi, molim vas. Zato je njegov otac traio oprotenje s uasom u glasu i tko je Silberstein? Alfred se gubio i sanjao, vodei jednosmjerne razgovore na nerazumljivom njemakom. Plua su mu se punila tekuinama koje su isputale mjehurie kada je disao, a ljudi su dolazili i zabijali gadnu malu cijev u njegovo grlo i isisavali otrove. Poslije su mu se oi otvorile i pronale Harrvjevo lice. eljno su ga ispitavale. Ja... Alfred je pokuao aputati no nikakav glas nije izaao iz njegovog grla. One jabuice su iskoile, a ruka na plahti drhtala je od uzbuenja. Oajniki je pokuavao neto rei svojem sinu. Harry mu je podigao jastuk i prinio njegovim usnama au s vodom, no on je bio odvie slab da bi pio. Vlanost mu je ipak povratila glas. .. .trebao sam ti rei... to, tata? ... 'kvizicijski dijam... Ne govori. Samo se odmaraj, tata. Greka. Alfred se naprezao da kae. Nije uspio. Dijamant ima greku? Starac je stisnuo svoje zatvorene oi, a zatim ih brzo otvorio. Harry se htio uvjeriti.

 Inkvizicijski dijamant ima greku? Njegov je otac klimnuo, diui s mukom. Nije me briga rekao je Harry. Do vraga i dijamanti. Samo se odmaraj da se oporavi. Razumije li? Alfred je legao. Kapci su mu pali poput vrata garae. Sjedei uz krevet zaspao je i Harry. Uskoro ga je specijalizant nervozno dotaknuo po ramenu. Kada je pogledao krevet uinilo mu se kao daje njegov otac otiao u etnju, ostavivi svoje tijelo za sobom. Jeff je doao kui osjeajui nelagodu u odijelu kojeg je prerastao. Priao je Harryju i zagrlio ga bez rijei. Poslali su ga natrag u kolu odmah nakon pogreba. Prosvjedovao je osjeajui olakanje. Della koja je voljela starca gorko je plakala na grobu. S Harryjem i Essie obavljala je sivu, obredno alovanje. S papuama na nogama doekivali su posjetitelje sjedei ispred zastrtog zrcala. Kada je bio dijete, u kui pokojnika svi su sjedili na tvrdim drvenim sanducima, pokoravajui se uputi da oaloeni ne trebaju traiti utjehu. Klupa za jednokratnu upotrebu predstavljala je modernu prilagodbu tradiciji. Na neki bi nain vie volio sjediti na pravom sanduku. Prve dvije veeri stan njegovog oca bio je prepun ljudi iz struke koji su meusobno ozbiljno razgovarali na engleskom, jidiu, hebrejskom, francuskom, flamanskom. Poliglotski je zvuk bio toliko nalik amoru s burze dijamanata da je uspio u tome nai utjehu. Essie je kanila pridravati se punih sedam dana alovanja na ortodoksni nain, no njemu se treeg jutra inilo kao daje uhvaen u zamku. Akiva je doao tog popodneva. Nadam se da to to sam dirnuo u stare uspomene nije doprinijelo njegovoj bolesti. Krvni mu je tlak bio strahovito visok. Uvijek je izbjegavao uzimati svoje lijekove unato eninom neprestanom prigovaranju. Lijenici kau daje bilo neizbjeno. inilo se da je Izraelcu laknulo. Niste mu morali rei to elite. eljeli smo da vam da informacije o Inkvizicijskom dijamantu. eljeli bismo da kupite taj kamen. Kao i nekolicina drugih. idov ste, gospodine Hopeman. Neete, valjda, zastupati nekog drugog u ovom sluaju? Harry je uzdahnuo. Vjerojatno ne. Izrael je umorna ena s tri prosca rekao je Akiva. idovi su oenjeni njome od 1948. zakon nam daje pravo da je, da tako kaem,

drimo za tijelo. Arapi i krani kao ljubomorni ljubavnici dre je svaki za jedan gleanj. Sva je trojica mahnito razvlae u razliitim smjerovima te se na trenutke ini da e je rastrgati kao haringu. Sada svaki od tih prosaca eli taj dijamant isto kao i zemlju. Odreene ga arapske skupine oajniki ele iskoristiti kao propagandni materijal, kao talisman koji e im pomoi da sljedei sukob pretvore u pravi Dihad, sveti rat. I budite uvjereni, moe se iskoristiti na taj nain. Odmahnuo je glavom. To je borba za Svetu zemlju u manjoj mjeri. Nije im nimalo stalo to dijamant ima idovsku povijest. Postoje zapisi koji dokazuju da je poslije bio u posjedu samog Saladina. Gotovo jedno stoljee bio je u kruni koja je ukraavala maksuru, sjedite vrhovnog duhovnog voe u damiji u Acri u kojem je Saladin dvije godine odolijevao kranskoj moi Francuske i Engleske i uao u muslimansku povijest kao najvei vojni junak. Katolici su ga poeli svojatati jo kasnije, a i ee rekao je Harry. Posjeduju ga od doba Inkvizicije kada su postali njegovim vlasnikom u panjolskoj. ele ga natrag jer je njihov. Njima je ukraden. Izraelac je klimnuo. Dugo je vremena bio dio velike zbirke unutar zidova Vatikanskog muzeja. A zbog ega David Leslau misli da potjee iz Hrama? upitao je Harry. Akiva je oklijevao. Neu o tome razgovarati dok se ne obveete. Neu se obvezati ni na to. Upravo sam pokopao oca. Doista, trebalo me podsjetiti. Ne urite, ekat u koliko god hoete, no mi vas trebamo, gospodine Hopeman. Onaj tko ode mora uz struno znanje imati i itav niz drugih kvalifikacija. U obzir moramo uzeti osjeaj odanosti, dob, tjelesno zdravlje. Spremnost preuzimanja odreene doze rizika. Kad je u pitanju upueni kupac, nema toliko rizika. Kapital ne bi bio va. Sve smo sredili. Novac e dati skupina imunih osoba u ovoj zemlji i Francuskoj. Nisam govorio o investicijskom riziku rekao je blago Akiva. Harry je slegnuo ramenima. Zaboravite. Neki bi od nas podnijeli bilo kakvu nelagodu kako bi kupili dijamant. Nitko tkoga poznajem ne bi riskirao da bude ranjen ili da pogine. Rizik je doista malen. A tu su i sve vrste koristi, gospodine Hopeman.

 Do vraga i vae gluposti. Ja sam samo poslovni ovjek. Izraelac ga je zamiljeno promatrao. Shvatio sam da ste poslovni ovjek onda kada je vama vano da to budete. Kada vam je stalo da budete znanstvenik, onda ste znanstvenik. Ocjena je moda bila i vie nego tona; Harry se osjetio veoma uvrijeenim. U ovom trenutku imam potpuno jasnu predodbu o tome to mi je vano, a to ne. Akiva je uzdahnuo. Izvadio je posjetnicu iz depa i stavio je na ulatenu povrinu Essinog blagovaonikog stola. Nazovite to prije rekao je. Molim vas. Essie je oporukom bila velikoduno zbrinuta; sve ostalo bilo je Harryjevo. Nije se mogao natjerati da pregleda odjeu. Zadrao je jednu kravatu kao uspomenu; to se ostalog tie, Vojska spasa e imati neke izuzetno dobro odjevene tienike. Alfredova pisma I dokumente spakirao je u dvije kartonske kutije i zavezao. Staklenku vazelina u kojoj su bili dragulji stavio je u papirnatu vreicu, a zatim pozvao kurirsku slubu te poslao, vreicu i ostalo, u njegov sef. etvrtog dana uveer stan se poeo puniti Essinim prijateljima, uvenulim djedicama s tunim oima, staricama s ukljima. Moram otii odavde rekao je Delli. Essie ih je otpratila do vrata, bijesna zbog onoga to je smatrala vrijeanjem uspomene njegovog oca. Tu je srebro, posue... Sve je tvoje. Ne budi tako velikoduan. Tko ga eli? Otii u sestri u Floridu, u mali stan. Ja u se sutra vratiti rekla je Della. Ja u se pobrinuti za stvari. Essie gaje pogledala. Odsjedit e ostatak sive kod kue? Klimnuo je. Svaki e dan ii u sinagogu? Ili se pridruiti minjanu u Dijamantnom klubu? I svakog dana izmoliti kadi? Da lagao je, spreman sloiti se s bilo im samo da pobjegne od mirisa smrti. Taksijem su otili do Dellinog stana, a onda u krevet. urno, poput ljubavnika. Proklet bio prodahtala je. Njegov je vrhunac oslobodio osjeaje. Potonuo je izmeu njezinih ruku i nogu. Harry. Harry. Samo ga je drala dok nije prestao plakati.

Leali su. Kada ju je pogledao i vidio to joj je na licu mrzio je samog sebe. Bio je umoran od toga da joj nanosi bol. Zaspali su dok je njegova ruka bila izmeu njezinih bedara, to je, znao je, voljela. Za par sati se probudio i shvatio da mu je ruka ukoena od zgloba nadolje. No ako je povue, probudit e je. Naposljetku ju je povukao. Nemoj ii. Pst. Potapao ju je po ramenima, omotao plahtu oko nje. Hoe li preuzeti njegovo mjesto meu Dvjestopedesetoricom? Vjerojatno. Bit e to za sve vie nego dovoljno rekla je. Mahnito je traio arape u mraku. Mogao bi nai posao kao predava. Ili samo pisati. I imati vremena za Jeffa i mene. Pokupio je svoju odjeu i odnio je u dnevnu sobu. to ti eli? upitao je glas iz spavae sobe. Bio je bolno svjestan da mu je priskoila. Bila je njegova supruga u njegovoj nevolji. Ne znam. Sve. Uskoro je stajao sam na Istonoj osamdeset estoj ulici, drei kartonske kutije povezane pagom i dozivao rukom taksi. U "Westchesteru" je prije zore sjeo u radnu sobu i odvezao kutije. Njegov je otac uvao stvari. Bilo je tu mnogo potvrda o plaenim raunima i izvjestan broj pisama. Neka, napisana na njemakom, bila su Essina. Proitao je dovoljno da shvati kako su ona i njegov otac godinama bili u vezi prye no to su se vjenali. Njemaki u njezinim pismima bio je za razliku od govornog engleskog ist i strastven. Sjedio je dok je vani nebo postajalo sedefasto i po prvi put tu debelu enu doivio kao osobu. Bile su tu i poslovne knjige. Njegov je otac pomnjivo vodio knjige koje su sada bile toliko stare da ne bi zanimale ak ni Unutarnju upravu prihoda. Tri biljenice, za koje je mislio da su financijski zapisi, sadravale su umjesto toga dijagrame. Plohe i uglovi kristala bili su pomnjivo oznaeni kako bi pokazali rasap i lom svjetlosti, a uglatim rukopisom Alfreda Hopemana bili su ispisani njihovi detaljni opisi. Okreui stranice, Harry je shvatio daje svaki vani dragulj koji mu je proao kroz ruke njegov otac tono nacrtao i opisao. Ono to je drao u rukama bila je legenda u svijetu trgovine dijamantima: nevjerojatna sjeanja Alfreda Hopemana. Doao je do pola druge biljenice kada je naiao na analizu Inkvizicijskog dijamanta koju je napravio njegov otac. Bila je detaljna i precizna, no

zbunila ga je. Nije se spominjala greka koju je njegov otac pokuao opisati na samrtnikoj postelji. Bilo je jo uvijek odvie rano; istuirao se i neto pojeo. Zatim je telefonirao Herzelu Akivi. elite li da vam poaljem biljenicu? Zadrite je, molim vas, gospodine Hopeman. Kao to sam vam rekao, eljeli smo da vi iskoristite te informacije. Nisam se predomislio. Biste li eljeli prouiti novi Bakreni svitak? Harry je oklijevao ne znajui to da kae. Ne toliko da poem s vama u Izrael. Pretpostavljam da ste spremni otii u Cincinnati? Naravno. Otiite u ured vaeg prijatelja, dr. Bronsteina. Oekivat e vas rekao je Akiva.

5. BAKRENI SVITAK
Harry se redovito dopisivao s Maxom Bronsteinom no nije ga video godinama. Vezivale su ih zajednike uspomene na dva mladia iz brownsvillske jeive koji su, nekad davno, provodili veeri u dugim razgovorima uz kavu i potpaljivali svoje buntovnitvo sve dok nisu uspjeli raskrstiti sa ivotom koji je za njih bio planiran. Bilo je to neobino razdoblje za Harryja; osjeao se poput plivaa koji se bori protiv struje. Njegov je otac bijegom iz Njemake poupao same svoje korijene, no u Americi je Alfred Hopeman znao to je: Hitler je pripadnika otmjenih berlinskih krugova pretvorio u idova koji dri do svojeg etnikog porijekla i eli da se njegovo dijete sjea Holokausta. Tako je Harry pohaao hebrejsku kolu umjesto jedne od njujorkih kola ili internata u Novoj Engleskoj u koje su ili njegovi prijatelji. Do prave borbe za njegovu duu dolo je na etvrtoj godini u ortodoksnoj gimnaziji Sinova Zavjeta. Ravnatelj kole, ustar ovjek po imenu Reb Label Fein, rekao je Alfredu Hopemanu da njegovom sinu u polaganju ispita nema premca. Mladi gaon, genij u Gemari. Budunost takvog mladia nije mala odgovornost. Alfred je razmiljao, da bi se naposljetku obratio za savjet svojem najboljem prijatelju, Saulu Netscheru. Poalji ga mojem bratu, Itzikelu. Kada su mu rekli, Harry je bio dovoljno polaskan da pristane, jer tko iz ortodoksne gimnazije Sinova Zavjeta nije znao za stranog Rebea Yitzhaka Netschera, duhovnog vou Hasida i ravnatelja jeive Torat Mosche, jedne od najprestinijih vjerskih akademija u novom svijetu? Dok su drugi otili u Amherst, Harvard ili N.Y.U. on je postao skolastik. Svakog jutra, osim abatnog, odjeven u tamno odijelo, odlazio je podzemnom eljeznicom iz Avenije Park u Brooklvn. U starinskoj kamenoj kui u kojoj su kripali podovi pridruio bi se Maxu Bronsteinu i etvorici drugih neofita koji su zajedno s uenjacima i mudracima sudjelovali u beskonanim raspravama I prepirkama o Talmudu i rabinskoj knjievnosti. Bio je to neobian svijet munog rada u kojem je znanje bilo samom sebi svrha, kola na kojoj najbolji studenti ne bi nikada diplomirali. Neki su od njih petnaest godina uili za istim oteenim hrastovim stolom ne da bi stekli bogatstvo ili ugled nego zbog ljubavi Boje.

Drugi su se prouavanjem bavili i dulje, otkad su doli u Brownsville s jeivom iz Litve, a bjeei pred nacistima. Rebbe Yitzhak je imao mo da udjeli smiu, zareenje za rabina; inio je to, meutim, samo kada bi krajnje siromatvo natjeralo ovjeka da iz kontemplacije prijee u posao rabina ili kada znanje odreene osobe ne bi bilo besprijekorno. Tada je Bronstein bio mrav i blijedout s oima nalik onima koje je ElGreco dao Kristu. Nakon est mjeseci i mnogo kave iz ekspres-restorana on i Harry su uvjerili sami sebe daje Bog, poput viskija I rata, ovjekov izum. Smeten i preplaen vlastitom odvanou. Harry je napustio jeivu Torat Mosche kako bi do sljedeeg semestra na Columbiji polirao dijamante u oevoj radionici. Bez obzira na obiteljsku tradiciju Alfred ga nikada nije uvlaio u posao s dijamantima, no kada je doao svojom voljom bio je pedantan i kritian uitelj. Iako je do tada Harry mnogo toga upio Alfred je poeo od poetka, s izbruenim dijamantom kao poetnicom. Svaka od ovih malih ploha, precizno poliranih povrina je faseta. Osmerokutna faseta na vrhu okruglog kamena je vrh. Faseta na samom dnu dijamanta je ploa. Krajnji vanjski rub oblikovanog kamena ondje gdje bi trebali biti enini bokovi zove se obod... Da, tata. Bronstein, iji je otac u svojoj pobonosti bio skueniji od Alfredovog, bijesno je pobjegao od obiteljskih scena na sigurnu udaljenost, na University of Chicago. Iako je morao raditi a ironija je bila u tome to je radio u koer klaonici diplomirao je lingvistiku za dvije i pol godine; a onda mu je, onako tvrdoglavom, trebalo jo osam godina da doktorira. No tada je zahvaljujui neprekidnom nizu istaknutih lanaka ve dobio ime i ponudu za posao u reformiranom sjemenitu koju je prihvatio s istom smirenou koju bi pokazao i daje kola bila jezuitska ili budistika. to se njega tie reformirano je sjemenite dobilo najboljeg jezinog geografa u Americi i stalnog profesora koji je bio pravi ateist to je dokazivalo njegov liberalizam. Tu si rekao je Max kao da su se rastali prije dvadeset minuta. vrsto mu je stisnuo ruku. Bio je deblji, a pustio je i brkove. Harry, Harry. Mnogo je vremena prolo. Prokleto mnogo. Kako si, Maxie? Podnoljivo. A ti? Harry se nasmijeio. Podnoljivo je dobra rije. Ugodno su razgovarali o starim danima, razmjenjivali informacije o ljudima koje su poznavali.

 Izgleda da je David Leslau doista uspio rekao je Harry na kraju. Zvui zavidno. A ti ne? Takvo to se dogaa jednom u ivotu. I glavobolje koje ima dogaaju se jednom u ivotu rekao je Bronstein suho. Iz ladice svojeg radnog stola izvukao je teku vrstu kovertu i izvadio velike fotografske negative na kojima je Harry ugledao hebrejsko pismo. Harry je uzeo fotografije. Razoaran sam. Mislio sam da u vidjeti original. Mali su uzgledi rekao je Bronstein. Moj prijatelj David ne eli svoj pronalazak ispustiti iz vida. Bi li ti? Ne. to mi moe rei? Bronstein je slegnuo ramenima. Tijekom stoljea bakar je gotovo u potpunosti oksidirao. David gaje veoma dobro obradio, koristei se metodom veoma slinoj onoj kojom su Britanci obradili svitak pronaen 1952. Umjesto da ga, kao oni, stabilizira premazom avionskog ljepila upotrijebio je tanki premaz prozirne plastike koja je razvijena za svemirski program. Potom su svitak prepilili po duljini na dva dijela, a dijelovi su se odlijepili poput slojeva crvenog luka. David je zubarskom builicom skinuo osloboeni korodirani materijal i otkrio ispod njega slova koja su uglavnom bila itljiva. Jesu li utisnuta u bakar otrim instrumentom? Bronstein je klimnuo. Nekom vrstom ila kojeg su udarali ekiem ili kamenom. Bakar je bio gotovo ist, kao i bakar svitka iz 1952. Metalurzima se ini da bi metalne ploe mogle potjecati iz istog izvora. Postoje li neke znaajne razlike izmeu ta dva svitka? upitao je Harry. Nekoliko. Onaj pronaen 1952. nainjen je od dvije bakrene ploe koje su nezgrapno spojene zakovicama. Svitak Davida Leslaua nekoliko je centimetara iri od prvog i nainjen od jedne jedine namotane ploe. Prvi je svitak gotovo sigurno uklesao jedan ovjek, dok je ovaj djelo dvojice ljudi. Pogledaj ovdje. Bronstein je podigao jednu fotografiju. Prvi dio Davidovog svitka ispisao je netko tko je, kako je posao odmicao, postajao sve slabiji. Moda veoma star ovjek, moda ranjenik ili umirui. Neka su slova nejasna, a sva su plitka. Odavde rekao je pokazujui Harrvju drugu sliku slova postaju izrazita i jasna. Ima i sintaktikih razlika izmeu dva dijela. Oito je zadatak prekinut, a onda ga je nastavio snaniji ovjek, moda netko mlai kojemu je diktirao prvotni pisar.

 Hoe li mi pomoi da ga na brzinu proitam? upitao je Harry. Bronstein je stavio fotografije ispred njega. Pokuaj sam. Proli su ga trnci od onoga to je uspio zakljuiti iz uvodnog dijela. Boe moj. Misli li da bi to mogao biti onaj biblijski Baruh, prorokov pratilac, koji pie o svojem Jeremiji? Bronstein se nasmijeio. Zato ne? rekao je. Podjednako je lako vjerovati kao i ne vjerovati. Rijei su bile suglasniki kosturi na kojima nije bilo samoglasnikog mesa, kao u jidiu i modernom hebrejskom pismu. Harry se muio poput djeteta koje poinje shvaati trikove itanja. U pojilu... s vanjske strane sjevernog zida... Sjajno rekao je Max. ... zakopana tri lakta ispod stijene na kojoj... je pjevao kralj, posuda s pedeset tri talenta zlata. Nisi imao tekoa. Kakvo pojilo s vanjske strane sjevernog zida? rekao je Harry. Koja stijena? Koji kralj? Ah. Bronstein mu se smijeio. Poinje shvaati zato mi se ini daje malo vjerojatno da David Leslau posegne u zemlju i izvue blago iz Hrama. Pojila odavno nema. Stijena je po svoj prilici praina. Moemo pretpostaviti da je rije o kralju Davidu s obzirom na spominjanje pjevanja. No nikakva prikladna legenda koja odgovara Davidu nije preivjela. Ne znamo ak ni daje obzidani grad iz svitka Jeruzalem. A da bi stvar bila gora, sveenici su bili majstori pisanja u iframa. Svaku bi referentnu toku veoma temeljito prikrili tako da bi, ak i u vremenu u kojom je napisan, vei dio bio razumljiv samo upuenima. Bronstein je uzeo svoju aktovku I ustao. Svi su prirunici na policama. Bit u u blizini bude li me trebao. Svitak je bio dugi niz odlomaka u kojima se navodio poloaj pojedinanih geniza i prilino detaljno nabrajali predmeti koji su u njima sakriveni. Harryju je dugo trebalo da proita prvih pet- est odlomaka, a stol ispred njega bio je pun porazbacanih prirunika. Nekoliko ga je puta slovo koje je nedostajalo prislilo da pogaa znaenje rijei, a tu i tamo bi pribiljeio rije ili frazu za koju e morati pitati Maxa. Mjesto na kojem je drugi pisar preuzeo posao bio je pravi ok. Gotovo daje mogao vidjeti tog ovjeka, sirovijeg I manje sofisticiranog od prvog pisca, koji nije dobro poznavao pravopis niti ga dosljedno koristio i koji, oigledno, nije poznavao zadatak. Mnoge su rijei bile spojene, a na mjestima

je jedan redak ulijetao u drugi usred rijei koja nije smjela biti rastavljena zbog ega je Harry sporo napredovao. Na kraju je proitao odlomke u kojima je odmah prepoznao razlog zbog kojeg mu je Akiva velikoduno sredio da proui materijal: Na mjestu na kojem je pokopan Juda, kanjen zato to je uzeo od plijena, zakopan na dubini od osam i pol lakata, svjetlucavi je kamen (neto neprevodivo, srebrni vrevi i odjea Aronovih sinova. A onda ponovno, tri odlomka dalje: Na mjestu na kojem je pokopan Juda, kanjen zato to je uzeo od plijena, zakopani na dubini od dvadeset jednog lakta jesu tri stotine zlatnih talenata, est rtvenih posuda i odjea sinova Aronovih. Zajedno su proli i pregledali Harryjeve biljeke, a onda je, na njegovu zamolbu, Bronstein u cijelosti preveo ta dva odlomka koja su bila posebno zanimljiva. Maxov se prijevod nije razlikovao od njegovog. Sinovi Aronovi su oito Veliki sveenici. Harry, ne mogu raspravljati o tumaenjima. Mogu ti prevoditi, no nita mi vie nije doputeno. Doputeno? Doputeno je kriva rije... udno je da strunjak za lingvistiku ima problema nai pravu rije. Izazovno su zurili jedan u drugoga. Ne smijemo mnogo priati ako David eli nastaviti raditi uz punu suradnju. Harry se natjerao da se nasmijei. Opusti se, Max. Trae, pretpostavljam, tvoje poslovne usluge. Kako zna da ne ele da napiem povijest? Kada se spomenu mevinim s dijamantima, ime Harryja Hopemana odskae od drugih. A kada se spomenu povjesniari? Daj, Maxie. Kada se na sastanku Amerike akademije uz pie spomene moje ime kako me ocijenjuju? Bronstein je podigao desnu ruku i veoma polako mahnuo njome iz zgloba. Tako tako. Sranje. Max se nasmijao. Kako je zgodno biti tako siguran u dva svijeta. Koliko si lanaka objavio ove godine? Sedam.

 Ja sam radio kao lud, a objavio sam ih tri rekao je polako Bronstein. Tvoj posao zahtijeva vie vremena. Bronstein je slegnuo ramenima. Uspijem proitati neke tvoje stvari. Savjesno. Solidno. Bez preaca. Godinama te elim pitati kako uspijeva toliko mnogo napraviti? To mu je pitanje postalo mrsko. Uivam raditi. Zvui glupo, zar ne? Nikada nisi bio glup, Harry. Pokuao je objasniti. Posao me stimulira kao to druge stimulira tenis ili... pornii. Bronstein je klimnuo. I mene ponekad posao tako uzbudi. No nikada nemam dovoljno vremena, uplete se svijet. Djeca. ene. Zar tvoja ena ne voli tenis ili pomie? Moda sada i voli. Ah. Bronstein je skrenuo pogled. Znai, rasteretio si se rekao je kao usput pokuavajui prijei preko toga. Harry je pokupio svoje stvari. Zna li to ele da uinim? Bronstein je odmahnuo glavom. Molim te, nemoj mi rei rekao je. Bio je pozvan kod Bronsteinovih da upozna Maxovu enu i djecu, no ispriao se. Dok je Cincinnati nestajao ispod zrakoplova, a on ugledao bljesak eljeznice i zmijolike rijeke shvatio je da Maxu nije ak ni rekao da mu je umro otac. Upalio je svjetlo iznad glave i posvetio se svojim biljekama. Sinovi Aronovi mogu se odnositi samo na Velike sveenike. Mjesto na kojem je pokopan? To nije bilo groblje. U to doba veinu su tijela polagali u spilje ili grobove urezane u stijenu. Promislio je malo o sveenikoj odjei. Mitra, efod i opleak posut kamenjem plemena bili su dovoljno jedinstveni i tovani da budu prikladni za genizu. Mjesto u kojem je Juda bio kanjen zato to je uzeo od plijena? To mu je izmicalo. Razmiljao je o poruci svitka u sumranom podruju izmeu sna i jave, sanjivo zamiljao drevni opkoljeni grad, njegove svete ljude kako grozniavo sakrivaju vjersko i svjetovno blago svojeg svijeta. Sidney ga je u New Yorku ekao s autom, a kada su doli do kue Harry je otiao ravno u radnu sobu, biblijskim konkordancijama i komentarima. Naposljetku gaje pronaao u sedmom poglavlju Knjige o Joui.

 ... Juda, kanjen zato to je uzeo od plijena... Akan je bio sin Karmija koji je bio sin Zabdija koji je bio sin Zeraha. Svi su bili iz Judina plemena. Kao vojnik u vojsci s kojom je Joua osvojio Jerihon Akan se ogluio o Boju zapovijed da se ne pljaka i od poraenih uzeo komad babilonske odjee i zlatni klin. Kada je otkriven, okrivili su ga za poraz u bitki nakon ega su Akan i njegova obitelj ubijeni. Da bi ta smaknua ostala trajan primjer, mjesto na kojem su kamenovani, mala dolina okruena breuljcima punim spilja prozvana je dolina Akor. Kada ju je Harry pronaao na biblijskoj zemljopisnoj karti vidio je da se nalazi neto junije od Jerihona, na Zapadnoj obali.

6. MAZEL UN BROHA!
Dvije noi za redom sanjao je oca. U budnom se stanju na trenutke gubio i zaboravljao daje Alfred umro. I dalje gaje elio nazvati. Nije imao dovoljno posla. ena iz Detroita gaje dvaput zvala zbog 38-karatnog plavobijelog dijamanta, no samo je draila samu sebe; nee nazvati trei put. Traio je dovoljno grandiozan kamen za glumca, no nije bilo lako. Ponekad ovjek mora ekati da se na tritu pojavi neto prikladno. Po prvi put nije mogao poeti s istraivanjem za novi lanak. Gotovo da mu je laknulo kada ga je nazvao jedan od urednika The Slavik Reviewa kako bi porazgovarao s njim o izbacivanju jednog malog dijela rukopisa o ruskim draguljima. ovjek ga je od srca hvalio. Trebali biste razmisliti o tome da odete u Peking i napiete lanak o carskim zbirkama dragulja. Harry je tek na trenutak osjetio zanimanje. Bilo je pitanje vremena kada e neki zapadnjaki znanstvenik napraviti konanu povijest kineskih carskih zbirki. Rezultat bi mogla biti knjiga koja e oznaiti prekretnicu na tom podruju. Ima dragulja iz desetog stoljea, iz doba dinastije Sung rekao je urednik. Chinese Culture ili neki drugi asopis mogao bi od kineske vlade zatraiti da vam dopuste da radite u Muzeju palae. ... Posve je drugaije raditi neto to ima veze s poecima vlastite kulture, zar ne? rekao je Harry. Malo poslije izvadio je Akivinu posjetnicu iz novanika. Poderao ju je na pola i bacio. Vaa Uzvienosti? Buon giorno, gospodine Hopeman. Kardinale Pesenti, ne mogu vas zastupati u povratu dijamanta o kojem ste govorili prolog tjedna. Ho bisogno di te promrmljao je kardinal. Trebam vas, gospodine Hopeman. Svejedno rekao je nespretno. ao mi je, Vaa Uzoritosti. Recite mi, gospodine Hopeman rekao je kardinal Pesenti naposljetku je li u pitanju honorar? Siguran sam... Ne, ne. Ne radi se o honoraru. Hoete li zastupati nekog drugog u tom poslu?

 ... nisam se odluio da ikoga zastupam. Do vienja, gospodine Hopeman rekao je kardinal Bernardino Pesenti. Iz Harryjevog se telefona ulo zujanje prekinute linije. Vratio je slualicu na postolje. Garaa u West Nyacku isporuila je lamborghinija. Izveo gaje na cestu i osjetio se frustriranim zato to stroj s dvanaestcilindarskim motorom, koji gaje mogao povui i dvjesto pedeset kilometara na sat, vozi u svijetu koji se kretao devedeset kilometara na sat. Dijelovi auta bili su boje okolade, a koa boje pijeska. Tjedan nakon to ga je kupio uo je da je Ruth Lawrenson rekla Sidneyju kako je vie platio auto nego to bi oni platili kuu. Sada je njegova pomama za motorima bila nekoliko godina iza njega. Jedini auto za kojim je jo uvijek eznuo bio je SJ Duesenberg, a vjerojatnost da e ga imati bila je mala; proizvedeno ih je samo trideset osam u razdoblju od 1932. do 1935. Unato vremenu u kojem su nastali bili su bolji od iega to se danas proizvodi, a budui da su bili prodani ljudima poput Gablea, Coopera, Faruka, Alfonsa od panjolske i Nikole od Rumunjske moglo im se relativno lako ui u trag. Preivjelo je samo trideset auta na cijelom svijetu. Njihova bi cijena omoguila Lawrensonovima da kupe tri kue no nitko nije prodavao SJ Duesenberg. Zbog toga gaje i elio, ispravno ocjenjujui svoju udnju. Bila je to ista ona pohlepa za nedohvatljivim koja gaje pokretala i u poslu s dijamantima. Nije zapravo znao kamo ide sve dok se nije naao na Thruwayu u Novoj Engleskoj nadomak Connecticuta. Kompleks Jeffove kole bio je lijep, s mnogo neobraenog kamena, tratina i vremenom nagrizene cigle. Nekoliko stoljea stara drvea nenametljivo su davala na znanje to jo osim obrazovanja donosi kolarina. Soba njegovog sina mirisala je na znojne sportske arape i bila prazna, no iz pokrajnje sobe neki je visoki i mravi djeak pogledao kroz mlijena stakla naoala. Hopeman? rekao je. On je na treningu bejzbola. Harry mu je zahvalio, vratio se u auto i krenuo niz cestu. Vozio je sve dok nije zauo glasove i zvuk udaranja. No naglo se zaustavio nedaleko od terena. Oprostio se s Jeffom neposredno nakon pogreba. Djeak je bio sretan to se vraa u kolu; njegov neoekivani dolazak bio bi sada nametljivost. I to bi mogao rei sinu nakon pozdrava dati mu lekciju iz sedre, dijela Tore za taj dan, da je tuga uasna, ali je strah gori? Okrenuo je auto i vratio se putem kojim je i doao. Kada je stigao kui napravio si je pie, stavio ploe Bessie Smith, pokuao itati knjigu, no leao je na kauu u sobi koja je tonula u sumrak

osjeajui odjednom bolnu elju da vidi svoj odraz u drugom ljudskom biu. elio je seks. Ne grinju savjesti s Dellom, samo usputnu ivotinjsku evu s nekim tko mu nita ne znai. Sjetio se imena i nekoliko minuta listao telefonski imenik. Zatim je uzeo telefon i okrenuo enin broj. Telefon je zazvonio etiri puta, a onda se javio muki glas. Harry je kao u looj ali spustio slualicu i ostao na istom mjestu pokuavajui se odluiti izmeu knjige, ploa i boce. Zatim je otiao do koa za smee i podigao posjetnicu koju je poderao. Kada je spojio polovice mogao je jasno proitati broj. Ponovno je uzeo telefon i okrenuo broj. Odmah se javio enski glas, izgovarajui broj umjesto pozdrava. Bio je to energini, ljubazni glas, tek neznatno izmuen, nalik glasovima s telefonskih centrala svih korporacija na Manhattanu. Trebam gospodina Akivu rekao je. Kada je doao na dogovoreno mjesto u srednjem dijelu Manhattana vidio je da je Izraelac odabrao koer restoran. Akiva je sjedio za stolom s nekim tko je nalikovao neuglednom starom patuljku. Saulom Netscherom. Zato je, do vraga, on tu? On me je zamolio da doem blago je rekao Netscher svojim hrapavim glasom. Nizak, zdepast i sjedokos imao je na sebi kravatu koja nije pristajala njegovom zguvanom smeem odijelu. Nije mario za svoj izgled jednako koliko njegov prijatelj Alfred jest. Treba li ti ovo, Saul? eli li jo jedan infarkt? To je bilo prije tri godine. Harry, ne budi glup. Ti pati od iluzija mladosti. Ti si ludi starac, treba te zatvoriti u ludnicu! Smirite se. Boe moj rekao je Akiva. Doao je konobar. Harry je zlovoljno naruio sjeckanu jetru u umaku i salatu. Akiva, koji moda nije poznavao amerike koer restorane, izabrao je kotlet, a Netscher je naruio kuhanu govedinu i bocu ljivovice. On e biti tu, u New Yorku. Nee biti ni u kakvoj opasnosti. to se toga tie, neete, po svoj prilici, ni vi. Ii ete u Izrael. Ako je dijamant ono to kau da jest, kupit ete ga. I odmah ga iznijeti. Ne elim da on bude umijean. Zato to ne razumijete? Harry, ne volim kada me se ne potuje. Govori kao da nisam tu. Harry se nije obazreo na njega. I nemojte mi govoriti da nema rizika. Ve ste mi rekli da ima. Akiva je uzdahnuo.

 Dobro, razgovarajmo o riziku rekao je. U naem dijelu svijeta ima gerilskih skupina koje bi se eljele doepati dijamanta i iskoristiti ga kao simbol arapstva. Postoje nesumnjivo i drugi koji bi se rado doepali kamena samo zbog novca. No Izrael je siguran. Moemo vam ponuditi odreeni stupanj zatite. Bit ete ranjiviji glede prodavatelja. Dat e vam dijamant tek kada ga platite u Americi. Dok se posao ne okona bit ete njihov talac. Talac rekao je Harry. Da. Pokuate li uzeti njihov dijamant a da ga ne platite, ubit e vas. Uspio sam zakljuiti mnogo poslova s dijamantima bez te... gluposti. Morat ete dogovoriti rutinskiju transakciju. Akiva je slegnuo ramenima. Tako oni ele. Jebe mi se kako oni ele! uj, Harry. To je u redu rekao je iznenada Netscher. Prijete da e te ubiti ako si varalica. A, ti dragi moj Harry, to nisi. Ve je prije primijetio lagano drhtanje koje bi povremeno protreslo Netscherovu glavu; a kada mu ruke nisu bile sklopljene lijeva se tresla. Kada je Harry bio djeak bili su susjedi u Istonoj devedeset estoj ulici. Popodne se njegov otac uglavnom sretao sa Saulom u YMHA-u na krianju Avenije Lexington i Devedeset druge ulice. U parnoj kupelji dvojica bi mukaraca blaeno gutala vruu maglu I raspravljali o svemu, od Schopenhauera do pedikure, dok je Harry uio kako preivjeti u djejem paklu tekog disanja, prodornih prepirki i divovskih dlakavih prepona. Tada je Netscher bio maleni Charles Atlas, tako dobar diza utega da su ga ostali mukarci zvali tarkeMojze to je bilo najslinije Mighty Mousu. Jednom je pod tuem prao Harrvju glavu, a djeak je mislio da mu se koa odvojila od glave. ak je i nakon toga vjerovao da prsti Saula Netschera mogu svijati eljezo. Naposljetku je dovoljno narastao daje mogao sam ispuniti svoja popodneva onako kako je elio, a kada se njegov otac oenio s Essie, dnevni susreti dvojice mukaraca u YMHA-I prorijedili su se, a onda napokon i prestali. No tijekom godina Harry je i dalje mislio o Netscheru kao o tarke-Mojzeu. Sada je shvatio da je Mighty Mouse ostario otkad ga je posljednji put pogledao. Otii i sklopi posao rekao je Netscher. Uini li ti se kamen sumnjivim poe li kupovina na bilo koji nain po zlu vrati se kui. Nee nam stvarati nevolje ako su doista ljudi koji imaju to prodati. Akivin je odrezak izgledao ilavo ba kao to je Harry i oekivao no on se bacio na njega s oitim zadovoljstvom i jedini za stolom jeo. Kako u stupiti u vezu s njima? Oni e stupiti u vezu s vama rekao je Akiva. Dat u im do znanja da dolazite. ovjek koji e vas kontaktirati zove se Mehdi. Yosef

Mehdi. Akiva mu je nekoliko puta ponovio ime sve dok Harry nije klimnuo. On e vas odvesti do robe. to ako me eli prevesti preko granice? Vrlo je vjerojatno da e vas odvesti preko granice rekao je Akiva nepromijenjenim glasom. Shvaate li zato je nuno da osoba koja e obavljati stvari u New Yorku bude netko kome u potpunosti vjerujete? Harry je shvaao. Novac koji dobijete od donatora poloit ete u Chase Manhattan Bank na Saulovo ime. Kada mu se javim i kaem da kupujem i po kojoj cijeni on e prebaciti novac gdje god nas uputi prodavatelj. Dobro zvui rekao je Akiva. Netscher se iroko nasmijeio I nalio ljivovicu. Akiva je iskasapio komad masti na kojem vie nije bilo ni trunice govedine. Onda, jesmo li se dogovorili? Ne posve rekao je Harry. Imam dva uvjeta. Kao prvo, neu obavljati nikakve usputne poslove za vas. Ne svia mi se ono ime se bavite. Akiva je klimnuo. I elim dobiti priliku da radim na Bakrenom svitku s Davidom Leslauom. Ne. Ili ne idem. Bojim se, onda, da ne idete. David Leslau je temperamenti I ljubomorni pripadnik akademskog svijeta. Nee dijeliti svoj posao. Pogledali su se. To je jedini razlog zbog kojeg ste me zvali, zar ne? Da rekao je Harry. Akiva je uzdahnuo. Tko vam je rekao da imate bogom dani talent za sve, gospodine Hopeman? Saul Netscher se nasmijeio. Zapravo, ja rekao je dok je konobar posluivao aj. Odgrizao je komadi kocke eera, usisao kroz njega vrui aj klimajui s odobravanjem. To je moja zasluga. Ovaj je ovjek jo uvijek imao paperje na obrazima kada mi se obratio kao prijatelju. Bio je zabrinut. Ja sam bio poaen. Naputao je jeivu i bio zbunjen. Zaljubljen u posao s dijamantima, udei da bude znanstvenik. Znate to sam mu rekao? ini mi se da u doznati. Govorio si mi o Majmonidesu rekao je Harry. Da, govorio sam mu o Majmonidesu. Jeste li se ikada zapitali zato je posao s dijamantima tako idovski? To je zato to u srednjem vijeku nismo smjeli biti zemljoradnici kao svi ostali budui da nam nije bilo doputeno

posjedovati zemlju. Bilo nam je doputeno trgovati. No samo stvarima kojima nitko nije trgovao, kao to su dijamanti. I mi smo utemeljili tako vrstu tradiciju da danas, kada onaj tko zakljui prodaju dijamanta, bez obzira na vjeru, kae Mazell, a onaj drugi odgovori Mazel un Brohal To su jidi rijei i znae Srea i blagoslov. Srea i blagoslov. Nije loe kad vam to zaele na kraju poslovne transakcije, slaete li se? Majmonides podsjetio gaje Akiva umorno. Ah, Majmonides. Veliki filozof, pisac, pravnik, lijenik mogao je sve to postati zato to je imao brata koji se zvao David, a koji je kupovao i prodavao dijamante. Oni su odredili obrazac kojeg su u svakom sljedeem razdoblju slijedili deseci idovske brae. Jedan za trite, trgovac dijamantima, poput mene. Drugi za Boga, uenjak ili rabin, poput mojeg brata Itzekela. Recite mi, gospodine Akiva, znate li to se dogodilo s vrhunskim intelektualcem kada se njegov brat trgovac, David ben Majmon, utopio dok je bio na putu zbog kupovine dijamanta? Akiva je odmahnuo glavom. Kada Majmonides nije vie imao brata da ga uzdrava prihvatio se jo jednog zanimanja. I sam je postao trgovac dijamantima kako bi mogao zaraditi za kruh koji e mu omoguiti da bude uenjak. Mladom ovjeku koji je zatraio moj savjet rekao sam: Ti nema brata, no u sebi ima snage za dva brata. I, gospodine Akiva, imao sam pravo. On je Harry Hopeman, trgovac dijamantima. No on je i znanstvenik kojeg potuju drugi znanstvenici. Da sam na vaem mjestu, ne bih oklijevao obratio bih se Davidu Leslau zbog njega. Recite Leslau da sam odgonetnuo dio teksta sa svitka rekao je Harry. Mogu identificirati barem jedno skrovite. Akiva je uzdahnuo. Ovo je bolje nego bilo koji argument koji sam mogao izmisliti. Odgurnuo je stolac od stola. ekajte rekao je Harry. Rekli ste mi da ete kad se obveem objasniti zato Leslau misli da dijamant potjee iz Hrama. Budui da mu se nameete, mogu to prepustiti Davidu Leslau rekao je Akiva. Javit u vam se za nekoliko sati. Ostavio ih je da zure jedan u drugoga iznad ostataka obroka. Netscherove su oi blistale. Valjao je krune mrvice po stolnjaku sve dok se nisu pretvorile u sive crve. Onda, Saule. Onda, Harry? Uvalili smo se do grla. Netscher je slegnuo ramenima. ak ni ne znamo je li to to kae da jest. Je.

 Zbog ega si tako siguran? Zatraio sam dokaz. Rekao je da bih trebao otii u Drugu Aveniju, u izraelski konzulat. Otiao sam juer ujutro. S generalnim konzulom sam se susreo na nekih desetak zabava na kojima su se prikupljali financijski prilozi. Rukovali smo se, a on mi je zahvalio na mojem prilogu. Ponudio mi je cigaru i rekao da ne zna nita o projektu ali da je Akiva dobar slubenik i da vrijedi s njim suraivati. To je olakanje. Je li? Starac je otpuhao dim, Uasna cigara rekao je. Akiva je mamzer, gad hladnog pogleda. Vie me strah njega nego onih s kojima e se susresti. Mene ne. Pretpostavimo da dok me dre, ti... mislim, ljudi se razboljevaju, dogaaju se nesree... Reci to misli. Ja sam starac s loim srcem. Mogao bih umrijeti dok te nema ili ak za ovim stolom. Ima pravo. Ostavit u pismo mojim odvjetnicima. Ako mi se neto dogodi, oni e prebaciti novac. Netscher mu se nasmijeio, nimalo senilan, draesno razborit. Harry, bez idovske krivnje. Time to mi doputa da ti pomognem, ini mi uslugu, ne zlo. Harry se nakreveljio. U Netscherovoj glavi oni su na bedemima i mau Mogen Davidom, Davidovom zvijezdom. Njegovu matu vie nita nije moglo zadrati, razmahala se u pijunskom, pustolovnom smjeru. Prestani, do vraga, initi to s mrvicama. Zna li ime se bavim ve dvadeset godina? Izraelskim obveznicama. Prodavao sam komade papira i gnjavio svoje prijatelje. Sakupio sam mnogo novca, vie no to vrijedi ovaj posao. No to se dogaa s novcem izraelskih obveznica? Industrijski razvoj. Moda sam tijekom godina pomogao da se podigne izraelska tvornica cementa, tvornica papirnatih kutija. Cigara mu se ugasila, a on ju je zapalio odbivi par kratkih, estokih dimova. Sada i aktivno sudjelujem, ne prikupljam samo novac. Sudjelujem i to u mojim godinama. Podigao je au s rakijom. Harry, bio si ljubazan kad si mi dopustio da skoim u fontanu mladosti. Prijatelju oca mojeg, zna li plivati? Natscher se grohotom nasmijao. Lehajim! rekao je podiui au. Glave su se okrenule prema njima. Harry je shvatio da mu nije stalo. Uzeo je svoje pie i zapitao se bi li se osjeao sigurnijim da jo uvijek moe vjerovati kako ruka sa utim mrljama moe savijati eljezne ipke. Lehajim. Za ivot, Saule rekao je ozbiljno.

7. DOLINA AKOR
to u s bar micvom? upitala je Della. Sloit u se sa svakom tvojom odlukom. utjela je. Da mogu, Della, planirao bih to s tobom. No moram otii. Posao je neodgodiv. Kao i bar micva. Barem nazovi sina da se oprosti rekla je ogoreno. Moe li, molim te, provjeriti je li Jeff Hopeman u svojoj sobi? upitao je mladi glas. Hopeman?... Hej, tokasti, za tebe je. Harry je uo i nasmijeio se. I on je imao mnogo madea. Halo? Tata je, Jeffe. Bok. Kako si? Dobro. Jesi li bio tu proli tjedan? Oh. Zapravo jesam. Wilson je to i pomislio. Tko? Wilson. Tip iz sobe do moje. Zato nisi ostao? ...Bio si zauzet bejzbolom. Uljivim treningom? Mogao sam otii. Nisam te elio ometati, a i nisam mogao ekati. Sluaj, moram otputovati. Poslovno. Koliko te dugo nee biti? Ne znam. Koliko bude potrebno. Hoe li se vratiti za dva tjedna? Ne znam. Zato? Tada zavrava kola. Jeff je oklijevao. Ne elim u ljetni kamp. Mama je rekla da bi me ti mogao zaposliti. To je odlina ideja rekao je Harry oprezno. No zapnu li pregovori, na to bi mi mogao otii veliki dio ljeta. A kamo uope ide? U Izrael.

 Bih li ja mogao doi kad zavri kola? Ne rekao je Harry odluno. Ponaa se prema meni kao da sam malo dijete. Glas njegovog sina kripao je od bijesa. Ne mogu loviti, moram u ljetni kamp. Taj je kamp sranje. Ovo ti je posljednji put. Obeavam. Jeff nije nita rekao. Posjetit u te kad se vratim. Moemo jo razgovarati o poslu. U redu? ...Da. Do vienja, Jeffe. Bok. Odmah ga je ponovno nazvao. Sluaj. Kad zavri kola, mogao bi raditi za Saula Netschera. Nauit e neto u njegovoj tvrtki. Kad se vratim, radit e sa mnom. Dogovoreno? Dobro! Dogovorit u to sa Saulom. Bit e mu drago to e biti s njim ali e se naraditi. Obavljat e sitne poslove, mesti, podmazivati strojeve. Bilo to. To je stvarno odlino, tata! Mogu li uiti za brusaa? Zna da za to trebaju godine. I veoma je teko. Ako si uspio, ti mogu i ja. Nasmijao se. Onda dobro. uvaj se. Volim te. I ja tebe rekao je njegov sin posluno. Harry je uzdahnuo. Tri dana prije no to je otputovao dobio je jutarnjom potom obinu bijelu kovertu. Nije pisalo tko je poiljatelj, iako je mogao pretpostaviti. Bio je to dosije ovjeka kojeg e susresti u Izraelu. Hamid Bardissi, poznat i kao Yosef Mehdi. Roen 27. studenog 1919. u Sigiulu, u Egiptu od Salye (Mehdi) i Aboua Yosefa Bardissija Pasche. Otac mu je tri godine bio egipatski veleposlanik u Velikoj Britaniji (1932. 1935.) i etiri godine vojni upravitelj provincije Assoiut (1924.-1928.). Od mladih dana Yosef Bardissi Pascha bio je prijatelj i savjetnik Ahmeda Fuada Pasche, koji je 1922. postao prvi kralj Egipta kada se Velika Britanija povukla. Hamid Bardissi roen je deset mjeseci prije Faruka, sina Kralja Fuada. Gotovo od samog poetka bio je dodijeljen princu kao stalni drug u igri. Zajedno su ih poduavali U dobi od esnaest godina, otiao je zadjedno s Farukom na Kraljevsku vojnu akademiju u Woolwich u Engleskoj. Nakon samo jednog semestra pozvali su ih natrag u Egipat zbog Fuadove smrti. Kada je 1939. umro Bardissi Pascha Hamid Bardissi naslijedio je 7500 fedana zemlje zasaene pamukom (to odgovara 3150 hektara ili 7780

jutara). Oenio se dvaput kao to doputa muslimanski zakon, no s prvom je enom prestao ivjeti 1941. Druga ena, s kojom se oenio 1942., umrla je godina dana poslije raajui mrtvo dijete. Iako slubeno nikad nije radio, Bardissija su mnogi mrzili i bojali ga se kao Farukovog ovjeka. Unitavao je politike protivnike bez oklijevanja, a pripisivali su mu i to da je potkupio stranku Waft, koja se iz estokog antirojalistikog pokreta pretvorila u Faroukov politiki front. Navodno je Muslimansko bratstvo planiralo atentat na kralja i na njega. Ukoliko je to istina, sprijeio ga je dravni prevrat koji je 1952. sruio Faruka s prijestolja. 26. srpnja 1952. kada se Faruk sukobio s vojskom generala Naguiba u palai Ras el Tin i pristao abdicirati njegov je ovjek Bardissi u Belgiji preuzimao malu ali izabranu skupinu dragulja iz Farukove zbirke koji su bili izloeni na etrdeset estoj Gemolokoj izlobi. Bardissi je potpisao potvrdu za sedam velikih dijamanata; tri su bili meusobno slini prozirni crveni rubini koji su teili izmeu devet i deset karata; u opisu etvrtog rubina stajalo je da ga je, velikog poput golubljeg jaja, 1777. Gustav III od vedske darovao Katarini II od Rusije; te tri takozvana povijesna kamena dragulja navodno zanimljivog porijekla, ali male vrijednosti. Bardissi se nikada nije vratio u Egipat u kojem je jo uvijek na snazi nalog za njegovim uhienjem. Njegova je zemlja konfiscirana 1954.- Navodno je rubin Katarine II bio u zbirci Iranske riznice u Teheranu od 1954- no iranska vlada ne eli to ni potvrditi niti opovrgnuti. Zbirka iranske riznice nije otvorena. Tri su rubina prodana 1968. tokijskom poslovnom ovjeku Kayu Mikauri Oni gotovo sigurno potjeu iz Farukove zbirke. Kada su ga ispitivali Mikawaje rekao Interpolu da je kamenje kupio u Londonu od ovjeka po imenu Yosef Mehdi. Interpol se obratio Egiptu koji od njih stalno trai informacije o Bardissiju. Budui da Egipat i Britanija nemaju ugovor o izruenju, Egipani nisu mogli nita poduzeti. Mehdi je spremno potvrdio Englezima da je on Bardissi. Pokazao je vlastima Farukovo pismo na kojem je bio potanski ig Cannesa, a datum 18. studeni 1953. u kojem Faruk potvruje da su dragulji njegovo osobno vlasnitvo, a ne vlasnitvo egipatske vlade te da dragulje i druge predmete daje Bardissiju za uzvrat za iskazane usluge i odanost. Bardissi je uvjerio britanske vlasti da ga trae kao politiku figuru, a ne kao zloinca i da e ga, vrati li se u Egipat, smaknuti. Pustili su ga. Nakon toga je nestao iz vida. Oito vjeruje kako mu je ivot jo uvijek u opasnosti. No poetkom ove godine u Amanu, ovjek koji se predstavio kao

Yosef Mehdi obratio se nekolicini ljudi za koje se zna da ga je simpatije prema zapadu i da imaju veze na istom u vezi mogue prodaje dragulja. Kairo dri da je sluaj Hamida Bardissija otvoren, ali u fazi mirovanja. Za Harrvja Hopemana preletjeti ocean ili preskoiti visoku zgradu u jednom skoku bila je ista stvar. im je zrakoplov poletio skinuo je cipele. U mekanim papuama i udobnom puloveru gledao je film koji nije bio toliko uasan da ovjeka ne bi zabavio. Iznad Newfoundlanda pojeo je podgrijanu piletinu i Jaffa naranu, odbio slatki ampanjac, a naruio bocu suhog vina. Dugo je prouavao Mehdijev dosje, a potom oeve biljenice, vraajui se vie puta za redom na stranice posveene Inkvizicijskom dijamantu. Naposljetku je stavio slualice i sluao Handela koji mu je jamio drijeme. Cijelo je vrijeme pijuckao vino. Kada je ispraznio dvije treine boce, preao je gotovo dvije treine Atlantika. Stavio je masku za spavanje preko oiju iskuavajui razliite snimke da bi se na kraju odluio za piskave zvukove udaranja valova. Nita nije osjeao u nonim prstima, a u uima mu je umjelo more; zaostali okus zrelog groa povlaio ga je prema dolje sve dok nije utonuo u san, kao da se ugodno utapa na visini od gotovo sedam tisua metara. Pravu cijenu vina platio je sutradan tono u podne kada ga je, dok je dok je izlazio iz zrakoplova u zranoj luci Ben Gurion, izmeu oiju udario zlatni eki. Bilo je vrue. Puevim je korakom proao kroz carinu i na kraju doao do taksija. Voza je okretao upravlja obvezatnom grubou, a kada su proli kroz gudure oko Jeruzalema, gdje je rub ceste oznaen iskrivljenim metalnim olupinama, on se borio protiv munine. Vozila su unitena dok su probijala blokadu za vrijeme rata za neovisnost rekao je voza. Pokuavali su gradu donijeti hranu i streljivo. U nedavnim ratovima gadovi nisu do tamo doli. No prvi put su na obje strane ceste bili postavljeni arapski topovi. Ostavili smo ove olupine kao podsjetnike. Harry je klimnuo. Ve sam bio ovdje. Svaki put kada bi doao vozai su mu objanjavali to su te hrpe pokraj ceste. Telefonirao je Davidu Leslau no arheologa nije bilo cijeli dan. Harry je ostavio poruku. Njegova se soba nalazila u stranjem dijelu hotela. S prozora je gledao na dugi komad prekrasnog starog zida i niz kockastih arapskih zgrada Istoni Jeruzalem. Stari Grad ga je privlaio, no sunce je bilo visoko na nebu te je izabrao hladne plahte, svoj mekani krevet.

Kada se probudio, glavobolja je popustila. U devet i deset ujutro, dok je dorukovao jaja, lepinju, male zelene masline i ledeni aj, nazvao je Leslau koji je spremno pristao da doe u hotel. On i arheolog poznavali su se po uvenju i objavljenim radovima. Ispostavilo se da je Leslau nizak i ruan i da ima prsi poput bika. I njegovoj rioj kosi i punoj bradi trebalo je ianje, a iz koulje na kojoj nije bilo kravate i koja ve dugo nije bila bijela izvirivao je uperak prosjedih utosmeih dlaka. Gledao je kroz naoale s debelim staklima koja su poveavala nemirne crne oi. Koa mu je ogrubjela od rada na otvorenom. Na nogama je imao pranjave cipele i platnene kaki hlae, a Harryju se uinilo kako je pretjerano odjeven i opran. Sjeli su na kone stolce u hotelskom predvorju dok su se oko njih, poput vrabaca, sjatili turisti. Koji ste odlomak preveli? upitao je odmah Leslau, povlaei debelim prstima jedno uho. Harry mu je poeo govoriti. Da, da. Isus, Joua i jebeni Job. Jadni moj novi prijatelju, koji je upravo stigao iz Amerike sa snovima o besmrtnosti... Ne razgovarajte tako sa mnom rekao je tiho Harry. Vi ste etvrta osoba koja je prepoznala genizu opisanu u tom odlomku. Ne prva. Harry gaje pogledao. Leslau je uzdahnuo. Poite sa mnom rekao je. Leslau je imao stari Volkswagen koji je kaljucao na breuljcima, a kojeg je on tjerao bjesomunom brzinom. Cesta je vijugala, penjala I padala stalno se sputajui. Jeste li ikada bili na ovom podruju? Ne. Prolazili su pokraj plantaa banana i agruma. Neobina klima. Poput afrike. Zapravo, sudanske, kao to vidite. Hmm. Leslau mu je dobacio brzi pogled. Ubio sam vas u pojam, zar ne? Do vraga, ne obazirite se na ono to sam rekao. Ja sam zajedljva svinja. Znam to, ali sam prestar da bih se promijenio. Tko je prvi otkrio gdje se nalazi geniza? upitao je Harry. Max Bronstein me gotovo odmah poslao onamo. Prije no to mi je stiglo njegovo pismo ja sam manje-vie sam shvatio gdje je. A onda su za

savjet pitali vrlo pametnu mladu enu s Hebrejskog sveuilita te se za otprilike tjedan dana i ona pojavila s dolinom Akor. Na raskriju je Leslau skrenuo prema jugu klimnuvi glavom u smjeru lijevog odvojka. Nekoliko kilometara sjeverno odavde nalazi se Jerihonski breuljak. Vie od sedamdeset godina bio je veoma zanimljivo arheoloko nalazite. Najstariji grad na svijetu Jerihon tu je od 8000. p.n.e., mnogo prije idova. U grobnom humku kopai su pronali devet ljudskih lubanja omotanih glinom umjesto mesom i koljkama koje predstavljaju oi. to su oni? Bogovi rekao je Leslau. Harry se okrenuo prema njemu. Kada ste iskopavali u skrovitima koja se spominju u svitku, to ste pronali? Nismo iskopavali genize. Samo smo ih po trei put prekapali. Genize su ve bile iskopane. Skrenuo je Volkswagena s glavne ceste. Auto je slijedilo guduru sve dok nisu stigli do kamene kosine i nisu vie mogli naprijed. Do sada nismo nita nali rekao je Leslau. Iz pretinca je izvadio depnu svjetiljku i odveo Harrvja od auta. Ovo je dolina Buke'ah. Nekad davno zvala se dolina Akor. Nekoliko kilometara dalje bile su bujne usamljene plantae no Harry ga je slijedio po neravnoj pustinji. Nije prepoznao male, crne ptice s bijelim repom to su glasno pjevale u gutari tamarisa i stablima akacija. Mislite li da su Akan i njegova obitelj ovdje doista kamenovani? Vojno smaknue kao primjer drugima? Ima ruan prizvuk stvarnosti rekao je Leslau. Ondanje su vojske bile jednako bezumne kao i dananje. Mislim da su ovdje ubijeni. Odveo je Harryja do otvora u stijeni. Pazite na glavu. Ulaz je bio visok manje od metar i dvadeset. Unutra je strop bio tek kojih tridesetak centimetara vii. Leslau je upalio depnu svjetiljku kako bi obasjao odaju veliku otprilike pet i pol metara puta tri i sedamdeset. Udaljeni kraj stropa bio je kos poput tavanske strehe. Na zemljanom podu kolcima su poput praznih vrtova bila oznaena dva pravokutnika. Harry je unuo pokraj prvoga. Koja je ovo geniza? .. .zakopan na dubini od osam i pol lakata, svjetlucavi je kamen I tako dalje. Ovdje je bio zakopan dijamant. No niste nali nita. To je, naravno, relativno. Pronali smo nekoliko srednjovjekovnih francuskih kovanica. Na dubini od oko jednog metra karolinki denar. Na

neto vie od dva metra tri manje vane kovanice. Tridesetak centimetara nie prosijavajui zemlju nali smo gornji dio bodea. Otrica je bila od nedovoljno tvrdog elika. Nije to fino izraeno oruje, po svoj je prilici pripadalo obinom vojniku, a ne vitezu. Moda je puklo kada su ga upotrijebili za kopanje. Na drku je ugraviran lorenski kri. Francuski kriari. Nesumnjivo. Mislimo da potjee iz Drugog kriarskog rata iako iz Francuske nije dolo mnogo kriara. Leslau se poigravao svjetlom po drugom nalazitu velikim poput groba. Odavde su uzeli uti dijamant koji je pao u Saladinove ruke da bi ga potom ponovo osvojili krani. Kakve dokaze imate? upitao je Harry. Sluajte. Kamen se prvi put spominje u povijesnom kontekstu nedugo nakon to je ova geniza oskvrnuta. Kada je Saladin dao veliki dijamant damiji u Akri, gradu u kojem je postao slavan kao general, sam je zabiljeio da su ga njegovi Saraceni zaplijenili od francuskih vojnika, rasutih ostataka vojske Luja VII. Kojeg su neposredno prije toga Turci propisno potukli. No manje od stotinu godina poslije uti je dijamant izbruen u kranskoj panjolskoj rekao je Harry. Da. Nakon to je izbruen, crkvi ga je darovao Estaban de Costa, grof od Leona, koji je bio neka vrsta laikog slubenika Inkvizicije. Doepao ga se od osuenog idova, posrnulog novog kranina. Istodobno je De Costa osobitu pozornost posvetio injenici da su ga iz damije u Akri, za vrijeme jednog od kasnijih kriarskih pohoda, uzeli istokrvni panjolski kranski vitezovi. Leslau se nasmijeio. Tri religije postupaju s kamenom kao s vrajom nogometnom loptom. Mislim, meutim, da idovsko pravo na njega see veoma, veoma duboko u prolost. Koliko dobro poznajete Bibliju? Harry je slegnuo ramenima. Sjetit ete se da je kralju Davidu uskraena ast da izgradi Hram zato to je imao krvi na rukama. Druga knjiga o Samuelu. Da. U njoj se pripovijeda kako je David svoje planove i blago oporuno ostavio svojem sinu kako bi Solomon mogao izgraditi Hram. Neto kasnije, u jednom drugom odlomku, opisuje se ostavtina koja ukljuuje onikse i ukrasne dragulje, arene dragulje I svakojako drago kamenje. Prva knjiga Ljetopisa? rekao je Harry. Leslau se nasmijeio. Dvadeset deveto poglavlje, drugi redak. To je bio poetak Hrama. Kraj je doao osamsto godina poslije, kada mu se primakla Nabuko-

donosorova neumoljiva ruilaka sila. Ako je vjerovati svitku, sveenici su hladnokrvno odluili sakriti najsvetije i najvrednije predmete iz svojeg svijeta. Pretpostavimo na trenutak da jarkouti dijamant potjee iz riznice Hrama u to osobno vjerujem. Moglo ga se lako sakriti i u nekoj boljoj budunosti prodati kako bi se izgradila prikladna graevina u koju bi se smjestile preivjele svetinje. Akiva je meni i mojem ocu u New Yorku rekao kako Mehdi pokuava prodati jo jedan dragi kamen. Granat. Teko je ustanoviti njegovu autentinost. Samo je jedan takav uti dijamant, no mnogo granata. Potjee li odavde, mogao bi biti sveti predmet. Moda jedan od dragulja uzetih s odjee Sinova Aronovih odijela Velikog sveenika. Harry je klimnuo. Ne bi zakopali obinu sveeniku odjeu koja se moe zamijeniti. No sakrili bi kamenje koje su darovala plemena i koja su bila umetnuta u opleak Velikog sveenika. Promislite samo koliko su mudri bili oni koji su skrili stvari rekao je Leslau. Prva je geniza bila relativno plitka. Raunali su da e, oskvrnu li je, nezvani gosti pronai dijamant i da nee ii dublje, gdje su bili skriveni jo dragocjeniji dragulji. Harrju je palo na pamet da se tom tehnikom posluio i njegov otac kada je sakrio dragulje u staklenku vazelina. Kako znate da kriari nisu ispraznili i dublju genizu? Dublja je geniza oskvrnuta mnogo kasnije. Jedino to smo nali pri prosijavanju bio je bakreni gumb s uniforme britanske redovite vojske, iz otprilike ranog dvadesetog stoljea. Leslau je sjeo na suhu glinu. Danas u ovoj dolini ive beduinski kozari. Budui da je ispaa oskudna, beduinske obitelji napsaju koze na prostranim podrujima koja se prenose s narataja na narataj i u koja se gotovo nikad ne dira. Izraelske su vlasti veoma dobre u tim stvarima. Nali su obitelj iji je teritorij obuhvaao i dolinu Buke'ah. Sada uzgajaju pamuk u Tubasu i prvi put u svojoj povijesti ive u kuama. Jedan od njihovih staraca sjea se da je kao djeak dolazio u ovu spilju da zakopa kontrabandu. Kontrabandu? Njegova je obitelj krijumarila. Kae da su preko granice prenosili duhan koji su prodavali britanskim vojnicima. Britanci su mogli kupiti duhana koliko god su eljeli, te mirne due moemo pretpostaviti da je obitelj krijumarila hai. Ne sjea se godine. No kae da su Turci tada upravo napustili Palestinu, a da Britanci nisu ondje bili dugo. Pretpostavljamo da je to

bilo 1919. U svakom sluaju on kae da je, kada je iskopao veliku rupu kako bi zakopao krijumarenu robu, otkrio predmete u podu spilje. Koju vrstu predmeta? Ne sjea se jasno. Zna da je bilo posua od tekog metala za koje je nasluivao da je veomo staro i raznobojni kristali u maloj vreici od istrule koe. Njegov je otac sve to odnio u Aman i prodao trgovcu starina za ezdeset osam funti. Sjea se iznosa. Bio je to najvei iznos koji je obitelj ikada imala. Je li netko razgovarao s trgovcem starinama? Trgovac starinama mrtav je ve trideset dvije godine. Vjerujete li Beduinu? Nema razloga lagati. Bez pitanja rekao je da bi ponekad, kad vojnici ne bi imali novca, njegov otac davao robu za bakrene gumbe s njihovih uniforma. Leslau je ugasio depnu svjetiljku. Doite rekao je. No Harry je sjedio u tami. Ispruio je ruku i poloio dlan na toplu, kamenu glinu ne elei otii. Doite, doite pozvao ga je Leslau. Harry je nevoljko krenuo za njim iz spilje. Ova zemlja rekao je Leslau. Morate se na nju navii. Jueranjica se stalno preklapa s dananjicom. Na tom je tlu ivjelo i umrlo toliko mnogo ljudi. Ako elite zasaditi stablo ne moete ni zagrepsti po tlu a da ne naiete na njihove tragove. Ministarstvo prometa kopa temelje ceste i otkrije sarkofage prineva. Arapski zemljoradnik odlui dublje ukopati podrum i nae mozaik koji njegovu kuu pretvori u muzej. Zaustavili su se u Jerihonu kako bi popili kavu u baru na otvorenom. Na drugoj strani kamenog zida postariji je Arapin u tamnom odijelu i fesu hodao izmeu svojih stabala naranaa. Sjedili su i pijuckali kavu. Harry je razmiljao o ljudima koji su suoeni s sudbinom uurbano pokuavali skriti svoju vjeru u rupe u zemlji. Dobro su sakrili stvari primijetio je. Jedno je skrovite izdralo gotovo tisuu godina, a ono dublje je zamalo ostalo neotkriveno. Pronaeno je veoma malo toga rekao je Leslau. Mjesecima sam prouavao svitak. Prije devet godina u nekoj su spilji u Jeruzalemu otkrivene neke divne bronane i srebrne posude. Uvjeren sam da se jedan odlomak na zamreni i tajnoviti nain odnosi na to skrovite. Vjerujem, meutim, da doista vani predmeti Koveg, Tabernakul, moda i same ploe zakona lee negdje ispod zemlje ne tako daleko od nas i ekaju da budu pronaene. Dok su se vozili natrag prema Jeruzalemu, svaki je bio zabavljen vlastitim mislima. elim raditi s vama rekao je Harry.

 Ne. Leslau je mahnito mijenjao brzine. Ne trebate mi. Mogu doi do najboljih znanstvenika u Izraelu. Ovisim o tome da vi kupite dijamant. Moda emo sutra deifrirati svitak i pronai sve predmete koji su u njemu opisani. Gotovo je posve sigurno da neemo. No zbog uzbuenja koje je izazvao drugi Bakreni svitak sigurno e mi opet odobriti novana sredstva za nekoliko godina, a ja sam spreman provesti svoj ivot u potrazi. Zgrbio se iznad upravljaa I odmaknuo pogled s ceste kako bi fiksirao Harryja. Vrijednost dijamanta je golema. No mene za to nije nimalo briga. elim da ga naete zato to je iz Hrama. Hrama, ovjee! Razmislite o tome. Harry je razmislio i zurio. Ako ne naete stvari navedene u svitku, hoete li ostati ovdje I nastaviti traiti? Leslau je klimnuo. Obavili ste tako vaan posao. Zato se, za sluaj neuspjeha, ne prebacite na neto drugo? Kad ste bili u Vatikanu jeste li moda imali priliku vidjeti kako se prenose svetake relikvije? Harry se nasmijeio i odmahnuo glavom. Jedna je prostorija u Apostolskoj palai prekrivena policama punim posuda u kojima se nalazi pepeo, komadii kostiju i drugi ostaci ranokranskih svetaca i muenika. Knjiniar s dva prsta stavlja prainu s tih posuda u koverte koje odlaze kao preporuena pisma u nove crkve diljem svijeta. Prema kanonskom pravu u oltaru svake crkve mora biti zatvorena relikvija. Harry je zagunao. Leslau se nije obazreo na njegovu preosjetljivost. Vi vidite zemaljske ostatke. Ja vidim razlog za zakon. Crkva je shvatila potpunu potrebu modernog ovjeka za izravnim kontaktom s poecima njegove vjere. Kakve to veze ima s vama? Prepoznao sam vrijednost praine rekao je Leslau. No neu svoj ivot provesti u potrazi za prainom. Kanim pronai sam okvir na kojem poiva Stari zavjet. Harry je zastao kada je izaao iz auta. elio bih vidjeti izvorni svitak. inilo se da je Leslau ljut. Bolje ne rekao je. alom. Povukao je vrata, a auto je krenuo, dok mu je motor preskakivao.

Harry je zurio za njim deprimiran njegovom neuljudnou. Odjednom je postao svjestan posljedica prekooceanskog leta. U blizini je neki starac ritmiki povlaio konop pokreui ventilator koji je tjerao muhe od njegovih kolica pretrpanih datuljama. Harry je kupio pola kilograma voa i stajao ondje razmiljajui o praznoj sobi. Akiva ga je uputio da eka u hotelu dok se Yosef Mehdi ne javi no on je umjesto toga krenuo prema zapadu jedui datulje. Uao je u uske pokrajnje ulice i pomalo poeo gubiti napetost. Iza turistike propagande i komercijalnog napuhivanja Zlatnog Jeruzalema postajala je jezgra istine koja je plaila njegovu duu. Grad je bio prelijep.

8. JERUZALEM

Harry je hodao polako, upijajui etvrti i promatrajui lica. Ubrzo je zalutao i besciljno hodao no onda su stvari postale poznate; shvatio je da je blizu Sveuilita i da ima cilj, Muzej Izraela. Otiao je ravno do slike koju je ve triput vidio, sjeo na klupu I zurio u etvu u Provansi onako kao to gleda dijamant: prvo kao cjelinu, a zatim dio po dio. Boje su bile napadne, uto polje, naranaste krstine ita, plavozeleno nebo nalik prijeteoj sudbini pod kojom se mali ovjek bori. Gotovo daje mogao ui u polje I dodirnuti ludilo koje je dovelo Vincenta Van Gogha do samoubojstva dvije godine nakon to ju je naslikao. Napokon se pomaknuo i otiao do drevnog bakrenog blaga koje je 1960. u spilji u strmoj, tri stotine metara visokoj stijeni pronaao arheolog koji je u Judejskoj pustinji traio jo Crnomorskih svitaka. Bili je tu sjekira, vrhova buzdovana, kruna i zezala izvanredne izrade. Bili su iz eneolitikog, prehebrejskog razdoblja. Dok ih je gledao, osjetio je kivnju prema Davidu Leslau i udnju. uljajui se po muzeju uvidio je i prepoznao svoj vlastiti smrtni grijeh. udio je za tim da pronae sve divne zakopane stvari. eznuo je za Van Goghovim stvaralakim ludilom. udio je za svakom zanimljivom enom na svijetu. Bio je vrhunski prodrljivac, elio je sve to je lijepo. Sunce je ve zalo kada je iz muzeja pjeice doao do ulice Kralja Georgea. Prostitutke u ljetnim haljinama ve su poput nonih leptiria patrolirale u parovima. Harry se osjeao kao kod kue; to je mogla biti i Osma avenija. Jeo je u otrcanom restoraniu negdje u blizini ulice. Jaffa u kojem je kuhar govorio ruski etiri blinija, a zatim malo more hladnog bora s otocima vrueg krumpira. Kada je vani zaustavljao taksi pribliile su mu se dvije prostitutke. Haver rekla je jedna od njih jesi li to nama pozvao taksi? Bile su privlane i mlade, jedna plavokosa, druga tamnokosa. Oi su im plesale izazivajui ga. Pomislio je na praznu sobu i otvorio im vrata. Bona ahajot. Hajdemo, sestre rekao je.

Plavokosa je bila Therese, niska i punana. Crnomanjasta Kochava bila je mrava i ilava. Prole su kroz hotelsko predvorje veoma dostojanstveno i smireno. U njegovoj su mu se sobi nasmijeile. Onda rekao je. Netko je pokucao na vrata. No to nije bio izraelski hotelski detektiv. Nije bilo nikoga. Kucanje se ponovilo. Dolazilo je s vrata susjedne sobe. Kada ih je otkljuao i otvorio ugledao je visoku enu. Gospodin Harry Hopeman? Da? Ja sam Tamar Strauss. Dobila sam zadatak da radim s vama. Njezin je engleski imao izraelski polubritanski naglasak. Koa joj je bila tako tamna da je na prvi pogled pomislio da je crna; moda je iz Irana ili Maroka, pomislio je. Imala je oko dvadeset sedam godina I jedro tijelo u svijetloplavoj haljini jednostavnog kroja. Usta su joj bila pomalo velika, nos koata krivulja, okrutna i lijepa. Postao je svjestan da bulji. Smijem li ui? upitala je. Therese ili moda Kochava neto je proaputala i zasmijuljila se. ena je prvi put pogledala pokraj njega. Ah, smetam vam rekla je uljudno. Izraz lica joj se nije promijenio. Osjeao se kao petnaestogodinjak koji je uhvaen iza sjenika. Nimalo. No ona se ve poela povlaiti. Kao to vidite, tu sam odsjela. Razgovarat emo sutra ujutro. Laku no. Laku no rekao je vratima koja su se zatvarala. Kada se okrenuo Theresi i Kochavi zabava je bila gotova prije no to je i zapoela. Dugo mu je vremena trebalo da im objasni kako eli da otiu. Velikoduno ih je platio i ispratio do vrata. alom rekla je Kochava dajui sve od sebe da izgleda kao da joj je ao. alom, Therese. alom, Kochava. alom, alom rekao je kao u uvodnoj lekciji nekog ludog udbenika za poetni stupanj hebrejskog: Theresa i Kochava odlaze. Harry kuca na vrata susjedne sobe, vrata se otvaraju. ena se presvukla. Plava je haljina visjela na vjealici u otvorenom ormaru, a ona je na sebi imala tamnoplavi kuni ogrta strogog kroja. U ruci je drala etku za kosu. Kosa, koju je inae nosila u vrstoj puni, visjela joj je s ramena poput krzna, gusta i crna. Sada mogu razgovarati.

 Trenutak, molim. Vrata su se zatvorila. Kada su se otvorila, ormar je bio zatvoren, a etka je nestala s vidika. Na njezinim uskim i smeim stopalima s noktima nalik koljkama, bile su sada papue. Uite. Hvala. Sjeo je na stolac, a ona na krevet. Gospoica... Strauss, rekli ste? Klimnula je. Strauss. Zato ste dobili zadatak da radite sa mnom? Smatraju da bih mogla biti od koristi. Tko to smatra? Nije se obazrela na pitanje. Radim u Muzeju Izraela. Bavim se starinama. Zato biste meni trebali? Moja je specijalnost da opovrgnem autentinost modernih predmeta koji su nainjeni tako da izgledaju staro. Govorimo o draguljima, mojoj specijalnosti. Svi su dragulji stari. Odjednom je shvatio kako se osjeao David Leslau. Ne elim vas. Naalost, prema uputama koje sam dobila nemate izbora rekla je mirno. Doao sam ovamo da uinim ono to sam pristao uiniti. Nisam pristao raditi s nekim. Prespavajte predloila je. Moemo ujutro porazgovarati o tome. Osjetio je kako ne eli otii. Bio sam u muzeju cijelo popodne rekao je. Ozlovoljilo ga je to to se morao prisiliti da ode do vrata. Bio je spreman raspravljati s njom o Van Goghu. Po prvi je put u njezinim oima vidio da se zabavlja. Vjerujem da ste uivali. Laku no, gospodine Hopeman. Laku no, gospoice Strauss. Zapravo, gospoa Strauss rekla je kad su se vrata zatvorila. Sat poslije, opet se zaulo kucanje. Ovog je puta, meutim, dolazilo s glavnih vrata njezine sobe. uo je kako puta nekog u sobu, mukarca dubokog glasa. Govorili su hebrejski, no Harry nije mogao odrediti to govore. Oboje su se mnogo smijali. Ubrzo su ukljuili televizor.

Leao je na svojem krevetu i sluao njezin glasan televizor kada mu je zazvonio telefon. Ovdje recepcija, gospodine Hopeman. Imamo paket za vas. Potanski paket? Mislim da su ga dostavili prije kratkog vremena. Taksijem. Javit u vam se rekao je i spustio slualicu. No kada je nazvao recepciju javio mu se isti glas. Hoete li ga poslati gore? Da, gospodine. Za par minuta noni mu je uvar predao oko desetak centimetara veliku kocku zamotanu u smei papir na kojem je uglatim rukopisom na dvije strane bilo napisano njegovo ime i hotel. Kada je ovjek otiao, Harry je stavio paket na sredinu stola. Istuirao se i obukao pidamu. Kada je izaao iz kupaonice televizor se u susjednoj sobi iznenada ugasio. Bilo je veoma tiho. Prinio je paket uhu ali nije nita uo. Prije tri tjedna neki je motocikl prepun eksploziva eksplodirao u ulici Jaffa ubivi pri tome ljude; to je popodne vidio oteeni plonik. Ovdje su bombe dolazile u lutkama, knjigama, limenkama kave. U malim smeim paketima I obinim bijelim kovertama. Stavio je paket u ladicu u komodi i pokrio ga donjim rubljem I kouljama. Dovukao je teki koni naslonja ispred komode. Bio je umoran te je pokuao zaspati, no umjesto toga je ponovno proivljavao dogaaje tog dana. Naposljetku je ustao i pojeo nekoliko datulja. Bile su slatke od gustih sokova. Izvadio je paket iz ladice. Kada ga je otvorio nije dolo do eksplozije. U kutiji su bili smotuljci arapskih novina koje je pomnjivo odmotao. Nisu sadravale nita, no u sredini je bio kamen veliine bobe groa. Maknuo je sa stola sve osim kamena. Bio je obloen tamnom, gustom patinom, no netko je u njoj struui nainio dva prozora. Kada ga je pribliio depnoj svjetiljci vidio je da vei dio njega proputa svjetlo ali da nije ist poput vode. Iz svoje je torbe izvadio povealo i mjerne instrumente, a onda, prepustivi se iznenadnom porivu, i oeve biljenice. Otvorio je posljednju na posljednjem zapisu i irokim, vrstim rukopisom napisao ispod njega: Ovo je kraj tehnikog dnevnika Alfreda Hopemana, sina Joue Levija (Aharona ben Jeue Halevija) Okrenuo je stranicu i napisao: Ovo je poetak tehnikog dnevnika Harryja Hopemana, sina Alfreda Levija (Jeue ben Aharona Halevija)

Instrumenti su bili stari prijatelji za koje se inilo da sami rade. Zapisao je mjere to mu nije oduzelo mnogo vremena. Vrsta kamena, tamnocrveni granat. Promjer, 19 mm. Teina, 138 karata. Boja, krvavocrvena. Specifina teina, 3,73. Tvrdoa, 7,16. Kristalni oblik, kubian, rompski dodekaedar (sve povrine u potpunosti izraene i lagano izbrazdane). Komentari: Ovaj kamenje neobraen i neumetnut. Oko sedamdeset posto granata izbrazdano je ili zamagljeno, vjerojatno eljeznim oksidom. Njegova loa kvaliteta ne bi ponitila njegovu povijesnu vanost; naprotiv, u biblijsko se doba kvaliteta dragulja nije znala dobro ocijeniti a granat pronaen u pustinji za vrijeme lutanja Izraeliana koji je pleme Levijevo dalo da se umetne u opleak Velikog sveenika bio je vjerojatno kamen nalik ovome. Kada bi se odstranio dio s grekom ostao bi kamen od otprilike 40 karata koji bi bio drugorazredni poludragi kamen srednje kvalitete koji bi u veleprodaji kotao oko 180$ zbog ega ne bi bio u prodaji kod Aljred Hopeman & Son. Nije mogao spavati, njegov fizioloki sat nije radio. S prozora je vidio da zid Istonog Jeruzalema sada sjaji pod reflektorima poput hollywoodske biblijske inscenacije. Mijenjao je dva televizijska programa koja su jo uvijek emitirala, jedan na hebrejskom, drugi na arapskom, sve dok oba nisu zavrila. Zatim je dugo vremena proveo nad fotokopijama Bakrenog svitka. Koliko god naprezao oi nije mogao razluiti dvije rijei koje se I dalje nisu mogle deifrirati u odlomku koji je govorio o genizi utog dijamanta. Na mjestu na kojem je pokopan Juda, kanjen zato stoje uzeo od plijena, zakopan na dubini od osam i pol lakata, svjetlucavi je kamen (neto) (neto)... Vratio se oevoj biljenici traei znaenje neuhvatljivih rijei u Alfredovom opisu dijamanta. No ondje nije bilo niega. Tata, pomozi mi. Znao je to bi njegov otac rekao da je mogao govoriti. Du bist ah nahr. To bi Alfred Hopeman uvijek rekao kada Harry ne bi uspio uoiti neto vano. Obino bi to bilo reeno mirno i dobre volje, no smisao se nije mijenjao. Du bist ah nahr, budala si. Stalno je iznova itao biljeke pokuavajui vidjeti dijamant onako kako ga je vidio njegov otac.

9. BERLIN
etiri godine nakon to je utemeljio vlastiti atelje i duan u najelegantnijem dijelu Leipziger Strasse Alfreda Hauptmanna su pozvali u Antwerp na sastanak nezavisnih trgovaca koji su pokuavali osnovati udrugu trgovaca dijamantima na malo. Dijamantska industrija potovala je organizacije otkada je skupina DeBeers osnovala Konzorcij kako bi plasirala dragulje na trite te je otiao u Antwerp. Sastanak je bio dobro posjeen no klubovi trgovaca dijamantima ve su nudili usluge koje su zadovoljavale mnoge njihove potrebe, a uspjeni su trgovci toliki individualci da je nova udruga izazivala mnogo otpora. A nitko od nazonih nije imao organizacijskog smisla ni elju za moi kakve su pokazali oni koji su spojili rudarske tvrtke u ono to je na kraju postalo DeBeers. inilo se da nikoga nije razoaralo to to susret nije uspio u zacrtanoj nakani. Trgovalo se mnogo, ivahano i zabavno, a Aljred je vrijeme proveo s tri roaka koji su na susret doli iz ehoslovake. Volio je roaka Ludvika, kojeg je zvao Laibel; zajedno su ivjeli za vrijeme naukovanja u Amsterdamu. Karela, Ludvikovog mlaeg brata koji je najvei dio vremena u Antwerpu proveo prouavajui Alfredovo konzervativno odijelo na tanke pruge, njegove niske gamae od antilop koe, nenapadno svjetlucanje njegovih izama, svjei cvijet u njegovom zapuku, jedva daje i poznavao. Njegovom ujaku, Martinu Votickom, bilo je drago kada se za vrijeme ruka nekoliko ljudi zaustavilo za njihovim stolom kako bi se rukovalo s mladim trgovcem iz Njemake. Jedan od njih bio je Paolo Luzzatti iz tvrtke Sidney Luzzatti & Sinovi iz Napulja. Kada je neto kasnije Alfred sam otiao iz Beurs Voor Diamantenhandela Luzzatti gaje zaustavio. Moemo li porazgovarati? Nali su kavanu u Pelikanstraate. Luzzattijev je njemaki bio nezgrapan, Alfredov talijanski jo gori te su govorili jidi. elite li, moete mojoj tvrtki biti od koristi rekao je Luzzatti. Zatraili su od nas da popravimo i osvjeimo veoma osobiti dragulj. U trgovini imam nekoliko ljudi koji rade upravo to rekao je Alfred. Luzzatti ga je podsmjeljivo pogledao. Bit e da je tako. Mi imamo sline ljude. No ovo je dragocjenost koja je ispala te je po svoj prilici oteena. To je Inkvizicijski dijamant i mitra u koju je ugraen.

 Moja je obitelj imala mnogo posla s tim kamenom rekao je Alfred uzbueno, no Luzzatti ga je prekinuo. Znamo. To je jedan od razloga zbog kojeg smo vas se i sjetili. A znamo i da ste u Junoj Africi radili za Konzorcij. Morali biste biti u stanju procijeniti oteenje na velikom kamenu. I jesam, uvjeravam vas. Raditi s Vatikanom. Zazvidao je. Da. Pomisao gaje uzbudila. Hoe li mi dopustiti da ga odmah vidim? Mogu odavde otii u Rim. Ne, ne! Stvar je veoma osjetljiva. Shvaate, idovska tvrtka, Katolika crkva. Oni su uvijek veoma spori. Ne znam kada e nam ga predati. Alfred je slegnuo ramenima. Kada ga predaju, javite mi se. Luzzatti je klimnuo. Dao je znak konobaru da im donese svjeu kavu. Recite mi, gospodine Hauptmann, kako vam se svia ivot u Berlinu? To je najuzbudljiviji grad na svijetu rekao je. U Berlinu se rodio. Djetinjstvo je proveo u etvrtastoj, runoj kui od sivog kamena na Kurfurstedammu. Oaloen i uasnut ostavio ju je u dobi od etrnaest godina, tri dana nakon to su mu roditelji izgorjeli u poaru u hotelu u Beu kamo su otputovali zbog posla. Njegov je stric postao upravitelj imetka. Martin Voticky, ije je prezime postalo eka verzija Hauptmanna kada se kao mladi preselio u Prag, doimao se odbojnim i stranim. Ako hoe, moe ivjeti s nama rekao mu je Voticky. Ili moe uivati u internatu. Alfredje napravio pogrean izbor. Njegov je ujak imao neugodne uspomene na njemaku gimnaziju te ga je upisao u skupu kolu u enevi u kojoj su uenici odraavali stavove svojih roditelja. Za vrijeme boravka u vicarskoj Alfred se navikao da svoje ime uje jedino kada bi ga prozvali u razredu ili kada bi veer proveo igrajui ah s djeakom koji se zvao Pinn Ngau, Kinezom koji je u koli bio drugi nedodirljivi. Kada je Pinn razgovarao s drugima Alfreda je nazivao le Juif. Nakon tri godine mune osamljenosti maturirao je tenim francuskim, ne podnosei mogunost da mu se isto dogodi na fakultetu. Kada mu je ujak predloio da ode u Amsterdam i s roakom Ludvikom naui kako se bruse dijamanti spremno je pristao. Nikada prije nije bio toliko sretan kao sljedeih nekoliko godina. Ludvikje brzo postao Laibel, brat kojeg nije imao. Zajedno su stanovali na tavanu sa zabatnim prozorima koji su gledali na Prinsengracht, tri zgrade nizvodno od vjetrenjae ija ih je kripava osovina nekoliko noi drala budnima, no koja im je zatim nalikovala na beskonanu uspavanku. Gotovo

istom brzinom svidjela im se nizozemska rakija, ene i mala dimljena haringa koju su zvali bokking, iako su rijetko imali novca i vremena za bilo to osim haringe. Svakog dana osim nedjelje pohaali su satove matematike I optike na tehnikom institutu kojeg je Martin Voticky odabrao zbog strogosti poduke i mnogo vremena provodili za svojim klupama u jednoj od najstarijih brusionica dijamanata radei sa svim plemenitim metalima i raznim kamenjem. Nijedan od njih nee postati poznat kao brusa no nakon etiri godine otili su iz Amsterdama sa strunim znanjem koje e im se kao trgovcima dijamantima pokazati neprocjenjivim. Laibel se vratio u Prag i oev duan. Iako nerado, Martin Voticky bio je odluan da u tvrtki nae mjesta i za neaka no Alfred ga je iznenadio otkrivi da ima vlastite snove. Natjecao se za mjesto u Dijamantnom Konzorciju. Za nekoliko tjedana, osjeajui se poput bjelosvjetskog pustolova naao se u Kimberleyju, u Junoj Africi Grad je bio izgraen na afrikoj ravnici oko onoga to je ostalo od rudnika Kimberley. U prethistorijskim vremenima rastaljenaje lava pronala put do povrine, a zatim se polako spustila i ohladila. Rudari su davno otkrili da se veliki dijamanti nalaze u plavoj zemlji takve cijevi. Kada ga je Alfred vidio, Kimberlev je ve bio ispranjen. Od 1871. do 1914- ljudi su izvadili tri tone dijamanata 14.504567 karata i ostavili Veliku rupu, zjapei prostor, irok gotovo pola kilometra, a dubok kilometar, kojem je na dnu bilo dvjesto metara vode. Prostor je bio ograen. Koliko god je to bilo mogue Alfred je izbjegavao pogled na njega. Zbog tenosti kojom je govorio francuski dodijelili su ga Compagnie Francaise de Diamant, jednoj od holding kompanija, u kojoj je birao, klasificirao, i procjenjivao nebrueno drago kamenje. Cijeli je dan radio pod nadzorom ljudi koji su unutarnju strukturu kristala itali poput slova. Prouavao je razne vrste dijamanata s grekom i pomagao da se odlue koji se mogu poboljati bruenjem, koji se mogu sauvati kao drago kamenje, a koji su prikladni samo za industrijsku upotrebu. To je uenje bilo dragocjeno iskustvo. Bio je dobro plaen, no mrzio je klimu kao i rasnu nakaznost koju je viao svakoga dana. I premda je shvaao daje to potrebno, nikada se nije navikao na mukarce s depnim svjetiljkama koji su provjeravali tjelesne otvore drugih mukaraca traei ukradeno kamenje. Kada mu je istekao dvogodinji ugovor pozvao ga je director Compagnie Francaise i pitao bi li ostao s njima. Direktor gaje pogledao preko naoala kada je Alfred uljudno odbio.

 Oh? A kamo ete, gospodine Hauptmann? U Berlin rekao je. Ne svia mi se tvoj plan, napisao mu je stric Martin. Ima sjajnu budunost u Konzorciju. Ludost je da se tako mladi ovjek sam upusti u trgovinu dijamantima. Tko e kupovati toliko skupe stvari od nekoga tako mladog? Ako mora otii od DeBeersa, doi u Prag. Na posao cvjeta i moe nam koristiti. Za deset do petnaest godina bit e iskusan i zreo, a mi emo ti pomoi da se osamostali. No Alfred je ustrajao, a Martin odustao. Vrijeme je. Odgovarat e samome sebi rekao je kada je pozvao neaka u Prag. Martin je zakljuao vrata svojeg ureda, otvorio sef i dao zapanjenom Alfredu njegovo nasljedstvo grudu ija je osnova bila pokrivena pozlatom. U obitelji je dugi niz narataja i prenosi se od najstarijeg sina najstarijem sinu. Dajem ti ga umjesto tvojeg oca. Zajedno s kamenom pokrivenom pozlatom ila je pria i druge tajne obiteljske dijamantne tradicije. Pripovijest je trajala cijelo poslijepodne i potresla Alfreda do sri, potaknuvi neto duboko u njemu, dopustivi mu da pone razumijevati samog sebe. Bila je to povijest koja je pristajala njegovim snovima. Naposljetku mu je stric predao novac koji mu je ostavio otac. Nije to bilo bogatstvo, a smanjilo ga je i njegovo obrazovanje. No Alfred je od svoje plae u Kimberlevju utedio omanju svotu. Zajedno e dostajati. Nije mogao odabrati bolje vrijeme za povratak u Njemaku. Dok ga nije bilo, njegova je zemlja doivjela poraz, revoluciju, nezaposlenost i glad, no sredinom dvadesetih godina ljudi su bili imuniji no ikada prije i osjeali da mogu troiti te su strani ulagai poeli unositi velike svote u njemaku industriju i trgovinu. Lutao je po Berlinu pokuavajui odluiti gdje da otvori duan. Nekoga starijeg ili mlaeg moglo je odvratiti ono stoje vidio no on je bio u godinama kada mu se porok inio privlanim. Avenije su jo uvijek bile iroke, iste i lijepe, no vojske prostitutki u zelenim konim izmama stalno su patrolirale Friedrichstrasse. U etvrtima koje su njemu u sjeanju ostale kao solidne stambene etvrti radnika i trgovaca osvanuli su barovi, zabavni parkovi i jeftini noni lokali. U Berlinu je posvuda bilo lijepih ena, najelegantnijih koje je ikada vidio, dugonogih, vitkih i raskonih. Siva kamena kua na Kurfurstedammu, irokom bulevaru, u kojoj je ivio sa svojim roditeljima, izgledala je zapanjujue neizmijenjena, osim to je u vrtu bilo posjeeno jedno stablo ginka, a drugo je potpuno izraslo. Dugo je stajao s druge strane ulice i zurio, gotovo oekujui da se otvore pokrajnja vrata. Alfrede! Alfrede! Odmah doi. Otac e za koju minutu biti kod kua

Na kraju su se vrata otvorila, a kroz njih je izaao stariji mukarac. Imao je sijede, upave brkove i izgledao kao umirovljeni vojni asnik. Otrim je pogledom preao po ulici upravo kada je jedan od homoseksulaca koji su traili muterije dolunjao do Alfreda I dotaknuo ga po ruci. Na? proaputao je mladi. Ne rekao je Alfred i otiao. Naao je stan u nekoj kui u sreditu Berlina, u Wilhelmstrasse. Sa stanom su dolazili i opunomoeni roaci koji su ivjeli u vlasnikovom stanu na prvom katu. Herr Doktor Bernhard Silberstein bio je umirovljeni lijenik, sjedokos i bradat, s kroninim kaljem i prstima poutjelim od cigareta. Njegova ena, debela i ugodna starica po imenu Annalise, objasnila je Alfredu da e petkom s njima veeravati i doekivati Sabat. Ne, nisam religiozan rekao je, odve smeten da joj se ak I uljudno zahvali. Onda srijedom rekla je Frau Silberstein, ne htijui uti nikakav prigovor. Prvi put kad je doao dala mu je kao predjelo na krike razrezanu guju jetru s masti od peenja. Zatim i samu pticu s punjenjem od voa i koicom koja je uhvatila boju i hrskala u ustima, okruglice od krumpira i crveni kupus. Za desert je dobio vruu savijau od jabuka i orahua s finom koricom koja je Alfredu izmamila uzdah na usta. Igrate li ah? upitao je Herr Doktor. Dugo nisam. Sjetit ete se rekao je dr. Silberstein, dajui sebi crne figure. Bio je veoma dobar, poeo je desetkovati bijele figure. Zato ste se vratili u Njemaku? Volim Berlin. Godinama sam sanjao o povratku. Ovdje ljudi mrze idove rekao je tiho dr. Silberstein. To je svuda isto. Dragi moj mladiu. Znate li za Walthera Rathenaua? Naravno, ministra vanjskih poslova. Onog kojeg su ubili Freikorps su stupali pjevajui: Knallt ab den Walther Rathenau,/ Die Gottverfluchte Judensau. Upucajte WaltheraRathenaua, I On je prokleta idovska svinja. Znate li za naciste, Njemaku nacionalnu socijalistiku radniku partiju? Ne, ne pratim politiku. Mala stranka. ljam. Obeavaju da e oistiti Njemaku od idova. Kako su proli na posljednjim izborima? Jadno, dobili su samo 280000 glasova u cijeloj zemlji. Onda, dobro rekao je Alfred.

Wertheim's na Leipzigerplatzu bila je robna kua za pripadnike kraljevskih kua, sjajna, kamena palaa od mramora i kristala. Fontane su bile nainjene od ploica iz Kaiserove vlastite tvornice, a imala je osamdeset tri dizala, pokretnih stepenica i kilometre pneumatskih cijevi. Sada je arhitekt po imenu Eric Mendelsohn gradio drugu elitnu robnu kuu na Leipziger Strasse za trgovaku obitelj koja se zvala Herpich. Alfred je prouio zgradu. Mendelsohn ju je zamislio gotovo u potpunosti od stakla to je bila dotad neuvena inovacija. Dvoje mladih ljudi iz arhitektovog ureda odgovorilo je na njegovo zanimanje i oduevljeno mu govorilo o projektu. Bit e uveden novi nain izlaganja. Po noi e skrivena rasvjeta osvjetljavati cjelokupni interijer Herpicha raskonim sjajem. Alfred je imao jednu zamisao. Nedaleko u ulici nalazila se zgrada u kojoj je donedavno bila prodavaonica cipela. Vlasnik je, kada gaje naao, zatraio veu najamninu no to je kua vrijedila. Platit u uinite li neke preinake. Vlasnik ga je sasluao i pristao. Dok su radovi bili u tijeku Alfred je pustio brkove. Stric Martin je poslao pisma s preporukama proizvoaima jeftinih satova kao I proizvoau linije jeftinog zlatnog nakita koja se dobro prodavala. Umjesto da ih iskoristi, Alfred je obavio neke telefonske razgovore s Londonom i napisao niz pisama. Mnogo je razmiljao o onome to eli prodavati te je bio jasan i odreen u svojim zahtjevima. Njegova smionost osvojila je jednog od direktora Konzorcija koji ga je jednostavno provjerio tako to je pregledao njegov dosje u evidenciji bivih zaposlenika. Napisao mu je da ga ne mogu opskrbiti no poslao mu je imena nekoliko srednjeeuropskih trgovaca na veliko i dodao da im DeBeers preporuuje da mu daju kredit. Na Alfredovo veliko zadovoljstvo uspio je nabaviti gotovo cijelu robu potpisujui vauere, to mu je omoguilo da vei dio svojeg kapitala uloi u ureenje interijera debele turske sagove i udobne antikne stolce postavljene oko malih staklenih kutija u kojima e drati kamenje. Oni zidovi koji nisu bili pokriveni ogledalima bili su obojani be bojom. Otvorenje robne kue Harpich bio je drutveni dogaaj. Bilo je tu politiara koji su drali govore, presijecanja vrpci i ampanjca. Mukarci i ene u veernjim opravama prolazili su pokraj staklenih zidova i uzvikivali pri pogledu na kapute od nerca i sobola u izlozima okupanim indirektnom rasvjetom. etae je privlaila golema svjetiljka Kliegl, potpuno izloena na ulici. Sjala je na zidu boje ljive na kojem su izlozi bive prodavaonice cipela bili

zazidani kako bi odgovarali ostatku zgrade. Nakon divlje praume krzna izloenih u robnoj kui zid je smirivao. Davao je naslutiti kako je s one strane njegove praznine tajna i zadovoljstvo. Kada bi se pribliili vidjeli bi da postoji prorez poput nekog pogleda u zagrobni ivot; iza stakla, na povienju pokrivenom crnim barunom, nalazio je bijeli, neumetnuti dijamant. Jedini znak bila je mala mjedena ploica pokraj vrata na kojoj je bila urezana jedna jedina rije. HAUPTMANN. Pazio je da prvim zaraenim novcem plati trgovce na veliko. U poetku su dvojica nabavljaa iskuavali njegovu mladost. Braa Deitrich, stara njemaka kua, i Koenig Company, manja idovska tvrtka, nadzirali su zlato koje je stizalo u Berlin. Alfred je znao da je Irwin Koenig istaknuo smijeno visoku cijenu, a zatim i braa Deitrich. Bez okvira ne moe prodati dijamantno prstenje. Bilo je jasno da su postavili cijenu i mislili da e je morati platiti. Ne, hvala vam rekao je mirno Koenigu kada se nabavlja vratio. Odluio sam naruiti na drugom mjestu. Brai Deitrich rekao je isto. Proveo je nemiran tjedan prije no stoje Koenig doao s razumnom ponudom. Alfred je tu svotu iskoristio da dobije jo povoljniju cijenu od brae Deitrich i dogovorio da ubudue okvire nabavlja iz Praga, preko duana Voticky. Uskoro je imao toliko posla daje zaposlio dva tehniara iz Amsterdama, ljude koji su proli istu obuku kao on i Laibel. Od poetka je uivao zaraivati. Kupio je plavkasto sivi automobil, jedan od prvih proizvoda ujedinjene tvrtke Daimler Benz, otiao krojau i poeo naruivati odjeu. Dr. Silberstein koji je imao jedno zamrljano odijelo i itao publikacije Psihoanalitikog instituta rekao mu je da na taj nain kompenzira usamljenost iz djetinjstva, no on je pronaao jo skupljeg krojaa, najboljeg krojaa na Taauentzienstrasse. ovjek je poznavao i krojaa koulja i izmara koji je izraivao i gamae. Dostavlja iz cvjearne triput je dnevno u Hauptammnov duan donosio svjee cvijee za zapuak. Brkovi su mu izrasli puni i rii, no on ih je oblikovao u etku, po uzoru na mukarca koji je u njegovom djetinjstvu izlazio iz njegovog doma. Zamiljao je da zbog toga izgleda pet godina stariji. Osim zbog okraja s nabavljaima godine mu nisu predstavljale hendikep. U poslu kao stoje trgovina dijamantima kad jednom uspije mladost je prednost. S pozivima je bio oprezan, no jednog gaje dana Lew Ritz, Amerikanac koji je studirao medicinu, pitao bi li otiao na zabavu. Ritz, iji je nadimak najidiu bio Laibel, kao i njegovom roaku Ludviku, bio mu je zabavan. Tu su

veer otili u zapadno predgrae, u kuu na obali rijeke Havel. Vrata je otvorila sobarica koja je na sebi imala samo pregau, a u kui su ene bile potpuno gole. Svi su mukarci bili besprijekorno odjeveni. Jedan dio njih bio je okupljen oko plesaice koja je dola u Berlin s Josephine Baker. Crnkinje su bile novost u Njemakoj no on i Ritz su zapazili jednu drugu enu i istodobno krenuli prema njoj. Zaustavili su se i pogledali a Ritz je izvadio kovanicu. Djevojka je imala lijepo lice i krive zube. Bila je mrava. Bio je svjestan da ruiaste crte podvezica nagruju blijeda bedra. Ne rekao je za kovanicu. Ima li to protiv, Laibel? Ritzje bio veoma dobroudan. Odmahnuo je glavom i otiao. Ja sam Alfred. inilo se kao da joj je nelagodno, moda ak i da je ljuta. Moda je eljela Leuoa, pomislio je. Ja sam Lilo. to mislite? To je divno odijelo. Nije ni sjena vaeg rekao joj je ozbiljno. Sada se nasmijala. Moramo li ostati u ovom cirkusu? No je hladna. Bolje da se obuem rekla je. U blizini kioska na kojem je dr. Silberstein kupovao svoje jidi novine neki je mladi u smeoj koulji poeo prodavati antisemitski tjednik, Napad. Nazivali su sami sebe Olujne postrojbe, Sturmabteilung, a ljude su plaili no stranka im je i na drugim izborima loe prola. Samo dvanaest mjesta u parlamentu likovao je dr. Silberstein. Osvojili su samo dvanaest mjesta u Reichstagu u kojem je vie od petsto zastupnika. Na kraju krajeva podsjetio gaje Alfred ova je zemlja postavila Alberta Einsteina za direktora Instituta Kaiser Wilhelm. To je takoer zemlja... dr. Silberstein je pomaknuo jednog od svojih lovaca kako bi pojeo pjeaka ...u kojoj graani ekaju ispred Einsteinovog ureda na Pruskoj Akademiji znanosti i njegovog stana u Haberlandstrasse kako bi mu dobacivali gadne stvari zato stoje idov. Bolesnici. Dr. Silberstein je progunao. Drali su se svojih sastanaka srijedom naveer kao da su svetinja te se Alfredova igra brzo poboljala. Kada je prvi put pobijedio svojeg gazdu slavio je; sada su igrali poput tigrova koji se prikradaju rtvi, ne traei i ne pokazujui milost. Bernharda Silbersteina progonile su sablasti. Neki nizozemski finacijeri, etvero brae po imenu Barmat, optueni su da su darivali i davali novac osobama na visokim

poloajima u njemakoj vladi. Barmati su bili idovi a dr. Silberstein je ekao reperkusije. Gluposti rekao je Alfred. Zar ne postoje katoliki kriminalci? I protestantski? Mi moramo biti posebno oprezni dr. Silbersteinje oklijevao. Posebice moramo paziti da se ne prepustimo otrim poslovnim metodama. Sada je Alfred znao u kojem se smjeru kree razgovor; Bernhard Silberstein bio je lan idovskog vijea zajedno s Irminom Koenigom, nabavljaem s kojim je Alfred imao neprilika. Upoznali ste me rekao je. Recite mi. Mislite li da sam prevario tu gnjidu? To nije vano. Vano je da on kae da jeste. Rabin Hillel je rekao: Nije dovoljno izbjegavati zlo. ovjek mora izbjegavati privid zla. Alfred je uzdahnuo. Biste li sljedeeg utorka eljeli prisustvovati sjednici idovskog vijea? upitao je dr. Silberstein. Planiramo program za proslavu dvjestote obljetnice Mendelssohnovog roenja. Felixa Mendelssohna, skladatelja? Ne, ne, Mosesa Mendelssohna, njegovog djeda koji je preveo Petoknjije na njemaki. Ne mogu rekao je Alfred. Prouavao je ahovsku plou I povukao, poslije se ispostavilo, potez koji ga je veoma izloio. U posljednje sam vrijeme izuzetno zaposlen rekao je. Tvrdila je da mu to to je obrezan daje okultne moi, da je ini robinjom. Kada bi se ugasio ona mu je tiho pjevuila, nazivala ga svojim malim idovskim vitezom, pozivala ga da ustane i da se bori. Bila je deset godina starija od njega. Svi su je zvali Lilo no krteno joj je ime bilo Elsbeth HildeMaria Krantz, a otac joj je bio svinjogojac u Westfaliji. Sedam je godina radila kao sobarica i uvala svoje djevianstvo i gotovo svaki pfening za miraz koji je svaka djevojka iz njezinog stalea trebala za udaju. Kad god bi dobila slobodan dan u krmi odlazila bi kui i radila sa svinjama ili ih pomagala klati ovisno o godinjem dobu. Imala je gotovo dovoljno novca kada je dolo do inflacije. Reichsmarke koje je tako nepokolebljivo stavljala sa strane postale su preko noi bezvrijedne. ivot mi vie nije imao smisla rekla mu je dok su leali u njezinom krevetu, a slabi zvui neijeg gramofona dopirali kroz pod. Zato bi trebala odluiti izmeu ienja zahoda i udisanja svinjskog napoja? Odluila sam postati glumica.

Radila je kao prodavaica u duanu tkanina. Honorarno je radial kao statistica za filmski studio UFA i neodreeno govorila o filmu u kojem se pojavljivala; bio je siguran da zna u kojoj vrsti filma. No volio je njezino drutvo. Odlazili su u kabarete, posebno u njihov omiljeni, Tingeltangel. Ponekad bi nala enu za Ritza, iako ih je ismijavao zato to su jazz izgovarali kao yatz, no ee su ona I Alfred odlazili sami. Vodio ju je u kazalite, na njezine prve koncerte. U Filharmonijskoj Dvorani Artur Schabel joj je izmamio suze na oi Alfred joj je dao ogrlicu, narukvicu. U Herpichu joj je kupio bundu, a ponekad joj je davao novac, no nije bilo nikakvog dogovora. Bio je zadovoljan svojim ivotom i mislio kako je vraki dobar tip. No jedne su veeri uli u Tingeltangel izmeu predstava i uli konferansjea kako se ali to je barmen ugasio radio. Veeras nema glazbe rekao je anker. Govore i govore o New Yorku. Koga briga za New York? to se dogaa u New Yorku? upitao je Alfred penjui se na barsku stolicu. anker je slegnuo ramenima. Neki lausig na Burzi rekao je. Nekoliko mjeseci poslije pazikua zgrade u kojoj se nalazio duan rekao je Alfredu kako ga situacija podsjea na 1921. Gdje ste vi, gospodine, bili 1921. ? Jo sam bio u koli u vicarskoj. ovjek je uzdahnuo. 1921. su moja djeca esto odlazila u krevet gladna. To je bila istina, djeca su ponovno bila gladna u Njemakoj. Posljednje to su ljudi eljeli kupovati bili su dijamanti. Odjednom nizozemski tehniari nisu vie imali to brusiti ni umetati. Dao im je kao posljednju plau onoliko koliko se usudio i pustio ih. Lew Ritz je rekao da je u amerikoj tvornici eira njegova oca, u mjestu koje se zvalo Westbury, dolo do prekida proizvodnje. Tog je proljea Ritz diplomirao i otiao kui. Dan nakon to je otiao stiglo je pismo od ujaka Martina. Ako Alfred eli, Martin e otpustiti Karela iz duana Votickv kako bi mogao otii u Berlin i pomoi roaku. Zapravo, posao je u Pragu bio toliko slab da je mogue da I Laibel doe raditi zaAlfreda. Odgovorio im je i savjetovao da ostanu gdje jesu. Krive idove rekao je dr. Silberstein. Alfredu se nije svialo kako izgleda. Annalise mu je rekla kako je zdravlje njezinog mua veoma loe. Srce ga je izdavalo te kaalj zbog toga nikako nije prestajao. Za vruih noi starac je imao problema s disanjem te je, oslonjen o jastuke, satima sjedio pokraj otvorenog prozora'.

 Jo uvijek imam roaka iz Poljske u jeivi u Frankfurtu na Majni rekao je dr. Silberstein. Ondje nacisti tuku idove. Policija ak ni ne slua njihove pritube. Berlin je jo uvijek civiliziran rekao je Alfred. Trebali biste otii. Jo ste mladi. Alfred je izgubio strpljenje. Igrajmo ah. Posao je iao sve loije. U Capetownu je ovjek po imenu Ernest Oppenheimer postao predsjednik DeBeersa i otkrio da uz depresiju ima i druge probleme. DeBeersje nagomilao toliko veliku zalihu dijamanata da bi, plasirana na trite, u potpunosti mogla sruiti cijenu dragulja. Da bi stvari bile gore u Transvaalu i Namaaualandu otvoreni su novi rudnici. Oppenheimer je raspustio Konzorcij i zamijenio ga Dijamantnom Korporacijom iji je zadatak bio da drago kamenje oprezno plasira na trite u malim serijama kako bi poveao cijene. No kakve je koristi bilo od toga da se odri cijena ako se nita nije prodavalo? Jednog se jutra Alfred probudio i shvatio da mrzi biti poslovan ovjek, da mrzi svakog dana odlaziti u duan i gledati vrata duana koja su se rijetko otvarala. Neki su dobri draguljari poeli prodavati onu vrstu bezvrijedne robe s kojom je ujak Martin i elio da pone. Umjesto toga poastio je samog sebe etverodnevnim boravkom u Nizozemskoj i naruio liniju kvalitetnog plavo bijelog nakita Delft. Vratio je sve dragulje iz duana koje je kupio na odgodu I rijeio se svega osim sedam malih utih dijamanata koje je drao u sefu kako bi se i dalje osjeao kao trgovac. U prozorskoj nii vicarski je sat zamijenio bijeli dijamant. Nova se linija slabo prodavala no ne bi pomoglo ni da je duan napunio jeftinijim stvarima. U umama oko Berlina nezaposleni su podizali atorske kolonije. Treba nam nepopustljiv ovjek da nas izvue iz ovog nereda rekao je pazikua prouavajui Aljredovo lijepo odijelo. Bilo je neto u pazikuinim oima; bio je ili nacist ili komunist ili su mu djeca opet bila gladna. Paolo Luzzatti iz Sidney Luzzatti & Sinovi pisao mu je iz Napulja kako je posao o kojem su prije nekoliko godina razgovarali uAntmerpu bio neizbjean. Alfredje mnogo razmiljao o Inkvizicijskom dijamantu. Mogunost da vidi Grgurovu mitru bilo je neto to je rastjerivalo sivilo jer je ivot u Berlinu inae potamnio. Prije je volio etati po Unter den Linden; sada su se ondje dvaput, triput tjedno odravale smotre esesovaca u smeim kouljama ili komunista iz istonih dijelova u blijedoutim radnikim kouljama. Kad god bi se kolone susrele raspale bi se u nasilju, kao da se ohari bore protiv buba na najljepoj gradskoj ulici.

Rujanski su izbori bili katastrofa. Nacisti su se hvalili kako e umjesto dvanaest dobiti pedeset mjesta. Umjesto toga, est i pol milijuna Nijemaca darovalo je Adolfu Hitleru sto sedam mjesta u Reichstagu. Tjedan dana nakon izbora Paolo Luzzati doao je u Berlin nosei Grgurovu mitru u torbi od plave tkanine s patent zatvaraem, torbom u kojoj je vodoinstalater mogao nositi kobasicu za ruak. Divan predmet rekao je Alfred kad je vidio mitru. Dobro se radi u vaoj obitelji. Klimnuvi glavom prihvatio je kompliment. Luzzatti je izvadio golemi dodatak o osiguranju s kojim se Hauptmann morao sloiti Paolo je u pozadini nervozno listao ugovor osiguranja. Zlatni ukras za glavu otetio se pri padu. Luzzatti je gledao preko njegovog ramena dok je Alfred njeno izvlaio veliki uti dijamant iz njegovog leita, a zatim ga promatrao kroz lupu. Obojica su znali kako dijamant lako naprsne ili se oteti unato njegovoj tvrdoi ini se da je neoteen rekao je. Drugi je mukarac uzdahnuo. Morat u obaviti opsena ispitivanja da se u to uvjerim. Trebat e mi neko vrijeme. Za to vrijeme rekao je usput mogu isto tako popraviti i okvir. Paolo se namrtio. Znate li to? Mora biti savrena kada se vrati u Vatikan. Slegnuo je ramenima. Moda u morati pozvati zlatara. Ovdje postoje jedan ili dva dobra. Na kraju se na obostrano olakanje Luzzatti ukrcao na vlak za Napulj i ostavio mitru Alfredu. Unato osiguranju nikada nije ostavljao ni dijamant ni mitru izvan vidokruga. Plavu je torbu nosio naveer kui a ujutro u duan. Jedne veeri, kada je Lilo bila kod njega u stanu, pokazao joj je mitru i dijamant. ije su? Papini. Namrtila se. Nije bila religiozn,a no vidio je da smatra takve ale neprikladnima. Moda posebice ako dolaze od njega. Prije toga je dijamant pripadao nekom ovjeku u panjolskoj. Spaljen je zato to je bio idov. Ponekad mi se ini da si lud rekla je Na kraju ispitivanja znao je da je kamen neoteen. Jednog je jutra vratio kamen u mitru. Pitao se znaju li ljudi u Vatikanu po kojem je predloku nainjena. Njegov je predak oblikovao mitru tono prema crteima misnephetha, mitre Velikog sveenika koje je Alfred vidio. No ta je bila od

lana, a ova od zlata. Bilo ga je izuzetno teko istiti zbog ega je Alfred osjeao zahvalnost. Dao si je vremena. Eksperimentirao je i otkrio da nee biti potrebno pozvati zlatara. Sam je, milimetar po milimetar, izvukao oteeni dio, uivajui u laganim udarcima ekia koji je, inilo se, nadahnjivao darom i vjetinom kojom je njegov predak oblikovao mitru. Koliko god se trudio nije radei uspijevao iskljuiti sve ostalo. U listopadu je bio sazvan novi Reichstag. Tisue su se okupile ispred zgrade Reichstaga i klicale Hitleru. Protivno zakonu nacisti su prokrijumarili svoje Olujne postrojbe. Presvukli su se u WC-ima I napravili zbrku od sjednice, pjevajui i udarajui nogama, uutkujui vikanjem sve one koji su pokuali govoriti. Kada je policija naposljetku rastjerala gomilu organizatori su odveli paradu do Herpicha na kojem su porazbijali izloge i opljakali krzna. Alfred je sjedio u duanu i sluao kako prolaze na putu prema Wertheimu. Juda verrecke! vikali su. idovi crknite! idovi crknite, idovi crknite, idovi crknite! Lew Ritz je pisao da poinje stairati u nekoj njujorkoj bolnici. .. .ujem da je broj zahtjeva za amerikim vizama u velikom porastu u Njemakoj. Jesi li razmiljao o tome da doe ovamo? Za sluaj da te uspijem nagovoriti, aljem ti u privitku pismo. Trebat e ti budui da ne daju vize ljudima koji ne mogu dokazati da se nee pridruiti velikom broju nezaposlenih. Nadam se da e doi. Ako doe, odvest u te na mjesto koje se zove Cotton Club, a u kojem e shvatiti da nikad nisi uo pravi yatz... Pismo u privitku bila je izjava koju je potpisao Lewov otac, a kojom se potvrivalo da e Alfred Hauptmann nakon ulaska u Sjedinjene Drave dobiti zaposlenje u Ritz Headwear Corporation-u. Stavio je kovertu u sef. No kada je napisao Leuni odgovor da mu zahvali, podsjetio ga je da su nacisti samo druga stranka po snazi u Njemakoj. Paul von Hindenburg je predsjednik Njemake republike koji se zakleo da e uvati Ustav napisao je Alfred. Odluno je zanemario injenicu da je Hindenburgu bilo osamdeset etiri godine i daje dosta drijemao. Lilo je i dalje pokazivala prijateljstvo i privrenost no oito ju je poelo zabrinjavati ono to se dogaalo. Vie nije pjevuila svojem malom idovskom vitezu, a ponekad bi leei u mraku spomenula svoje strahove. Nacisti imaju neka mjesta u svim dijelovima grada. Zna, naputena skladita ili bive tvornice. Nisam uo. Da i zovu ih koncentracioni logori. Dovode onamo svoje neprijatelje na ispitivanje. Komuniste i idove. Kako zna? Netko mije rekao.

Tjeei ju je potapao po bedru. Bila je to vjerojatno samo pria no mogla je biti i istina, ljudi su nestajali. Stalno su izvlaili tijela iz kanala Landwehr. Kamo god je Alfred iao viao je ljude u nacistikim uniformama. Sada je bilo tako mnogo smeih koulja. Hitlerje obeao posao I napredak kada se napokon isprave nepravde nanesene u Versaillesu 1919., a idove istjeraju iz Njemake. Uvodni lanak u Napadu licemjerno je savjetovao graanima da ne pokuavaju sami rijeiti idovsko pitanje budui da je to dravni problem. No sve ga je vie pojedinaca svakog dana pokuavalo rijeiti na svoj nain. Poljski roak Bernharda Silbersteina uspaniio se zbog divljatva u Frankfurtu na Majni i pobjegao iz jeive kako bi ivio s rodbinom u Berlinu. Maxa Silbersteina, mladia upala lica i rijetke brade, odmah su prepoznali kao jednog od prezrenih Ostjudena, idova koji je doao u Njemaku iz Istone Europe. Dva dana nakon njegovog dolaska otiao je do kioska da kupi novine za svojeg roaka i naletio na Olujne postrojbe koje su prodavale Napad. Doao je kui blijed, staklenog pogleda, a na stranjem dijelu njegovog kaputa bio je privren znak: JA SAM IDOVSKI LOPOV Sljedeeg je dana bio na vlaku za Krakov. Bila je to kap koja je Silbersteinu prelila au. Sredili su svoje poslove i otili ivjeti s lijenicom koja je posjedovala farmu u Gorju Harz. Zato ne odete iz zemlje? upitao gaje dr. Silberstein na rastanku. Ovdje imam posla rekao je Alfred pokuavajui govoriti mirno. ekate li da svi pokuaju otii, da bude prekasno? Ako tako mislite, zato vi ne odete iz Njemake? Budalo! Da bi ovjek dobio vizu mora proi lijeniki pregled. Zurili su jedan u drugoga. Zaboravite na posao. Dr. Silberstein se odvie uzbudio, teko je disao. to vrijedno imate, a to ne moete ponijeti sa sobom? Alfred je promislio. Ovaj grad rekao je. Pa ipak, grad koji je volio gotovo je nestao. Nacisti i komunisti prerasli su pendreke te nije bilo neobino da odabire mjesto za etnju s obzirom na podruja iz kojih se mogla uti pucnjava. Jednog je dana doao na posao i vidio da je preko ljubiastih cigli bijelom bojom koja je curila velikim slovima bila narkana rije JUDE. Ostavio ju je te je to moda djelovalo kao reklama. Nekoliko je finih ljudi dolazilo svakog dana te je prodao jedan broj komada iz linije Delftmare. Staklo su na Herpichu zamjenjivali dvaput ili triput, a onda bi ga ponovno razbili sve dok neke izloge nisu zatvorili daskama i tako ih ostavili. Prialo se

da obitelj Herpich razmatra mogunost da duan proda kranima. Moda je to bila istina. Postojao je pritisak da poslovne kue postanu arijevske te je jednog popodneva u duan doao Richard Deitrich i rekao mu da su Braa Deitrich isplatila Irurina Koeniga. Richard Deitrich je imao isto, sjajno lice i vrh dobrog krojaa. U suvratku njegovog sivog kaputa znaka sa znakom svastike pokazivala je da se ispravno odluio za uniformu. Ovo je lijepi mali duan. Uvijek sam mu se divio rekao je. Biste li bili zainteresirani da nam ga prodate, Herr Hauptmann ? Nisam razmiljao o prodaji. Nekim e ljudima biti tee poslovati oko shvaate to elim rei. Prodate li sada, moete ostati zaposleni kod nas. Ne bih rekao. Poslije e vrijediti mnogo manje rekao je Deitrich uljudno. Aljred mu je zahvalio na ponudi. Hauptmann je bilo njemako ime, on je bio Nijemac. No sada je u restoranima ili dok je ekao u redu za kazalinu ulaznicu osjeao kako ljudi promatraju ono to ga je kao idova inilo tuim I odbacivali ga pogledom. Stan Silbersteinovih ostao je prazan. Nedostajale su mu partije aha srijedom naveer, a Lilo je iznenada imala posla kad god bi nazvao. Jedne mu je veeri anker u Tingeltanglu rekao da esto dolazi s nekim Smeekouljaem. Nazvao ju je i pitao mogu li porazgovarati. Bila je u kunoj haljini kada je stigao i stavljala kemijske uvijae na kosu koji su smrdjeli poput pokvarenih jaja. Da, istina je rekla je. Imam novog "prijatelja. ekao je da osjeti bijes ili veliku tugu no nije osjetio nijedno ni drugo. Rekao mi je da e donijeti zakon. enama koje izlaze sa idovima bit e teko. Povukla je dim iz cigarete koja je nesigurno visjela iz njezinih usana. To ne bismo eljeli. Pogledala ga je kroz dim. Sretno, Lilo. Sretno i tebi rekla je ona. Usred noi sjetio se da joj je pokazao to je u plavoj torbi. Pokuao je ne misliti na to. Bez obzira na sve, bili su iskreni. Vjerovao joj je. No nemirno je spavao. Ustao je prije zore. Sjeo je za stol i grozniavo radio. Kada je zavrio, zlato je sjalo, dijamant svjetlucao mitra je bila savrena. Veoma ju je pomnjivo umotao podlaui je s mnogo mekanog materijala u kutiju koju je

stavio u veu kutiju i zamotao je. Zatim je paket adresirao na Paola Luzzattija. ekao je na poti kada se otvorila. Tog ga je petka ujutro probudio je telefon. Herr Hauptmann ? Bio je to pazikua iz Leipziger Strasse. Imam strane vijesti, gospodine rekao je ovjek. Alfredje proistio grlo. Dogodila se... hm... provala. U moj duan? Da. Sve su uzeli ...Jeste li nazvali policiju? Da. Stiem odmah rekao je Alfred. No leao je u krevetu jo dvadeset minuta kao da je nedjelja i kao da nema ama ba nikakvog posla. Kada se ustao okupao se, obrijao I pomno odjenuo, a zatim spakirao koveg. Uzeo je taksi ali je vozaa zaustavio blok dalje, kod Herpicha, zato to je vidio kako ispred duana stoje dva pripadnika S.A. Obiao je robnu kuu i doao do uliice koja je vodila do stranjih vrata zgrade od cigle. Bila su zakljuana, no on je imao klju. Kada ih je otvorio, ondje je stajao pazikua. Dobro jutro. Dobro jutro, gospodine. ovjek se okrenuo i poeo mesti. Vrata kojima se iz vee ulazilo u duan bila su razbijena. Sva je roba nestala, a instalacije i namjetaj bili su razbijeni. Alfred je neopazice uao u stranju sobu i vidio da su silom pokuali otvoriti sef ali da nisu uspjeli. Bio je okrznut a mali je dio vrata bio oguljen no bio je to Kromer, dobri rurski elik. Dva esesovca stajala su ispred izlobene nie. Stakla nije bilo, a nia je s vanjske strane bila pokrivena tankim drvenim vratima kroz koja je zvuk tako lako prodirao daje uo kako razgovaraju o grudima neke djevojke. Jesu li tu zbog djevojke ili njemakog draguljara? Ili je ovo sluaj? Sada je vanije bilo hoe li ga uti kako otvara sef Poeo je okretati brojanik kada se niz hodnik zauo zvuk pazikuine metle kojom je gurao otpad. Hej, ti povikao je jedan od pripadanika Olujnih postrojbi. Jesi li vidio Izzieja? Koga? rekao je pazikua. Isidorea. Draguljara. Oh. Herr Hauptmanna.

Vrata sefa su se otvorila. Alfred je uzeo pismo koje mu je poslao Ritz i paket u kojem se nalazio pozlatom premazana gruda i mali dijamanti i stavio ih u dep. Nisam vidio Herr Hauptmanna od juer rekao je pazikua. Sedam je sati proveo u Amerikom veleposlanstvu na Tiergarten Platzu, uglavnom u ekaonicama. Kada je izaao, Nacionalna Banka Damstadt, u kojoj je imao raun, bila je zatvorena no on je imao ameriku vizu. Otiao je ravno na Anhalter Banhof i nekoliko minuta stajao u redu za prvi razred sve dok se nije sjetio i prebacio na trei razred. U vlaku su sjedala bila tvrda i uska a vagon je vonjao po tijelima no inae je to mogao biti poslovni put u Nizozemsku. U Amsterdamu je imao povrnih poznanika no nikoga nije elio vidjeti. Ujutro e prodati jedan od dijamanata i otii u Rotterdam gdje e se ukrcati na prvi brod za New York. Iznajmio je najjeftiniju sobu koju je mogao nai na etvrtom katu pansiona, a zatim otiao u radniki restoran i pojeo tanjur ribe i kriglu piva. Vani je poela padati kia, a noge su ga protiv njegove volje odvele do kue u kojoj su on i Laibel neko ivjeli. Vjetrenjaa koja se nalazila neto nie uz kanal, a koju su tako voljeli, nestala je. Kada se vratio u svoju sobu nije znao to da uini. Nije elio u krevet. Sjeo je ispred prozora i gledao kiu. Molim vas za oprotenje, dr. Silberstein rekao je apui vlanim i sjajnim amsterdamskim krovovima.

DRUGI DIO SKRIVANJE

10.

TAMAR STRAUSS
U snu je Yoel bio iv i opsluivao njezino tijelo teutonskom djelotvornou koju nije mogao odbaciti kao ostatak svojeg njemakog naslijea. Tamar je u tome silno uivala kada se probudila u tihoj hotelskoj sobi. Dugo je leala na grbavom madracu ukoena od gotovo zaboravljene tuge. Sagovi su odisali prainom. Pokuala je ponovno utonuti u san no on joj izmicao. U mislima je pokuavala jasno doarati Yoelovo lice no ono se nije htjelo pojaviti. Njegova koa nije bila tako smea kao njezina no bio je crnoput za jeheha, njemakog idova. Ono to ju osvojilo one noi kada su se susreli na zabavi u muzeju bile su njegove zamiljeno plave oi koje su na tamnom licu izgledale zapanjujue svijetle. Nitko ih nije upoznao. Gledao ju je preko sobe. Ona je odvratila pogled i uzela salatu. Kada je ponovno podigla pogled njegove vraje akenaske oi jo su uvijek poivale na njoj. Bile su bestidne. Beseder? Moe?, pitale su. Naravno da ne, ti drski mamzeru, ljutito je odgovorio njezin razum. No njezine su izdajnike oi susrele njegove i bile njezina propast. Beseder, rekle su mu. Hodali su samo nekoliko mjeseci. Bio je na posljednjoj godini specijalizacije iz javnog zdravstva u Bolnici Beilinson u Petah Tikvi Imao je dvije godine stari crveni Vokswagen i dolazio ju je vidjeti kad god je mogao. Odlazili su u Alaska Cafe u ulici Jaffa i na koncerte Izraelske Filharmonije, za koje su njegovi roditelji imali pretplatu, a zbog ega je mislila da mu je otac bogat. Ugodno su se hrvali u malom crvenom autu. Postalo je uasno teko odgurivati ga ijedne noi na plai u Bat Yamu nije vie mogla. Nanio joj je bol. Nakon toga nije mogla prestati plakati. Nije shvaao da je prema kulturi u kojoj je odgojena ona unitena. No on ju je vratio u ivot; volio ju je. Kao da iskazuje suut, njegova im je majka zaeljela sve najbolje. Ne brini, mogu pretpostaviti to si radila u mraku na pijesku da ga uhvati u zamku, rekle su Tamar njezine oi, svijetle i zamiljene poput sinovljevih. On je posjetio ya abbu, njezinog oca, donijevi modernu verziju nadoknade za nevjestu, koaru voa i bocu araka. Djeca e vam biti smea rekao je lukavo ya abba. Nadam se rekao je Yoel.

Tjedan dana poslije Tamar se vratila u Rosh Ha'avin, jemensko selo u kojem su njezini roditelji pronali dom i vidjela daje celofan oko voa netaknut, banane crne od trulei, breskve i narane bijele od plijesni. Bacila je tu trule. Te ju je veeri ya abba pogledao. Udat e se za tog jeheha, tog Nijemca? Kada nije odgovorila, estoko je klimnuo i poeo otvarati arak. Yoelova se specijalizacija bliila kraju. Predloio je da istrai smrtnost rodilja meu Beduinima to su mu, na njihovo zadovoljstvo, i odobrili. To je za sobom nosilo i slubu u Zdravstvenoj stanici za zdravlje majke i djeteta u bolnici Hadassah. Planirali su ivjeti u Jeruzalemu. Kada su njegovi roditelji ponudili da im kupe stan iznenadila se zato jer je brzo promijenila svoje poetno uvjerenje da imaju novca. U svojem malom, mranom duanu prodavali su upravo onoliko jeftinog namjetaja koliko im je bilo potrebno da odravaju odreeni komfor. No stizale su odtete iz Njemake. Njegov je otac bio u Mauthausenu, a jedna njegova tetka i troje od etvero djedova i baka nestali su u Buchenwaldu. Imetak obaju obitelji bio je konfisciran. Njegov je otac nakon rata zatraio povrat imovine, a nedavno su mu isplatili mali iznos. Njegovi roditelji nisu htjeli ni taknuti novac za sebe. Nije ni ona. Jednog je dana doao gospodin Strauss i odveo je na aj. Shvatila je da je privlai. Bio je umoran i elav; hoe li i Yoel tako izgledati? Potapao ju je po ruci. Trebam li ga njima vratiti? Tako su se poput milijunaa ona i Yoel uselili u tri sobe u relativno novoj zgradi koja je gledala na damiju Yemin pokuavajui pri tome ne misliti na duhove koji su im platili to skrovite. Gospodin Strauss se ponudio da e nabaviti danski namjetaj s popustom, no na njezino olakanje Yoel je prihvatio njezine zamisli. Kupili su okvir od kreveta, dvije male krinje, niski stol, nekoliko pufova od devine koe koje su napunili s nevjerojatno velikim brojem starih brojeva Ha'aretza i Ma'ariva. Pronali su neke ljupke predmete od starog bakra na uas njezine majke, ya umme, iji su prijatelji do sada ve bakar zamijenili modernijim aluminijem. Yoel se tri vikenda muio liei zidove bijelom bojom, a ona ih je ukrasila jeftinim arapskim zastorima kupljenim na trnici u Nazaretu. Kada su bili gotovi, stan je bio bolji od Sane, mjesta u kojem se rodila. Ya ummaje eljela da se uda u tradicionalnoj jemenskoj nonji no pobijedila je njezina uroena praktinost. Kupila je vjenanicu koju je mogla stalno nositi, jednostavnu glatku vunenu svjetloljubiastu haljinu koja je isticala njezinu tamnu kou. Obred je odran u sinagogi s limenim krovom u

Rosh Ha'avinu. Ya mori, rabin, postajao je senilan te je neugodno oduljio sedam blagoslova. Nakon to je Yoel razbio au, veerali su pilie punjene na Temani nain s oienim, tvrdo kuhanim jajima i riom zainjenom bademima I groicama te razliitim vrstama voa, povra, vina i araka. Pobjegli su u crvenom autu to su prije mogli i otili ravno u Eilat gdje je tri dana vrijeme bilo savreno. Menstruacija joj je poela upravo prije vjenanja. Svako su jutro izlazili u amcu sa staklenim dnom i prouavali koralje i ribe. Upoznali su neke francuske hipije koji su ivjeli u atorima na plai i upustili se u strastvenu raspru o komunizmu, no Yoel je kupio bocu vina te su ih primili natrag u proletarijat. Sakupljali su koralje. Ona je gazila kroz vodu, a on je plivao. Kada su se vratili u Jeruzalem, ispred zgrade ih je ekala ya umma, stojea sfinga. Majka je prolila vodu po tlu i rasula rutino lie elei im na stari nain dobrodolicu u njihovom novom domu, na uenje nekoliko stanara. Tamar je bila dirnuta jer je znala koliki je napor uloila da sama prijee tako dugi put autobusom. Inzistirali su da ostane, no ona je poljubila ki i srameljivo rekla svojem zetu da se nada kako e uivati u nevjesti. Zatim se, utjeena, autobusom vratila u Rosh Ha'avin. Na Tamarino olakanje voenje ljubavi bilo je neusporedivo bolje u vlastitom krevetu. Toliko je brzo postala revni sudionik da ju je Yoel, veoma zadovoljan, poeo zadirkivati. Kupio je zidno ogledalo, jedini komad namjetaja koji nije pristajao arapskoj dui stana. Objesili su ga na mjestu gdje su mogli vidjeti kako se njihova bjelina i preplanulost stapaju u prekrasno proarano, potpuno njihovo bie. Brak joj je donio sreu: napredovala je u muzeju. Jednog je dana rijetka zdjela, fenika bronca u obliku lavlje glave donesena na konzervatorski odjel jer se rukovanjem otkinuo jedan njezin djeli. No ispitujui komad koji se odvojio otkrila je niz slojeva koji su, u najmanju ruku, bili udni. Kada ga je ostrugala pokazalo se da bakar u jednom sloju izgleda neprimjereno novo. Drugi je bio mjeavina crvenog peatnog voska i mekane legure koja se koristi u modernom lemljenju. Kada je zdjelu stavila pod ultraljubiastu svjetlost vidjela je da se sastoji od autentine oteene bronce iznad koje je krivotvoritelj vjeto nainio lanu povrinu koja se istodobno doimala i starom i izvanredno ouvanom. Muzej se spremao kupiti zdjelu za svotu koja je bila mnogostruko vea od njezine godinje plae. Mnogo ju je ljudi poelo pozdravljati kada je ujutro dola na posao. To joj je priinjalo zadovoljstvo, no uivala je i u ulozi supruge. Nauila je da njezin mu ne moe jesti jemenske zaine i da mrzi janjetinu. Bio je lud za mimiom, malim domaim marelicama koje su toliko

slasne da ih Arapi koriste u izreci kojom opisuju obeanje daleke sree: kad doe mimi. Yoel je izreku dao tiskati na kartonie koje je dijelio na prvi znak nestrpljivosti. Njegovi su ga suradnici voljeli djelomice, mislila je Tamar s osjeajem krivnje, zato to nije radio na nain koji je vodio do napredovanja i karijere. No postizao je rezultate. Smrtnost djece I majki meu Beduinima uvijek je bila tragino visoka; u njihovom tekom nomadskom ivotu, kontrola trudnoe nije postojala. Prve mjesece Yoel je proveo u raspravama sa strukturama vlasti, prodajui svoje zamisli. U vie se navrata pojavio pred Odborom za vodu s potrebnim doputenjima koje je izdao njegov odjel sve dok nisu pristali da provedu vodovod iznad zemlje do panjaka Beersheva kojima se koristilo jedno od beduinskih plemena crnu plastinu cijev, runu poput vraga, koja je, meutim, rigala blagoslov. Prvi put se pleme nije moralo seliti u potrazi za novom ispaom. Yoel i vladin agronom uvjerili su vremenog eika da ostane onoliko dugo koliko mu vlada bude ivotinje opskrbljivala travom. Zauzvrat je eik uputio sve trudnice da se redovito javljaju u stanicu za njegu majke i djeteta. Najtee je bilo natjerati ene da rode u bolnici budui da su se i same raale s uvjerenjem kako se dijete mora roditi u atoru svojeg oca. No nakon to je prvih desetak majki i djece preivjelo, poruka je bila jasna. Yoelu nije bilo ispod asti da autom ode do logora Beersheva kada ena ne bi dola na pregled. Kada je Tamar bila slobodna ila bi I ona i prevodila. Jednom prilikom, nakon to je pregledao i izgrdio pacijenticu te dobio njezino plaho obeanje da e sljedeeg mjeseca doi u stanicu sjedili su u eikovom atoru uz neizbjenu kavu I datulje. Stari ga je Beduin podsmjeljivo pogledao i progovorio. Rekao je, zato to ini? rekla je. Yoel joj je rekao da ga upita zar nisu braa. Kae, niste. Pitaj ga hoemo li jednog dana moda postati braa. .. .kae da nije vjerojatno. Reci mu da me nije briga to smo sve dok jedan drugome pomaemo i ivimo u miru. eik je zurio u oi njezinog mua traei skrivenu opasnost. Kae, a ako ne moemo ivjeti u miru? Onda mimi nee doi rekao je Yoel. Tog ju je srpnja prvi put ostavio kako bi odsluio svojih trideset jedan dan u priuvnom sastavu vojske. Bio je medicinski asnik s inom serena, kapetana. Prije no to je otiao vidjela je da ga razdiru snovi.

Spremno je priznao da ga je strah. Dobrovoljno se prijavio za padobransku obuku. Tako je oiju mutnih od suza ekala pokraj telefona svake noi izmeu dva i etiri ujutro kada je izraelskim vojnicima doputeno da besplatno nazovu doma. Zazvonio je nakon deset dana njegove odsutnosti. Nema nita. Nije ga pitala o emu govori; olakanje u njegovom glasu moglo je znaiti samo jedno. Kvalifikaciju je stekao nakon jo pet skokova, zavrivi kolu za dvadeset jedan dan. Kada je doao kui prisila je crveno bijeli komad tkanine sa zmajem na njegovu uniformu i divila se crvenoj beretki i crvenim padobranskim izmama koje su zvali baletnim papuama. Njegov je zapovjednik bio bojnik koji se zvao Michaelman, kirurg u bolnici Eliezar Kaplan u Rehovotu. U rujnu je dr. Michaelman doao u Jeruzalem sa suprugom kako bi prisustvovao nekom sastanku te su ih ona i Yoel pozvali na veeru. Dov Michaelman bio je mrav ovjek prosijede kose i mirnih oiju, stoerni asnik koji je zapovijedao ostalim lijenicima u borbenim jedinicama. Eva Michaelman bila je crvenokosa debeljuca s punim ustima koje su bile pomalo smijeno postavljene na licu koje je inae bilo srednjih godina. Nakon veere, Yoel je upalio radio zbog vijesti to je bila pogreka. Izvjetaj je navodio kako se egipatske oklopne jedinice gomilaju na zapadnoj obali Sueskog kanala. Manevri rekao je dr. Michaelman. Odravaju ih svake jeseni. Zaudo, nije je preplaio radijski izvjetaj koliko injenica da su, dok je Tamar gledala, djevojaka usta Eve Michaelman postala iznenada jednako stara kao i ostatak njezina lica. Za Ro Haanu otili su njezinoj majci, a onda su, da sve bude poteno, odluili da Jom Kipur provedu s njegovim roditeljima u njihovoj maloj akenaskoj sinagogi. Nedugo nakon podneva u ul su ula tri asnika. Progurali su se izmeu vjernika s molitvenim alovima i doli do beme gdje su rabinu predali popis. Domar je zatraio tiinu. Sljedeim je mukarcima zapovjeeno da se jave svojim vojnim jedinicama rekao je rabin. Yoelovo ime nisu proitali. Iz odjeljka za ene Tamar je vidjela kako se njezin mu gura prema naprijed kako bi neto pitao. Shvatila je da joj je teko disati. Izala je kada su poele zavijati sirene. Pridruio joj se svekar te se okrenula prema njemu. to je to? upitala je. Gospodin Strauss je iupao sijedu dlaku i preko okvira uperio pogled prema nebu.

 Moda je poelo rekao je. Pourili su kui no radio i televizija nisu pokazivali znakove ivota. Za vrijeme Jom Kipura nije bilo programa. Treba nam benzin za auto rekao je Yoel. Benzinske su crpke zatvorene. Otvorene su arapske u Starom gradu. Klimnula je, znajui da e uz gorivo potraiti i vijesti, a on je urno otiao. U dva i etrdeset popodne radio je oivio s objavom Izraelskih obrambenih snaga. U etrnaest sati egipatske i sirijske vojske zapoeli su napad preko Sueskog kanala na Golansku visoravan. Zbog aktivnosti sirijskih zrakoplova sirene se mogu uti u cijeloj zemlji. Rije je o pravim sirenama... Izdane su zapovijedi za mobilizaciju priuvnih postrojbi. S obzirom na nepredviene opasnosti svi oni koji ne moraju neka se ne kreu cestama... Kada se Yoel vratio kui naao ju je kako slua neobine poruke koje su stalno prekidale glazbu i vijesti. Ljubiasti zumbul, ljubiasti zumbul, javi se, u etiri poslijepodne na mjesto okupljanja. Koja je ifra tvoje brigade? Dobra knjiga. Zar nije aavo? Ne rekla je drhtavo. Dok su se gledali radio mu je uputio poziv. Pa... rekao je. Mogu li pomoi da se spremi? Moram samo obui uniformu i uzeti toaletne stvari. To je sve. Ne, nije. U kupaonici je na trenutak stajala drei u ruci dijafragmu, a onda ju je zatvorila u kutijicu i vratila je u ormari. Vodili su ljubav odvie uurbano i bez pravog uitka. Kada je izalo njegovo sjeme, proaputala mu je u uho to je uinila. ...Ah, budalo... Vidjela je zlovolju na njegovom licu. . ..Zato, budalo?... Za nekoliko e dana sve ovo biti gotovo. Onda emo morati smisliti kako emo podnijeti trudnou i uzdravati dijete. No poljubio ju je. Misli li da smo napravili dijete? upitala ga je dok je gledala kako oblai uniformu. Odsutno je slegnuo ramenima. Shvatila je da barem jedan dio njega nestrpljivo eli otii uivajui u opasnostima dok ih je ona mrzila.

 Yoel. Poljubac koji joj je dao bio je rjeitiji od uurbanog openja na krevetu. Salom, Tamar. Nadam se rekla je. Grad se promijenio. Svakog jutra kada je odlazei na posao izlazila iz zgrade starci su lopatama stavljali pijesak u vree. Civilni je promet bio slab. Mnogo je automobila poput crvenog Volkswagenabilo prebojano i odvedeno u vojsku zajedno s njihovim vlasnicima. U podrumu zgrade nalazilo se sklonite. ene iz zgrade dovukle su madrace, a Tamar je pomogla oblijepiti trakom sve prozore i saiti zavjese za zamraenje. U muzeju su namjetenice izrezivale zavoje od plahti. Rad je pomagao. Na temelju prolih iskustava svi su oekivali kratki rat, munjevitu obranu od zavojevaa nakon ega je slijedila brza i potpuna pobjeda. No vijesti su tri dana bile zbunjujue neodreene. Tada su ranjenici poeli puniti Bolnicu Hadassah, a izvjetaji se poeli otvoreno baviti katastrofom izazvanom iznenaenjem i najnovijim ruskim orujem. Egipani su bili vrsto ukopani na istonoj strani kanala, a Sirijci su im nanosili velike rtve na Golanu. Svi su pokuavali normalno funkcionirati. Trenutak u kojem je Tamar otkrila jo jednu krivotvorinu, ovog puta sliku, bio je smijean. Kada ju je rendgenski slikala otkrila je da je portret, naslikan navodno prije vie od jednog stoljea, naslikan preko jednog pejzaa. Ostrugala je majuni uzorak boje s izvornika, a kemijska je analiza pokazala prisutnost titana, koji se kao sastojak u bojama pojavljuje tek od 1920. Originalna je slika bila stara tek nekoliko desetljea. Pozvao ju je direktor. to vas je navelo da posumnjate? upitao je. Tamar je slegnula ramenima. Primijetila sam tragove tokastog pigmenta. Sluajno razliit potez kistom. Na jednom je mjestu prijelaz iz jedne nijanse u drugu mutan. Direktor je klimnuo. Imate dara, gospoo Strauss. Moete vidjeti jabuku u kolima punim naranaa. Nemaju svi tu sposobnost rekao je zamiljeno. Ovog je puta dobila poviicu i nije vie bila tehniki pomonik; postala je konzervator. Prema novom pravilniku svaka je nova nabavka morala proi preko njezinog stola. Inae bi bila van sebe od sree. Sada se na to jedva obazrela. Njezina bi budilica svake noi zazvonila u dva, a ona bi ostajala budna do etiri. No telefon nije zvonio. Primila je dva pisma, nepoetine poruke koje su opisivale injenice.

Yoel joj je poruivao da je dobro i da ne treba oekivati telefonski poziv. Linije su bile rezervirane za vojnike koji imaju osobnih problema, kao to je bolest u obitelji, koju, Bogu hvala, mi nemamo. Nije joj rekao gdje je niti na neki drugi nain spomenuo rat. Na kraju tjedna, stvari su se poele mijenjati na obje bojinice. Kissinger je prije pokuavao dogovoriti primirje to je Sadat odbio. Odjednom su Egipani bili prilino voljni da to uine. I.D.F. je bio duboko u Siriji i kretao se prema Damasku. Jednog jutra Tamar se probudila s vijestima da je Izrael preao kanal i da prebacuje rat u Egipat. Oekivalo se da e primirje biti postignuto za koji sat. eljela je zahvaliti Bogu na Zapadnom zidu. Kada je stigla do njega, vidjela je da su i stotine drugih dole na istu zamisao. Mnotvo se vrtjelo, ljudi na rubovima su strpljivo ekali, mali naspram Herodovom kamenu. Nejasno je osjeala mnogo toga, no moda je sve to dolazilo iz nje, onako uklijetene izmeu starca koji je jecao i mladia smetenog lica. Ubacila se u rupu u masi i tako se pribliila Zidu. Ljudi u blizini Zida bili su uviavni. Ostajali bi pokraj njega trenutak dva, a onda odlazili, preputajui mjesto drugima. Guranjem i komeanjem gomile nala se naposljetku pokraj suncem zagrijanih blokova. Uzdu cijelog zida ljudi su s dubokim potovanjem pruali ruke kako bi dotaknuli kamenje, plaui sa zahvalnou. Mnogi su napisali molitve i turali ih u pukotine, preputajui se legendi prema kojoj Gospodin ispunjava takve zahtjeve. Jedini papir koji je imala bio je popis za kupovinu. Na poleini je narkala molbu da na kraju ipak dobije sina koji joj je ovog puta bio uskraen. Stavila je papiri u pukotinu, nadajui se, pomalo bezglavo, da se strane poruke nee pomijeati i da nee morati nositi i roditi jaja, kruh, sir, jabuke i haringu. Odmaknula se, oslobaajui prostor za drugu enu. Gomila je bila mrea o koju je udarala sve dok se nije rastvorila i propustila je da otpliva kroz bujicu zvuka glasnog poput boli, zvuka ofara koji joj je prodirao u uho. Skupina poljskih Hasida drala se za ruke i plesala, pjevajui na vlastitu melodiju odlomak psalma Milosru tvome vjerujem! Neki su bili bradati i sijedi. Mali djeaci odjeveni posve isto kao njihovi stariji u krznom obrubljene trajmele i duge crne kaftane, dijelili su pokriva ushita istkan glasovima i tijelima. Dok je gledala padobranski je asnik uao u lanac vrtei i udarajui svojim crvenim izmama, zabaene glave i pogleda, koji je poput njihovih traio raj. Naposljetku je izaao iz kola i stajao smijui se I bez daha, a ona je shvatila da ga poznaje.

 Bojnie Michaelmane zazvala ga je. Dove Michaelmane! uo ju je. Pogledao ju je, a smjeak mu se zamrznuo, a zatim nestao i otkrio tako snanu agoniju da ju je dosegnula ekonominou metka, te je odmah znala. Stotine su pokopane uz ceremoniju za izvanredne junake na Vojnom groblju I.D.F.a. Moe Dajan i glavni izraelski rabin, lomo Goren, veliali su ih i slavili. Vidjela je da im se usta pokreu ali nije sluala njihove rijei. Tijekom tjedna sive Yoelovi su roditelji dolazili da sjede bez cipela i oamueni, odgovarajui jednoslonim rijeima kada bi im se netko obratio, vukui jedan drugoga pri svakom zalasku sunca da bi se ponovno vratili sljedeeg jutra. Njezina je obitelj dola iz Rosh Ha'avina no treeg dana je ya abbu izdala snaga i on je poeo piti. Na kraju razdoblja tugovanja kada su svi otili svojim kuama, a nisu se vratili, s olakanjem je doekala tiinu. ek osiguranja brzo je doao, deset tisua funti. Sve to se ticalo poginulih veterana vlada je ubrzavala, ukljuujui i pisma suuti, od glavnog duebrinika, od zapovjednika padobranskih snaga, od generala Elazara koji ju je obavjetavao da je njezin suprug, blagoslovljena bila njegova uspomena, posthumno promaknut i opisivao okolnosti u kojima je poginuo major Strauss. Dala ih je njegovom ocu koji ih je dao uokviriti, a onda ih objesio u malom mranom duanu namjetaja iznad radnog stola za kojim je provjeravao svoje narudbe i ispisivao kupoprodajne ugovore. Poloila je novac od osiguranja i dogovorila s bankom da njezinoj obitelji alje pedeset funti mjeseno. Kamo god bi pogledala vidjela bi neto to je i dalje postojalo iako on nije. U svakom sluaju stan je bio nepotrebna rasko za jednu osobu, a Straussovi su mogli iskoristiti novac koji su dali Yoelu da ga kupi. Prije no to se uspjela predomisliti dala je oglas. Dobrih je etvrti bilo malo te je prodan gotovo odmah. Nekoliko dana poslije, odvela je gospodina Straussa na ruak. Kada su odlazili iz restorana tiho mu je sve objasnila i pokuala mu predati ek no on je stajao, miui usnama, zurei u nju suznih oiju, gurajui rukama u prazno. Pobjegavi od nje umorni je starac urno krenuo niz ulicu Yaffa. Razumjela je, krvavi im je novac i dalje pristizao od novih duhova. No bio je njihov. Otila je u banku i na njihovo ime otvorila raun, a knjiicu poslala potom. Novi vlasnici su je salijetali da iseli iz stana to je prije mogue no Jeruzalem je bio prenatrpan i preskup te je bilo teko nai prikladnu sobu. Kada je dobila slobodni dan krenula je u potragu no lica na ulicama su jo uvijek bila raznjeena od ljubavi prema opstanku te se njezina depresija produbljivala sve dok nije ula u Stari grad.

Otila je daleko po Via Dolorosi i ula u darovni duan na kojem je pisalo ABDULLA HEIKAL, LTD., u kojem je sa stotina objeenih krieva od maslinovog drva visjelo mnotvo Kristova slomljenih vratova. Naser na sjajnom papiru, suvenir iz nekog prijanjeg rata, smijeio se pokazujui bijele zube iznad dva ovjeka s arapskim pokrivalima za glavu koja su se uljivo prepirala sve dok jedan nije uzdahnuo i podigao dlanove. Nasmijeili su se, sklopili posao, a ovjek koji se predao klimnuo je i urno izaao. Neto? Ne osim, rekla je ne razmiljajui i na arapskom, ako ne zna za neku lijepu sobu koja se iznajmljuje? Ne, ali tu je dobra prilika, puf od devine koe? Odmahnula je glavom te je njegovo zanimanje za nju nestalo kada se stariji mukarac vratio nosei kartonsku kutiju punu enskih torbica. Nekoliko minuta poslije, dok je ona opet hodala niz Via Dolorosu, sustigao ju je stariji mukarac. Rekao je da traite sobu? Sumnjiavo ga je pogledala, kajui se ve zbog svoje nepromiljenosti. Pogledajte je, a onda odluite. Zapisao je adresu u biljenicu, otrgnuo stranicu i dao joj je. Ahmed Mohieddin. Ulica zdenca, pokraj Aquabat esh-Sheikh Rihana. Aquabat esh-Sheikh Rihan bila je ua od Via Dolorose, druga majka uliica. Pitala je etvero ljudi prije no to je pronala Ulicu zdenca, pukotinu izmeu obukanih kua. Vrata Ahmeda Mohieddina bila su turobna no arapske kue koje su izvana katastrofalne mogu unutra biti potpuno drugaije. Tamni ju je hodnik odveo do sunanog dvorita s biljkama posaenim u koritima pokraj zdenca po kojem je ulica i dobila ime. Mohieddinova ju je ena odvela uza kamene stube do sobe s lunim prozorima. Tekue vode nije bilo u kui nego vani, no platila je eni mjesec dana unaprijed. Prve noi u novoj sobi leala je u fetus poloaju, pokuavajui ne pomicati se, ne uti i ne osjeati. On je bio mrtav. Ona je bila iva. Nitko drugi to nije smatrao udnim. Bila je amaterka u svim porocima. Hodanje je bilo lake. Poela je lutati Starim gradom u tihe none sate. Kada su joj ivci napokon poeli treptati za dokazom da na zemlji ima ivota pronala je kavanu pokraj Jaffa Vrata. Prepuna Arapa koji su puili, kartali I igrali e-be podsjeala je na loe osvijetljenu spilju. Bio je to oigledno muki teritorij, no ona je bila zadovoljna i time da sjedi vani za malim stolom, ispija kave bogate helom, slua mjeavinu zvukova mukih glasova i smijeha, mnotva nargila, udaranja ploica e-bea. Ona i mukarac u amerikoj odjei jedini su sjedili za vanjskim stolovima. Bio je mlad, moda malo stariji od nje. Na stolcu

pokraj svoga imao je torbu za foto aparat, a oko vrata mu je visjela Leica. Odvratila je pogled i pobjegla kako bi pratila krivudave, kamenom poploane ulice u kojima je mjesec bio jedino osvjetljenje, a njezino disanje i koraci jedini zvukovi. Sljedee je veeri, kada je stigla, on ve bio ondje te mu je pristojno uzvratila pozdrav. Onda je uzeo svoj foto aparat i usmjerio ga prema njoj. Molim vas, nemojte. Klimnuo je. Ustao je i odvano uao u kavanu kako bi uao meu kockare i fotografirao ih. Dobro mjesto rekao je kada je izaao. Kada se sloila, sjeo je za njezin stol i naruio svjee kave. Bio je modni fotograf iz Londona, a stigao je nekoliko dana prije modela kako bi pronaao mjesta za snimanje. Promatrao sam vas. Tako ste nesretni. Kada je poela ustajati ispruio je ruku. Ne pokuavam se ponaati kao prostak rekao je njeno. Ja sam samo po prirodi protiv nesree. Ostala je ispijajui kavu u tiini. Kada ju je zamolio da mu pokae grad provela ga je nekim uskim ulicama izdvojivi Davidov toranj, armensku etvrt, obnovljenu idovsku etvrt koju su 1948. Jordanci sravnili sa zemljom. Nije joj postavljao osobna pitanja te je nakon dva sata, osim njegovog zanimanja, znala jedino njegovo ime, Peter. Bio je ugodno drutvo. U nekom arapskom restoranu u ulici Lanca kupio joj je dolmu u listu vinove loze i kus-kus i upitao bi li eljela arak. Odmahnula je glavom. Onda, viski? Loe mi je od njega. Ah. I meni. Iz depa je izvukao malu emajliranu kutiju i otvorio je, u njoj su bile tablete nalik oblim crvenim bobama. Morate uzeti dvije. Jedna nije dovoljna. to je to? Srea. Usprotivila se no on se nasmijeio i progutao dvije s kavom da joj pokae kako je to lako. Kada ih je uzela nije osjetila nikakvu promjenu. Ni kada su nakon veere opet bili na ulici nije osjeala nikakve efekte. Bila je imuna na sreu. Ono to moram nai rekao je je stari arapski vrt s lijepom fontanom. Poznajete li takvo mjesto? Ne fontana. Vrt sa zdencem. Vrlo lijepim. Kada su doli do Mohieddinovog vrta bila je neznatno sretna. Nije imala none prste.

Draesna, draesna umrtvljenost oko usta. Na novi je nain primijetila kako mjesec posrebruje kamen i stvara sjene. Zazvidao je. ekaj samo da vidi to ukraeno mravicama koje nose broj 38 u kostimima od erseja. Kako je unutra? Sretna? upitao ju je netko dok ga je vodila uza stube. Tko? Sretna, sretna, sretna. Tko je to pitao? Tko je odgovorio? Zrak je bio poput elatine. Pala je unatrag kroz gustu tekuinu I zaustavila se na krevetu. Smijeh! I gledala njega kako plivajui i pleui skida odjeu. Doimao se veim od Yoela no bio je manje dlakav, zanimljivo: srea je bio potpuni zaborav, bez boli, bez osjeta, shvatila je dok je gladala kako se blijedo, nepoznato lice namjeta iznad nje. I poinje poskakivati. Poskakivanje. A neto kasnije, lebdenje. Odradio je svoj mali ples razodijevanja u suprotnom smjeru, uzeo foto aparat i otplivao iz njezinog ivota. Tamar je leala na krevetu i smijala se dok nije zaspala. Ujutro je, uasnuta, pitala ljude u muzeju znaju li za neki smjetaj, izmislivi s osjeajem krivnje najezdu ohara. Upraviteljica darovnog duana naborala je nos peh! no onda je zasjala od zadovoljstva: sretnice, soba u stanu njezine keri Hane Roth u lijepoj ulici Rashi. Uveer je Tamar opet postala stanovnicom idovskog dijela grada; ak i ako se ovjek sa svojom sreom vrati do Mohieddina nee je nai. No mrzila je svoju novu sobu. Bila je mala, a zidovi su joj bili oblijepljeni zlobnim sliicama iz ega se dalo zakljuiti kako je to bila djeja soba. Dvora, dijete kojem su oduzeli sobu, imala je kolike te je cijelu no plakala pokraj kreveta svojih roditelja. Eli Rath bio je mrzovoljni voza kamiona koji je hrkao i bunio se protiv njihovog braka bolesnim elucem. Rathovi su se svaali zbog njegove politike, zbog oralnog seksa, zbog njezinog kuhanja, a njihove su rune rijei prodirale kroz tanke zidove i tjerale Tamar u ovisnost o smrdljivim domaim cigaretama. Dvadeset dva dana nakon susreta s ovjekom koji se zvao Peter shvatila je da joj menstruacija koja je trebala zavriti jo nije ni poela.

ekala je jo etiri dana, a zatim otila u kliniku u Tel Avivu i leala s podignutim nogama ne vie od pet minuta dok je buni stroj isisavao sina za kojeg se molila na Zidu. Te je noi u djejoj sobi u ulici Rashi krvarila manje nego za vrijeme menstruacije i osjeala malu bol no u susjednoj je sobi dijete slabano plakalo, a Hana Rath joj je pjevuila: Dvoooorice... Dvoooorice, ljubavi moja... Tamar je leala na leima, puila jake cigarete, prouavala naljepnice sa ivotinjama i proklinjala Boga. Sljedeeg je dana bila spremna vratiti se na posao no umjesto toga otila je u sjajni ured za novaenje koji se nalazio nekoliko zgrada nie u ulici Rashi i dobrovoljno se prijavila za rad u vojsci. Prola je obuku za radio operatera. To je zanimanje bilo obino rezervirano za najmlae ene no ona je taktino ukazala nadreenima daje dobna razlika od nekoliko godina ne ini nepokretnom i da su okolnosti pod kojima se prijavila u vojsku na njezinoj strani. Jednog je dana primila zapovijed da se javi u logor 247 u Aradu. Vojna se postaja nalazila u pustinji nekoliko kilometara daleko od grada, veliki, bodljikavom icom ograeni kvadrat urednih smeih baraka koje su okruivale dva unutarnja kompleksa baraka. Zgrade su bile dobro odravane, a kompleks je sadravao njegovane tratine i vrtove koji su sluili na ast Davidovoj zvijezdi iznad njih. U jednoj od unutarnjih baraka nalazila se inenjerska ekipa, drutvo opkopara. U drugoj je ivjelo dvadesetak mukaraca koji su nosily civilnu odjeu. Bila je tu radiooperaterska soba i jedan asnik s kojim je trebala raditi, natporunik koji se zvao Shamir i koji se uskoro vraao u svoj civilni studio za snimanje. Nije ga zanimao nitko tko nije ivio za zvunike za niske i visoke frekvencije. Prvoga dana upitala ga je za skupinu civila. Oni rade za Vodovod. Oh, a to rade? Prljave poslove rekao je ne podiui pogleda sa svoje opreme. Bio je to mali logor. Imao je dobar ekem, kombinaciju vojnog duana mjeovite robe i kluba u koji su ljudi odlazili kada nisu bili na dunosti te je za tjedan dana upoznala praktiki sve, ukljuujui I mukarce u civilu. Nije vie postavljala pitanja o njima zato to je brzo shvatila da niti rade za Vodovod niti su civili. Primijetila je da su osim vozila iz voznog parka vozili i dva automobila s civilnim registarskim oznakama, sivi willys dip i be willys karavan. Vrata od njihovog unutarnjeg kompleksa otvarala su se samo kada bi netko iznutra pritisnuo zujalo. Na maloj ploici na njihovoj ogradi pisalo je da je to etvrti specijalni taktiki odred, a ef im je bio mravi bojnik ija je koa na suncu postala tamna kao i njezina.

Zvao se Ze'ev Kagan, a oni su skakali na svaku njegovu zapovijed. U roku od tri dana etvero joj je ljudi, kao usput, reklo tko mu je otac. Skupine mukaraca odlazile su pjeice iz logora u pustinju zbog obuke, a ponekad bi vidjela da s njima odlaze i jedna ili dvije ene iz odreda Chen. Jednog popodneva upitala je jednu vojnikinju kako se to sreuje. Ne kompliciraju. Jednostavno pitaj. Drago im je kada im se pridrui pripadnica Chena. Dopustila je natporuniku Shamiru da joj na lea natovari ne samo njezin nego i njegov posao. Osjeala je kako postaje netko drugi, kako odbacuje i zamjenjuje stanice svojeg starog ivota onako kako je njezina podsvijest poinjala vjerovati da je Yoel mrtav. Bilo je trenutaka kada je jasno mogla vidjeti njegovo lice no i onih kada se morala naprezati da iznova stvori crte njegova lica, a onda se usredotoiti na to da ih spoji. Tada je njezino tijelo poelo traiti stvari na koje ga je on nauio, te je loe spavala. Kada je spavala mnogo je sanjala Yoela i to u seksualnom smislu. Svako je jutro odlazila na tjelovjebu, ali joj to nije bilo dovoljno. Kada je ula u baraku Operacija, Ze'ev Kagan je sjedio za jednim od pisaih stolova i tipkao. Deurni asnik je bio natporunik koji je zapovijedao inenjerima. Sasluao ju je i klimnuo glavom. Ze'ev. Sutra ujutro poinje s obukom svojih ljudi. Moe li porunica s tobom? Kagan ju je pogledao. Ne mogu si priutiti da poaljem nekoga natrag odlui li se odustati. Neu poeljeti odustati. Sumnjiavo joj se nasmijeio. Nemam nita protiv rekao je I nastavio tipkati. Odlazila je s njima tri dana za redom. Mukarci su bili odjeveni u radna odijela bez oznaka. Prvog su dana hodali samo petnaest kilometara, no bojnik je svakog sljedeeg dana produljivao rutu za pet kilometara. Kada bi se vratila dugo se tuirala vruom vodom no miii su joj se istegnuli i boljeli je. Treeg ih je dana Kagan brzim tempom poveo preko ikarom pokrivenog lapora pa niz brdoviti kamenjar, a njoj je bilo ao to je pola. Naposljetku im je povikao da se zaustave i doao do mjesta na kojem je stajala s plavokosim mladiem po imenu Avram, po sredini dvoreda. Izvukao ju je iz postrojene ete i odveo je na poetak stroja da hoda s njim. Dobro mi je rekla je estoko. Nisam mislio na vas rekao je i ona je shvatila da je elio da bude ondje gdje je moe vidjeti svaki mukarac koji je sumnjao da e doi do cilja.

Nije joj se vie obratio. Bio je veliki ovjek no gledajui ga sa strane profil mu je bio otar i ruan poput ptijeg. Osjeala je svoj vonj. Kada bi se gdje kad lagano oeali jedno o drugo osjeala je koliko je tvrdo njegovo tijelo. Te je noi sanjala o njemu i od tada je muki lik u njezinim snovima ponekad bio Yoel, a ponekad ne. Jednog se jutra spremila da poe s njima no Shamir joj je dao da poalje uasno veliki broj poruka. Naveer je doao do mjesta na kojem je sjedila u ekemu. Gdje si bila? upitao ju je. Kada je objasnila, klimnuo je glavom i upitao je hoe li sljedeeg dana ii s njima. Nisam jo odluila. Pogledao ju je. elim da poe rekao je. Lice mu je bilo tamno kao njezino, no oi su mu bile sive kao u nekog Akenaza. U logoru je postojalo nepisano pravilo. Budui da su mukarci i ene ivjeli jedni blizu drugih pazili su da svoje vojnike ivote ne zakompliciraju osobnim odnosima. No bilo je prilino uobiajeno da parovi zajedno otiu na noni izlazak. Dugo mu je vremena trebalo da je pozove te je poela misliti kako je pogrijeila. Otili su u Tel Aviv, u mali hotel na niskom dijelu plae. um mora dopirao je kroz otvoreni prozor. Kada se razodjenuo, njegovo je tamno tijelo od struka do polovice bedara bilo zapanjujue bijelo i u poetku joj se u njezinoj udnji inilo boljim nego u snovima no brzo je postalo oito da neto nije kako valja. alila bi bila samu sebe da joj nije bilo ao njega no unato tome morala je svladati suludi poriv da se nasmije i jednom i drugom. inilo joj se kao da gleda dva nespretna komiara kako se trude na udaljenom ekranu. Uinila je sve da mu pomogne ali bez uspjeha. Rekao joj je da posjeuje psihijatra. Lijenik ga je potakao da pokua s njom ali ga je i upozorio da ga neuspijeh ne smije slomiti. Ispriao se! Kada je osjetila da moe govoriti uzela ga je za ruku i pokazala mu koliko su miiavi postali njezini listovi od njihovih mareva. itala je malo o takvim potekoama, rekla je oprezno. Nisu bile neuobiajene. Bila je sigurna da su prolazne. Stvari e se uskoro za sve njih poboljati. Kada? upitao ju je. Poput djeteta koje zahtijeva odgovor. Uzela je cigaretu iz njegove kutije Nelsona s nonog stolia, a kada joj ju je pripalio vidjela je da su njegove oi oi ljubavnika, pune strasti i neeg

drugog to ju je navelo da se zapita kako je uope dola u napast da se nasmije njemu ili sebi. Snani ju je dim ugrizao za grlo i napunio joj oi suzama te ga je na slijepo dodirnula s onoliko njenosti koliko je uspjela ispustiti kroz svoje drhtave prste. Kada doe mimi rekla je. Trebalo joj je samo tri tjedna da postigne ono to psihijatrima nije polo za rukom. Strahovito je pomogla Ze'ev Kaganu. Bio je to razlog za ivljenje. Nije bio njezin tip mukarca. Njezin se mu muio da Beduinima da zdravlje i stalnu ispau. Znala je da Kagan truje izvore kako bi ubrzao odlazak beduinskih plemena koja su sumnjiili da pijuniraju za arapske zemlje. Dijelio je hai ovisnicima koji su bili dounici. Bio je zaduen za prljave poslove; Bog zna to je jo radio, to je ve napravio. Mnogo su vremena provodili zajedno tih etrnaest mjeseci. Na kraju je postao preozbiljan. elio je vie no to je ona mogla dati. Prekinula je s njim kada je napustila vojsku i vratila se na posao u muzeju. Kada joj se obratio da kratko vrijeme radi s njim mislila je da se ali. No nakon to joj je objasnio zadatak razmislila je. Na kraju je pristala da ode na dulji odmor. Spakirala je torbu I preselila se u sobu u hotelu, sobu pokraj sobe Harryja Hopemana. Amerikanac je nazvao i pozvao je da mu se pridrui za dorukom. Kada se spremila pokucala je na njegova vrata. Tiho su se pozdravili. U blagovaonici je ekala dok nije naruio, a zatim mu rekla kako je svjesna da ne prima rado njezinu pomo. Nijedan od nas nema sada izbora. Dobila sam zadatak da radim s vama. Rado bih razgovarao s osobom od koje dobivate zapovijedi. Gospodine Hopeman, mene su pozvali zato da se to izbjegne. Nee vam se otkriti. Namrgodio se. Crte lica su mu bile obine no vitalnost u njegovim oima inila je njegovo lice grubih crta zanimljivim. Postojali su mitovi o rukama. Dov Michaelman je bio odlian kirurg s tupim, zdepastim prstima. Ovaj je mukarac imao lijepe ruke dugih prstiju. Mogla ih je zamisliti kako razvezuju zamrene vorove, kako uvlae konac u iglu. Dodiruje enu. Nasmijeila se svojoj ludosti; on je nedvojbeno nespretan i eprtljav. Na njezino nezadovoljstvo shvatila je daje pogreno protumaio njezin smijeak. Razmaeni Amerikanac, zakljuila je: odvie novca, odvie uspjeha. Odvie ena koje su mu se smijeile.

 Imam posla u sobi rekla je. Neu vam smetati dok ekamo da nam se jave. Izvadio je mali kvadratni paket iz kaputa i stavio ga na stol. Mislim da neemo dugo ekati rekao je.

11 MONSINJOR

Kao okrug Gila u Arizoni. to je to? Njezin gaje glas trgnuo: pokazala je da moe utjeti kilometrima. Vrue. Nije odmicao pogled s uske ceste. Prema njima je jurio kamion s prikolicom; ravno ispred, neki je arapski djeak poskakivao na magarcu. Harry je prikoio. Kamion ih je tutnjei zaobiao, oni su proli djeaka. Muio se s mjenjaem od etiri brzine I bonom je stranom ruke dotaknuo. Oprostite. Trnci su ga proli po ruci. Iz Jemena ili Bronxa kve je uvijek kve. im je ula u auto zamolila ga je da iskljui klima ureaj. Tvrdoglavo je tvrdila da e se od njega razboljeti; bolje mu je da naui ivjeti s vruinom. Zrak se probijao kroz prozor i udarao ga po licu poput plamena iz pei. Tog je jutra netko ostavio poruku za njega. Bila je kratka i konkretna, napisana istim uglatim rukopisom kojim je bila napisana i adresa na paketu s granatom. Upuivala gaje da ode u hotel u Aradu i uzme sobu. Na sjeveru je svjee. Na vrhu Hermona ima snijega cijele godine. Ali Arad je na jugu, ne na sjeveru rekao je. Da, Arad je na jugu. Nasmijeila se. Vidite? Moemo se sloiti rekla je. Umali, suncem ispreni grad. Ulice su bile pune vojnika i vozila. ekajte, molim vas! povikala je kada su proli hotel. elim ui unutra. Hajde, astim vas kavom. To nije na hotel. Znam, znam. Doite. U kavani je barmen srednjih godina, obrijane glave i brkova koji su izgledali kao da je Turin dvaput udario dlanom po anku: A-ha! Ispostavilo se da se zove Micha. Golemi je kaiprst uperio u Harrvja. Bolje ti je da bude dobar prema njoj. Ta je posebna. Harry je bio svjedok ponovnog susreta. Gdje je Itzak? Neto sjevernije u nekom kibucu. Gdje je Yoav? Raunovoa u Tel Avivu?

Gdje je natporunik Abelson? Ovdje jo uvijek, sada je bojnik. A Ze'ev? upitao je Micha. Vie ne dolazi. Kako je Ze'ev? Pretpostavljam da je dobro. Pretpostavlja? A-ha. Harry ju je prvi put vidio zbunjenu. Samo je Michin a-ha toliko pun znaenja rekla je. Micha ih je poastio kavom. Je li logor sada vei? Micha je slegnuo ramenima. Toliko je postrojbi na ulicama. Nisu odavde. Imaju vojne vjebe. Oh. Arad je narastao. Micha je tuno klimnuo. Ali, jesi li bila u Dimoni? Useljenici. Rusi, Amerikanci, Azijati, Marokanci. Odvie razliitog povra u jednom loncu. Mnogo problema. Odmaknuo se da poslui nekog drugog. Dok je pila kavu Harry ju je potajno pogledao. Iako je bila protivnica rashladne tehnologije, bluza joj se ipak poela pripijati od vlage. Odvratio je pogled. Vi ste stara muterija? Bila sam stacionirana u oblinjem logoru. esto sam zalazila ovamo. Sa Ze'evom, pomislio je. Koji je prognan s jednim a-ha. Popili su kavu i mahnuvi, oprostili se od Miche. Toliko mnogo postrojbi. Vojne vjebe. Znate, nee doi ovamo. Ljudi s kojima se morate susresti rekla je u autu. Bojali su se susreta u Jeruzalemu. Nee sjediti izmeu svih ovih izraelskih vojnika. Harry je progunao. Pomnjivo je izbjegavao traiti njezino miljenje. Kada je pronaao njihov hotel, nije ga ekala nikakva poruka. Malo su razgovarali za veerom. Preporuila je piletinu. On je naruio teletinu koja je bila ilava. Netom prije no to se smrailo iz pustinje se pojavila deva i poela jesti cvijee iz lijehe iza hotela. Recepcionar ju je otjerao psovkama I kamenjem. Ujutro, kada je prolazio kroz predvorje da se nae s njom na doruku jo ga je jedno pismo ekalo na recepciji. Jutro. Boker tov. Kakva su ovdje jaja? Svjea. Naruio je jaja. Predao joj je pismo i gledao je dok ga je itala. Upuivalo ga je da se vrati u Jeruzalem i da ponovno eka u hotelu. Imali ste, dakle, pravo.

Pogledala ga je. Nije vam teko to rei eni primijetila je. Slegnuo je ramenima. Ispravno je ispravno. Niti se doimate uznemireni zbog... vozanja. Moda i nije vozanje. Kada trgujete majunim predmetima koji vrijede goleme svote novca nesklonost zakljuivanju poslova na nesigurnom mjestu je preporuljiva. Sada, se znai, vraamo u Jeruzalem i ekamo u hotelu? Vraamo se u Jeruzalem. Ako nazovu, a ja budem vani, nazvat e opet. Hoete li mi pokazati grad? Nasmijeila mu se. Bit e mi zadovoljstvo. Nikada nije vidio Viu Dolorosu i crkve, rekao joj je na povratku. Ne volim Istoni Jeruzalem. U Novom Gradu ima vie zanimljivih stvari. Doista elim vidjeti Viu Dolorosu. Klimnula je. No kada su stigli u Jeruzalem dobila je glavobolju. Tako je, dakle, otiao sam. Uao je u Stari grad kroz Herodova vrata i doslovno preao sa zapada na istok, u labirint uskih uliica. Bile su prepune ljudi, bune od prepirki onih koji su se cjenkali. Osim televizijskih antena koje su se uzdizale sa starih kamenih krovova i rijetkih znakova Coca Cole i ivaih strojeva Singer bio je uvjeren da se nisu promijenile od doba kriarskih ratova. Prili su mu za nekoliko minuta. Vodi, gospodine? Via Dolorosa i crkve? Sedam funti? Vodi je bio Arapin koji je za sobom ve vukao petero ljudi. Iao je za francuskom obitelji majkom, ocem i keri tinejdericom I dvojicom amerikih mladia kojima je ki dobacivala skrivene poglede. Prva postaja Krinog puta, mjesto na kojem je Isus osuen na smrt, bila je sada srednja kola. Vodi im je pokazao udubljenja u kamenom oploenju, tragove igara koje su igrali rimski vojnici. Proli su drugu postaju na kojoj je Isus dobio kri, i treu i etvrtu na kojima je zatvorenik pao i susreo svoju klonulu majku. etvrta je postaja sada bila armenska crkva. Iz nje je izlazila sveenika povorka. Svakog petka u ovo vrijeme rekao je vodi sveenici iz cijelog svijeta, kao gosti franjevaca i metropolita ruske pravoslavne crkve, ponavljaju razapinjanje na kri naeg Gospoda. Obratite pozornost na razliite odore od kojih svaka oznaava razliite vjerske redove. Dva gospodina u bijelim sutanama i bijelim kapicama

su cistercitski opati, poznatiji kao Trapisti. Oni u pepeljasto sivom su franjevci. ovjek u plavom je kapucin. Sveenik u crnom sa irokim crvenim eirom je kardinal koji je u gostima. Tu je osim toga bio i sveenik u bijelom tropskom odijelu, cipelama i crnom prsluku i nekolicina drugih u crnim poslovnim odijelima. Sveenik natovaren tekim drvenim kriem odvie je dobro igrao svoju ulogu. Posrnuo je i zamalo pao. Dok je posrtao, prevrnuo se. Lice mu je bilo toliko crveno od napora da ga Harry na trenutak nije prepoznao. Onda ga je prepoznao. Zakoraio je prema procesiji. Peter. Oi ovjeka s krizom bile su toliko oamuene iskustvom koje je bilo toliko snano i toliko intimno da se Harry povukao. Kada je procesija krenula niz Via Dolorosu prema postaji broj pet otiao je za njom. Gospodine! vikao je za njim uzbueni vodi. Prerano je. Prvo emo ui u ovu armensku crkvu. Odmahnuo je na te rijei. Iao je za sveenicima kroz jo devet postaja, a onda strpljivo sjedio u crkvi Groba Isusova gledajui Petera Harringtona kako pomae kardinalu i daje hostiju. Kada je misa zavrila, doao je do mjesta gdje se sveenik upravo opratao. Harry gaje dotaknuo po ruci, a on se okrenuo. Zdravo, oe. Ugledao je bljesak zadovoljstva u njegovim oima kao I neto uznemirujue. Oprez je nestao u u tren oka no bila mu je to potvrda da je naiao na protivnika u prijateljskom liku. Naravno da su otili na veeru. Peter Robert Harrington otkrio je sladostrasne uitke hrane i pia ve za vrijeme studija na Mount Saint Mary's u Baltimoreu. Rakovi I njemako pivo inili su se bezopasnim uicima. Tada mu je trebalo malo preputanja uicima; naporno je radio. Nepopustljivost u uenju i otar intelekt odveli su ga na Collegio Americano del Nord na kojem je studirao teologiju. U Rimu je u potpunosti podlegao klasinoj umjetnosti i talijanskoj kuhinji. Nakon zareenja, osamnaest dosadnih mjeseci koje je proveo kao pomonik upnika u nekoj crkvi u baltimorskom predgrau znatno su tome pripomogli rakovi vie nisu bili toliko neodoljivi nakon to je upoznao ossobucco s njokima. No vratili su ga u Rim i North American College. U poetku je oekivao da e diplomirati iz teologije o kojoj su njegovi nadreeni bez iznimke govorili kao o kraljici znanosti. Na njegovo zadovoljstvo, njegovi su savjetnici potakli njegovo zanimanje za umjetnost te su upisao na Accademia di San Lua, na kojoj je u redovitom roku obranio svoju tezu (Sveti umjetniki predmeti kao simboli u djelima ranih crkvenih otaca) s dovoljno znanstvenog

autoriteta da odjene crnu svilenu kapu s etiri iljka ukraenu ljubiastim pomponom, doktorski biret. Postavili su ga da radi u muzeju pod Upravom za batinu Svete stolice. U svojim dnevnim dunostima druio se s donatorima I upraviteljima galerija, ljudima koji su obino jeli u dobrim restoranima. Kada je prvi put postavio pitanje svoje slabosti u privatnosti ispovjedaonice fra Marcello ga je utjeio. Zasigurno se odvie brine. Vie moli, mudrije jedi i odustani nakon treeg pia. No budui da je na ispovijedi uvijek iznova ponavljao kako je pretjerao s piem ili uivao u slasnoj hrani kao da je sakrament smjeak je nestao iz glasa koji je dolazio iz tame. Njegov mu je ispovjednik zapovjedio da svake veeri pola sata meditira o grijehu prodrljivosti i da svaki dan izmoli krunicu te da se posveti nastojanju da svoje apetite stavi pod nadzor. Osim toga, otac Harrington je samom sebi nametnuo pokoru. Nakon svakog prekraja dva bi tjedna postio, odriui se deserata i kruha koje je pretjerano volio. Poeo je svakog jutra trati, borei se protiv svoje slabosti vjebom, uzdravanjem i molitvom. Jednog je dana na Piazzi Bologna zamijetio jo jednog trkaa, nekog mladog Amerikanca. To ih je popodne kardinal Pesenti upoznao. Neto se poklopilo; gotovo istog trenutka postali su prijatelji. Tijekom Harryjevog boravka u Vatikanu esto su zajedno jeli u raznim restoranima. Prepirali su se srdano i stalno. Svaki je u onom drugom prepoznao otri, ilavi um koji ih je istodobno privlaio i izazivao. Sveenik je Harrvja poduio u hrani i vinima. A on je oca Harringtona nauio mnogo emu o dijamantima. Sveenik ga je odveo na neko mjesto u ulici Kralja Georgea V. Bio je to ameriki bar zamiljen da otme dolare turistima kakvih ima u mnogim velikim gradovima svijeta. To je jedino mjesto u kojem se moe dobiti irski viski. Obojica su naruili dupli viski. Lehajm, haver. U vae zdravlje, oe. Nisam vie otac. Monsinjor sam ve gotovo dvije godine, Harry. A sutra, crveni eir. Ne, ne. Pogrijeio sam kad sam u sredinjicu doao kao mladi slubenik. Svaki me je vojnik mogao upozoriti. Zapravo te nije nimalo briga za napredovanje, Peter. Vidio sam ti lice dok si nosio kri. Nagnuo se prema naprijed. Roeni si sretnik, ti si jedan od izabranih.

 Hvala ti, Harry rekao je tiho Peter. Harringtove su ga oi mjerkale, a onda se vratile jelovniku. Preporuujem gula. Izrael nije zemlja govedine. Ovaj restoran dobiva govedinu avionom iz Chicaga. Kada je stigao, bio je estok i zainjen. U Chicagu ne moe dobiti ovako dobar gula rekao je sveenik. Pa, ovdje koriste uvozno meso. Monsinjor se nasmijeio ali ne oima. Sjea li se teletine u Rimu? Harry je uzdahnuo. U Le Grandu. Je li jo uvjjek divna? Da. Monsinjor Harrington se igrao sa svojim ubrusom. Jesu li ti pokazali dijamant? Ne. Ni meni. Ve dva tjedna ekam k'o tupan u papinskom institutu. Kao da je netko drugi to sve sredio, a nas dre kao priuve rekao je Harry usiljeno. Pogledao je svojeg starog prijatelja. Moe li policija ita uiniti za tebe? Nita van Italije. Je li bio osiguran? Koji muzej osigurava? Kada je neto u tranzitu, jasno. Ali unutar muzejskih zidova? Nikad. Nai su predmeti i slike neprocjenjivi. Godinja bi premija bila golema rekao je turobno. Pa ipak ga pokuavate otkupiti? Monsinjor Harrington je slegnuo ramenima. elimo Aleksandrovo oko. Nije to pitanje novca. Iako imaju raun za nas je to kao otkupljujemo dijete od otmiara. Hoe li da ti kaem to ne razumijemo, Harry? Ako eli. Ne moemo razumijeti zato ne radi za nas. Dijamant ima dugu idovsku povijest. Na je! Taj su kamen ukrali od nas! Ukraden je vie puta. Volio bih da ima to na umu, Peter. Jesam li te pogreno procijenio? Jesi li ti ovjek koji kupuje ukradenu robu? Krv nije voda rekao je Harry. Vanija je ak i od svete vode. Vie me ne moe prisliti da radim za vas. Ne moete me ivog spaliti ili drati u zatvoru. To je sranje rekao je monsinjor Harrington zgraajui se. To je davna prolost. Vi nikad ne putate prolost na miru.

 Mi uimo iz prolosti. Bacimo pogled na prolost, monsinjor. Kako je crkva dobila dijamant? iji je bio prije no to je pripao Crkvi? Zvui kao cionist koji govori o Izraelu. To je to, to je potpuno ista stvar! Upravo zbog toga moram kupiti taj dijamant. Oduzeto nam je neto dragocjeno, a sada nas ti osuuje zato to to elimo vratiti i zadrati. Sveenik je odmahnuo glavom. On je na. U mojem je muzeju prekrasna mitra sa zjapeom rupom u kojoj bi trebao biti dijamant. Pape nose tu mitru. Pobijedit u te, Harry. Ne, Peter rekao je blago. Da. Zbog mojeg poziva, zbog Crkve. No uglavnom zbog mene. To nije veoma kranski, zar ne? To je vrlo ljudski. Razumijem te. Hopemanova samouvjerenost. Kakav bi ti bio jezuit, Harry! teta to nisi katolik. I ja sam roeni sretnik. Jedan od izabranih. Zurili su jedan u drugoga uzdrmani gorinom koja ih je sada razdvajala. Bolje da nam naruim par konjaka rekao je alei Peter Harrington. Deserti nisu dobri u ovoj zemlji. No preskoit e neke veoma dobre vrste kruha kada bude inio pokoru zbog pretjeranog preputanja uicima. Ugao Peterovih usta se trznuo. Zabacio je glavu. I Harry se nasmijao. Oh, ludi idovski gade rekao je Peter naposljetku. Naruio je pie. Pogledi su im se susreli, a Harry je opet prvi prasnuo u smijeh to je bila reakcija na stres. Njihali su se naprijed natrag i soptali. Poeli su ga boljeti trbuni miii. Miui prstom sveenik je pokazao u njega. ...pobijediti te. Monsinjor... hajdete u guzicu neiste svinje uspio je jasno rei Harry. to si oekivao?... Uvozna! Pogledali su se i prasnuli u smijeh. Harry se presavinuo. Barmen se smijao s njima ne znajui zato.

12 MASADA

Ujutro, kada je nazvala Jemenka, u glavi mu je otkucavala vana poruka, ne pij sa sveenicima. Progutao je aspirin i sok od rajice I prihvatio njezinu ponudu da mu bude vodi. Odvela ga je u muzej u kojem su galerije bile hladne i umirujue, a uvari su je oslovljavali imenom i ponaali se prema njoj kao prema kraljici. Bila je obrazovana. Njezini su komentari bacali drugaije svjetlo na predivne predmete, a njega ispunjavali zadovoljstvom. Na kraju prelijepog jutra bio je izvrsno raspoloen i bolje se osjeao. Kamo emo na ruak? upitao ju je. Taksijem su otili do vrata Jaffa. Odvela ga je do male kamene zgrade ispred koje je bilo pet est stolova. Unutra bi bilo svjeije. Ne vole da ene ulaze unutra. Jedan od stolova bio je u hladu te su sjeli za njega. Na njegovu molbu naruila je raznovrsne salate koje su jeli s komadima lepinje koristei ih kao lopatice i aj s okusom mente. U kavani su mukarci urlali. Igrali su neku igru s kockom I ploicama. Ona ju je zvala e-be; kada mu je objasnila kako se igra shvatio je da je to trik-trak. Mislio sam da ne volite ovaj dio Jeruzalema. Oboavam ga. No jednom sam ivjela u ovoj etvrti. Bilo je to teko razdoblje za mene. Pogledala gaje. Dovela sam vas ovamo zato jer sam se prole noi sjetila da se ne smije bjeati od stvari kojih se boji. Ja to stalno inim rekao je Harry. Doao je konobar i ponudio mu nargilu. Dva su Arapa sjedila za oblinjim stolom i puila nargile koje bi zaklokotale kad god bi otpuhnuli dim. Harry je odmahnuo glavom. Rekao joj je za Monsinjora Harringtona. Ljudi koji su vas zamolili da radite sa mnom hoete li ih zamoliti da ga promatraju? Hou. Poinjem misliti da mi svaka prednost koristi rekao je. Jeste li razvedeni? Umro je rekla je i otpila gutljaj kave.

Dragi gospodine Hopeman, Otiite, molim Vas, u Masadu i ekajte da vam se javimo. Dopustite da vam zahvalim na vaoj zadivljujuoj strpljivosti i suradnji. ao mi je to je bilo nuno odgoditi nau transakciju, no uvjeren sam da razumijete. Veselim se to u vas upoznati S potovanjem Yosef Mehdi Nije se doimala iznenaenom. Masada je u pustinji, daleko od ljudi. Autobusom dolaze organizirane skupine turista no bit e ih manje za vrijeme ljetne vruine. A nee biti ni vojnika koji bi mogli preplaiti nae prijatelje. Hoemo li morati logorovati na otvorenom? Razmislila je. Na obronku planine sa strane Mrtvog mora postoji hostel u kojem bismo mogli odsjesti. No obino su ondje mladi turisti, a Mehdi vam se u njihovoj nazonosti moda nee htjeti pribliiti. S pustinjske strane postoji koliba kojom se tu i tamo koristi uvar iz Nacionalnih parkova i Prirodnih rezervi. Ako je prazna, moda bih mogla dobiti doputenje da je upotrijebimo. Pola sata poslije telefonirala mu je u sobu. Sve je sreeno rekla je. Opet su otili u Arad. Dok je ona kupovala, on je odveo iznajmljeni auto na benzinsku postaju i provjerio vodu, ulje i gorivo. Na kraju je kupio i bocu izraelske rakije. Zatim je pokupio nju i kupljene namirnice. Nedaleko od Arada skrenuli su sa asfaltne glavne ceste. Cesta se prevorila u neuvreno kamenje i pijesak koji se micao ispod kotaa. Proli su dvije nepomine deve, a on je upitao ive li u pustinji i druga iva bia. Mnoga, rekla mu je: gazele i zmije otrovnice, hijene i opori akala. Nedavno je nedaleko od mjesta kojim su se vozili vien i crni leopard. Stanite kad preete sljedee uzvienje rekla je. Preli su preko vrha malog breuljaka i on je zaustavio auto. Nekih osam devet kilometara dalje iz vjetrom ibanog nitavila jasno se uzdizala Masada. Vidite li terase urezane na vrhu? Tamo, na lijevo? Na tom je mjestu stari kralj Herod sjedio za vrijeme toplih veeri s debelom hatihom na svakom koljenu. S im? Hatihom. Da vidimo... Namijeila se. Vi Amerikanci to zovete dobrim komadom. Uzvratio joj je smjeak i ubacio u brzinu. Auto se njiui spustilo niz lou, krivudavu cestu. Masada je postajala sve vea. Uskoro je sa sve veim

iekivanjem shvatio da je poput saa proarana tamnim ustima spilja; tko zna koliko dubokim? Po prvi mu se put uinilo da nije bilo glupo doi ovamo. U kolibi se nalazio hladnjak koji je bio star ali je radio, tednjak s dvije ploe, zahod u kojem je mlaz za ispiranje bio slab i tu sa zahralom glavom. Namjetaj je bio ili otrcan ili razbijen. Krevet je bio jednostruki vojniki leaj. Draesno je rekao je. Uzimamo. Vadio je stvari iz auta kada je podigao pogled i ugledao kolonu naoruanih vojnika. S naporom je odnio kutiju s hranom u kolibu I odloio je na pod. Pretpostavljam da su Izraelci? Pogledala je kroz prozor i otila do vrata. Bilo je oko dvadeset vojnika ukljuujui i dvije ene. Harry je odsluio vojni rok u amerikom pjeatvu te je s razumijevanjem promatrao kako se smjetaju u hlad koji je inila koliba, osjeajui ponovno bolne noge, area plua, teku naprtnjau koja je prijanjala uz mokru koulju na njihovim leima. Dvije su vojnikinje bile privlane unato znojnim mrljama i vojnikim kutijama koje su ih, pokrivene s pet arapa, irile u struku. Otiao je do auta i izvao fotografski aparat. asnik se okrenuo od Tamar, povikao na hebrejskom, a zatim na engleskom: Bez slika! Bez slika! Odloio je aparat, no ovjek je i dalje psovao. Harry mu je uzvratio pogled. Smiri se. Tamar je neto otro rekla. asnik je izdao zapovijed koja je izazvala gunanje. Nekoliko minuta poslije vojnici su otili. Kada su se vratili u kolibu, u tiini su odlagali namirnice. To ba i nije bila poduka iz demokracije, zar ne? Obeala sam mu da u uzeti va film rekla je. Nisam ni okinuo. Trebat u film. Isuse Kriste. Izaao je i donio fotografski aparat. Gledala je kako premotava film i vadi ga s postolja. ao mi je to je propao rekla je. Prekapao je po torbi traei novi film. Naposljetku je sve iskrenuo na pod donje rublje, koulje, tamno zeleni prsluk, arape, depna izdanja knjiga, film i nekoliko vrea s prljavim rubljem adresiranih na Dellu. Proitala je natpise i zapiljila se u njega. aljete vae prljavo rublje u Ameriku? Nije mu pao na pamet nikakav dobar odgovor. Boe moj.

 To ne radi ona. alje ga u praonicu umjesto mene. Odnijela je tavu i posudu za grijanje vode do sudopera i poela ih ribati. Pod je prljav. Metla je tu. Naviknut sam na mali nered. Moja ena i ja ivimo odvojeno. Koga je, do vraga, briga kako vi ivite, gospodine Hopeman? rekla je ribajui energino. Vidim da ste zauzeti rekao je spretno. Uzeo je jedan od vojnikih pokrivaa koji su bili sloeni na leaju. Stavio je dvije lepinje i nekoliko banana u torbu, osjeajui se vie nego ikad kao mu koji bjei od kue, izaao i uzeo rakiju iz auta. Zatim je krenuo stazom koja je vodila do vrha Masade. Znao je da se staza zove Rimski prilaz zato jer ju je izgradila deseta legija kako bi mogla srediti malu skupinu idova koji su bili posljednji oruani otpor Rimu u Judeji. Drvene grede koje su Rimljani koristili kako bi poduprli prilaz jo su uvijek trebale biti vidljive; kada je bio na treini puta do vrha ugledao je neke od njih. Zaustavio se i prouio drvenu grau. Izblijedila je, ali se inae doimala zdravom. Dvije tisue godina u dobrom su je stanju odrali sol i suhi zrak. To ga je zapanjilo. Pravo drvo koje su ondje postavile ruke poput njegovih povezivalo ga je s neim to se dogodilo prije dvadeset stoljea. U blizini su se nalazile crvenosive stijene, okrnjene planine iji su vrhovi izgledali kao da ih je priroda odsjekla krivom sabljom. Sve su bile posute spiljama. Kada se s mukom uspeo na ravan na vrhu prizor je bio slian. Nebo i kamen. Nepotpune graevine uale su poput podruma bombardiranih zgrada s tek pokojim nedirnutim kamenim krovom. Puhao je vrui i suhi vjetar. Da li zbog vjetra ili uspona bilo mu je teko disati. U jednom od malih zdanja, u koje je unio stvari, bilo je tamno i svjee. Neto je malo proutalo pokraj njega i on se trgnuo. Oprostite. Salom, alom, to god da jesi. Sjeo je kako bi doao do daha. Dok su mu se oi navikavale na nejasnu tminu vidio je da su zidovi i strop obloeni debelim slojem oigledno veoma stare buke, buke koja se izlizala i bila zanimljiva pod dodirom. Pod je bio dobro nabita zemlja, hladna ali suha. Rasprostro je pokriva i zauzeo ga. Kada je izaao kako bi istraivao osjetio je neto novo. Osjeao se kao da ga netko gleda. Smijeno, rekao je samome sebi. No za nekoliko minuta podigao je pogled i vidio da nije smijeno.

Jasno ocrtana nasuprot neba na ruevini je stajala veoma crna koza I promatrala ga zabaene glave. Zapljeskao je mislei da e pobjei no ona se nije ni pomaknula ni zablejala. Ili koze mekeu? Nastavio je hodati. Kada se okrenuo, koze nije vie bilo. Koliba koju je prisvojio bila je jedna u nizu slinih kamenih graevina postavljenih na rubu stijene. Duboko dolje, nazupena se gudura, posuta velikim oblim kamenjem, sputala prema omladinskom hostelu, zgradi nalik taglju koji je bio udaljen nekih osamsto metara. U daljini je svjetlucalo rastaljeno olovo Mrtvog mora. Nije vidio nikakav znak ivota u hostelu. Blizu hostela nalazila se iara koja je vodila do vrha Masade, kabina je bila na dnu. Tehniar je otiao kui, nema sumnje u Dimonu ili Arad. Bio je sam, prikovan u jarko naranastoj tiini u kojoj se uo jedino vjetar. Bio je sam s Masadom. Kretao se bez ikakvog cilja. Graevine koje su mu se na poetku uinile slinima bile su zapravo razliite. Neke su kamene zgrade bile duge i niske, vjerojatno skladita. Druge su bile nalik onoj u kojoj je ostavio stvari. Svaka od njih imala je u kutu ili uz zid malo otvoreno ognjite; neke druge, pak, imale su stube koje su vodile dolje, u ono to je, oigledno, nekad bila ritualna kupelj u kojoj vie nije bilo vode. Nee mu trebati mikve za pranje. Bile su tu i dvije moderne graevine, enska i muka, koje je prepoznao po smijenom znaku WC-a. Uao je i otvorio jednu slavinu, hladnom vodom zaplahnio ruke i lice i smoio glavu da se obrani od vruine. Na sjevernom vrku male zaravni nalazila se ruevna palaa. Neki su podovi bili poploani mozaicima jednostavnih geometrijskih uzoraka. Stepenitem se spustio do srednje terase i istog trenutka shvatio zato ju je Herod dao izgraditi. Bilo je to jedino mjesto na Masadi koje je bilo zatieno od sunca i vrueg vjetra. Stajao je u svjeoj zavjetrini koju mu je pribavio mrtvi kralj I pogledom prelazio kilometrima obale i prirode. Neprijatelj bi bio vien satima prije no to bi se pribliio. Odavde je Harry vidio tri ne, etiri etverokutne ruevine rimskih logora. Oko Masade je bilo izgraeno ukupno osam logora povezanih kilometarskim dugim kamenim zidom, kojeg je takoer lako razaznavao. Sedamdeset godina nakon smrti kralja Heroda, rimski garnizon na Masadi razorila je poput komandosa mala idovska diverzantska skupina, etiri godine nakon to su zauzeli utvrdu, idovi iz Masade bili su posljednji koji su tvrdoglavo prkosili moi Rima.

