CVIJET S RASKRŠĆA

AUTOR: Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. – Zagreb, 1914.) je hrvatski pjesnik, novelist,
esejist i putopisac – glavni akter i utemeljitelj hrvatske moderne
Mjesto radnje: odmorište pored ljetnikovca u francuskom gradiću N.
Tema djela: Susret Solusa i Izabele, njihova ljubav na prvi pogled je prekretnica, odnosno raskršće
u životu Solusa.
Vrijeme radnje: 20. stoljeće. – radnja se odvije unutar jednog dana
Vrsta djela: novela (epsko-lirska vrsta)

-autobiografski karakter
a) -pisac se trebao vjenčati sa Olgom Herak, učiteljicom

Likovi:
Solus – putnik, fotograf, nesretan, oduvijek je živio boemskim životom, bio je vječni putnik koji je
cijeli život putovao i nije imao stalno mjesto boravka, ne voli gradove, visok kao Izabela.

“Ja sam putnik. Putujem pješke oko svijeta. Što je lijepo, uhvatim fotografskim aparatom. To je
jedini zanat koji znam.”

KOMPOZICIJA DJELA
a) -opis prirode
b) -ljubav na prvi pogled
c) -dva različita pogleda na svijet
d) -rastanak

Izabela – bogata djevojka, slijepa, nježna, njezin lik je za Matoša simbol ljepote i čednosti, ona je
cvijet a raskršće označuje Solusov odabir koji mu je ona dala tj. da ode s njom u dvorac (općenito da
bude s njom) ili da nastavi svoja samostalna putovanja i svoj boemski život.
Izabelu uvijek prati njen pas, hrt Fido, ona je primjer osobe koja ima bogatstvo, no nedostaju joj
pustolovine, iskustva, doživljaji i sloboda.

Izabela na španjolskom označuje ljepotu i nježnost što je njena glavna karakteristika.

Solus označuje samoću na latinskom jeziku, što je njegova glavna karakteristika.

Sporedni likovi – Izabelin otac (debel je lol), sluge i hrt

KRATKI SADRŽAJ
Solus u jednog od svojih brojnih putovanja stiže u jedan mali gradić na jugu Francuske – „N“
Odmah što je stigao, utone u san ispod drveta nadomak dvorcu, jer je bio umoran od puta ali ga je
probudilo milovanje lijepe mlade djevojke – Izabele – zaljubili su se na prvi pogled.
Solus misli da je nedjelja, nije znao jer je izgubi kalendar.
Ti osjećaji ljubavi za Solusa su bili nešto novo te nije znao kako se nosi s njima.

Pored djevojke bio je bijeli slamnati šešir s  dugačkom modrom vrpcom, a na nogama joj čiste,
bijele cipelice a kosa zlatno – rumena.

Izabela je Solusu otkrila da ga njegov glas podsjeća na njezinog dragog, pokojnog brata Gastona.

Izabela živi sa svojim ocem i učiteljicom – čuva je i prati svaki njezin korak. Izabela je prvi put u
svojemu životu napustila dvorac sama. Iskoristila je činjenicu da je njena paziteljica, čitateljica
Miss Maud zadrijemala, pa se iskrala u vanjski svijet. Nakon što joj je Solus rekao svoje ime,
objasnio joj je da putuje po svijetu i fotografira.

Izabela mu govori kako je nesretna jer ne vidi i ne razumije zašto je takva nesreća nju snašla. Ali
kaže mu da ona gleda ušima i tako je i čula more kada je bila u Bretanji.

Žali se na svog oca koji joj ne dopušta da izlazi iz dvorca te pita Solusa…1. hoće li on biti njezin
čitatelj… 2.muž…3. smjeli ona s njim proputovati svijet.

No, Solus to odbija jer bi to moglo narušiti njegovu slobodu. On govori sam sebi kako je on
naviknuo živjeti slobodno i da je on „slobodni vuk iz basne“– ne može si zamisliti zatvoren život,
iako bi htio biti s Izabelom.

Izabela ne odustaje pa ga tada moli da zajedno otputuju u svijet, bila je spremna da ga povede sa
sobom ali i da ode njim.

Solus je odgovara od tog bijega jer ne želi da Izabela živi takvim životom kao on.

Kad je pas Fido zalajao, Solus je primijetio da dolazi gospodin s lovačkom puškom i slugama s
dvora. Bio je to Izabelin otac, zgrožen činjenicom da se ona iskrala iz dvorca potpuno sama. Otac je
preplašio djevojku pričama o vampiru Vacheru i Žaku Trbosjeku, istrgnuo ju je iz Solusova
zagrljaja i odvukao natrag u dvorac. Bajkovitost i idila koja ne djeluje stvarno, prekinuta je kada
dođe Izabelin otac sa slugama i odvodi je natrag u dvorac – taj događaj simbolizira slom idealnosti
i vraća nas u realnost.

Što je to? Gdje ste, zaboga, Izabelo, drago dijete? Kako ste smjeli izaći iz kuće ovako sama i
nikome ni riječi? Bijedno, bijedno moje dijete! Baš čitamo u novinama o vampiru Vacheru i o
ubijenim nesrećnicama. Ne pričah li vam o Žaku Trbosjeku, što ubija lutalice djevojke?

Solus je očajan i shvaća da mu ništa drugo ne preostaje nego da nastavi svoju skitnju i svoja
putovanja.
Napio se ledene vode i krenuo prema zelenoj šumi, nastavljajući svoju avanturu.
Vodila me slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospođa.