GIMNAZIJA VLADIMIRA NAZORA ZADAR

4.a

KARLO USKOK

POLITIČKI VAŽNE OSOBE:

STJEPAN RADIĆ

SEMINARSKI RAD

Zadar, studeni 2023.

Sadržaj

Uvod...........................................................................................................................................3
Razrada.....................................................................................................................................3
Obrazovanje, početak političkog djelovanja...................................................................3
Program HPSS-a (Austrougarska)..................................................................................4
Djelovanje u Kraljevini SHS............................................................................................5
Smrt....................................................................................................................................6
Zaključak..................................................................................................................................7
Literatura..................................................................................................................................7
Uvod

Stjepan Radić bio je jedan od najznačajnijih velikana hrvatske povijesti. Rođen je 11. lipnja
1871. U Desnom Trebarjevu pokraj Siska. Kao redovni borac za hrvatsku slobodu tokom
razdoblja Austrougarske Monarhije i Kraljevine SHS, poznat je po svojem buntovništvu zbog
kojeg je i nerijetko bio kažnjen. Osnivač je Hrvatske seljačke stranke te je bio jedan od
glavnih zagovaratelja za demokraciju, hrvatsku suverenost te jednakost sve do njegovog
atentata u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1928. godine. Smatra se jednim od najvažnijih
hrvatskih političara zbog njegovih političkih djelovanja.

Razrada

Obrazovanje, početak političkog djelovanja

Stjepan Radić obrazovao se u Austrougarskoj, državi koja je po političkom uređenju ustavna
monarhija, gdje je najveću, iako ustavom i zakonom ograničenu vlast imao monarh. Također
se zvala “Dvojna Monarhija” jer se dijelila na austrijski (Cislajtanija) i mađarski
(Translajtanija) dio. Oba dijela imali su zasebnu vladu i parlament sa svojim predstavnicima,
pa tako je postojao i Hrvatski sabor (pod vlašću Mađarske). Svaki parlament sastojao se od
predstavnika stranaka koji su glasali za zakone i bane – titula ispod kralja – koje je imenovao,
odnosno legitimizirao i legalizirao car.1 Radić je položio privatnu gimnaziju u Karlovcu
1891., nakon čega pohađa Pravni fakultet u Zagrebu te Pragu, iz kojih je kasnije izbačen zbog
prosvjedovanja protiv tadašnjeg bana Khuena Hedervarya. 1895. godine sudjelovao je u
paljenju mađarske zastave te je isključen iz svih studija na području Austrougarske
Monarhije. Time on boravi u Rusiji, a zatim 1899. završava Slobodnoj školi političkih
znanosti u Parizu. Pokrenuo je razne novine i časopise, od kojih su neki: “Dom”, “Živa
Domovina”, “Hrvatska misao” i sl. Ti časopisi promovirali su hrvatsko nacionalno buđenje te
obrazovanje hrvatskog naroda o politici, ekonomiji i kulturi. Time je 1904., sa svojim bratom
Antunom, osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku – čije je ime poteklo od činjenice da je
većina tadašnjeg naroda bilo iz sela, te je mnoštvo bilo nepismeno. Radićev program stranke
se zasnivao na uvođenju općeg puka u politiku, nacionalnom i socijalnom osviještenju,
riješavanju agrarnih pitanja, demokratizaciji društva te suverenosti i jednakosti hrvatskog
naroda s ostalim narodima Monarhije. Te ideje je izdao u brošurama i listama: “Najjača
stranka u Hrvatskoj”, “Hrvatske misli” te “Nauk i program Hrvatske seljačke stranke”.
2
Zbog svojih ključnih ideja neprestano mu je obnavljan mandat kao predsjedniku stranke.

1
Austro-Ugarska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 11. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?
ID=4697.
2
Stjepan Radić, Suzana Leček i Redakcija, Hrvatski biografski zavod, 2017. Pristupljeno 27.
11. 2023. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11947
Program HPSS-a (Austrougarska)

Ciljevi Hrvatske pučke seljačke stranke prilikom njenog osnivanja temeljile su se na agrarnim
(zelenim), demokratskim, kršćanskim i regionalnim načelima. Po ideološkom usmjerenju
spadao bi pod centar – koje karakterizira sjedinjavanje stavova i desnice i ljevice –
tradicionalne vjerske i moralne vrijednosti, ali i jednakost svih ljudi bez obzira na spol, vjeru,
nacionalnost ili stalež; te Radić je prvi hrvatski političar koji se, uz motivaciju svoje supruge
Marije, zagovarao za jednakost žena u svakodnevnom životu – pa tako i u političkom: “na
praktični i idejni rad Stjepana Radića imala je veliki utjecaj i njegova supruga Marija. Ona
se još 1905. založila za ravnopravnost žena”. Radić se zagovarao za demokratizaciju
hrvatskog društva kao jedino riješenje siromaštva i neobrazovanja, a time pridonosi
ujedinjavanju i izjednačavanju čitave jedne nacije:”...a kad cjelokupno hrvatsko seljačtvo
bude u jednoj stranci, vidjet će se, da je to takva sila i snaga, proti kojoj se u javnom životu
ništa ne će moći učiniti.“ Veliki aspekt Radićeve politike jeste bio pragmatizam - smatrao je
da se do promjene može doći samo preuzimanjem odgovornosti, odnosno trudom i radom:
“Mjesto političkog maštanja i pjesničke dangube, hoćemo političku naobrazbu i realan rad…
Ta shvatimo već jednom da ni najbučnija rodoljubna pjesma ne vrijedi ni toliko koliko
skromni rodoljubni čin i najneznatnijeg pojedinca.” Posebno se trudio uključiti seljake u
politički život jer su činili većinu hrvatskog stanovništva, te su činili temelj za stvaranje
hrvatske slobode: “Zatim je razloženo za što se danas već i svaki seljak mora baviti
politikom. Mora se baviti za to da pita i da se brine i za svoja prava, a osobito za svoje
novce, za svoju muku”, “Kada se dakle kaže hrvatska pučka seljačka stranka, znači to
narodnu stranku bez aristokracije ili ti velike gospode, i to takvu narodnu stranku, koja
seljački stališ smatra za svoju jezgru i za svoj najjači oslon.” Sukladno idejama o seljaštvu,
bio je jedan od prvih političara koji se bavio pitanjima ekologije, zajedno sa svojim bratom
Antunom. Iako je gledao na kršćanstvo kao važnu sastavnicu naroda, smatrao je vjeru
nespojivom s politikom, te je čvrsto kritizirao sudjelovanje klera u državne poslove: “Ali, kad
vjeru pomiješaju s politikom i to sa ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i
proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i crkve.”, “Bogu se molimo, a popa
prosuđujemo.” 3 Naravno, središte Radićevih pogleda jeste naravno bila jednakost Hrvata s
ostalim narodima Austrougarske. Međutim, ostvarenje samostalne hrvatske države nije bilo
moguće, te se ta ideja preobličila u federativni preustroj Monarhije u trijalističku državu, gdje
bi Hrvatska, zajedno s ostalim slavenskim narodima, imala jednak položaj.4

Petrić, Hrvoje, O braći Radić i počecima Hrvatske pučke seljačke stranke, Zagreb, 2015.
3

4
Hrvatska seljačka stranka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2023.
<http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26418>.
Djelovanje u Kraljevini SHS

Raspadom Austrougarske nakon Prvog svjetskog rata dolazi do novih problema vezanih sa
Hrvatskom koja je u poziciji gubitnika, te kojoj je prijetila najezda srpske i talijanske vojske.
Dok je zbog toga većina vodstva SHS poticalo brzo ujedinjenje sa Srbijom nakon što je vlada
Srbije odbila Ženevsku deklaraciju – kojim bi se dvije države ujedinile i funkcionirale na
ravnopravnoj osnovi sa dvaju vijeća (Narodno vijeće SHS i srbijanska vlada) – Radić je
zahtijevao federativno uređenje zasnovano na jednakosti dvaju najbrojnija naroda, te točno
određene uvjete ujedinjenja: “I premda vi to znate, vi znalice i hotice govorite neistinu da će
naš narod propasti ili da će silno nastradati ako sada odmah navrat-nanos ne stvori
centralističke kraljevine i jedne kraljevske centralističke vlade.”,”ali mi Hrvati nećemo
druge državne uredbe nego saveznu federativnu republiku." Iz Radićevog govora na sjednici
Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS proizašla je poznata izreka:” Još nije prekasno! Ne
srljajte kao guske u maglu!”, gdje smatra da je hrvatski narod nedemokratski prevaren: “da
ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda,
napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata.” Unatoč tome, 1. prosinca 1918. proglašeno je
ujedinjenje te nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, s monarhom Aleksandrom I. iz
dinastije Karađorđevića. Novonastala država bila je centralizirana te bez ustava do 1921.,
kada Vidovdanskim ustavom postaje ustavna monarhija s parlamentarnim tijelom, no najvišu
vlast imao je kralj – koji je imao prava na imenovanje predsjednika vlade, potvrđivanje
zakona, raspisivanje izbora te sazivanje i raspuštanje skupštine. Radićevi stavovi, međutim,
ostaju isti. Zalagao se za federativnu republiku kojom bi se srušio hegemonijski progon nad
strankom, te nije priznao ustav. Premda je Radić bio u zatvoru, njegova je stranka na prvim
višestranačkim izborima 1920., bez ikakvih predizbornih kampanja, dostigla velik i
neočekivan uspjeh – osvajajući 50 mandata. To je omogućio Radićev silni rad kojim je
preobrazio seljačko stanovništvo u uočljivu političku snagu, te je to postigao putovanjem kroz
Hrvatsku i informiranjem o problemima seljaka, istovremeno upoznavajući ih sa svijetom
politike čime ih je uspio pridobiti kao podršku: “Radić je još kao gimnazijalac pješice obišao
cijelu Hrvatsku i upoznao se s problemima naroda, u to vrijeme većinom seljacima, i tada je
odlučio da će učiti i braniti narod, odnosno posvetiti se politici.” Motiviran svojim
postignućem, Radić je buntovnički svoje ideale dodatno afirmirao tako što je preimenovao
stranku u Hrvatsku republikansku seljačku stranku – time zauzimajući se za republiku – što je
uzrokovalo zatvorsku kaznu. To nije zaustavilo rast potpore za stranku, jer je HRSS proširila
svoju organizaciju u Dalmaciju, Bosnu i Hercegovnu i Bačku, te je 1923. osvojila 70
mandata. Državna vlast i dalje je vršila pritisak na djelovanje stranke, pa je Radić, u nadi da
dobije podršku od inozemstva, učlanio HRSS u Seljačku internacionalu – zbog čega je rad
stranke zabranjen (zakonom Obznane) zbog sumnje na suradnju s komunistima. No, ni to nije
spriječilo potporu naroda za HRSS, jer je 1925. iznenadno osvojila 67 mandata. Takva
situacija natjerala je pobjednike izbora na pregovore s Radićem koji je, u zamjenu za
priznavanje monarhije i Vidovdanskog ustava te mijenjanja imena stranke u Hrvatska
seljačka stranka, dobio položaj ministra prosvjete. Također je sastavljena koalicijska vlada
između HSS-a i Narodne radikalne stranke (čiji je predstavnik bio Nikola Pašić). Naime,
ponovno nije bio zadovoljan jer mu nisu ispunjena očekivanja o smanjenju centralizacije, pa
opet postaje dio opozicije, te se okreće suradnji sa starim suparnikom – Svetozarom
Pribičevićem – čiji su se politički stavovi preobličili s unitarizma na federalistički
republikanizam. Tako 1927. godine nastaje novi savez koji se zvao Seljačko-demokratska
koalicija, koja se sa svojih 85 mandata pokazala kao opasnost vladi. Napetosti su u Narodnoj
skupštini naglo rasle, te je došlo do optužbi vlade na korupciju od strane koalicije. Krizna
situacija je svoj vrhunac dosegla 20. lipnja 1928. – atentatom na Stjepana Radića.5

Smrt
Rastom SDK rasle su i nesuglasice u Narodnoj skupštini, a sukobe su posebice zaoštravali
razgovori o Nettunskoj konvenciji – kojom se Talijanima omogućavalo slobodno useljavanje
u Dalmaciju – što je uslijedilo otporom Hrvata. U skupštini su sve prisutniji bili osobni
napadi između zastupnika. Radić je također sudjelovao u tome kada je srpske zastupnike
oslovio raznim uvredama: “Vi niste ni za svinjara, vi ste lupež, vi ste nitko i ništa.” 6, što je
uslijedilo prijetnjom srpskih zastupnika:”Ovdje će padati glave. Dok ne ubijemo Stjepana
Radića ne će biti mira.” Na sam dan atentata, Radić je obećao da neće progovoriti zbog
strahova njegovih suradnika o mogućem ostvarenju srpskih prijetnji. Uz razgovore o
Nettunskoj konvenciji, hrvatski zastupnici su od predsjednika skupštine zatražili unošenje
prijetnji u zapisnik. Time u skupštini nastaje nered koji je uzrokovao prekidanje sjednice,
nakon čega je Puniša Račić revolverom ranio Stjepana Radića i Ivana Pernara te usmrtio
Đuru Basaričeka, Pavla Radića (obojica koji su pokušali spriječiti ubijanje Stjepana). Stjepan
Radić je umro od posljedica ranavanja 8. kolovoza 1928. godine.7

5
Stojaković I., Erdelja K., Hrvatska u prvoj Jugoslaviji. // Tragovi 4. Zagreb: Školska knjiga,
2021. Str. 42-62
6
Stojaković I., Erdelja K., Hrvatska u prvoj Jugoslaviji. // Tragovi 4. Zagreb: Školska knjiga,
2021. Str. 42-62
7
Kolar-Dimitrijević, Mira. Višestruki razlozi atentata na vođu HSS-a Stjepana Radića 1928.
godine. Cris, god. XX., br. 1/2018., str. 5 - 15
Zaključak
Radićev politički doprinos imao je ogroman utjecaj na razvijanje hrvatske politike,
osviještenosti te hrvatskog nacionalnog identiteta, prije i nakon njegove smrti. Temeljio je
svoje ideje prvenstveno na ljudskim pravima što se očitovalo u njegovoj suradnji sa
seljaštvom, koja je u čitavoj do tada Europi bila neviđena. Iako pripadnik obrazovanog
građanskog sloja, zaslužan je za pretvaranje čitavog naroda u politički sposobni puk. Svoje
stavove o hrvatskoj slobodi podržavao je Hrvatskim državnim pravom, bio je jedan od
rijetkih koji je htio suradnju sa Srbima iz Srbije i Hrvatske (takozvanim “prečanskim”
Srbima), koje su većina beskompromisne hrvatske opozicije u njegovo doba smatrali
neprijateljima te nespojivim s hrvatskim narodom. Radićev buntovnički ali i miroljubiv duh
osvojio je Hrvate koji su u njemu vidjeli spas. Stjepan Radić se danas smatra jednim od
najutjecajnijih i najučenih hrvatskih političara. Nažalost, njegov nezanemariv utisak na
hrvatski identitet i politiku se danas toliko i ne spominje. Smatram da bi tadašnji Hrvati
uživali u mnogo većoj slobodi da nije bilo atentata na Radića, koji bi zasigurno to ostvario.

Literatura
Austro-Ugarska. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 11. 2023.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4697

Stjepan Radić, Suzana Leček i Redakcija, Hrvatski biografski zavod, 2017. Pristupljeno 27.
11. 2023. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11947
Petrić, Hrvoje, O braći Radić i počecima Hrvatske pučke seljačke stranke, Zagreb, 2015.

Hrvatska seljačka stranka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod

Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2023.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26418

Stojaković I., Erdelja K., Hrvatska u prvoj Jugoslaviji. // Tragovi 4. Zagreb: Školska knjiga,
2021. Str. 42-62
Kolar-Dimitrijević, Mira. Višestruki razlozi atentata na vođu HSS-a Stjepana Radića 1928.
godine. Cris, god. XX., br. 1/2018., str. 5 - 15