Rimski guverner, Flavije Silva, doao je do Masade na elu desete legije i tisue pomonih postrojbi i radnika. Okruio je planinu logorima I zidom, prekinuvi tako svaku mogunost bijega. No ak i tako, opsjedateljima kojih je bilo petnaest tisua trebalo je jo tri krvave godine da svladaju branitelje kojih je zajedno sa enama i djecom bilo 960. Kada je naposljetku dovren rimski prilaz, a kraj rata bio na vidiku, idovi su radije izabrali smrt nego rimsko ropstvo. Harry je pogledao logor. Nije bilo znaka ivota. Zauzeli su ga, valjda, male ivotinje i kukci. No nije se osjeao ugodno kada je otiao s Herodove hladne terase i vratio se na vruu povrinu Masade. Sunce je ve zapalo kada je doao do kolibe koju je doivljavao kao svoju. Sumrak je donio svjei povjetarac. Male banane koje je to popodne Tamar kupila kao zelene imale su ve mrlje po sebi. Oistio je jednu i zakljuio da je slatka. Pojavila se crna koza. Polako je doetala u njegovu blizinu, a on joj je dobacio koru koju je progutala i razveselila ga. Kada je drugi put zagrizao u bananu, ivotinja je prdnula. Svinjo, mii se odavde! povikao je. No koza se spustila na trbuh. Harrzjevu je osjetljivost nadvladao osjeaj smijenog te se nasmijao. ivotinju su i dalje muili probavni problemi; no shvatio je da je to ono to koze ine. Njegova je glad bila jaa od izbirljivosti te su on i mrzovoljna ivotinja koju je muila u podijelili lepinju dok je svjetlost iezavala. Povjetarac je donosio male avolke od praine. Oko njega se kamen postupno pretvarao u crno eljezo. Ali ne zadugo. Mjesec nevjerojatnog izgleda dolebdio je polako s obzora, a on se osjeao kao pastir. Bacao je tako jasnu svjetlost da je uskoro vidio kao da je dan. Blago je osvjetljenje ublailo povrinu kamena. Izvukao je bocu izraelske rakije i dobrano potegao; bila mu je tako dobra da je povratio dah i jo jednom snano potegao iz boce. Svjetlucanje Mrtvog mora izgledalo je vrsto kao da se po njemu moe hodati. U daljini, u Jordanu, vidio je kako se kreu dvostruke iskre, farovi. Pitao se kakav je ovjek daleki arapski voza. Odnio je bocu u kolibu, legao na pokriva i jo malo pio sve dok hladni tvrdi pod nije postupno postao mekaniji ali i topliji. Sjedio je kako bi uz trzaj skinuo majicu, a zatim odbacio tenisice, oslobodio se bermuda i gaa, te gol smireno utonuo u san. Probudio gaje vlastiti kaalj. Grlo mu je bilo suho. Bilo mu je toplije nego ikad prije. Kada je izaao, mjesec je bio zaklonjen oblakom praine koja je, ini se, slabim vjetrom dolazila s istoka. Prodirala je posvuda. Koulju je

odnio pod slavinu, namoio je i omotao oko glave. Kada se vratio u kolibu poela se suiti. Harry! Ovdje sam. Navukao je gae. Kaljala je. Uveo ju je u kolibu i dao joj rakiju, od koje se stresla ali je prestala kaljati. to je to? Zove se arav. Anticiklona iz Egipta. Zato do vraga niste ostali dolje? Bojala sam se da ete zalutati pri silasku. Nedaleko odavde neki se ameriki sveenik izgubio i poginuo. Uzeo joj je lice i poljubio je. Njihovi su se jezici dodirnuli. Jednom je itao novine u kojima je neki mladi itatelj pitao: Je li francuski poljubac smrtni grijeh? Kolumnist u srednjim godinama je odgovorio: Ne, nije smrtni grijeh. No jasan je poziv na seksualnu aktivnost. Kada su se ponovno poljubili njegov jezik je objasnio pitanje i odgovor. Nije se protivila kada joj je pomagao da skine sve osim koulje. Kako li se ono zvao ameriki sveenik? upitala je sanjivo. Biskup. Je li mario kada su mu gae pale na pokriva? Otkopao ju je I dodirnuo joj grudi prvo jednim, zatim drugim obrazom. Bradavice su joj bile mekane dok ih nije dodirnuo jezikom. Zatim su mu izmeu zubiju postale vee nego to je oekivao. Oboje su teko disali, koliko od arava toliko i od strasti. Praine je sada bilo i u kolibi i sve je bilo suho. Jedino je sredina njezinog meunoja bila vlana. Odskoila je kada ju je dotaknuo. Uzeo ju je u ruke i spustio je, milovao joj bokove otkrivi nevjerojatni made. Nemoj. Usta su im bila mahnita. Dodirivao ju je dok joj se koljena nisu svinula, a onda ih je podizao sve dok nisu bila blizu njegovih ramena. Uao je, propeo se, pronaao ritam nalik otkucajima srca nekog diva. Zatim bri, svaki put uz slabi zvuk usisavanja. Glavu su mu zarobile ruke. Na vratu su mu bila njena usta, njezini su ga zubi grebli. Pratila je ritam. Odvie vjeta, pomislio je nemono. Da, molim rekla je. elio je da to bude sladostrasan kas. Pokuao je misliti na druge stvari. Porezne stope, dijamant za glumca. Rimljane koji ekaju ispod. Nije mogao disati kada je, oh, boe, prebrzo, ona zastenjala, a on pao s planine.

Leali su i dahtali, povlaei ustima usne onog drugoga sve dok nije shvatio da je cijela njegova teina na njoj. Podigla je ruku i vrkom prsta slijedila obris njegovih kapaka, nosa, nosnica, unutranjosti usana. Prela preko njegovog jezika. Biskup Pike rekla je. Kada se ponovno probudio, na njegovom je satu bilo etiri i etrdeset. Bio je sam. Vani je bilo nesnosno vrue no zrak je bio ist, arav je proao. Preko pustinjske ravnice vjetar je nosio prainu poput magle. U zahodu se dugo prao spuvom to mu je pomoglo. Na povratku je pogledao preko zida blizu rimskog prilaza i vidio je ispred kolibe. Blijedo je svjetlo bilo okrutno prema njezinim bedrima koja su bila teka ak i za tako duge noge. Bila je sagnuta ponad lonca postavljenog na kamenu i prala kosu. Bila je pretamna. U sljedeem trenutku poelio je gledati njezina usta, koatu krivulju njezinog nosa, nain na koji se ponekad smijala oima, a ponekad ne. Masadaine zrane struje bile su udne; uo je kako je zapljusnula voda kada je ispraznila lonac, a zatim kako je lonac zazveao kada je udario o kamen. Poelo se pojavljivati sunce. U kolibi je izvadio crveni kamen iz torbe i prinio ga oku, usmjeravajui pogled kroz granatov istroeni prozori na svjetlost. Svijetlilo je poput... ega? Toplog oka dobronamjernog Boga. Tigre, tigre, svijetli plame, pomislio je. To su bile rijei koje su najvie nalikovale blagoslovu, a kojih se mogao sjetiti, no zvuale su neobino utjeno dok je tonuo natrag u san.

13 EIN GEDI

Kada je s naporom spustio svoje stvari niz Rimski prilaz nije bilo ni nje ni auta no na nezakljuanim vratima kolibe nalazila se poruka: Vraam se uskoro. Sok je u hladnjaku. T. Moda je hladnjak marke Amkor, koji je bio izraelski odgovor na ameriki General Electric, bio najstariji koji je vidio. Natoio si je au soka od narane i popio je dok je prouavao njezine stvari. Na njezinoj je naprtnjai leao isti grudnjak; na prozorskoj dasci lealo je ostalo osueno rublje na hrpi, na vrhu koje su bile, u kuglu sloene, bijele arape i presavijene pamune gaice. Izlizana knjiga tiskana na arapskom bila je baena na pod blizu njezinog kreveta. Savijala je tubu zubne paste. Opet ju je kradomice promatrao. U nedostatku pametnijeg posla izvadio je iz torbe fotokopije Bakrenog svitka. Zavalivi se na krevet poeo ih je prouavati. No itao ih je i itao; nije razumijevao ono to su govorili. Bilo mu je drago kada je zauo auto. Kada je ula, doimala se uurbanom ali dobro raspoloenom, kosa joj je bila spletena u vrstu punu kao i kada ju je prvi put vidio. Tako mu se sviala. Na sebi je imala kratke hlaice i staru vojniku koulju ije je krajeve zavezala u vor koji je izgledao poput stisnute ake ispod njezinih grudi. Erev tov. Ti si spavalica. alom. Gdje si bila? U Aradu. Da telefoniram. Tvoj je prijatelj monsinjor imao vie sree od nas. Oh? Pridigao se i sjeo. Da, sino se u Betlehemu susreo s nekim. S Mehdijem? Slegnula je ramenima. Sredovjenim debelim mukarcem. Nali su se ispred crkve Roenja Isusovog u osam i etrdeset pet naveer gdje su stajali i razgovarali moda pola sata. Potom je monsinjor uao u crkvu. Zapalio je tri votanice i oko sat vremena molio. Nekoliko minuta poslije, odvezao se erutom natrag u Jeruzalem.

 AMehdi? Otiao je iz Betlehema u plavom mercedesu koji je registriran na neku uvoznu tvrtku iz Gaze, gotovo sigurno lanu. Auto je otiao prema jugu. Pratili su ga nekoliko stotina kilometara. Gotovo do Eilata gdje je preao granicu s Jordanom. Sloili su se da e ga Mehdi, doe li, potraiti na Masadi, a ne u maloj kolibi blizu podnoja. Nakon to su dorukovali sir, lepinju I kavu toliko jaku da su je jedva popili, popeo se opet Rimskim prilazom. Unato vruini na visoravni je bilo turista. U pogonu je bila iara koja je vozila s istonog podnoja gdje su se zaustavila dva turistika autobusa. Pridruio se skupini oznojenih idova iz Chicaga koji su sjedili u sjeni starog skladita dok im je rabin priao o vatrenim braniteljima. Rabin je pomijeao neke vane injenice no to je oito primijetio jedino Harry. Na kraju je pripovijedanje zavrilo, a ljudi iz Illinoisa su stali u red pred iarom i otplovili iz njegovog ivota. Kada se kabina iare vratila, zamijenila ih je skupina iz Readinga iz Pennsylvanije. Pennsylvanijski je rabin bio mlad i bolje pripremljen od starijeg kolege iz Chicaga no govorio je ozbiljno i pedantno zbog ega je Harry poelio otii u muki WC I ostati ondje dok propovijed ne zavri. Od Yosefa Mehdija nije bilo ni traga ni glasa. Bilo je to veoma dugako poslijepodne. Kada se spustio do kolibe, Tamar je pripremila veeru, salatu I falafel koji je bio toliko estok da je pojeo najmanje to je mogao, a da je ne uvrijedi. Pojeo je i posljednju bananu kako bi utaio glad. Iskrivila je lice kada je u kavu stavio mlijeko iz konzerve. U kolibi je bilo nesnosno. U sumrak su iznijeli deku van, a ona uzela gitaru i poela pjevati na arapskom. Glas joj nije bio tako dobar kao svirka ali je imao neto to ga je dotaknulo. Legao je blizu nje i osjeao garavicu dok je padao mrak. O emu se radi u pjesmi? upitao je kada je prestala pjevati. Mlada e se djevojka udati. Veer prije, zabrinuta je zbog mukarca. Je li star? Je li mlad? Pije li? Hoe lije tui? Kada se nasmijao, odmahnula je glavom. Ti ne moe razumjeti rekla je. Razumjeti to? Kulturu u kojoj se premlade djevojke udaju. Raaju prije no to su im tijela spremna. U mojim godinama ostare. Vidio je da je veoma ozbiljna. Kako si ti tome umakla? Jedva. Uitelj je uvjerio mojeg oca da moram ii u srednju kolu. Popustio je, mislio je da bih onda mogla dobiti mjesto u duanu. No

izbezumio se kada sam se upisala na fakultet. Rekao je da nijedan mukarac nee oeniti enu koja toliko zna. Ispruio je ruku i dotaknuo joj lice. Tri sam godine bila u zahlaenim odnosima s ocem. To nam je nanijelo veliku bol. Jadna Tamar. Oevi rekao je mislei s nelagodom na Jeffa. Kada sam bio djeak, otac me svakog ljeta slao u ljetni kamp kao to i ja aljem svojeg sina. Nije znala to je to ljetni kamp; morao joj je objasniti. Moj je otac elio da usavrim jezine vjetine te sam mu svakog dana morao napisati pismo na hebrejskom. On meni nikada nije poslao pismo ve bi svakog dana dobivao pismo koje sam ja njemu poslao, s gramatikim i pravopisnim ispravkama. Jadni Harry. Uzeo je gitaru. Znao je odsvirati samo nekoliko bendo akorda. Otpjevao je verziju pjesme Found a Million-Dollar-Baby in a Fiveand- Ten Cent Store, a ona je pljeskala. Morao joj je objasniti to to znai. On je nju zamolio da ga naui arapsku pjesmu. Poslije. Uzela mu je gitaru i pomnjivo je skonila. Slatki Harry rekla je koji trenutak poslije. Pustila je kosu. kakljala ga je kada je kleknula iznad njega. Obasula ga je brzim, vlanim poljupcima. Samo uivaj rekla je. Ne misli na gramatiku i pravopis. Ne moraju biti savreni. Pa su stoga bili. Sljedeeg je jutra zrak bio grozniav. Uznemirio se pri pomisli da se vraa arav, no Tamar je odmahnula glavom. To je samo vrui dan. Mehdi nee doi ovamo po ovoj vruini. Moda e upravo tada odluiti doi rekla je zamiljeno. Nek' ide do avola. Osjeao je laganu vrtoglavicu. Izaao je, sjeo u auto i upalio klimu. Kada je izaao iz auta, bilo mu je jo gore. Uao je u kolibu i rekao joj da se ide osvjeiti u Mrtvo more. Napravila je grimasu. Ne bi ti se svidjelo. Sol ti ulazi u sve otvore. I najmanja ogrebotina pee. Nasmijeila se vidjevi njegov oaj. U redu. Odvest u te na bolje mjesto, Harry. Odvela ga je prema sjeveru, petnaestak kilometara daleko, do zelene oaze u Ein Gediju. Kada su izali iz auta ispod palmi, zrak je bio svjeiji. Stazom ga je odvela do vodopada koji je svjetlucao padajui u sjenovito jezerce.

 Vodom iz kiovitog dijela zemlje navodnjavaju se podzemni dijelovi ovog podruja. Zimi vodopad grmi. Sada je malen. Nije trebala opravdavati mjesto. Skinuo se u tren oka i uao u jezero za koje se ispostavilo da je toplo to je bio ok. Nasmijala se. Vrui izvori. Svoju je odjeu uredno sloila na donju obalu. Male su joj ribice bljeskale izmeu nogu. Leao je na pjeskovitom dnu i putao da ga voda zapljuskuje po licu. Ona je donijela sapun i prala kosu ispod slapova. Oprala je i njegovu kosu. Bilo je to divno mjesto za voenje ljubavi, no odmakla je glavu kada ju je pokuao poljubiti. U blizini je kibuc. I terenska kola Drutva za ouvanje prirode. Svakog trenutka netko moe doi. Odvie si praktina rekao je nasmijeivi se. Tijela su im se brzo osuila na zraku. Kada su se obukli osjeao se bolje. Zar ti nisi praktian ovjek? Okrenula se prema njemu dok je zakopavala koulju. Harry, nee sve pokvariti, zar ne? Nee postati nepraktian? Nee postati ozbiljan? To ga je iznenadilo. Nije mu bilo ni na kraj pameti da razvije ozbiljan odnos s njom. Ne elim se tako osjeati ni prema kome rekla je. Nikad vie. Bit emo prijatelji. Koji uivaju koristiti jedno drugoga rekao je. Je li to praktian opis? Nasmijeila mu se. Vrlo praktian. Ne brini, dakle, o obvezama. Bez gramatike i pravopisa rekla je. Prila mu je i lagano ga poljubila upravo kada su se pojavila tri mukarca sa sabljama, iza kojih je iao etvrti gurajui take pune presadnica banana. Svi su se srdano pozdravili. Tamar mu se neduno nasmijeila. Divio se prelijepim stablima datulja dok su ili prema autu. To je znaenje tvojeg imena. Da, tamar, palma. Ovo se mjesto neko zvalo Hazazon-Ta-mar, to znai mjesto na kojem obrezuju palme. Kad smo uili zemljopis nikada mi nije bilo teko zapamtiti ga. Mislila sam o njemu kao o mjestu na kojem me iaju.

Bilo mu je mrsko napustiti oazu. Polako je, kroz izmaglicu od vruine, vozio prema Masadi. Nadao se da Mehdi nije dolazio za vrijeme njihovog odsustva. Potom mu je bilo posve svejedno. ovjek je brzo postajao apstrakcijom; nije vie bio siguran da postoji neki odreeni Yosef Mehdi. Uzeli su voe, lepinju i vr limunade i ponovno se popeli na visoravan. U svjeini Herodove terase Tamar se bacila na pisanje izvjea za muzej. Osjeajui da mora biti vidljiviji, Harry je pronaao sjenovito mjesto u blizini iskrcavalita iare. Poeo je jo jednom iitavati kopije Bakrenog svitka. Kada je doao negdje do polovice naiao je na odlomak od kojeg mu je zastao dah. Proitao ga je jo jednom, pa onda jo jednom. Pohitao je do Herodove terase. Moe li mi, molim te, prevesti ovu frazu? Tamar ju je pomnjivo izuavala. ini se da pie haj a karut. A ne haj a koretl Moglo bi biti i haja koret. Budui da se samoglasnici ne piu, odluuje sam. Tono. Posve je zaboravio na vruinu. Pa, itao sam to kao haja koret, aktivni glagolski oblik. Pokazao joj je svoje zabiljeke. Ovako sam prevodio odlomak: Na mjestu na kojem stabla postaju rijetka, u blizini tijeska za groe u podnoju nieg od dva breuljka na istoku, zakopan u glini na dubini od dvadeset tri lakta uvar je zlata. Pretpostavimo li da je to haja karut umjesto haja koret pasivni glagolski oblik umjesto aktivnog i dodamo li zarez, dobivamo ovo. Na mjestu na kojem se reu stabla, u blizini tijeska za groe u podnoju nieg od dva breuljka na istoku, zakopan u glini na dubini od dvadest tri lakta uvar je zlata. Tamar gaje pogledala. Mjesto na kojem se reu stabla? Klimnuo je hotimice miran. Hazazon-Tamar. Gdje se podrezuju palme rekao je. Kada je zamrlo prvo uzbuenje, posvaali su se. On se elio odmah vratiti u Jeruzalem kako bi rekao Davidu Lelsau da je otkrio gdje se nalazi geniza. Moramo ovdje ekati Mehdija. A to ako ne doe? A to ako doe? Za genizu je svejedno hoe li nakon dvije tisue godina jo nekoliko dana biti u zemlji.

 U tih nekoliko dana netko drugi moe to prevesti. Pogledala ga je. Ne razumije. Mislim da poinjem rekla je. Te su veeri razgovarali samo kada je bilo nuno. Za veeru im je otvorila konzerve masnog janjeeg variva, nakon ega je slijedilo jo guste kave. Nije komentirao ali je vidjela njegovu reakciju. Sutra bi ti mogao pripremiti jelo rekla je mirno. Te je noi spavala okrenuta prema zidu poput srdite supruge. On je odravao ravnoteu na vanjskom rubu leaja izbjegavajui njezina bedra, kojima se poeo posebice diviti. Ona je hrkala to je bio odvratan zvuk. Rekao je samome sebi kako se ne mora brinuti da e poeti ozbiljno shvaati njihov odnos. Ujutro se rano vratio na visoravan. U relativnoj svjeini jedne od kamenih koliba razmiljao je nad kopijama svitaka. Svaka od njegovih zagonetki moe se odgonetnuti pomou malenog kljua poput onoga kojeg mu je ona dala otkrivi mu staro ime pustinjske zajednice. Nije dovoljno znao. Leslau je znao vie ali nije mogao nita uiniti. Suoio se s injenicom kako, zapravo, ne eli pomoi Leslau. Mogunost da taj posao postane njegov bila je mala ali je unato tome eznuo za njom. Ugledao je kako netko izranja sa Zmijske staze, miiavi, zdepasti mukarac u ukastosmeim hlaama i bijeloj koulji bez rukava koja mu je oko vrata bila otvorena. Koa mu je bila tamna, a gornju su mu usnu krasili uredni brkovi u arapskom stilu. Besciljno se motao po visoravni ba kao to ine turisti i njukala kreui se prema Harryju. Kada je doao do njega zaustavio se i klimnuo. alom rekao je Harry. Bok. ovjek je dotaknuo okvir vrata od kolibe. Lijepi su ovi zidovi, zar ne? Jednostavni i vrsti. Znali su to rade. Potrajali su. Obazreo se oko sebe. Trebam se ovdje nai s nekim. Ah. Harry je uzdahnuo. I ja. ovjek se nasmijeio. Pametno ste uinili kad ste odluili ekati u hladu. Ja sam Hopeman. to? Harry Hopeman. Iz New Yorka. Oh. Oprezno je prihvatio Harryjevu ispruenu ruku. Lew Friedman. Cincinnati.

Vie se razbjesnio nego to mu je bilo smijeno. Hej. Eno je. EMILY! Mahnuo je plavokosoj djevojci. Otila je okolo kako bi se mogla popeti lakom stranom dok sam se ja popeo Zmijskim putem. Pametno. Uivajte. alom-alom. Ostavi jo jednom sam, sjeo je na umirujui zemljani pod I prekriio noge poput arapskog egrta. Iako mu se inilo da je mogunost da odgonetne jo jedan odlomak jednaka onoj da skri Masadu, proitao ih je jednog po jednog, pokuavajui s istoznanicama i mijenjajui interpunkciju ekajui pri tome da doe ovjek po imenu Yosef Mehdi i odvede ga onamo gdje bi mogao kupiti Caba dijamant ili moda biti razapet na kri zbog grijeha. Jedan za drugim dola su tri turistika autobusa. Mali ga je djeak pitao prodaje li neto. Prolazei pokraj kolibe, ljudi bi veinom pogledali unutra kao da je neka nezanimljiva ivotinja u zoolokom vrtu. Do sredine popodneva svi su otili. Kabina iare se otvorila i iz nje je izaao samo jedan putnik, krupni mukarac koji je dahui krenuo prema njemu. Na licu je imao izraz tako bolnog zadovoljstva da je Harryju bilo jasno da je doao na Masadu kako bi do vijeka mogao momcima u hramu priati kako je svoj tefilin stavio u najstariji ul na svijetu. Njegova se crna kipa vragolasto nagnula kao u muketira, u ruci je vrsto drao pretrpanu talit torbu od plavog baruna na kojoj je srebrnim koncem bila izvezena idovska zvijezda, kvrgavu torbu kakvu je nosio i njegov otac. Mogao je sa sigurnou pretpostaviti da je uz sidur, molitveni al I paket smotanih prezervativa u torbi bio i paketi vakaih guma, narana ili jabuka, moda i paket tableta protiv garavice. Harry se nasmijeio kada mu se pribliio. Ondje je, preko. to to? Sinagoga. ovjek je odloio talit torbu na zemlju i ispruio punanu I manikiranu ruku. Ja sam Mehdi, gospodine Hopeman rekao je. Smjestio se na zemljani pod uz stenjanje i uzdisanje i skrueno se nasmijeio. Vi nemate problema s teinom pa ne moete shvatiti. Harry je fasciniran odmahnuo glavom. Imate li dijamant? Kod sebe? Ne. Kada ga mogu vidjeti? Mehdi je skrenu pogled. Postoje potekoe. Harry je ekao.

 Moramo se dogovoriti oko minimuma. Harry je bio okiran. Minimalne ponude? Da. Dva milijuna, tristo tisua dolara. Odmahnuo je glavom. O minimalnim ste nas ponudama trebali obavijestiti prije no to sam otiao iz New Yorka. ovjek je klimnuo, ispriavajui se i mrmljajui kako tome nema pomoi. Sluajte. U proteklih dvadeset godina prodali ste barem etiri dragulja. Jo uvijek imate odreeni broj dijamanata koje nesumnjivo kanite prodati u budunosti, jednog po jednog. Mehdi je mirno trepnuo. ini se da znate mnogo toga o meni. Znam. Nagnuo se prema naprijed. Obeavam vam. Budete li se nepoteno ponijeli prema meni uinit u sve to je u mojoj moi da vam postane izuzetno nezgodno prodavati dijamante bilo gdje u zapadnom dijelu svijeta. I ja znam tko ste vi, gospodine Hopeman. Znam koje je vae mjesto u industriji dijamanata. No ne volim prijetnje. Ja ne prijetim rekao je Harry. U uredu uprave svake burze dijamanata postoji dugaki stol za razgovore. Oko njega se okuplja posebna skupina sudaca. Ako takva vrsta suda potvrdi pritubu protiv neke osobe, toj se osobi moe zabraniti da posluje s priznatim trgovcima diljem svijeta. To ne znai da ne moe prodavati manje skrupuloznim kanalima. No sukladno tome, zarada e mu biti manja. Dovukli ste me preko pola svijeta. I prouzroili nemale smetnje I neugodnosti. Obeali ste mi da u zauzvrat ispitati dijamant Caba I dati za njega ponudu. Oekujem da ete mi dopustiti da uinim upravo to. Izvadio je crveni granat iz aktovke i stavio ga blizu Mehdija. Bezvrijedan. Nije, sigurno rekao je Mehdi. Opisali ste ga kao kamen od povijesnog znaaja. Imate li dokaza? Nekakvu dokumenataciju? ovjek je odmahuo glavom. Uvijek se navodio kao kamen iz biblijske ere. Harry je progunao. Nije posve bezvrijedan. Nudim vam sto osamdeset dolara za ovaj granat. Mehdi je klimnuo.

 To je vae, dar. Vidite, vjerujem vam. Dajte da izmeu nas vlada povjerenje. Povjerenje? Izjedala ga je slutnja da bi to istodobno moglo biti prokletstvo kao i blagoslov. Drite me u priuvi. Nitko nee platiti tu cijenu. Mislim da ste u pregovorima s drugim kupcem i da je dio cijene politiki. Kakva mata! Odvie pretpostavljate, gospodine Hopeman. Moda. alim zbog smetnji. Iskreno. Otiite u hotel gdje e vam biti udobnije. Javit u vam se za dva dana. Sveano obeajem. Ne, ne. Dosta mi je ekanja u nevjerojatnim mjestima. Piite mi. Kod American Expressa, Jeruzalem. Mehdi je klimnuo. Ostajem u Izraelu jo osam dana. To znai da imate cijeli tjedan plus jedan dan da dobijem pismo. Ako mi se do tada ne javite, vraam se u New York i ulaem pritubu. Potraio je Mehdijev pogled. Politika vas je jednom upropastila. Moe vas upropastiti opet. Mehdi je s mukom ustao. Harry nije znao je li mu u oima divljenje ili prezir. alom, gospodine Hopeman. Selam alejkum, gospodine Mehdi. Rukovali su se. Kada se kabina iare poela sputati, pokupio je svoje stvari I spustio se prilazom. Tamar je brzo podigla pogled kada je uao u kolibu. Onda? Ispriao joj je. Misli li da smo u neprilici? Mislim da se dogovorio s Arapima. Obazreo se po otrcanoj kolibi i uzdahnuo. Moe barem otii odavde. Iz ove situacije. to je to to mu oni mogu ponuditi, a to mi ne moemo? Harry je ve ubacivao prljavo rublje u svoju torbu. ast rekao je. Dok su se vozili predgraem Jeruzalema pitao ju je eli li ii u hotel. Ne. U moj stan rekla je. Govorila mu je kuda da ide. Auto se zaustavilo ispred bijedne kamene zgrade u ulici bijednih kamenih zgrada. Da ti pomognem? Torba je mala. Gitara nije teka. Dobro. Uskoro u te nazvati. Nasmijeila se bez ljutnje. Zbogom, Harry. Ured Davida Leslaua bio je zatvoren kada je telefonirao. Obino je Harry bio izbirljivi hotelski gost. Sada mu se soba inila nevjerojatno istom i prostranom. Mnogo je vremena proveo pod tuem, a

zatim pomnjivo naruio veeru u sobu: ukuhanu piletinu, salatu od gljiva i ampanjac. Nakon obroka, bijele plahte i dobar madrac bili su ulno iskustvo. No nije spavao. uo je dizalo. Glas u hodniku, zujanje klima ureaja. Zavijanje elektrinog motora negdje dolje u hotelu. Sam na Masadi nije bio usamljen. U Jeruzalemu se odjednom osjeao ucviljenim. Izaao je iz kreveta i uzeo biljenice. Otvorio ih je na opis Inkvizicijskog dijamanta i poeo itati rijei Alfreda Hopemana napisane prije etrdeset godina u Berlinu. Vrsta dragog kamena, dijamant. Promjer, 4,34 centimetra. Teina, 202,94 karata. Boja, jarkouta. Specifina teina, 3,52. Tvrdoa, 10. Jednostruki lom, 2,43. Oblik kristala, heksaoktahedron; ovaj je dijamant rezultat dvostrukog spajanja dva velika hemihedralna kristala. Komentari: Ovaj je dragi kamen dobre kvalitete no njegova golema vrijednost proizlazi iz njegove veliine i povijesti Nebrueni oktahedralni dijamanti izbrazdani su, bez iznimke, trokutastim upljinama. U ovom bruenom dijamantu nema takvih upljina. 72 fasete su prekrasno ravne. Omjer vrha i oboda, kao i oboda i ploe izvrstan je. Dijamant ima vatru, ali njezin puni potencijal kao ni potencijal jarkoute boje nisu vidljivi u obliku briolete, krukoliko bruenom kamenu omeenom fasetama sa svih strana. Pa ipak, dijamant izaziva strahopotovanje i najbolji je primjer ranog perioda. Prije petsto godina izbrusile su ga ruke vjetog majstora.

14 KAMEN ZA SVETOG OCA

Dijete koje je sazrijevalo bilo je poput dinje u trbuhu njegove ene zbog ega se Anna teko kretala dok je obavljala svoje zadae. No unato tome, podovi male kue bili su jednako bijeli kao i podovi u svim drugim kuama u Ghentu. Njihov sin Isaac bio je toplo odjeven i redovito hranjen, vatra na ognjitu bila je uvijek ili zapretena ili u plamsaju. Zato ne moe predahnuti? upitao ju je Vidal zlovoljno. Dobro sam. Odjeknulo je zvono s ulaznih vrata te je izala iz njegove radionice. Uzdahnuo je. Mali bijeli dijamant na stolu ispred njega imao je po sebi tragove tinte koji su se stalno mijenjali kada je na kriljevcu iznova raunao. Nije ba brzo mislio; nitko to nije znao bolje od njega. Um mu nije bio slab, hvala Najveemu, no nije bio ni one vrste koja je njegovom bratu Manassehu doputala da bude rabin i uenjak ili koja je pokazala njihovom pokojnom stricu Lodeycku, poivao u miru, tajne bruenja dragulja koje su spasile njihovu obitelj u tim nemirnim vremenima. Juliusove su ruke bile sigurne I spretne, no neto gaje sililo da provjeri svoje raune desetak puta prije no to bi postao siguran u ono to kani uiniti Anna se vratila. Tu je redovnik. Benediktinac iz opatije? Dominikanac, Juliuse. Bila je uznemirena. Kae da dolazi iz panjolske rekla je. Nitko osimAnne nije smio vidjeti njegovu radionicu. Otiao je u sobu koja je gledala na ulicu, a u kojoj gaje posjetitelj ekao pokraj vatre. elim vam dobar dan. Ja sam Julius Vidal. ovjek koji se predstavio kao Fra Diego predao mu je dar, dvije boce panjolskog vina. Bio je naviknut na zagasito smee halje mjesnih redovnika; redovnikova crna halja oivjela je prolost i okirala ga. Prevalio sam veliku udaljenost da vas vidim, dolazim iz samostana u Segoviji. Na prior, Fra Tomas, eli vam povjeriti obradu jednog dijamanta u Leonu. Julius se namrtio. Moda dijamanta grofa De Coste? Taj je dijamant darovan Svetoj majci crkvi. Tko joj ga je darovao?

Fra Diego je napuio usne. Esteban de Costa, grofLeona. Bit e to dar naem Najsvetijem ocu u Rimu. Vidal je klimnuo glavom, uvjeren da fratar zna kako ga je grof De Costa dvaput pozivao u panjolsku stoje on oba puta odbio. Va mi prior ukazuje odvie veliku ast. Ne. Vi ste ve izbrusili dijamant koji su nosila trojica papa. Vidal je odmahnuo glavom. Bio sam mlad, jo sam uio zanat. Povlaio sam crte ondje gdje mi je roak rekao da ih povuem. Brusio sam ondje gdje mi je stric rekao da brusim. Da bi se obradio kamen kao to je onaj kojeg opisuju De Costini poslanici nuna je vjetina jednog Van Berquema. Lodewyck van Berquemje mrtav. Njegov sin Robert, moj roak i mentor, iv je. U Londonu, gdje, kao to dobro znate, Henryju VII prua draguljarske usluge. Englezi su zaarali Nizozemsku. Koriste vae proizvode i vae majstore kao da su njihovi rekao je redovnik mrko. Priekajte dok ne zavri posao za kralja Henruja savjetovao je Vidal. Nema vremena. Papa Aleksander se rodio u Valenciji a star je I bolestan. Dar mora biti predan dok je panjolac jo uvijek papa. Fra Diego je odmahnuo glavom. Zar niste nestrpljivi da odete odavde, Senor? Vi ste iz naeg lijepog Toleda, zar ne? Sada sam odavde. Skinuo je uokvirenu povelju sa zida i dao je redovniku da je proita. Potpisao ju je Filip austrijski a njom se potvrivalo da su Julius Vidal, njegova obitelj, imetak i nasljednici pod zatitom Habsburgovaca i Burgundije. Fratar ju je prouavao vidljivo impresioniran. Zar va otac nije bio Luis Vidal, tavilac koe u Toledu? Otac mi je mrtav. Bio je trgovac koom koji je upoljavao mnogo tavilaca. panjolci ne znaju kako se pravi koa otkako su protjerali idove, poelio je dodati. A njegov je otac bio Isaac Vidal, trgovac vunom iz Toleda...? Julius nije nita rekao. Postao je oprezan. ...iji je otac Isaac ben Yaacov Vitallo, glavni rabin iz Genove? Pogledali su se. Viala je poela svrbjeti koa. Klerik nije odustajao. Je li istina daje va pradjed bio Isaac Vitello, glavni rabin u Genovi? I to s tim? Znate li kako se punim imenom zove moj prior iz Segovie? Vidal je slegnuo ramenima. Fra Tomas de Torauemada.

 Veliki Inkvizitor. Ah. Upravo taj. Uputio me da vam kaem kako je Don Hose Paternov de Mariana zatoen u Leonu. Vidal je odmahnuo glavom. Nita vam ne znai to ime ? to bi trebalo znaiti? Bivi profesor botanike i filozofije znanosti na sveuilitu u Salamci? I? Srdito je promrmljao Vidal. Bilo mu je dosta tog sveenika. Praunuk onog Isaaca ben Yaacova Vitalla, glavnog rabina iz Genove ? Vidal se nasmijao. Vaa inkvizicija bi mogla nai i boljeg svjedoka od mene rekao je. Nikad nisam uo za tog... srodnika. No i da ga poznajem, nita vam ne bih rekao. Fra Diego se nasmijeio. Nisam doao traiti da svjedoite. Ima dovoljno dokaza. Za to? upitao je Vidal. On je converso koji je skrenuo s puta kranstva. Judaizirao se ? Fratar je klimno. Prvi je put maknut s mjesta profesora i osuen da osamnaest mjeseci nosi pokajniku halju, sanbenito. Ovo je drugi prekraj. Ublait e ga nesumnjivo vatra u inu vjere. Vidal je s naporom zadravao vlast nad sobom. Preli ste sav taj put da mi kaete kako ete spaliti jo jednog idova? Mi ne spaljujemo idove. Spaljujemo krane koji osude sami sebe tako to se ponaaju kao idovi. Reeno mi je da vam kaem... Fratar je pomnjivo birao rijei. Izbrusite li dragi kamen za papu bit e posebno blagi. Vidal ga je pogledao s mrnjom. Prokleti bili. Nije mi u rodu. Izraz lica fratra Diega upozoravao ga je da mu nije drago to mu se idov obraa na taj nain. Don Jose Paternov de Mariana Moje sin fratra Antona Montora de Mariane koji je prije preobraenja na kranstvo i zareenja bio rabin Feliz Vitallo iz astile. Fratar Anton bio je sin Abrahema Vitalloa, trgovca vunom iz Aragona. Koji je bio sin Isaaca ben Yaacova Vitalla, glavnog rabina iz Genove? Ne idem! Fratar Diego je slegnuo ramenima. Izvadio je pergament iz vreice I stavio ga na stol.

 Kako bilo. Zapovjeeno mije da vam predam ovu propusnicu za siguran prolaz kroz panjolsku koju je potpisao sam fratar Tomas i da priekam neko razumno vrijeme kako bi vi razmislili o poruci. Vratit u se, Senor. Kada je otiao, Vidal je stao ispred vatre. Za vrijeme bolesti koja je dokrajila Lodewycka van Berauema netko ga je upitao za zdravlje. Julius se sjetio to je njegov stric odgovorio. idov jo uvijek die I osjea. Ima, dakle, nade. Iznio je dvije boce koje je fratar ostavio i ispraznio ih. panjolsko je vino na snijegu izgledalo kao krv. Anna je dola iz stranjeg dijela kue. Uzdahnuo je. Kada ju je zagrlio budunost ga je udarila u prepone. Moram otii u Antwerp vidjeti Manaea rekao joj je u kosu. To, jasno, ne dolazi u obzir rekao je njegov brat. Svladalo ga je olakanje. Klimnuo je. Pa ipak, ao mi je to nismo u moi pomoi tom De Mariani to itko moe uiniti za ikoga? rekao je ogoreno. Prokleti Dominikanac nesumnjivo lae. Da nam je De Mariana doista u rodu to bismo znali. Ne sjea ga se? rekao je Manae tiho. ...A ti? Njegovog oca. Sjeam se da je na otac proklinjao roaka koji je neko bio rabin, a nakon masakra 1467., postao sveenik kada su se mnogi preobratili kako ne bi umrli. Sjedili su u maloj sinagogi bez rijei .Neka je starica ula nosei u koari od trstike oerupano pile. Pokazala je Manaeu slezenu i nestrpljivo ekala dok je on razmatrao je li pijetao koer ili ne. Julius ga je promatrao s ogorenjem. On je bio stariji brat. On se trebao sjeati stvari kojih se Manae nije mogao sjetiti. Njihove zamijenjene uloge pojaavali su njegovu svijest o vlastitoj umnoj sporosti. Ubrzo je ena zadovoljna othramala. Manae je sjedajui uzdahnuo. U panjolskoj bi bila spaljena za to jer pita je li ptica dovoljno ista da se pojede. Mi ne bismo bili ivi da nam roaci nisu pomogli. Ako je nae krvi.. Pogledali su se. Manae ga je uzeo za ruku i drao je, to nije uinio otkad su bili djeaci Julius je s uasom shvatio da je antwerpski rabin dobrano preplaen. to se Anne i mog Isaakela tie...

 Bit e tu s nama. Potapao je brata po ruci. Snijeg koji je pao obloio je izrovane ceste i tako mu omoguio da saonicama prebaci Annu do Antwerpa uz minimum neudobnosti.Govorila je usiljeno vedro. Kada je doao trenutak da krene privila se uz njega, a zatim ga odgurnula. Gledao je kako urno odlazi iz sobe, onoliko brzo koliko joj je to njezin nateeni trbuh doputao. Znao je da je plai pomisao da e roditi dok je on daleko. S tom turobnom milju jahao je niz Jodenstraat udaljujui se od Manaeove kue. Konj mu je bio snani kopac. Uvijek je imao dobrog jahaeg konja zato to nije bio samo brusa dijamanata nego i mohel te je putovao po selima i vrio dobro djelo obrezivanja za bilo koju idovsku obitelj koja bi dobila muko dijete. U bisagama je nosio noeve kao i instrumente svojeg zanata te se prema prethodnom dogovoru te noi zaustavio u Aalteu, u kui trgovca sirom, ija je ena rodila sina sedam dana prije toga. Sljedeeg je jutra Vidal podigao lijepo, debelo dijete sa stolca koji se pri svakom obredu obrezivanja stavlja sa strane za proroka Elijahua i stavio ga u krilo njegovog kuma kako bi obavio operaciju. Kad je obavljao periju, kada je odgurnuo koicu majunog organa kako bi izloio glavi, kumovo je krilo zadrhtalo. Mirno! zareao je. Njegov je no ispunio Abrahamov zavjet, a dijete je u oku zaurlalo kada je izgubilo prepucij. Vidal je umoio prst u pehar i dao ga djetetu da ga posisa, izgovarajui blagoslov dok je djeak primao ime svojeg pokojnog djeda, Reuven. Roaci su plakali i vikali Mazel tov! Julius je otvrdnuo. Zbog njegova dva zvanja ljudi su ga zvali Der Schneider, reza. Manae je uvijek tvrdio da vie pozornosti pridaje obrezivanju nego najskupocjenijem dijamantu. A zato ne ? Dok je zamatao majuno udo u isto platno znao je da majke te djece dobro znaju koji su to najdragocjeniji dragulji koje je Der Schneider rezao. Sredinom poslijepodneva ujahao je u luku Ostend. Bilo je lako nai Lisabon, loe odravanu portugalsku galiju. Obeshrabrio se kada je ugledao lanove posade divljeg izgleda kako utovaruju teret. No nijedan drugi brod nije iao za San Sebastian, a putovanje kopnenim putem, kroz mnogobrojne male i zaraene barunije, bilo je nezamislivo. No kada je platio i ukrcao se na brod, na svoj je jo vei oaj shvatio da je fratar Diego, drutvo kojega se nadao izbjei, takoer rezervirao mjesto. Bila su tu jo trojica putnika, panjolski vitezovi koji su ve bili pijani. as su se ratoborno postavljali prema mornarima, a as im upuivali seksualne pozive.

Privezao je uzde za preku i smjestio se na palubi na krevetu od slame, odluivi se radije za drutvo konja. Lisabonje isplovila s plimom. Zbog ledene vodene praine Sjevernog mora uskoro mu je postalo nemogue spavati na palubi. Ostao je onoliko koliko je mogao izdrati otru studen, a onda nagomilao slamu oko konja i otiao u malu stranju kabinu koju su ostali ve zauzeli. Kada je otvorio vrata, podignuo mu se eludac. Drao se to je mogue dalje od vitezova gurajui se uz fratra koji je psovao. Okrenuvi lice prema zidu, Vidal je utonuo u san. Inae je dobro podnosio putovanje brodom no ujutro mu je povraanje ostalih izazvalo muninu. Sljedea je tri dana brod jahao po prljavim valovima Engleskog kanala, a oni su bili bijedno drutvo. Za obroke su dobivali lou usoljenu ribu i pokvareni kruh. Volio je nerazrijeeno crno vino Portugalaca no primijetio je da je vitezovima bilo gore nakon to bi ga pili, te je jeo to je mogao od kruha i zadovoljavao se gutljajima vode koja je imala okus po bavi. Kada su zaobili Kanalske otoke vjetar je zamro. Jad putnika se smanjio, a mukotrpni posao veslaa poeo. Svijali su lea pomiui lau preko glatkog mora samo pomou ljudske snage. Fra Diego je otkrio vitezovima da je Julius idov. Glasno su govorili o tome kako su oni stari krani kao i o vanosti limpieze, istoe krvnog porijekla. Iako su smrdjeli poput stoke prinosili su, kada bi uao u kabinu, ruke nosevima kako bi se zatitili od Foetora Judaicusa, idovskog smrada. Jedan od njih priao je beskonanu pripovijest o nekom Hebreju koji je ukrao posveene hostije iz crkve. Propalica ih je odnijela u sinagogu gdje je jednu stavio na oltar i probooje otrim noem. Iz hostije se pojavila i procurila krv! Kada je preplaeni lopov preostale hostije bacio u penicu kako bi se oslobodio dokaza prema nebu se podigao lik djeteta nakon ega je idov priznao svoje djelo vlastima. Prvo su ga kidali uarenim klijetima, a zatim spalili. Vidalje pokuavao ne obazirati se na njih. Neki lanovi posade imali su novac panjolskog carstva. Mijenjao se s njima te su u njegovim bisagama maravedi i dinerosi zamijenili bakrene deniere. etvrte se noi ponovno podigao vjetar. Kada ga je odvratni zrak istjerao iz kabine izaao je na palubu i vidio kako jedan od vitezova, onaj koji je kazivao priu, uzima iz slame njegove torbe. Pomislio je na neroeno dijete. ovjek je izvukao ma. Lijevom je rukom preko ruba palube posprdno ljuljao bisage u kojima su se nalazili dragocjeni instrumenti Baci ih u more rekao je Vidal, ne oajavajui a onda to objasni Torquemadi

Fra Diegoje projurio mimo njega brzo govorei. Iznenada se otrijeznuvi, blijedi je vitez vratio bisage. Nakon toga je bilo bolje. Vie mu nisu dobacivali podrugljive primjedbe kada je stajao na palubi i molio. Izbjegavali su ga. Dominikanac mu je stalno ponavljao kako bi ga bili ubili i bacili u more da se nije umijeao on, njegov dobri i vjerni prijatelj, fra Diego, koji e mu biti zahvalan pohvali li ga pred pravom publikom. Fratar je bio gori od morske bolesti Vjetar nije jenjavao. Devetog jutra galija je dola do june granice velikog Biskajskog zaljeva i pristala u San Sebastianu po neumoljivoj panjolskoj kii. Fra Diegoje izjurio iz stranje kabine da mu kae kako e galija pristati i u Gijonu. Ostanite na brodu. Otud je blie do Leona. Nije nita rekao. Poveo je kopca niz dasku za iskrcaj, a onda se udaljio od mora. Konj je dobro podnio putovanje. Kada mu se vrsto tlo prestalo ljuljati pod nogama Vidal se ubacio u sedlo. Zrak je bio uzbudljiviji i blai od ghentske studeni Od seljaka kiselog lica i podlih oiju kupio je dva luka. Kada je stigao do male borove ume na breuljku sjahaoje i sjeo, naslonivi se na stablo, odakle je vidio panjak pun stoke, itno polje I maslinjak. elio je drati svojeg sina i pokazati mu. Vidi, Isae, ovo je zemlja u kojoj je roen tvoj otac. Istjerali su ga, no nije zemlja za to kriva. Nije li dobar panjolski luk? Nije bio onoliko dobar kao to se sjeao. Nedostajalo mu je neto to nije bilo mogue imati, komad majinog kruha, otkinutog od jo vrue truce. Zvali su ga Julio. To se promijenilo kada su stigli u Nizozemsku. Njegov otac, iji je kapital ostao u panjolskoj, uzalud je pokuavao raditi kao obian izmar, rukaviar. Cehovi su trpjeli idove kao kupce, ali ne i kao takmace. Kada mu je otac umro, brat njegove majke preuzeo je brigu o dva strana neaka. Zaboravi Julia. Mora biti Julius rekao je odluno njegov ujak. On sam uinio je isto kada je iz Italije otiao kao Luigi, studirao matematiku u Parizu kao Louis, a onda, kada je shvatio da kao idov nee dobiti akademski poloaj otiao u Bruges kako bi postao Lodewyck, brusa dijamanata. Vidal je uzdahnuo. Napio se iz potoka kako bi zalio luk, a onda se vratio na konja. Kia je prestala, a pojavilo se sunce. U Victoriji je uspio kupiti kruh od tri hodoasnika koji su ili prema svetitu su Jakova od Compostele. Moda je bio dovoljno razliit da pobudi njihove sumnje; kratko vrijeme nakon to se odvojio od njih stigli su ga inkvizicijski vojnici. Ukoio se od straha no Torquemedina propusnica izazvala je potovanje.

U sljedea etiri sata dvaput su ga zaustavili naoruani ljudi kojima je pokazao svoj dokument. Trei put, kasno poslijepodne, stigao je u Leon, a vojnici koji su ga zaustavili bili su De Costini. Galopirajui su mu se pridruili kao pratnja. Bilo je udno brzo jahati Sviao mu se osjeaj promicanja krajolika i zvukova koji su ga okruivali. No ivotinje i ljudi bjeali su kako bi umakli od okrutnih i bezobzirnih kopita. Morali su se ponaati prema njemu kao prema gostu. Dodijelili su mu veliku odaju u kojoj je bilo hrane i vina. Zaboravio je ruinu vodu. Flamanci su koristili samo sapun zbog kojeg je Anna uvala pepeo iz ognjita. Pozvali su ga te veeri. Grof je bio krupan i prljav ovjek kojem je na licu stalno titrao samozadovoljni smjeak. Vidal je o De Costi uo od izbjeglica koji su ivjeli u Antwerpu. Godinama je imao obiaj da kao svjedok tvrdi kako odreeni imuni conversosi u potaji slijede idovske obrede i obiaje. Njihova bi imanja uvijek konfiscirali, a De Costa bi veliki dio njih jeftino kupio. Isabellaje bila posebno zahvalna onima zbog kojih je Inkvizicija funkcionirala budui da su ti profiteri bili jedini koji su bez pritubi plaali njezine inozemne poreze. De Costa je proglaen grofom 1492., kada su idovi protjerani iz panjolske. Nekoliko godina prije nabavio je veliki uti dijamant i mnogo zemlje, posjed conversa koji se opustio, a koji se zvao Don Benvenisto del Melamed. Novokranski brodograditelj, koji je poinio pogreku kada je dopustio kruni da se kod njega na veliko zadui zbog brodova za flotu, kupio je veliki uti dijamant od obitelji viteza koji ga je ukrao iz velike damije u Akri za vrijeme kriarskih pohoda. Umjesto da ga daruje svojim katolikim velianstvima ili svojoj crkvi, brodograditelj je poinio posljednju pogreku. Zadrao ga je za sebe. Takva je sebinost bila De Costi dokaz Melamedovog zlosretnog idovstva. Anonimno je prijavljen zbog niza optubi a potom i spaljen kako bi se proistila njegova kranska dua. Kraljevski par, iji je golemi dug odjednom bio poniten, nije imao nita protiv kada je posjede smaknutog bijednika prisvojio njihov odani I poboni podanik, De Costa. Grof je pokazao Vidalu veliku kamenu palau. Julius ga nije pitao za biveg vlasnika. U velikoj sobi nalazili su se artefakti iz kriarskih vojni koje je De Costa sakupio strau kolekcionara saracenske, maurske I kranske sablje, titovi i oklopi mnogih naroda kao i niz dronjavih bojnih barjaka. Ovo mi je najdrae rekao je. Privreni o rub tekog vojnikog sedla visjeli su, mislio je Vidal, osueni ljudski prsti sve dok nije vidio da je svaki neosporno obrezan.

 Muhamedanski kurci potvrdio je De Costa nekesivi se. Kako znate da su svi bili Muslimani? rekao je jedva ujno. Grof se doimao zapanjenim kao da mu takva misao nikad nije pala na pamet. Grohotom se nasmijao i udario Juliusa po leima zato to je duhovit tip. Sljedeeg su ga jutra odveli u zgradu u sreditu Leona. Bio je to jedan od zloglasnih tajnih inkvizidjskih zatvora. S ulice je izgledao poput impozantne rezidencije. Unutra su bili oruani vojnici i dominikanski redovnici. Fratar koji se predstavio kao alcalde, uvar, prouio je njegovu propusnicu. Da, zatvorenik De Marijana je tu. itavim nizom hodnika odveo ga je do nekih vrata. Iza njih je netko kaljao. Kada su se vrata otvorila Vidal je vidio da je soba veoma mala. Nona je posuda zaudarala, no elija je inae bila ista. Na podu je bio pribor za pisanje, umivaonik, tanki komad sapuna, britva i tronoac. Na leajuje leao mravi, sjedokosi mukarac kojeg su probudli kljuevi u bravama. Sjeo je i zapiljio se. Njegovo je blijedo lice bilo svjee izbrijano no plave su mu oi bile vodenaste. Doao sam vam pomoi. ovjek nije rekao nita. Ja sam Julisu Vidal, brusa dijamanata iz Ghenta iz Nizozemske. Rekli su mi da smo u rodu. ovjek je proistio grlo. Nemam roaka. Djed mojeg oca bio je Isaac ben Yaacov Vitallo. Ne znam ni za kakve roake. Ovo nije smicalica. Imam vjetinu koja im treba. Mislim da vas mogu spasiti Nisam proklet pa me stoga ne treba spaavati Doao sam spasiti vae tijelo. Za duu se morate pobrinuti sami. ovjek ga je pogledao. Sjeo je na stolac. Znate li za vae pretke, obitelj Vitallo? Potjeem od conversosa. Svi to znaju, zato bih poricao? Otac Mi je umro kao dobar sveenik u Kristu. A ja sam svoje jedino dijete dao Svetoj Majci Crkvi. Sina? Ki. Moju Juanu, u sestre milosrdnice. Vidalje klimnuo. udno je to kako ivoti roaka mogu biti razliiti. Moj je brat rabin. Rodili smo se u Toledu, gdje su ubijene

tisue idova kada su ih okrivili za Crnu smrt. Vie od sto pedeset godina poslije jo smo se uvijek bojali. Ja se kao dijete nisam nikada bojao rekao je De Ma-riana, kao da neto dokazuje. Kau da su Toledo utemeljili idovi. Jeste li to znali? Da. Ja mislim daje to idovska la rekao je starac lukavo. Ime dolazi od hebrejske rijei Toledot to znai generacije. Prekrasan grad. Kua mojeg oca bila je blizu sinagoge. To je sada crkva. Dobro poznajem Toledo. Moda mislite na crkvu Santa Maria Blanca, u bivoj sinagogi blizu rijeke Tagus rekao je Vidal. Jo dok sam ivio tamo ondje je bila crkva. Inovija je sinagoga sada crkva. Odlazio sam onamo na misu. Je li ostalo idovsko groblje? De Marianaje slegnuo ramenima. Ljeti dok bi nam otac bio u sinagogi, moj brat i ja igrali smo se na grobovima. Vjebao sam itati hebrejski na epitafu petnaestogodinjeg djeaka. AsheraAbela Turkela koji je umro 1349. Ovaj je kamen podsjetnik Kako bi budue generacije znale Da pod njim lei vedri pupoljak Voljeno dijete. Savren ak, itatelj Biblije, Prouavatelj Misne i Gemare. Od svog je oca nauio Ono to je njegov otac nauio od uitelja svojih: Zakone Boje Gospodine, pomozi mi. Poinjem vam vjerovati. Kako je mogue da je idov tu i to iv? Moete mi vjerovati roae. Vidalje potapao ovjeka po ruci i shvatio da je izrazito vrua. Bolesni ste. Imate groznicu rekao je zabrinuto. To je zbog vlage. Kako nema vatre odjea mi se katkad ovlai. Proi e. Kao i prije. Ne, ne. Morate se lijeiti Vidalje otiao do reetki na vratima i pozvao alcaldea i rekao mu daje zatvorenik bolestan i da mu treba lijenik. Laknulo mu je kada je osorni uvar klimnuo.

 Najbolje da vas ostavim kako bi se pobrinuli za vas. Vratite se. Vratite se, ak i ako ste varka rekao je De Mariana. Vani su starci sjedili i sunali se na trgu, a djeca su vikala i trala za psom koji je lajao. Bila je tu i mala i ugodna trnica. Bio je gladan te je zastao pokraj daare u kojoj je neka ena prodavala varivo od graha. Ima li tu svinjetine? Prezirno ga je pogledala, Oekujete meso za tu cijenu? Nasmijeio se i kupio porciju. Imalo je ukus koji je gotovo zaboravio. Uivao je u jelu, unuvi uz toplinu zida pokrivenog obavijestima. Za nekoliko e dana biti proslava nekog Auto da Fea, ili ina vjere. Prodavala se krava muzara spremna za rasplod, kao i ovarski pas I kokoi oerupane ili ive. Bio je tu i Vjerski proglas u kojem se od puka trailo da se obrati Inkvizicijskom sudu... Ako znate ili ste uli da netko slavi Sabat prema Mojsijevom zakonu, oblai isto rublje i drugu novu odjeu, stavlja isti stolnjak na stol i iste plahte na krevet u ast Sabata i da od petka naveer ne pali svjetla; ili isti meso koje se sprema jesti tako da mu pusti krv u vodi; ili ree grlo stoci i pticama koje jede, izgovarajui pri tome odreene rijei i pokrivajui krv zemljom; ili jede meso u korizmi ili druge dane kada Sveta Majka Crkva to zabranjuje; ili posti idui pri tome bos; ili moli idovske molitve, naveer moli oprost od drugoga; ako roditelji polau ruke na glave svoje djece bez znaka kria izgovarajui samo Blagoslovio te Bog i ja ili blagoslivlja stol na idovski nain; ili kazuju psalme bez Gloria patri; ili ako se neka ena etrdeset dana nakon poroda kloni ulaska u crkvu, ili ako obrezuje svoju djecu i daje im idovska imena; ili ako nakon krtenja peru mjesto na kojem je bilo ulje i pomast, ili ako se netko na samrtnoj postelji okrene prema zidu kako bi umro, a kada umre operu ga vruom vodom i obriju sve dijelove njegova tijela... Kada je pojeo, razgledao je oruje. Nikada nije nosio ma te bi ga nespretno koristio. No Der Schneider ne bi imao mnogo problema s manjom otricom. Kupio je kratki bode od toledskog elika i zatakao ga za pojas. Na koarevom tandu prevrtao je neuinjene koe sve dok nije pronaao dobro osuenu ovju kou. Vratio se s njom u zatvor i otkrio daje lijenik bio i otiao. De Marianije stavio pijavice na prsa i pustio mu krv. Sada je leao slabiji nego prije. Gotovo da nije mogao ni govoriti Vidal ga je omotao koom i otiao suoiti se s dijamantom. De Costa gaje stavio na stol i nasmijeio se. Poseban je uspio je rei Vidal. Bio je mnogo vei od ijednog drugog kamena na kojem se okuao.

 Koliko dugo? Ja radim, polako. De Costa gaje sumnjiavo pogledao. Odvie je znaajan da bi se brzalo. Potrebna je najvea zamisliva preciznost, a planiranje zahtijeva vremena. Onda morate smjesta poeti. Oekivao je, oigledno, da e ga promatrati. Kada radim, moram biti sam. De Costa je pokazao svoje ogorenje. Hoe li vam trebati posebni materijali? Imam sve rekao je. No kada je ostao sam bilo je gore. Kamen je stajao poput raskonog jaja. Smjesta ga je zamrzio. Nije imao pojma kako da ga obradi. Sljedeeg se dana De Mariana nije doimao nita snanijim nego nakon putanja krvi, no bilo mu je drago to vidi Juliusa. Bio je crven i potpuno naruena zdravlja. Kaalj je poeo stvarati sivu sluz. Vidak je odluio biti vedar. Brzo ete se oporaviti kada vas odvedem u Ghent gdje idov moe barem disati. Plave su ga oi oinule pogledom. Ja sam kranin. ak i nakon... ovoga? Kakve veze oni imaju s Isusom? Vidal gaje zapanjeno promatrao. Onda, ueni moj kranine, kako ste to zastranili u idovstvo? De Mariana ga je zamolio da mu s hrpe na podu doda neke papire. Krv mojeg ivota. Herbarij poznate flore. Pokazao je Vidalu da se na svakoj stranici nalazi crte biljke, tekst u kojem su se navodili njezini nazivi na latinskom i narodnom jeziku, njezina stanita, vrste i kako koristi ovjeku. Pripremao sam dio o biljkama iz biblijskog razdoblja. Prijevodi su slabi. Kako bih bio posve siguran kupio sam svitak. Toru? Da. Uinio sam to otvoreno. Sve sam prijevode dobio od sveenika koji je bio hebrejist. Neko vrijeme nije bilo nikakvih problema. No o medicinskim sam svojstvima biljaka znao vie od veine. Moje kolege, moji studenti kad god bi se netko loe osjeao mene bi pitao za pomo. Ja nisam lijenik, no svejedno sam poeo raditi kao da jesam. Jednog dana, za vrijeme mojeg predavanja iz botanike neki je biskup koji je bio u gostima rekao daje to tipino idovsko zanimanje. Ja sam strog uitelj, moda odvie beskompromisan. ..

 Optuio vas je jedan od vaih studenata? Uhitili su me, roae. Moj prevoditelj sveenik je umro. Ja sam bio novokranin koji je posjedovao hebrejski svitak. Drali su me u zatvoru, traili da priznam kako ne bih zavrio u paklu. Kako sam mogao priznati? Naposljetku su me prisilili da promatram muenja drugih. Imaju tri omiljene metode. Garrucha. Zatvorenika objese za runi zglob na visoki koloturnik, a na stopala mu privrste teke utege. Polako ga podiu, a onda uz iznenadni trzaj puste to obino dovede do iaenja ruku ili nogu. Zatim toca. Zatvorenika zaveu. Silom mu otvore usta i uguruju niz grlo komad platna kojim curi voda koju nalijevaju iz vra. Kada je doao moj red odluili su se za potro. Konopom omotanim oko mojeg nagog tijela i udova privezali su me za spravu za muenje. Vezovi su se zatezali svaki put kada bi povukli konop. Nasmijeio se neveselo. Prije sam mislio kako bih mogao biti nepokolebljiv muenik za mojeg Krista. Senor, dva zavrtnja i bio sam spreman priznati sve to su eljeli uti. U eliji je zavladala tiina. Kakvu ste kaznu dobili? Otpustili su me s fakulteta. Zapovijedili su mi da est petaka hodam u javnosti ibajui se biem od konoplje. Zabranili su mi da obavljam javnu slubu, mijenjam novac, imam duan i ikad igdje svjedoim. Rekli su mi da e me, poinim li istu pogreku, spaliti. Dali su mi da godinu i est mjeseci nosim sanbenito. Sve trokove mojeg boravka u zatvoru naplatili su meni te smo moja ena i ja prodali malu farmu kako bi platili Inkviziciji ono to smo im dugovali Vidal je proistio grlo. ena vam je iva? Mislim da je mrtva. Bila je bolesna i stara, a zbog mene je mnogo patila. Kada je moja kazna istekla, moja je pokajnika halja prema zakonu zavrila u mojoj upnoj crkvi kako bi stalno bila izloena sa sanbenitosima drugih koji su osueni zbog poidovljenja. Njezina sramota... Uzdahnuo je. Bilo je i drugih katastrofa, malih I velikih. I prije no to je zavren, moj je herbarij stavljen na popis zabranjenih knjiga. Nikad ga niste zavrili? upitao je Vidal. Zavren je. Nije mi vie trebao zaplijenjeni svitak budui da sam imao prijevode. Vratio sam se pisanju. Mislio sam da bih ga mogao objaviti u inozemstvu. Ili u panjolskoj kada proe ludilo. Objavit ete ga u Ghentu, roae. De Marianaje odmahnuo glavom. Nee me pustiti. Obeali su.

 Da e me pustiti. Da e biti posebno blagi Ne, ne. Ne razumijete. Njima to moda znai da e me zadaviti prije spaljivanja. Vjeruju da je plamen nuan kako bi se moja dua proistila i ula u raj. Ne bi bilo tako teko da ne vjeruju u ono to ine, senor. Vidal je poeo osjeati muninu. Ne shvaam jedno. Ako ste radili kod kue, u potaji kako je drugi put dolo do ovoga? De Mariana se napola ustao iz kreveta gledajui ga bijesno. Oi su mu luaki sjale. Nije me optuila moja Juana! Nije to bila moja ki! povikao je. U cijelom svojem ivotu Vidal je vidio samo tri druga doista velika draga kamena. Prvi je bio dijamant nepravilna oblika iji je vlasnik bio Karlo elavi, tada Vojvoda od Burgundije. Lodeunjck ga je izbrusio prije no to je Vidal postao njegov egrt. Nekoliko godina poslije, kada su ga donijeli na ienje, Julius je osjetio strahopotovanje pred simetrinim fasetama koje su u potpunosti prekrivale prednju i stranju stranu dragog kamena. Kako li si ga samo izbrusio, ujae? Pomnjivo odgovorio je Lodewyck. I uspjeno. Vatra u dragulju kojeg su prozvali Florentine govorio je imunima i monima da je idov iz Brugesa otkrio tajnu pretvaranja malih komada rijetkog kamenja u blistava uda. Vidal je ve nekoliko godina uio zanat kada je njegov ujak dovrio drugi veliki kamen za Vojvodu. Bio je to jo jedan neobian dijamant, tanak i dugaak, koji je teio etrnaest karata. Van Berauem mu je izbrusio plohe i umetnuo ga u zlatni prsten koji je Vojvoda darovao Papi Sikstu u Rimu da ga koristi pri ceremonijalnim funkcijama. Juliusu je bilo doputeno da malo brusi. Sedam godina poslije, kada je u Burgundiju stigao jo jedan veliki dragulj, naunik je bio blizu toga da postane majstor te stoga u boljem poloaju da sudjeluje. Lukavo su izbrusili udnovati dragulj nepravilnog oblika u trokutni oblik iskoristivi tako na najbolji nain njegov prirodni oblik. Vidal i njegov roak Robert napravili su idejni nacrt i izbrusili sve plohe pod Lodewyckovim pomnjivim uputama. Umetnuli su ispolirani dijamant u kreaciju koja je bila Vidalova, u dvije sklopljene ruke od zlata u obliku velianstvenog prstena prijateljstva kojeg je Burgundija darovala francuskom kralju Luju XI u znak njihove lojalnosti. Lodewyck i Robert su dobili 5000 dukata i slavu, no Vidalu su priznali dovoljno zasluge da dobije zatitu Burgundije. Sada je sjedio sam i nezatien

i satima zurio u taj uti dijamant onako kako je prouavao manji trokutni kamen s ujakom I roakom. Otvorio je promatrake toke na neobraenoj povrini onako kako ga je Lodewyck nauio. Duboki panjolski prozori iza njega bacali su dobro svjetlo kroz kamen no to nije bilo dovoljno te ga je drao ponad zbijenog plamena desetak votanica sve dok mu ruka nije zadrhtala. Gledati u njega bilo je nalik snu, kao da su u sjajnom svijetu u kojem plamte bezbrojni plameni votanica. No zlatna je ljepota zavravala u greci koja je bila tako izrazita daje zastenjao kada ju je ugledao. Topla uta jasnoa postajala je bijela, a na dnu dijamanta taje mljenost postajala runa i tamna. Nepravilnost je bila velika I bolno ga zabrinjavala, no on je bio odgovoran za vanjski izgled oblik ifasetiranje. Kako bi se postigao draestan oblik trebalo je odstraniti proirenja na gornjem dijelu kamena. Ispitivao je teksturu kao daje dijamant komad drva i tintom povlaio crte na mjestima na kojima se moe raskoliti. Bilo bi ga lako unititi. Kada su doli vojnici kako bi odnijeli i spremili dijamant preko noi bio je pokriven tragovima tinte. Okrenuo se od njih kako bi sakrio ono to mu je bilo u oima. Gore mu je rekao je akalde. Kada je Vidal uao u eliju s oajem je shvatio da je pogled njegovog roaka postao prazan, a da su mu usta i nos pokriveni otvorenim ranama. Vidal je oprao crveno lice i rekao alcaldeu da pozove lijenika. De Marianaje teko govorio. Dio mojeg rukopisa. Skriven. Hoete li mi ga donijeti? Naravno. Gdje je? U vrtnoj kui. Na zemlji na kojoj je moja kua. Nacrtat u vam kartu. No prsti su mu bili preslabi da bi povlaio pero. Nema veze. Morate mi samo rei kako da doem do tamo. Vidal je zapisao upute, zaustavljajui se tu i tamo kako bi postavio neko pitanje. U zelenoj kutiji ispod lonanica na sjevernoj strani Sluz je klopotala u njegovim pluima. Nai u ga, ne bojte se. No oklijevao je. To e trajati satima. Nisam siguran da vas smijem ostaviti Idite, molim vas rekao je De Mariana. Nikada nije bievao niti podbadao konja no sada se morao boriti protiv napasti da to uini. Veim dijelom tog dugog puta jahao je laganim kasom. Nekoliko puta, kada je prolazio kroz umu povukao bi se u stranu i ekao. No nitko ga nije pratio.

Kada je stigao u De Marianino selo vrata crkve bila su otvorena. Prolazei pokraj njih vidio je njezinu unutranjost; niz sanbenitosa, halja bez rukava koje su nosili oni koji su se pokajali nakon optube Inkvizicije, visio je iznad crkvenih klupa poput odjee na suilu. Zapitao se koji je sanbenito nosio De Mariana. Vidjevi posjed shvatio je da je De Mariana imuan ovjek. Bilo je to prilino veliko imanje koje je, meutim, odavalo dojam ope zaputenosti. Nije bilo seljaka koji su obraivali zemlju, a na panjacima nije bilo ivotinja. Velika se kua u maurskom stilu nalazila prilino daleko od ceste. Zastori na prozorima bili su navueni. Vidal nije ni po emu znao ivi li netko u njoj. Vrtna se kua nalazila ondje gdje je njegov roak rekao; dugaka kuica niskog krova. Unutra su izmeu mnotva pribora i posuda na stolu bili osueni ostaci biljaka koje su umrle zbog nedostatka vode. Prema umarcima i livadama na zapadu bio je okrenut udoban naslonja, a cijelo je mjesto odzvanjalo od ptijeg pjeva. ovjeku bi moglo biti drago sjediti ondje i gledati kako sunce zalazi preko njegove zemlje. Pronaao je papire nakon kratke potrage. Kutija nije bila zakljuana. Stranice na vrhu bile su posveene raznim oblicima ika to mu je nije bilo naroito zanimljivo. Odjahao je do kue i udario alkom po vratima. Vrlo brzo vrata je otvorio neki sluga. Senora De Mariana? elite vidjeti Donu Mariu? Da rekao je sretan to je iva. Recite joj da je treba Julius Vidal. Starica je hodala polako i teko. Imala je lijepo lice s tankim nosom. Senora. Ja sam roak vaeg mua. Moj mu nema roaka. Senora, on i ja imamo zajednike pretke. Obitelj Vitallo iz Genove. Vrata su mu se zatvorila u lice. Kua je bila tiha. Ubrzo se Vidal popeo na konja i odjahao. U njemu se nagomilavao uasan gnjev. No kada je stigao u zatvor u Leonu zabrinule su ga druge stvari. Prvi put mu nisu priznali njegovu propusnicu i pustili ga unutra. ekao je dok straar nije pozvao alcaldea. Vie nije ovdje. Umro je rekao je fratar. Umro? Vidal je glupo zurio u njega. Da. Dok su mu putali krv. ovjek se okrenuo. ekajte. Alcalde, gdje su njegove stvari? Imao je papire. Rukopise.

 Nema niega. Sve je ve spaljeno rekao je uvar. Pred zatvorom gaje doekala skupina De Costinih vojnika i otpratila do kue. Budui da mu je roak umro nije vie bio talac zbog svojih usluga te je postao vie zatvorenik nego gost. Kada su ga ostavili s kamenom otvorio je torbe i izvadio boice, pakete i instrumente no kada je pregledao proraune zastenjao je zaalivi to njegov ujak nije odabrao njega da postane rabin, a Manaea da postane egrt. Suoen s povrinom veom od bilo ega stoje do tada izbrusio u svojem je oaju podijelio dijamant zamiljenim linijama pristupajui svakom dijelu kao da je jedan mali kamen i sloio skupine faseta tako da uzajamno djeluju kao da su jednostruke fasete na manjem kamenu. to ako konanom rezultatu bude nedostajalo vatre? Lodewyck, gade jedan. Reci mi to da uinim? No Lodewyck mu vie nikad nee odgovoriti. Napokon je omekao smolu i njom privrstio dijamant na kraj drvenog draa. Njega je stavio u krip. Nainio je plitke lijebove oznaivi tako mjesta na koja e doi dlijeto. No nije mogao uzeti bat i nainiti rez. Prsti nisu htjeli sluati um. Postao je svjestan buke koja je dopirala iz vana. Kroz prozor je video da je cesta puna ljudi to je to? upitao je straara pred vratima. Doli su promatrati spektakl, in vjere. To treba gledati Mladi ga je vojnik pogledao pun nade. Vas to ne bi zanimalo, senor? Ne rekao je. Vratio se unutra i uzvrtio se oko kamena. Nije bio siguran je li se predomislio zato to mu se inilo da bi trebao biti svjedokom zla ili zato to je neto otrovno uzavrelo u njemu odgovarajui na zlo podjednako snano poput ljudi koje je prezirao. Vratio se straaru. Poi emo i pogledati rekao je. Povorka predvoena graanima naoruanima kopljima i muketama okupila se pred Katedralom. Trgovci ugljenom rekao mu je vojnik. Potovani su zato to daju drvo na kojem spaljujemo nae zloince. Straar je bio izvrsno raspoloen. Nije oekivao da e biti nazoan Auto da Feu. Esteban de Costa, grof Leona, predvodio je skupinu plemenitoga I nosio zastavu Inkvizicije. Potom su ili dominikanci nosei bijeli kri. Zatim dvadesetak zatvorenika, mukaraca i ena koji su stupali odvojeno. Bili su bosi. Na sebi su imali ute sanbenite kojima su i na prednjoj i stranjoj strani bili crvenom bojom nacrtani krievi. Nakon njih su se vukla dva mukarca i jedna ena, osuenici,

odjeveni u bijele sanbenite na kojima su bili nacrtani vrazi i plamen. ena raupane kose i srednjih godina tupo je zurila. Jedva je hodala. Mladi koji je bio na pragu muevnosti imao je neto u ustima, neto nalik konjskim valama. Trei je zatvorenik hodao zatvorenih oiju, miui usnama. Zato su mladiu zaepljena usta? On je grjenik koji se ne kaje, senor i za kojega strahuju da bi nekim svetogrem mogao pokvariti in vjere. Na kraju povorke ili su inkvizicijski straari odjeveni u crno bijele uniforme koji su nosili zeleni kri pokriven crnim krepom. Iza njih se kretala svjetina. Na trgu je bilo podignuto drveno postolje i stratite. Dominikanci su se popeli na postolje i odmah poeli predvoditi misu. Ljudi su I dalje punili trg. Neki su se pridruivali molitvi a neki su se zaustavljali na trnici kako bi kupili hranu ili pie. Kada je misa zavrena proitana su imena manjih zloinaca. Kada bi ime bilo proitano njegov bi nositelj visoko podigao neupaljenu svijeu kao znak njegove ili njezine javne sramote. Tri su okrivljenika odvedena na stratite i vezana za stup lomae dok je inkvizitor itao njihove zloine. Teresa i Gil de Lanuza bili su majka i sin, heretici koji su vie puta zastranili i bili osueni zato to su skovali urotu da obreu jedno djete. ena je priznala, no njezin sin nije. Drugi je mukarac bio Bernardo Ferrer, dokazani sodmist. Svjetinom je proao amor. Krvnik iza Terese de Lanuze omotao joj je garrottu oko vrata i zadavio je. enino se lice razvuklo, iskrivilo, a onda je umrla. Tri su dominikanca napustila svoje mjesto na povienju i popela se na stratite nosei upaljene baklje. Jedan po jedan pribliavali su se Gilu de Lanuzi usrdno mu se obraajui prolazei zatim plamenom baklje blizu njegova lica, Pokuavaju ga preobratiti proaputao je vojnik. Pokazuju mu kakav je plamen. Drhtaj, vidljiv i s mjesta s kojeg je gledao Vidal potresao je heretikovo tijelo. Sveenik mu je odmaknuo vale iz usta, a mladi je neto protisnuo. Sveenik se okrenuo i podigao ruku kako bi utiao gomilu. to si rekao, sine moj? Preobraujem se na pravu vjeru. Drhtaj radosti proao je promatraima. Pokraj Vidala neka je ena plaila dijete u rukama, koje joj se pridruilo u glasnom plau. Hvala Bogu na visini rekao je promuklo vojnik. Dominikanci su kleknuli.

 Sine moj rekao je svenik na koju vjeru prelazi? U kojem zakonu umire? Oe, umirem u vjeri Isusa Krista. Dominikanci su ustali i zagrlili mladia. Ti si na brat povikao je sveenik. Na voljeni brat. Mladieve su oi bile razrogaene od uzbuenja. Usne su mu drhtale. Krvnik iza stupa ga je zadavio. Trgovci ugljenom poeli su nositi zaveljaje granica, drva i ugljena. S lakoom su nosili svoj pribor i slagali ga oko figura vezanih uz kolac i ispod poda. Onda su zavrili. Svi su gledali posljednjeg ivog okrivljenika. Oi Bernarda Ferrera bile su vrsto stisnute protiv zbilje. Hoe li i njemu biti dana mogunost da se pokaje? upitao je Vidal. Vojnik je obzirno pogledao enu koja je drala dijete. Za njegov zloin nema oprosta, senor. Inkvizitor je klimuo, a krvnik je istupio s upaljenom bakljom. Kada je dotaknuo lomau ona je planula. Suho je drvo pucketalo I izgarajui proizvodilo tihe praskove. Vidal je pokuao pobjei no tijela iza njega su ga opkolila. Gledao je ivu rtvu. Ferrer je visio sa svojih konopaca kao da pokuava ii ususret vatri Podigao se dim. Od vruine se inilo da tri figure na kolcima trepere i pleu. Plamen je prodirao kroz pukotine u podu i hranio se granama nagomilanim oko ljudi. Plamena zmija izmigoljila je kroz nagomilane granice i uspuzala uz rub sanbenita. Ferrer je vritao no glas mu se izgubio. Kosa mu je buknula poput aureole. Uad kojom je bio vezan izgorjela je te je pao. Koji trenutak poslije pod se ispod njega uruio u kii iskri. Toliko malo vremena da se spali ovjek? Vidal je privodio kraju molitvu za mrtve. ena pokraj njega zagrlila je dijete. Vojnik se prekriio, a ljudi poeli odlaziti kuama. To je bilo udno. Kada se vratio dijamantu moda zato to je video ono najgore to ovjek moe uiniti nije se vie bojao. Uzeo je eki i dlijeto i dvaput snano udario. Runa su proirenja bila odvie tanka da bi se lako rascijepila. Raspala su se no ono to je ostalo moglo se obraditi. To je elio, zaobljeniji i ljupkiji oblik koji je pruao mogunosti. Iz torbi je izvadio dijelove malog kotaa za bruenje koji se pokretao nogom i sloio ga. U jednoj je boici bila dijamantna praina koja se nakon svakog rezanja i poliranja pomnjivo mela i sakupljala.

Ubacio je malo praine u alicu, dodao maslinovog ulja i zamijeao gusti namaz kojeg je razmazao po bakrenom disku, dijelu brusnog kotaa koji ree. Otiao je do vrata. elim votanice. Sve koje moete nai. Razmjestio ih je po cijeloj sobi. Njihovi zdrueni plamen jedva je davao vrstu svjetla koja mu je bila potrebna za zavrni rad, no omoguit e mu da obavi grubi dio posla, prvi plitki obris veih faseta. Pokrenuo je kota, a zatim prvi put prinio kamen komadu koji se okretao. Za nekoliko minuta, zbog pritiska koji je vrio, dijamantna je praina ula u mekani bakar diska pretvorivi ga tako u djelotvornu turpiju. To je bila tajna koju je Lodewyck otkrio, a obitelj uvala: nita ne ree dijamant kao dijamant. Cjelu je no proveo zgrbljen iznad kotaa i brusio. Do jutra je oznaio glavne fasete, a u zoru je nestrpljivo ekao da izae sunce kako bi vidio dovoljno dobro da moe zapoeti s preciznijim bruenjem. S prvim je svjetlom poeo raditi na bolno malim dijelovima veih faseta i brusiti manje oko vanjskih rubova dijamanta tako da se dobije oblik koji je Lodewyck zvao brioleta. Kamen je bio siva gruda koja je izgledala poput metala. U podne je sluga pokucao na vrata nosei hranu no Vidal ga je otpustio. Radio je bez prestanka imajui sada pred oima ono to je morao napraviti. Kada je svjetlo oslabjelo prestao je budui da je doao do toke na kojoj je savreno osvjetljenje bilo nuno za ostatak bruenja. Poslao je po hranu i vodu za kupanje, a onda jo uvijek gladan, neopran I odjeven pao preko kreveta i spavao sve dok ga nije probudilo danje svjetlo. To je jutro netko pokuao otvoriti vrata i lupao po njima. Odlazite. To sam ja. elim vidjeti svoj dijamant. Nije gotov. Smjesta otvorite vrata. ao mi je, gospodaru. Prerano je. idove jedan, smee jedno, sruit u ih. Ti e... Gospodine, to nee pomoi papinom dijamantu. Moram neometano raditi rekao je znajui da e mu jedino uspjeh omoguiti da iv ode odavde. De Costa je bijesno otiao. Bilo je mnogo opasnosti. Kamen se mora brusiti uz teksturu jednako kao to se drvo blanja kako bi se izbjegla teta na dijamantu i na brusnom disku. Mogao ga je stanjiti ali ga nije mogao vratiti u prijanje stanje te je stoga stalno morao paziti da ne pretjera s bruenjem, a s vremena na vrijeme

morao je i zaustaviti kota kako bi se u dijamant i disk ohladili jer ako se kamen pregrije od trenja povrina e mu se raspasti na ono to je Lodewyck zvao ledene pahulje. Unato tome poprimio je oblik. Postupno se metalno sivilo povrine pretvorilo u uti kamen. A uti se kamen oistio. etvrtog dana ujutro zavrio je posljednju fasetu. Iz druge je boice izvadio najfiniji kotani prah te je ostatak dana runo polirao dijamant. Te je veeri dugo stajao i promatrao ga. Zatim je izmolio Hagomel, molitvu zahvale. Prvi put u ivotu znao je da je Lodewyck donio dobru odluku. Manae ovo ne bi mogao napraviti. Prainu nastalu bruenjem pokupio je perom do posljenje trunice. Rastavio je kota, a zatim se okupao i obukao za putovanje. Kada je sve bilo u bisagama otkljuao je vrata. De Costaje ve dva dana mrzovoljno pio. Odjednom je ugledao kako pred njim stoji idov i u ruci dri dijamant. Grof ga je uzeo. Kada se uspio usredotoiti poeo se smijati od radosti to elite? Djevicu? Najvjetiju kurvu u panjolskoj? ak i tako pijan i uzbuen pomnjivo je izbjegavao spomenuti novac. Sretan sam to sam vam bio na usluzu. Sada u kui, gospodine. Prvo moramo proslaviti Sluge su donijele jo boca. De Costa je postavio dijamant ispred svijea. Okretao ga je na sve strane. Uspio si, idove. Poeo je grozniavo govoriti. Nisam uvijek bio plemi. ak se I sada neki izruguju mojem porijeklu no postat u dvostruki plemi, barem Malteki vitez. panjolski je papa i za manje zasluge postavljao laike kardinale. Vidal je sjedio prvo turobno, a onda sa sve veim strahom. De Costi nee biti teko zapovijediti da ubiju nekoga pred kim tako slobodno govori ovjek je bio blizu nesvjestice. Napunio je De Costin pehar. S vaim, doputenjem, gospodine. Za vae zdravlje i sreu. Trebalo je mnogo dolijevati Grof je mogao zapanjujue dugo ostati na istom stupnju pijanstva. Jo je jedna boca dola do kraja kada je napokon skliznuo sa stolca. Vidal je ustao i s gaenjem stao iznad njega. Svinjo rekao je. Nije bilo straara. Ruka mu je poletjela prema toledskom bodeu. Rekao je samome sebi da je budala. elio je barem slobodno pobjei. Je li bilo vrijedno za to riskirati ivot?

Pogledao je dijamant pod svijeama. inilo se da u barunastom utilu svake fasete koju je nainio gori jedno tijelo. Izvukao je no i nadvio se nad ispruenim ovjekom. Grof se jednom pomaknuo. Tiho je stenjao i mirno leao. Plemenita ili ne, njegova je krv bila na Vidalovim rukama. Vojnik ga je otkrio tek ujutro. ovjek je ostao kao prikovan. Isprva je pomislio da se neka ivotinja nahranila njegovim zapovjednikom. Povikao je. Esteban de Costa se pomaknuo i suhim jezikom oblizao usne. Sjetio se dijamanta i u strahu pogledo da vidi je li nestao no bio je blizu gotovo izgorjelih votanica. Posegnuo je za njim, a onda mu se uinilo da mu se tijelo raskolilo od boli kakvu nikada prije nije osjetio. Kada je spustio pogled njegovi su se vriskovi zdruili s uvarevima. Njegovo je krvavo spolovilo izgledalo gore no to je bilo; bio je obrezan, a ne kastriran. Poruku je pronaao tek poslije, kada je ok malo popustio, iako ne I bol. Ovo je jo jedan za vae sedlo. Julius Vidal. Vidal je ustrajno jahao cijelu no i dio jutra. Odluio je otii u Ferrol uvjeren da e potjere poslati prema bliim lukama, Bilbau i Gijonu. Ne bude li broda, kanio se vratiti i skrivati u planinama. No naao je barku tkalakog ceha koji je tovario panjolsku vunu kako bi postala flamanskom tkaninom. Platio je putovanje, a zatim ekao na palubi promatrajui cestu s istoka sve dok nisu podignuli sidro i odjedrili. Kada im se kopno izgubilo iz vida, spustio se na palubu zbog iznenadne slabosti. Pogledao je jedro okruglo poput Anninog trbuha. Koji je po svoj prilici sada ve ravan. Naslonio se na smrdljivu balu masne vune i gledao kako ga trudna jedra nose prema novom djetetu.

TRECI DIO TRAENJE

15

MEA SHE'ARIM

N,eka se ena javila ne telefon u Leslauovom uredu i rekla mu da profesor nije tu. Moram razgovarati s njim. Ovdje Harry Hopeman. Kako ste rekli? Harry Hopeman. Ah, kajn. Oito joj ime nije nita znailo. Mogu li ga dobiti na nekom drugom broju? On nema telefon kod kue. Radi kod kue? Dajte mi, molim vas, adresu. Uslijedila je stanka. Uvjeravam vas da e to smatrati vanim. Rohov Chevrat Tehillim rekla je nevoljko. Broj dvadeset osam. Hvala vam. U kojem je to dijelu grada? U Mea She'arimu rekla je. Prije vie od jednog stoljea skupina litvanskih i poljskih hasida izdvojila se iz idovske etvrti u Jeruzalemu. Izvan Starog grada sagradili su zidom ograenu etvrt za koju kau da ima tono stotinu stambenih jedinica te je stoga postala poznata kao etvrt stotine vrata ili Mea She'arim. Danas vie nema veeg dijela originalnog zida. Prenapuena generacijama za koje je planiranje obitelji bio grijeh, Mea She'arim postala je krcata sirotinjska etvrt koja se izlila izvan svojih granica i zasadila sline etvrti pijetista. Dok je Harry traio Chevrat Tehillim, primjeri vjerskog skrbnitva bili su potpuno vidljivi. Veliki natpis na zidu, napisan velikim tiskanim slovima na engleskom, hebrejskom i jidiu objavljivao je: IDOVSKA KERI!
TORA TE OBVEZUJE DA SE SKROMNO ODIJEVA. NE TOLERIRAMO LJUDE KOJI NAIM ULICAMA PROLAZE NESKROMNO ODJEVENI.

Odbor za ouvanje skromnosti

U sljedeem bloku drugi je viejezini natpis napadao izraelsku vladu zato to doputa da se ljudsko tijelo koje je stvorio Najvei oskvrnjuje autopsijama i obdukcijma. Ulice nisu bile oznaene. Nalikovale su jedna drugoj nakrivljene kamene zgrade s duanima u prizemlju iznad kojih su stanovi. Harry se bespomono ogledao. Dva su djeaka igrala mahnitu igru lovice, njihovi uvojci oko uiju mahali su i poskakivali dok su trali. Pokraj njega prola je mlada ena natovarena zaveljajem rublja za pranje no izbjegavala je njegov pogled. U sjeni oblinje zgrade sjedio je starac u crnom kaftanu i trajmelu. Dobro ga je uputio no kada je Harry napokon naao Chevrat Tehillim, kue na sebi nisu imale brojeve. Uao je u duan u kojem su se prodavali vjerski predmeti kanei samo upitati za smjer no pogled mu je zapeo za prekrasno izvezene kipe te je nekoliko minuta proveo birajui nekoliko njih za Jeffovu bar micvu. Vlasnik mu je rekao da je broj dvadeset osam zgrada pokraj duana. Koga traite? Profesora Leslaua. ovjek ga je radoznalo pogledao. Na treem katu. Stan lijevo. Stubite na broju dvadeset osam bilo je usko i mrano. Netko je kuhao ribu. Kada je doao do vrata na lijevoj strani treeg kata pokucao je budui da nije vidio zvonce. Uslijedila je duga tiina; upravo kada je drugi put pokucao enski je glas zapitao tko je. Trebao bih profesora Leslaua. Trenutak poslije Leslau je stajao na otvorenim vratima. Hopeman. Kako ste znali da sam tu? Harry mu je rekao kako ga je uputio ovjek u duanu. Rekao je ovaj stan? Leslauove su se usne stanjile. Pokvarenjak. Iza njega Harry je ugledao enu od etrdesetak godina. Glava joj je bila omotana rupcem, a njezino mravo tijelo bezoblino u irokoj smeoj kunoj haljini dugih rukava. Ovo je gospoa Silitsky. Gospodin Hopeman. Ozbiljno je potvrdila upoznavanje. Nije bila naminkana. Imala je uglato lice nalik vrapjem i otar nos. Neka gospodin ue rekla je. Odvest u ga u svoj stan rekao je Leslau. Kako eli. Ali, vidjet emo se poslije, Rakhel? Klimnula je. Do vienja, gospodine Hopeman.

 Do vienja, gospoo Silitsky. Spustio se iza Leslaua jedan kat i uao kroz vrata na desnoj strani. Ne razumijem. Zato bi me namjerno poslao u krivi stan? Zamreno je. Leslau je odmahnuo rukom kao da tjera smetnju. Kako vam mogu pomoi? Cinizam u zastrtim smeim oima polako je nestajao dok ga je sluao. Zamijenilo ga je pobueno zanimanje, a potom gotovo neeljeno uzbuenje. uvar zlata. Na to prvo pomislite kad ujete rije uvar? Zlatne kerubine koji su uvali Tabernakul. I imate pravo rekao je Leslau tiho. Hajdemo u Ein Gedi. Morali su pjeaiti pet blokova do njegovog Volkswagena. Zato ga ne parkirate negdje blie? Jesam prije. Netko mi je razrezao gume. Vlasnik duana u kojem je Harry kupio jarmulke proao je pokraj njih. Leslau nije nita rekao no ovjek se okrenuo na ulici i bijesno mu neto dobacio. Harry je bilo jasno to je rekao. Nazvao je Leslaua noefom, kurviem. Kada su stigli u Ein Gedi polako su vozili glavnom cestom traei par breuljaka koji odgovara opisu u svitku. Sporednom cestom proli su kroz kibuc i pokraj terenske kole. U davno doba grad je morao biti pokraj svjee vode rekao je Leslau. Breuljci koje traimo morali bi biti istono od izvora. Dva su breuljka bila na sjeverozapadu. U smjeru sjeveroistoka nalazila se skupina breuljaka i protezala prema niskom gorju toliko nepravilno da se Harry odmah zabrinuo; inilo se nemoguim izdvojiti dva breuljka. No Lelsu je odmahnuo glavom i pokazao prstom. Eno ih. Morali su izai iza auta i hodati petstotinjak metara do podnoja manjeg breuljka. Vee uzvienje nalazilo se oko etiristo metara nie. Tlo je izgledalo netaknuto i ni po emu posebno. Moglo bi biti ovdje rekao je Leslau. Kad bismo nali barem jednog kerubina! Odmah bi poeo traiti drugoga. Skriven negdje izmeu njih je aron hakode, Zavjetni koveg. Opijeni mogunostima zamalo su zaboravili ruati; no na povratku Harry je postao svjestan gladi. Jeli su u malom arapskom restoranu. Zabavljeni vlastitim mislima i snovima u poetku su malo razgovarali. No kad je stigla kava Harry je znatieljno pogledao Leslaua. Zato profesor na reformiranom sjemenitu ivi u Mea She'arimu? Leslau se nakreveljio.

 Kada sam doao u Izrael mislio sam da je to nadahnuta zamisao. elio sam upiti bogatstvo i odnijeti ga mojim studentima. Oni roeni u Americi ne bi to mogli u potpunosti shvatiti. Leslau je klimnuo. Vjera se u Mea She'arimu prenosi poput obiteljske dragocjenosti u istom stanju u kojem je i primljena. ak se i odijevaju tono onako kako su se odijevali njihovi preci u Europi. Njihove se molitve nikad ne mijenjaju, ak ni modulacije glasa. A niti njihov uasni zakonik. To je ono to etvrt i ini osebujnom i armantnom rekao je Harry blago. Imaju pravo ivjeti onako kako izaberu. Ali u Mea She'arimu svi moraju ivjeti onako kako oni odlue. Nema tog ljudskog ni bojeg zakona koji kae da ne smijete idova vjernika, frumer Jida, poslati k vragu. Kemija izmeu ortodoksije i slobodnih mislilaca je ono to idovstvo odrava ivim. Gospoa Silitsky i ja smo u vezi. Tako? To je tvoja stvar, Davide rekao je njeno. To je stvar Mea She'arima. Arheolog je problijedio. Ona je aguna, vezana ena. Aguna? Udana ena iji je mu nestao ali se ne moe dokazati da je mrtav. Harry je imao dojam kao da ga neto polako usisava u jidi roman u nastavcima na stranicama Jewish Daily Forwada. Njezin mu Pessah otiao je prije dvije godine. Ne moe ga pronai. Prema talmudskom zakonu bez njegovog pristanka sedam se godina ne moe ni razvesti ni ponovno udati. Unajmi odvjetnika. Vii na vlasti onako kako bi vikao u Clevelandu. U Izraelu razvod ne daje civilna vlast. Za vjerske voe koje je nekad slijedila Rakhel je persona non grata. Otpisali su je prije no to sam je upoznao. to je uinila? Mea She'arimom vladaju sekte poput Naturei Karta, uvara grada. Oni vjeruju da e Bog stvoriti pravu idovsku dravu tek nakon to poalje pravog Mesiju. Oni Izrael kojeg je stvorio ovjek osuuju kao laan. Stoga ne plaaju porez niti alju djecu u dravne kole. I ne glasuju. 1973. vlada Golde Meir bila je u oajnoj situaciji te je pozvala na izglasavanje povjerenja. Rakhel je glasovala prvi put u ivotu. Ona i Pessah Silitsky estoko su se svaali oko toga i drugih stvari. Poela je kupovati novine i itati ih kada joj mua nije bilo kod kue. Na bolan nain i protiv svoje volje poela je razmiljati na nov i zastraujui nain. Leslau si je dopustio smijeak.

 No moglo bi se rei da ju je napustio zbog njezinog olenta. Priprema divan olent na starinski nain. Budui da na Sabat nije doputeno ni paliti ni gasiti vatru ona u petak popodne stavlja meso i povre u lonac. Sve se polako krka na grijalu na pirit cijelu no i subotu kako bi na kraju Sabata imali dobar obrok. Jednog petka uveer kada se spremala za krevet sruila se noga od stola i olent se iskrenuo na pod. Jo gore, zapaljeni metilni alkohol prolio se po sagu i kuhinjskim zavjesama. Mu joj je doao iz spavae sobe i naao je kako pokuava suzbiti plamen. I? Zabranjeno je gasiti vatru na Sabat. Leslau je slegnuo ramenima. Sljedeeg dana doao je njihov rebe. Upitao ju je je li joj ivot bio u opasnosti. Rekla je da ne zna. U tom sluaju, rekao je, poinila je teak grijeh. tovie, rekli su mu da je hranu kupovala izvan ove etvrti. On je sam slubeno potvrdio duane u Mea She'arimu kao glat koer, besprijekorno iste. Budui da je kupila hranu negdje drugdje u duanima koje rebe nije osobno ispitao on nije mogao jamiti Pessahu Silitskyju da mu njegova ena u njegovom vlastitom domu nije posluila trejfe, hranu koja nije koer. To je popodne Pessah rano doao kui s posla. Spakirao je nekoliko vrijednih stvari i otiao iz kue. Nikad ga vie nije vidjela. Pogledali su se. Nisam znao da jo ima takvih stvari rekao je Harry. Leslau je odgurnuo svoj stolac. Ima u osebujnom i armantnom Mea She'arimu. Pridruite nam se u iskapanjima rekao je Leslau s nelagodom kada je zaustavio Volkswagen pred hotelom. Harry je odmahnuo glavom, a zatim pokuao ne uzeti mu za zlo olakanje koje mu je ugledao u oima. Leslau ga je zgrabio za ruku. Znao je da arheolog izraava zahvalnost. To ga je zbunilo. alom, David. Bit emo u vezi. Veerao je sam u hotelskoj blagovaonici. Kada se popeo stubama soba mu se nije vie inila luksuznim rajem. Legao je na krevet I mislio na debelog, sredovjenog Leslaua i njegovu ortodoksnu gospou Silitsky. Nevjerojatni Romeo i Julija. No njihova je veza oslobodila osjeaje koji su ga iznenadili. Bio je vie nego ikad svjestan svoje samoe. Ne razmiljajui je nazvao svoju enu. Nitko se nije javio. U New Yorku je bila sredina jutra; Della je moda u kupovini. Ili je moda s nekim drugim u stanu kojeg nikada nije vidio. Iskuao je tu pomisao kao da jezikom iskuava pokvareni zub. Bolje bi se osjeao da ga je zaboljelo.

Uskoro je uzeo jeruzalemski telefonski imenik i pronaao Strauss, Tamar. Zvuala je iznenaeno to ga uje. Mogu li doi k tebi? Radim, pripremam se za sutranji povratak na posao. Odmor ti nije gotov. U ovim ti trenutku nema koristi od mene. Zato bih iskoristila cijeli godinji? Otputuj sa mnom. Pokai mi Izrael. Oh? Oklijevala je. Nisam sigurna da to elim. To znai da nisi sigurna ni da ne eli. Dopusti mi da doem. Moemo porazgovarati o tome. Pristala je gotovo ravnoduno. Probudio se usred noi i shvatio da im tijela pristaju jedno uz drugo poput dvije lice. Naao je uporite tako da je tutnuo ruku ispod tekih grudi. Pomaknula se. to je? Zatim je leala bez rijei. Hoe li mi neto uiniti? Poela mu je pospano ugaati, a on se nasmijao. Ne to. Htio bih da ih zamoli da pronau ovjeka koji se zove Pessah Silitsky. Sjela je i pogledala ga. Nije li to moglo ekati do jutra. Sluajno sam se toga sjetio. Boe moj. Ustao je i otiao u kupaonicu. Kada se vratio pomakla se sa njegove strane kreveta i isputala neki zvuk koji nije ba bilo hrkanje. Sviao mu se njezin madrac. Nije mu dugo trebalo da ponovno utone u san.

16 VONJA AUTOBUSOM

Imao je na umu udobno utoite, moda s dobrom plaom no Tamar je stavila neto stvari u naprtnjau i otila s njim do hotela kako bi i on mogao uiniti isto. Rekla mu je da spakira onu vrstu odjee koju je nosio na Masadi. Kamo idemo? upitao je. Zato to ne bi bilo iznenaenje? Neu vie kampirati. To ba nee biti... kampiranje. Zaustavili su se u voarni u kojoj je kupila golemu plastinu vreicu naranaa koje Amerikanci zovu Jaffa, a Izraelci Washington naranama. erutom su otili do Tel Aviva. Pred bijednim hotelom koji je gledao na Sredozemlje prikljuili su se skupini ljudi koji su ekali na ploniku. Uznemirio se. Neu ii u turistiki obilazak rekao joj je tihim glasom. Nasmijeila se. Bilo je tu ljudi srednjih godina, kao i pet-est studenata. Primijetio je veliki broj utura. Idemo li barem prema sjeveru gdje je svjee? ovjek koji je stajao u blizini uo je pitanje i rekao neto na hebrejskom svojem pratitelju koji je pogledao Harryja i iroko se nasmijeio. Iza ugla se pojavio stari autobus koji je nako bio plav i uz kripu se zaustavio pred njima. Sluajte taj motor. Zao poput dibuka proaputao je ovjek pokraj Harryja. Prozori na vozilu bili su mutni od starosti i prljavtine; njegov je trup lebdio visoko iznad etiri najnapuhanija kotaa koje je ikad vidio. Koliko se dugo moramo voziti u ovome? Doi rekla je. Zrak je unutra bio vru i ustajao. Od ranog mu je djetinjstva vonja autobusom izazivala muninu. Otvorio je prozor nakon borbe koja je za posljedicu imala oguljenu kou na zglobu. Shimone, ovdje ima dva mjesta. Ovamo povikala je prodorno djevojka iz studentske skupine preko prolaza. Neki je ovjek pokupio novac i objavio da je on vodi Oved. Predstavio je vozaa Avija koji je zalupio vratima kao da aktivira zamku. Kada je

autobus uzdahnuo, zanjihao se i poeo se koturati zaulo se maloduno klicanje. Pokraj njega Tamar je izvadila knjigu o etruanskoj umjetnosti i poela itati. Harry se osjeao prevarenim. Umjesto predaha o kojem je matao vratio se ondje gdje je ve bio s ovom enom, suoen s neudobnou i situacijom nad kojom nije imao mnogo nadzora. Kamo, do vraga, idemo? upitao je ljutito. Tamar je okrenula stranicu. Na Sinaj rekla je. Mogli su prolaziti i kroz, redom, Floridu, Kanzas, Kaliforniju. Zaustavili su se u jednom vojnom logoru tek toliko dugo da pokupe bojnika i tri vojnika koji su nosili Uzije, naoruane uvare koji su, rekla je Tamar bili nuni zato to putuju daleko od vladine zatite. Dok je Harry drijemao voza Avi je skrenuo s ceste; kada se probudio i pogledao kroz prozor polja su se pretvorila u ravna bespua pijeska i stijena. Daleko na istoku crna iljasta brda uzdizala su se na obzoru to ga je podsjetilo na Montanu. Sinaj? upitao je Tamar. Odmahnula je glavom. Negev. Proli su pokraj ovjeka u crnom na devi koja je grabila dugim koracima. Jaha im je dobacio tek jedan pogled, iako su mu ameriki studenti dovikivali i ispucali mnogo filmova kroz mutne prozore. Pola sata poslije stigli su u oazu u kojoj je jedna jedina beduinska obitelj vodila neku vrstu pustinjskog putnog odmorita. Ruak se sastojao od komadine masne i veoma estoke kobasice nalik na ue i bocu gotovo vrueg soka od narane od koje im je ostao snani okus kemijskih sastojaka. Skupina studenata vrlo je glasno izraavala svoje negodovanje. Harry je vakao i gutao, svjestan da se ponaa poput gadnog Amerikanca. Djeak koji je ivio u oazi pitao je bi li ga mogli prevesti do oblinjeg sela. U autobusu je Tamar bez tekoa razgovarala s njim na arapskom. Zove se Moumad Yussif. etrnaest mu je godina. Sljedee e se godine oeniti i postati otac mnoge djece. I sam je dijete. ena mu ima moda jedanaest, dvanaest godina. Tako je to bilo, ak i meu idovima ondje gdje sam se rodila. Sjea li se Jemena? Ne jasno. ivjeli smo u gradu Sana'ai. idovima je ondje bilo teko. Ponekad je dolazilo do pobuna, a mi smo ostajali u naim malim stanovima sve dok ne bi nestalo hrane i bojali se izai na ulicu. Iza ugla je bio minaret. Svako me jutro mujezin budio poput budilice. Alaaaaaaa Akbarl...

Djeak u prednjem dijelu autobusa prepoznao je rijei. Nesigurno se nasmijeio i neto doviknuo. elio bi zapaliti. Vojnik koji je stajao pokraj mladog Arapina na stepenicama autobusa izvadio je kutiju cigareta. Mladi je izvadio niklom presvueni pitolj i uperio ga. Povukao je obara, a iz cijevi je suknuo plamen. Upalja. Isuse Kriste rekao je Harry. Vojnici su se grohotom nasmijali. Djeak je povlaio okida pripaljujui cigarete naoruanim straarima. Uskoro su doli do sela, on je rekao Selam Aleikum i siao s autobusa. Tog je popodneva putovanje poelo ostavljati traga. Djeca s fakulteta utonula su duboko u svoja sjedita i igrala se izmiljali su amerikanizirane tvrtke koje bi se obogatile u Izraelu. Rav-Aluf Motors. to je dobro za Rav-Aluf Motors dobro je i za zemlju. Kissen Tel Excavations, d.o.o.. Avdat General Supplies. Samo pitajte, mi avdatiramo. Netko je zastenjao. Afula Brush Company rekao je Harry iznenadivi ak i sebe. Djevojka koja je sjedila preko puta Tamar zadovoljno ga je pogledala. Nije loe. elite li raditi za Afula Brush? Imam posao, putujem s njom. To je Tamar. Ja sam Harry. Ja sam Ruthie, ovo je Shimon. On je Izraelac. Ona vaa ena? Ona moja gospodarica. On va mu? Djevojka se nasmijeila prihvaajui neizgovoreni ukor. On je moja prolazna ljubav rekla je poljubivi svojeg pratitelja u obraz. Autobus je uao u niz kanjona u kojima su stijene bacale izduene sjenke. Kada su izali iz kanjona u Eilatu, tama je skrila Crveno more no dok je autobus obilazio luku u obliku polumjeseca uli su razbijanje valova o al. Proli su pokraj jarko osvijetljenog modernog hotela ni ne usporivi, a voza Avi zaustavio se tek pokraj malog motela na plai u kojem je ekao smjetaj ukljuen u putovanje. Veernji se obrok sastojao od odrezaka i jemene juhe. Jeli su ne uivajui, odvie gladni da bi se alili na hranu. No ispostavilo se da su im sobe vlane male elije, a plahte na krevetima pune prljavtine i mrlja od prethodne upotrebe. Hajdemo rekao je. Kamo? Idemo u onaj veliki hotel kojeg smo proli. Moemo se vratiti ujutro prije nego autobus krene.

 Ne elim ii u drugi hotel. Sranje rekao je cmizdravo. Sjeo je na krevet i pogledao je. Vozit u se tim aavim autobusom i jesti uljivu hranu. Ali zato veeras ne bismo spavali u pristojnom krevetu? Okrenula se i izala, zatvorivi za sobom vrata. Prvo je mislio da e otii bez nje. No kada je izaao za njom, nije uzeo svoje stvari. Plaa je bila tono s druge strane ceste. Naao ju je kako sjedi na pijesku, obgrljenih koljena. Sjeo je pokraj nje. Bila je plima, a oni su preko velikih valova koji su zapljuskivali obalu zurili u snana svjetla drugog hotela. to nedostaje tom hotelu, Tamar? Lijep je. Tamo sam provela svoj medeni mjesec. Ubrzo je otiao do motelske recepcije i dao recepcionaru dobru napojnicu u zamjenu za iste pokrivae i vr bijelog vina. Sjedila je na istom mjestu kada se vratio. Rasprostro je deke i otvorio bocu. Vino nije bilo loe. Pili su dok je mjesec izlazio iza oblaka te im omoguio da vide pjenu koju su stvarali valovi itei na plai. eli li da neto uinim? upitala ga je neto poslije izgovarajui rijei u njegovo rame. Odmahnuo je glavom. Ti? Poljubila mu je ruku. Samo budi sa mnom. Legli su na deku i zagrlili se. Mogao bih te voljeti rekao je u noi. Rijei su izale svojom voljom; njihov ga je zvuk prestraio. Nije nita odgovorila. Moda je spavala. Nije bilo tako teko spavati kao na Masadi no ujutro je bio malo ukoen. Pojeli su pristojan doruak koji se nudi ak i u najjadnijim izraelskim restoranima masline, narezane rajice, jaja i aj a zatim se ukrcali u autobus. iroka, ravna cesta vodila je prema jugu. Za nekoliko sati izali su iz autobusa u Sharm'e Sheikhu kako bi protegli noge i potraili latrine. Ruak su im dale Izraelske obrambene snage salatu. Mladi Cahal vojnici bili su uljudni i srdani, no na suncu je bilo odvie oruja; Harryju je bilo drago kada su vlasti odobrile njihov put i kada je autobus izaao iz vojnog logora. Proli su mjesto na kojem su deve kroz ianu ogradu ule u minsko polje, mjesto porazbacanih bijelih kostiju. Vodi Oved podijelio im je tablete soli i upozorio ih da paze na uture. Mladi su Amerikanci poeli pjevati svoje pjesme o snijegu, hladnoi i otvorenoj vatri. Postupno su preli na boine pjesme obznanjujui pustinji u kojoj je treperila vruina da se rodio Krist Spasitelj.

Starija Izraelka koja je sama sjedila u prednjem dijelu autobusa okrenula se i zapiljila u pjevae. Voljela bih vidjeti snijeg rekla je Tamar. Nisi ga nikad vidjela? Dvaput. No kada napokon padne u Jeruzalemu... Slegnula je ramenima. To je jad i bijeda, a i nestane u tren oka. Voljela bih vidjeti duboki snijeg i... zna ve. Uhvatila ga je nostalgija kao rijetko kada. Svidio bi ti se. Znam da bi. Gledao je kako njezin prekrasni palac zaranja u naraninu koru. Mislila sam da su ovi mladi idovi. Ja mislim da i jesu. Slagala je urednu hrpicu kore u krilu. Zato pjevaju o Isusu? Ova ih okolina zastrauje. Moda pokuavaju pronai neto to im je blisko. Bliske su im kranske pjesme? Rastvorila je naranu i dala mu polovicu. Naravno. Mmmm... Dobra je. Narane su bile manje nego one koje je viao u New Yorku ali slae; moda su dozrele na stablu, a ne u kutiji. Veina djece ui boine pjesme u koli. Amerika je kranska zemlja. Klimnula je. Kada te neto zapanji kae Isuse Kriste! Jesi li svjestan toga? Nasmijeio se. Mislim da jesam. Moemo li dobiti jo jednu naranu? Ovaj ga je put pustila da je on oisti. Isto kao to moj otac Boga jo uvijek naziva Alahom. Nekoliko puta sam vidjela kako praznovjerni zapadnjaki idovi kucaju u drvo za sreu. I? To je kranski obiaj. Rani su krani dodirivali drvo i traili Boji blagoslov zato to je kri bio drven. Razdijelio je drugu naranu nespretnije nego ona prvu. Potekao je sok i curkao, a on nije imao nita s im je mogao obrisati svoje ljepljive ruke. Ne biramo ni obiaje ni jezik. Naslijeujemo ih. Ima jedan ameriki i britanski izraz koji ne mogu podnijeti. Jebi se. Harry je pomnjivo jeo svoju naranu. Studenti vie nisu pjevali. U ovom dijelu svijeta imamo naravno izraze za voenje ljubavi. No ni na arapskom ni na hebrejskom ne kae nekom na koga si ljut, Mrzim te, odlazi i vodi ljubav. To bi trebao biti blagoslov, ne kletva. Neka te Bog

pogleda i dopusti ti da vodi ljubav. Kada sam najsretnija eljela bih svima na zemlji rei: Jebite se, svi! Jebi se, svijete! Mislio je da se studenti nikada nee prestati zabavljati. Kada su mu nakon otprilike jednog sata posve dosadili beskrajni kilometric prelijepe plae autobus se zaustavio pred nekom vilom. Vodi Oved im je rekao da dva sata mogu uivati u vodi. Prvi je kat kue bio zakraunat te se u njega nije dalo ui, no u podrumu su bile dvije svlaionice I kupaonica s tekuom vodom. Stigao je na plau prije Tamar; kada je utrao u more i zaronio, umor I razdraenost nestale su zajedno s ljepljivou. Otplivao je sretan to moe protegnuti miie, a zatim se okrenuo, uspravio se odravajui se na mjestu laganim pokretima stopala i s morske strane gledao vilu, etvrtastu i bijelu, s krovom od crijepa. Osim naoruanog straara lijepo bi se uklopila u neko floridsko predgrae. Impresivnom je nije inila veliina ni arhitektura ve injenica to je bila posve osamljena; onaj tko ju je posjedovao imao je i iroko i ekskluzivno kraljevstvo pustinje i oceana. Dva izraelska vojnika s orujem u rukama stajala su u kamenom dvoritu koje je gledalo na vodu. Dovikivali su mu neto i pozivali da izae poput spasioca koji zvidaljkom pozivaju nekog tinejdera da izae iz dubine. Polako je otplivao natrag, uivajui u vlanosti. Skupina iz autobusa bila je primjer razliitosti. Studenti su pokazali vrsto mlado meso u bikinijima i mnogo pljuskali. Stara je Izraelka imala na sebi preveliku izblijedjelu kunu haljinu i istraivaki eir od kapoka. unula je do vrata u vodu i sanjivo se njihala onako kako su prema Harryjevom sjeanju inile starice na Coney Islandu. Tamar se u crnom jednodijelnom kostimu ispruila uz rub mora. Legao je blizu nje i naslonio glavu na njezino mekano smee bedro. Sunce je udaralo od gore, a topla se voda oko njih pjenila. Ovo putovanje poinje imati smisla. Ali ne sasvim. Ne sasvim. Vodi Oved, dlakav poput medvjeda, dogegao se do njih pokvarivi tako sve. Ovo je dobro, je li? Vrlo dobro. Tko je vlasnik? Neko je bilo Farukovo. Kada je on pobjegao uzela ga je vlada, a onda mi u operaciji est dana. Sada se malo koristi osim za turistike ture. Harry je pogledao vilu kroz oi stisnute zbog sunca; bez obzira kamo iao slijedio ga je mrtvi kralj. Pitao se je li Faruk tu kupio Inkvizicijski dijamant. emu straa? Prijeti li nam opasnost od napada?

Oved se nasmijeio. Motre na morske pse, puno ih je more. Ovo je, na kraju krajeva, ipak Crveno more. U potpunosti si je izbio iz glave elju da jo jednom zapliva. Studenti su sakupljali koljke, od kojih su neke bile lijepe, no glavni je zgoditak izvukla starica ne pomaknuvi se iz unja svjetlucavi komad koralja veliine grejpfruta. Jedini suvenir koji je Harry ponio u autobus bila je opeklina od sunca. Tamar mu je laganim, mekanim vrcima prstiju razmazala losion po ramenima od ega se uzbudio. Miris masti borio se s mirisom naranine kore kada je voza Avi skrenuo na kamenitu sporednu cestu, a oni se poeli drmusati. Bilo mu je vrue, bio je umoran, a opeklina od sunca je boljela no osjeao se udesno ivim. to je to? upitao je upravo kada je vodi Oved objavio da je zdanje koje se nazire samostan Svete Katarine. Vie je nalikovao kamenoj tvravi ili zatvoru na kraju ceste u doslovnom smislu. Sjedili su u autobusu neugodno dugo. Zato ne uemo? oglasio se Harry. Postoje samo jedna vrata koja dre zakljuana od podne do jedan i od tri i trideset do est i trideset kada se redovnici odmaraju i mole rekao je Oved. Takav je ovdje obiaj ve stotinama godina. U est i trideset dva neka je anonimna smea ruka otvorila vrataca u velikim vratima te su izali iz autobusa i jedan iza drugoga uli kroz mala vrata. Oved ih je odveo u dvorite pa uz stepenice kako bi im pokazao jedini drugi put kojim se moglo izai iz samostana, dizalo na konopcu koje je visjelo s visokih kamenih zidova. Neki je redovnik u smeoj mantiji beumno proao pokraj njih niim ne pokazavi da zna za njihovu nazonost. Jesu li se zavjetovali na utnju? upitala je Tamar. Oved je odmahnuo glavom. No samo nekolicina govori hebrejski ili engleski. Naviknuti su na povremenu nazonost turista koje ne smatraju svojom najveom sreom. Rekao im je da je samostan sagradio Justinijan u petom stoljeu u podnoju planine koju Arapi zovu Jebel Moussa, na mjestu za koje se vjeruje da je mjesto na kojem se Bog prikazao Mojsiju u obliku gorueg grma. Njegova knjinica broji nekih deset tisua svezaka meu kojima su mnogi stari rukopisi ukljuujui i primjerak uvenog Codexa Sinaiticusa. to je to? upitao je netko iz pozadine. inilo se da je Ovedu neugodno. Neto u vezi s Novim testamentom. Valjda neki komentar. Ne rekao je Harry to je Stari Testament napisan na grkom.

 Zato su prepisivali Stari testament? upitala je Tamar. Nije vidio zgodan nain da izbjegne odgovor iako je vodi ekao oigledno zlovoljan. Jo nije bilo Novog testamenta. No rani su krani eljeli da se njihovi obredi razlikuju od idovskih. Umjesto svitaka presavijali su listove papirusa ili finog pergamenta i zaivali njihove pregibe. Ti su kodeksi poeci knjiga kakve poznajemo. Oved mu je dobacio mrki pogled i nastavio s predavanjem. Izvornik Codexa Sinaiticusa odnesen je 1844. iz Svete Katarine u Carski muzej u St. Petersburgu. 1933. neka ga je skupina Engleza kupila od Sovjetske vlade za sto tisua funti od ega je polovica dana kolskoj djeci te je svrio u Londonskom muzeju. Moemo li vidjeti primjerak koji se uva ovdje? upitao je Harry. To nije mogue rekao je vodi sa zadovoljstvom. Odveo ih je niz stepenice u malu sobu koja je podsjeala na upu u kojoj se dri alat; no umjesto alata na nekim su policama bili nizovi ljudskih lubanja dok su na drugima bile hrpe kostiju, razvrstane i uredno sloene: bedrene i goljenine tu, kraljenice i manje kosti ruku i stopala tamo. Djevojka koja se zvala Ruthie ostala je bez daha i istrala van, a za njom jo neki. Sastavljeni kostur je kostur Sv. Stjepana rekao je Oved. Ostale su kosti ostaci redovnika koji tu slue ve tisuu i petsto godina. Kada redovnik iz Svete Katarine umre, pokopaju ga i ostave zakopanog dok mu se meso ne raspadne. Zatim iskopaju njegove kosti, oiste ih i stave s kostima njegovih predhodnika. Tamar ga je uhvatila za ruku te su izali iz kosturnice. U dvoritu je voza Avi pokuavao uvjeriti mlade blijede Amerikance da veeraju krekere i ostatak masne kobasice koja im je bila posluena za jueranji ruak. Rekao je da e spavati u dvije spavaonice, od kojih je jedna bila za mukarce, a jedna za ene. Samostansko pravilo. No spavat emo i tako i tako samo nekoliko sati, tako da do izlaska sunca moemo doi do vrha planine. Harry i Tamar su uzeli svoje vreice naranaa i otili na krov. Veoma se smrailo. Napuhani puni mjesec kojeg su susreli na Masadi bio je sada visoki srebrni iver. Prvi su put vodili ljubav u grevitom oaju, jo uvijek pod dojmom kostiju. Drugi je put bio bolji, trudili su se oko zadovoljstva onog drugog. No misli su mu jurile, zaokupljene stvarima o kojima nije elio misliti. Unato svom Tamarinom trudu Bog ga nije dodirnuo po ramenu i rekao: Jebi se, Harry Hopeman. Po njegovom miljenju, a izma koja je istraivala njegov bok to je I potvrdila, vodia je unajmio netko tko mrzi turiste. Ustajte. elite li poi s nama kako bi vidjeli izlazak sunca, smjesta ustajte.

Tamar se probudila im joj je dotaknuo lice. Sljepljenih oiju pipajui su traili cipele, a zatim se sjurili niz stepenite. Turisti su se sakupili u dvoritu. Ima li netko depnu svjetiljku? upitao je Oved. Nitko se nije javio. Pa, dobro. To znai da imamo samo dvije. Ja u voditi s jednom, a Avi e s drugom biti na kraju kolone. Znai, kreemo. Ili su za njegovim svjetlom poput pospanih moljaca. Tlo se uglavnom sastojalo od velikih stijena uklijetenih izmeu golemih stijena. Na kraju je Harry izvrnuo gleanj. Za ime Boga! okomio se na Oveda. Usporite, ljudi zaostaju. Blizu smo stepenica. Tamo e biti lake rekao je vodi. Kamene ploe bile su zabijene u obronak planine, jedna iznad druge. Oved im je rekao kako su redovnici ivote proveli gradei dvije staze na niem obronku, uspon od 1700 stepenica i silazak od 3400. Bilo je to stepenite iz kardiolokih nonih mora. Penjali su se u nedogled. On je bio trka, ali ona nije, a bilo je i uzbrdo. Sloili su se da e usporiti i koga briga za izlazak sunca. Vodi je bio daleko ispred. Studenti su hitali pokraj njih i penjali se trei. Ostali su prolazili poput duhova. Nakon nekog vremena palo mu je na pamet da je jedan od likova nosio depnu svjetiljku te ga je zabrinulo to to je Avi odluio ne paziti na zaostale. Jo je bilo mrano kada su doli do vrha stepenica. Gornja je staza bila ira, a nebo je postalo svijetlije; im su mogli vidjeti kamo idu, bolje su se osjeali. Unato poricanju shvatio je da eli vidjeti izlazak sunca s najvie toke. Posljednji je kilometar i pol drao Tamar za ruku, pourujui je naprijed. Vrh planine je bio kamena ravan velika po prilici pola jutra, a okruena drugim vrhovima. Harry je znao da su to stare, izlizane planine. No vidio je samo niz goletnih litica, usamljenih, ibanih vjetrom i zastraujue lijepih. Nije bilo teko zamisliti da ih nastanjuje Bog. Hvala ti to si me natjerala da doem. Poljubila ga je. Vjetar ih je ibao dok su ili prema drugima. Nitko nije govorio zato to se sunce poelo uzdizati. Svjetlost je bila divna no blijedila je pokraj njih. Primijetio je koliko ih je malo. Gdje su svi? Mi smo oni koji su se uspjeli popeti rekao je Shimon. Harry je otiao do Oveda. Bolje se spustite. Turisti su vam razbacani u kilometarskom krugu. Neki se uvijek vrate rekao je Oved lakonski. Nai e put do samostana.

Harry ga je pogledao. Bolje da odemo. Ovaj e gad izazvati neprilike rekao je voza Avi na hebrejskom. To bi bilo mudro rekao je Harry takoer na hebrejskom. Dvoje se mukaraca poelo polako sputati stazom. Idem i ja rekao je Tamar. Otila je s njim. Stotinjak metara nie naili su na vodia i vozaa kako pomau paru srednjih godina u usponu prema sljemenu. Kau da su to posljednji. Svi su se ostali vratili u Santa Katarinu rekao je Avi. Spustit u se jo malo. Za svaki sluaj. inilo mu se da nema vie nikoga. No Tamar ga je dotakla po ruci. Tamo. U daljini. Vidi li? Pohitali su niz stazu. Bila je to stara Izraelka koja je sjedila na stijeni. Tamar se zaustavila. To je ponosna starica. Mislim da bi joj samo jedan trebao pomoi. Klimnuo je. ekaj tu. Kada je stigao do starice, bila je blijeda. Je li sve u redu, havera? Bijesno ga je pogledala i tekom mukom ustala. Samo sam se odmarala na putu prema vrhu. Naravno. Mogu li s vama? Nakon dva koraka naslanjala se na njega svom teinom. Kada su se pribliili vrhu dahtao je poput teretne ivotinje. Odgurnula ga je. Vidjelo se kako rasporeuje svoju snagu. ustro je otila do mjesta na kojem su stajali ostali ne zahvalivi mu nijednom rjeju. Kada su se vratili u samostan, Tamar je otila u spavaonicu koju je veer prije prezrela. Njemu se nije spavalo. Neki je redovnik grabljao u dvoritu. Nije bilo otpalog lia, ni kamenja, ni smea. Radio je valovite crtee u praini nalik crtama u pijesku u japanskom vrtu. Govorite li engleski? Malo. Bih li, moda, mogao vidjeti knjinicu? Ja sam, igrom sluaja, knjiniar. Otac Haralambos. Engleski mu je bio odlian. Haralambos. Onaj koji sjaji od radosti. Ja sam Harry Hopeman, oe. Znate grki?

 Poli ogon, zanemarivo malo. Redovnik je odloio grablje i uveo ga kroz jedna od tekih vrata koja su sva izgledala isto. Unutra su bijeli gipsani zidovi bili pokriveni knjigama. Smijem li pogledati kopiju Codexa Sinaiticusa? Otac Haralambos izvadio ga je iz ormaria i stavio na stol. Harry ga je oprezno otvorio. Bio je ba kao izvornik kojeg je vidio u Londonu, uncijalna grka slova napisana rukom i smeom tintom na finom pergamentu. Prvi su reci bili prevedeni ba kao i u Starom zavjetu kojeg je upravo objavio Jewish Publication Societv: U poetku stvori Bog nebo i zemlju... Podigao je pogled i vidio da ga redovnik promatra. Jeste li dugo ovdje, oe? Dugo. Haralambos je imao usko lice na kojem se nisu ocrtavale nikakve elje. Harry je mislio daje u sjajnim smeim oima snaga; potom je shvatio da je to duboki mir. Pitao se bi li i sam moda dosegnuo slini mir da nije napustio jeivu. udite li ikad za vanjskim svijetom? upitao je ne razmiljajui. Redovnik se nasmijeio. Ne dolazim u tu vrstu iskuenja. Ne svia mi se ono to nam dolazi iz vanjskog svijeta. Na primjer? Jutros smo na krovu pronali kontracepcijska sredstva. Kakve se to osobe tako ponaaju na ovakvom mjestu? Osobe koje ne misle da je to loe, oe. Skrenuo je pogled ka Codexu. Mislim da su se tako ponaali Rimljani prije propasti njihove civilizacije. Kao i moji Grci i vai Hebreji. Vidite li slinosti? Trudim se da ih ne vidim rekao je Harry. Dok je ekao s vanjske strane zidina da se ukrca na autobus starica mu je bez rijei tutnula u ruku komad koralja kojeg je izvadila iz Crvenog mora. Poeo je negodovati no Tamar mu je poloila ruku na nadlakticu. Mora ga prihvatiti rekla je. Onako iscrpljeni tupo su sjedili dok ih je autobus vraao natrag. Kada su doli do obale kroz otvorene prozore dopirio je povjetarac dodavi njihovoj neudobnosti i pijesak. Bilo je kasno poslijepodne kad je Avi zaustavio u postaji Paz zbog goriva. Dok su ostali krenuli prema WC-ima Harry je otiao telefonirati. Nije stiglo pismo od Mehdija. Slubenik u uredu American Expressa rekao je da nema nikakve pote za gospodina Hopemana. Kada su nekoliko sati poslije stigli u Tel Aviv, pobjegli su iz svojeg zatvora, plavog autobusa sa aavim napuhanim gumama.

 Nikad nisam bila tako umorna rekla je u taksiju kojim su ili u Jeruzalem. Ni ja. Ja sam kriva. Ima potpuno pravo. Dugo su se smijali. Ah, Harry. Zabavan si. U hotelu mu se opet inilo da vie cijeni luksuz to je doivio i nakon Masade, no ovaj je put osjeaj bio bolji. Proveli su beskrajno dugo vremena pod vruim tuem, perui jedno drugo. Uasnula se kada je odgovorio na toplu nasapunanu trljaicu. urno ju je razuvjerio; elio je ali nije mogao. Bila je odjevena u njegov ogrta za vrijeme veere. Sa zadovoljstvom je vidio da konobar koji im je donio veeru nije mogao skinuti pogleda s nje. Bili su odvie pospani da pojedu desert. Neto prije jutra probudio se i mirno leao razmiljajui o mnogim stvarima. S nelagodom je postao svjestan smrada za kojeg je ustanovio da dolazi iz njegove torbe. Koralj koju mu je dala starica oito je imao u sebi i majune ivotinje koje su se osveivale. Bacio ga je na izbojak na kojem moe smetati samo pticama, a zatim zatvorio prozor. Ona je leala gola s plahtom zamotanom izmeu nogu. Odjednom je znao to eli uiniti s crvenim granatom, te je otiao do komode I izvukao ga ispod koulja. Polirat e ga. Umetnuti u jednostavan okvir. Objesiti ga na zlatni lanac... Eto. Pusti me na miru rekla je na hebrejskom. Odgurnula je kamen s mjesta na koje ga je postavio izmeu njezinih grudi, a on je pao na sag i otkotrljao se. Harry se zavalio u naslonja i gledao kako se sve jae svjetlo poigrava na njezinom tijelu. Bio je to prizor koji ga je dirao vie nego izlazak sunca na Sinaju.

17 MLADI RABIN

Obukao je donji dio trenirke i tenisice, zatim spakirao svoje rublje I adresirao ga na Dellu. Kada je izaao iz sobe Tamar je jo spavala. Nakon to je poslao paket za New York, stajao je na suncu i mirei gledao mladia koji je ispred pote prodavao perece. Haver, zna li gdje bi mogao dati da mi ispoliraju dragulj? Za nakit? Ima jedan duan koji nije u Starom gradu. Izrauju stvari od elatskog kamena. Blizu Jaffa vrata. Toda raba. Otrao je. U Jeruzalemu je bilo tee trati nego u Westchesteru. Na plonicima se provlaio kroz uzburkano polje sveenika, starih idova, djece i pokraj debelog Arapina koji je gurao toke s kamenjem. Kad bi prelazio ulice poinjao bi militi, ak I kad ga je titio semafor uasavao se jeruzalemskih vozaa. Ve je bilo vrue. Kada je pronaao duan bio je ve dobrano oznojen. Vlasnik je iznosio plitice s prstenjem i narukvicama. Doli ste s Olimpijade da kod mene neto kupite? Biste li mi prodali malo karborundnog praha? A to e vam karborund? Hobi mi je poliranje kamenja. Hobi! Donesite kamen, jeftino u vam ga ispolirati. elim ga sam ispolirati. Ne koristim prah. Jo bolje. Treba mi i octene kiseline. Imam samo oksalne. Dobro. I za kraj, glinica? Sluajte, to mi je vrlo dragocjeno. Nemam mnogo, a da bih ga nabavio moram u Tel Aviv. Prodajem nakit, a ne materijal. Treba mi samo malo. Platit u koliko god traite. ovjek je slegnuo ramenima i sve mu donio. Ispisao je neke brojke, zatim ih zbrojio i okrenuo papir prema Harrzju. U redu je. Hvala vam. Harry mu je platio u dolarima. Prva dananja prodaja. ovjek je gurnuo klju registar kase. To vi zovete prodajom? rekao je.

Mislio je da jo spava kada se vratio natrag u sobu. Stavio je nekoliko kapljica kiseline na granat. Kada je poela djelovati, on je snano poeo trljati kamen karborudnim papirom. to radi? Poliram. Ustala se i obukla njegov kuni ogrta. Zatim je odnijela svoju odjeu i etkicu za zube u kupaonicu. Sjedio je i polirao dok se ona tuirala. Zadri ogrta rekao je kada je izala. Na tebi izgleda mnogo bolje nego na meni. Namrtila se. Ne budi smijean. Objesila ga je u ormar. Je li to doista mogao biti biblijski kamen? Bez dokaza to nije vano. Da jest zato su ga koristili? Mogao je biti dio hramske riznice ili pripadati nekom kralju. Jedini kamen opisan u Bibliji koji mu odgovara po boji je smaragd s prsnog oklopa. To nije smaragd. Zasmijuljio se. Nije, no oni su ih obino pogreno klasificirali. Kamen Levijevog plemena bio je veoma slian ovom kamenu. O. Voljela bih misliti kako je to Levijev kamen. Mi smo Leviti. I mi. Stvarno? Sjela je pokraj njega. Mirisala je na njegov sapun. Nije li to izvanredno? Pogledaj kako je pokraj tvoje moja koa tamna. Da. Govorimo razliitim jezicima. Imamo razliite obiaje. No obitelji su nam, oito, prije mnogo tisua godina potekle iz istog plemena. Ustao je i pustio da u sudoperu voda tee preko kamena. Uz pomo kiseline uspio je odstraniti dio zrnatog vanjskog sloja. Napravit u ti bro rekao je podignuvi ga. Mirno je sjedila. Harry, ne elim tvoj ogrta. Niti bro. elim ti davati stvari. A ja od tebe ne elim nita. Znao je to mu govori. Dotaknuo joj je kosu. Ponekad eli. Porumenjela je.

