Professional Documents
Culture Documents
Dalmatinski političari Frano Supilo i Ante Trumbić promijenili su na početku 20. stoljeća
usmjerenje hrvatskoj politici. Nakon protumađarskog pokreta u Banskoj Hrvatskoj 1903. oni su
započeli široku aktivnost na okupljanju svih oporbenih stranaka na zajedničkoj borbi protiv vladajućeg
režima. U tome su uspjeli – oko njihove politike „novog kursa“ okupili su se svi hrvatski oporbenjaci
osim frankovaca i pristaša seljačke stranke. Očekivala se mogućnost suradnje s mađarskim
političarima.
Ujesen 1905. u Rijeci se sastala skupina istaknutih hrvatskih oporbenih političara. Potpisali su
Riječku rezoluciju, kojom su obećali podržati mađarsku oporbu u borbi za državnu samostalnost
Ugarske. Svoju su podršku uvjetovali. Tražili su da se napokon ostvari ujedinjenje Dalmacije s banskom
Hrvatskom, kao i da se u Hrvatskoj ukine mađaronska vlast te uvedu političke i građanske slobode.
Nešto kasnije u Zadru su se sastali oporbeni političari srpske narodnosti. Prihvatili su Zadarsku
rezoluciju, kojom su podržali hrvatske oporbenjake u politici „novog kursa“, to jest zaokreta prema
Budimpešti.
Izvor:
…Riječka rezolucija, u času kad je objavljena, nije bila nimalo popularna u Hrvatskoj.
Malograđanin, navikao decenijama da sluša psovke upućene Mađarima, zbunjen je, ništa ne
razumije. Za politiku novoga kursa bila je jedino mlada napredna generacija i omladina…
Na temelju tih dviju rezolucija u Hrvatskoj je nastala nova stranačka grupacija – Hrvatsko-
srpska koalicija. U nju su ušle svije hrvatske i dvije srpske oporbene stranke. Koalicija je izašla na izbore
1906. te pobijedila i dobila većinu zastupničkih mjesta. U Ugarskoj je oporba u međuvremenu ipak
odustala od zahtjeva za neovisnost i ušla u vladu. Nova ugarska vlada nastavila je dualističku politiku i
obnovila pritisak u Hrvatskoj. Time je politika „novog kursa“ doživjela slom.
1
Odgovori na pitanja:
Upiši podnaslov:
Narodni pokret 1903. godine pokazao je političku snagu seljaštva i neposredno doveo do
postanka nove političke stranke u Hrvatskoj. Braća Antun i Stjepan Radić su još od kraja 1899. godine
izdavali novine za seljaštvo „Dom“, a godine 1904. osnovali su Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS).
Nova je stranka u svom programu isticala borbu za opće pravo glasa kako bi i seljaci mogli
sudjelovati u izborima zastupnika za Hrvatski sabor. Također, mnogo se pažnje u djelatnosti HPSS-a
posvećivalo gospodarskom i kulturnom prosvjećivanju seljaka. Postupno je stranka dobivala sve veći
utjecaj, sve više članova, a Stjepan Radić je nakon nekoliko godina izabran za zastupnika u Saboru.
Nakon Prvoga svjetskog rata HPSS je postao najsnažnija hrvatska politička stranka.
Odgovori na pitanja: