Untitled

God. 9., br.
9 ISSN 2303-7253
2019.
Vakufi u Bosni i Hercegovini

Zbornik radova
IZDAVAČI
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovni
Vakufska direkcija Sarajevo
Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka
El-Kalem - izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH
ZA IZDAVAČE
Senaid Zajimović
Ferid Dautović
Mesud Smajić
UREDNIK
Elvir Duranović
LEKTORICA
Aida Krzić
TEHNIČKI UREDNIK
Suad Pašić
DTP
IC El-Kalem
ŠTAMPA
“Dobra knjiga”, Sarajevo
TIRAŽ
1.000
Vakufi u Bosni i Hercegovini
Zbornik radova
Vakufi u Travniku
Sarajevo, 2019.
Sadržaj
Dr. Elvir Duranović

UVODNA RIJEČ............................................................................................................................................................ 7
Dr. Aladin Husić
TRAVNIK - SIMBOLIKA BOSANSKOG GRADA I ODNOS PREMA NJEMU................................................17
Hamza Lavić
TRAVNIČKE VAKUFNAME..................................................................................................................................... 27
Mr. Salih Indžić
SPECIFIČNOSTI TRAVNIČKIH VAKUFA............................................................................................................. 53
Mr. Dževdet Šošić
MUSLIMANSKE OBRAZOVNE USTANOVE U TRAVNIKU
(Osvrt na period od 1463. do 1946. god.).............................................................................................................. 73
VAKUF ALI-DEDE ISKENDERA U SKENDER-VAKUFU.................................................................................. 93
Dr. Ferid Dautović
VAKUFI U TRAVNIKU ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE.............................................................................103
Fatima Maslić, dipl. hist. umjetnosti
PRILOZI PROUČAVANJU IZGUBLJENIH VAKUFSKIH NEKRETNINA
NA PRIMJERU STARIH GREBALJA U GRADU TRAVNIKU........................................................................... 121
Adil Lozo
NACIONALIZACIJA I UZURPACIJA VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU................................................137
Doc. dr. Nermin Šušić
POVRAT VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU................................................................................................. 149
Dr. Senaid Zajimović
PRESUDA SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRAZBURU U POSTUPKU
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE: DISKRIMINACIJA ILI NE?.....187
Dr. Ahmed Adilović
NOVI VIDOVI VAKUFA NA PODRUČJU MUFTIJSTVA TRAVNIČKOG.......................................................197
RECENZIJE
Dr. Ekrem Tucaković
VAKUF - GOVOR O NAŠEM IDENTITETU........................................................................................................ 213
Prof. dr. Sedad Dizdarević
RECENZIJA RUKOPISA VAKUFI U TRAVNIKU................................................................................................216
DR. ELVIR DURANOVIĆ
UVODNA RIJEČ
Uvodna riječ
UVODNA
RIJEČ
U periodu od 2. do 13. aprila 2019. godine Vakufska direkcija Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini organizirala je devetu po redu manife-
staciju „Dani vakufa“ s raznovrsnim programima održavanim u: Janji,
Sarajevu, Goraždu, Zavidovićima, Zenici, Travniku, Mostaru i Kiseljaku.
S ciljem naučnog valoriziranja značaja vakufa za vjerski, kulturni i ur-
bani razvoj Travnika, Vakufska direkcija je, u saradnji s Institutom za
islamsku tradiciju Bošnjaka i Medžlisom IZ Travnik, organizirala okru-
gli sto „Vakufi u Travniku“ koji je, u okviru manifestacije „Dani vakufa“,
upriličen 10. aprila 2019. u Travniku. Jedanaest izlagača osvijetlili su u
svojim referatima različite aspekta vakufā u Travniku.
Knjiga Vakufi u Travniku sadrži svih jedanaest izlaganja s ovog nauč-
nog skupa.
Dr. Aladin Husić u radu „Uloga i značaj vakufa u razvoju Travnika“
podsjeća na činjenicu da se prije dolaska Osmanlija u naše krajeve i us-
postave vakufa o Travniku gotovo ništa sa sigurnošću ne zna te da je
upravo zahvaljujući vakufskim: infrastrukturnim, vjerskim, obrazov-
nim i humanitarnim zadužbinama Travnik dobio prepoznatljiv izgled
i fizionomiju.
Detaljan pregled i analizu dvadeset i dvije vakufname iz 18, 19, i 20.
stoljeća kojima su ustanovljeni raznovrsni vakufi u Travniku predstav-
lja Hamza Lavić u tekstu „Travničke vakufname“. Lavić nam donosi
ličnu kartu svake pojedinačne vakufname kroz prezentiranje podata-
ka o: imenima vakifa, datumima izdavanja, ovjerivačima i fizičkim ka-
rakteristikama vakufnama, predmetima vakufa, uvjetima koje je vakif
9
dr. Elvir Duranović
uspostavio, imenima službenika vakufa kao i izvorima na koje se prilikom pi-

sanja rada oslanjao.
U zanimljivom radu „Specifičnosti travničkih vakufa” mr. Salih Indžić osvr-
nuo se na posebnosti po kojima su određeni vakufi u Travniku poznati u Bosni
i Hercegovini i šire. Sunčani sat na Alibegovoj džamiji, munara s lijeve strane
Šarene džamije, brojna turbeta i medrese u Travniku samo su neki od njih. Mr.
Indžić ukratko predstavlja i vjerske objekte: Tophansku i Čilensku džamiju te
mesdžid uz medresu Mehmed-paše Kukavice, koji su srušeni u prethodnom
periodu i za koje se danas zna samo na osnovu objavljene građe i izvora.
Snažan podsticaj razvoju obrazovanja u Travniku tokom minulih stoljeća
pružili su vakifi koji nisu žalili sredstava da muslimanskom življu osiguraju
kvalitetno osnovno i srednje obrazovanje. U prvom dijelu teksta „Musliman-
ske obrazovne ustanove u Travniku” mr. Dževdet Šošić govori o travničkim
mektebima, mektebi-ibtidaijjama i muallimima koji su radili u ovim pro-
svjetnim ustanovama. Autor u drugom dijelu rada donosi pregled razvitka tri
poznate travničke medrese: Elči Ibrahim-pašine, Mehmed-paše Kukavice i
Muhsin-zade Mehmed-paše.
Jedna od specifičnosti vakufa na području Travničkog muftijstva je i to što
su tri grada dobila ime po instituciji vakufa: Gornji Vakuf, Donji Vakuf i Sken-
der-Vakuf. U radu „Vakuf Ali-dede Iskendera u Skender-Vakufu” dr. Elvir Du-
ranović predstavlja dosada neobjavljene podatke o vakufskim parcelama koje
je vakuf Ali-dede Iskendera obuhvatao krajem XIX stoljeća na osnovu kojih
se, zapravo, može, s priličnom sigurnošću, odrediti obim vakufskog dobra na
kojem se vremenom formiralo naselje Skender-Vakuf.
Stanjem vakufske imovine u Travniku tokom austrougarske uprave bavi se
tekst dr. Ferida Dautovića „Vakufi u Travniku za vrijeme Austro-Ugarske“. Dr.
Dautović opisuje djelovanje Vakufskog povjerenstva u Travniku na zaštiti va-
kufske imovine, donosi popis poznatih mutevelija i predstavlja važnije vakufe
u Travniku iz ovog perioda. Posebnu vrijednost ovom radu daje činjenica da je
napisan na osnovu dosada neobjavljene arhivske građe i dokumenata.
Gospođa Fatima Maslić u radu „Prilozi proučavanju izgubljenih vakufskih
nekretnina na primjeru starih grebalja u gradu Travniku“ podsjeća na vakufe
koji su nekada bili sastavni dijelovi grada, ali ih danas, usljed nepovoljnih
historijskih okolnosti, nema. Tekst gospođe Maslić posebno skreće pažnju
na zaboravljenu zakladu „Muinu-l-adžeze“ koju je, uz ulog od 12 000 forinti,
10
Uvodna riječ
osnovala austrougarska uprava kao jedan od vidova odštete za rušenje stare

zgrade Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku.
Najteži period za vakufe u Bosni i Hercegovini nastupio je tokom socijali-
stičkog perioda kada je vlast od Islamske zajednice oduzela imovinu u takvoj
mjeri da je Vakufska direkcija kao institucija prestala s radom, jer nije bilo va-
kufa o kojima bi vodila brigu. Zakonskom regulativom na osnovu koje je vlast
oduzimala vakufe od Islamske zajednice i mogućnostima povrata oduzete
imovine bavi se rad „Nacionalizacija i uzurpacija vakufske imovine u Travni-
ku“ advokata Adila Loze. Budući da je gospodin Lozo bio predsjednik Izvršnog
odbora Medžlisa IZ Travnik u periodu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu,
on u svom radu donosi i lična svjedočenja o problemima s kojima se radeći na
povratu vakufa u Travniku susretao.
Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu nastojanjem odgovornih u Islam-
skoj zajednici, u Travniku je na privremeno korištenje do donošenja Zakona
o restituciji, vraćena određena vakufska imovina. O aktivnostima na identi-
fikaciji oduzete vakufske imovine i njenom, barem privremenom, vraćanju
Islamskoj zajednici govori rad dr. Nermina Šušića „Povrat vakufske imovine u
Travniku“. Dr. Šušić u svom tekstu donosi detaljan pregled vakufa vraćenih na
privremeno korištenje Islamskoj zajednici uz popis nacionaliziranih vakufskih
stanova koji, čekajući bolja vremena, još uvijek nisu vraćeni svojoj izvornoj
namjeni.
Odluke Općinskog vijeća u Travniku o vraćanju vakufske imovine na pri-
vremeno korištenje Islamskoj zajednici iskorištene su kao argument da je Ka-
toličkoj crkvi učinjena diskriminacija, jer njima nije vraćena nacionalizirana
imovina. Na pitanja: Da li je to tako? I kome je više vraćeno imovine u Trav-
niku: Islamskoj zajednici ili Katličkoj crkvi? - odgovara rad dr. Senaida Zaji-
movića „Presuda Suda za ljudska prava u Strazburu u postupku Vrhbosanska
nadbiskupija protiv Bosne i Hercegovine: diskriminacija ili ne?“
Otvaranjem Bosne i Hercegovine nakon demokratskih promjena krajem
XX stoljeća dolazi do inovacije u načinu i sredstvima uvakufljavanja usljed no-
vih potreba i promijenjenih društvenih prilika što se na primjeru vakufa ogle-
da u novijim, tradiciji Bošnjaka nepoznatim, vidovima uvakufljavanja. U radu
„Novi vidovi vakufa na području Muftijstva travničkog“ dr. Ahmed Adilović
govori upravo o tim novim vidovima vakufa: islamskim centrima u: Bugojnu,
Travniku, Novom Travniku i Vitezu; obdaništima u Novom Travniku i Jajcu;
11
dr. Elvir Duranović
edukativno-sportskom centru u Travniku; plasteničkoj proizvodnji u Bugojnu;

te uvakufljavanju dionica firme „Borac export-import“ u Travniku.
Jasno je, iz navedenog, da će bilo kakvo izučavanje vakufa u Travniku u
budućnosti biti manjkavo bez referiranja na radove objavljene u knjizi Vakufi
u Travniku.
Plodna saradnja Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i Vakufske direk-
cije Islamske zajednice, koja se već nekoliko godina manifestira kroz organi-
zaciju naučnih skupova i objavljivanje knjiga, i ove godine polučila je željeni
rezultat. U tom smislu posebna zahvalnost za objavljivanje knjige Vakufi u
Travniku pripada dr. Feridu Dautoviću, direktoru Instituta za islamsku tradi-
ciju Bošnjaka, dr. Senaidu Zajimoviću, direktoru Vakufske direkcije Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini te gospodinu Mesudu Smajiću, direktoru iz-
davačkog centra El-Kalem.
Objavljivanjem ovog zbornika radova budućim generacija uvakufili smo
nova saznanja koja će im, zasigurno, poslužiti kao važan izvor za istraživanje
historije vakufskih: vjerskih, prosvjetnih, humanitarnih i infrastrukturalnih
objekata u Travniku. Sretni smo zbog toga.
Urednik
12
Uvodna riječ
VAKUFI U TRAVNIKU
Okrugli sto
Travnik, 10. april 2019. godine.
13
DR. ALADIN HUSIĆ
Orijentalni institut u Sarajevu
ULOGA I ZNAČAJ VAKUFA

U RAZVOJU TRAVNIKA
Travnik - simbolika bosanskog grada i odnos prema njemu
TRAVNIK - SIMBOLIKA BOSANSKOG

GRADA I ODNOS PREMA NJEMU
Travnik je grad simbol u historijskom, arhitektonskom i kulturno-civi-
lizacijskom pogledu. U Bosni i Hercegovini postoji samo nekoliko gra-
dova koji imaju takav historijski i simbolički značaj - ističemo: Sarajevo,
Mostar, Tešanj i Travnik. Nigdje više ne postoje upečatljive historijske
graditeljske cjeline kao što su u tim gradovima. One su nadživjele sve
nevolje i sisteme - bez obzira koliko ih ti sistemi nisu poštivali. Naša i
obaveza generacija koje dolaze jeste očuvanje tog historijskog jezgra i
historijske ali i civilizacijske simbolike kojom zrače ti gradovi. Ono što
se danas dešava u pojedinim dijelovima grada Travnika narušava, na-
žalost, temeljne kulturološke i civilizacijske principe koji su nadživjeli i
ona najsurovija vremena i atake, ratne i ,,mirnodopske“.
Podizanje nekakvog edukativnog centra u Osojama, historijskoj jez-
gri i rogobatnog hotela uz tvrđavu najteži su oblici devastacije, udar na
civilizacijske tekovine te jedinstveni i upečatljivi identitet grada. Oču-
van arhitektonski specifikum jeste potvrda kontinuiteta i identiteta -
pod uvjetom da mu se ne ugrožava historijska i arhitektonska simbolika
sa svim njenim obilježjima i karakteristikama. Raznolike vrste sebič-
nosti danas ne prezaju da potaru svaki trag tih osnovnih civilizacijskih
načela i dostignuća manifestiranih u raznolikim arhitektonskim sloje-
vima i kulturnim naslagama, koje su jedna drugu nadopunjavale i ople-
menjivale poštujući jedna drugu znatno više nego što to danas poštuju,
tajkunski lobiji čiji vijek trajanja ne može dostići ni deseti dio vijeka
grada simbola. Travnik je grad biser i taj biser nužno je čuvati i očuvati
po svaku cijenu. Jer ono što se arhitektonski taložilo pet i više stoljeća
u samo desetak godina potpuno zasjene tajkunska zdanja narušavajući
17
Dr. Aladin Husić
autentičan arhitektonski ansambl satkan vještinom neponovljive neimarske

inspiracije, spoja prirodne autentičnosti te potreba vremena i čovjeka.
Autentičnost Travnika najbolji je pokazatelj upravo spomenutog kontinui-
teta ali i identiteta koji se već dva stoljeća negira i vrlo agresivno potire iz svih
pravaca istoka i zapada, ali i iznutra, prvenstveno nemarom i nepoštivanjem
nedodirljivosti osebujnog arhitektonskog ansambla, spoja prirode i ljudske
mašte. Samo očuvan on je stjenovita hrid o koju će se razbijati sve dnevno-
političke i politikantske bure povijesnih vjetrometina, ukoliko se ta simbo-
lična statika ne naruši iznutra, nemarom, rušenjem, zapuštanjem i nagriza-
njem simboličnih elemenata koji ga čine nesvakidašnjim i koji predstavljaju
historijsku simboliku njegova postojanja. Ljudska sebičnost i agresivnost ne
mare previše za bilo koju od naprijed istaknutih dimenzija: historijsku, civili-
zacijsku i kulturološku. Taj i takav pečat Travniku utisnula mu je civilizacijska
tekovina zvana vakuf i sistem koji je prepoznavao humane vrijednosti. Kako
vrednovati doprinos te civilizacijske tekovine u slučaju Travnika, pokušat
ćemo pokazati u daljem izlaganju.
Kako vrednovati jedno vrijeme i

doprinos jednog vremena?
Na ovo pitanje kod nas se obično radi ,,naopačke“ i iz današnje perspektive
mjere se i vrednuju stvari retroaktivno. Ako želimo steći stvarnu sliku o ne-
kim civilizacijskim rezultatima i pomacima, onda posmatračku tačku mora-
mo postaviti ispred, a ne iza vremena koje posmatramo. I Travnik moramo
posmatrati od početka do kraja 15. i 16. stoljeća. Samo tako ćemo steći realnu
sliku o dometima i rezultatima jedne epohe. U tom kontekstu nameće se pi-
tanje šta je zatečeno u Travniku? Odgovor je vrlo jednostavan. O Travniku u
srednjem vijeku zna se ono što se, na osnovu arheoloških izučavanja, ponu-
dilo u formi teza i hipoteza. Začuđujuće da nema baš nikakvih pisanih izvora
koji bi nam kazali barem nešto o naselju ili njegovom stanovništvu. Iz prove-
denih istraživanja izvučeni su zaključci koji govore o tome da su značajniji
arhitektonski zahvati na tvrđavi urađeni za vrijeme Tvrtka II te da je u njegovo
vrijeme Travnik mogao biti povremeno rezidentno mjesto bosanskih vladara.
Sve drugo ostaje u sferi pretpostavki.
18
Na kojim osnovama su se razvijali gradovi u Bosni?

Za potpunije razumijevanje doprinosa vakufa kao islamske civilizacijske te-
kovine treba istaći dva osnovna načina na koji su se razvijali bosanski gradovi:
1. Gradovi nastali na srednjovjekovnim osnovama - tvrđave, varoši, pa-
zari, trgovi, dakle nastavak razvitka na srednjovjekovnim nukleusima i
srednjovjekovnim začecima.
2. Gradovi nastajali kao novoosnovani gradovi - vakufi: Sarajevo, Rudo,
Novo Jajce, Nova Kasaba, G. Vakuf, D. Vakuf i neki drugi.
U oba slučaja vakuf je bio generator razvitka - bez obzira o kojem od ista-
knuta dva tipa naselja pripadao grad o kojem govorimo - gotovo da nema gra-
da u Bosni koji se može smjestiti izvan ta dva principa. Ovaj drugi princip
je vidljiv i jasno prepoznatljiv i u slučaju Travnika. Međutim, kao i svi drugi
gradovi, i Travnik je prolazio faze svog razvitka i adaptaciju u novi društve-
no-ekonomski sistem. On je imao postepenu uzlaznu putanju razvitka, koja
se može pratiti u tri faze:
Prva faza do kraja 15. stoljeća u kojoj Travnik u urbanom i demografskom
smislu nije odmakao daleko - dostigavši tek pedesetak domova u civilnom
dijelu naselja.
Druga faza u kojoj je grad već prešao tu liniju krećući se ka sljedećih pe-
deset domaćinstava, odnosno približavajući se stotini domaćinstava - što je
za srednjovjekovna gradska naselja bilo već solidno. No već na kraju treće de-
cenije 16. stoljeća (1530), nakon pada Jajačke banovine, Travnik će se početi
znatnije razvijati i već će se početi nazirati uloga zadužbina u tom razvitku. Za
samo jednu deceniju (1530-1540) broj domaćinstava porastao je na 196. Time
je dostigao standarde najrazvijenijih gradova u srednjovjekovnoj Bosni.
Treća faza počinje već sredinom 16. stoljeća (1550), kada je Travnik brojao
287 domaćinstava, što je za bosanske prilike predstavljalo zapaženo gradsko
naselje. Upravo u to vrijeme Travnik je stekao status kasabe - razvijenog grad-
skog naselja jer je ispunjavalo sve neophodne uvjete za proglašenje kasabom.
To znači da je imao džemat muslimanskog stanovništva, ustanovljen pazarni
dan te džamiju u kojoj se spominjalo ime sultana i u kojoj su obavljani džuma
i bajram-namazi. Trend urbanog i demografskog razvitka Travnika nastavljen
je i u narednim decenijama druge polovine 16. stoljeća, kada se broj stanov-
ništva više nego uduplao, što znači da se grad znatno razvio u tih pet decenija,
dostigavši skoro 700 domaćinstava i približno 3500 stanovnika. Ali to je samo
19
Dr. Aladin Husić
jedan pokazatelj i jedno mjerilo za vrednovanje razvitka grada. Mnogo su važ-

nije funkcije i sadržaji koje je grad dobio tokom 16. stoljeća. A dobio je na
sakralnom, obrazovnom i infrastrukturnom planu - što je prije svega zasluga
i uloga vakufa:
˗˗ Vakuf je oblikovao fizionomiju grada.
˗˗ Vakuf je kreirao ambijent življenja.
˗˗ Vakuf je kreirao duhovne, obrazovne i kulturne tokove života u svakom
gradu.
˗˗ Vakuf je generirao ekonomiju i ekonomski život grada.
˗˗ Vakuf je poboljšavao socijalni život.
Sinergija faktora udruženih u svim svojim pozitivnim aspektima daje zna-
čajan pozitivni impuls na svim planovima koji grad čine gradom. A vakuf nisu
samo sakralni objekti, to je čitav niz infrastrukturnih, privrednih, higijenskih
i drugih objekata. Sve je vezano jedno s drugim i nadopunjuje jedno drugo.
Naprimjer, hamam, česma i šadrvan nezamislivi su bez vodovoda. Vakufski
dućani su generirali zanatske i trgovačke tokove u gradu. I sve navedeno upot-
punjavao je jedan poseban, često manje vidljiv segment vakufa a to je novčani
vakuf ili vakufska gotovina koju su mnogi vakifi zavještavali kao dijelove svoga
vakufa te na taj način upotpunjavali svoju dobrotvornu misiju, ali i osiguravali
nesmetano funkcioniranje službi u svojim zadužbinama. U Travniku je u 16.
stoljeću cirkuliralo 100 000 akči vakufske gotovine iz čega se moglo isplatiti 66
osrednjih ili 33 najbolje plaće u nekoj vojnoj službi u Travniku. No taj novac
je donosio prihod koji je mogao za svaku godinu podmirivati jednu solidnu
plaću u Travniku tokom cijele godine. Dakle, vakufi su bili istovremeno i ban-
karske ustanove koje su davale novac na obrt, odnosno ulaganje u zanatstvo,
trgovinu, poljoprivredu i sl.
Doprinos vakufa sakralnoj arhitekturi u Travniku

Travnik je u ubrzaniju dinamiku razvoja ušao 1540. godine. Tada je formirana
jedna potpuno nova urbana cjelina, koja je predstavljala začetak kasabe - na-
selja gradskog tipa u punom smislu riječi. Taj dio grada naseljavali su uglav-
nom zanatlije i trgovci. U odnosu na već postojeće naselje i tvrđavu, novi dio
grada razvijao se zapadno u odnosu na kompleks tvrđave i varoši. U tom dijelu
podignut je i novi sakralni objekat. Sve elemente gradskog naselja osmanskog
tipa Travnik je dobio sredinom 16. stoljeća. Podizanjem centralne džamije
20
1549. grad je stekao status kasabe. Od tada u izvorima za grad Travnik redov-
no se koristi pravni termin kasaba Travnik. Nakon toga grad je doživio nagli
urbani uspon. Dio grada definiran pojmom kasaba krajem 16. stoljeća činilo je
devet novoformiranih mahala:
1. Mesdžida hadži Alije,
2. Mehmeda Čelebije,
3. Osman-begove džamije,
4. Mesdžida hadži Alije drugog,
5. Mesdžida Sufi Ferhata,
6. Džamije Hasana dizdara,
7. Džamije hadži Džafera,
8. Džamije sultana Bajazid-hana,
9. Mesdžida Muslihudin halife.
Pozicioniranje Travnika u mreži gradova u Bosni

Zahvaljujući instituciji vakufa Travnik je od potpuno anonimnog, nepozna-
tog mjesta u povijesti srednjeg vijeka, dospio na treće mjesto u redoslijedu
gradova u Bosanskom sandžaku - 44 gradska naselja, pa i Bosanskom ejaletu.
Da bismo dobili predstavu o poziciji Travnika, sumarno ćemo dati pregled po
pojedinim dijelovima Bosanskog ejaleta prema sandžacima.
Brojčani pregled gradova prema sandžacima:
Bosna 44
Požega/Pakrac 24
Klis 30
Hercegovina 17
Zvornik 8
Ukupno 123
Razvijeniji gradovi po sandžacima prema broju domaćinstava
Bosanski sandžak
Sarajevo 4220
Banja Luka 918
Travnik 693
Novi Pazar 449
21
Dr. Aladin Husić
Zenica 372
Čelebi-Pazar - Rogatica 332
Visoko 313
Maglaj 308
Zvornički sandžak
Zvornik 430
Srebrenica 298
Gornja Tuzla 599
Donja Tuzla 506
Gračanica 522
Hercegovački sandžak
Mostar 546
Foča 551
Kliški Sandžak
Livno 659
Sandžak Pakrac/Požega
Virovitica 500
Požega 458
Osijek 345
Dakle, zahvaljujući vakufu, u samo nekoliko decenija iz anonimnosti Trav-

nik je dospio u sami vrh piramide bosanskih gradova. To je svakako imalo
dugoročne posljedice i za dalju perspektivu grada. Ta činjenica i geostrateški
položaj presudili su njegov izbor za središte ejaleta od prvih godina 18. stolje-
ća. To potvrđuje koliko jedno vizionarstvo, kakvo se projicira kroz zadužbine i
zadužbinarstvo, ima svoj pozitivan eho, i u mnogo kasnijim vremenima i raz-
dobljima. Neka se taj duh vrati kroz poštivanje tih principa koji neće svojom
rogobatnošću ugrožavati jedinstvene arhitektonske ansamble, kakva je stara
jezgra Travnika.
22
Literatura
Knjige
• Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 2, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988.

• Hadžihuseinović, Salih Sidki, Muvekkit, Povijest Bosne, 1, El-Kalem, Sarajevo 1999.
• Handžić, Adem, (Obrada) Opširni popis bosanskog sandžaka, I/2 iz 1604. godine, Boš-
njački institut, Sarajevo 2000.
• Historija naroda Jugoslavije, I, Školska knjiga, Zagreb 1959.
• Jelenić, Julijan, Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke, Monumenta
franciscana jugoslavica, Mostar 1927.
• Kreševljaković, H., Kapidžić, H., Vojno-geografski opis Bosne pred Dubički rat od 1785.
godine, Naučno društvo Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1957.
• Kreševljaković, Hamdija, Korkut, Derviš M., Travnik u prošlosti 1464-1878, Zavičajni
muzej, Travnik 1961.
• Mandić, Mihovil, Vezirski grad Travnik, nekad i sad, Matica hrvatska, Zagreb 1931.
• Papić, Krešimir, Travnik, grad i regija, Zavičajni muzej, Travnik, 1975.
• Povijest Bosne i Hercegovine, I, HKD Napredak, Sarajevo 1991.
• Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine, Carska i kraljevska vladina tiskarna,
Sarajevo 1880.
• Tursun Bey, Tarih-i Ebul-l-feth, (hazirlayan: A. Mertol Tulum) Istanbul 1977.
Članci
• Elezović, Gliša, ,,Turski dokumenti za istoriju Jugoslovena. Dva turska hroničara iz

XV veka“, Bratstvo, XXVI, Beograd, 1932., str. 51-125.
• Handžić, Adem, ,,O društvenoj strukturi stanovništva u Bosni početkom XVII stolje-
ća“, POF, 32-33/1982-83, Sarajevo, 1984., str. 129-146.
• Handžić, Adem, ,,O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga
države i vakufa)“, POF, XXV/1975, Sarajevo, 1977., str. 133-169.
• Handžić, Adem, ,,O gradskom stanovništvu u Bosni u XVI stoljeću“, POF, 28-29/ 1978-
79, Sarajevo, 1980., str. 247-256.
• Handžić, Adem, ,,O značaju putova za razvitak gradskih naselja u Bosni u XVI i XVII
stoljeću“ Prilozi, IIS, XIII, Sarajevo, 1977., str. 73-78.
• Handžić, Adem, ,,Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni (Prilog tipologiji
naselja)“, GZM, Sv. XVIII, Sarajevo, 1963., str. 179-194.
23
Dr. Aladin Husić
• Handžić, Adem, ,,Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u

Osmanskom carstvu“ Anali GHB, IX-X, Sarajevo, 1983., str. 113-120.
• Handžić, Adem, ,,Značaj muafijeta u razvitku gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku“,
JIČ, 1-2, Beograd, 1974., str. 60-78.
• Husić, Aladin ,,Travnik rezidentno mjesto srednjovjekovnih bosanskih vladara“, Gla-
snik Rijaseta islamske zajednice, 3-4/2000, Sarajevo, 2000., str. 303-312.
• Husić, Aladin „Novčani vakufi u Bosni u drugoj polovini 16. stoljeća“, Anali GHB,
XXXII, Sarajevo, 2011., str. 35-58.
• Husić, Aladin, „Teritorijalni i demografski razvitak Travnika u vrijeme osmanske
uprave“, Anali GHB, XXXVI, Sarajevo, 2015., str. 17-26.
• Mandić, Mihovil, „Prehistorijske i sredovječne utvrde oko Travnika“, GZM, XXXVIII,
Sarajevo, 1926., str. 35-44.
• Mazalić, Đoko, ,,Travnik i Toričan“, GZM, Ns., III/1948, Sarajevo, 1948., str. 160-164.
• Milobar, Fran, ,,Dva savremena izvještaja o Bosni iz prve polovine XVII. stoljeća“,
GZM, XVI/1904, Sarajevo, 1904., str. 253-255.
• Rački, Franjo, ,,Prilozi za geografsko statistički opis bosankoga pašaluka“, Starine
JAZU, XIV, Zagreb, 1882., str. 173-195.
• Stojanović, Ljuba ,,Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila“, Starine JAZU,
18, Zagreb, 1886., str. 230-232.
• Šidak, Jaroslav, ,,O vjerodostojnosti isprave bosanskog bana Tvrtka Stjepanu Rajkovi-
ću“, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, II/1954, Zagreb, 1954., str. 37-48.
• Šunjić, Marko, ,,Trogirski izvještaj o turskom osvojenju Bosne (1463)“, Glasnik Arhi-
va i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XXXIX/1989, Sarajevo, 1989., str.
139-157.
• Thalloczy, Ljudevit, ,,Kako i kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski“, GZM, IX,
Sarajevo, 1897., str. 183-192.
24
HAMZA LAVIĆ
Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu
TRAVNIČKE VAKUFNAME
TRAVNIČKE
VAKUFNAME
Uvod
Naučni skup pod nazivom „Vakufi na području Travnika“ pružio je prili-
ku da se na jednom mjestu sagledaju napori ranijih istraživača kulturne
historije ovog područja, kojih doista nije manjkalo, te njihova objavljena
djela o vakufima i vakufnamama s područja Travnika. Ovom prilikom
spomenut ćemo samo neke od njih: Alija Bejtić, Salih Trako, Hazim Ša-
banović, Hamdija Kreševljaković a u novije vrijeme Ismet i Azra Kasu-
mović, Ismet Bušatlić, Aladin Husić i drugi.
Da Travniku nije nedostajalo uleme dokaz je djelo Gazi Husrev-be-
gove biblioteke pod naslovom Leksikon bošnjačke uleme autora Ahmeda
Mehmedovića.1 Samo letimičnim pregledom ovog djela ustanovili smo
postojanje 60-ak imena alima koji su porijeklom iz Travnika a ostavili su
značajan trag u različitim naučnih, kulturnim i drugim društvenim do-
stignućima širom BiH a često i mnogo dalje. Napominjemo da je kriterij
za uvrštavanje u ovaj leksikon bio da je alim iza sebe ostavio neko pisano
djelo a da tek predstoji istraživanje većeg broja imama, muderrisa, mu-
allima, šejhova, vojnih i državnih činovnika te drugih velikana koji su
svoje živote posvetili služenju stanovništvu ovog kraja.
Naš zadatak je bio prikupiti sačuvane travničke vakufname i hudž-
džete vakufa, kao neposredna svjedočanstva djelovanja dobrotvora na
ovom području. Prilikom istraživanja vakufnama koje se odnose na
1 Ahmed Mehmedović, Leksikon Bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka u Saraje-

vu, Sarajevo, 2018.
27
Hamza Lavić
područje Travnika, osim objavljenih knjiga i članaka u serijskim publikacija-

ma, konsultirali smo sljedeće izvore:
˗˗ Rukopisni primjerak rada „Popis vakifa i vakfija“ koji je sačinio Mu-
hammed Pašić.2
˗˗ Rad „Popis vakufnama iz BiH koje se nalaze u Gazi Husrev-begovoj bi-
blioteci“ autora Zejnila Fajića.3
˗˗ Sidžili vakufnama u Gazi Husrev-begovoj biblioteci4 i Fond arhiva GHB
u cjelini.
˗˗ Publikacija „Bosanske vakufname“ čiji izdavač je Generalna direkcija
vakufa Republike Turske.5
˗˗ Elektronska baza podataka Arhiva Islamske zajednice u BiH6 i Arhiva
GHB.
˗˗ Elektronska baza podataka Odjela za dokumentaciju Generalne direk-
cije vakufa Republike Turske.
Ustanovili smo postojanje 22 sačuvane vakufname: 13 iz 18. stoljeća, pet iz
19. stoljeća, četiri spočetka 20. stoljeća.
Predstaviti ćemo ukratko svaku od navedenih vakufnama navodeći njihove
najvažnije karakteristike: ime osnivača vakufa, datum izdavanja vakufname,
ovjera kadije ili naiba, predmet vakufa, uvjeti koje je vakif uspostavio, imena
službenika vakufa, fizičke karakteristike vakufname - broj listova i redaka fak-
simila, eventualne prepise ili druge primjerke vakufname, izvore kojima smo
se koristili prilikom obrade vakufnama.
2 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-311/B.

3 Zejnil Fajić, „Popis vakufnama iz BiH koje se nalaze u GHB“, Anali GHB, 5-6., Sarajevo, 1978., str.
245.
4 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, SV1, SV2 i SV3.
5 Bosna Hersek vakfiyeleri, Vakıflar genel müdürlüğü, Ankara, 2016.
6 Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Gazi Husrev-begova biblioteka.
28
Vakufnama Elči Ibrahim-paše, sina Osmanova7
Osnivač vakufa: Elči Ibrahim-paša, sin Osmanov.

Datum izdavanja vakufname: 13. zu-l-hidže 1117. god. po H. / 28. mart 1706.
godine.
Ovjera:
Mustafa, sin Ahmedov, kadija grada Agriboza,
Abdullah, rumelijski kazasker,
Halil, anadolski kazasker.
Predmet vakufa: Dershana, tekija halvetijskog reda, šest soba za derviše i uče-
nike, mekteb, biblioteka sa 103 knjige, han sa tri sofe, deset odžaka, šadrvan
s tekućom vodom, berbernica, sedam dućana, kafana, pekara s dućanom,
buzadžinica s dućanom, sjenara, pet mesarskih dućana i tabhana.
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene izdavanjem pod zakup spomenutih
dobara izdržavat će se: dershana, tekija halvetijskog reda, šest soba za derviše
i učenike te mekteb.
Iz istih prihoda predviđena je plata muderrisu i vaizu, muallimu, šejhu, dervi-
šima i učenicima, imamu, pomoćniku muallima, podvorniku, zakiru i muje-
zinu, glavnom šejhu, pisaru, ubiraču vakufskih prihoda, za učenje 10 džuzova
Kur’ana dnevno, mutevelliji, kadiji, bibliotekaru, za učenje godišnjeg mevlu-
da, za zikr u navedenoj tekiji uoči petka i odabranih noći, te sredstva za kupo-
vinu svijeća, hasura, zejtina i kandilja.
Službenici vakufa: Hadži Ahmet-aga, sin Abdullahov, mutevellija.
Fizičke karakteristike: Vakufnama je sastavljena na osmanskom turskom jezi-
ku. Sastoji se od dva lista i 83 retka.
Primjerci: Hronika Muhammeda Enveri Kadića, sv. 5, str. 131.
Izvori: Alija Bejtić, „Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku“ El-Hidaje, god.
V (1941-42), br. 7, str. 169-179; br. 8-10, str. 227-240; br. 11-12, str. 276-288.; Alija
Bejtić, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“, Naše starine,
god. II (1954), str. 151-163.
7 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, S.V. 1, br. 4, str. 391-392.
29
Hamza Lavić
Vakufnama hadži Adila, sina Mustafina8
Osnivač vakufa: Hadži Adil, sin Mustafin.

Datum izdavanja vakufname: 19. džumade-l-uhra 1133. god. po H. / 28. april
1721. godine.
Ovjera:
1. Ibrahim, kadija bosna-brodski,
2. Mustafa, ostavinski sudija u Travniku.
Predmet vakufa: Džamija u Hasanaginoj mahali i šesnaest dućana u čaršiji.
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene izdavanjem pod zakup dućana,
predviđena je plata imamu, mujezinu i kajjimu a višak prihoda će se trošiti za
održavanje džamije i dućana.
Službenici vakufa: Mustafa, Omer i Alija, sinovi vakifa, mutevellije i naziri.
Svjedoci: Ibrahim-efendija, bosanski timar defterdar, Mahmud, pisar, Bakir
Čelebija, berber, Selman-efendija, imam, Omeraga Tabo-zade, Hadži Ha-
san-efendija, imam, šejh Muhammed, Muhammed čelebija, mujezin.
ku. Sastoji se od jednog lista i 20 redaka.
Napomena: Original vakufname nismo uspjeli pronaći.
Izvori: Alija Bejtić, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163.
Vakufnama Jusuf-age, sina Hasan-agina9
Osnivač vakufa: Jusuf-aga, sin Hasan-agin.

Datum izdavanja vakufname: Početak ševvala 1135. god. po H. / 5-14. juli 1723.
godine.
Ovjera:
1. Jakub, član okružnog suda u Travniku,
2. Muhammed Emin, kadija bosna-brodski.
8 Alija Bejtić, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“, Naše starine: Godišnjak zavo-
da za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, god. II, 1954., str. 151-163.
9 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, V-228 (727).
30
Predmet vakufa: Džamija u mahali Šumeće, mekteb uz navedenu džamiju,

vodenica s četiri kamena na potoku Šumeća u istoj mahali i dvije stupe za
valjanje sukna.
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene izdavanjem pod zakup navedenih
dobara, predviđena je naknada za učenje dva kur’anska džuza dnevno, osim
petka i Bajrama, pred dušu vakifa, njegovih roditelja, supruga, djece i rođaka,
plata muallimu mekteba, mujezinu, imamu i hatibu, ferašu i kajimu, za troš-
kove rasvjete, popravke džamije, popravke vodenice i stupa te plate muteve-
llije vakufa.
Službenici vakufa: Mahmud-beg, sinovac Jusuf-agin, mutevellija i Mu-
stafa-beg, sinovac Jusuf-agin, nazir.
ku, na jednom listu i 53 retka.
Primjerci: S.V. 3, br. 727, str. 131.
Izvori: Alija Bejtić, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“,
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Bosna Hersek vakfiyeleri, sv. 4, Vakıflar
genel müdürlüğü, Ankara, 2016., str. 1559.
Vakufnama bosanskog valije Ćamil Ahmed-paše10
Osnivač vakufa: Ćamil Ahmed-paša, bosanski valija.

Datum izdavanja vakufname: 17. zu-l-kade 1170. god. po H. / 3. august 1757.
godine.
Ovjera:
1. Ahmed, kadija - bosna-brodski,
2. Ishak Mahir, travnički kadija.
Predmet vakufa: Nanovo izgrađena Gazi-agina džamija, česma s lijeve strane
džamije, tri mushafa, dvadeset i sedam dućana, parcela unajmljena pod mu-
katu koja pripada vakufu Sofi Mehmed-paše, han u Muslihuddinovoj mahali
u Travniku, koji se sastoji od 16 soba, staje, te kuće na ulazu koja sadrži dvije
sobe, ahar, sundurma-ahar, slamar, četiri dućana i vrt.
10 Ibid, V-86 (307).
31
Hamza Lavić

dobara, predviđena je plata mutevelliji, vaizu za držanje govora četvrtkom po-
slije podne-namaza i u danima ramazana, vakufskom pisaru, prvom mujezinu
i devrihanu, drugom mujezinu i devrihanu, učaču Kur’ana i ferašu, kajjimu,
džabiji, nadzorniku česme i vodovoda, za rasvjetu džamije, ulje za 170 kan-
dilja, za hasure, za mukave, na ime mukate za korištenje zemljišta Sofi Meh-
med-pašina vakufa te za popravke džamije.
Službenici vakufa: Hafiz Omer-efendija, sin hadži Ibrahimov, imam i muteve-
llija, i Mustafa-beg, darusseade-aga, nazir.
Svjedoci: Osman-aga, valijin ćehaja; Seid-efendija, pisar valijina divana; Abdu-
llah-aga, valijin haznadar; Emin Mehmed-efendija, valijin muhurdar; „Umde-
tu-l-ajan“ Mehmed-beg, bosanski defter-ćehaja; Mehmed-efendija, bosanski
defterdar; šejh Mehmed-efendija, travnički muftija; Mustafa-efendija, bosan-
ski timar-defterdar; Ali-efendija, bosanski timar-teskeredžija; Ahmed-aga,
bosanski čauš ćehaja; Ibrahim-efendija, bivši timar-teskeredžija; Ali-efendija,
mukabeledžija, Mustafa-aga, čauš Emin i Ismail, čauš na bosanskom divanu.
ku. Sastoji se od dva lista i 49 redaka.
Napomena: Džamija je izgrađena nanovo na mjestu gdje je ranije postojala
Gazi-agina džamija u Travniku.
Primjerci: S.V. 1, br. 307, str. 43.; Vakıf Kayıtlar Arşivi Defteri, 731., str. 191., red. 111.
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Trako Salih, „Vakuf-nama Bosanskog va-
lije Kamil Ahmed-paše iz Travnika 27. zu-l-kade 1170. (13.8.1757.)“; Waqfnamah
of Bosnian Wali Kamil Ahmed-pasha from 1757., POF, 51/2001, Sarajevo, 2003.,
pp. 197-203.; Bosna Hersek vakfiyeleri, sv. 4, Vakıflar genel müdürlüğü, Ankara,
2016., str. 1569.
32
Vakufnama bosanskog valije Mehmed-paše Kukavice11
Osnivač vakufa: Mehmed-paša Kukavica, bosanski valija.

Datum izdavanja vakufname: 15. zu-l-kade 1171. god. po H. / 21. juli 1758. godine.
Predmet vakufa: Džamija, medresa, mekteb, česma u Foči, veliki most na rijeci
Drini u Foči, veliki most na rijeci Ćehotini u Foči, veliki most na Limu u kadi-
luku Prijepolje, veliki most na Drini u kasabi Goražde u čajničkom kadiluku,
veliki most na rijeci Bosni u Visokom, u sarajevskom kadiluku, džamija, mek-
teb i sebilj u mahali Duradžik u Sarajevu, džamija, mekteb i tri česme u kasabi
Travnik, mekteb u selu Vitez, džamija u selu Slimena, karavan-saraj, hamam i
sedam dućana u Foči, čifluk Mokro u sarajevskom kadiluku, dva karavan-sa-
raja i dućan u kasabi Prijepolje, četrdeset i sedam dućana u bezistanu te dva
odvojena dućana u kasabi Travnik.
dobara predviđena je plata drugom imamu i drugom mujezinu, ferrašu, kajji-
mu, devrihanu džamije u Foči, muderrisu medrese, muallimu mekteba, vaizu,
drugom devrihanu, vrataru i džabiji u Foči, za troškove nabavke hasura i svi-
jeća, sujoldžiji, za održavanje vodovoda i džamije u Foči, za održavanje mosta
na Drini u Foči, mosta na Ćehotini u Foči, mosta na Limu u kadiluku Prijepo-
lje, mosta na Drini u kasabi Goražde u Čajničkom kadiluku, mosta na rijeci
Bosni u Visokom, službenicima džamije u Foči; imamu, hatibu, vaizu, prvom
mujezinu, ferrašu i muallimu; za rasvjetu te održavanje česme i vodovoda;
učačima Kur’ana; službenicima zadužbina u Sarajevu; muallimu, sebiljdžiji,
sujoldžiji; za održavanje sebilja i mekteba; za vodu vodovoda GHB vakufa;
za održavanje džamije u Duradžik-mahali te muallimu mekteba u Sarajevu.
Također, za službenike vakufa u Travniku; vaizu, hatibu, imamu, dersihanu,
trećem mujezinu, salahanu, kajjimu, muallimu mekteba, ferrašu; za troškove
rasvjete; učačima Kur’ana, sujoldžiji; za održavanje česama i vodovoda; vaizu
uz Bajrame, mutevelliji, pasvandžiji, imamu džamije u selu Slimena te mualli-
mu mekteba u Vitezu.
Službenici vakufa: Ali-efendija, sin Husein-begov, mutevellija i Mustafa-beg,
darusseade-aga, nazir.
ku a prepisana je latiničnim pismom. Sastoji se od jednog lista i 33 retka.
11 Ibid, S.V. 3, br. 696, str. 109.
33
Hamza Lavić
Primjerci: Vakıf Kayıtlar Arşivi Defteri, 456., str. 144., red. 3.

Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Alija Bejtić, „Bosanski namjesnik Meh-
med-paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni“, Prilozi za orijentalnu filofo-
giju - POF, Sarajevo, VI-VII, str. 1956-7; Bosna Hersek vakfiyeleri, sv. 4, Vakıflar
Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji dijela hamama

u korist vakufa Muhsin-zade Mehmed-paše12
Osnivač vakufa: Muhsin-zade Mehmed-paša, bosanski valija.

Datum izdavanja vakufname: 27. džumade-l-uhra 1177. god. po H. / 2. januar
1764. godine.
Predmet vakufa: Jedna četvrtina Ebu Bekir-begova hamama u Osman-begovoj
mahali otkupljena od Ahmed-bega, sina Ahmed-begovog.
Službenici vakufa: Valijski kajmekam Ibrahim-aga, zastupnik kupca.
Fizičke karakteristike: Hudždžet je sastavljen na osmanskom turskom jeziku a
prepisan je latiničnim pismom. Sastoji se od jednog lista i 28 redaka.
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163.;
Vakufnama bosanskog valije Muhsin-zade Mehmed-paše

Datum izdavanja vakufname: 27. rebiu-l-ahir 1181. god. po H. / 22. septembar
1767. godine.
Predmet vakufa: Nanovo sagrađena Tekijska džamija, nanovo izgrađena me-
dresa sa sedam soba i mekteb u kasabi Travnik u blizini stare čaršije, tri hilja-
de groša novca.
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene obrtom uvakufljenog novca, pred-
viđena je plata muderrisu, učenicima i upravniku medrese, kajjimu džamije i
12 Ibid, V-208(700).
34
medrese, muallimu mekteba; za troškove rasvjete i nabavku hasura u medre-

si i džamiji; vaizu, imamu, mujezinu, mutevelliji, naziru, pisaru, džabiji te za
troškove održavanja vakufa.
Službenici vakufa: Šejh hadži Mehmed, sin šejh hadži Mehmedov, mutevelli-
ja, hadži Salih-efendija, nazir vakufa.
ku a prepisana je latiničnim pismom. Sastoji se od dva lista i 59 redaka.
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Azra Kasumović i Ismet Kasumović,
„Bosanski vezir Muhsin-zade Mehmed-paša i njegove zadužbine“, Zbornik ra-
dova Zavičajnog muzeja Travnik, Travnik, 1991., str. 83.
Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji hana s baščom


Datum izdavanja vakufname: 11. muharrem 1182. god. po H. / 28. maj 1768.
godine.
Predmet vakufa: Han s baščom u Muslihuddinovoj mahali, koji se sastoji od
dva sprata na kojima se nalazi osam soba, dvije sofe, staja, sijenica i sundur-
ma, otkupljen od Mehmed-age, sina Abdullahovog, bivšeg travničkog serdara.
Službenici vakufa: Šejh hadži Mehmed, sin šejh hadži Mehmedov, mutevellija.
prepisan je latiničnim pismom. Sastoji se od dva lista i 38 redaka.
Izvori: „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“, Naše starine,
god. II (1954), str. 151-163; Azra Kasumović i Ismet Kasumović, „Bosanski vezir
Muhsin-zade Mehmed-paša i njegove zadužbine“, Zbornik radova Zavičajnog
muzeja Travnik, Travnik, 1991., str. 83.
13 Ibid, V-202(695).
35
Hamza Lavić
Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji kuće s baščom


Datum izdavanja vakufname: 27. zu-l-kade 1183. god. po H. / 8. mart 1770.
godine.
Predmet vakufa: Kuća s baščom u Muslihuddinovoj mahali u Travniku otku-
pljena od Huseina ćehaje, sina Huseina ćehaje.
Službenici vakufa: Šejh hadži Mehmed, sin šejh hadži Mehmedov, mutevellija,
prepisan je latiničnim pismom. Sastoji se od jednog lista i 26 redaka.
Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Azra Kasumović i Ismet Kasumović,
„Bosanski vezir Muhsin-zade Mehmed-paša i njegove zadužbine“, Zbornik ra-
dova Zavičajnog muzeja Travnik, Travnik, 1991., str. 83.
Vakufnama hadži Ali-bega Hasanpašića,

sina hadži Muhammed-begova15
Osnivač vakufa: Hadži Ali-beg Hasanpašić, sin hadži Muhammed-begov - ra-

nije vakuf Mehmed-paše Kukavice.
Datum izdavanja vakufname: 1. muharrem 1291. god. po H. / 18. februar 1874.
godine.
Ovjera: Abdurrahman, travnički naib.
Predmet vakufa: U potpunosti obnovljena džamija Mehmed-paše Kukavice u
Gornjoj čaršiji, koja je prethodno stradala u požaru, česma pred navedenom
džamijom, mekteb u kasabi Zenica kod Segban-agine džamije. Za izdržavanje
ovih vakufa i za druge potrebe vakif je u Travniku, Duvnu i Zenici uvakufio
veći broj dobara.
dobara, predviđena je plata mutevelliji, imamu i hatibu džamije u Travniku,
14 Ibid, V-206(697).
15 Ibid, S.V. 1, br. 1, str. 402.
36
dvojici mujezina, ferrašu, kajjimu i salahanu, devrihanu, sujoldžiji, nadzorni-

ku sahat-kule, za troškove rasvjete džamije, za troškove organiziranja učenja
mevluda, za godišnje učenje hatme vakifu, učenicima medrese Mehmed-paše
Kukavice, za troškove kandilja i plate mujezinu mesdžida i muderrisu Meh-
med-pašine medrese, imamu tekijske džamije u Travniku, muallimu mekteba
u mahali Vakuf, koja pripada džematu Osoje, imamu i mujezinu džamije u
mahali Ilovača, imamu džamije Džudže Džafer-age u Duvnu, imamu Lala-pa-
šine džamije u Duvnu, sujoldžiji česme Glogovac u Duvnu, imamu džamije u
Šujici u livanjskom kadiluku, za troškove nabavke kandilja u Sultan-Ahmedo-
voj džamiji u Zenici, muallimu mekteba u Zenici kod Segban-agine džamije,
mutevelliji te za potrebe Bahri-pašine česme.
Službenici vakufa: Hadži Osman, sin hadži Zaimov iz Muslihuddinove maha-
le, mutevellija.
ku. Sastoji se od pet listova i 139 redaka.
Napomena: Vakufnama je potvrda i detaljna razrada odredaba iz ranije vaku-
fname od 27. zu-l-hidžeta 1283. god. po H. / 2 maja 1867. godine, koju je ovjerio
travnički naib Mehmed Hamdi-efendija.
Vakufnama Dževahira-hanume, kćerke Mustafa-

efendije, supruge hadži Ali-bega Hasanpašića16
Osnivač vakufa: Dževahira-hanuma, kći Mustafa-efendije, supruga hadži

Ali-bega Hasanpašića.
Datum izdavanja vakufname: 11. džumade-l-ula 1295. god. po H. / 13. maj 1878.
godine.
Ovjera: Kasim, kadija u Travniku.
Predmet vakufa: Osam kuća, voćnjak i tri dućana u Travniku; dućan u Donjoj
čaršiji, dvije kuće u Gazi Aginoj mahali, kuća u Grahoviku, kuća u mahali Va-
kuf, džemat Osoje sa baščom i voćnjakom u džematu Osoje, dva dućana u
Donjoj čaršiji, kuću sa dvije sobe, magazom, kuhinjom i avlijom u prizemlju i
16 Ibid, S.V. 1, br. 2, str. 397.
37
Hamza Lavić
pet soba na spratu u Osman-begovoj mahali, tri kuće u Hasan-aginoj mahali;

četiri dućana, tri kuće i dva gradilišta u Duvnu.
dobara, predviđeno je izdržavanje vakufskih objekata te plate imamu i muje-
zinu Kuršumlije džamije, muallimu sibjan-mekteba u mahali Vakuf; organi-
ziranje mevluda; održavanje česme u Travniku; plate nadzorniku sahat-kule
u Gornjoj čaršiji, muderrisu u medresi Mehmed-paše Kukavice; održavanje
džamije i medrese.
Službenici vakufa: Hadži Osman-aga Nević, sin Mehmedov iz Muslihuddino-
ve mahale, mutevellija.
ku. Sastoji se od tri lista i 52 retka.
Vakufnama Dukatar Jusuf-age, sina Hasan-agina
Osnivač vakufa: Dukatar Jusuf-aga, sin Hasanov.

Datum izdavanja vakufname: 8. safer 1313. god. po H. / 31. juli 1895. godine.
Ovjera: Mustafa Talib, zamjenik kadije - bosna-brodski.
Predmet vakufa: Džamija u mahali Šumeće, mekteb uz navedenu džamiju,
vodenica sa šest kamenova na potoku Šumeća u istoj mahali i dvije stupe.
dobara, predviđena je naknada za učenje dva kur’anska džuza dnevno, osim
petka i Bajrama, pred dušu vakifa, njegovih roditelja, supruga, djece i rođaka,
plata muallimu mekteba, mujezinu, imamu i hatibu, ferašu i kajjimu; na ime
troškova rasvjete, popravka džamije, popravka vodenice i stupa te plata mu-
tevelliji vakufa.
Službenici vakufa: Mahmud-beg, sinovac Jusuf-agin, mutevellija i Mu-
stafa-beg, sinovac Jusuf-agin, nazir.
ku. Sastoji se od dva lista i 53 retka.
38

Naše starine, god. II (1954), str. 151-163; Bosna Hersek vakfiyeleri, sv. 4, Vakıflar
Vakufnama Džuma-hanume, kćerke Sejfića Sejfe17
Osnivač vakufa: Džuma-hanuma, kći Sejfića Sejfe, bivša supruga Pirah(?) Sali-
ha i Šabić Mustafe, stanovnica Hasan-agine mahale u Travniku.
Datum izdavanja vakufname: 20. redžeb 1325. god. po H. / 29. august 1907.
godine.
Ovjera: Salih, kadija u Travniku.
Predmet vakufa: Kuća i voćnjak u Hasan-aginoj mahali u Travniku, koja se u
Gruntovnoj knjizi vodi pod uloškom br. 616, te česticama br. 645/4 i 647/4.
Uvjeti vakifa: Nakon smrti vakife da se spomenuta kuća sa baščom pripoji va-
kufu džamije Ključ-Dizdar Hasan-age, te da se dobit ostvarena izdavanjem
pod zakup navedenih dobara koristi za potrebe održavanja navedene džamije.
Službenici vakufa: Muhammed-aga Nević, sin Osmanov, mutevellija.
ku. Sastoji se od jednog lista i 21 retka.
Napomena: Navedeni vakuf nismo uspjeli pronaći u dostupnoj literaturi. Ime
vakife se može pročitati i kao Dževha-hanuma.
Izvori: Bosna Hersek vakfiyeleri, sv. 4, Vakıflar genel müdürlüğü, Ankara, 2016.,
str. 1618.
17 Ibid, V-125(446).
39
Hamza Lavić
Vakufnama hadži Muhammeda Rifat-efendije

Smailkadića, sina Ismail-efendijinog18
Osnivač vakufa: Hadži Muhammed Rifat-efendija Smailkadić, sin Ismail-efen-

dije, stanovnik Muslihudin (Potur) mahale u Travniku.
Datum izdavanja vakufname: 12. ša’ban 1330. god. po H. / 27. juli 1912. godine.
Ovjera: Mutapčić Salih, zamjenik kadije u Travniku.
Predmet vakufa: Dvije devetine vlasništva nad tri magaze sa prostranom pro-
storijom na spratu iznad njih u Gornjoj čaršiji u Travniku, na mjestu zvanom
Solarnica. Udio u vlasništvu nad navedenim nekretninama odranije ima i va-
kuf Tekije.
Uvjeti vakifa: Da se dobit ostvarena izdavanjem pod zakup navedenih dobara
koristi za potrebe plata mutevellije, za održavanje Hadži Hasan-agine džamije
u Hasan-aginoj - Varoš mahali u Travniku, koju je prije sedam-osam godina u
potpunosti nanovo dala izgraditi vakifova majka, te što preostane da se koristi
za plate imama i mujezina navedene džamije.
Službenici vakufa: Hero Mehmed-aga, sin Ismailov, mutevellija.
str. 1620.
Vakufnama hadži Mehmed Hazim-efendije, sina hadži

Muhammed Derviš-efendije, travničkog muftije19
Osnivač vakufa: Hadži Mehmed Hazim-efendija, sin hadži Muhammed Der-

viš-efendije, travnički muftija.
Datum izdavanja vakufname: 15. džumade-l-ahir 1325. god. po H. / 26. juli 1907.
godine.
Ovjera: Salih Ahmed, travnički kadija. Pečat Kotarskog šerijatskog suda u
Travniku.
18 Ibid, S.V. 1, br. 151, str. 208.

19 Ibid, V-127(457).
40
Predmet vakufa: Zemljište u Gornjoj čaršiji, u blizini Sulejmanije džamije, ve-

ličine 17 m2, koje je prethodno pod zakup dato Hadžiabdić Mahmudu a koje
se u Gruntovnoj knjizi vodi pod uloškom 1775, čestica broj 304/5 i dva dućana
veličine 9 m2, koji se u Gruntovnoj knjizi vode pod uloškom 1390, čestica broj
9/5.
dobara, predviđena je plata mujezinu i imamu spomenute džamije te za po-
trebe Fejzije medrese u Travniku.
Službenici vakufa: Hašim-efendija Hadžiosmanović, sin hadži Osmanov,
mutevellija.
Napomena: Vakif u uvodnom dijelu vakufname spominje da je on prethodno
bio korisnik uvakufljenih dobara a da su isti prije toga bili u vlasništvu njegove
umrle supruge Rašide.
str. 1616.
Vakufnama Kočić (Hadžibegović) hadži Salih-bega20
Osnivač vakufa: Kočić (Hadžibegović) hadži Salih-beg.

Datum izdavanja vakufname: 21. rebiu-l-evvel 1310. god. po H. / 13. oktobar
1892. godine.
Predmet vakufa: Šest dućana na površini od jednog dunuma i 300 m2, te pri-
padajuća bašča u Travniku, koji su u Gruntovnoj knjizi zavedeni pod uloškom
br. 119, čestica br. 565.
Uvjeti vakifa: Dobit ostvarena izdavanjem pod zakup navedenih dobara pred-
viđena je za održavanje medrese (nečitak naziv) u Travniku.
Službenici vakufa: Vakif, mutevellija.
ku. Sastoji se od jednog lista i 53 retka.
20 Ibid, S.V. 2, br. 589, str. 278.
41
Hamza Lavić
Svjedoci: Hadži Hazim-efendija, travnički muftija; Mutapčić Salih-efendi-

ja, sudija - hakim u Travniku i Hadžiimamović Hasan, pomoćnik travničkog
sudije.
str. 1611.
Vakufnama Bećiragića hafiza Abdusselama21
Osnivač vakufa: Bećiragić hafiz Abdusselam iz Travnika.

Datum izdavanja vakufname: 31. decembar 1937. godine.
Ovjera: Sreski šerijatski sud u Travniku, šerijatski sudija Jakić.
Predmet vakufa: Udio od 1/48 nekretnine s dućanom površine 12 m2 zavedene
pod uloškom 1241, k.č. 5/10 k. pp.
Uvjeti vakifa: Ostvarena dobit od izdavanja pod zakup navedenih dobara
predviđena je za potrebe Sulejmanije džamije u Travniku.
Službenici vakufa: Elkazović Nezir-efendija, mutevellija.
Napomena: U zaglavlju vakufname naznačeni su sljedeći brojevi: Redni broj
997, br. spisa 16886/39, R. 150/1937.
Vakufnama Korče Mehmed-paše22
Osnivač vakufa: Korča Mehmed-paša, bosanski valija.

Datum izdavanja vakufname: 12. džumade-l-ula 1144. god. po H./ 12 . novembar
1731. godine.
Ovjera: Mustafa Ahmedi, kadija bosna-brodski.
Predmet vakufa: Han i ispod njega tri dućana preko puta Gazi-agine džamije
u Travniku.
21 Ibid, V-330(997).
22 VKAD, 578., str. 111., red. 25. - Elektronska baza podataka Odjela za dokumentaciju Generalne di-
rekcije vakufa Republike Turske.
42
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene izdavanjem pod zakup spomenu-

tih dobara, predviđeno je plaćanje naknada hafizima i mudževvidima koji će
učiti 10 džuzova poslije sabah-namaza ponedjeljkom i četvrtkom i pokloni-
ti ih pred dušu Muhammeda, a.s., vakifa, i njegovih roditelja, zatim naknada
za noktadžije, glavnom muderrisu, vaizu za vaz petkom, džabiji, mutevelliji,
naziru, katibu, za troškove održavanja džamije, te što pretekne za siromašne
muslimane.
Službenici vakufa: Šejh Mustafa-efendi, muftija i mutevellija.
ku. Sastoji se od dva lista i 37 redaka.
Svjedoci: Muhzir Abdullah, Omer Habibi, Imam-efendija, Fahru-l-muderrisin
Abdullah-efendija, šejh Emrullah-efendija.
str. 1562.
Vakufnama Sulejman-age (Ruhi), ćehaje Abdi-paše23
Osnivač vakufa: Sulejman-aga, Ruhi, ćehaja Abdi-paše.

Datum izdavanja vakufname: Sredinom ramazana 1164. god. po H. / 24. juli
1751. godine.
Ovjera: Abdullatif-efendi, kadija bosna-brodski.
Predmet vakufa: Kuća, bunar i berbernica u Osman-begovoj mahali u Travniku.
dobara, predviđeno je održavanje dvaju česama koje je u kasabi Donji Vakuf,
kadiluk Prusac, izgradio Esiri Mustafa-aga, održavanje uvakufljenih dućana i
na ime plate mutevelije vakufa.
Službenici vakufa: Ibrahim-aga, sin Jusufov, mutevellija.
Fizičke karakteristike: Vakufnama je sastavljena na osmanskom turskom je-
ziku. Nama je bio dostupan transkribirani oblik vakufname u izdanju Bosna
Hersek Vakfiyeleri.
str. 1565.
23 VKAD, 626/2., str. 454., red. 543.
43
Hamza Lavić
Vakufnama Sulejman-age (Ruhi), ćehaje Abdi-paše24
Osnivač vakufa: Sulejman-aga Ruhi, ćehaja Abdi-paše.

Datum izdavanja vakufname: 3. muharrem 1183. god. po H. / 9. maj 1769.
godine.
Ovjera: Ibrahim-efendija, kadija bosna-brodski.
Predmet vakufa: Mesdžid i sebilj, pored konaka za ćehaje u Travniku, te 330
groša novca.
Uvjeti vakifa: Prihod ostvaren obrtom uvakufljenog novca predviđen je za pla-
te imamu, mujezinu i ferrašu spomenutog mesdžida, za troškove održavanja
sebilja, za svijeće i ulje za svjetiljke u mesdžidu, kandilje za sebilj, koji će se
paliti u toku mjeseca ramazana, te za korištenja vode za spomenuti sebilj iz
vakufa hadži Ali-efendije.
Službenici vakufa: Ibrahim Edhem, sin hadži Ali-efendijin, mutevellija.
Hersek Vakfiyeleri.
Napomena: Uz vakufnamu je navedena i transkripcija dokumenta u kome se
potvrđuje da je zbog nepostojanja originalne vakufname ista ponovno zave-
dena u Anadolijski muhasebe defter 26. safera 1183. god. po H.
str. 1592.

Datum izdavanja vakufname: 7. džumade-l-ula 1173. god. po H. / 27. decembar
1759. godine.
Predmet vakufa: Sedamdeset pet svezaka rukopisa za biblioteku medrese
Mehmed-paše Kukavice, bakarno posuđe, tepisi, ćilimi i 2000 groša novca.
Uvjeti vakifa: Navedene knjige koristit će učenici medrese koju je ranije iz-
gradio vakif i stanovnici Travnika, pod uvjetom da za preuzetu knjigu ostave
24 VKAD, 101., str. 271., red. 22.
25 VKAD, 456., str. 144., red. 4.
44
odgovarajuće jemstvo. Ostalo posuđe, pokućstvo i drugi predmeti navedeni u

vakufnami koristit će se za potrebe muderrisa i učenika spomenute medrese.
Obrtom navedenog novca isplaćivat će se plate službenicima džamije koju je
vakif prethodno izgradio te za potrebe njenoga održavanja.
Službenici vakufa: Emin-aga, sin Hasan-agin - ćehaja, mutevellija.
Hersek Vakfiyeleri.
Svjedoci: Ahmed Čavuši-divan, Mustafa Čavuši-divan, Ismail Čavuši-divan,
Ali-efendi imam, Mustafa-aga, emini-čavušan, Ali-efendi Tezkiredži, Mu-
stafa-efendi, defderdari-tımar, Mehmed-beg, kethudaji-defter, Ahmed-aga
Serboluk, hadži Salih-aga, kethudaji-bevvabin, Mustafa-efendi, diger-divan.
Napomena: U defteru pod nazivom Vakıf Kayıtlar Arşivi Defteri - VKAD, br.
456, str. 150, red 4/1, naveden je spisak 31 naknadno dodat rukopis gore opisa-
noj vakufnami, u kojoj su prethodno navedena 44 naslova, tako da je ukupan
broj uvakufljenih rukopisa 75.
str. 1577.

Datum izdavanja vakufname: 25. muharrem 1173. god. po H. / 18. septembar
1759. godine.
Ovjera: Hadži Ibrahim-efendija, kadija bosna-brodski.
Predmet vakufa: Kovačnica, kafana, pet zlatara sa pet pripadajućih prostorija,
bezistan pored džamije, 14 dućana uz medresu i han.
dobara, predviđeno je održavanje medrese sagrađene u blizini rezidencije u
Travniku, koja se sastoji od učionice i 10 soba, zatim za troškove plata službe-
nika medrese i stipendija učenicima koji je pohađaju.
Službenici vakufa: Emin-aga, sin Hasan-agin - ćehaja, mutevellija.
26 VKAD, 624., str. 584., red. 484.
45
Hamza Lavić

Hersek Vakfiyeleri.
str. 1580.
Vakufnama bosanskog valije Muhsin-zade Mehmed-paše27

Datum izdavanja vakufname: 15. zu-l-ka’de 1179. god. po H. / 25. april 1766.
godine.
Predmet vakufa: Jedna četvrtina udjela u vlasništvu nad Ebu Bekrovim hama-
mom u blizini rezidencije valije u Osman-begovoj mahali u Travniku.
Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene davanjem na korištenje spomenutog
hamama, predviđeno je plaćanje troškova kupovine kandilja i osiguravanja
rasvjete turbeta vakifovog oca Abdullah-efendije, te učenja hatme - tri džuza
dnevno pred dušu vakifovih roditelja u Pašinoj džamiji u Travniku.
Službenici vakufa: Džemali Muhammed-efendija, sin Omer-efendijin, mute-
vellija, Muftić hadži Salih-efendija, nazir vakufa, šejh Osman-efendi, sin Meh-
med-efendijin, hafiz-i edžza.
ku. Sastoji se od pet listova i 78 redaka.
Primjerci: Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-154/TO.
str. 1583.
Vakufnama rumelijskog kadije Haračči-zade Mehmed-efendije28
Osnivač vakufa: Haračči-zade Mehmed-efendija, sin Omer-efendijin, rumelij-

ski kadija.
Datum izdavanja vakufname: 17. džumade-l-ahir 1192. god. po H. / 13. juli 1778.
- Dodatak vakufname 5. safer 1197. god. po H. / 10. januar 1783. godine.
27 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-154/TO.

28 VKAD, 724, str. 163, red. 65.
46
Ovjera: Sejjid Ebu Bekr, el-Me’mur bi-Istima‘i Umuri-š-Šer‘ijjeti-l-Askerijje.

Predmet vakufa: Dva čamca.
Uvjeti vakifa: Od prihoda ostvarenih izdavanjem pod zakup navedenih čama-
ca za prevoz putnika preko rijeke Bosne, predviđena je isplata plata imamu
mesdžida kojeg je vakif izgradio u selu Bunar i mutevelliji te za održavanje
čamaca.
Službenici vakufa: Bustani Hasan-aga, sin Jusufov, mutevellija.
Hersek Vakfiyeleri.
Svjedoci: Tiredeli mula Mustafa, Ali-beše, sin Omerov, Ebu Bekr, sin Ome-
rov, Ibrahim-beše, sin Mehmedov, Omer-aga, Hasan-aga, sin Mustafin, hafız
Osman-efendija, Jusuf-aga, sin Mehmedov i drugi.
Napomena: Nakon osnovnog teksta vakufname, naveden je i dodatak vaku-
fnami od 5. safera 1197. god. po H. / 10. januara 1783. godine.
str. 1594.
Vakufnama bosanskog valije Ali Namik-paše29
Osnivač vakufa: Namik Ali-paša, bosanski valija

Datum izdavanja vakufname: 11. rebiu-l-ahir 1245. god. po H. / 10. oktobar 1829.
godine.
Ovjera: Mustafa Sabri, sin Hasanov, bosanski kadija.
Predmet vakufa: Tri hiljade groša novca.
Uvjeti vakifa: Sredstva ostvarena obrtom navedenog novčanog vakufa trošit će
se za održavanje džamije koju je vakif sagradio preko puta travničke tvrđave
u blizini Tophane, te za isplatu plata službenika spomenute džamije i vakufa.
Službenici vakufa: Filibevi hadži Salih-aga, sin Hasanov, mutevellija.
29 VKAD, 632, str. 46, red. 33.
47
Hamza Lavić

Hersek Vakfiyeleri.
Svjedoci: Sulejman-paša zade Mehmed-beg, bosanski defterdar Malkoč-beg,
ćehaja bosanskog defterdara Hasan-paša zâde Ahmed-beg i drugi.
str. 1597.
Zaključak
U nama dostupnim izvorima pronašli smo ukupno 22 sačuvane vakufname,
koje se odnose na područje Travnika. Kao što je bio slučaj i sa drugim većim
kasabama i gradovima i u Travniku su vakufe gradili prije svega nosioci raznih
viših državnih i vojnih funkcija, potom i mnogi činovnici nižeg ranga te manje
poznati dobročinitelji.
Najstarija sačuvana vakufnama je vakufnama Elči Ibrahim-paše, sina
Osmanova, sastavljena 28. marta 1706. godine, koju su zbog njezina značaja
ovjerili prvo kadija Agriboza, Mustafa, sin Ahmedov, a potvrdili dvojica kaza-
skera, odnosno glavnih kadija Osmanskog carstva - i rumelijski i anadolijski.
Za ovaj vakuf je karakteristična biblioteka u sklopu koje je vakif 103 naslova
rukopisa uvakufio na korištenje učenicima svoje medrese. Druga značajna bi-
blioteka, uvakufljena u istome mjestu, također za učenike medrese, nastala je
u okviru vakufa Mehmed-paše Kukavice. On je u svojoj trećoj vakufnami, ovje-
renoj 27. decembra 1759. godine, uvakufio sedamdeset pet svezaka rukopisa.
Za vakife ovog podneblja karakteristično je i uspostavljanje prekoriječne
komunikacije - od Mehmed-paše Kukavice, koji je dao sagraditi most na rijeci
Drini u Foči, veliki most na rijeci Ćehotini u Foči, veliki most na Limu u kadi-
luku Prijepolje, veliki most na Drini u kasabi Goražde u čajničkom kadiluku
te veliki most na rijeci Bosni u Visokom - do rumelijskog kadije Harači-zade
Mehmed-efendije, sina Omer-efendijinog, koji je u vakufnami datiranoj 13.
jula 1778. uvakufio dva čamca za prevoz stanovnika preko rijeke Bosne u selu
Bunar. Dokument iz 1851. potvrda je učešća stanovnika Travnika u vakufljenju
7223 groša za popravku i održavanje mosta na glavnoj džadi u Travniku. U ovo-
me dokumentu posebnu pažnju plijeni veći broj pečata na njemu, među ko-
jima je i latinični pečat s natpisom Mato i utisnutim križom u donjem dijelu,
48
što predstavlja još jedan dokaz da su i nemuslimani učestvovali u osnivanju i

održavanju hajrata širom Bosne.
Osim vakufnama, tragove vakufljenja možemo pratiti i u primjercima ne-
kih drugih vrsta diplomatičkih dokumenata kao što su fermani, berati, hudž-
džeti, i’lami i dr. Do velikog broja ove vrste dokumenata danas je moguće doći
zahvaljujući digitalizaciji arhivske dokumentacije i sve češćoj saradnji među
institucijama koje se bave izučavanjem kulturne baštine u Bosni i Hercegovini
i u inozemstvu.
Literatura
Arhivska građa
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-154/TO.

• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-311/B.
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, S.V. 1, br. 1, str. 402.
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, S.V. 1, br. 4, str. 391-392.
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, S.V. 3, br. 696, str. 109.:
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, SV1, SV2 i SV3.
• Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, V-125(446).
• Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Gazi Husrev-begova biblioteka.
Knjige i članci
• Bejtić, Alija, „Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada Travnika“, Naše starine,
god. II, 1954, str. 151-163.
• Bosna Hersek vakfiyeleri, Vakıflar genel müdürlüğü, Ankara, 2016.
49
Hamza Lavić
• Fajić, Zejnil, „Popis vakufnama iz BiH koje se nalaze u GHB“, Anali GHB, 5-6, Sarajevo,
1978., str. 245.
• Kasumović, Azra i Kasumović, Ismet, „Bosanski vezir Muhsin-zade Mehmed-paša i
njegove zadužbine“, Zbornik radova Zavičajnog muzeja Travnik, Travnik, 1991., str. 83.
• Mehmedović, Ahmed, Leksikon bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka u
Sarajevu, Sarajevo, 2018.
• Vakıf Kayıtlar Arşivi Defteri - Elektronska baza podataka Odjela za dokumentaciju
Generalne direkcije vakufa Republike Turske.
50
MR. SALIH INDŽIĆ
Medžlis IZ Travnik
SPECIFIČNOSTI TRAVNIČKIH VAKUFA

SPECIFIČNOSTI
TRAVNIČKIH VAKUFA
Čitajući tekstove i stručne radove napisane o pojedinim travničkim va-
kufima, primijetit ćemo da autori mnogih od tih tekstova ističu njihovu
jedinstvenost. Vezirski grad Travnik zaista odiše neobičnom toplinom i
zrači neobičnošću historijskih znamenitosti i vakufa na relativno ma-
lom prostoru. Stoga i ne čude sve brojnije posjete turista ovom gradu i
njihov rast iz godine u godinu.
No, neke od informacija koje se, istini za volju više usmeno nego pi-
smeno, prenose i nisu u potpunosti tačne. Na društvenim mrežama, in-
ternet portalima i sl. često se pogrešno ističe unikatnost ili jedinstvenost
nekog od travničkih vakufa u svjetskim okvirima. Da li je zaista Travnik
jedini grad na Balkanu koji ima sunčani sat, da li je to jedini grad u Bosni
i Hercegovini kojem je munara s lijeve strane, koliko je gradova imalo
tri aktivne medrese u istom vremenskom periodu? Da li su takve kon-
statacije samo proizvoljno iznesene ili imaju uporište i utemeljenje u
stvarnosti, pokušat ćemo dati odgovor.
Zadatak ovog rada je provjeriti tačnost tvrdnji o specifičnosti pojedi-
nih vakufa, kao i sačiniti jedan objektivni pregled tog segmenta travnič-
kih znamenitosti koje imaju status vakufa. Cilj je da se te specifičnosti,
ta unikatnost i jedinstvenost travničkih vakufa objedini, koliko je mo-
guće, na jednom mjestu. Pokušat ćemo doći do zaključka po čemu je
to Travnik jedinstven grad, šta travničke vakufe razlikuje od drugih, po
čemu su arhitektonska rješenja nekih vakufa svojevrstan presedan u ar-
hitekturi vremena u kojem su nastala te gdje je mjesto Travnika na mapi
očuvanih ili revitaliziranih vakufskih dobara od historijskog značaja.
Neki od vakufa su iz određenih razloga izmješteni i nisu na prvobitnom
53
Mr. Salih Indžić
mjestu, ali je bitno da su sačuvani i da su zadržali svoju supstanciju. I o njima

će, naravno, biti riječi.
U narednim recima posvetit ćemo se svakom od vakufa čiju specifičnost
želimo ponaosob istaći. Zadržat ćemo se, ovom prilikom, samo na vakufima
u užoj gradskoj jezgri.
Sunčani sat na vakufskom objektu - džamiji

Nema sumnje da je sunčani sat na Hadži Ali-begovoj džamiji jedinstven na
Balkanu. Travnik je i jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima sunčani sat. Dr.
Milutin Tadić, ističući da se radi o majstorskom djelu kojem pripada posebno
mjesto u inventaru našeg naučnog i kulturnog naslijeđa, još 1991. poziva da
mu se obezbijedi adekvatna briga u budućnosti. Hvala Bogu, na inicijativu po-
krenutu od strane Medžlisa Islamske zajednice Travnik i Zavičajnog muzeja u
Travniku, sunčani sat je restauriran i 24. novembra 2018. ponovno postavljen
na sjeverozapadni zid Hadži Ali-begove džamije u Travniku. (Slika 1)
Slika 1
Restauracija je trajala duže od dva mjeseca i podrazumijevala je izmješta-

nje sata u atelje Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Sve stručne poslove oko re-
stauracije i konzervacije Sunčanog sata vodio je Esad Vesković, konzervator i
restaurator Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Njegov tim obuhvatao je više struč-
njaka njegove struke, ali i struke vezane za geografske i astronomske poslove,
budući da se Sunčanom satu prilikom restauracije trebala dati puna funkcija,
koju je imao i kada je izrađen.
No, vratimo se posebnosti ovog primjerka sata. Po Tadiću, evropske pozna-
vaoce historije vještine gradnje sunčanika oduševljavaju primjerci poput naj-
starijeg južnoslavenskog sunčanika, sačuvanog na prostoru bivše Jugoslavije,
54
uklesanog krajem XII ili početklom XIII stoljeća sa slovnim brojčanikom na

Bogorodičnoj crkvi manastira Studenice, zatim neki sunčanici vajani u ka-
menu po samostanima bivše dubrovačke franjevačke provincije, ali sasvim
sigurno i stari sunčani sat na jugozapadnom zidu Hadži Ali-begove džamije
u Travniku.30
Nakon detaljnog objašnjenja konstrukcije i načina proračuna elemenata
satne skale te provjere egzaktnosti konstrukcije, dr. Tadić dolazi do zaključka
da su svi elementi sata na svome mjestu te da sunčani sat Hadži Ali-begove
džamije potpuno odgovara mjestu na kome je postavljen.
Nemamo pouzdanu informaciju kada je sat ugrađen. Prvu džamiju na tom
mjestu sagradio je tadašnji bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1757/1758.
godine. No, ona je stradala 1856. u požaru a 1865. džamiju je obnovio trav-
nički beg hadži Ali-beg Hasanpašić.31 Pošto je uz prvu džamiju Mehmed-paša
Kukavica sagradio i sahat-kulu, polovinom XVIII stoljeća, pretpostavlja se da
je sunčani sat koji je nadopunjavao preciznost i sam rad sahat-kule u nepo-
srednoj blizini postavljen u istom periodu.32 Štaviše, po Tadiću, sunčani sat
je bio glavni jer je služio za kontrolu i korekciju rada mehaničkoga sata na
sahat-kuli.
U svakom slučaju, bez obzira na to da li sunčani sat potječe iz perioda iz-
gradnje prve džamije ili iz perioda njene obnove 1865. godine, radi se o vrlo
vrijednom kulturnom naslijeđu iz vremena osmanske uprave u BiH, jedin-
stvenom u Bosni i Hercegovini, a i vrlo rijetkom i specifičnom na području
bivše Jugoslavije.33 Zanimljivo je i to da satova slične konstrukcije ima i na ne-
kim džamijama u Istanbulu, te u muzejima.34 Među sunčanim satovima naj-
sličnije konstrukcije je, svakako, onaj na jugozapadnom zidu Fatih-džamije u
Istanbulu - postavljenog oko 1669. godine. (Slika 2) Neizostavno je spomenuti
i tri sunčana sata na zidovima Yeni-džamije u Istanbulu izgrađena 1663.35 (Sli-
ka 3 i 4)
30 Milutin Tadić, „Stari sunčani sat Hadži Ali-begove džamije u Travniku“, Zbornik radova 4, Zavičajni
muzej Travnik, Travnik, 1991., str. 33.
31 Enver Sujoldžić, Džamije Travnika, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1998., str. 93-99.
32 Vidi: Fatima Maslić, Starine i muzeji Travnika, Turistički savez Travnik, Travnik, 1990., str. 24-25.
Pogledaj i: Enver Sujoldžić, Džamije Travnika..., str. 99.
33 Vidi: Martin Udovčić, „Spomenici kulture i prirodnih rijetkosti u travničkom kraju“, Zbornik 3, Za-
vičajni muzej Travnik, Travnik, 1980., str. 140.
34 https://commons.wikimedia.org/wiki/Category:Sundials_in_Istanbul#/media/File:Sundial-ye-
ni_camii3-istanbul.jpg (24.02.2019.)
35 http://www.waymarking.com/waymarks/WM831N_New_Mosque_Sundials_Istanbul_Turkey
(24.02.2019.)
55
Mr. Salih Indžić
Slika 2
Slika 3 I 4
56
Munara na istočnoj strani džamije

a bezistan ispod džamije
Na glavnom travničkom trgu, ispod tvrđave, nalazi se centralna i najznačaj-
nija džamija u Travniku, Sulejmanija ili Šarena džamija. Sagradio ju je izvje-
sni Gazi-aga vjerovatno u drugoj polovici XVI stoljeća. Nakon otprilike dva
stoljeća uslijedila je prva velika obnova. Naime, 1757. godine, što se da vidjeti
iz ostavljene vakufname, obnovio ju je bosanski vezir Sopa Salan Ćamil Ah-
med-paša. Odmah nakon velikog požara koji je poharao Donju čaršiju 1815. te
uništio i samu džamiju, osim masivnih zidova i kamene munare, bosanski ve-
zir Sulejman-paša Skopljak obnovio ju je prema prethodnom arhitektonskom
rasporedu. Tom obnovom iz 1816. džamija je dobila današnji izgled. Slijedila je
popravka 1945. nakon što je džamiju, godinu prije, pogodila saveznička bom-
ba. Temeljita rekonstrukcija urađena je osamdesetih godina prošloga stoljeća
a obnova vanjskih dekoracija urađena je pred agresiju na BiH. U aprilu 2017.
godine potpisan je ugovor o temeljitoj rekonstrukciji Šarene džamije, putem
Vakufske direkcije IZ-a u BiH. Projekat je finansirala Generalna direkcija va-
kufa Republike Turske na osnovu protokola potpisanog između dviju direkci-
ja. Izvođači radova bile su dvije firme iz Turske, „Bilsa“ i „SBS Restorasyon“ te
firma „Neimari“ iz BiH. Urađena je potpuna rekonstrukcija i restauracija sa-
mog objekta džamije sa sanacijom i ojačavanjem temelja u skladu sa propisi-
ma i strukom koja određuje ovu vrstu rekonstrukcije te restauracijom slikanih
elemenata. Projekat je obuhvatio rekonstrukciju i poslovnih prostora ispod
objekta džamije te vanjsko uređenje u sklopu kojeg je uređen i potok.
Dva urbanističko-arhitektonska rješenja daju specifičnost ovom travnič-
kom vakufu. Na prvom mjestu to je položaj munare u odnosu na sam objekat
džamije. Naime, položaj munare u odnosu na džamiju je tehničko pitanje i
ne potpada pod segment pravne decizije pa se stoga šerijatsko pravo i ne bavi
ovim pitanjem - munara u osmanskoj arhitekturi džamija je gotovo u pravilu
s desne strane od ulaza. Navodeći karakteristike spomenika osmanlijske arhi-
tekture u Bosni i Hercegovini, Alija Bejtić će ustvrditi sljedeće: „Veoma bitan
arhitektonski elemenat džamije je munara koja akcentira cjelokupnu građevi-
nu. Prislonjena je uz džamiju i to većinom s desne strane.“36 Munara uz Sulej-
maniju džamiju je na lijevoj, istočnoj strani u odnosu na ulaz. Mogući razlog je
da se glas mujezina čuje što dalje u tadašnjoj čaršiji. Božijom odredbom mu-
nara je očuvana prilikom savezničkog bombardiranja Travnika u januaru 1944.
36 Alija Bejtić, „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, POF, sv. III – IV, 1953., str. 253.
57
Mr. Salih Indžić
Aviobomba pogodila je džamiju u desni ugao od ulaza, dakle na mjestu gdje

bi bila munara da je ispoštovan tradicionalni pristup gradnje. Taj, desni ugao
od ulaza, tada je potpuno uništen pa je narušena i statika objekta. (Slika 5)
Slika 5
Sulejmanija džamija nije jedina koja posjeduje ovaj kuriozitet. Munaru na

lijevoj strani ima i Firuzagina džamija na Fatihu u Istanbulu izgrađena 1491.
Firuz Aga, hazinedarbaša37 sultana Bajazita II, izgradio je munaru na lijevoj
strani džamije - za razliku od uobičajene desne kada su u pitanju pojedinačne
munare. (Slika 6)
Historičar kulture Dursun Gürlek, navodi da, iako je pravi razlog nepoznat,
postoji mnogo teorija o izgradnji munare. Prema jednoj od najjačih, Trg sul-
tana Ahmeta, na kojem se nalazi jedna od prvih džamija izgrađenih nakon
osvajanja Istanbula, bio je važno središte Konstantinopolisa. U vrijeme kada
je 80 posto Istanbula bilo nastanjeno Rimljanima, mjesto na kojem je izgra-
đena džamija bilo je na strani Obeliska nastanjenog Rimljanima. Muslimani
su bili na gornjoj strani glavne ulice. Rimljani su bili uznemireni pozivom na
namaz pa je munara izgrađena na lijevoj strani.
37 Starješina sultanove riznice.
58
Slika 6
Stručnjak za historiju umjetnosti dr. Doğan Kuban ističe da su se džamije s
munarama na lijevoj strani često susretale na džamijama iz XIV stoljeća a da
je izgradnja munara s desne strane džamije bila tradicionalna.38
I Ivaz-pašina džamija iz 1484. godine u okrugu Karakoy u gradu Manisa
jedna je od džamija koja ima samo jednu munaru na lijevoj strani. (Slika 7)
Slika 7
38 http://dunyacamileri.blogspot.com/2011/11/firuzaga-camiinin-minaresindeki-sr.html (24.02.2019.)
59
Mr. Salih Indžić
Slika 8
Od džamija u Bosni i Hercegovini, Ćejvan-ćehajina džamija u Mostaru, sa-
građena 1553. godine, ima munaru na lijevoj strani od ulaza. (Slika 8) Stoga je
u narodu poznata i kao Inat-džamija. Ćejvan-ćehajina džamija se nalazi neda-
leko od Starog mosta, neposredno uz lijevu obalu Neretve. Sagrađena je 960.
godine po Hidžri ili 1552./53. Čak je i opjevana u narodnoj pjesmi zato što je
imala zlatan alem i bila pokrivena olovom.39
Drugo urbanističko-arhitektonsko rješenje koje daje specifičnost ovom
travničkom vakufu je pozicioniranje privrednog segmenta u prizemlju džami-
je. Naime, ispod prostora za namaz na spratu nalazi se bezistan sa dućanima.40
Džamije sa četverovodnim krovom i kamenom munarom, prema tlocrt-
nom rješenju, mogu se svrstati u dva osnovna tipa - tip jednoprostorne dža-
mije, koji preovladava, i tip džamije sa stupovima. Ovom tipu u Bosni i Herce-
govini pripada desetak džamija velikih dimenzija koje se grade u posljednjim
stoljećima osmanske uprave. Ovaj tip džamija predstavlja novo tlocrtno rje-
šenje - stupovi nose tavanicu i mahfil postavljen duž prednjeg i dva bočna
zida. Arhitektonski najznačajnija džamija ovog tipa u Bosni i Hercegovini je
39 Detaljnije vidi: Nametak, H., „Mostarske džamije i njihovi vakufi“, Novi Behar, god. X, br. 20-22, str.
271-274.
40 Fatima Maslić, Dragana Baner, Vodič kroz prošlost - starine i prirodno naslijeđe travničkog kraja,
Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 2006., str. 42.
60
Sulejmanija ili Šarena džamija u Travniku.41 Ispod cijele džamije u prizemlju

je kameni bezistan u kojem je bilo deset dućana a koji su posljednjom re-
konstrukcijom ponovno došli do izražaja. Bezistan je podijeljen sa dva reda
masivnih drvenih stupova na dvije treveje i središnji kaldrmisan prolaz, unu-
trašnju ulicu.
Sakralni prostor počinje na prvom spratu i proteže se kroz dvije etaže. Krov
je četverovodan.
Iz vakufname Ahmed-pašine, tj. vakufname Ćamilija džamije iz 1757. godi-
ne, saznaje se da je Gazi-agina džamija te godine bila u urušenom stanju, te da
ju je nešto prije 3. jula 1757. obnovio dobrotvor Ahmed-paša. Ova vakufnama,
pored drugih podataka, sadrži i opis nove građevine u kome se kaže da je dža-
mija počivala na kratkim kamenim stupovima, da je pod džamijom bezistan
sa dva ulaza i deset dućana te sedamdeset poredanih oko bezistana, iza arka-
da džamije. Ovaj opis u potpunosti odgovara sadašanjem stanju objekta pa je
da je ovaj dio objekta vjerovatno preživio požar 1815. koji je zahvatio Donju
čaršiju i džamiju.42
Dućani, odnosno privredni prostor koji služi za podmirivanje troškova i
održavanje džamije, je vrlo jednostavno i mudro rješenje - primjenjuje se i
danas prilikom izgradnje nekih džamija u užim gradskim jezgrama.
Uprkos uvriježenom mišljenju, Sulejmanija nije jedina džamija iz osman-
skog perioda u Bosni i Hercegovini koja u prizemlju ima bezistan. Ispod Sultan
Ahmedove džamije u Kulen-Vakufu, izgrađene u periodu od 1603-1613. godine,
u vrijeme sultana Ahmeda I po kojem je i dobila ime, nalaze se dućani i pro-
lazi sa četiri strane a ulazi u džamiju su preko kamenog stepeništa. Džamija
je porušena u proteklom ratu i obnovljena je u drugoj polovini 90-tih godina
prošlog stoljeća u originalnom obliku i dimenzijama (12x17m), ali je umjesto
ranijeg tesanog kamena za njenu ponovnu izgradnju korištena cigla. (Slika
9) Sada je u prizemlju šest poslovnih prostora - četiri su iznajmljena a dva se
koriste za potrebe džemata - mekteb i skladišni prostor. (Slika 10)
U Bosni i Hercegovini ima još jedan primjer dućana ispod molitvenog pro-
stora džamije - to je Podgradska džamija u Stocu - poznata i kao džamija na
Mejdanu poznata i kao džamija u Maloj čaršiji, džamija Hadži Saliha Bure,
41 Vidi: Nedžad Kurto, Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog stila, Sarajevo-Publishing,
Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998.
42 Alma Simić, „Šarena džamija u Travniku“, Naše starine, god. XVIII-XIX, Sarajevo, 1989., str. 123.
61
Mr. Salih Indžić
Slika 9
Zulfikar-kapetanova džamija ili džamija Ali-paše Rizvanbegovića. Sagrađena
je 1732/1733, nalazi se na adi između dva rukavca Bregave. Srušili su je u augu-
stu 1993. ekstremisti HVO-a, a obnovljena i zvanično otvorena 24.7.2010. Od-
lukom Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika od 21.1.2003. proglašena je
nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U toj Odluci Komisije se čak
navodi: „...u bosanskom naslijeđu moguće je uspostaviti tipološku vezu malog
bazara u Podgradskoj džamiji sa bazarom u Šarenoj travničkoj džamiji.“43
Cijeli objekat džamije je bio vertikalno raščlanjen. U prizemnom dijelu je
bio mali bazar a iznad njega molitveni prostor džamije. Dućani su bili dio
vakufa džamije. U dijelu objekta u koji se ulazilo preko trijema ispod arkada, s
jugozapada na razini ulice, bila su smještena tri dućana, od kojih su dva imala
pripadajuće magaze. Svijetla visina dućana i gusulhane iznosi 210-218 cm. U
produžetku trećeg dućana bila je gusulhana, kojoj se pristupalo iz džamijskog
harema, sa sjeverozapada.44
Značajno je napomenuti i to da je u povodu dvije stotine godina od obnove
Sulejmanije ili Šarene džamije u Travniku „Javno preduzeće BH Pošta” d.o.o.
43 „Odluka o proglašavanju Područja i ostataka historijske građevine - Podgradska džamija u Stocu
- poznata i kao džamija na Mejdanu, džamija u Maloj čaršiji, džamija Hadži Saliha Bure, Zulfi-
kar-kapetanova džamija i džamija Ali-paše Rizvanbegovića“, http://old.kons.gov.ba/main.php?id_
struct=6&lang=1&action=view&id=1325 (07.04.2019.)
44 Ibid.
62
Slika 10
Sarajevo u decembru 2016. godine izdalo poštansku marku „Sulejmanija - Ša-

rena džamija, Travnik”. (Slika 11) Urađena je u okviru teme Sakralni objekti i
štampana je u tiražu od 100.000 primjeraka. Autor ove poštanske marke je
Abdulah Branković, dizajner BH Pošte.
Tri medrese u isto vrijeme

Bosna i Hercegovina je imala više od sto medresa: jedanaest u Sarajevu, osam
u Mostaru, šest u Foči, po tri u Zvorniku i Banjoj Luci itd. Zna se da su ove ško-
le postojale u svim većim mjestima i kasabama na našim prostorima. U mno-
gim gradovima postojalo je po nekoliko medresa koje su radile u isto vrijeme,
kao što je bio slučaj u Sarajevu, Travniku, Mostaru, Zvorniku, Foči, Banjoj Luci,
Čajniču itd.45
45 „Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića povodom 140 godina medrese u Cazinu” http://www.
islamskazajednica.ba/component/content/article?id=4011:govor-reisu-l-uleme-dr-mustafe-ce-
ria-povodom-140-godina-medrese-u-cazinu (07.04.2019.)
63
Mr. Salih Indžić
Slika 11
Historiji travničke čaršije svojevrsni kuriozitet daje činjenica o egzistiranju

i radu čak tri medrese na relativno malom prostoru u isto vrijeme, tj. od druge
polovice XVIII, pa do prvih decenija XX stoljeća. To su sljedeće medrese:
1. Elči Ibrahim-pašina u mahali Osoje - radila od 1706. do 1941., rad reak-
tiviran 1994.
2. Medresa Mehmed-paše Kukavice u Gornjoj čaršiji - radila od 1760. do 1914.
3. Medresa Muhsin-zade Mehmed-paše na Lončarici - radila od 1767. do 1924.46
Enisa Gazija-Pajt u autorskom radu navodi informaciju da se u Zavičajnom
muzeju Travnik nalazi salnama u kojoj se spominje da je u tom periodu u
Travniku postojala i četvrta medresa.47
Grad s najviše turbeta u Bosni i Hercegovini

Travnik je grad s najvećim brojem turbeta u Bosni i Hercegovini. Ne računajući
Jenišeherlijino srušeno turbe, koje se nalazilo u dvorištu bivše medrese Meh-
med-paše Kukavice, te porušeno turbe Rehima i Rahime, koje je nekad stajalo
46 Fatima Maslić, Dragana Baner, Vodič kroz prošlost..., str. 53-55.
47 Enisa Gazija-Pajt, „Elči Ibrahim-pašina medresa - kontinuitet odgoja i obrazovanja“, Elči Ibra-
him-pašina medresa u Travniku 1706-2014. - monografija, Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku,
Dobra knjiga, 2014., str. 71.
64
Slika 12
na groblju smještenom iza hotela, u gradu su ostala sačuvana četiri otvorena i
dva zatvorena turbeta. Turbeta u Travniku predstavljaju vrlo vrijedne objekte
memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine. Dva turbeta - zajedničko tur-
be Abdulah-paše Muhsinovića i Hafiza Ali Dželaludin-paše te turbe Perišan
Mustafa-paše, pod zajedničkim imenom „Turbeta pod lipom“ - proglašena su
2005. godine za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.48
Osim njih, u Travniku se nalaze još i sljedeća turbeta: turbe Abdulvehaba
Ilhamije Žepčaka, turbe Gazi Ibrahim-babe, turbe Ismail-dede i turbe travnič-
kog muftije Mehmed-efendije. Od navedenih turbeta, tri su objekta zatvore-
nog a četiri otvorenog tipa. Turbeta otvorenog tipa predstavljaju karakteristič-
ne spomenike Travnika.49 Otvorenom tipu turbeta pripadaju još i dva turbeta
na Alifakovcu i jedno pokraj Sinanove tekije u Sarajevu.
48 „Odluka o proglašavanju Turbeta pod lipom - turbeta Abdulah-paše, Dželal-paše i Perišan Mu-
stafa-paše sa česmom nacionalnim spomenikom“, http://old.kons.gov.ba/main.php?id_stru-
ct=6&lang=1&action=view&id=2520 (07.04.2019.)
49 Fatima Maslić, Dragana Baner, Vodič kroz prošlost..., str. 47-48.
65
Mr. Salih Indžić
Izmještanje vakufskih objekata na druge lokacije

Abdulvehab Ilhamija Žepčak rođen je 1773. godine i bio je pjesnik, jedan od
rijetkih koji je u onom vremenu pisao na bosanskom jeziku. Poznata je nje-
gova pjesma - kasida „Čudan zeman nastade” zbog koje je došao u sukob s
tadašnjim vezirom Dželaludin-pašom pa je i pogubljen 1821. u Travniku. Bio je
sufija, šejh, odlikovao se pobožnošću i ispravnim životom, bio je uzor svog vre-
mena. Njegovo turbe smješteno je u Poturmahali, na rubu stare nekropole s
nišanima iz XVI stoljeća. Ranije je to turbe pripadalo izvjesnom Redžep-babi,
o kojem ne postoje nikakvi podaci. Prvobitno je Abdulvehab Ilhamija ukopan
na periferiji grada, kod nekadašnje željezničke stanice, u blizini autobuske
stanice, gdje mu je bilo i podignuto turbe. (Slika 12). Turbe je srušeno 1959.
radi izgradnje puta a njegovi ostaci su preneseni u starije turbe izvjesnog
Redžep-babe u Poturmahali. Na ulazu u današnje turbe stoji ploča sa natpi-
som: „S duhom sam se stopio, a nurom pomiješao, do bića stigao u užitku
ljubavi.”50
Mnogo zanimljivije premještanje vakufskog objekta u Travniku je izmje-
štanje zgrade Elči Ibrahim-pašine medrese na drugu lokaciju u toku izgradnje
pruge. Naime, prvobitna zgrada Medrese iz 1706. u sklopu koje je bila i džami-
ja, srušena je 1892. prilikom izgradnje pruge kroz Travnik, ali je austrougarska
vlast u to doba kao nadoknadu za rušenje te zgrade sagradila današnju zgradu
Medrese u periodu 1892-1895. godine, koja je veća od nekadašnje. Naravno, u
sklopu i tog objekta sagrađena je džamija. Nastava se od tada odvijala u sa-
dašnjoj zgradi Medrese do 1941. Zbog ratnih okolnosti premješta se na drugo
mjesto do 1943.
Fotografiju – detalj razglednice – na kojoj se vidi prvobitna medresanska
džamija, bolje rečeno tekija bez munare, prvi put je 1998. objavio Enver Sujol-
džić u knjizi Džamije Travnika. Godine 1995. iskopan je fragment baze ili ka-
pitela kamenog stupa od muljike - sasvim izvjesno pripadao je toj porušenoj
tekiji.51
50 Fatima Maslić, Dragana Baner, Vodič kroz prošlost..., str. 47.

51 Enver Sujoldžić, Džamije Travnika..., str. 74.-75.
66
Vakifa Varoške džamije

Među najstarije džamije u Travniku ubraja se Varoška džamija u ulici Varoš. Ta
ulica, ustvari, predstavlja predgrađe travničke tvrđave. Smatra se da je Varoška
džamija prva koja je sagrađena van zidina tvrđave – Starog grada, vjerovatno
u prvim decenijama XVI stoljeća. S obzirom na to da se u Katastru nekretnina
samostalnih vakufa travničkog sreza ova džamija naziva Hadži Hasan-agina,
pretpostavka je da bi taj Hasan-aga mogao biti njen prvi graditelj. Bila je to
tipična mala mahalska džamija zidana sedrom a prekrivena šindrom sa tipič-
nom drvenom munarom. Osim činjenice da spada među najstarije džamije
u Travniku, postoji još jedna specifičnost ovoga travničkoga vakufa. Naime,
poznato je da su i žene osmanske Bosne osnivale vakufe. Većinom su to, u
prvim stoljećima osmanske uprave, bili novčani vakufi, da bi se kasnije jedan
broj istaknutih žena - vakifa odlučio na uvakufljenje nekretnina. Najbogatije
ženske vakufe do kraja XVI stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine osnovale
su Šahdidar i Šemsa-kaduna.52 Njihovim stopama kasnije idu i druge žene-va-
kifi.53 Među njima je i Ziba-hanuma Arnautović-Kopčić. Naime, stara Varoška
džamija izgorjela je 1903. u velikom požaru. Na istom mjestu novu džamiju
podigla je Ziba-hanuma Arnautović-Kopčić 1906. u neomaurskom stilu. Pre-
svođena je kubetom u arapskom stilu. Pred ulazom je visoko predvorje. Vakifa
je za izgradnju džamije utrošila 12.000 kruna. U drugoj polovini XX stoljeća
džamija je pretvorena u muzej. Za mektebsku nastavu korištena je do 2010.
godine, ali zbog oštećenja i zuba vremena postaje neuvjetna za rad. Godina-
ma je bila van upotrebe zbog dotrajalosti. Tako je Varoška džamija u centru
starog dijela Travnika godinama predstavljala ruglo kao napušteni objekt za-
rastao u trnje, razbijenih prozora i oronule fasade.
Oktobra 2017. okončana je prva faza građevinskih radova na temeljnoj re-
konstrukciji i uređenju Varoške džamije i njenog harema. Prvi namaz u ob-
novljenoj džamiji predvodio je reisu-l-ulema, dr. Husein-ef. Kavazović 21. ok-
tobra 2017.
Značaj ove džamije i njene rekonstrukcije potvrđuje i posjeta delegaci-
je profesora Bečkog univerziteta predvođenih profesorom dr. Maximilia-
nom Hartmuthom. Posjeta je organizirana u okviru istraživačkog projekta:
52 Više o njima i njihovim vakufima vidi: Vakufi u Bosni i Hercegovini - Zbornik radova 2013., Vakufska
direkcija Sarajevo, Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo, 2013., str. 122-142.
53 Pogledaj: Ahmed Mehmedović, Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017., Vakufska direkcija Sarajevo,
Dobra knjiga, Sarajevo, 2017., str. 73-78.
67
Mr. Salih Indžić
„Islamska arhitektura u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini”,

koji ima za cilj da mapira i valorizira neke od najznačajnijih spomenika arhi-
tekture u Bosni i Hercegovini s akcentom na neomaursku arhitekturu.
Projekat je počeo predavanjima i seminarima u Beču, posjetama studenata
i profesora iz Austrije Bosni i Hercegovini te obilascima nacionalnih spomeni-
ka Bosne i Hercegovine. Projekat će trajati naredne tri godine a uradit će se i
monografija o pojedinim reprezentativnim primjerima naše arhitekture.
Jedan od spomenika koji će biti obrađeni u monografiji je i Varoška dža-
mija, radi koje je i organizirana posjeta Travniku. Članovi delegacije su pored
prof. dr. Maximiliana bili i profesorica Caroline Jäger-Klein, profesorica Julia
Rüdiger te Boris Trapara, član radne grupe iz BiH i student doktorant na Uni-
verzitetu Sorbona u Parizu.
Džamije koje Travnik više nema

Ovaj rad ne bi bio potpun da ne spomenemo tri travničke džamije kojih da-
nas, nažalost, nema. Od osamnaest travničkih džamija i mesdžida izgrađenih
u periodu od 1463. do danas, tri nisu opstale: Tophanska džamija, mesdžid uz
Medresu Mehmed-paše Kukavice i Čilenska džamija.
Tophanska džamija
Ovu džamiju izgradio je bosanski vezir Ali Namik-paša 1830. za vjerske po-
trebe vojnika i radnika Tophane u Travniku. Interesantno je da je to bila po-
sljednja napravljena džamija u gradu, osim džamije na Kalibunaru, naravno,
a prva koja je srušena i potpuno nestala. Oronula džamija u sklopu napuštene
Tophane još 1851. godine bila je, bez svoga vakufa i džemata, prepuštena uru-
šavanju. Između 1888. i 1890. dotrajala džamija sama se srušila. Ova džamija
je bila locirana južno od zgrade Isusovačke gimnazije, na prostoru između
Gimnazije i Gaja.54 (Slika 13)
Mesdžid uz Medresu Mehmed-paše Kukavice

Medresa je sagrađena 1760. a obnovljena 1873. Kako je Medresa prestala s ra-
dom 1914. godine, vremenom je i mesdžid uz nju propadao i nestao do 1938.
54 Enver Sujoldžić, „Porušene travničke džamije”, Zbornik radova 4, Zavičajni muzej Travnik, Travnik
1991., str. 127-128.
68
Slika 13
Dokaz postojanja mesdžida je geodetski snimak iz 1883. na kojem se vidi obje-

kat dimenzija 9,4 x 6,3 m. Dodatna potvrda da se radi o mesdžidu je orijenta-
cija prema jugoistoku.55
Čilenska džamija
Džamija u mahali Čila, locirana uz rijeku Lašvu u ulici Donje Osoje, izgrađe-
na je početkom ili polovicom XVIII stoljeća. Tačna lokacija objekta dimenzija
12,5x8,6 m vidi se na geodetskom snimku iz 1883. Zbog lošeg održavanja iz
skromnog vakufa džamija je oronula i konačno srušena oko 1935. Danas je na
tom mjestu privatna kuća i nema nikakvih tragova džamije niti mezara.56
55 Ibid, str. 129-130.

56 Ibid, str. 130-131.
69
Mr. Salih Indžić
Literatura
• Bejtić, Alija, „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, POF, sv. III-
IV, 1953., str. 253.
• Enver Sujoldžić, „Porušene travničke džamije”, Zbornik radova 4, Zavičajni muzej
Travnik, Travnik 1991., str. 127-128.
• Gazija-Pajt, Enisa, „Elči Ibrahim-pašina medresa – kontinuitet odgoja i obrazovanja“,
Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku 1706-2014. - monografija, Elči Ibrahim-pašina
medresa u Travniku, Dobra knjiga, 2014.
• Kurto, Nedžad, Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog stila, Sarajevo-Pu-
blishing, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1998.
• Maslić, Fatima, Starine i muzeji Travnika, Turistički savez Travnik, Travnik, 1990.
• Maslić, Fatima, Baner, Dragana, Vodič kroz prošlost – starine i prirodno naslijeđe trav-
ničkog kraja, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 2006.
• Mehmedović, Ahmed, Upravljanje vakufima u BiH 1847-2017., Vakufska direkcija Sara-
jevo, Dobra knjiga, Sarajevo, 2017.
• Nametak, H., „Mostarske džamije i njihovi vakufi“, Novi Behar, god. X, br. 20-23, str.
271-274.
• Simić, Alma, „Šarena džamija u Travniku“, Naše starine, godišnjak Zavoda za zaštitu
kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, XVIII-XIX, Sarajevo,
1989., str. 123.
• Sujoldžić, Enver, Džamije Travnika, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1998.
• Tadić, Milutin, „Stari sunčani sat Hadži Ali-begove džamije u Travniku“, Zbornik ra-
dova 4, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1991., str. 33.
• Udovčić, Martin, „Spomenici kulture i prirodnih rijetkosti u travničkom kraju“, Zbor-
nik 3, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1980., str. 140.
• Vakufi u Bosni i Hercegovini – Zbornik radova 2013., Vakufska direkcija Sarajevo, Sara-
jevo, 2013.
70
MR. DŽEVDET ŠOŠIĆ
Elči Ibrahim-pašina medresa
MUSLIMANSKE OBRAZOVNE
USTANOVE U TRAVNIKU
(Osvrt na period od 1463. do 1946. god.)
MUSLIMANSKE OBRAZOVNE USTANOVE U TRAVNIKU (Osvrt na period od 1463. do 1946. god.)
MUSLIMANSKE OBRAZOVNE
USTANOVE U TRAVNIKU
(OSVRT NA PERIOD OD 1463. DO 1946. GOD.)
Uvod
U povijesti islamske znanosti, kulture i civilizacijskih vrijednosti postoje
tri konstante koje su je određivale: džamija, mekteb i medresa. Vitalnost
opstojnosti islamskih civilizacijskih vrijednosti su uz Allahovu pomoć,
pored knjige Kur’ana i Sunneta Poslanika, a.s., osigurana preko džamije,
mekteba i medrese. Mogli bismo kazati da su džamije kao mjesta okup-
ljanja i ibadeta, mektebi kao prve škole te medrese kao visoke škole u
kojima su se izučavale islamske i opće znanosti bili međaši islamske
civilizacije.
Tako je bilo i u Bosni i Hercegovini dolaskom Osmanlija koji su doni-
jeli brojne promjene. Podižu se potpuno nova naselja, grade se putevi,
mostovi, vodovodi, hamami, vjerski objekti, škole, musafirhane i mnoge
druge ustanove koje su ostavile neizbrisiv trag na bosanskohercegovač-
ko društvo. Među najznačajnijim novinama koje su Osmanlije donijele
u Bosnu je odnos prema nauci. Sistem obrazovanja kakav je prakticiran
u ostalim dijelovima Osmanskog carstva prenijet je i u bosanske krajeve.
S uspostavom osmanske vlasti u Bosni školstvo se razvijalo po uzoru na
već postojeće modele u islamskom svijetu.57
57 Dževad Hodžić i Nedžad Grabus, „Mogućnosti i potrebe usmjerenih programa-smjerova u

medresama“, Novi muallim, III/8, Sarajevo, 2002., str. 107.
73
Osnovno muslimansko školstvo u

Bosni i Hercegovini - mektebi
Osmansko carstvo predstavlja zanimljiv, složen i nužan predmet historijske
znanosti, koje je bitno i zadugo određivao razvoj i sudbinu mnogih naroda,
krajeva i kultura.58 Ovo carstvo je doprinijelo razvoju školstva među Bošnja-
cima. Tokom osmanske uprave u Bosni (1463-1878), osnovane su brojne škole
i druge odgojno-obrazovne ustanove. U tome je vakuf imao krucijalnu ulogu.
Uvakufljavanje je omogućilo razvoj i procvat Bosne u osmanskom periodu,
kada su osnovani mnogi gradovi iz zadužbina. Vakufi u Bosni pružili su nepro-
cjenljiv doprinos vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i socijalnom životu ljudi
na ovim prostorima.59 Skoro uz svaku džamiju bio je vakuf - zadužbina, koji
je služio za finansiranje i održavanje džamije i mekteba60 pored nje. Kada go-
vorimo o osnovnim muslimanskim odgojno-obrazovnim ustanovama u Bosni
i Hercegovini, onda se prvenstveno osvrćemo na rad ustanova koje su se ba-
vile prvenstveno vjerskim odgojem i obrazovanjem. Skoro svo muslimansko
stanovništvo u Bosni i Hercegovini u toku proteklih nekoliko stoljeća prošlo
je kroz mektebe u kojima se stjecalo osnovno obrazovanje i glavni elementi
islamskog odgoja i morala. U mjestima u razvoju gradile su se, pored važnih
putnih komunikacija, džamije ili mesdžidi a u okviru tih prvih džamija i me-
sdžida nastajali su i mektebi. Pored dominantno odgojno-obrazovne svrhe,
mektebi su bili mjesta sastajanja, administrativni punktovi nove vlasti i jedi-
na mjesta susreta sa u to vrijeme dominirajućim orijentalno-islamskim kul-
turnim vrijednostima. Kroz ove ustanove, pored obrazovanja, djeca i odrasli
stjecali su osnovne elemente odgoja tako da je mekteb uistinu bio produženi
prostor muslimanskog porodičnog života.61
Dakle, mektebi su u Bosni i Hercegovini uglavnom građeni u blizini džami-
ja, džamijskom dvorištu ili u samoj mahali. To su bile početne škole u kojima
su muška i ženska djeca od pet do 10 godina učila čitati i pisati te stjecala os-
novna znanja o islamu i moralu. Bili su poznati pod nazivom sibjan-mektebi –
dječije škole ili osnovne škole. U mektebima nije bilo podjele na razrede, nego
su svi polaznici mekteba sjedili u istoj učionici a lekcije su učili i mijenjali
58 Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carstva, I, Zagreb, 1979., str. 7.
59 Mahmud Traljić, Iz kulturne historije Bošnjaka, Borac, Travnik, 1999., str. 125.
60 Mekteb – škola u kojoj se uči pisati, odnosno kur’anska škola. Vidi: Nerkez Smailagić, Leksikon
islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 401.
61 Dževad Hodžić i Nedžad Grabus, „Mogućnosti i potrebe...“, str. 107.
74
MUSLIMANSKE OBRAZOVNE USTANOVE U TRAVNIKU(Osvrt na period od 1463. do 1946. god.)
individualno u skladu sa savladanim gradivom i individualnom sposobnošću