 To je neto drugo. Dugim smeim prstima uhvatila ga je za nadlakticu. Ne radi se o tebi. Nikome se vie neu otvoriti na takav nain. Ne mogu riskirati bol. Bilo je vrijeme za uzmak. Poeo ju je shvaati, ukljuiti se u njezin strah. Ne mogu ti kupiti ni doruak? inilo se kao da joj je laknulo. Moe mi kupiti doruak. Molim te. Jo je rano. Oprosti to sam te probudio. Nisi, bila sam budna. Razgovarala sam sa Ze'evom. Nali su ovjeka za kojeg si me pitao, onog Silitskog. Ha, Pessaha Silitskog! Gdje je? U Kirvat-Shemoni. Bolje da to kaem Davidu Lesalu rekao je Harry. Molim te, Harry rekao je nervozno Leslau. Mora mi to uiniti. Sjedili su na sklopivim stolcima u ofucanom atoru u podnoju manjeg od dva breuljka blizu Ein Gedija. uo je zvukove kopanja. Iskapalo se u nizu plitkih rovova koji su proarali nii obronak. Logor ga je razoarao; ljudi u rovovima mogli su isto tako polagati I kanalizacijske cijevi. Leslau mu je rekao da do tada nisu otkrili ba nita to bi bilo arheoloki zanimljivo. Ti bi trebao poi u Kirvat-Shemonu. Ti eli oeniti gospou Silitsky. Upravo zato. Njezin e mu biti ogoren na mene. Neu ga uspjeti natjerati da se predomisli i da joj da razvod. to god kaem vlastima bit e sumnjivo jer nisam nezainteresirana strana. Uzeo je biljenicu i neto u nju zapisao. Ovo je broj terenske kole Drutva za ouvanje prirode. Mogu cijelo popodne biti blizu njihovog telefona. Nestrpljivo je ekao. Harry je uzdahnuo i ispruio ruku da uzme broj. Nikad to neu zaboraviti rekao je Leslau. Brdo Hermon poprimilo je sablastan oblik na sjeverozapadnom obzoru dok se auto pribliavalo Dolini Hula. Cesta je, sreom, bila ravna; pogled mu je bio prikovan za snijegom pokriveni vrh koji je sve vie rastao na Gauguinovom nebu. Ispostavilo se da je Kirvat-Shemona malo poljoprivredno mjesto s novim stambenim zgradama i bijednim starim kuama. Zaustavio je ovjeka koji je prelazio cestu. Slikha. Moete li mi rei gdje mogu pronai rabina? Akenaskog ili sefardskog?

 Akenaskog. Rabin Goldenberg. Skrenite lijevo u drugu ulicu. Trea kua od kraja, na desnoj strani. Bila je to mala kua s koje se ljutila zelena boja. Kada je pokucao, vrata mu je otvorio mladi i veliki mukarac sa sjajnom smeom bradom. Rabin Goldenberg? Ja sam Harry Hopeman. Rabinova se ruka omotala oko njegove. Uite, uite. Amerikanac? Iz New Yorka. A vi? Dobio sam smiu u jeivi Torah Vodaath u Flatbushu. Harry je klimnuo. Ja sam jedno vrijeme uio u jeivi Torat Moshe u Brownsvilleu. Jeivi rabina Yitzhaka Netschera! Kad ste otili? Prije mnogo godina. Izdrao sam samo nekoliko mjeseci. Ah, odustali ste. Zbog ega? Sveuilita Columbija. Rabin Goldenberg se nasmijeio. Vee mjesto ali loiji fakultet. Dao je znak Harryju da sjedne na stolac. to radite u Kirvat-Shemoni? Traim pravdu rekao je Harry. Imate li svjetiljku? Ozbiljno to mislim. Imam prijateljicu koja je aguna. Smjeak je iezao. Vrlo dobru prijateljicu? Ne. Ona i moj prijatelj su veoma dobri prijatelji. Shvaam. Rabin je prstima poeo prolaziti kroz smeu bradu. Je li joj mu bio vojnik? Je li nestao u borbi? Nije, samo je pobjegao. Rabin je uzdahnuo. Ne moe doi do razvoda ukoliko ga on ne pokrene. To je jedan od rijetkih nedostataka u prekrasnom skupu starih zakona. Ne mogu nita uiniti ako ga ne naete. Mislimo da je u Kirvat-Shemoni. Zove se Pessah Silitsky. Silitskv? Podigao je glas. Channah-Leah! Na vratima se pojavila mlada ena koja je hranila dijete na boicu. Na ramenu njezine kune haljine vidjele su se vlane mrlje, ondje gdje je dijete bljucnulo, a glava joj je, unato vruini, bila zavezana rupcem. Nije pogledala Harryja. Poznaje li nekoga po imenu Pessah Silitsky? upitao ju je rabin na jidiu. Ovdje, Herschele? Da, ovdje.

Slegnula je ramenima. Znat e to Peretz iz opine. Da. Peretz e znati. Hoe li ga onda, molim te, nazvati? Klimnula je i otila. Peretz zna svakoga. Otiao je do ormara s knjigama. Pogledajmo u meuvremenu to Maimonides ima za rei o ovoj vrsti cimesa. Dobro, njega volim. Bavio se mojim poslom. Mladi gaje rabin pogledao. Lijenik, pravnik, filozof? Dijamanti. Ah, dijamanti. Hopeman's? Na Petoj aveniji? Harry je klimnuo. Tako. Okrenuo se prema knjigama. Evo je, Knjiga o enama. Sjeo je i poeo okretati stranice, pjevuei. Nije pjevuio hebrejsku melodiju. Harry ju je na kraju prepoznao, Hard Day's Night. Njegova se ena vratila za nekoliko minuta. Peretz kae da je knjigovoa u upravi mljekarstva. Rabin Goldenberg je klimnuo. Ah, mljekarstva. Hajdemo ga posjetiti rekao je. Pokazalo se da je ured u mljekarstvu mali i prenatrpan. Za jednim je stolom sjedila ena i radila na otvorenoj glavnoj poslovnoj knjizi. Za drugim je mravi mladi obinog izgleda razvrstavao hrpu pisama. Pod njegovom su jarmulkom bili vidljivi poeci elavosti no plava mu je brada bila puna. Doimao se mlaim od gospoe Silitsky; Harry se pitao je li doista tako ili ga je ortodoksni nain odijevanja Rakhel Silitsky naveo da pomisli kako je starija no to jest. Jeste li vi Pessah Silitsky? zapitao je rabin Goldenberg na jidiu. ovjek je klimnuo. Neki je radnik uao na trenutak kroz vrata oblinje sobe i stavio jo obrazaca na pult. Dok su vrata bila otvorena mali je ured ispunilo zveanje strojeva za odvajanje vrhnja. Ja sam rabin Goldenberg. Ovo je gospodin Hopeman. Kako ste? rekao je Silitsky. Dobrog zdravlja, hvala Svetome. Blagoslovljeno bilo njegovo ime. Rabin je pogledao enu koja je radila za drugim stolom. Bismo li mogli porazgovarati vani? Rije je o stvari osobne prirode. Na Silitskyjevom se licu pokazao oprez, no ustao je i klimnuo. Izaao je za njima. Trojica su se mukaraca udaljila od mljekarstva. Radi se o vaoj eni rekao je rabin Goldenberg. Silitsky je iznenaeno klimnuo.

 Ovaj ovjek kae da je radi vas aguna. Silitsky je pogledao Harrvja. Pribliavali su se klupi u sjeni bora. Strano je enu uiniti agunom rekao je rabin. Grijeno. Vi ste ameriki profesor? Harry je shvatio da ga je ovjek zamijenio s Davidom Leslauom. Ne, ne. Njegov prijatelj. Silitsky je slegnuo ramenima. I ja imam prijatelje koji mi mnogo toga prenose. Rabin Goldenberg poeo je namatati bradu oko prsta. Kada ste otili od nje? Prije otprilike dvije godine. aljete li joj novac? ovjek je odmahnuo glavom. Kako, dakle rekao je blago rabin preivljava? Silitsky je utio. Mislim da radi u pekari rekao je Harry. Rabin Goldenberg je uzdahnuo. Proroci kau da bi mukarac svoju enu trebao potivati vie nego samog sebe. Ljudi su se smijali zato to je nisam mogao obuzdati rekao je polako Silitsky. Proroci kau i da bi ena trebala veoma potovati svojeg mua, osjeati strahopotovanje prema njemu. Nije li tako? Ah, poznajete pravo? rekao je rabin. Silitsky je slegnuo ramenima. Moda onda znate da mukarca koji se oeni idovski zakon obvezuje da eni da deset stvari. Sedam su propisali Pisari, ali Tora Tora! kae da je mu eni obvezan dati hranu, odjeu i seksualni ivot. Nagnuo se pokraj Harryja. elite li se vratiti u njezin krevet kao mu? Silitsky je odmahnuo glavom. Oslobodite je, onda, obveze rekao je rabin. Silitsky je prouavao svoje cipele. Spreman sam to uiniti. Niste nekim sluajem Koen? Da, Koen sam. Ah. Znate da se Koen, kad se jednom odrekne ene, ne smije ponovno oeniti? Naravno da znam to. Rabin je klimnuo. Sljedea sjednica rabinskog suda je u etvrtak popodne. Hoete li se u dva pojaviti pred Bet Dinom kako bi se razveli? Da. Jednom ste pobjegli. Hoete li ovog puta biti i ovjek i ne pobjei?

Siltsky ga je netremice gledao. Nije mi nikad bila namjera da to tako dugo pustim. U poetku sam bio veoma ljut, a onda... Slegnuo je ramenima. Rabin je klimnuo. Rabinski e se sud nai u mojoj sinagogi. Znate li gdje je? Da. Ja posjeujem sinagogu rabina Hellera, mali poljski ul. Rabin Goldenberg se nasmijeio. No u etvrtak ete doi u moj? Doi u u va ul. Silitsky je ustao. Bilo je oito da je osjetio veliko olakanje. Rukovao se s obojicom. Harry ga je gledao dok se udaljavao. To je sve? Dlanovi su mu bili vlani. Jedva. Pristao je. Pitanje razvoda jo uvijek nije rijeeno. Hoe li mu dopustiti? Najvjerojatnije. Njegov rebe u Mea She'arimu... Rabin Goldenberg razdraljivo je prstima prolazio po svojoj smeoj bradi. Gospodine Hopeman, imamo li mi papu? Njegov rebe je rabin kao i ja i moje kolege. Dobit e get, potvrdu razvoda, od ovlatenog Bet Dina, a nakon devedeset jednog dana moe se ponovno udati. Otili su natrag do auta. Hoete li uti neto ludo, rabine? ovjek kojeg zastupam prijatelj gospoe Silitsky? Prije nekoliko tjedana nisam ga ni poznavao. to radim tu? Rabin se nasmijeio. Zbog toga je ono to ste obavili vea micva, znaajnije djelo. Vozili su se tihim ulicama. Harry se sjetio drugaijeg izgleda grada s televizijskih vijesti. Mjesto na kojem su teroristi ubili svu onu djecu. Je li blizu? Nije daleko rekao je rabin Goldenberg. Nema nita za vidjeti. Zgrada. Rupe od metaka su ispunjene, a zgrada prebojana. Veoma je vano pustiti mrtve. Slaem se rekao je ivo. to mislite, moemo li pomoi drugima da to uine? Rabin se nasmijeio. Jo jedna micva? Ne. Strogo sebini in. Mislim da je to neto to svi moraju uiniti za sebe. Bili su pred oronulom zelenom kuom. Hoete li ikada uzeti neku kongregaciju u New Yorku?

 Kod kue sam, gospodine Hopeman rekao je rabin. Izaao je iz auta i rukovao se s Harryjem. Otiite u dobrom zdravlju. Ostanite dobrog zdravlja, rabine Goldenberg. Vozio se samo nekoliko blokova do pote. Naao je telefonsku govornicu ali vrstu kakvu nikada nije vidio. Meugradski je poziv morao platiti etonima koji su se kupovali ondje gdje i marke. Kada ih je ubacio u prorez kroz mali je stakleni prozor vidio kako svaki ulazi u kutiju s kovanicama. Pa ipak je nekako ubacio krivi iznos te nije dobio signal. Morao je zatraiti pomo. Napokon je zazvonilo. Kada su se javili nije trebalo mnogo objanjavati. Va poziv, profesore, rekao je netko na hebrejskom. Halo, Davide? Shvatio je da se tekom mukom suzdrava da ne vie. Mazel Tov! rekao je. Kada je uspio doi do ureda American Expressa u Jeruzalemu bilo je kasno poslijepodne. Neka je ena upravo zakljuavala staklena vrata. Ne. Zatvarate? Zatvoreni smo. Ne moemo stalno biti otvoreni. Oekujem pismo. I? Doite sutra. Molim vas, zovem se Hopeman, moete li pogledati? Veoma je vano. Uzdahnula je i klimnula. Sjeam se imena. Tu je. Otkljuala je vrata. Vratila se za tren oka s kovertom. Odbila je napojnicu. Pustite me samo da odem kui i skuham veeru, dobro? Dobro. Bio je to isti uglati rukopis. Otvorio je pismo i proitao ga na ploniku. Pisalo je samo da e ga u osam naveer sivi auto pokupiti u blizini vjetrenjae Yemin-Moshe. U restoranu je pronaao telefon i nazvao Tamar. Dobio sam pismo. Oh? Kada e ga vidjeti? Sutra naveer. Dobro. Da. Hoe li ostati noas sa mnom? Rado. Zato ne spakira neto stvari i ne ostane neko vrijeme sa mnom? utjela je. Morat u otii im obavim posao, Tamar. Jo sam samo nekoliko dana u Izraelu. Dobro. Doi za pola sata rekla je.

Te je noi leao na krevetu i gledao kako bezbojnim lakom za nokte veoma usredotoeno lakira nokte na nogama. Prvo to je na njoj primijetio bilo je koliko je njegovana. Ispriao joj je o prebojanim rupama od metaka u Kirvat-Shemoni. I ono to je mladi rabin rekao o putanju mrtvih. Zaustavila se. I? To je sve. Kae mi da nikada neu pustiti Yoela? Davno sam se oprostila od njega. A tebe se to ne tie. Pogledao ju je. Boe moj. Upravo sam vodila ljubav s tobom rekla je. Jesi li uivala? Naravno rekla je slavodobitno. No ne eli si dopustiti da osjeti ita drugo. Bilo nas je troje u krevetu. Bacila je lak. Mala ga je boca pogodila u jagodinu kost, a zatim udarila u zid. Nasrnula je na njega noktima, a on ju je zagrlio I pritisnuo je zarobivi njezine ruke. Bijesno je plakala. Pusti me, gade! No bilo ga je strah da mu ne iupa oi ili ne ode. Obraz ga je poeo boljeti. Jednostavno te ne elim. Moe li to shvatiti? Nije stvar u tome. Dopusti si osjeaje. Onda mu reci da odem i da se nikada vie neemo vidjeti. Lud si. Uope me ne poznaje. Zato mi to radi? Otkad je umro mislim da je bilo mnogo mukaraca. Vjerojatno odvie za nekoga poput tebe. Zurila je u nevjerici. elim da neto glasno kae. elim da kae: Harry nee nikad uiniti neto to e me povrijediti. Mrzim te! Jebi se! vikala je. Dobrodola u moju kulturu, pomislio je s tugom. Njezini su vrsto stisnuti kapci bili vlani. Poljubio ih je. Dok je izvijala glavu poeo je odjednom sumnjati u samog sebe. Nije mogao shvatiti da ne eli podijeliti ono to ga je potresalo. Nije se pomicao; nije je dirao, samo ju je drao za ruke. Nije pokuao voditi s njom ljubav niti razgovarati. Usredotoio se na ono to je proivljavao elei joj to prenijeti. Ipak, bila je to neka vrsta pokuaja silovanja, shvatio je dok je leao pokraj njezinog

ukoenog tijela i pokuavao mislima, voljom, van-osjetilnim ulom ili molitvom svoje osjeaje gurnuti duboko u nju.

18 SIVI AUTO

im ju je pustio brzo se obukla i otila bez rijei. Cijelu je no probdjeo. Ujutro se uasno osjeao. Bilo je glupo tako se pripremiti za vane pregovore. Izaao je i trao sve dok se nije iscrpio. Nije bilo mekane podloge po kojoj je mogao trati, Jeruzalem je uglavnom bio poploan kamenjem te ga je poela boljeti goljenica. Kada se vratio u hotel uronio se u vruu kupku, a zatim naruio meko kuhana jaja I prepeenac. Prije no to je legao, naruio je buenje u etiri popodne. Uspio je odspavati te se moda sav trud isplatio. Morao se veoma pomnjivo brijati; na obrazu je imao runu ljubiastu kvrgu. U pet i trideset netko je pokucao na vrata, a kada ih je otvorio, ugledao je Tamar. Ui. Sjela je na stolac i izvadila knjigu iz torbe. Drago mi je da si se vratila. Obeala sam da u ii s tobom. Ne mora. Nisam obeala tebi. Klimnuo je. Oboje su sjedili i itali. Jesi li veerala? Nisam gladna. Nije bio ni on. Ipak mislim da bi bilo dobro da neto pojedemo. Radije ne bih, hvala. Sam je siao u blagovaonicu. Natjerao je samog sebe da do kraja pojede sendvi od piletine ne osjeajui nikakvo zadovoljstvo. Samo ga je ubacivao u sebe. Zatim se popeo u sobu i jo malo itao. Soba je jo uvijek lagano mirisala na seks, no sada su sjedili kao da su u javnoj knjinici. Nije trebalo dugo hodati od hotela do etvrti poznate kao Yemin-Moshe nazvane tako u ast Mosesa Montefiorea, osnivaa Novog Jeruzalema. Vjetrenjaa je izgledala kao da je iz Nizozemske. Za vrijeme estokih borbi iz doba prije stvaranja drave koritena je kao snajperski poloaj. Britanci su joj

naposljetku raznijeli gornji dio u manevru koji su idovi podrugljivo prozvali operacija Don Quijote. Otada je vjetrenjaa koja je sama po sebi izgledala nestvarno imala ravni vrh to ju je inilo posebno neobinom znamenitou. Nalazi se u sredini male povrine omeene trima razliitim ulicama. Nije rekao u kojoj ulici da ga ekam rekao je Harry zabrinuto. Stajali su u ulici Hebron. Auti su prolazili. Padao je mrak te je uskoro postalo teko pratiti promet. Neki je peugeot iao prema njima. Mislim da je plav rekla je ona. Bio je siv ali ih je proao. Kao i nekolicina drugih. Nekoliko minuta nakon osam iz tame je poput prikaze izronio automobil. Znao je koji kada je ugledao ispune cijevi no bilo mu je teko u to povjerovati. Zaustavio se uz rub plonika. Na prednjem sjeditu bila su dva mukarca. Onaj nii s brkovima izaao je iz auta, Mistair Hopeman? Da? ovjek je pogledao Tamar. Sair, reeno nam je da ete biti sami. U redu je, ona ide sa mnom. Da, sair rekao je ovjek sumnjiavo. Otvorio je stranja vrata. Harry je pomislio kako bi unutranjost najbolje bilo nazvati bisernom. Pustio je da Tamar ue prije njega, a zatim se smjestio u mekane presvlake nainjene od neke vrste ukastosmee jelenje koe. Vrata su se zatvorila uz glasan tresak, a njih je povukla tiha snaga o kojoj je toliko uo. Na dohvat ruke nalazio se ormari s hladnjakom. U njemu je bilo boca vode, ali ne i estokih pia ni vina; moda je Mehdi bio praktini musliman. Bilo je voa i sira te se pokajao to je na silu pojeo suhi sendvi od piletine u hotelu. Dohvatio je cijev za razgovor. Kroz staklo izmeu sjedala vidio je kako se ovjek pokraj vozaa oprezno ispravio. Sair? Nisu izgledali kao Arapi. Kako se zovete? rekao je Harry. Ja? Ja sam Tresca, gospodine. Tresca? Je li to grko ime? ovjek se zapiljio u njega. Moda je idovsko rekao je. Njegov se drug nasmijao. Harry se nasmijeio. Tresca. Grijeim li ili je ovo SJ model Duesenberg? iroko se nasmijeio.

 Ne grijeite, gospodine rekao je. Harryju se inilo da se voze prema jugu, a onda se u to i uvjerio kada je prepoznao mjesta pokraj kojih su jurili. Bila je to cesta kojom se vozio kada je iao posjetiti mjesto na kojem je Leslau vrio iskapanja, ista ona kojom su putovali turistikim autobusom. Prekrasan automobil rekla je Tamar. Progunao je. Automobil ga je uznemiravao. ovjek koji ga je posjedovao uspio je uiniti neto to on nije. To je u potpunosti promijenilo njegov stav o Mehdiju. Proli su nekoliko kilometara od Ein Gedija. Cesta je prestala vijugati i postala ravna poput strijele koju je s obje strane okruivala crna pustinja. Ne usporavajui, proli su kroz nekoliko sela koje su dijelili kilometri pustoi sela s niskim proeljima, mrljama utog svjetla, malobrojnim ljudima, uvijek Arapima, koji bi ih jedva pogledali. Dvaput su se mimoili s izraelskim vojnim kamionima, jednom s dipom. Dvojica na prednjem sjeditu nisu pokazali nikakvu reakciju. Harry je bio siguran da imaju uredne dokumente. Dok su se pribliavali jo jednom selu, voza je snano zakoio, ali je dobro vladao upravljaem te je usporavanje proteklo glatko. Tresca je otvorio pretinac. Harry je na trenutak opazio debelu, tamnu cijev pitolja. Na jednoj je strani ceste dijagonalno bio zaustavljen kamion od jedne tone. Cestu je zakrila gomila ljudi koji su vikali. Tresca je otvorio vrata i izaao. Vratio se i odloio pitolj. Kamion je ubio kozu. Sada se voza I kozar prepiru oko cijene. Voza se naslonio na trubu. Gomila se razdvojila. Lijepi je auto proao pokraj krvave leine, a Harry je u retrovizoru gledao kako selo nestaje. Nitko nije iao za njima. to su dulje putovali to je postajalo sve toplije. Vozili su se manje od dva sata, no odjea mu je bila slijepljena uz kou. Tamar je spavala u udaljenom uglu sjedita. Prouavao je njezino lice i vidio da je prola no ostavila tamne podonjake ispod njezinih oiju. Upravo kada su se u daljini pojavila svjetla Eilata voza je usporio. Skrenuo je lijevo na neravan put. Duesenburg se posrui kretao prema naprijed sve dok ga nisu skrile visoke dine, a onda se zaustavio. Tresca je opet otvorio pretinac, a Harryjevo je srce lupalo kao ludo, no izvadio je samo odvija i registarske oznake s arapskim pismom. Izaao je iz auta i zamijenio tablice. Vratio se za par minuta briui lice rupcem. Plave tablice okupiranih teritorija stavio je u pretinac.

 Dobro doli u Jordan, gospodine Hopeman rekao je. Mehdijeva je kua bila udaljena dvadeset minuta vonje loim cestama. Dnevna je soba na svu sreu bila klimatizirana no oskudno namjetena po zapadnjakim mjerilima. Metle od rogoza i bakreni pladnjevi poveavali su tkanine koje su visjele na obukanim zidovima. Na niskom stoliu pokraj vra s dugim kljunom koji se grijao na eravniku od ugljena nalazila se zdjela s voem. Mehdi ih je ekao unato kasnom satu. inilo se da Tamarinu nazonost ne smatra udnom. Veoma srdano nudio ju je malim alicama crne gorke kave. Triput im je nalio kavu u alice prije no to je prihvatio njihovo uvjeravanje da su dosta popili. Odmorit ete se, zar ne, prije no to prouite kamen? Dajte da ga vidim, htio je zatraiti Harry. Oh, ako nemate nita protiv. Trebam dnevno svjetlo. Znam rekao je Mehdi. Pljesnuo je rukama. Tresca ih je odveo stranjim dijelom kue do krila koje nije bilo klimatizirano. Tamarina je soba bila pokraj njegove. Zaeljela mu je laku no i zatvorila vrata. Kupaonica je bila ispred hodnika. Nije bilo vrue vode, ali je hladna bila mlaka. Bio je lo gost koji je troio previe vode sve dok se nije toga sjetio. Dok se brisao runikom kroz otvoreni je prozor video svjetla nekog broda na Crvenom moru. Madrac je bio daleko od novoga s udubinom u sredini. Gol je leao u mraku znojei se i razmiljajui o utom dijamantu. Gotovo je zaspao kada je shvatio da se vrata otvaraju. Netko je preao preko sobe i legao pokraj njega. Tako mi je drago, Tamar proaputao je. Osjetio je kako ga preplavljuje srea kada mu je njena ruka dodirnula nogu. Sudarili su se nosevima. Osjetio je otri, jasni miris kada je rukama pronaao mrava ramena i grudi nalik malim mesnatim vokama. Tapkajui je potraio svjetiljku. Nije joj bilo vie od dvanaest godina. Mehdijeva gostoljubivost, shvatio je dok mu se vrtjelo u glavi. Njezino ga je mravo tijelo optuivalo. Ustao je i otvorio vrata. Djevojica je ukoeno leala gledajui ga. Njezine su ga oi na nekoga podsjeale. Saidi? proaputala je. Van.

Oi su joj se stisnule, crte lice opustile i ona je poela plakati poput djeteta to je i bila. Vidio je da se boji pomaknuti; priao joj je I drei je za ruku izveo u hodnik. Nadajui se da nee biti kanjena ili izgubiti plau zatvorio je vrata i bacio se na krevet. Ubrzo je ustao i tiho pokucao na vrata izmeu spavaih soba. Tamar je dola do njih i odkrinula ih. to je? Jesi li dobro? Naravno. Ovo je arapska kua. Na e nas domain tititi svojim ivotom sve dok smo njegovi gosti. Vrata su se zatvorila dok se vraao u krevet. Zatim su se opet otvorila. Hvala ti to se brine za mene. Odgovorio joj je da nema na emu. Ujutro ga je probudilo ritmiko zavijanje za koje je na kraju shvatio da je glasno navijen radio. Vruina je bila nepodnoljiva, a sopran je u nedogled zavijao. Osjeao je strahoviti poriv da pronae Mehdija i zatrai da vidi dijamant, no obukao je kratke hlae i tenisice. Odjeven u bijelu pamunu jaknu Tresca je u blagovaonici postavljao stol. Mislio sam otii na plau. Je li to doputeno? Naravno, sair. Spustio je pladanj s aama i izaao van iza Harryja. U daljini je bijeli ribarski amac bio priljubljen uz plavu vodu. Nije bilo nikakvih drugih znakova ivota. Harry je hodao sve dok nije doao do vrsto ugaenog pijeska, a onda poeo trati. Iza njega je trao Tresca u svojoj bijeloj posluiteljskoj jakni. Sada emo se vratiti rekao je Tresca nakon nekih osamsto metara. Harry se boksao s nevidljivim protivnikom. Na kratko je razmatrao mogunost da mu dobaci dobroudnu fintu glavom, a moda i da se malo otvoreno boksaju. Tresca nije niti oteano disao. Harry je imao dojam da bi mu, da eli, mogao mnogo nauditi. Posluno se okrenuo i poeo trati natrag prema kui. Pola sata poslije dobio je dobar doruak za vrue vrijeme, narezano povre i jogurt, humus i tahini, kruh, sir i aj. Jedite u ime Boje rekao mu je Mehdi. Bismillah rekla je Tamar. Vidjelo se da je napeta po tome to je govorila vie no inae. Harry je gledao kako Tresca u novoj bijeloj jakni odlazi po svjeu kavu za nju. On je izvanredan sluga rekla je. Oh? Da, naravno. Nije Egipanin.

 Albanac je rekao je Mehdi. Ja imam albanske pretke. Znate, imao ih je i Faruk. Kada su postali Egipani? upitala je Tamar. U ranom devetnaestom stoljeu. Mameluci su ustali protiv Otomanskog carstva u Egiptu, a Turci su protiv njih poslali albanske udarne jedinice koje je vodio mladi asnik Mehmet Ali. Uguio je pobunu, a zatim Turcima okrenuo lea i proglasio se vladarem Egipta. Potjeete od jednog od njih? upitala je. Moj pradjed je bio jedan od njegovih pjeaka. Prije no to su obavili zadatak pregazili su Nubiu Sennaar i Kordofan, izgradili Khartum, zauzeli Siriju, a kada je Ali Paa ostario, porazili su i Turke koji su im jedno zapovijedali. Alijev posinak i nasljednik bio je Ibrahim, iji je sin bio Ismael, iji je sin bio Ahmed Fuad, a njegov Faruk. inilo se kao da e Tamar postaviti jo jedno pitanje. Volio bih iskoristiti prednost dobrog svjetla rekao je Harry leerno. Mehdi je klimnuo. Ispriajte me. U nervozom ispunjenoj tiini pili su kavu dok se nije vratio. Nosio je malu kutiju od maslinovog drveta. U njoj je bila smea muka arapa. Kada je uzeo pamunu arapu za prste i protresao je, preko stola se prema njemu otkotrljao jedan od najveih dijamanata koje je Harry ikada vidio. ak i na slabom blagovaonikom svjetlu blistao je na pozadini posude za maslac. Uzeo ga je trudei se da sprijei drhtanje ruke. Trebat e mi stol pokraj prozora na sjevernoj strani kue. Mehdi je klimnuo. To e biti u mojoj sobi rekao je ispriavajui se. Ako nemate nita protiv? Naravno da ne. elite li jo neto? Moda biste mogli ugasiti radio rekao je Harry. Trebao je traiti da naprave krevet. Sjeverno je svjetlo padalo kroz prozore sobe u kojoj je na jo uvijek zguvanim plahtama leala ljubiasta enska spavaica. No ostavili su ga samoga. Utonuo je u stolac i zurio u dijamant. U potpunosti gaje razoruao. Povjesniar u njemu nadvladao je strunjaka za dijamante doputajui mu da ga potresu razdoblja I dogaaji koje je kamen preivio. Uskoro je otiao do prozora i vidio kako Tresca sjedi u hladu i guli krastavce. Drugi sluga kojeg su zvali Bardyl stajao je iza niskog zida na krovu kunog krila. Kada je Harry otvorio prozor Tresca je nastavio oprezno guliti krastavce, ali je Bardylova ruka nestala iza zida.

Bio je zadovoljan. Sa straarom se osjeao ugodnije. Iz torbe je izvukao blok veoma bijelog papira, krpicu od antilop koe i malu smeu kovertu u kojoj je bio polukaratni jarkouti dijamant najpoeljnije boje. Trljao je oba dijamanta s koom. Zatim ih je stavio na bijeli papir tako da se dnevna svjetlost mekano odbijala o povrinu papira i vraala u kamenje. U manjem je dijamantu nijansa bila savrena. Iz torbe je izvadio boicu metilenskog jodida kojeg je u New Yorku razrjeivao benzenom sve dok nije bio iste gustoe kao i jarkouti dijamant. Izlio je malo otopine na staklenu alicu i ubacio unutra polukaratni dijamant. Mali je kanarinac nestao pred njegovim oima. Indeks loma tekuine bio je isti kao i indeks kamena tako da se zrake svjetla nisu lomile nego su u ravnoj liniji prolazile kroz tekuinu I kamen inei kamen nevidljivim. Kada je stavio Inkvizicijski dijamant u alicu nije posve nestao kao manji dijamant. U unutranjosti su bili zarobljeni mjehuri i mala mlijena mrlja. No greka bi iskakala poput svjetionika u crnoj noi. Odmah je bilo jasno da ovaj dijamant nema greku. Trebao sam ti rei, rekao je njegov otac. Do vraga, tata. Dopustio si je da se naljuti na ovjeka kojeg je oplakivao. to si mi trebao rei? Izvadio je dva dijamanta iz otopine i osuio ih, zatim izvadio instrumente i pripremio se da ih izmjeri. Inkvizicijski dijamant kotrljao mu se u ruci, raskoan, teak i blistav od izlomljene svjetlosti. Dotaknuo je brioletu. Ovog je napravio jedan od njegovih predaka! Na dnu kamena postojali su mali utori, precizno urezani. Nainio ih je jedan drugi njegov predak, rekao je samome sebi, onaj koji je umetnuo dijamant u Grgurovu mitru.

19 LJEVAONICA TOPOVA

Svaki put kada bi Isaac Hadas Vitallo otiao u Dudevu palau predstavio bi se svojim punim imenom i svaki bi put uo kako ga najavljuju kao idovskog draguljara iz sela Treviso. Preplavili bi ga mirisi tog mjesta, mirisi vlanog kamena i tijela koje pretjerano snani parfemi i ogoljena mo nisu uspjevali posve nadvladati, I uznemirili mu eludac. Dudje sluao srdano se smijeei i hladno ga gledajui. Iskoritavate nau dobrotu rekao je kao da kori glupo dijete. Zbog nae ljubavi ne morate nositi uti eir. Vi i vaa obitelj smijete ivjeti u lijepoj kui poput krana, a ne unutar Gietta. No sve to nije dovoljno. Morate me jo gnjaviti s mrtvim idovima. Vaa Milosti, napadaju nam pogrebne povorke izmeu Gietta I groblja na Lidu usprotivio se Isaac. Na moemo pokopati svoje mrtve niti pod okriljem noi budui da se po zakonu troja vrata Gietta zatvaraju u sumrak i ne otvaraju sve dok se ne oglase jutarnja zvona na Campanilu Svetog Marca. Traimo zatitu naih vojnika. To je jednostavno rekao je Dud javite mi se svaki put kad umre netko od vaih. Ne bismo vam eljeli tako esto dosaivati rekao je Isaac. Obojica su znala da bi takav dogovor znaio masovno podmiivanje kad god bi umro neki idov. Bilo bi jednostavnije da izdate zapovijed da se za svaki sprovod osigura straar. Zar ne, Vaa milosti? Hmmm. Dud ga je promatrao. uo sam da ni kuga ni groznica ne mogu pokositi onoga tko nosi prsten od hijacinta. Znate li ita o tome, draguljare? Isaac je zatomio uzdah olakanja. uo sam. Znam gdje mogu nabaviti lijepi hijacint. Nainit u vam prsten. Ako elite rekao je Dud nehajno. U svakom sluaju, moda se neete morati jo dugo brinuti zbog sprovoda na Lidu. Krajem godine istie condotta. Vaa Milosti? Condotta, ili vladanje, bio je ugovor po kojem su idovi imali pravo ivjeti u Veneciji. Nekoliko su ga stoljea periodiki

obnavljali, obino nakon to bi vlasti oklijevale, a zatim primile mito. Je li sigurno da nee biti problema oko condotte? Crkva je beatificirala Simeona od Trenta Isaac ga je ukoeno pogledao. Na grobu su se dogaala uda. Ozdravili su nijemi, slijepi I paralizirani, a mrtvi oivjeli. Dijete je sada sv. Simeon. Prije vie od sto godina gorljivi antisemitski propovjednik odrao je u Trentu na njemakoj granici sjeverno od Venecije Lentensku propovijed. Sveenik je rekao seljacima da idovi meu njima vre obredna umorstva i upozorio ih da paze na djecu kako se bude pribliavao Pesah. Na veliki etvrtak nestalo je dvadesetosmomjeseno dijete po imenu Simeon. Pretraili su kue no od djeaka nije bilo nikakvog traga sve do Uskrsnog ponedjeljka kada je nekolicina uasnutih idova pronala njegovo malo tijelo kako pluta u rijeci. Mukarci, ene i djeca mueni su sve dok neki nisu vritei priznali da su ubili djeaka kako bi njegovu krv mogli iskoristiti za vrijeme Pesaha. Voe idovske zajednice dovukli su ispred mjesne crkve, pokrstili ih, a zatim masakrirali, nakon ega je Europom zavladao dugotrajni teror. Vie od pet godina nakon tog dogaaja, u Portobuffbleu, selu blizu Isaacovog doma trojicu su idova optuili za obredno umorstvo i spalili. Morate shvatiti Senat rekao je Dud razborito. ak i bez te beatifikacije ima mnogo pobonih ljudi koje vrijea i sam pogled na idove. Prolazei kroz Fondamenta della Pescaria, staru ribarnicu koja se naslanjala na Rio Canareggio, Isaacje prouavao naherene obrise kua etvrti opasane zidinama udei se kako se ljudi i dalje bore kako bi ivjeli kao zatvorenici. Bio je to nezdravi otoi okruen kanalima. Neko je to bilo movarno gradilite Gietta Nuovog, nove lijevaonice topova, od koje mu je zauvijek ostalo ime. Kada je odlueno da e se tu smjestiti idovi, vlasnici otoka podigli su ruevne zgrade. Pravo na vlastitu imovinu davno im je bilo oduzeto; u Giettu su plaali trideset posto vee najamnine no to su na nekom drugom mjestu krani plaali za bolje kue. etvrt je bila premala. Uskoro se proirila na malo susjedno podruje, Gietto Vecchio, staru ljevaonicu, a poslije vie nije nikamo mogla rasti osim uvis. Izvorne drvene kue jeftino su i loe nadograivane kat po kat sve dok nisu postale visoke poarne zamke koje su se tresle I njihale za vjetrovita vremena. Uz rubove uskih krivudavih ulica vodili su prolazi na kojima je bilo pet est javnih bunara to je bio jedini izvor pitke vode za gotovo tisuu i dvjesto ljudi Isaacje preao preko malog mosta na ulasku u Gietto i klimnuo vrataru. Bila su etiri vratara, svi krani. Plaali su ih da paze da nijedan stanovnik ne izae nou van, da svi nose uti eir to je bio znak idovskog prokletstva,

da mukarci nemaju nikakve veze s kranskim enama i da ako posuuju novac ostanu u granicama prihvaenih kamata. Otiao je u sinagogu i sjeo u predsoblje dok je podvornik hitao van da izvri to mu je naloeno. Kada su voe zajednice uli u ul i sjeli neki su ga kivno gledali; on i dudev lijenik bili su jedini Zidovi u Veneciji kojima je bilo doputeno ivjeti izvan Ljevaonice topova. Njegova je savjest, meutim, bila ista. Unato povlasticama uvijek je radio u njihovo ime. Naslonio se prema naprijed i pogledao ih. Sprema se velika nevolja rekao je. Konj je nemirno kasao osjeajui kako je Isaaca, dok je jahao prema Trevisu, ispunio osjeaj ponovne slobode. Njegovo je imanje bilo dobrano izvan grada kojeg je iz navike zaobiao. Bila je to siromana vapnenaka zemlja, dio kamenite jadranske ravni koja se protezala od obale do ljubiastih Venecijanskih Alpi u daljini. Kia je prolazila kroz kredasto tlo i otjecala u more te su preko ljeta Isaac I njegova obitelj morali stalno navodnjavati. Unajmio je zemlju od Duda koji je bio siguran da tu nitko ne moe nita uzgojiti. Elijah je orao u vinogradu. Obraivali su zemlju tijekom cijele blage zime nastojei skloniti tlo da zadri neto vlage. U proljee bi loza izbacila njene izdanke i izvukla mineralnu snagu iz tankog sloja zemlje koja je bila puna oklopa starih zemljanih mekuaca, ivotinjskih kostiju, komadia rimskog metala i hitinastih ljuski nebrojenih generacija kukaca. Kada bi dola jesen na neki bi se nain pojavili teki grozdovi velikog, tajnovitog groa gotovo crne boje s pranastim plavim makima na plodu, prepuno slatkih, mukatnih sokova jedine krvi, pomislio je mrko, koja su trebali ili eljeli da im pomogne u proslavi Pesaha. Elijahje mahnuo kada je ugledao oca i povukao uzde na volovima. Nije se esto smijeio te je Isaacu bilo ao to e vratiti muku u njegovo lice kada prepria dogaaje tog dana. Nije me briga rekao je Elijah iznenadivi ga. elim otii nekamo gdje moemo posjedovati zemlju. Takvo mjesto ne postoji. Tu nam je bolje nego bilo gdje drugdje. Tu sam dudov draguljar. Ima li neto novca? I? Mora postojati neka drava. Neka zemlja. Nema je. A i da ima? Stoje s drugima, onima u Giettu? Veina ih ima malo ili nita. No mladi nije poputao. Mogli bismo otii na istok.

 Bio sam ondje. ivot pod Turcima je pakao. Daleko na istok. Isaac se namrtio. Ii putem Marca Pola bio je Elijahov djeaki san, no sin mu je bio gotovo mukarac. Polovi su doli do Kitaja prije tristo godina, a ne juer rekao je kratko. Zapadnjake koji se usude krenuti ubijaju bili oni krani ili idovi. Snai e se s onim to imamo. Promijenio je temu. Imamo li hijacint? Elijah je skrenuo pogled. Ne znam. Dunost ti je da to zna rekao je. Kopanje po zemlji je radost, dodatak. Dragulji su ti posao. Trebam hijacint za Duda. Provjeri imamo li ga i odmah me izvijesti. Dok je na konju, a ispred volova, iao prema kui zaalio je svoj otri ton. Volio bi da jo uvijek moe priviti djeaka na prsi i govoriti mu o svojoj ljubavi. Elijahu ivot nije bio lagan. Ubrzo nakon to se rodio Isaac je otiao iz Venecije na svoje prvo dugo putovanje kako bi kupio dijamante. Putovao je istokom bio je u Konstantinopolisu, Damasku, Kairu, Jeruzalemu i vratio se s nekim od najljepih dragulja koje je ikad vidio, draguljima koji su mu omoguili da pobjegne iz poluzatvora Ljevaonice topova. No zbog trgovine je vie od etiri godine izbivao iz kue. Kada se vratio djevojka koju je oenio postala je ena, stranac, a sin mu je tjednima vritao kad god bi mu se pribliio. Nakon toga je otiao na jo dva putovanja no ni najednom nije ostao dulje od osamnaest mjeseci. Dobio je jo tri sina i dvije keri Fiorettu, Falconea, Meshullama, Leonea i malu Hayu-Rachel koji su bili male dobne razlike te su imali jedni druge. Od sve njegove djece jedino Elijah, njegov prvoroenac, nije imao drutva. Elijah je imao samo dva vola, siromanu zemlju u zakupu i svoje lude snove. Jesu li ti snovi bili tako ludi? Isaac se usred noi suoio s injenicom da bez obzira na to slae li se on sa eljom svojeg sina, Zidovima je zapovjeeno da odu. Tiho je izaao iz kreveta kako ne bi probudio usnulu enu. Nije bilo mjeseca niti bi unato kasnog sata riskirao da netko vidi kako idov iz Trevisa kopa po zemlji u blizini tora za ivotinje. Mala vreica od kozjeg mjehura bila je upravo ondje gdje ju je zakopao. U njoj je bio veliki uti kamen kojeg je kupio na svom treem putovanju. Predstavljao je nagomilanu zaradu generacija trgovaca dijamantima koji su se zvali Vitallo. Bilo je to bogatstvo skromije od onoga koje su sakupile druge imune osobe, pa ak i neki idovi no unato tome predstavljao je bogatstvo kakvo nijedan od njegovih predaka nije zamiljao. Kupio gaje

jeftino u zemlji i vremenu kada se mogao dobiti po cijeni koja je bila znatno ispod njegove vrijednosti. Pa ipak je morao dati gotovo sve stoje imao u priuvi. injenica to ga ima omoguavala mu je da ga uzme i pobjegne bude li nuno. Otvarala je takoer i mogunost da ga uniti jedna jedina kraa te je s vremena na vrijeme provjeravao zakopanu vreicu kako bi se uvjerio da je nitko nije dirao. Budu li morali otii iz Venecije, hoe li ovim kamenom uspjeti kupiti nekakav siguran ivot? Nakon to su idovi istjerani iz panjolske osamsto tisua njih napustilo je zemlju nemajui kamo otii Neki su stigli do afrike obale, gdje su im Arapi silovali ene i u potrazi za progutanim dragocjenostima rastvarali tijela mukaraca. Neki su otili u Portugal gdje su kupili pravo na postojanje svim to su imali i gdje su im sinovi i keri pred njihovim oima odvueni i krteni Tisue su prodane kao robovi, tisue su poinili samoubojstvo. U genovskoj luci zabranjen je ulaz nekolicini brodova na kojima su bili izgladnjeli prognanici. I bogati i siromani idovi umrli su u luci od gladi. Njihova su raspadajua tijela zapoela kugu koja je odnijela ivote dvadeset tisua genovljana. Isaacje zadrhtao. Vratio je dijamant u vreicu i ponovno je zakopao ne zaboravivi prikriti znakove kopanja. Mnogi su mahnito molili. Neki su postili kao da, liavajui sebe, mogu natjerati Boga na milost. Isaac je iz iskustva znao da nema smisla sluati oajnike koji su provodili vrijeme oplakujui sudbinu. Susreo se s nekoliko ljudi vrsta pogleda koji su znali stoje opasnost. Misli li da su ovaj put ozbiljni? upitao je rabin Rafael Nahmia. Isaac je klimnuo. I ja rekao je Judah ben David, dudov lijenik. I prije su to govorili rekao je rabin. Nikada to nisu rekli nakon beatifikacije Simeona iz Trenta odgovorio je Isaac. Nikada to nisu rekli 1588. godine njihova Gospoda. Banke su bile njihova najvea nada. idovi su ivjeli u gradovima dravama od rimskih vremena kada nisu imali nikakvih ogranienja. Bili su zemljoradnici, radnici, trgovci i obrtnici, no kada su se pojavila velika talijanska trgovaka i proizvodna sredita kranski su radnici poeli osjeati ogorenje prema energinim nevjernicima i bojati se njihove konkurencije te su osnovali obrtnike cehove kao poluvjerska drutva. Polako, ali sigurno idovi su izbaeni iz natjecanja u toliko prljave I poniavajue poslove da ih nitko nije htio ili toliko ezoterine i specijalizirane poput medicine i trgovine dijamantima da su revno traili njihove usluge.

Dok se to dogaalo Crkva je poela shvaati daje lihvarstvo bolno mjesto kranstva. Iako je posuivanje novca bilo zabranjeno kao grijeh, trgovci, kneevi i visoki sveenici bavili su se time naveliko te su kamatne stope bile neumoljive i iznosile ponekad ak i 60 posto. Cijelo je drutvo ovisilo o posuenom novcu. Seljaci su se zaduivali kada bi etva bila loa, graani zbog bolesti ili proslave vjenanja. Iako je crkva osuivala posuivanje radi zarade sama nije bila spremna posuivati bez kamata. Pa ipak su bili svjesni da su krediti nuni za opstanak siromanih. Veina tadanjih Zidova kojima je bilo zabranjeno baviti se obrtima i prodavati novu robu neizvjesno su ivjeli kao trgovci rabljenih stvari i preprodavai stare odjee. Crkva je pozvala nekoliko starijih idovskih obitelji koje su neko bile uspjeni trgovci da postanu bankari, stoje bio dogovor u kojem su vidjeli mnogo prednosti. Kranski lihvari nee gorjeti u paklu. idovske su bankare mogli lako nadzirati zato to su imali minimalne graanske slobode. Grad je dobivao godinji porez od onih kojima je dana povlastica da vode banke, a svaki put kada bi se obnavljala condotta crkva bi od bankara uzimala veliki iznos novca. Odreena je nova kamatna stopa od h posto, no odmah je bilo jasno da bez nunih podmiivanja to nee omoguiti bankama da preive te su stope poveane na 10 posto kada je postojao zalog, odnosno 12 posto bez njega, potena stopa u venecijanskoj ekonomiji. Za nekoliko su godina i Crkva i ljudi zaboravili prethodnu kamatnu stopu od 60 posto i bili zdrueni u mrnji i preziru prema idovskim lihvarima. Uskoro su izvrili takav pritisak da su stope postupno smanjene sve dok nisu dole na pet posto te je ono to je starim obiteljima bilo ponueno kao povlastica postao nepodnoljivi teret. Budui da su banke bile razlog zbog kojeg su tolerirali idove u gradu, ljudi u Giettu smatrali su odravanje banaka posebnim porezom kojeg su morali podnositi i godinje prikupljali pedeset tisua dukata kako bi stvorili sredstva za krediteod tri dukata za kranske siromane. Hoe li moi bez banaka? upitao je rabin. Mrze nas vie no to vole nae zajmove rekao je Isaac. U blizini zvuk molitve dosegao je novi stupanj mahnitosti. Treba nam udo rekao je ogoreno rabin. udo koje bi moglo stajati uz bok onome to se dogodilo na grobu su Simeona od Trenta. Sljedeeg je dana Isaac pozvan u Dudevu palai Treba nam vaa pomo, Vitallo rekao je Dud. Vaa Milosti ? U vatikanskoj je zbirci neki uti dijamant. Prilino veliki komad kamena. Zove se Aleksandrovo oko prema papi Aleksandu VI, ocu Borgia.

Isaac je klimnuo. Jedan od velikih dijamanata. Naravno, znam za njega. Izbrusio ga je moj predak. Vatikan sada eli nainiti mitru za papu Grgura u koju bi stavili Aleksandrovo oko. Dobro je poznato koliko je vjet moj draguljar rekao je Dud ponosno. Zamolili su me da vama dam taj zadatak. To je golema ast, Vaa Milosti Veoma sam oaloen. Dud ga je pogledao. Zato oaloen? idovima je zapovjeeno da odu. Vi, naravno, moete ostati i obaviti zadatak. Ne mogu. Ostat ete. Zapovijedam vam da ostanete. Ostati dok drugi odlaze znailo bi za mene i moju obitelj kao da smo ivi zakopani. Pogled mu se susreo s Dudevim. Nijedan nas drugi oblik smrti toliko ne plai. Dud se okrenuo i otiao do prozora gdje je stao i zamiljeno gledao more. Vrijeme je prolazilo. Isaac je ekao znajui da ga nisu otpustili. Vidio je iznad Dudove glave u svilenoj kapi vlasti kako bezbrojne tokice suneve svjetlosti pleu iznad vode. Koliko je karata u moru? Bog je pravi stvoritelj faseta. Nijedan smrtni brusitelj dijamanata ne moe ni izdaleka postii takav sjaj. Dud se napokon okrenuo. Moda bih mogao pomoi vaim idovima. Ima u Senatu onih koji bi alili za bankama. Na ostale mogu utjecati... Vaa Milosti naa zahvalnost... Plemeniti je podigao ruku. Da se razumijemo, Vitallo. Nimalo me nije briga za vau zahvalnost. Zahtijevam da uinite neto zbog ega u dobiti zahvalnost Vatikana jer sam doveo nekoga tko to moe napraviti. Prezirno je pomaknuo ruku otputajui ga. Isaac je pohitao u Gietto. Otiao je ravno u sinagogu i potraio rabina Nahmiu. Imamo vae udo rekao je likujui. Kada je birao zlatara Isaac se okrenuo Napulju. Salamone iz Lodija bio je nevjerojatno daroviti idov koji je naukovao pod Benvenutom Cellinijem posljednjih godina majstorovog ivota. Cellini ga je izabrao zbog zahvalnosti prema Graziadiou, idovu od kojeg je on uio zanat. Mnogi su u njemu vidjeli nasljednika svojeg uitelja.

Napolitanacje bio krupan, odbojan ovjek, neredna pijanica koja je poznavala bubuljice na svakoj kurvi, no Isaacuje bilo lake raditi sa idovom. Zajedno su se sloili oko oblika mitre koji se temeljio na mitri koju je u Hramu nosio Veliki sveenik. Zabrinjavalo ih je zlato koje e im za to trebati no kada je dolo vrijeme bez ikakve pritube dan im je novac za materijal Kako bi smanjili troak, a i zato da ukras ne bude preteak za Papu Grgura, Da Lodije istalio zlato I izradio niti koje je utkao u krunu prije no to su se te iste koje su labavo prelazile jedna preko druge posve ohladile. Rezultat je bio mitra takve istananosti i bogatstva daje ganula Isaaca. Ulijevala mu je strahopotovanje misao da su Boji putevi tako tajnoviti I daje stvorio tu ljepotu iz vlastitog straha, Dudove ambicije I runoe Salomonea da Lodija. Mitra je oduevila Duda koji je dao da je uvaju i zapovjedio Isaacu da umetne dijamant u Dudevoj palai. Radim samo u mojoj radionici, Vaa Milosti rekao je odluno Isaac. I prije su se zbog toga prepucavali. Onda va duan i kuu moramo preseliti u Gietto. Ne mogu ivjeti u Giettu, gospodaru. Ne mogu jamiti sigurnost u vaem domu u Trevisu rekao je Dud. Isaac je mislio da pretjeruje no onda je osjetio nasilje u zraku. Kako se bliio Uskrs puk je postajao sve gorljiviji. Mjesni su sveenici propovijedali o ubilakim namjerama onih koji su ubili Isusa. Posvuda su se mogli vidjeti ljudi s medaljama i kapularima koji su podsjeali na mueniko dijete iz Trenta iji su smrt oplakivali kao da se dogodila tog dana, a ne prije jednog stoljea, a lica idova poprimala su mrani izraz kada bi se usudili izai iz Giettoa. Ljudi su javno traili da se svi idovi u Veneciji prisile da prisustvuje preobraenikim propovijedima kao idovi u drugim gradovima dravama. Dud je izdao proglas. Poduzete su mjere kojima se osigurava da ne krani ne narue najvei blagdan kranske godine. Vrata Gietta e se zatvarati, zakljuati i uvati od izlaska sunca na Veliki etvrtak do popodneva sljedee subote. Za to e vrijeme svi prozori Gietta koji gledaju prema van biti zapeaeni i nijednome idovi nee biti doputeno da izae za vrijeme Velikog tjedna, pod prijetnjom najstroe zakonske kazne. U vanjskim zgradama farme u Trevisu bit e smjetena satnija. Isaac je mrzio to uvari ive tako blizu, to su mu uvijek za petama. Tjedan prije no to su doli iskopao je malu opnastu vreicu koju je zakopao blizu prostora za ivotinje. Nije elio da neki vojnik koji poeli otii u

ribolov na pastrve u nekom vapnenakom potoku otkopa njegov uti dijamant dok bude traio crve. Dan nakon to su mu donijeli mitru i dijamant kojeg su zvali Aleksandrovo oko pozvao je Elijaha u radionicu i zakljuao vrata. Izvadio je oba dijamanta i stavio ih jednog pokraj drugoga na stol na kojem je radio i nasmijeio se vidjevi pogled svojeg sina. Dva? rekao je Elijah. Ovaj je moj. Jednog e dana biti tvoj. I tvoje brae i sestara. Tim se moe kupiti zemlje! Elijah je dotaknuo dragocjeni grumen koji je bio njegovo nasljedstvo. Gotovo su iste veliine. Pa ipak, jedan je mnogo vrijedniji. Koji? Isaac je poduavao djeaka draguljima kao i Gemari od najranijih dana. Elijahje sjeo na pod pokraj oevog stolca i navukao lupu. Njihov rekao je nakon kratkog vremena razoaran. Osim crnila u vrhu, savren je. Najbolji koji si mi ikad pokazao. Dobro si nauio. Mora nauiti vie. Sve emu te mogu nauiti. Elijah nije rekao nita. Odsada rekao je Isaac blago manje e obraivati zemlju, a vie e prouavati dragulje. Ima malo vremena za zemlju. Djeak je poloio glavu u Isaacovo krilo iznenadivi ga. Ali ja elim zemlju rekao je glasom koji je bio oajan i priguen oevim bedrom. Isaac je dotaknuo neukroenu grivu. Mora bolje nauiti koristiti ealj. Pomilovao je sina po glavi. Ima ih bezbroj koji obrauju zemlju. Malo znaju o draguljima. Znanje je naa jedina mo. Naa jedina zatita. Podigao je Elijahovo lice i pokazao mu Vatikanski dijamant. Ovog je izbrusio na roak, Julius Vidal. Majstor. Gdje ivi? Ve je dugo mrtav. Tri generacije prije no to sam se rodio. Ispriao je kako je Vidal pobjegao iz Ghenta kada je teror Inkvizicije doao i do tamo, doao u Veneciju i pronaao utoite u Giettu. Tvog je ukun djeda poduio umijeu bruenja dragog kamenja. Koji su nai roaci njegovi potomci ? Isaac je odmahnuo glavom. Nijedan. U gradu se pojavila kuga. Iz nekog su razloga poteeni bili samo oni u Giettu. Kivni su ljudi bacali stvari preko zidova. Zaveljaje odjee zagaene kunim pritevima. U prenapuenom su Giettu umrle stotine ljudi ukljuujui Vidala, njegovu enu i djecu. Gadovi! Ovio je ruke oko sina i privio ga. Djeakova e ramena biti ira od njegovih. Vlano lice prislonjeno uz njegov obraz okiralo ga je.

 Zato nas ne ostave na miru? povikaoje Elijah. Sami sebi govore da je to zato to Isus vie ne ivi. Ja ga nisam ubio! Znam. Nisam ni ja rekao je grubo. Te je godine petnaesti dan mjeseca Niana rano padao po kranskom kalendaru te je Pesah bio punih mjesec dana prije Uskrsa. Dan prije blagdana farma je bila pomnjivo oiena, posue i jedai pribor za Pesah zamijenili su one koje se koriste ostalih dana, a u kuhinji je, sloen i pokriven istim platnom, stajao beskvasni kruh iz pekarne iz Gietta i ekao zalazak sunca i seder. Iz penica su se irili mirisi kae, peradi i janjeta koji se pekao u zainima i travama. Cijelog su dana stizali idovi s bavama i bocama da u njima odnesu dobro vino za Pesah koje su prole jeseni Vitallovi iscijedili iz svojeg groa. Bila je Pepelnica. Ljudi koji su straarili u smjenama su odlazili u crkvu u selu na blagoslov. Isaac i Elijah uzrujavali su se oko daske za crtanje dok su prve proljetne muice pozdravljale proljee estokim zujanjem. On je izraivao idejne skice, razraujui detalje umetanja. Nee biti teko umetnuti dijamant u mitru no on je radio metodiki, s najveom pomnjom. Elijah koji se dosaivao vrpoljio se i zurio kroz prozore u zelene breuljke. Ako se loze uskoro ne obreu, bit e prekasno. Hajde, idi progunaoje Isaac. Djeak je zastao onoliko koliko mu je bilo potrebno da uzme svinuti no za obrezivanje kojeg je odravao otrim poput britve, a zatim otrao prema vinogradu. Isaac je uskoro uzdahnuo i odloio ugljen. Danje bio odvie lijep da bi ostao u kui. Sunce je bilo toplo, a povjetarac je donosio miris mora. Popeo se na malo uzvienje iza kue s kojeg je rado pogledom prelazio po svojem posjedu. U dvoritu su mlaa djeca pomagala majci da proda vino. Straari su besposliarili probavali vino, a Isaac se nasmijeio kad je vidio da ih njegova ena prati otrim pogledom; njihova najstarija ki Fioretta poela je pupati. Visoko na nebu bili su bijeli oblaci a kamo god je pogledao vidio je ivot koji se budi. Tlo je bilo vlano, no on je sjeo i gledao kako na udaljenom breuljku njegov sin obrezuje lozu. Dva su djeaka dojurila preko vrha breuljka. Otrali su ravno prema vinogradu. Za njima je brzo iao stariji ovjek koji je jurio punom brzinom. Zato je starac jurio za njima? I zato je nosio kosu kada je konja bila mjesecima daleko?

Isaac je jasno vidio djeake, ak i mrlje od pepela na njihovim elima. Otrali su ravno do njegovog sina i inilo se da ga pokuavaju tui. Elijah ih je bez tekoa odbijao ekajui da doe starac. Preko breuljaka nadirali su ljudi svih dobi. Ne! povikaoje Isaac. Fioretta je u dvoritu ispustila bocu vina. Vojnici su dohvatili oruje. Isaac je trao. Vidio je kako je starac doao do Elijaha. Otrica kose je zabljesnula, svjetlija od sunca na moru. Elijah nije ni pokuao upotrijebiti no za obrezivanje. Kada je kosa ponovno bljesnula, bljesak je bio boje rubina, bljesak najstranije fasete. Elijaha su pokopali treeg dana Pesaha na groblju na Lidu. Dud je osigurao straare, a sam je nekoliko dana poslije doao do farme. Nije da vas nisam upozorio, Vitallo. Isaac ga je pogledao. Bilo kako bilo to je svakako veoma nesretan sluaj... ovjek koji vas je rasjekao po ramenu, onaj kojeg su ranili. Umro je, znate. Isaac je klimnuo. Dud je slegnuo ramenima. Stari seljak. inilo se da mu je neugodno; bio je naviknut jednom godinje vidjeti pepeo na elima krana; oito je pepeo na glavama idova u kostrijeti bio dokaz njihovog barbarstva. Hoe li se posao zbog toga oduljiti? Trideset dana, Vaa Milosti. ... Mora li biti tako dugo ? Da, Vaa Milosti. Onda elim da posao bude zavren im proe trideset dana, je li jasno ? im je Dud izaao iz kue Isaac je sjeo na pod i poeo moliti. Rana na ramenu ga je boljela no mogao se koristiti rukom. Tridesetog dana ujutro skinuo je kostrijet i podiao bradu. Zakljuao je vrata radionice i stavio mitru na stol. Zatim je dugo vremena sjedio s rukom na praznom stolcu gledajui breuljak kroz prozor. Naposljetku je uzeo kamen i umetnuo ga u Grgurovu mitru. Dva dana poslije iselili su ih iz kue. Nisu mogli ponijeti sve stvari koje su sakupili svih tih godina u Trevisu. Konj je vukao kola u kojima je bila njihova svojina i njihove stvari koje su uzeli sa sobom, dok su oni ili za kolima pokraj vinograda u kojem su ve radili Dudovi seljaci. Novi je eir bio najljepi koji je uspio kupiti. Moda se to njemu samo uinilo no kada su stigli u grad imao je dojam kao da su se on, njegova ena, Fioretta, Falcone, Meshullam, Leone i mala Haya-Rachel rasprili u zraku i

da je vratar vidio jedino utu boju eira dok su prelazili mali most i ulazili u Gietto.

CETVRTI DIO NALAENJE

2O GEMATRIJA

Dva milijuna i tristo tisua dolara? Oaj Saula Netschera uo se unato limenom zvuku loe veze. Na prijatelj ga vjerojatno ne bi prodao ak i da moemo platiti. Mislim da eli neto drugo. Moda oprost od Egipta. Moda ak I posao u njihovoj vladi. Jesi li siguran? .. .To bih ja elio da sam na njegovom mjestu. On nije ti. Pokuavaj i dalje, Harry. Ponudi mu neto razborito. Moda bi elio biti gradonaelnik New Yorka. Harry se nasmijeio. Ne vjerujem. Veoma je inteligentan rekao je. Je li mi sin tu? Deset tisua kilometara daleko Netscher je uzdahnuo. Ostani na vezi. Halo, tata? Jeff. Kako je moj momak? Bolje nego u logoru. Kakav je Saul prema tebi? Dobar. Glas njegovog sina postao je oprezan. Imao si pravo. ...Kada sam rekao da e se naraditi? Da. Oboje su se nasmijali. Pa, dobro zvui. Imaj samo na umu da su industrijski dijamanti i dragulji razliiti poslovi. Kad se vraa? Oklijevao je. Brzo. Tamar ga je promatrala. Pozdravi majku, sine. Dobro, tata. Bok. Budi dobar, Jeffie. Kada je spustio slualicu sjedili su i gledali se. U New Yorku je bilo gotovo jedanaest naveer, no tu nisu bila ni etiri ujutro. Po mraku su ih odvezli u Jeruzalem, pospane i deprimirane. Kada si govorio s njim lice ti se izmijenilo. A glas ti je postao topliji. Progunao je. Osjeao se nelagodno zbog te analize. Misli li da bi opet mogao nai Mehdijevu kuu? upitala ga je.

Otro ju je pogledao. Zato? Bez veze, ak i da ga se tvoji prijatelji mogu dokopati, ja ne bih pomogao. Ne trgujem ukradenom robom. Otili smo u Entebbe kako bismo spasili idove. Ne napadamo da bismo se doepali dijamanta. Samo mi je palo na pamet kako ne bih mogla nai kuu i kad bih ti eljela. Ni ja. Ne s ceste. Mogao bi ju nai s plae. Kada su mu dopustili da izae kako bi trao na plai znao je da e Mehdi napustiti vilu odmah nakon njih. Razgovarala sam s arapskom djevojkom dok sam ekala u njegovoj kui. Oh? Rekla mi je da si je otjerao. Koliko joj je godina? Petnaest. Izgleda mlaa. Tamar je dola do mjesta na kojem je sjedio. Ti si dobar ovjek. Zato to ne jebem djecu? Zato to si dobar ovjek. Hvala. Godilo mu je to uti od nje. Vraa se kui. Za nekoliko dana. Nakon to se uvjerim da nema nade da ga kupim. Rukama mu je uhvatila lice. Prestat u raditi za Ze'eva. Budimo dobri jedan prema drugome, Harry Hopeman. Tako da se na tvojem odlasku rastanu dva dobra prijatelja. Zamiljeno ju je pogledao. Da. Poljubila ga je. Neto kasnije svukao je svoju dragu prijateljicu I odnio je pospano u krevet. Ujutro je otila trati s njim u svojim kratkim hlaama koje je nosila na Masadi i staroj sportskoj majici. S majice su bili otrgnuti rukavi, a na njoj su ablonom bila napisana hebrejska slova koja je s veseljem preveo: Vlasnitvo Odjela za tjelesni odgoj. Nije mu htjela rei tko joj je dao majicu. Imala je dobra plua, nije joj bilo teko trati I mnogo se smijala pri emu su divni bijeli zubi obasjavali njezino tamno lice. Morao se usredotoiti na tranje, a da je pri tome ne gleda. Izgledala je tako zdravo, a kad je trala na njoj se sve pokretalo; kosa joj je vijorila i poskakivala, grudi su joj se uzdizale I padale poput mora, njezine duge noge ile su gore-dolje, gore-dolje, gore-dolje dok

se s njim provlaila kroz promet, kroz svjetinu, pokraj djece koja su im podrugljivo dovikivala, okiranih starih idova, Arapa u nevjerici, zabavljenih trgovaca u prepirci, ulinih trgovaca koji su ih poprijeko gledali i raznih nesretnih sveenika koji nikada nee spavati ni s obinom enom, a kamoli s divotom kakva je bila Tamar Strauss. Napokon su utrali u mali park i sruili se u sjenu visokog kaktusa. Obrisala je znoj s lica golom rukom. Sluaj rekla je. Sino sam rekla da sve treba biti ugodno, bez svaa. No neto moram rei. Harry je lagao i zatvorio oi. Mmmm...? Ja nisam kurva. Otvorio je oi. Tko je rekao da si kurva? Ti, one noi kada si me naljutio. Ne, grijei. Poloila je lice na njegovu ruku. U jednome ima pravo. Otkad sam izgubila mua bojim se prepustiti... osjeajima, mislim da se s tim moram suoiti. I na kraju neto s tim u vezi i uiniti. Drago mi je. No ja sam udovica od dvadeset est godina. Oekuje li da ivim kao djevojka? Boe oslobodi rekao je. Ozbiljna sam. Ameriki mukarci ive opsjednuti seksom, a ipak duboko u sebi ele djevice. Podigao je ruku. Rekao sam samo... Rekao si da sam vjerojatno iskusila odvie mukaraca. Za nekog poput tebe. Mislim da si tako rekao. Svi postajemo prokleti seksualni automati. Nema vie ni strasti, a kamoli ljubavi. Samo mnogo mehanike eve. Mislim da ima pravo rekla je mirno. Ali... Smee oi ga nisu isputale. Kako zna da je u mojem ivotu bilo vie mukaraca nego ena u tvojem? Pogledao ju je. Promisli o tome rekla je. Ostavila ga je kako bi otila u svoj stan i uzela neke stvari. Kada se vratio u hotel ekale su ga poruke. David Leslau je zvao dvaput ali nije ostavio broj i zvat e opet. Monsinjor Peter Harrington je zvao iz Rima.

Odmah se javio Peteru no kada je dobio Vatikanski muzej rekli su mu da Monsinjora Harringtona nee biti cijelo popodne. Izvadio je crveni granat i polirao ga gotovo dva sata. Poeo je sjati poput prevelike kapi tamne krvi. Kada je zazvonio telefon pokuavao je odluiti da li da joj ga da prije no to ode takvog kakav jest ili da joj ga poalje kao gotovi bro. Bio je to Leslau. Kakve vijesti ima, Davide? Dobre i loe. Jesi li naao genizu? To je loa vijest. Sranje. to bi onda moglo biti dobra vijest? Rakhel je upravo primila svoj get, razvedena je. Vjenat emo se im postane punomoan, za devedeset dana. Vrag me odnio ako to nije dobra vijest. Mazel tov. Hvala. Hoe li s nama na veeru? Pomoi nam da proslavimo? Imat u pratnju rekao je. Ortodoksija Rakhel Silitsky nadivjela je njezine probleme. Zbog nje su jeli u koer restoranu u kojem su staklenke utih jaja ispunjavale vrh anka iza kojeg su mukarci pripremali hranu. Uskoro su njih etvero razgovarali neusiljeno poput starih prijatelja. Leslau je mirno odsluao to se dogodilo s transakcijom dijamanta. I iskapanje je neuspjeh. Nismo nali ni najmanji trag onoga to traimo. Moda jednostavno nije ondje? upitala je Rakhel. Leslau je svojom rukom pokrio njezinu. Ondje je, ljubavi moja, skoro da to mogu osjetiti. Toliko su ga davno sakrili ti pametni mamzeri, tako dobro da ga jednostavno ne moemo nai. Moda proputamo neto u svitku rekao je Harry. Klju koji rjeava sve odlomke. Tako je mnogo brojeva-mjera i koliina predmeta. Jesu li se moda igrali s gematrijom? to je gematrija? upitala je Tamar. Stara metoda idovske kriptografije rekao je Harry. Svakom je slovu abecede dana brojana vrijednost alef je jedan, bet je dva, gimel je tri i tako dalje, a kombinacije slova imaju vee vrijednosti. Uenjaci su izmislili gematrgu kako bi na mistini nain protumaili biblijske odlomke i s tim napravili nevjerojatno sloene stvari. U jeivi smo se cijelo vrijeme igrali jednostavnim vjebama.

Uzmimo, na primjer, tvoje ime rekao je Tamari. Brojani iznos slova je 640. Mogli bismo pogledati esto etrdeseti stih u Bibliji da vidimo ima li posebnu poruku za tebe. Nasmijali su se izrazu njezinog lica. Dat u ti i bolji primjer. Knjiga postanka ima tono 1534 stiha. U jeivi smo pamtili tu injenicu tako to smo napamet nauili frazu Ah ladhaem, budui da je numeriki zbroj te fraze 1534. Ili uzmimo hebrejsku rije za trudnou, herajon. Njezina je brojana vrijednost 270. Dijete se nosi devet mjeseci, je li tako? A solarni mjesec ima trideset dana. Znai trideset puta devet daje herajon, trudnou. Nema gematrije u Bakrenom svitku srdito je promrmljao Leslau. Gematrija se nije zapravo koristila sve do kabalista, stotinama godina nakon to su hramske dragocjenosti skrivene. Kako bi otkrili umjetnike krivotvorine ljudi ponekad vre odvie sloene testove rekla je Tamar. inite li i vi isto? Bi li odgovor mogao biti vrlo jednostavan? Oni su bili tako lukavi, prepredeni ljudi rekao je Harry. Pogledajte kako su smjestili dva skrovita u Akoru, prvo plitka geniza sa utim dijamantom i veoma duboko zakopanim vjerskim predmetima. Moda su u ovom sluaju obrnuli smjerove. Odlomak u svitku kae da se geniza nalazi u podnoju nieg od dva breuljka. Moda se zapravo nalazi u blizini podnoja vieg. Pokuali smo i ondje kopati. Nema niega. Ponekad izaem iz atora rekao je Leslau i u pustinji se obraam tipovima koji su skrili te stvari. Kaem: Koji vam je vrag? Znam da ste ih morali dobro skriti. Ali igrate li se? Zar elite da ih nikad ne naemo? Nitko se nije nasmijeio. Je li ovo proslava zaruka rekao je Harry ili pogreb? Leslauovo se lice razvedrilo. Proslava zaruka. U to nema sumnje. Poljubio je Rakhel u obraz. Harry je odgurnuo stolac. Onda ih proslavimo rekao je. Telefon je zvonio kada je okrenuo klju u bravi ali je i prestao prije no to je otvorio vrata. Oboje su skinuli cipele. Ah rekla je Tamar. Bili su u nonom klubu. Plesali su i popili mnogo vina. Izrael je tresla groznica nostalgije u obliku jidi preporoda te su s nekim vojnicima satima pjevali pjesme na jidiu, pjesme za koje je zaboravio da ih zna. Odlino smo se proveli.

 Odlino sloila se ona. Ono dvoje su dragi. Sretni to su nali jedno drugo. Da. Gledao je kako sjeda ispred ogledala i poinje etkati kosu. elim te. Suspregnula je zijev. Dobro rekla je prijazno. Stao je iza nje i u ogledalu je pogledao u oi. Stalno. Harry. To je zbog vina. Ne. Zaboravi. Ujutro nikome nee biti neugodno. Jesi li ikad eljela neto tako snano da nisi mogla podnijeti pomisao da bude bez toga? Da rekla je. Dotaknuo joj je vrat. Ti ne eli mene na isti nain. Odmahnula je glavom. Ali... Uhvatila ga je za ruku. Mislim kako e biti mnogo manje radosti u ivotu kada ode. Ti si me... oivio. Zato bih te, onda, ostavio? Kako to moe funkcionirati? Ti i ja? Ya Allah! S razliitih planeta rekla je. Zazvonio je telefon. Bio je to Peter Harrington. Harry? Nije elio prekidati razgovor zbog Petera Harringtona. No ona mu je dobacila poljubac i otila pod tu. Halo, Peter. Jo si tu. to znai da si me pobijedio, zar ne? Do vraga, ne. Znai samo da si izgubio manje vremena nego ja. teta, Harry... Kakav sam ja licemjer. uje li kako se trudim izbaciti zadovoljstvo iz glasa? Nasmijeio se. Nemoj se osjeati krivim. ak su i monsinjori ljudi. Ti si definitivno ispao? Nikad zapravo nisam bio ni ukljuen. Peter, imam dojam da nisam ni ja. Ipak je to ukradeni predmet. Ukraden za vrijeme Inkvizicije rekao je ljutito. Bio je umoran od prepiranja. Kao, oito, i Peter.

 Ako ga ti nisi mogao kupiti tko sam ja da se osjeam nesposobnim? Doi u Rim, Harry. Odvest u te u nove restorane. Nastojat u doi brzo. Jesam li jo uvijek na popisu za odstrijel kardinala Pesentija? Mirniji je. No veoma ga zanima to se tu dogaa. Reci njegovoj Eminenciji da se ne dogaa nita. Situacija izgleda loe. Kada budem siguran, nazvat u te. Peter je oklijevao. Bog te blagoslovio, Harry. To je najvie sliilo ponuenoj ruci preko telefona, a Harry ju je zahvalno prihvatio. Ciao, dobri prijetelju. Spustio je slualicu. Uzeo je hotelsku Bibliju i poeo listati po njoj biljeei brojeve stihova u svakom poglavlju Postanka. Sestoetrdeseti stih nalazio se u Poglavlju 24, stihu 48. Bilo je definitivno razoaranje. Duboko se naklonim i tovanje Jahvi izrazim te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga koji me vodio pravim putem da uzmem ker brata moga gospodara njegovu sinu. Kakve bi to veze moglo imati s Tamar? Toliko o gemetriji. estopedeseti stih bi bio lijep: Dozovu Rebeku pa je upitaju Hoe li poi s ovim ovjekom? Ona odgovori: Hou. No estopedeseti stih nije bio sestoetrdeseti te je odloio Bibliju osjeajui se prevarenim. Izala je iz kupaonice briui se runikom. Bila je vlana i kliska, a usta su joj mirisala na hladnu vodu i ameriku pastu za zube. Bi li to funkcioniralo? Rekla je. Njezine su smee jemenske oi sjale. Morao je biti iskren kao to je bila i ona. Ne znam. Uzeo je runik i poeo je trljati. U jedno sam sigurna. Zagrlila ga je. Harry nikada nee uiniti nita to bi me moglo povrijediti rekla je.

21 ROSH HA'AVIN

Probudio se onako kao to se budio kad je bio dijete; leao je i divno se osjeao a da nije znao zato, a onda se sjetio da je dan prije zavrila kola. Bili su leerni. Naizgled je sve bilo kao i sva ostala jutra koja su proveli zajedno. Dok je uz kavu itao Jerusalem Post vidio je lanak u kojem su citirali ministra Kagana koji je kritizirao korupciju u Mifleget Ha'avodi, laburistikoj stranci. Ovaj politiar ima isto prezime kao tvoj prijatelj Ze'ev. Tamar je letimice pogledala novine. To mu je otac. lan kabineta? Bi li jednog dana mogao postati premijer? Nema anse. Stvorio si je previe politikih neprijatelja. On je jedan od starih Irgun voa Likuda, unitaristike stranke. Razmazivala je maslac po prepeencu. Mislim da bi Ze'ev jednog dana mogao postati premijer. Harry se nasmijeio. Ze'ev je samo vii asnik u vojsci. On je ve na najnioj stepenici. Njegov je prethodnik postao ministar policije. Kada jednom postane lan kabineta, ovisi o osobi. A njegov otac ima mnogo prijatelja kao i neprijatelja. Nije nemogue rekla je. Nijedan nije spomenuo ono o emu su razgovarali prethodne veeri. U iznajmljenom engleskom fordu odvezli su se do Beit Jimala starom telavivskom glavnom cestom. Znala je da ondje postoji samostan salezijanaca koji su proizvodili i prodavali vino. Dok je hodao kroz vinograde u kojima su na suncu radili redovnici uhvatio je samog sebe kako se s uenjem pita to to u njegovoj senzualnoj i idovskoj dui uiva u strogim uvjetima redovnikog ivota. Mladi im je ameriki fratar dopustio da kuaju dvije vrste vina, crno i bijelo, oba suha i dobra. Bio je leeran i duhovit i iz Spokanea te je s Harryjem razgovarao o amerikoj politici. Redovnici su proizvodili i polutvrdi sir, pomalo nalik na muenster, ali ui. Harry je kupio etiri boce vina i tako veliki komad sira da je Tamar zagunala.

 to simpatini mladi demokrat radi na ovakvom mjestu? Doao sam traiti neto. Jeste li nali? Mislim da jesam rekao je fratar. Sretnice. Svia li vam se tu? Sve osim zime. Svi imaju grlobolju i crvene noseve. Zamalo sam objesio znak: Volite li Isusa, trubite. Zato niste? Ne poznajete naeg nadstojnika. Nisam lud, samo sam vjerski fanatik. Smijao se cijelim putem do auta. Kamo emo? Bi li eljela otii u galilejske breuljke? Harry, mislim da nemamo nimalo izgleda rekla je nepokolebljivo. Shvatio je. Sino si samoj sebi dopustila drugaiju mogunost. Mislim da u te odvesti u Rosh Ha'avin. to je to? Ondje ivi moja obitelj rekla je. Mogli bismo im dati vino i sir rekao je za vrijeme vonje. Ne, roditelji su mi koer. Ako eli moemo ruati u Petah Tikvi i kupiti im komad koer sira. Mogao bih uzeti neku dobru bocu za tvojeg oca. to voli piti? Arak. Ali, moj otac je alkoholiar rekla je. Kada su stigli u Rosh Ha'avin vodila ga je nepoploanim ulicama, pokraj rasklimanih kua. Za vrijeme drugog svjetskog rata to je bio britanski vojni logor rekla je. Zatim je bio ma'barah, privremeni logor za doseljenike iz Jemena. Nekoliko godina prije no to smo doli vlada je privremeni logor pretvorila u stalni grad. Harry je usporio. Mala djevojica od etiri godine sjedila je na cesti I prosijavala prainu kroz prste. Tu stani rekla je Tamar. Izala je iz auta. Habiba duo, kako si? rekla je na hebrejskom. Jesi li bila dobra djevojica, slatka moja neakinjo? Djetetu je curio nos. To nije smetalo Harryju, no prema lijevom joj je oku preko obraza milila muha. Tamar je izvadila maramicu iz torbice, obrisala neakinjin nos i otjerala muhu. I ja sam tu obiavala sjediti. Mislim da sam joj bila veoma slina. Onda e, Habiba, biti prava maka. Komad rekao je. Dijete se nesigurno nasmijeilo svjesno da se obraa njoj iako nije razumjela engleski.

Muha se vratila ili je to moda bila neka druga koja je doletjela s kante za smee najblie kue. Tamar je uzela djevojicu za ruku. Odveli su je niz ulicu do kamene kue s limenim krovom i vrtom u kojem su rasle paprike i zainske trave. Debela ena koja je rasprostirala rublje ispustila je vlani komad odjee kojeg se spremala objesiti i oduevljeno ih pozdravila. Tamar ju je predstavila kao ya ummu, to je bila arapska rije za majku. Sviao mu se naziv kao i ona. Uvela ih je unutra i ponudila kolaima od prosa i meda i slatkom kavom koja se zove quishr, I pravi se od ljuski, a ne od zrna. Govorila je s Tamar na brzom hebrejskom dok je meu koljenima drala Habibu koja se vrpoljila I trljala joj lice vlanom krpom. Nije ga gledala kada su razgovarali, no opazio je kako ga mjerka kratkim, otrim ispitivakim pogledima kada je mislila da je ne vidi. Imate lijepu unuku. Stidljivo mu je zahvalila. To je dijete mojeg najmlaeg djeteta, Yaffe. uvam je dok Yaffa radi u Petah Tikvi. Dobacila je pogled keri. Ostat ete na veeri da vidite oca? Tamar je klimnula. I odvest emo Habibu u etnju tako da ti moe dovriti poslove. Majka joj je zasjala od veselja. Primile ti usne mnogo poljubaca. Odvela je Harryja do oblinje rijeke Yarkon. Sjedili su na obali i gledali kako Habiba baca kamenje u nabujalu zelenu vodu. Nije mu se inila ba nekom rijekom no ona ju je voljela. To je druga najvea rijeka u Izraelu rekla mu je ozbiljno. Sada je dosta zagaena kanalizacijom blizu Tel Aviva. Isisavaju toliko vode iz nje da stara jadnica nema dovoljno vode za more. No ja sam znala tu sjediti i gledati kako se moj brat i sestra igraju. Razmiljala sam o tome kamo rijeka ide, o ljudima koji je piju, poljima koja navodnjava. Jesi li bila sretna djevojica? Pogledala je Habibu. Da. Nisam znala da negdje drugdje ene ive drugaije. Tvoja se majka doima sretnom. Ne, to je samo njezin nain. Odstranili su joj maternicu kada je rodila moju sestru te se s troje djece smatra nesretnom. Habiba se odvie pribliila rubu kako bi bacila kamenje. Teta ju je viknuvi upozorila.

 Kada smo doli ovamo rekla je Tamar nije bilo est tisua ljudi. Od tada gotovo i da nije bilo useljavanja iz Jemena. Svake godine mnogi, mukarci i ene odlaze odavde kao to sam uinila i ja. Pa ipak ima gotovo trinaest tisua stanovnika zato to svaka obitelj ima mnogo djece. Tu ti ivi sestra? Klimnula je. Ona i njezin mu Shalom ive jednu ulicu dalje od mojih roditelja. Rade u istoj tvornici pulovera. A tvoj brat? Ibrahim ivi u Dimoni. Vozi kamion za rudnike fosfata Oron. Oklijevala je. Jesi li uo za pokret Crna pantera? Klimnuo je. Ibrahim je Crna pantera. On je vjerojatno najmanje sretan od svih nas. A tvoj otac? Ya abba? Nasmijeila se i prislonila svoj topli dlan na njegov obraz. Vidjet e. Otac je bio jemenski Gunga Din. Njegovo je neveliko tijelo bilo mravo, a kratki miii izgledali vrsto na gruboj tamnoj koi koja je bila jo tamnija od sunca. Ja sam Yussef Hazani. Dobrodoli u moju kuu u Boje ime rekao je ispitujui ga pogledom, prihvativi Harrvjevu ispruenu ruku kao da je bila umoena u neki egzotini zapadnjaki otrov. Upitao je neto Tamar na brzom arapskom. Harry je prepoznao jedino rije nasrani, to na arapskom, znao je, znai kranin. Ne, idov je rekla je razdraeno na hebrejskom. Iz Sjedinjenih Drava. Okrenuo se prema Harrvju. I vi ste, dakle, idov. Da. Zato onda ne ivite ovdje? Zato jer ivim ondje. Ya abbaje nezadovoljno klimuo i otiao u drugu sobu. Sjedili su I ekali dok se on buno prao, pljaskajui i puui. Dolazak Yaffe i Shaloma bila je dobrodola promjena. Yaffin uzvik radosti podsjeao je na raniji majin pozdrav. Kada je zagrlila Tamar Harry je vidio da ima trbuh etvrtog ili petog mjeseca trudnoe na tijelu koje je bilo dobro ali obilno; ene obitelji Hazani naginjale su raskoim oblinama. Na noktima je imala lak u dvije boje, crvenoj i srebrnoj, i mua koji se nervozno smjekao.

Pojavio se Hazani i blagoslovio kruh to je bio znak poetka dobrog obroka. Harry je nagaao da jedu abatno pile nekoliko dana prije Sabata, pirjano u umaku koji mu je prijao, ali je bio i oekivano zainjen. Bilo je tu svjeih lepinja i salate od zrelih rajica, zelene salate i jedna od njegovih posebnih slabosti, velika koliina velikih komada avokada. Kada je komentirao salatu Hazani je klimnuo. Iz kibuca Einat, gdje radim. Uzmem ono to moemo pojesti. U Rosh Ha'avinu moramo uzgajati samo paprike i bilje koje se ne uzgaja u kibucu. to radite u kibucu Einat? to god treba. Ljudi kau da je ya abba najbolji poljoprivrednik u Izraelu rekla je Yaffa. Nisam znao da kibuci upoljavaju. Neko nisu rekao je Hazani. Danas ne dolazi dovoljno mladih ljudi te moraju plaati nekolicinu poput mene. Podigao je ake. Ej! Obraujem tlo Ereca! Harry je klimnuo. To vam zacijelo prua zadovoljstvo. Hazani se prijezirno nasmijeio. Ovdje smo svi idovi. Arapi bi nas rado pobili, no dou li, idov e se boriti rame uz rame s drugim idovom. Kada su u Temanu trali ulicama i ubijali idove sjedili smo u naem stanu bez jela, drhtei iza zakraunatih vrata. Toga se sjeamo. Moj otac ima slina sjeanja. Hazani je zastao. Koja zemlja? Njemaka. Hej! Jo jedan yeheh. On i njegava starija ki hladno su se pogledali. Okrenuo se prema Harrvju. Je li letio do Amerike? Iao je brodom. Ha. Mi smo ili brodom od Hodeide do Adena. Sjea li se,stara? Ya ummaje klimnula, smijeei se. Otili smo iz Sane na devama, karavanom koja je nosila kavu u Hodeidi. Moja ena i ja smo hodali i nosili naeg sina Ibrahima koji je onda bio beba. Ova ovdje rekao je pokazujui Yaffu jo nije bila roena, ona je naa sabra. Posjeli smo Tamar na devu, na vrh vree u kojoj su bila zrna kave koja su ostavila traga na njezinoj malom takatu. Nasmijeili su se jedni drugima uvi oigledno dobro poznatu priu. Harry je bio fasciniran. Koliko ste dugo hodali?

 Samo jedan dan. Imali smo problem. Kada su se prvi put zaustavili da se pomole primijetili su da nismo kleali. Mnogo su se doaptavali, a ja sam bio siguran da e nas ubiti i opljakati. Kada smo doli u grad kupio sam naramak kata te su gonii popustili zbog korova i zatupili vaui ga. Onda je doao kamion; dao sam vozau rijal da nas odvede u Hodeidu. Jeste li tako izali iz neprilike? Hazani se nasmijeio. Ne, ne. No barem vie nismo bili sami, inilo se kao da su svi Jehudi u Temanu u Hodeidi. idovska je agencija rekla da e nas oni odvesti do haareca ako uspijemo sami doi do Arana. Tako se veliki broj obitelji udruio te smo unajmili ovjeka koji je imao dau da nas odvede niz obalu Crvenog mora. Aj rekla je ya umma. Toliko ljudi na tako malom brodu. Povraali smo. Vidjeli smo morske pse. Trajalo je pedeset tri sata, a nama je nestalo prosene kae. Majke koje su imale mlijeka u prsima davale su ih nepoznatoj djeci dok mlijeko nije presuilo. A onda smo napokon doli u Aden. Zatresla je glavom. Yafakrifakra, jao, jao, kako li je to bilo. Ya abba je srknuo kavu. Ljudi iz idovske agencije odveli su nas kamionima do velikog polja. Ondje je bilo ualo srebrno udovite u obliku ptice! Tko je uo za takvo neto? Otvorili su rupu u njezinom boku i zapovijedili nam da uemo. Rekli su da e nas odvesti u Zemlju. Odnijeti nas na krilima! Zamalo smo umrli od straha. No uli ste? rekao je Harry koji se ve posve zabavljao. Kuku meni, jeste li poludjeli? Ja sam se najvie bojao. Ljudi iz idovske agencije tjerali su nas da uemo. Rekli su da Egipat ne doputa Jehudima prolazak kroz Sueski kanal. Ne odletimo li nikada neemo stii u Jizrael. S nama je bio uveni mori, tako mi zovemo nae rabine. Zvao se Shmuel. Bio je tu rabin godinama poslije, sada je mrtav, poivao u miru. Mori, pitali smo, to da radimo? On je upkao bradu. Hazani je pokazao to cupkajui vlastitu. Doi u u Erec Izrael rekao je rabin onako kako mi je moj djed, poivao u miru, esto opisivao. Otii u onamo u drutvu svih Jehudina na svijetu pleui iza bijelog magarca na kojem jae Mesija. Zamislite vi to. Stajali smo na vrelom suncu poput glupana. Onda je neki ovjek, nevaan tip, trgovac kozama, ne znam to je bilo od njega, rekao Imena i sree mi, prie djedova i baka nee me drati daleko od Erec Izraela. Ui u u leteu napravu ive mi Tore. Jer zar nije zapisano da je Sveti ekina rekao Moeu, Vidio si to sam uinio Egipanima i kako sam te na orlovim

krilimo odnio i donio k meni. I taj je trgovac kozama uzeo enu i djecu koja su plakala i drhtala i oni su uli. Tako je zapisano proaputao je ya mori. I on je uao. Zatim smo svi pohitali unutra bojei se da on i njegova obitelj ne ostanu. Zavezali su nas za stolce sve dok nas svih nisu zarobili. Zaula se buka kakvu bi Onaj bez imena nainio kad bi odluio da zaurla. Velika utroba letee naprave zatresla se i napregnula kao da nas probavlja nakon to nas je pojela i uskoro e nas posrati zajedno s naim jaucima i molitvima na polje koje se prilo na suncu. Stvar se pomakla. Pojurila prema naprijed. Poskoila uvis! to da vam kaem? Sat poslije gledali smo od gore Hode-idu iz koje nam je brodom trebalo dva dana. Uskoro nam je usred svakojakih pucketanja glas snaan poput anelovog rekao da letimo iznad Divljine kroz koju su se probijali nai preci prije vie od tri tisue godina. Prije no to smo se uspjeli smiriti, odvedeni smo u Zemlju na krilima orla. Lica oko stola bila su zadovoljna. Harry je pogledao Taman Na divan si nain dola u Izrael. Hazani se nagnuo prema naprijed. Da vam neto kaem, Amerikance. U Izrael je divno doi na svaki nain. Dok su ene raiavale stol njezin je otac zapalio nargilu. Ponudio ju je Harryju koji je odmahnuo glavom pitajui se hoe li zbog odbijanja ispasti prostak. Na njegovo olakanje i Shalom je odbio lulu. A to vi radite? upitao je njegov domain. Prodajem dragulje. Ah, prodava. U duanu? Ponekad rekao je zabavljen. U Temanu sam izraivao nakit. Moja je obitelj to uvijek radila. Zato to vie ne radite? Hazani je napravio grimasu. Kada sam doao ovamo idovska agencija mi je nala posao. Mjesto u Tel Avivu koje proizvodi bakreni filigranski nakit. Tamo uglavnom rade ene. Upravljaju malim strojevima koje brzo izbacuju imitacije temanskog nakita. Rekao sam efu da mogu izraditi pravu stvar. Pitao me zato bi me plaao da to radim sporo kada ameriki turisti kupuju i loe nainjene stvari za veliki novac. Zato to su moje lijepe, rekao sam, ali on se nasmijao. Hazani je slegnuo ramenima. Nisu mi se svidjeli strojevi, a I dugo sam se morao

voziti autobusom. Bio sam sretan kad sam dobio posao u oblinjem kibucu. Njihov me kamion odvodi i dovodi kui. Imate li neto to ste vi izradili? Da. Znam gdje rekao je Shalom. Izaao je iz sobe i vratio se s dva uratka svojeg punca, bakrenom iglom i zlatnom naunicom. Harry ih je prouio. Prekrasno. Ljudi ne vide razliku. Neki vide. Neki su jo uvijek spremni platiti za kvalitetu izrade. Mogao bih vam pomoi da ih naete. Tamar je iza oca odmahnula glavom. Javit u vam ako za nekoga ujem rekao je Harry. Hazani je cinino klimnuo. Mogu mu pomoi da proda svoje stvari. Zato si me zaustavila? upitao ju je poslije u autu. Molim te, ostavi ga na miru. Prihvatio je svoj ivot. Zdrav je, radi vani. Pone li vie zaraivati potroit e sve na arak. Bude li radio ono to najvie voli bit e sretniji. Nesretnim ga ne ini samo posao. Ja pripomaem. Dodirnuo ju je. Na koji ga nain ti unesreuje? Tora je za enu ludost. Obiavao je vikati. Zabranio mi je da odem iz Rosh Ha'avina. Kada bi odluio, oeva je rije bila zakon. Usprotivila sam mu se i otila na fakultet. Dvije godine nije razgovarao sa mnom. Da, ali sada? Moj Boe. Kustosica u muzeju. Mora da je van sebe od ponosa. Nasmijeila se. Veoma je u sebi, a ne van sebe. Kada sam bila na drugoj godini studija kratko je vrijeme gajio nade. Neak jednog od njegovih starih prijatelja se elio oeniti sa mnom. Benvamin Sharabi. Imao je vlastiti taksi, bio je prilika. Dolazio je u dom s darovima, cvijetovima kaktusa, pokojom naranom, emljama od prosa s Hilbehom. Uvijek s neim za jelo. No ja sam ga otjerala. Oenio se rabinovom kerkom, a ja sam mislila da e mi otac umrijeti. Zamrzio je Yoela im ga je vidio zato to nije bio Jemenac. To je njegov problem rekao je Harry. Nije tvoja zadaa da ublaava njegove predrasude. Osjeao se bespomonim. elio ju je utjeiti. Osim toga, ima jo dvoje djece. Svi smo ga izdali. Vidio je Yaffu ispod branog upea kako se smjeka s Habibom u trbuhu. U prolim vremenima to bi bila njezina propast, neto neizrecivo. Sada je gotovo zaboravljeno. A njegov jedinac? Ibrahim nosi

parole na prosvjednim paradama na Sabat umjesto da ide u sinagogu. Zatresla je glavom. Ne shvaa to se dogodilo s njegovim ivotom. Skrenuo je i ugasio auto. Bili su u industrijskom predgrau Tel Aviva ispred prljave tvornice. Zato si me odvela? Htjela sam da vidi to sam jo osim to sam kustosica. Vidio sam to si. Pogledao je kroz prozor auta tvornicu. Izgledala je kao pogon za proizvodnju plastike. Izabrao je krivo mjesto za zaustavljanje; bilo je romantino koliko i industrijski New Jersev. Moe uspjeti. to je s tvojom enom? Nee joj biti drago rekao je bezbojnim glasom. No nee biti iznenaenje. Spremna sam ponovno se udati, Harry. Znam. Da. Bojim se. elim da mi obea da se moemo slobodno predomisliti. Ako se to dogodi onaj drugi mora prihvatiti tu odluku bez galame. Ne podnosim scene. Boe, Tamar... U redu. Obeavam. Jo jedna stvar. Moj mu nikad nee trebati brinuti za mene. Zna. Ni trenutka. Ni ena koja e ivjeti sa mnom kao moja supruga. Nasmijeila se. Primile ti usne mnogo poljubaca rekla je kao ya umma. Izvanredna zamisao rekao je.

22 GOLAN

Te je noi leao pokraj nje sluajui njezino plitko disanje I razmiljajui o svojem sinu. Morat e nai drugu kuu, ne moe je odvesti u veliku kolonijalnu vilu u Westchesteru. Bio je to Dellin dom. Iako je on u njoj ivio, a Della ne, Della je izabrala namjetaj i zavjese. Kao i srebrni pribor za jelo. ak su i sluge bile njezine. Manja bi kua mogla biti zgodna. Ili bi mogli putovati. Prevrtao se ne mogavi zaspati. Na tamnom ih je stropu vidio kako u dunki plutaju niz utu rijeku, hodaju po Kineskom zidu, upoznaju neobinu i drevnu kulturu koja im je oboma bila strana, a ne samo jednome. Bi li eljela otii u Kinu? upitao ju je sljedeeg jutra. Naravno. Oi su joj bile tamne i snene ali ne od strasti. Ni ona nije dobro spavala. Ozbiljno to mislim. Odvest u te onamo ako me ti danas odvede negdje gdje je svjee. Odvezli su se prema sjeveru. Cijelim je putem vruina ila ispred njih. Golan je bio lijep ali sme. Proli su dva vojna logora. Ta I tamo bi se mimoili s nekim vozilom koje je obino bilo vojno. Poelo je biti svjeije kada su doli na veu visinu. Na pola Golana zaustavio je auto uz valovito polje gdje su pojeli ruak koji im je pripremila. Bilo je veoma tiho, ule su se samo ptice te se inilo nemoguim da je to mjesto okusilo ita osim mira. No prije no to su pojeli sendvie zauli su pucanj. Ova je cesta navodno sigurna rekla je zabrinuto no nije pokazala nikakvu nakanu da pokupi stvari pa nije ni on. Sjedili su i dovravali ruak. Malo poslije, u vidokrug im je uao neki ovjek koji je nosio staru zranu puku. Preko njegove grube koulje kriala su se dva remena o koja je bila privrena mrtva jarebica, a za strukom je nosio pojas s manjim pticama. Harry je prepoznao drozda i evu. Druz rekla je. Povikala je na arapskom zapitavi lovca hoe li se okrijepiti. Uljudno je odbio i nestao im iz vida. Uskoro su zauli jo jedan pucanj. Ne volim kad ubijaju ptice rekla je.

 Ne. Zna li na to mislim kada kaem prepelica? Da. Nasmijeio se. Mi imamo prepelice. Svakog kolovoza velika jata majunih prepelica dolijeu iz Europe na Sinaj. Uvijek su to inile, i Biblija to opisuje. Lete preko cijelog Sredozemlja to je dugi let za ptice te veliine. Kada napokon dou do obale iscrpljene su. Oko el-Arisha Arapi raire mree I skupljaju ih kako bi ih ubili ili prodali. Ptice se tako namue da preive ocean, a onda ne mogu odletjeti od ovjeka. Jednoga dana moda vie nee imati to sakupljati. To se ve nekim vrstama dogodilo. Na Sinaju je bilo mnogo kozoroga zna, planinskih koza? Sada su gotovo nestale kao I gazele i antilope. One su izlovljene. No u Negevu gdje su zatiene izraelskim zakonima ivotinjska stada rastu. Kako zna tako mnogo o ivotinjama? Ze'ev je lovac rekla je. Mirno gaje pogledala. Njegovo je prokletstvo oduvijek bilo to to su ga privlaile iskrene ene. Brdo Hermon se pojavilo u daljini, bijela toka na nebu. Rasla je sve dok na kraju nisu doli dovoljno blizu da vide kako na masivu postoji niz vrhova, od kojih je samo jedan jo uvijek bio bijel. Hajdemo na onaj sa snijegom. Ne moemo. On je u Siriji rekla je. U podnoju brda nalazila su se polja i vonjaci i nekoliko sela Druza i Alaouita. Rekla mu je da ih proe i vozi daleko uz obronak, do moav itufija ili zajednikog naselja koje se zvalo Neve Ativ. Zimi se ovdje skija rekla mu je. U kolovozu je bilo gotovo prazno: bili su sami u restoranu u kojem su popili kavu i gledali stijenama prekriveni planinski obronak. Bilo je toplo no kroz otvorenije prozor ulazio prohladni povjetarac. Prenoimo predloio je. Dobro. ovjek koji ih je posluio sjedio je za stolom i popravljao skijake vezove. Harry je od njega unajmio sobu i uzeo klju no rekao je da e je pogledati poslije. Prvo emo se proetati. Kamo? rekla je kada su izali. Ravno gore. elim nai snijeg. Ljeti je prekasno. Izraelci ne znaju mnogo o snijegu. Ako misli na snijeg, nai e ga.

Ili su ispod skijake iare. Obronak je bio oien od stijena zbog skijanja te je bilo lako hodati. Kada su se popeli iznad skijakog podruja postalo je tee. to je visina bila vea to je vjetar bio snaniji. Nije bilo stabala. Tu I tamo je na malim komadiima zemlje rasla biljka ili cvijet, ostatak je bio gola stijena, kosti planine s kojih je vjetar otpuhao meso. Nakon nekog vremena doli su do dobre ceste te je opet bilo lako hodati. No dvojica vojnika dola su do njih u bunom dipu. Lan atem holchimi Kamo idete? rekao je suvoza. Na vrh rekao je Harry. To je zabranjeno, gospodine. To je vojno podruje. Zabranjen je pristup civilima. Ima li gore snijega? Samo u ponikvama u kojima ga sunce ne moe otopiti. Ima li ovdje u blizini neka ponikva do koje smijemo otii? Tamo prijeko. Toda. Vojnik je pogledao svojeg pratitelja i nasmijeio se. Sjedili su u dipu i gledali ludog Amerikanca dok su on i Tamar odlazili. to nam to ne doputaju vidjeti? upitao ju je Harry. Mislim, elektronsku opremu za nadzor, ali nas i tite. Libanon I Sirija imaju postrojbe na ovoj planini. Muslimani i krani se bore samo nekoliko kilometara odavde. Doli su do ponikve. Nije bilo snijega no blizu vlanog dna rastao je mak, jedan jedini plavi cvijet. Spustio se i ubrao ga za nju. Jedva gaje pogledala. Neu otii iz Izraela. Poeli su se vraati prema Neve Ativu. Mislim da bi ti se svidjela Amerika. Zna li kako zovemo Izraelce koji otiu? Jordim. to znai onaj tko se duhovno spusti. To bi odlazak znaio i za mene. Ne bismo trebali ivjeti u New Yorku. Neko bismo vrijeme mogli putovati i planirati. Mogli bismo otii u Kinu kao to sam rekao jutros. Ti si to spomenuo? Zurila je u njega smetena. Rekao joj je za Muzej palae u Pekingu, carsku zbirku dragulja. Ti bi mogla prouavati kinesku umjetnost i pisati o njoj. Odmahnula je glavom. Ne poznaje me, ja nita ne piem. Mi smo poput dvoje djece koji su prvi put zaljubljeni. Nismo se potrudili razmiljati moemo li ivjeti zajedno. Uhvatio se pobjede u porazu.

 Jesi li doista zaljubljena u mene? Nije odgovorila. Vjetar je opet zapuhao i ibao njihovu odjeu. Zagrlio ju je. Stvarno te volim rekla je nesigurno. Privila se uz njega. Volim te, Harry! U njezinom je glasu osjetio silnu radost i neku vrstu iznenaenja. Kad se ve nisu mogli popeti na planinu spustili su se u selo koje se zvalo Majdal Shams. Zaustavili su se na farmi najzgodnijeg starca kojeg je Harry ikada vidio, plavookog Druza ravnog nosa, isklesanog lica; imao je gustu sijedu kosu na kojoj je nosio crveni fes i duge zavrnute brkove. Imao je vonjak s dvije vrste jabuka, crvenim i utim, vinograd i pinije. Jabuke mu nisu bile poznate, bile su okruglije i meke od Macoun, Macintosh i Delicious jabuka koje su rasle u Westchesteru. Kuao je jednu i zakljuio da je dosta dobra. Bilo je prerano za izvrsne jabuke. Kako se ove zovu? Hmer. A ove? Sfer. Tamar se nasmijeila. Hmer znai crveno rekla je mirno. A sfer... uto? Da. Na kui je bio avlima privren limeni krug na kojem je bila naslikana jabuka izvanredne ljepote koja je izgledala kao da ju je naslikao Modigliani, izuzetno duga i uska, blijedouta proarana purpurnim. Turkiyyi rekao je farmer. Odveo ih je u stranji dio vonjaka u kojem su rasla tri stable turskih jabuka, teka od plodova, koje je od zrelosti dijelilo jo mjesec dana ali koje su bile vidljivo duguljaste. Harry je otrgnuo jednu nezrelu jabuku tvrdu poput zelenog porculana. Kupio je koaru drugih jabuka, hmer kao i sfer jabuka, veliki grozd utog groa koje je bilo jedino koje je Druz uzgajao. Odnijeli su koaru do Neve Ativa. Ispostavilo se da je njihova soba u skijakoj kolibi bila ista ali neukraena u kojoj je iz zidova i podova jo uvijek izlazio jedva zamjetni miris novog drva. Stavio je zelenu tursku jabuku i crveni levi kamen jedan pokraj drugoga na prozorsku dasku to je bila zgodna kompozicija. Uskoro su leali na krevetu i uivali u mrtvoj prirodi. Bi li mogao ovdje ivjeti? upitala je. Ne znam. Podigla je svoje usko lijevo stopalo, on je stavio svoje desno ispod njega. to ini? upitala je.

 Pridravam te. Mogu to i sama. Pomaknula je stopalo no on ga je slijedio sa svojim. Zadovoljstvo mi je pridravati te. Njegovi su ga prsti ispitivali lagano milujui njezin potplat. Mogli bismo est mjeseci ivjeti tu, est kod kue. Za to treba mnogo novca. Ima ga vie nego to ti treba? Da. Smeta li ti to? Gotovo nimalo. Uivala bih troiti novac. Samo... to? Ti uvijek kupuje previe svega rekla je otroumno. Previe vina, previe sira, previe groa, previe jabuka. Nisam kupio previe jabuka. Ustao je i donio koaru do kreveta. Rairio joj je noge i poeo slagati jabuke oko nje, oznaavajui obris njezinog tijela hmer i sfer jabukama. uto je groe stavio na njezin tamni grm, kao ukras. Imaju oblik kao tvoje grudi i takat. Da bar imamo kruke, one su najerotinije. Postoji li na hebrejskom rije za nekoga tko je lud za krukama? Zovemo ga pri, voka rekla je. Mjehurii njezinog smijeha uli su mu u usta. estoko ga je poljubila a on je sauvao groe. Oboje su postali ozbiljni i marljivi. Njeno gaje dodirivala kao da trai oteenja. Miii u njezinim listovima su se zategnuli, njezine su bradavice bile poput Hermona, oi su joj postale otvoreni prorezi. Akhshav rekla je no hebrejska mu rije nije bila poznata te je nastavio initi ono to je inio. Snano ga je ugrizla. Neka dragi moj doe u vrt svoj. Nije loe, uspio je zadivljeno promisliti jedan dio njega: biblijska seksualna igra. Popet u se na palmu rekao je prikovavi pogled za tople oi na smeem licu. Oboje su se opirali ne miui se. A onda bi svaki put jedna ili dvije jabuke pale na pod. Tup. Tup. Tup tup. Tup. I otkotrljale se po cijelom podu u apstraktnom uzorku. Poslije su jedno drugoga hranili groem, a on je pojeo crvenu, a ona utu jabuku. Soba je mirisala na nju, na voe i na novu borovinu. Moram ostati tu, u ovoj zemlji rekla je. Jer e bez tebe Izrael propasti? Moglo bi se i tako rei. Morat e mi objasniti. Smisao za humor u izgubiti nakon toga.

 Izrael bi mogao postati poput onih prepelica koje se obruavaju na plai u el-Arishu. Borba ga moe iscrpiti, ostaviti bespomonog. Prema onome to sam vidio Izrael nije bespomoan rekao je suho. Loi uvjeti stanovanja i otrcana odjea mogu uiniti ono to meci ne mogu, Harry. Vie ljudi odlazi nego to dolazi. Smraivalo se. Nagnuo se i upalio svjetiljku, a ona je izala iz kreveta i navukla zavjese. Obukla je ogrta i vratila se k njemu. Znojio se od voenja ljubavi, no sada je bilo hladno. Rastvorio je ogrta i privio se uz nju no ogrta nije bio dovoljno velik da ih oboje pokrije. Na vratu joj je kucalo malo bilo koje prije nije primijetio. ivi tu sa mnom rekla je. Pogledali su se. Nemoj rei ni da ni ne, samo razmisli o tome rekla je. Bit e teko ivjeti u Izraelu rekla je presavjesno. Bude li ivio ovdje neki e te u Americi nazvati ugnjetavaem. To me ne bi ni najmanje brinulo. Teko je to podnijeti. Cijeli je svijet znao da su prvi nasljednici bili junaci te su to i oni znali. To im je davalo hrabrosti da se bore, pa ak i starcima i djeci. Ze'evov je otac doao ovamo kao dvanaestogodinji sirotan i u toj se dobi ve borio. Zato stalno spominje Ze'eva? Ne spominjem. Uini mi uslugu? Ne elim razgovarati o Ze'evu Kaganu. Ni o njegovim hobijima ni o njegovim politikim nadama i ambicijama, a ni o njegovom ocu. Uini ti meni uslugu. Idi do avola. Ili u New York. Zatvorila je oi. Leali su utei. Ugrijala ga je s prednje strane. Ogrta mu je skliznuo te se po leima najeio. Otuirat u se rekao je napokon. Iz obje slavine u kupaonici izlazila je hladna voda. Stajao je pod rasprenim kapljicama i drhtao kada je i posljednji ostatak dobrog osjeaja otekao. Kada je izaao bila je na koljenima i sakupljala jabuke. Neka ostanu gdje jesu. To je hrana. Pomogao joj je. Neemo ih baciti. Trebalo mu je neko vrijeme da shvati kako ona plae. Tamar.

Podigla je pogled. Zato si se morao upustiti sa mnom? rekla je ogoreno. Po noi se probudio i leao i sam iznenaen intenzitetom ljubavi koju je osjeao. Bilo je drugaije od onoga to je osjeao za nju; odavno si je priznao da je voli. Izrael. Zato ne? Jo je uvijek mlad. Mogao bi biti dio ovoga. Promatrao je svoj ivot poput nacrta na tamnom stropu. Mogao bi zaraivati na dijamantnoj burzi u Ramat Ganu. Moda bi mogli kupiti komad zemlje ovdje negdje odakle bi vidjeli Hermon I uzgajali turske jabuke. Bilo na njezinom vratu borilo se pod njegovim usnama koje su je lagano dodirivale te se promekoljila. Spavaj proaputao joj je na hebrejskom.

23 BUNAR U GHAJARU
Ujutro ih je probudio zvuk granata u Libanonu. Rano su otili iz Neve Ativa i spustili se niz planinu do Ghajara, gdje su dorukovali u kavani na otvorenom i gledali, inilo se, sveukupno stanovnitvo. Nekoliko im je ljudi uzvratilo poglede no veina je drala pogled prikovan na seoskom bunaru u koji su spustili jednog ovjeka. Vlasnik kavane im je objasnio da radnik isti nakupljeni mulj s dna kako bi sljedeeg proljea bunar mogao primiti to vie vode. Kada su bili pri kavi, u vjedrima koja su podizali iz bunara pojavila se umjesto prljavtine blatna voda te su gledatelji zasjali od sree I odobravajui klimnuli. To su Alaouti, veoma dragi ljudi rekla je Tamar. Muslimani? Jedan izdanak. Oni tuju Alija, Muhamedovog zeta. Objasnila mu je neka naela te vjere. to to tako pozorno promatra? Mislit e da sam budala rekla je. Naui se imati povjerenja. Nasmijeila se. Vrlo dobro. Pogledaj ono dijete. Izmeu dva pranjenja vjedra kojim su se koristili pri ienju bunara neki je djeak gradio breuljke od blata. Nije blatna voda iz svakog vjedra pogaala njegove hrpe, no budui da ih je smjestio upravo ondje gdje se praznilo vjedro, tu i tamo bi, na njegovu veliku radost, omanja poplava unitila njegove humke. Pretpostavimo da je veoma davno voda odnijela manji od dva breuljaka na mjestu gdje iskapanja vri David Leslau? Ondje su jo uvijek dva, a ne jedan breuljak podsjetio ju je. Ova je zemlja puna telova, umjetnih humaka koji su rasli onako kako su nove generacije gradile na ostacima zajednica koje su ivjeli prije njih. David vri iskapanja istono od izvora to je prirodno mjesto za tu vrstu trajne naseobine. Recimo daje breuljak koji se spominje u svitku odnijela voda. I da on iskapablizu umjetnog humka koji je izrastao u blizini. Oi su joj sjale. to misli? Ne mislim da si luda. Ali...

Uzdahnula je i nalila jo kave dok su ljudi podizali ovjeka s dna, blatom zamazanog mladia koji je, inilo se, bio sretan to izranja na povrinu. Odvest e me u Ein Gedi, zar ne? rekla je. elim razgovarati s Davidom Leslauom. Ne. Odvede li me, veoma u te usreiti poslije toga rekla je vragolasto. Bilo ime. Lubenicama. ipcima. Dvjema vrstama agruma. Izraelci imaju ludi smisao za humor. Ah, Harry. Ne mogu. Moj je amaterski ar Davida ve kotao vremena I mnogo novca. No ti e me poslije u svakom sluaju veoma usreiti zato to u ja usreiti tebe. Uzeo ju je za ruku no ona ju je povukla. Alaouiti ne vole da se ena dodiruje u javnosti. teta. Odvest e me u Ein Gedi. Sjedila je lijepa i zdrava na jutarnjem suncu i njeno mu se rugala. Odvest e me zato to me voli rekla je. Malo je toga ostalo na mjestu iskapanja. Leslauov je ator jo bio tu no ostala dva su nestala. Arheolog im je rekao da je dva ovjeka poslao natrag u Jeruzalem s kamionom i veim dijelom opreme. Pomonici koji su ostali, engleski postdiplomant i dva arapska radnika, lopatama su vraali zemlju s mnogo kamenja u rovove koje su iskopali u podnoju nieg breuljka. Ostavite tako kako jest, u redu? rekao je Leslau. Davide rekla je Tamar. Sluao je otpuhujui dimove iz lule dok mu je objanjavala zato su doli. Priznajem, nije u pitanju prokleta planina rekao je gledajui nii breuljak. Ali zato bismo trebali pretpostaviti da se radi o umjetnom humku? To bi mogli lako otkriti, zar ne, Davide? rekla je. Draga moja Tamar, to ne bi bilo preteko. No priznajem da je obeshrabrenje donijelo sa sobom i nedostatak entuzijazma. Uzdahnuo je. Do vraga, budimo jo jednom nerazboriti. Krenuli su za njim preko neravnog tla. Harry se znojio i srdio zato to joj je dopustio da ga nagovori. Oprosti, Davide mrmljao je. Shvaam rekao je Leslau. Posrtali su iza njega. Harryju se poelo vrtjeti u glavi. Onaj vic o ludim psima i Englezima potpuno je toan, pomislio je. Juri na vjetrenjae.

 to? rekao je Leslau. Prokleti juri na vjetrenjae. Oh rekao je Leslau odsutno. Zaustavio se i poeo dizati kamenje, prouavati ga, a zatim odbacivati kako bi podigao drugo. udnovato je zurio u Tamar. Hajdemo progunao je Harry. Harry? rekao je Leslau. to? vajg. Ili su za njim jo tridesetak metara. Znate li u emu stojimo? rekao je Leslau. Ne rekao je Harry, nastojei ne zvuati mrzovoljno. U koritu rijeke rekla je. Da, u suhom koritu. Odveo ih je natrag do mjesta na kojem je uzimao kamenje. Vidi li? rekao je Harryju. Pokuao je vidjeti no izgledalo mu je potpuno isto kao i ostali dijelovi pustinje. Odmahnuo je glavom. Ovdje je nekad tekla voda Leslau je podigao kamen i pokazao im ga. Vidim samo komad vapnenca rekao je Harry. Usred vapnenake pustinje. to ti komad vapnenca moe rei? Zapravo, dosta rekao je arheolog. Kamenac na ovim breuljcima potjee uglavnom iz cenomana ili turona, to znai da je nastao prije otprilike sto trideset milijuna godina u doba krede. Tvrd je k'o vrag i veoma trajan. ak i tvoje neizvjebano oko moe uoiti koliko je ovaj vapnenac meki u usporedbi s drugim. Ovaj je vjerojatno nastao prije nekih pedeset pet milijuna godina u eocenu. Ili moda senonu, tono vrijeme nije ni bitno. Bitno je to to je voda koja je stoljeima zimi tekla lako unitavala vapnenaki breuljak. Kada se voda povukla kamenja su ostala razasuta i veoma itljiva. Harry je trepnuvi maknuo znoj s oiju. Za ime Boga, govori li mi da ima pravo? Leslau je pogledao Tamar. Ne. Onda to do vraga govori? Samo da je tu doista neko stajao jo jedan breuljak. to bi moglo znaiti da su prvobitno postojala tri, a ne dva breuljka i da smo cijelo vrijeme kopali na pogrenom mjestu. Ali... Duboko je uzdahnuo. .. .Moglo bi se ispostaviti da je onaj mali breuljak umjetni humak. Uzeo je Tamarine ruke

u svoje. A ako to jest umjetni humak, onda ima apsolutno pravo rekao je. Apsolutno pravo. A ja sam moda blie nego ikada prije. ekali su u atoru. U poetku, nakon to se pojavilo sunce unutranjost je bila nalik hladnoj zelenoj spilji. Oprosti rekao je. Poljubila gaje. Kako si gledajui kako se neko dijete iga u blatu mogla...? To mi se dogaa u poslu. Ne doem ja na tu zamisao, ona doe k meni. Oklijevala je. Pa ipak, jo nismo sigurni da sam imala pravo, zar ne? Ne. Leslau je pomnjivo prouavao povrinu manjeg breuljka. Prema njegovim uputama postdiplomac i dva radnika nisu vie punili rovove nego su kopali na tri razliita mjesta na sjevernom obronku, koja su se, meutim, sva nalazila u blizini neke blage udubine. Ta vrsta povrinske razvedenosti, objasnio im je, moglo bi znaiti da se negdje ispod zemlje smjestila pokraj vrstog predmeta ili strukture. Koliko e to trajati? upitala je Tamar. Leslau je slegnuo ramenima. Moda satima, moda danima. U umjetnom humku svaki sloj nastaje na ostacima drugoga. Kue se urue, ali graa ostaje. Kia i vjetar donose u to otpatke i prainu, a narataji trulee vegetacije obogauju tu mjeavinu. Kada se ovjek opet nastani na tom mjestu gradi drugi sloj na humusu koji pokriva prvi sloj i tako dalje. Slojevi su razliite debljine. Ako je ovaj mali breuljak umjetni humak, a tragovi njegovih posljednjih stanovnika pokriveni tankim slojem mogli bi imati sree i brzo ih nai. Ako je veoma debeo na mjestima na kojima kopamo... moglo bi dosta potrajati. Harry i Tamar su odluili ostati i ostatak dana gledati. Ona se mogla opustiti itajui. On je napeto trljao granat iako ga je ve s mukom ispolirao do crvene ljepote. Povremeno bi porazgovarao s Leslauom, no nijednom nije bilo do razgovora. Sjedili su sa svojim sklopivim stolcima oko platnene vree s vodom koja je visjela sa atorske motke poput tri utljiva stanovnika Nove Engleske oko trbuaste eljezne pei. S vremena na vrijeme neki bi kopa smrdei na znoj uao u ator da se napije i odmori. Postdiplomac i jedan Arapin bili su mladi no Leslau je rekao da je Arapin u srednjim godinama najbolji radnik. Kada je stariji ovjek uao da se odmori Harry mu je rekao da malo ostane. Ja u vas zamijeniti.

 Ne rekao je otro Leslau. On i Harry su se pogledali. Naviknuti su na to, a ti nisi rekao je Leslau. Ni on sam nije bio siguran da je to dobra zamisao no projurio je mimo njih i poeo se uspinjati breuljkom. Arapin je izaao i sjeo u sjenu atora smijeei se. U poetku nije bilo loe no uskoro je shvatio da je u nevolji. Ve godinama nije upotrebljavao pijuk i lopatu. Sjetio se da ritam pomae. Pijuk se dizao i sputao. Kao prvo, dlanovi su mu bili mekani. S disanjem nije imao potekoa zato to je trao no za tranje je koristio drugu vrstu miia. A najvanije je bilo sunce. Kada je malo poslije podigao pogled krajolik je izgledao spljoteno i izblijedio poput loe slike na starim crno bijelim ekranima. Naposljetku se Leslau popeo. Prekini s tim sranjem rekao je. Iao je za Harryjem do atora i gledao kako se sruio na otrcani molitveni sag na kojem je leao dok su se njegovi tjelesni sokovi suili jednako brzo kao to su tekli. inilo mu se kao da ga je netko uronio u sol, a na oba su mu se dlana pojavili uljevi veliki poput polovica malih boba groa. Gledala ga je ne sa zabrinutou nego kontemplativnim zanimanjem to gaje na neki nain uznemirilo. Leslau je poslao natrag vei dio namirnica no jo je uvijek imao par pileih konzervi, a podijelili su i jabuke koje su od vruine ve postale branaste. Komeanje na breuljku pobudilo im je nadu no bio je to postdiplomac koji se prepirao s Arapima jer se nakon obroka nisu htjeli vratiti na posao dok ne bi popili kavu. Stariji ju je radnik napokon skuhao na primusu u prekrasnom starom loncu iskrivljenog kljuna, toliko starom da se kroz istroenu oplatu od nikla vidio bakar. Harry je pitao ovjeka bi li ga prodao, a Tamar je rekla neto na arapskom. to si mu rekla? Rekla sam mu da je veoma vrijedan. I upozorila ga da ga ne proda prejeftino. ovjek ju je pitao na arapskom hoe li Harry platiti toliko da moe kupiti novu kuu. Samo elim kupiti lonac, ne elim oeniti njegovu sestru. Radnik je oito razumio te je odmah odgovorio.

 I lonac je kao i njegova sestra pripadao njegovom ocu rekla je Tamar. Kae da nee prodati nijedno. Kava je bila dobra, a odgovor ju je uinio jo boljom. No kratko vrijeme nakon to su nastavili s poslom Harry je shvatio da je kasno popodne. Moram u Jeruzalem rekao je. S nelagodom je pogledao Leslaua. Kada se popeo na breuljak unitio je neto nesigurno i dobro izmeu njih. Leslau je ispod leaja izvukao bocu viskija i ponudio je. Gutljaj prije no to odete? Tamar je odmahnula glavom. Ja u malo rekao je Harry. Jesi li siguran da si se oporavio od sunca? upitala je Tamar. Jer ako nisi, to je najgore to moe uiniti. Dobro mi je. Pili su iz plastinih alica. Bio je dobro no alkohol je odmah snano djelovao na njega moda zbog vruine. Zacijelo zato piju tako malo viskija od itarica, pomislio je, a i zato to je skup. Leslau im je ponovno natoio. Muki WC rekao je Harry. Idem s tobom. Sjene su postajale sve dulje. Morao si pokuati ono to radi taj jadni radnik? upitao je Leslau. Dijelom je to iz njega progovarao alkohol. Nisi mogao ni njega pustiti da neto doivi, a da se ti ne umijea. Je li kod tebe neka bolest? Nije bolest rekao je Harry. Preli su jo nekoliko breuljaka, a zatim stajali poput prijatelja dok je mokraa prskala. Pomnjivo je otresao i posljednje kapi. Samo katkad ne mogu izdrati da ne budem upak. Pogledali su se. Leslau se nasmijeio. Mislim da ima za tebe nade. Kada su se vratili u ator izmeu njih je opet sve bilo u redu. No na obronku je dolo do novog nemira. Dva su kopaa kleala pokraj mjesta na kojem je iskapao mladi Arapin. to je? povikao je Leslau te su se hitro poeli penjati uz breuljak. Nitko nije odgovorio. Sada su oboje Arapa bili u rupi i nestrpljivo radili zbog ega je uokolo letjela praina. Iskopina je bila duboka gotova dva metra no Harry nije video mnogo dna sve dok mlai ovjek nije izaao. Stariji je Arapin pomnjivo radio s pijukom te su uskoro ugledali obraeno kamenje koje je podsjealo na

etvrtasta kamenja za poploavanje, gornji red, a pod njim drugi; a ispod toga, gornji dio treeg reda kamenja, koje je jo uvijek ravno i okomito stajalo ondje gdje su ga jedno postavile neije ruke. Bio je to zid. On, Tamar i David vratili su se u pustinju. Zamislite samo rekao je uzbueno Leslau. Moda emo ipak nai ono to su ostavili. Gotovo da ih moete vidjeti, zar ne? Dok se strana vojska brzo pribliava, uzimaju najdragocjenije stvari iz Hrama poput utog dijamanta za kojim traga, Harry I najsvetijih predmeta sakrivaju ih u zemlju i zapisuju skrovita na bakrenom svitku. A dvije i pol tisue godina poslije ti izvue svitak iz zemlje rekla je Tamar. Davide, misli li da su mnoge genize bile oskrnavljene poput one u dolini Akor u kojoj je bio skriven uti dijamant? upitao je Harry. Veina je predmeta jo uvijek pod zemljom. Znam to, osjeam to u kostima. No siguran sam da se i odreeni broj skrovita nalazi na okupiranim podrujima. Ako svijet poludi, ondje bi mogla biti utemeljena palestinska drava i ja nikada neu moi traiti nau batinu. To je razlog zbog kojeg sada moram iskapati kao lud, sada kada zahvaljujui Tamar imamo odjednom mapu koja e nas odvesti do genize. Pokazao je mjesta u pustinji po kojima je bilo rasuto tanko kamenje s vapnenakog breuljka. Voda je tekla u jednom smjeru, a mi moemo slijediti nanose do mjesta na kojem je poinjala tei. Kada jednom saznamo gdje je bilo podnoje breuljka imat emo dobru I iskoristivu arheoloku mreu. Negdje dolje na dubini od kojih dvadeset tri lakta prva je od stvari koje traim. Zurio je u ljubiaste breuljke. I zaprijetio akom. Hert, alte momzerim! Sluajte, stari gadovi! povikao je. Ipak u ih sve pronai! Ponovno je zaprijetio akama prema... emu? Davide? rekla je tiho Tamar. Leslau je trepnuo. Okrenuo se i vratio u ator. Kada ga je poslije Harry zapitao bi li im dopustio da pogledaju originalni Bakreni svitak bio je zbunjen. Sada nije potrebno. Daj nam priliku da tu neto iskopamo. Harry je zatresao glavom. Nije rije o tvojem poslu. Rije je o dijamantu. elim prouiti odlomak u kojem se opisuje geniza u kojoj je bio skriven dijamant. Na fotokopiji koju koristim dio nije itljiv.

Leslau je slegnuo ramenima. Johne zaurlao je postdiplomcu hajde u Jeruzalem s ovim ljudima i pobrini se da dobiju ono to im treba. I reci onim drugim tipovima da elim ujutro vidjeti onaj kamion.

24 TIBERIAS

Bakreni svitak su divno oistili i ulatili. Slova, jasno, nisu bila tako itljiva kao kada su bila tek upisana no Tamar i Harry su ih lako odgonetnuli. Stajali su iznad svitka u Leslauovom neurednom malom uredu kao da su u crkvi, a ona je naglas proitala prvi odlomak. Ovo su rijei Baruha, sina Nerije ben Mahseja sveenika iz Anatota u zemlji Benjaminovoj, kojemu je preko Jeremije, sina Hilkije Koena, zapovjeeno da skloni blago Gospodinovo u dane Zidkije, sina Joijinog, kralja Judina, devete godine vladanja njegova. Kada su pronali odlomak o genizi u dolini Akor, kratki opis dijamanta koji se na fotokopijama nije moglo proitati bio je sasvim itljiv. Dijamant je bio opisan rijeima haj a nega. Haja nega. To je neto to ima manu rekla je. Znam. Zadrao je dah, ne elei priznati oigledno. Ima li mjesta sumnji? Ne, Harry rekla mu je. Tu je opisan dijamant koji u sebi ima veliku greku. Boe moj rekao je u oaju. Na potpuno sam krivom tragu. Dijamant koji Mehdi nudi na prodaju nema veih greaka. To znai da Mehdijev dijamant nije kamen koji je opisan u svitku dijamant kojeg su odnijeli iz Hrama u Jeruzalemu i sakrili. U hotelu ga je ekala poruka. Prepoznao je uglati rukopis - koji je nauio od europskog uitelja ili guvernante? i prije no to je rastvorio kovertu. Moj dragi gospodine Hopeman, Smijeni li vas zamoliti za jo jedan susret? Veoma sam svjestan injenice da ste vi vie puta dolazili k meni ponekad na veoma nezgodan nain. Uvjeravam vas da su te okolnosti bile nune. U dugoronim buduim transakcijama koje emo, nadam se, sa zadovoljstvom obavljati, obeavam da u dolaziti k vama kad god to bude mogue. Molim vas, budite na autobusnoj postaji u Eilatu u srijedu, u dva poslijepodne. S potovanjem, Yosef Mehdi Nee, naravno, otii? rekla je Tamar. Mislim daje bolje da otiem.

 Ako Mehdijev kamen nije Inkvizicijski dijamant onda to nije dijamant kojeg su eljeli da kupi. Zato onda ii? To je veoma vrijedan uti dijamant. A ja sam trgovac dijamantima. Shvaa? Klimnula je. Ali... razvedri se. Hoe li? rekla je njeno. Unato njezinom poljupcu nije vidio neto to bi ga razvedrilo. Mislim da neu dobiti ni krivi kamen, vjerujem da Mehdi ima drugog kupca. Zato te onda eli vidjeti? upitala je Tamar. Spominjanje dugoronih buduih transakcija u pismu dalo mu je obeshrabrujui odgovor. Ovaj posljednji susret nije moja posljednja prilika da kupim uti dijamant. Njegov je smisao da ostanemo u dobrim odnosima tako da jednog dana moemo poslovati. Ponovno je proitao pismo nadajui se da je njegov prvi dojam moda bio pogrean, no reagirao je na isti nain. To znai da moram ekati jo pet dana. Ostanimo u Jeruzalemu rekla je. Osjeao je poraz, a taj osjeaj nikada nije primao dostojanstveno. Raspoloenje mu se popravilo nakon to je petak popodne proveo u Jeruzalemu bilo je to kao da gleda Ameriku kako se priprema za Boi. Vladala je gungula kupovine u posljednjem trenutku. Uredi I duani su se rano zatvarali kako bi uposlenici mogli prije zalaska sunca doi kuama, a ljudi su punili ulice nosei boce vina i cvijee za stol. Bilo je impresivno vidjeti kako drevni grad juri, a onda se zaustavlja. Nisu vozili autobusi, a na ulicama nije bilo prometa budui da su gotovo svi bili za abatnom veerom s prijateljima ili obitelji, oni koji nisu bili vjernici odravali su ugodnu tradiciju, ortodoksni su se spremali da odu u sinagogu kako bi doekali Kraljicu Sabata. Sljedee jutro duani su ostali zatvoreni no idovski je Jeruzalem u velikom broju bio izaao na ulice i etao; ljubavnici su lunjali, obitelji su u smjenama gurali kolica, stariji su se mirno kretali po suncu. On i Tamar otili su do Starog grada u kojem su arapski vlasnici duana radili kao i obino za preteito idovsku klijentelu, ba kao to su njihovi idovski kolege prodavali Arapima kada su se duani zatvarali u petak na muslimanski sabat. Otili su u staru idovsku etvrt. Kada je za vrijeme rata za nezavisnost pao u ruke Arapa, sinagoge i kamene kue bile su razorene. Sada su obnovljene s ljubavlju i pozornou prema detaljima, a za Harryja je to bilo kao daje uao u neko drugo vrijeme i mjesto neusporedivo ljepe od visokotnih grozota koje su zadesile dijelove Novog Jeruzalema. Dugo je utio.

 Zamisli da kupimo jednu od ovih lijepih kamenih kua rekao je napokon, obraajui se sebi jednako koliko i njoj. Kao dom? Ili bi nam trebala velika obitelj ili manja kua. Ne, ne kao dom. Stajao je na sredini ulice i promatrao graevine u obnovljenoj etvrti. To bi trebala biti izvanredna zgrada. Ili stara kua koja je sve preivjela ili veoma dobra reprodukcija poput ovih. Unutra bi sve bilo jednostavno i srednjeistono. Luksuzni detalji tek toliko da ublae ukoenost. Nikakav znak na vratima, tako da svijet naui kako mora pronai vlastiti put do Alfred Hopeman & Son, Jeruzalem... ne znam. Moglo bi posebno. Pomogla mu je da prebrodi bolno razoaranje da Mehdijev uti kamen nije Inkvizicijski dijamant. Rekapitulirali su njezin trijumf u Ein Gediju, vodili ljubav, pojeli previe datulja i zamiljali najfiniju draguljarnicu na svijetu. No u ponedjeljak ujutro postala je zagriljiva. Dobit u menstruaciju rekla je to poslijepodne. Mislim da se moram vratiti u svoj stan, Harry. Uhvatio se toga kao razloga njezinog raspoloenja. Ne, ostani sa mnom rekao je zaglaujui joj kosu unatrag i ljubei je u glavu. Pazit u te, pomoi ti da se bolje osjea. Odvezimo se do Tiberisa i ostanimo do sutra naveer. Jest emo ribu, bit e super. Moe gacati po Galilejskom jezeru. Pogledala gaje zabavljajui se. Znam plivati. Onda e to biti jo bolje. Zna li to mi je posebno drago u ovoj vezi? to? Tako odmara rekla je. Na jezeru Kinneret bilo je modernih odmaralita no oni su odsjeli u jednom od starijih luksuznih hotela. Bio je mrak kada su stigli. S prozora njihove sobe vidio je pod svjetlom elektrinih svjetiljki na lukobranu da je tu prije bilo leglo neke vrste kukaca. Uzdu itave obale galilejske su vode bile prepune riba koje su izlazile na povrinu Te su noi njezine grudi bile bolne, a imala je i greve. Budui da je Della uvijek gubila zanimanje prije menstruacije, bio je naviknut na apstinenciju u tim razdobljima. elim to rekla je i iznenadila ga svojim nastojanjem. Poslije je zaspao drei ruku na njezinom trbuhu, s otvorenim prozorom I povjetarcem gotovo vlanim od isparavanja mora na kopnu koji im je ulazio u sobu. Ujutro

je prozor otkrio kamene kejeve, duge sive prste koji su se bukali u jezeru; i debelu ribaricu koja je isputala dim kao na nekom crteu iz slikovnice. Bila je radosna na suncu. Plivali su od jednog keja za koji im je recepcioner rekao da su ga izgradili Rimljani. Dan je bio lijep, ali ne prevru, s plavim nebom ispruganim bijelim prugama. Vidjeli su samo nekolicinu drugih gostiju od kojih se inilo da su veina Izraelci. Trbuasti starac plivao je mirnim prsnim stilom, a Tamar je u njemu prepoznala uvenog generala. Popodne se pojavio par s dva divna ruska hrta. Vlasnica je bila mala i mrava. Imala je majune grudi i vrstu malu stranjicu. Sloili su se da miii na njezinim listovima znae da je plesaica. Bogati su rekla je Tamar. Ti mora provoditi mnogo vremena s bogatima. To nije kazna. Zanimljivi su. Siromani su zanimljiviji. Nasmijeila se. Zbog toga je Izrael toliko zanimljiva zemlja. Te su veeri sjedili za stolom s generalom, vlasnicima hrtova I parom koji je imao turistiku agenciju i koji je upao u vlastitu stupicu tako to je dan proveo u turistikom obilasku; ispriali su Harryju vie no to je elio uti o grobu muenika rabina Meira. Svi su jeli ribu koja je oblikom podsjeala na kontrabas, a okusom na pastrvu, kova iz Galileje. General im je priopio da se izlijeu mlade kroz usta. Kako mudro promrmljala je Tamar iji su se grevi pogoravali. inilo se da se vlasnici putnike agencije u skupom Tiberias hotelu osjeaju kao kod kue dok je par s hrtovima izgledao kao da ivi u Monacu. ena je bila ruska prognanica, biva lanica lenjingradskog Kirov baleta. Iselila se oekujui zastraujuu borbu i kulturni ok no umjesto toga je nala bogatstvo, ovjeka koji je proizvodi televizore. Razgovor je skrenuo na proizvode njezinog mua. Svake je nedjeljne veeri cijeli Izrael jurio kuama kako bi gledao Ali in the Family s titlom na hebrejskom. Kako to uope moete razumijeti? upitao je zabavljajui se Harry. Razumijemo veoma dobro, radi se o strahovima simpatinog zadrtog ovjeka zabrinutog zato to mu se ki udala za nekoga koga on zove Poljak. U cijelom su Izraelu simpatini bogomoljci zabrinuti. Neki su Akenazi zabrinuti zato to se njihovi keri ene za idove iz Maroka. Industrijalac je prouavao Tamarinu tamnu kou. Iako su Marokanci divni ljudi rekao joj je. Kao i Jemenci rekla je mirno, ovjek je podigao svoju au s vinom.

 Na kraju e nai pra-pra unuci biti idovska mjeavina rekla je Ruskinja. Ne, nee biti kao ostali idovi rekao je Harry. Ljudi oko stola su ga pogledali. Mislite da emo na kraju biti veoma slini Muslimanima? upitao je pretjerano uljudno vlasnik putnike agencije. Ili moda kranima? Odmahnuo je glavom. Vi ste ve Izraelci, veoma razliiti od ostalih idova. Zavrio je jesti ribu. General se doimao zainteresiranim. Recite nam kako razliiti rekao je. Vi ste pobjednici. Da bi postojali morate i dalje pobjeivati. Mi ostali pripadamo dugom nizu gubitnika. Nai instinktivni osjeaji potjeu od ljudi koji su zadravali dah kada bi im vlasti pokucale na vrata. To je ona vrsta ljudi koja razvija ljubav za drutvenu pravdu. Ljudi oko stola su utjeli. Potjeemo od istih ljudi, duboko u sebi osjeamo isto. Mislite da smo, zato to smo preivjeli, zaboravili kako je to kada ne moe upravljati svojom sudbinom? Uope to ne mislim. Mislim da je to opasnost koje se treba uvati. Ako vas toliko brine izraelska osobnost rekao je industrijalac oprezno ali veselo zato ne ivite tu? Upravo razmiljam o tome rekao je Harry mirno. Odobravajui amor bio je poput pljeska. Recite mi, gospodine Hopeman, imate li djece? upitao je General. Sina. Biste li ga rtvovali? Tako da moete i dalje biti osjetljivo ljudsko bie? Ne vjerujem u rtvu. Ako je pria o Abrahamu i Isaku istinita onda je Abraham bio lud, a ne religiozan. General je klimnuo. Mi ne moramo rtvovati nau djecu da bismo zadrali ljudskost. Ostat emo spremni. Izgubit emo to je mogue manje sinova. No idovi u cijelom svijetu e i dalje znati da postoji Izrael u koji mogu doi bude li potrebno. Koliko vam je sin star? upitala je ena vlasnika putnike agencije. Brzo e navriti trinaest godina. Mi imamo tinejdere. Nastanite li se blizu Haife javite nam se. Preporuit emo vam dobre kole.

 Ljubazno od vas. Osjeao se primoranim da nastavi. On e ostati u Americi. Doem li, bit e to moja odluka. On e poslije morati odluiti za sebe. Zar Izrael ne nudi dovoljno da moete odluiti i za njega? upitao je blago proizvoa televizora. Ja sam ono to nazivaju liberalom rekao je Harry. Prosvjedovao sam. Stupao sam u povorkama nosei parole. Mnogo sam kritizirao Sjedinjene Drave. No u najmranijim trenucima Amerika je i dalje bila najbolja, najuzbudljivija zemlja koja svima nosi najvie obeanja, ukljuujui i trinaestogodinjem djeaku. Tamar je postalo muno te se ubrzo ispriala i pobjegla. Kada je doao za njom naao ju je na krevetu u fetus poloaju. Da pozovom lijenika? Ne budi smijean, ve sam procurila. Uvijek je tako. eli li da ostanem veeras? Upitao je nelagodno svjestan da sutra mora biti u Eilatu. Ne. Odvedi me, molim te, u Jeruzalem. Na povratku je sjedila zabaene glave. Jednom ju je pogledao i shvatio da ga prouava. ao mi je to nisi naao Inkvizicijski dijamant, Harry. Stisnuo joj je ruku. to misli, postoji li jo uvijek? Ne znam. Zamolila ga je da je odvede u njezin stan. Moramo o mnogoemu razgovarati. Samo ne veeras. Nazvat u te im se vratim obeao je. Na vratima ju je lagano poljubio. alom-alom. Oporavi se, Tamar. alom, slatki moj Harry rekla je.

25 SJ DUESENBERG

Na recepciji je zamolio da ga probude u est ujutro. inilo mu se da ga telefon budi prerano te je oamuen leao u krevetu, a zatim se predugo tuirao no pijesak mu je nestao iz oiju, a ilost se vratila. Vozit e se pet sati te je odluio da ne vozi on. Nakon doruka izaao je i zaustavio prvi taksi koji je naiao. Eilat. Voza je izbeio oi. Mogu li nazvati enu? Imate dvije minute. Vratio se za manje od dvije minute smijeei se od uha do uha. Harry se ve izvalio na stranjem sjeditu. Platit u vas dodatno budete li utjeli i imali ugaen radio. elim spavati. Voza je okrenuo klju. Ai-la-lu-lu, duo rekao je. U osam do dva ugledao je na autobusnoj postaji u Eilatu Mehdijevog ovjeka. Tresca. Ovdje sam. Albanac se iroko nasmijeio kao stari prijatelj. Dobar dan, sair. Harry je krenuo za njim veselei se Duesenbergu, no on ga je odveo do Chryslera nalik njegovom drugom autu, samo druge boje. Jednu godinu mlai, pomislio je. Je li se neto dogodilo drugom autu? Ne, sair. Ne koristimo ga kada moram parkirati u gradu. Veoma se dobro brinemo za njega. Mmmmm. Tresca gaje odveo u smjeru iz kojeg je doao taksi. Vozili su se vie od sat vremena, a zatim skrenuli s glavne ceste no ovog puta nije trebalo mijenjati registarske oznake. Nastavili su ulaziti duboko u Izraelski Sinaj poskakujui po izrovanoj cesti, da bi na kraju stigli do male vile izloene vremenskim nepogodama koja se uklapala u istroene breuljke. Duesenberg je bio parkiran u hladu kue na sjevernoj strani.

 Prijatelju moj rekao je Mehdi na vratima. Kako ste nali ovo mjesto? upitao je Harry dok su se rukovali. Nisam ga naao rekao je Mehdi. Bardyl ga je naao. Bardyl pronalazi sve moje kue. Tu nema niega. Apsolutno niega sloio se Mehdi. Mala tvornica bakra devet kilometara junije. Pojavio se Bardyl, posluio limunadu s mentom i stidljivo ga pozdravio. Harry je popio tri ae dok ga je Mehdi kao arapski domain ispitivao o pojedinostima njegovog neudobnog putovanja. Prodat ete taj uti kamen nekome drugome, zar ne? Mehdi ga je prouavao. Jeste li spremni platiti moju cijenu, prijatelju moj? Ne. Previsoka je. To sigurno nije prevelika cijena za dijamant s takvom povijeu. Ne znam kakva mu je povijest. Siguran sam da va kamen nije Inkvizicijski dijamant. ok na Mehdijevom licu nije bio hinjen, Harry je u to bio siguran. To je ispod vaeg nivoa, gospodine Hopeman. Istina nije nikad ispod nekoga rekao je Harry. To jest dijamant aba! Ne. to imate kao dokaz? aba ima greku. Ozbiljnu manu. Va dijamant nema. Kako znate za manu? Ne mogu vam rei. Mehdi je prezirno otpuhnuo. Radi se o vanom arheolokom projektu koji je u tijeku. Ne mogu vam vie rei, a da ne izdam povjerenje. Mehdi je odmahnuo glavom. ao mi je, prijatelju moj. Da mi date neki dokaz... Ali ljudi kojima u prodati dijamant znaju da je to aba. I ja to znam. Prodat ete ga lano ga prikazujui. To samo vi mislite rekao je Mehdi nepopustljivo. Vae me sumnje, naravno, zabrinjavaju. No one nisu kritine za prodaju mojeg dijamanta. Sreom, neu ga prodati vama. Nikad mi ga niste ni kanili prodati rekao je Harry. Zamolili ste me da doem zbog neeg drugog. Da. Zbog ostalog kamenja koje vam je dao Faruk? elio bih da mi vi kaete kada da ih prodam. elim da napravite raspored prema kojem u ih prodavati. Spremam sam dobro platiti va savjet.

 Pa ipak, kada vam ga dajem besplatno u vezi abe, ne elite ga posluati. Mehdi je utio. Harry se predao. Ne prodajem savjete. Kanite li ostatak dragulja prodati meni? Tome se nadam. Onda u tako zaraditi novac. Mogu li ih vidjeti? Ne sada. No imam ateste rekao je Mehdi pokazujui neke papire na stolu. Zbirka je bila vea nego to je oekivao. Mehdi je bio lukav I oprezan ovjek. Procjene su napravili mnogi ljudi u razliitim dijelovima svijeta, a veina ovjerenih potpisa bila su ugledna I poznata imena. Dao si je vremena. Pomnjivo je itao opise kamenja obraajui pozornost na to kada je obavljena procjena i to se od tada dogodilo s vrijednostima kao posljedica fluktuacija na tritu. Mehdi je priloio i kopije procjena etiri dragulja koje je ve prodao i cijene koje je postigao. Harry mu je rekao da je u dvije transakcije proao vrlo loe. Klimnuo je. Znam. Zbog toga i cijenim ovu uslugu. Teko je planirati raspored za prodaju jednog po jednog rekao je Harry. Ovisi o vaoj potrebi za novcem. Mnogim bi ljudima prodaja jednog od njih bila dovoljna za udoban ivot do smrti. Cijeli sam ivot ivio kao kralj. Zato bih prestao zato to je Kralj mrtav, a ja nisam? I to je jo vanije, zbog nesigurnih okolnosti moja je egzistencija veoma skupa roba. Tako je poput agenta osiguranja koji izrauje sistem godinjih otplata, Harry izradio plan prodaje od kojih se prva trebala dogoditi za tri godine. Naravno, kada biste ih prodali sve odjednom imali biste jednu prednost rekao je. Mogli biste umrijeti prije no to rasprodate cijelu zbirku. Umrem li, nee mi nedostajati novac. Ah, ali meni hoe rekao je Harry. Mehdi se nasmijao poput djeteta. Sviate mi se, gospodine Hopeman. I vi se meni sviate, gospodine Mehdi. Sviao mu se iako mu Egipanin nije vjerovao za uti dijamant. Ne znam jeste mi se sviali kad ste bili s Farukom. No sada mi se veoma sviate. Ne, ne bih vam se sviao rekao je tiho Mehdi. Na kraju se nismo sviali ni sami sebi, znali smo da smo dvoje debelih i zasienih razvratnika. Ali u poetku... u poetku smo bili udesni.

Kada smo bili na Kraljevskoj vojnoj akademiji u Engleskoj najuvaeniji umovi Europe dolazili su u Woolwich, sjedili dokasna u naim sobama i pomagali nam planirati kako poboljati egipatsku monarhiju. Govorili su nam da prouavamo vedsku. to ste dogodilo s tim planovima? Ne bih rado uo tu priu, a jo manje je ispriao Mehdi mu je uputio udnovati i gorki smjeak. No neko smo bili poput mladih lavova rekao je. Bardyl im je posluio odlinu veeru uz koju su ile tri vrsta vina. Kada su obavili posao mogli su se prvi put opustiti u drutvu jedan drugoga. Egipanin je bio odlino drutvo te je Harry osjetio gotovo aljenje kada mu je reeno da nee prenoiti. Odvest emo vas do udobnog hotela. Danas ste mnogo putovali rekao je Mehdi suosjeajno. Ne, elim se vratiti u Jeruzalem. Samo me, molim vas, ostavite negdje gdje mogu uzeti taksi. Ah, moemo uiniti neto bolje. Mi prolazimo pokraj Jeruzalema. Odvest emo vas. Tako su se oprostili od Bardyla koji e poistiti i uzeti Chryslera. No kada su izali, Harry se je skanjivao ui u Duesenberg. Hodao je oko njega divei se stilu koji je Detroit pokuavao godinama oponaati. Nije mogao odoljeti. Jeste li razmiljali o tome da prodate auto? Mehdi je bio oduevljen. ekao sam i ekao da to pitate. Tako sam sretan to ste to napokon uinili. Nije se ak ni trudio odbiti. Automobil je razlog zbog kojeg sam prihvatio onako nisku cijenu za prvi dragulj. Rubin. Katarina II? Da. Ovaj je auto bio u Egiptu. etiri se godine pekao u polju I sluio svrakama kao gnijezdo. Nije bio ak niti podignut na klade, stajao je tako s raspucalim gumama. Bardyl je morao otii onamo i u mnoge ruke turniti gotovinu. Rastavili su ga na najmanje dijelove, a svaki je dio poslan zasebno. Kakva zadaa! Samo podvozje tei dvije i pol tone. Smijem li ga voziti? Morate rekao je Mehdi. Sjest u do vas. Otvorio je stranja vrata kako bi propustio vozaa. Veeras e Tresca biti gospodar. Poelo je s podrhtavanjem. Kada je pokuao okrenuti upravlja bilo je tako teko da nije mogao vjerovati. Trebalo je snage, bio je gori od tekog kamiona.

 Auto mora krenuti brzinom ovjeka koji hoda rekao je zabrinuto Tresca sa stranjeg sjedita. Onda se sve kree na kuglinim leaj evima. Bila je to istina, kada ga je jednom pokrenuo bilo je lako upravljati. Osjeaj vonje bio je neponovljiv. Bio je svjestan daje vie iznad ceste nego obino. Krovovi obinih automobila dolazili su do vrha njegovih vrata. U poetku je vozio odvie oprezno i odvie sporo zato to je kamenita cesta bila loa. No inilo se da Duesenberg oprezno bira kuda prijei preko kamenja. Kada su doli do poploane glavne ceste gume su zagrizle, a auto je divno odgovorio. Jedva je pritisnuo gas i ve su vozili devedeset kilometara na sat, a motor je samo uborio. Ii e dvostruko bre rekao je Mehdi. Budete li odvie naglo zakoili, gospodine, udarit emo glavama rekao je Tresca revno. Koio je njeno. Dok su se probijali kroz tminu mislio je o Ben Huru koji vozi kola u koja je upregnuto etiristo dvadeset velikih konja koji daju sve od sebe. Usporavao je cijelim putem dok su prolazili kroz selo. Nakon otprilike sata vonje ugledao je pred sobom svjetla grada i ponovno dotaknuo konice. Dok su mu se pribliavali stado sivih duhova komeajui je izalo na cestu. to je pak sad ovo? upitao je Mehdi. Mislim da su ovce rekao je gasei motor kako bi utedio gorivo. Iza ivotinja kamion od jedne tone muio se zateui debeo konop preko ceste, konop koji je bio privren za Land-Rover s druge strane. inilo se da veliki kamion s mukom vue manji auto. Tresca se naslonio preko stranjeg sjedia. Sjeate li se ovog mjesta? rekao je Harryju. Ovdje su nas zadrali kada sam vas vozio u Jordan. Sjeao se, kamiona koji je pregazio kozu na cesti i zaustavio promet. Ovo mi se ne svia rekao je Tresca Mehdiju. Biti zaustavljen na istom mjestu dva puta. Moda trae vas. Dvaput nije sluaj. Mehdi je otvorio pretinac u kojem je bio pitolj. Harry se naprezao da vidi. Na vanjskom rubu odsjaja s prednjih farova ovce su se poele razdvajati; kroz stado su se probijali ljudi. Razaznao je est ili sedam figura. Trenutak poslije vidio je da jedan od njih ima turban od bijele tkanine s tamnim prugama. Neto iza njega nalazio se drugi koji je na glavi imao platnenu kapu koja mu je prijanjala uz glavu. ovjek u turbanu bio je moda nervozan ili preplaen. Stalno se okretao kao da provjerava slijede li ga ostali. Sada im je Harry vidio ruke.

 Boe moj rekao je. Tresca je rekao neto na arapskom, a Mehdi je posegnuo za pitoljem u pretincu no Arap u platnenoj kapi ve je na auto bacio neto to je pogodilo vjetrobransko staklo. Staklo je napuklo I prsnulo, ali se nije rasprsnulo, a granata je odskakutala. Dogaaji su se slili u jedan budui da se sve dogodilo odjednom. Provukao je ruku pokraj Mehdija i otvorio vrata, stavio zatim nogu na bok drugog ovjeka i odgurnuo ga otkoprcavi se nakon njega sve dok oboje nisu leali na tlu. Bio je to djelo istog instinkta. Nije imao predodbu na koju je stranu auta otila granata te je mogao gurati Mehdija i na nju. Eksplodirala je na drugoj strani upravo kada je poela uasna buka. Svi su Arapi pucali na Duesenberg. Harry je zgrabio Mehdija te su pobjegli od auta. Drei se za ruke poput djece naslijepo su odjurili u mrak. Mehdi se nije dobro kretao ak i za debelog ovjeka. Jedva je trao, Harryju se inilo kao da se kreu po ljepilu. Bojao se da ne doivi infarkt. Kroz pucnjavu je uo teko hrapavo Mehdijevo disanje. Pali su na ogradu od bodljikave ice te je posjekao ruku. ica je bila stara i hrava. Ukrali su je nesumnjivo nakon nekog rata; razmiljao je o tetanusu dok se migoljio i nespretno provlaio izmeu dvije niti, jo se vie pozlijedivi. Bodljikava se ica zakaila za Mehdijevu odjeu te se Harry pomuio da ga oslobodi. Alah prodahtao je Mehdi. Napokon se njegova koulja razderala. Cijelo to vrijeme tridesetak metara dalje ljudi su i dalje pucali na auto. Spremnik goriva eksplodirao je upravo kada se Mehdi oslobodio te su se priljubili uz zemlju pokuavajui pobjei od blistave svjetlosti. Vidio je da Mehdi nosi Trescin pitolj debele cijevi. Harry se bojao da ne zapuca i ne otkrije gdje se kriju no kada mu gaje pokuao oduzeti nije ga mogao izvaditi iz prstiju drugog ovjeka. Nemojte ga upotrijebiti rekao je no rijei mu je priguila pucnjava. Utipnuo je Mehdija za punanu ruku. Nemojte upotrijebiti pitolj proaputao je. Mehdi ga je tupo pogledao. Harry je pokuavao drati glavu nisko iza kamenja koje je stajalo uz ogradu. Oekivao je da ih nau prije ili poslije. Kao mali djeak uo je za ovjeka ije je prezime nosio i njegov otac i godinama poslije imao nonu moru u kojoj je uao u podrumu njihove zgrade dok je Bruno Hauptmann dolazio kako bi ga oteo. Bilo je kao da se san tek neznatno promijenio.

No umjesto Hauptmanna do njega je dolazio nepravilni zvuk vozila, a zatim jo glasnija pucnjava. Podigao je glavu dovoljno visoko da vidi kako Arapi vie ne pucaju na auto u plamenu. Pucali su preko automobila, a to je vanije, drugi su pucali u njih. Harry je vidio samo dvojicu u krugu svjetla no dok ih je gledao, pogodili su ih. Leali su mirno no onaj tko je pucao u njih nije poputao te bi se meta trnula svaki put kada bi je pogodio metak te se inilo kao da se dva tijela svijaju. S ruba sjenki neki se drugi Arapin okrenuo i otiao ravno do njih. Bio je u panici kao i oni. Kada im se pribliio zauli su njegovo teko disanje, a zatim njegovo gunanje kada je bio gotovo iznad njih i udario u bodljikavu icu. Provukao je prvo svoju glavu i prsa kao to je uinio i Harry. Pogledali su ga, a on je pogledao njih. Mehdi je svojim punanim rukama podigao pitolj, prislonio ga na ovjekov vrat i opalio. Harry je stajao i drao zagrljenog debelog mukarca. Nikada ga nisam namjeravao nikome drugome prodati proaputao je Mehdi. Samo vlastitom narodu. Vratiti im dio batine. inilo se kao da ima tihi oblik histerije. Pa ipak mi ne doputaju da se vratim. Nikada nisu oprostili rekao je Egipanin. Izgubio je svoj fes. Haim atah margish besederl upitao ih je vojnik. Jeste li dobro? Harry je klimnuo. Kajn rekao je gledajui kako kemikalijama polijevaju auto. Ono to ga je poslije muilo ono ega se stidio i to ga je ispunjavalo strahom bilo je sazanje da, dok mu je Mehdi drhtao u zagrljaju, mrtvi leali na tlu, a ono to je nekad bio Tresca jo uvijek sjedilo u sjeditu koje se puilo on prvenstveno osjeao to je sada na cijelom svijetu ostalo samo dvadeset devet SJ Duesenberga.

26 SREA I BLAGOSLOV

Odveli su ih u vojniki logor gdje ih je ispitivao mladi tamni bojnik koji je imao strpljenja ponavljati ista pitanja sve dok nije sastavio izvijee o napadu i sekundu po sekundu opisao dogaaj onako kako su ga oni vidjeli. asnik im nije postavio nikakvo osobno pitanje; Harry je bio uvjeren da zna sve o njihovim ivotima. Jo su samo dva napadaa bila iva. Jednog su prevezli helikopterom do Jeruzalema zbog operacije. Odveli su ih da vide drugog u eliji. Poznajete li ga? Arapin od devetnaestak godina. Na sebi je imao radne cipele, smee pamune hlae i jednostavnu plavu koulju. Kosa mu je bila nepoeljana, pod oima je imao podonjake, na neizbrijanoj vilici nejasnu modricu. Odmahnuli su glavama. Bilo ih je jedanaest. Sve egipatski studenti. Bojnik je pogledao Mehdija. Mislili su da ubijaju vas na stranjem sjeditu Duesenberga. Mehdi je klimnuo. Kau da prodajete sveti muslimanski predmet nevjernicima. Na mladiu je sve osim njegovih oiju bilo oputeno. Nikada ga ne bih prodao van Islama rekao je Mehdi na arapskom. Prodali biste ga rekao je mladi. Cjenkate se s njima poput bolesne kurve i prodajete nau duu. Trgujete dijelom damije u Akri s kranskom svinjom, sa idovskim gadovima koji uzimaju I uzimaju ono to je nae. Mi vidimo, promatrali smo. Nisam im ga prodao. Imao sam druge planove. Bojnik je klimnuo. Obojica zatvorenika imaju informaciju da se takoer pregovaralo o vaem povratku u njihovu vladu. Mladi se opet obratio Mehdiju. Znali smo da neete doi. Ne bi mnogo izdrali. uti. ivotinjo! Poginulo je devet mladih ljudi. Zato? Nijedan od vas budala nije se rodio kada sam otiao iz Egipta. Nai te se oevi dobro sjeaju rekao je mladi. Nije im elio nita vie rei.

 Gdje je bilo osiguranje? upitao je Harry bojnika kada su izali iz zatvorskog kompleksa. Stigli smo veoma brzo. To nije osiguranje. Da smo bili na stranjem sjeditu... Bojnik je slegnuo ramenima. Imali ste sree. Onaj tko kae da osiguranje moe zaustaviti metke lae. Kada je bojnik bio gotov s njima upitao ih je ele li da ih prevezu helikopterom u bolnicu Hadassah. Mehdi je energino odmahnuo glavom. Ne rekao je Harry. Vojni im je lijenik svakome dao dvije tablete za smirenje od pet miligrama. Ne trebaju mi rekao je Harry. Lijenik mu ih je tutnuo u ruku. Besplatne su rekao je. U stoernom su vozilu odvezeni do motela u Dimoni. Bila su gotovo dva ujutro kada su stigli, a ulice su bile prazne. Bilo mu je drago vidjeti motoriziranu vojnu patrolu. Kada je naposljetku ostao sam u sobi Harry se poeo tresti. Pokuao je zaustaviti drhtanje no nije imao vlast nad sobom. Popio je jednu tabletu i poeo se razodijevati. Zatim je uzeo drugu i legao na krevet u donjem rublju ekajui da ponu djelovati. Ujutro su on i Mehdi naruili veliki doruak i pojeli ga s osjeajem krivnje. Tijelo rekao je Mehdi. Moram natjerati vlasti da ga daju. Igrao se s jajima. Jadni moj Tresca. Telefonirao sam Bardyu. Jesu li bili roaci? Jo blii. Prijatelji. Vama se sve promijenilo, zar ne? Nikada mi nee dopustiti da se vratim. Dobro. Posao koji mi je vlada pristala dati bio je posao tek neto vieg dravnog slubenika. Nesumnjivo bih ga se zasitio. Uzdahnuo je i ostavio jaja. Ironija je rekao je Harry u tome to su vas pokuali ubiti strahujui da ete mi prodati dijamant aba. A vi meutim nemate abu. Mehdi se nakreveljio. To je istina. Ne elim vas vrijeati, prijatelju moj, ali... Kaem vam, aba ima manu! Ima veliku greku. Zacijelo postoji nain da to potvrdite. Egipanin gaje otro promatrao.

 U damiji u Akri postoje opseni zapisi. Moda postoji opis dijamanta koji je jedno ukraavao Maksuru. Ali, shvatite... ako taj opis ne spominje manu, onda mane nema. Moete li nekoga zamoliti da pogleda te zapise? Mehdi je slegnuo ramenima. Vjerniku je sve mogue rekao je. Mehdi je radio veoma brzo. Nazvao je Harryja neposredno prije deset naveer i oni su se opet sreli u kavani. Jeste li provjerili zapise? Egipanin je klimnuo. Onako je kako ste rekli rekao je polako. Harry je osjetio laganu vrtoglavicu. aba ima veliku greku. Kamen koji ja posjedujem nisu iz damije u Akri uzeli kriari. Onda ga znai... moete prodati? Nisam vie vezan vjerskim razlozima. To nije relikvija. Uspijemo li se sloiti oko uvjeta, prodat u vam ga. Pazio je da duboko ne uzdahne kao to je elio. Kao to kaete, nije relikvija. Mogu vam platiti samo njegovu vrijednost kao dragulja rekao je oprezno. Veoma je vrijedan. Oboje to znamo. Kvaliteta mu nije tako dobra. Ali ga veliina spaava. Mehdi je ekao. Milijun i sto tisua. Mehdi je klimnuo. elim vam sreu s dijamantom, gospodine Hopeman. Ispruio je ruku. Harry ju je vrsto stegnuo. Mazel un broha, Bardissi Pasha rekao je. Kad god bi kupio dijamant sjetio bi se zlata koje je Maimonides morao nositi, a koje ga je inilo lakom metom za razbojnike na putovanju. Tehnologija je olakala taj teret. Sljedeeg jutra u banci Chase Manhattan, a na zahtjev Saula Netschera specijalist je pritisnuo prave gumbe. Ubacio je u raunalo brojeve koji su predstavljali kreditno pismo za koje se pobrinuo Saul Netscher, zatim dodao ifriranu poruku i identifikacijski broj Mehdijevog rauna u Credit Suisse u Zuerichu i novac je elektronskim putem bio prebaen iz New Yorka na vicarski raun. U Dimoni je Harry napisao kupoprodajni ugovor kojeg su i on i Mehdi potpisali. Sve je bilo jednostavno i isto. No jo uvijek je imao isti problem kao Moimonides-problem kako dopremiti kupljeni dijamant kui.

Bilo je gotovo podne kada je uao u hotelsku sobu u Jeruzalemu. Ugledao je poruku gotovo odmah. Bila je vrlo praktina te ju je zalijepila za vrata kupaonice. Najdrai Harry, Oprosti to sam ekala da ode. Ve neko vrijeme znam da ne bi ilo, no uasno se bojim scena. Bila sam pod snanim iskuenjem da probani zato to si drag no bilo bi gotovo za godinu dana. Draa mi je uspomena. Ako osjea to i ja nemoj, ne pokuavaj me nai. elim ti mnogo godina punih radosti. T. Sjeo je i nazvao je, no nitko se nije javio. U muzeju su mu rekli da je gospoa Strauss produila svoj odmor. Ne, nisu znali gdje je. Imao je dobru predodbu gdje bi je mogao nai. No kada je spustio slualicu sjedio je dvadeset minuta i prisiljavao se da bude miran. Vrlo metodino pobrinuo se za ono to je morao obaviti. Zamotao je prljavo rublje i poslao ga, a zatim se zaustavio u poslovnici zrakoplovne tvrtke u predvorju hotela i kupio dvije karte za zrakoplov koji je polijetao s Ben Guriona kasno popodne. Ostalo mu je malo vremena no brzo se spakirao i odjavio iz hotela. Zatim je uao u taksi i rekao vozau da ga odvede u Rosh Ha'avin. Djevojica je sjedila u praini na ulici isto kao i kada ju je vidio prvi put. Harry je rekao vozau da zaustavi taksi. Priao je djetetu I kleknuo. alom, Habiba. Sjea li me se? Smeteno je zurila u njega. Je li teta Tamar tu? Djevojica je pokazala u smjeru bakine kue. Kada je stigao, pokucao je na mreasta vrata, a iznutra ga je pogledalo dvoje ljudi. Uite ako elite rekla je ya umma. Stajala je naslonjena leima na zid. Ya abbaje sjedio za stolom i pio arak. elim razgovarati s Tamar rekao je Harry. Nitko mu nije odgovorio. Iza zatvorenih vrata druge sobe netko se zasmijuljio. uo je kako je Tamar neto kratko i estoko rekla i kikotanje je prestalo. Ya abba je odmahnuo glavom. Ona ne eli rekao je na engleskom. Do vraga rekao je Harry. Neka mi to sama kae. Ne razumijem tri stvari rekao je ya abba na hebrejskom. Da, etiri koje ne znam. Kako orao leti zrakom, kako zmija pue stijenom, kako brod morem plovi i kako mukarac postupa s djevojkom.

 Popio je svoje pie i nalio arak iz boce i vodu iz vra. Svi su gledali kako se bezbojne tekuine mijeaju u ai i poprimaju mlijenu boju. Harry je otiao do zatvorenih vrata i pokucao. Tamar rekao je. Bilo je tiho. Sluaj rekao je moemo barem porazgovarati o tome. Nije odgovorila. Moram odmah otputovati, popodne. Imam avionsku kartu za tebe. ekao je. Isuse, razgovaraj sa mnom. Jesi li ovakva svaki put kad dobije menstruaciju? uo je struganje stolca, a onda ga je neto udarilo. Kada se okrenuo, ya abba se spremao ponovno ga udariti. Hej! Starac je bio snaan. Harry se nadao da mu jagodina kost nije slomljena. No bio je pijan te ga je Harry jednom rukom drao na sigurnoj udaljenosti. Odmaknite ga rekao je. Ya umma je poela zavijati poput arapskih ena koje nariu. Odmaknite ga od mene. Vani je voza taksija zatrubio kada su ya abbu odveli do njegovog stolca. Do vraga, zar ne shvaa? Volim te! Vikao je Harry u zatvorena vrata. Otvorila su se. Tamarina je sestra prola kroz njih onoliko brzo koliko joj je to doputao njezin trudniki trbuh. Yaffino je lice bilo zadovoljno od uzbuenja. Tutnula mu je poruku u ruku, on ju je otvorio I uzdahnuo. Harry nee nikada uiniti neto to e me povrijediti. Podigao je pogled i vidio kako ga Yaffa promatra sa suosjeanjem I zanimanjem to ga je smetalo vie nego bol u obrazu. alom proaputala je ya umma kada je izaao kroz vrata. Tri jemenske ene stajale su glavama prislonjenih jedna o drugu I mrmljale dok su ga pratile pogledom. Dijete je jo uvijek sjedilo u praini. Na obrazu joj je opet bila muha. Otjerao ju je prije no to je uao u taksi i rekao vozau da ga odvede u zranu luku.

27 GREKA

Osjeao se kao da je godinama bio nesvjestan opni preko njegovih oiju i uiju koje su otpale kad se vratio te je prvi put vrlo jasno vidio i uo Ameriku, u Westchesteru polja i ume oko kue, abe, udaranje ljetarke, rezanje udaljene motorne pile, na Manhattanu, oblik i visinu zgrada, zvukove prometa izvan duana koji su bili barbarskiji nego ulina buka u Jeruzalemu, no gotovo utjeni zato to su bili djelii koji su pristajali u slagalicu. Mjesto na kojem ga je ya abba udario poprimilo je grimizno ljubiastu boju te je modricu oprezno mazao hladnom kremom. Della je zurila u nju kada su se nali na ruku, ali ga nije nita pitala. Srela sam nekoga, Harry. Je li... ozbiljno, Della? Imao je dojam da je nepristojan kao da nekoga uhodi. eli da se vjenamo. Bila je blijeda. Drago mi je zbog tebe. I bilo mu je drago samo to nije tako zvualo. Zaudo, bio je pomalo pogoen. Njih su troje tjedan poslije civilizirano veerali osjeajui veliku nelagodu. ovjek se zvao Walter Lieberman. Bavio se analizom vrijednosnih papira na Wall Streetu. Razveden. Imao je dobar prihod i tanku kosu. Na licu je iz navike imao pomalo zabrinuti izraz poput Johna Chancellora, bio je njean i postojan. Pod nekim drugim okolnostima Harrvju bi se moda i svidio. Bilo je jednostavno. Ona e zatraiti razvod, a Harry e pristati. Volio bih zadrati kuu rekao je. I ona ju je voljela no hrabro je klimnula i naveliko se raspriala o Walterovoj uviavnosti i taktu kada je odluio da ne prisustvuje bar micvi. Bar micva je posve ispunila njihove ivote. Della je uinila sve; rezervirala je dvoranu u hramu, unajmila dobavljaa, odabrala jelovnik. Sve je bilo spremno osim Jeffryja Martina Hopemana koji je zapinjao u haftari kao da nikad nee nauiti trope, glazbene simbole iz svitka. Harry je s osjeajem krivnje shvatio da ga je, dok je on negdje daleko jurio za udnim bogovima, njegov sin trebao.

Poeli su zajedno raditi na haftari koja se pjevala samo kada sabat padne za vrijeme Sukota, proslave etve. Odlomak opisuje rat Goga i Magoga, a Jeffu je ak i engleski prijevod bio nerazumljiv. Tko je bio Gog? Voa neprijatelja koji je napao Izrael rekao mu je Harry. Tko je bio Magog? to, a ne tko. Magog je zemlja iz koje je doao Gog. Moda to I nije bila stvarna zemlja. Moda samo predstavlja sve izraelske neprijatelje. Nisu ak ni sigurni o emu se radi u mojem odlomku? Veliki dio znaenja izgubljen je tijekom stoljea, to je tajna rekao je Harry. Odvie je stara. To je stvarno zabavno, zar ne? Priati priu koja se tako dugo prenosi. Jeff je progunao. No svidjele su mu se kipe koje je Harry kupio u Mea She'arimu. Izabrao je plavu s izvezenim cvijeem u pastelnim bojama. Jesi li mu kupio taliti pitala ga je Della. Nisam se sjetio priznao je. Uzdahnula je. Mora mu nabaviti talit. Stoga je otiao u idovsku knjiaru na Lower East Sideu i kupio svojem sinu molitveni al napravljen u Izraelu. Bilo je jasno to Jeff eli kao dar za bar micvu. Harry je na razliitim mjestima naiao na stranice istrgnute iz asopisa o lovu i ostavljene tako da ih on otkrije, reklame u boji koje su pjevale hvalospjeve o pukama tipa .243 6mm. Remington, .250-3000 Savage, .257 Roberts. Neu ti kupiti lovaku puku rekao mu je Harry. Zato ne? Ako ne posmicamo jelene, zimi e gladovati. Vraaju se grabeljivci. Oni to bolje rade. Mnogo se dobrih ljudi bavi lovom. Neki od njih trebaju meso. To priznajem. Ako eli loviti iz sportskih pobuda, ekaj dok ja prestanem odgovarati za tvoje postupke. Kupili su mu prijenosni pisai stroj. Harry mu je naknadno kupio I mreu od bambusa teku manje od deset dekagrama, ljepoticu dugu dva metra no nije bio siguran da e to zadovoljiti djeaka koji je sanjao o tome da ubija jelene. Poeo je s velikom pozornou itati lanke u Timesu koji su mu nekoliko mjeseci prije mogli promaknuti. U Argentini su bande neonacista pucale iz mitraljeza i bacale bombe na idovske duane I sinagoge, a oteli su i dvije idovske obitelji radi otkupa. U Bavarskoj su se mladi antisemiti obuavali u paravojnim drutvima. Sovjetska je vlada slala vie idovskih disidenata u umobolnice.

Neki je profesor iz Wisconsina napisao knjigu u kojoj je Holokaust nazvao golemom idovskom prijevarom. Predsjednik je osudio Izrael zbog naseljavanja na okupiranim podrujima. Amerika se pridruila ruskim zahtjevima za osnivanjem palestinske domovine. Dan nakon to je objavljena zajednika izjava Harry je otiao do sefa i izvadio staklenku vazelina u kojoj je bilo sakriveno est malih dijamanta. Stavio je staklenku ondje gdje ju je drao i njegov otac. Bio je to drugi radni stol, no on je kao I Alfred Hopeman drugu ladicu s desne strane koristio za marke, spajalice, gumice i male ute hirove koje ovjeku mogu spasiti ivot bude li morao bjeati usred noi. Pet tjedana nakon to je potom poslao prljavo rublje iz Jeruzalema, paket je stigao. Razmotao ga je i izvadio uti dijamant iz njegovog gnijezda izmeu miomirisne sportske arape i Jokey gaica sa sramnom mrljom, a sljedee je jutro otiao do svojeg carinskog posrednika i ispunio obrazac 3509 vlade Sjedinjenih Drava, obavijest o formalnom ulasku i odnio to i potvreni ek u ured carinskog slubenika koji se zvao McCue u Svjetski trgovaki centar. McCue je odmahnuo glavom kada ga je ugledao. Jo uvijek krijumarite, gospodine Hopeman? Uinio je to mnogo puta. Iako je tehniki gledano prekrio zakon, Carina je shvaala da se radilo o razlozima sigurnosti, a Harry je uvijek odmah dolazio k njima i plaao uvoznu carinu, 4 posto kupovne cijene za kamenje manje od pola karata, 5 posto za vee dragulje. Odmah se susreo sa Saulom Netscherom koji je sjetno prouio kamen. Ha, tako je velik. Jesi li siguran da to nije Inkvizicijski dijamant? Harry je klimnuo. Gdje je onda do vraga? Ne znam. to da kaem ljudima koji su sakupili novac? Istinu. Mogu im ili vratiti novac ili mogu ekati dok ne prodam dijamant. Odlue li se za to, oduzet u svoje trokove i podijeliti s njima profit rekao je zlovoljno. Kiilo je etiri dana za redom, uporna jesenska kia. Onda je anticiklona donijela hladni zrak iz Kanade, a kada se pojavilo sunce nastupilo je bablje ljeto. Ono to je bilo zeleno odjednom je promijenilo boju. Iznenada je osjetio snanu elju da vidi jelena. Vonjak je bio pokriven jabukama koje su pale sa stabla I fermentirale onako kako to vole bjelorepi jeleni. Njihovih je tragova bilo posvuda kao i kuglica od izmeta koje su pokazivale da dobro jedu no kada je tog jutra trao

stazom uz rijeku vidio je samo ptice I vjeverice; jeleni su poput murje, nikada ih nema kada ih trebate. Njegov je sin izaao i naao ga kako sjedi blizu obale naslonjen na stablo. Bili su u dobrim odnosima, on i Della su zajedniki odradili teko objanjavanje. Onoliko koliko je mogao Jeff je shvatio to se dogaa njihovoj obitelji i to se nee promijeniti. Jeff je sjeo pokraj njega. Bukve su bile smee, breze i jablani uti. Hrastovi i javori bili su poprskani crvenim i naranastim, neprorijeena uma bijelih jasena postala je gotovo ljubiasta, a tu i tamo je poput baklji izvirivala runjevina. Sve se to odraavalo u void koja je tekla. Razmiljao sam o tome to bih uinio da mi netko pokua oduzeti ovo imanje zato to smo idovi rekao je. Jeff je bio zbunjen. Hoe li to uinili? Mislim da nee. Bacio je kamenu vodu. No to se mnogo puta dogaalo na drugim mjestima. U Izraelu sam neto nauio. Da do toga doe kupio bih ti puku, a jednu i za mene. ... Ne bih je iskuao na ljudima. Tome puke slue rekao je tiho. Ubijaju ivotinje i ubijaju ljude. Ocu je bilo teko vidjeti kakav uinak imaju njegove rijei no gledao je Jeffovo lice. eli rei da im ne bi dopustio da nam uine ono to bi eljeli, onako kako su to napravili u Europi. Klimnuo je. Jeff je uvukao ramena. Bilo bi se bolje boriti. Mrzio bih to... no elio bih biti s tobom. Dotaknuo je Harryjevu nadlakticu. Doista, tata. Znam. Kada su se vratili kui odluio je izvaditi est malih dijamanata iz njihovog skrovita i prodati ih. Ljudi koji su spremni umrijeti za svoj komad zemlje nemaju potrebu za planom za bijeg. Te je noi pokrio draguljarski stol runikom kako bi ga zatitio od masti i izvadio staklenku iz ladice. est je dragulja bilo malo, a zbog njihove ih je boje bilo teko pronai u vazelinu te ih je morao napipati prstima i izvui to je bio prljav posao. Golemi umjetni dragulj nalazio se neposredno ispod povrine poput uvara. Izvadio ga je u gustoj i ljepljivoj masti i kopao uokolo sve dok nije jednog po jednog naao sve dragulje. Bili su veoma lijepi. Prodat e se u zarunikim prstenju. Kada ih je obrisao shvatio je da je vazelin ostavio na njima mutan sloj koji je umrtvio

njihov sjaj. Jedini ligroin koji je imao bio je ugljeni upalja no nalio ga je malo u zdjelu i divno odstranio sloj. Suio ih je kada mu je pogled zapeo za veliki umjetni dijamant. Donji dio bio je premazan pozlatom i pokriven mau no odjednom je vidio ono to mu nije bilo oito kada je kao dvanaestogodinjak pronaao staklenku. To nije bila staklena masa za umjetne dragulje. Stao je iznad njega, pjevuei zatvorenih usta, i bojao se uzeti ga. Gotovo da nije mogao dovoljno vladati sobom da bi obrisao vazelin s kamena. Bio je bruen u obliku ljupke briolete. Fasete su bile sline onima na Mehdijevom kamenu. No ovaj je dijamant izbruen ak I prije nego Mehdijev, u vremenu prije no to su znali mnogo o sofisticiranim tehnikama. Nie dvije treine dragulja bilo je pokriveno bojom te je drhtavim rukama ostrugao pozlatu s dna otvorivi prozor i oprao ga u kupki nalijevajui naftu. Kada je upalio svjetiljku na postolju mikroskopa i stavio kamen iznad nje unutranja kristalna graa ispunila je njegovu lupu. Boja je bila izvanredna, zlatna ali toplija od zlata. Snana sunana svjetlost. Komprimirana u kamenu. Prekrasna vatra. istoa. Koja je zavravala u iznenadnoj mlijenosti i brutalnoj tami koja se protezala preko vrha. I prije no to je ugledao greku znao je koji je to dijamant. To si mi pokuavao rei! rekao je svojem ocu. Sjedio je. I dodirivao ga. Vrcima prstiju uspostavljao vezu sa sjeanjem i obeanjem Hrama u Jeruzalemu. S dugom tiinom genize u dolini Akor. Sa svetom maksurom iz damije u Akri. S krvavim grijesima panjolske inkvizicije. Sa svetom uzvienou papinstva. Sve je to vei dio ivota njegovog oca bilo u staklenci kemijskog elea. Nakon kratkog vremena postao je svjestan da isputa zvukove. Lude zvukove. Iznad njega Lawrensonovi su otvorili vrata svoje sobe. Kaem ti, to je on. Vjerojatno je bolestan uo je kako njegova domaica govori muu. Niz stepenice zauli su se koraci Sida Lawrensona. Unato satu Harry je posegnuo za telefonom. Mehdijev je kamen ukraden iz Vatikanskog muzeja rekao je Harry Saulu.

 ...Dovraga, odlui se! Rekao si da to nije Inkvizicijski dijamant! Nije. Postoje dva dijemanta. Ovaj elim vratiti u Rim. Hoe li ga tvoji donatori darovati Vatikanu? Ja odustajem od mojih trokova. Netscher je bio van sebe od bijesa. to trai? Pristali su kupiti neto to je vano za idovsku povijest. Rei e mi da odem i naem hrpu bogatih katolika. Sluaj, Saule, dobit e vie nego to su platili. Dugo je I naporno govorio. etrnaest je donatora rekao je naposljetku oamueni Netscher. S dvanaestoricom u se namuiti no moda neto postignem. Dvojica ne bi donirala katolikoj crkvi ni pod kojim uvjetima. Onda u dva dijela dati ja rekao je Harry. To je mnogo novca. to tebi znai hoe li ili nee utrpati taj dijamant natrag u papinu mitru? To je ukradena roba. To je... obiteljska obveza. Mrzio je Petera Harringtona to je tako precizno ocijenio njegovu savjest. Reci im da e biti spomenuti u papinskoj ceremoniji. Saule, ti ih moe nagovoriti rekao je Harry njeno. Netscher je uzdahnuo. Monsinjor Peter Harrington doekao ga je u Rimu i odveo ga ravno Svetoj stolici. Harry je poslao brzojav kardinalu Pesentiju u kojem mu je javio da je skupina filantropa kupila ukradeni uti dijamant i da ga on vraa u Vatikanski muzej. Sada im se kardinal zahvaljivao. Molto grazie mrmljao je Kako velikoduno i ljubazno! Uveo ih je u svoju radnu sobu. Kada su sjeli za stol u refektoriju, a Harry izvadio dijamant iz svoje aktovke kardinal ga je uzeo gotovo ne vjerujui. Zahvaljujem Bogu to je poslao vas da vratite Aleksandrovo oko i Grgurovu mitru, gospodine Hopeman. To nije Aleksandrovo oko, Vaa Uzoritosti. Kardinal je bio zbunjen. U vaem je brzojavu stajalo da vraate ukradeni dijamant. Ovo je kamen koji sam kupio u Izraelu dijamant koji su kradljivci iupali iz mitre u vaem muzeju. No to nije dijamant kojeg je izbrusio Julius Vidal, moj predak, a zatim darovao Crkvi. Ne razumijem. Dijamant koji drite zamijenio je original, Vaa Uzoritosti. Davno prije sadanje krae.

Zurili su u njega u oaju. Peter Harrington je odmahnuo glavom. uvamo odline opise. Teko mi je povjerovati da je moglo doi do takve zamjene. Dijamant je samo dvaput izaao iz Vatikana rekao je Harry. Jedan je put moj otac popravio mitru u Berlinu i ponovno stavio dragulj. Vai e zapisi pokazati da je dragulj koji je vratio preko draguljarske tvrtke Sidney Luzzatti & Sons iz Napulja bio ovaj dijamant koji mu je poslan. Ve je tada znao da to nije pravi Inkvizicijski dijamant koji se nalazio u njegovom sefu. No u svojem je dnevniku opisao besprijekorni dragulj iz mitre kao Inkvizicijski dijamant odradivi svoj dio u aradi staroj tristo pedeset godina. Zamjenu je mogao obaviti oko 1590. moj drugi predak Isaac Vitallo iz Venecije draguljar koji je umetnuo dragulj kada je izraena mitra. Rekao im je to je prije dvije veeri otkrio u svojoj radionici. Moda je Vitallo bio obini lopov. Moda mu se inilo da ima dovoljno razloga da to uini. Znam samo da je od tada moja obitelj uvala tajnu i dijamant. Dugo rekao je Harrington. Harry je klimnuo. Tijekom razdoblja koja su bila uasna za idove. Moda ih je tjeila mala osobna osveta. Zato vam otac nije rekao? Predugo je ekao. Mislim da mu je postalo neugodno, bio je to anakronizam. Slegnuo je ramenima. Osveta je anakronizam. Vrijeme je da se prestane skrivati. Kardinal Pesenti bio je fasciniran. Ovaj je kamen izuzetno vrijedan rekao je podiui ga. Stoga je dijamant koji je Vitallo zamijeniopravo Aleksandrovo oko mnogo vredniji? On je doslovno neprocjenjiv. Kanite ga vratiti Crkvi!? rekao je odmah kardinal Pesenti. Ne, Vaa Uzoritosti. On i kardinal su sjedili i gledali se. Ozraje se neznatno promijenilo. Ukraden je Majci Crkvi. Prihvatili ste se toga da nam vratite ovaj manje vrijedan kamen. Mi smo pravni vlasnici Aleksandrovog oka, zar ne? Mi ga zovemo Inkvizicijski dijamant. Prije no to je postao vlasnitvo Crkve pripadao je ovjeku koji je spaljen zato to je bio idov. U tiini, Peter Harrington je proistio grlo. Nema pravo, Harry! rekao je promuklo.

 Imam apsolutno pravo. Za razliku od Jeruzalema, mogue je podijeliti vlasnitvo dijamanta. Poduzeo sam korake da se preda Izraelskom muzeju, vaem muzeju u Vatikanu i Jordanskom muzeju u Amanu. U svakom e muzeju biti naizmjence izloen po pet godina. Kardinalova usta su se stisnula u crtu. Vilica mu se ukrutila. No dok ga je gledao kako se bori da odri vlast nad svojim osjeajima Harry je udei se vidio da prelatove oi nije ispunila ljutnja. Bernardino Kardinal Pesenti klimnuo je. Bilo je i vrijeme. Ispruio je ruku i dotaknuo Harryja. Vrjjeme je da zalijeimo rane, gospodine Hopeman rekao je.

28 UVAR

Telefonirao je Davidu Leslau i dugo troio skupe impulse odgovarajui na razdragana pitanja. Na kraju se meutim David poeo smijati. Ponovi mi. Naao si ga gdje? U staklenci ega?... Boe moj, tu sam pogrijeio. Nikad nisam iskapao u svojem stranjem dvoritu u Cincinnatiju. Nekako mu nije bilo drago to se Leslau zabavlja. Kako iskapanje? uspio je upitati naposljetku. Obeava. Pronalazimo razliite znakove. Ali jo nema glavnog zgoditka. Kakve znakove? Pisat u ti. Potpuno izvjee. Pokuavao se vratiti u radnu svakodnevnicu. Novinske prie o kraama iz muzeja dovode do jo vie kraa te su tri muzeja eljela da se o Inkvizicijskom dijamantu pie s oprezom i pomnjom i pod njihovim nadzorom. Sloio se. Publicitet je dobar za posao ali nijedan trgovac dijamantima ne voli svoju sliku u novinama koja pokazuje put lopovima. Poeo je provoditi vie vremena nego to je bilo potrebno na etrdeset sedmoj ulici privuen poecima. Kada bi se uveer ateljei i duani zatvorili i ostali samo redoviti udaci sjeo bi za njihov stol u restoranu i procjenjivao njihovo drago kamenje kad bi ga za to zamolili, sluao i priao prie o dijamantima. Susreo je ljude koje nije poznavao. inilo se da su svi Izraelci; ee je uo hebrejski na ulicama nego ikada prije. Znao je na to se mora prisliti. U Diamond Associationu upoznao je lijepu enu koja je ugodno mirisala na sapun i na primjesu neeg drugog te ju je dvaput izveo na ruak. Kada joj je predloio da na par dana ode s njim iz grada pristala je bez oklijevanja. Otili su autom u Pennsvlvaniju, u motel blizu farmi Amia koje su izgledale kao da su s razglednica. Spremala se diplomirati pravo na Fordhamu i eljela se prebaciti iz odjela za istraivanje u pravni odjel udruge. Otvoreno mu je rekla da e prihvatiti njegovu pomo. Mnogo je govorila o ulozi prekrajnih djela u industriji. Njezino je mravo tijelo bilo seksi no koa joj je bila blijeda kao i njezina osobnost.

Na povratku se zaustavio kako bi ruao u Newarku i vidio da gornji lijevi ugao The New York Timesa ispunjava vijest da je prije nekoliko sati David Leslau s Hebrew Union Collegea pronaao jednog od kerubina iz Solomonovog hrama. Kip nije bio nevina bebica. Bio je malen, visok jedva etrdeset tri centimetra, a prikazivao je ovjeka zvijer s licem mukarca, tijelom lava i ovjeenim krilima orla koji je jedno kakva li uda! pokrivao Zavjetni koveg. Bio je nainjen od drva koje jo nisu identificirali zato jer se pri dodiru raspadalo. Oko drveta je bila oplata od kovanog zlata. Times je navodio rijei metalurga iz Techniona koji je procijenjivao da sadri 4 posto srebra kao prirodno oneienje, a da je 10 posto bakra dodano zbog vrstine i krutosti. Zlatna slitina bila je dovoljno ista te gotovo uope nije oksidirala no s povrine su uklanjali sloj smee boje za koji se vjeruje da se radi o kemijskim solima. Harry je htio otrati do najblieg aviona. Umjesto toga poslao je Leslau brzojav od dvije rijei: Jaer koah. Tako valja. Zatim se vratio novinskim lanicima. Pri iskapanju, lopata jednog radnika otetila je kerubina, a stari nazupeni zasjek na donjem rubu dokaz je da je nekad bio spojen s neim drugim pokrovom kovega. U prvim izvjetajima nije se spominjao Bakreni svitak ni itko drugi tko je radio na projektu no to su popodne Harryja poeli nazivati novinari. Sve je upuivao na Hebrew Union College. Nakoliko dana poslije objavljena je veina pojedinosti ukljuujui i opis svitka. Bilo je oito da je David bio velikoduan no Time je spomenuo trgovca dijamantima I diletantskog znanstvenika Harryja Hopemana. Newsweek ga je nazvao amaterskim kriptologom. U.S.News & World Report navodio je kako profesor Leslau smatra da mu je Tamar Strauss Kagan, supruga Ministra unutarnjih poslova, pomogla pronai genizu. Udana je. Pokuavao je ne misliti na nju no njegova je podsvijest odbijala odustati od nje. Prije nekoliko mjeseci ne bi bio vjerovao da je mogua takva bol. AI138 BZ LB NY NOVINE SU BEZ VEZE STOP NISI DILETANT STOP TAKO MNOGO POSLA USKLINIK DOI POMOI LESLAU Dragi Davide,

Ponosan sam to si pronaao svojeg zlatnog uvara. Je li doista bio zakopan u ilovai na dubini od dvadeset tri lakta? To je detalj koji novine nisu spomenute. Znam da ti ne moram rei kako ima jo problema. Ne vjerujem da postoji klju Bakrenog svitka. Svakoj e genizi trebati pristupiti kao posebnoj zagonetki. itao sam da si otkrio da je kerub bio licem okrenut prema sjeveru. Nema sumnje da je drugi kip zakopan okrenut licem prema jugu i da je koveg sakriven negdje izmeu ove dvije genize. No drugi je kerubin moda daleko od Ein Gedija moda na Heronu. To bi ograniilo tvoju potragu na cijelu prokletu zemlju. Ueni e akali pokuati dovesti u pitanje kerubinovu autentinost; jedan strunjak ve govori kako je rije o babilonskom kipu. Mora poeti pisati lanke za ueno drutvo. Stvar je u tome da ti treba ekipa najboljih strunjaka. Velike zvjerke. A istina je istina: kao znanstvenik ja sam diletant koji je do najveeg otkria doao u ladici svojeg radnog stola. Kao trgovac sam profesionalac (Dijamanti se zovu Hopeman), ono to je Dylan Thomas s velikim prezirom nazivao prokleti trgovaki putnik. O mrtvima sve najbolje, no bio je veoma nadarena budala. Svijetu trebaju trgovci ba kao i pjesnici. Kada sam dobio tvoj krajnje ljubazni brzojav jedan sam eznutljiv I nerealan trenutak pomislio kako bih sljedee ljeto mogao raditi za tebe. No netko mora paziti na duan, a sljedee ljeto u uiti mojeg sina kako se poliraju dijamanti. Unaprijed se radujem to emo se vidjeti kada doete u New York. Do tada pozdravi Rakhel u moje ime, Tvoj prijatelj, Harry Bilo mu je teko zaboraviti. U nekoj voarni na Aveniji Madison vidio je duge, uske jabuke u Modiglianijevom stilu ija je kora izgledala kao da je od sjajnog utog porculana, ba kao na slici na limu pribijenom na Druzovoj farmi jabuka u Maj dal Shamsu. Kada je upitao prodavaicu rekla mu je samo da su turske. No u skladitu su znali o kojoj je sorti rije. Kandil Sinap. ak mu se i ime svialo. Nazvao je Cornell, a pomolog mu je rekao da mogu uspijevati u dravi New York i da kalemljene patuljaste cjepike moe kupiti u Michigenskom rasadniku. Jednog jutra dok je iao Park Avenijom vidio je Tamar. Vlade stalno alju svoje slubenike u inozemstvo. Slubenici vode svoje ene.

Bacio se u gomilu tijela, gurajui se mimo ljudi. Opet ju je ugledao I to je bila Tamar. Svuda e, dok ne umre, prepoznati taj hod. Stas je tvoj kao palma, kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri kneevska! Zaustavila se da pogleda haljine u izlogu, a on joj je priao otraga, dotaknuo je po ruci i zazvao po imenu, a smee lice ene koju nije vidio nikada prije pogledalo gaje na trenutak bez rijei, a zatim nestalo. Sjedili su u prvom redu svetita. Della je sauvala nekoliko iznenaenja; dopustila je Jeffu da odabere ljude kojima e ukazati ast. Saula Netscher je pozvan da proita blagoslov patrijarha umjesto njegovih pokojnih djedova. Harry nije osjetio nita doli zadovoljstva kada je i sam pozvan. Nervoza je poela s haftarom no njegov je sin ozbiljno i draesno otpojao priu o Gogu i Magogu kao da od toga ivi. Kada je bio negdje na polovici Harryjeva je ruka pronala Dellinu. Do avola, Walter Lieberman nije bio tu. vrsto su se drali za ruke ak i kada ih je rabin zamolio da ustanu i ponove molitvu: Blagoslovljen si,Vjeni, Boe na, Kralju svijeta koji si nas poivio i odrao i doveo do ovog sretnog dana. Ujutro ga je Jeff rano probudio. Uzeli su novi tap za ribolov i otili do rijeke. Spustili su se niz stijene, a Jeff je privezao crveno bijelu usku zastavu. Vjetar im je puhao u lea te je pri drugom pokuaju bacio udicu na dobru daljinu. Rijeka je bila obavijena maglom. Na drugoj se obali kretala neka mala ivotinja, moda lisica?. Harry nije znao da li ju je Jeff vidio. Bum rekao je tiho njegov sin, rugajui mu se. Juer je bio divan dan rekao je. Mmm... Jeff je izvukao udicu. Zna li to nisam shvatio? Zato si drugi pozvan Tori? Pripadam plemenu Levija. Plemenu? Misli, kao Indijanci? Upravo kao Indijanci. Objasnio mu je kako je izvornih dvanaest plemena svedeno na tri. Kahani, potomci sveenika se pozivaju prvi. Zatim Leviti iji su preci bili slubenici hrama, pjesnici i glazbenici. A zatim Izraeliti, sva ostala plemena spojena u jedno. Jeff je opet bacio udicu. Kako zna da su Levi? Rekao mi je otac. Njegov je otac rekao njemu. Hej. Jeff je izvukao ribu, brzo je izgubio, a zatim gotovo odmah uhvatio drugu. Ovaj je put namatao i izvukao veoma lijepu ribu. Dobra veliina, to misli? Ruak.

 Rei u mom sinu. Djeak mu je dao ribu. Na trenutak su je oboje drali, tvrdu, hladnu i ivu gotovo kao u obredu. Nadam se rekao je Harry. U studenom je dobio pismo u kojem se trailo da poalje deposit Dijamantnoj korporaciji za sljedeu poiljku i da odredi datume kada e depoziti stii. To je znailo da je izabran da naslijedi svojeg oca kao lan Dvjestopedesetorice. Nikada nije saznao zato to nije ilo bre niti na temelju ega su se na kraju odluili za njega no znao je da e od tada njegov ivot obiljeavati dolazak paketa redovnom potom iz Londona, deset puta godinje. Nije osjeao krivnju za svoj ivot, svoje bogatstvo i dobru sreu; no uznemirilo ga je kada je proitao da je jo Kirvat Shemona jo jednom pogoen raketom i da ima ranjenih. Sjetio se rabina iz Kirvat Shemone koji mu je pomogao da pronae nestalog supruga Rakhel Silitsky te se nadao da rabin, njegova ena i dijete nisu stradali. Ujutro bi umjesto da ode ravno u duan na Petoj aveniji ponekad parkirao blizu etrdeset sedme ulice. Prolazio bi pokraj parova malih bradatih mukaraca koji su tiho razgovarali na plonicima ili bijednim ulazima to su bili njihovi uredi izvlaei iz depova prelijepe dragocjenosti u prljavim kovertama. U Dijamantnom klubu proao bi pokraj izlobene sobe u kojoj su ostali trgovci ispitivali kamenje na blagom sjevernom svjetlu i uao u svetite. Neki su Hasidi svako jutro odravali bogosluje na ovlatenim autobusima kojim su odlazili u etrdeset sedmu ulicu iz svojih modernih geta no u kapeli je bilo uvijek dovoljno drugih da okupe minjan od desetero ljudi i izmole molitvu za pokojnika. Harry nije vidio smisla da moli kadi za svojeg oca na neredovitoj bazi no osjeao je odbojnost prema logici. Zima je bila otra i zemlja je bezobzirno palila arapsku naftu. U mrtva su jutra on i Sid Lawrenson sjekli drva i obrezivali grane jabuka u vonjaku. To mu je pruilo priliku da izabere mjesta na kojem e zasaditi nova stabla, Kandil Sinaps. Imao je osjeaj da je drvo koje je napokon pustilo korijen. Njegov se ivot mjerio i obiljeavao dragim kamenjem. Na groblju je shvatio da su drugi posjetitelji ostavili sedam kamenia na grobu njegova oca na kojem e na proljee, kada bude toplije, podii obiljeje. Odluio je granat dati Jeffu; moda e kamen njihovog plemena otvoreno prenositi s pokoljenja na pokoljenje to e biti zdravija tradicija. Gotovo nikada nije mislio na uti dragulj koji je kupio u Izraelu, a koji je ponovno bio siguran u Grgurovoj mitri. ee je mislio na Inkvizicijski dijamant i pitao se da li se za vrijeme svojeg radnog vremena u Muzeju ena tamne koe ponekad zaustavi da ga pogleda. U besanim satima kada su mu iz prolosti I gena izlazili bezimeni

strahovi drhtao je od bezrazlone studeni proganjan krikovima koje nikad nije uo i mislio na est dijamanta Alfreda Hopemana. No nikada nije zaalio to se vie ne nalaze u radnom stolu stare kue u okrugu Westchester.

Pripremili: ibs, kika, BABAC