učenika.62
Nastavu u mektebima izvodili su muallimi - učitelji, vrlo oskudne naobraz-
be. Izuzetak su bili muallimi u većim mjestima i centrima koji su imali za-
vršenu medresu. Obično su dužnost muallima u mektebima obavljali imami
džamija uz koje su bili i mektebi. Nisu bili rijetki slučajevi da jedan imam
izvodi nastavu u više susjednih mekteba. Nivo naobrazbe muallima bio je in-
dividualan i razlikovao se od muallima do muallima. Prostorije u kojima su
mektebi radili bile su jednostavne, bez ikakve opreme. U mjestima gdje su
postojali mektebi, nastava je izvođena u njima, međutim, u mjestima gdje nije
bilo mekteba, nastava je izvođena po kućama a muallimi su bili sezonski uči-
telji zvani sejjar-muallimi63 i izvodili su nastavu kursno, obično u trajanju od
mjesec dana godišnje.
Prvi mektebi bili su prepoznatljivi simbol mahale. Iz početnih vjerskih ško-
la u okviru sistema školstva, mektebi su postepeno prerastali u škole koje su
bile dio zvaničnog sistema. Prema nekim istraživanjima, prvi mekteb je osno-
van 1452. u Sarajevu.64
Mektebi su posebno uspješno radili tokom prva tri stoljeća od dolaska isla-
ma. U to vrijeme mektebi su bili privatne škole, čije je funkcioniranje zavisilo
od materijalnih mogućnosti vakifa.65 Prema podacima zemaljske vlade, 1878.
u Bosni i Hercegovini je bilo 535 muslimanskih škola: 18 ruždija,66 18 medresa
i 499 mekteba s 553 učitelja - 535 učitelja i 18 učiteljica za djevojčice; bilo je
23308 učenika - 15948 muških i 7360 ženskih.67
62 Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, GIK
‘OKO’ Mostar, 1999., str. 143.
63 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1991., str. 69.
64 Amira Trnka-Uzunović, „Mekteb je stub islamskog odgoja i obrazovanja“, Novi Muallim, dr. 35,
Sarajevo, 2008, str. 96-99.
65 Ibid.
66 Ruždija je nastala od arapske riječi rušd – sposobnost, zrelost. U ruždiji se dijete usavršavalo kako
bi moglo nastaviti život valjan građanina, dobivši neko zaokruženo znanje. Vidi: Hodža, „Musli-
manska ženska obrazovališta“, Bošnjak, XIV/17, Sarajevo, 1904., str. 1.
67 Martin Udovičić, Travnik u vrijeme Austro-Ugarske (1878-1918), Zavičajni muzej Travnik, Travnik,
1981., str. 139.
75
Mektebi u Travniku
U 17. stoljeću Travnik,68 kao sjedište bosanskih vezira, doživljava svoj puni pro-
cvat i razvoj. Iz tog perioda sačuvano je i najviše vakufnama koje svjedoče o
gradnji više objekata vjersko-prosvjetnog i kulturnog sadržaja - uključujući
džamije, mektebe i medrese.69
Na osnovu sačuvanih vakufnama i drugih materijalnih i pisanih tragova,
poznato je da su u gradu Travniku70 u periodu od 1463. do 1878. godine posto-
jali sljedeći mektebi:
˗˗ Elči Ibrahim-pašin mekteb,
˗˗ Mekteb Hasan-agin,
˗˗ Mekteb Mehmed-paše Kukavice,
˗˗ Mekteb Muhsinzade Mehmed-paše,
˗˗ Mekteb hadži Ali-bega Hasanpašića,
˗˗ Mekteb Selim Sirri-paše,
˗˗ Mekteb Jusufagin,
˗˗ Ilovački mekteb.
Reforma mekteba
Odlazak Turske a dolazak Austro-Ugarske odrazio se u svim segmentima ljud-
skog društva. Ovi društveno-politički događaji imali su odraza i na sistem ob-
razovanja a posebno na mektebe. Materijalno stanje mekteba je bilo vrlo loše.
Izdržavali su se skoro isključivo iz onih, većim dijelom vrlo skromnih, priloga
što ih u novcu ili u naturi daje zainteresirano stanovništvo ili u tu svrhu odre-
đenim dohocima vakufske imovine. Otvarajući narodne osnovne škole, vlada
je pokušala iskoristiti loše stanje sibjan-mekteba i na taj način privući što veći
broj muslimanske djece. Taj potez imao je i izvjesnog uspjeha, jer je jedan dio
stanovništva počeo slati svoju djecu u te škole.
68 Travnik je kao jedan od važnijih gradova Bosne i administrativni centar Bosanskog ejaleta u toku
više od jednog i pol stoljeća istovremeno je bio stjecište kulture i pismenosti. Počevši od 1489.
godine, kada je u ovoj kasabi evidentiran džemat muslimana i tvrđavska džamija, ovaj grad se rela-
tivno brzo razvijao. Već u popisu iz 1604. godine u Travniku je evidentirano devet mahala sa četiri
džamije i pet mesdžida što pretpostavlja postojanje devet osnovnoškolskih punktova, mekteba, u
okviru džamija ili u njihovoj blizini. U drugoj polovini XVII stoljeća, 1644. godine, Evlija Čelebija
navodi 17 džamija sa mihrabom te više osnovnih škola – mekteba, jedan han i hamam u čaršiji.
69 Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1991., str. 119.
70 Alija Bejtić, „Elči Ibrahim-pašin vakuf“, Prilog kulturnoj povijesti Travnika, Tisak Nove tiskare Vrček
i dr., Sarajevo, 1942., str. 26.
76
Napredna muslimanska inteligencija i ulema pokušavala je iznaći po-

voljno rješenje kako bi se muslimanima udovoljilo i omogućilo vjersko ob-
razovanje, jer državne osnovne škole i pored toga što su predviđale u svom
nastavnom planu vjeronauku, nisu ni izdaleka mogle udovoljiti potrebama
muslimana u tom pogledu. Dobar dio uleme i stanovništva, bojeći se sekula-
rizacije, ostali su vjerni sibjan-mektebima i odgojno-obrazovnom planu koji
se u njima provodio. Oni su ljubomorno čuvali turski jezik i vjeronauku na
njemu iako je vrlo često nepovoljno utjecalo na postizanje boljih rezultata u
vjeronauci. Kasnije će se voditi žučne rasprave oko uvođenja narodnog jezika
u sibjan-mektebe i udžbenika pisanih prilagođenim arapskim pismom - arebi-
com na narodnom jeziku. Oni koji su zagovarali reformu u mektebima iznosili
su nedostatke u dosadašnjem radu ističući kao veliku poteškoću u nastavi to
što se djeca podučavaju vjeri na turskom jeziku. Djeca su učeći Ilmihal, Šu-
ruti-salat i Bergiviju morala učiti lekciju po lekciju napamet, pamteći smisao
pojedinih riječi onako kako im dolaze u tekstu, tako da su zbog nepoznavanja
gramatike turskog jezika morala učiti jednu te istu riječ u više različitih oblika.
Zagovornici turskog jezika u nastavi su iznosili svoju argumentaciju ističući
da dijete učeći vjeronauku na turskom ima dvostruku korist - uči turski jezik i
uči o vjeri. Pa ipak, vrijeme i okolnosti natjerali su muslimansku ulemu da se
više zainteresira za reformu ovih osnovnih muslimanskih obrazovnih zavoda,
te da započnu reformu mekteba i usklade metodologiju rada po uzoru na dr-
žavne osnovne škole.
Mektebi-ibtidaije
Austrougarske vlasti su se također, u smislu postepenog prilagođavanja musli-
manskog stanovništva novim sistemima vrijednosti, te u ovom slučaju uklju-
čivanja djece u osnovne i druge vrste građanskih škola, zalagale za reformu
mekteba. Reformirani mektebi su trebali da u nastavi, pored nauka o islamu,
sadrže i druge predmete: zemaljski jezik, račun i dr.
Predstavnici muslimanskih vjerskih ustanova su se, u saradnji s vlastima,
1893. izborili da nastava u tim reformiranim mektebima, nazvanim mekte-
bi-ibtidaije, traje tri godine i da je obavezno pohađaju muška djeca udaljena
do tri kilometra, a ženska do dva kilometra - s tim da se u njima, ipak, uči
samo vjerska pouka. Od toga vremena su širom Bosne i Hercegovine počeli
raditi mektebi-ibtidaije. Pohađaju ih djeca od šest do devet godina - nakon toga
neka idu u osnovnu školu ili ruždiju a neka nigdje. I dalje rade sibjan-mektebi
77
za djecu najmlađeg uzrasta, najčešće u džamijskom prostoru, ali se oni polah-

ko transformiraju u mektebi-ibtidaije, za koje se grade i posebne zgrade. Novi
mektebi bili su znatno savremenije školske ustanove, jer je školovanje bilo
smanjeno na tri godine i djeca su bila raspoređena u razrede. Ponekad su uči-
onice bile opremljene školskim klupama i tablama - zavisno od mogućnosti.
Predavači su bili školovani vjeroučitelji - morali su imati završenu barem nižu
medresu. Nastava je u ovim mektebima, na zahtjev uleme, izvođena na našem
jeziku a pismo je bila arebica. Širenje reformiranih mekteba bilo je povezano
s brojnim otporima tako da su novi mektebi bili pretežno locirani u gradskim
sredinama. Novi mektebi su omogućili povećanje broja djece, koja su pohađa-
la nakon toga osnovnu školu.71
Prema podacima koje je iznio Abdurrahman Hukić 1915. bila su 1.223 stara,
sibjan-metkeba, sa 1.238 muallima i 53.969 polaznika, iste godine bila su i 203
reformirana mekteba, mektebi-ibtidaije, sa 393 muallima i 14.079 polaznika.
Školske 1920/21. godine postojalo je u BiH 213 mektebi-ibtidaija sa 14.642 pola-
znika a 1926/27. njihov broj je opao na 105 sa 5.547 polaznika.72 Ovi mektebi,
dakle, rade i poslije smjene austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini.
Osnovna obilježja reformiranih mekteba bila su sljedeća:
˗˗ nastava je trajala tri godine a gradivo i nastavni plan bili su propisani
za dvije godine;
˗˗ gradivo je unaprijed propisano - nastavnim planom i po svim tada po-
znatim pedagoškim i didaktičkim metodama raspoređeno na razrede;
˗˗ nastava je izvođena na maternjem jeziku, iako su djeca pisala arebi-
com - alhamijado pismom;
˗˗ primani su učenici u dobi između šest i sedam godina;
˗˗ nastava je trajala deset mjeseci - od 1. oktobra tekuće do 31. jula nared-
ne godine, s prekidima za vjerske praznike i ljetne ferije u augustu i
septembru;
˗˗ nastava je izvođena dvokratno: od 7 do 11 i od 12 do 14 sati - s jednim
satom pauze za tzv. veliki odmor;
˗˗ izvršen je novi raspored djece tako da su djeca sjedila u klupama po
veličini, u redovima od manjeg ka višem;
71 Dragan Novaković, Školstvo Islamske zajednice, Sven – Niš, 2004., str. 22.
72 Abdurahman Hukić, „Islamsko obrazovanje u našim krajevima“, Glasnik VIS-a, 5/1977., str.517-532.
78
˗˗ u nastavi je uvedeno načelo očiglednosti - zornosti tako što bi muallim

prvo pokazao učenicima kako nešto treba uraditi a zatim bi to oni sami
ponovili;
˗˗ učenici su bili podijeljeni u razrede i nisu sjedili zajedno;
˗˗ uvedeno je pjevanje, što je bila rijetkost u mnogim narodnim osnov-
nim školama ili u školama drugih vjeroispovijesti.73
Na sjednici Ulema-medžlisa 22. jula 1931. pod brojem 641/31 predložena je
i usvojena nastavna osnova i raspored gradiva za jednogodišnje i dvogodišnje
mektebe. Nastavna osnova i gradivo sastojalo se iz nekoliko predmeta. Za jed-
nogodišnje mektebe su to bili: priprema, arapsko pismo, akaid, ibadat, ahlak
i učenje napamet - memoriranje. U dvogodišnjim mektebima za prvu godinu
su bili isti predmeti kao i u jednogodišnjim a za drugu godinu: arebica, kirae-
ti-Kur’an, akaid, ibadat, ahlak i učenje napamet - memoriranje.
U nastavnoj osnovi nabrajaju se nastavne jedinice koje je potrebno preći iz
navedenih predmeta a u rasporedu gradiva se navodi dužina trajanja obrade
nastavnih jedinica.
Udžbenici po kojima je obrađivana nastavna materija bili su za oba razre-
da sljedeći:
˗˗ Arapska početnica - Elif-ba-arebi od Saliha Abdića.
˗˗ Mali Ilmi-hal - štampan ćirilicom i latinicom sa dodatkom pričica i pje-
smica za obradu ahlaka štampan arebicom.
˗˗ Mali Ilmi-hal - štampan arebicom sa uvodom i dodatkom.
˗˗ Mushafi šerif.
Uz ovu nastavnu osnovu s rasporedom gradiva, koja je 7. oktobra 1931. bila
odobrena i od strane Ministra prosvjete, posebno je bila pripremljena Uputa
za nastavnike kako bi mogli obavljati nastavu po pedagoškim principima.74
Mektebi-ibtidaije u Travniku
Osvrnut ćemo se na rad mektebi-ibtidaija – reformiranih mekteba s poseb-
nim osvrtom na spomenute mektebe pod jurisdikcijom Vakufsko-mearifskog
povjerenstva u Travniku. Kao prvi mektebi novog tipa na ovom području for-
mirani su sljedeći:
73 Jusuf Mulić, „Muslimansko školstvo na današnjem području općine Konjic u vrijeme osmanske i
austro-ugarske vladavine“, Novi Mualim, br.6., Sarajevo, 2001., str. 122-125.
74 „Uputa za nastavnike“, Fascikl za 1928-1934. godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik , br. XXVIII/61-63.
79
˗˗ Muška mektebi-ibtidaija u Travniku,

˗˗ Ženska mektebi-ibtidaija u Travniku,
˗˗ Mektebi-ibtidaija u Vitezu,
˗˗ Mektebi-ibtidaija u Karauli.
Ovi mektebi imali su za cilj odgajati i obrazovati muslimansku djecu te ih
pripremiti za upis u osnovne škole.
Mektebi-ibtidaije su pored organizirane nastave i nastavnog plana imali i
završne ispite.75 Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Travniku je posebnim ak-
tom zakazivalo završne ispite u svim mektebi-ibtidaijama i određivalo člano-
ve ispitne komisije koju su, pored muallima i upravnika mekteba, sačinjavala
i dva povjerenika iz Vakufsko-mearifskog povjerenstva.76
U izvještaju Uprave Mektebi-ibtidaije u Vitezu od 4. jula 1928. vidi se da je
učešće u završnom ispitu uzelo 36 učenika, da je bilo učenika i I i II razreda, te
da su dobivali opisnu ocjenu - odličan, vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovo-
ljan. Muallim je bio Salih Patković.77
Na osnovu jasne korespondencije i potražnje redovnih godišnjih izvještaja
o upisu djece u mektebi-ibtidaije te rezultatima postignutim na kraju godine
između Ulema-medžlisa, Muftijskog ureda, Kotarskog vakufsko-mearifskog
povjerenstva i uprava mektebi-ibtidaija, dobivamo jasnu sliku njihovog stanja
u ovom periodu.
Upravnik mektebi-ibtidaije je ujedno bio i prvi muallim u njoj. U upravlja-
nju školom pomagao mu je mektebski odbor koji je vodio brigu o tehničkim
detaljima u i oko mekteba.
Učenici su u mektebi-ibtidaiji ostajali do devet godina starosti. 78
Na osnovu redovnih godišnjih mektebskih iskaza uprava mektebi-ibtida-
ija, ukupan broj djece u školskoj 1929/30. godini po mektebi-ibtidaijama na
području Travnika bio je:
˗˗ Muška mektebi-ibtidaija u Travniku – 71
75 „Zaključni godišnji mektebski iskaz za mektebsku 1927/28. godinu“, Fascikl za 1909-1928. godinu,
Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XI/2/16.
76 Ibid., str.17.
77 „Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Travniku“, Fascikl za 1909-1928. godinu, Arhiv Srednje Bosne,
Travnik, br. XII/1/12-15.
78 „Izvještaj Muške mektebi ibtidaije o broju učenika školske 1927/28. godine“, Fascikl za 1909-1928.
godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XII/1/16.
80
˗˗ Ženska mektebi-ibtidaija u Travniku – 103

˗˗ Mektebi-ibtidaija u Karauli – 41
˗˗ Mektebi-ibtidaija u Vitezu – 36.79
Muallimi u ovim mektebima bili su profesionalno uposleni. Imali su 30-40
sati radnu sedmicu na osnovu čega su primali platu u iznosu od 500 dinara.80
Muallimi uposleni u mektebi-ibtidaijama su bili:
˗˗ U Muškoj mektebi-ibtidaiji u Travniku: Derviš-ef. Spahić, prvi muallim
i upravnik, te Ahmed-ef. Torlić, drugi muallim.81
˗˗ U Ženskoj mektebi-ibtidaiji u Travniku: Husein-ef. Lončarević
˗˗ U Mektebi-ibtidaiji u Karauli: hfz. Agan-ef. Hodžić;
˗˗ U Mektebi-ibtidaiji u Vitezu: Salih-ef. Patković.
Nakon Drugog svjetskog rata mektebi u ovoj formi prestaju s radom kao
i veliki broj drugih muslimanskih vjersko-obrazovnih ustanova na prostoru
Bosne i Hercegovine.
Iz gore izloženog da se zaključiti da su mektebi kroz historiju kao vjer-
sko-obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini igrali ključnu ulogu u odgoju i
obrazovanju bosanskomuslimanskog stanovništva. U njima se, pored stjeca-
nja vjerske naobrazbe, njegovala bošnjačka kultura i tradicija, gajila svijest i
čuvao identitet Bošnjaka. Mektebi su svakako bili važan faktor i prepoznatljiv
znak u sistemu bosanskomuslimanskog obrazovanja u vezirskom gradu Trav-
niku i njegovoj okolini. Oni su iznjedrili generacije ugledne uleme, muderrisa
i muftija. Mektebi su od prvih začetaka polovinom 15. stoljeća pa do danas
uspjeli preživjeti sve državno-pravne i društveno-političke sisteme, te i dalje
igraju važnu ulogu u upoznavanju najmlađih naraštaja s temeljnim vjerskim
istinama i principima islama.
Medrese u Bosni i Hercegovini

Uz mektebe i muallimhane podižu se medrese i dershane - prve ustanove
srednjeg i višeg obrazovanja. Medrese su kroz povijest bile kolijevke znanja,
79 „Zaključni godišnji mektebski iskaz za mektebsku 1929/30. godinu“, Fascikl za 1928-1934. godinu,
Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XXVII/7-13.
80 „Zahtjev Derviš-ef. Spahić za povišicu plate, 1927. godine“, Fascikl za 1909-1928. godinu, Arhiv Sred-
nje Bosne, Travnik, br. XII/1/11.
81 „Dopis Muftijskom uredu u Travniku 1930. godine“, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, Fascikl za 1928-
1934. godinu, br. X/3/10.
81
kulture i pismenosti muslimanskih naroda. One su odgajale ugledne alime,

muderrise, muftije i kadije, ali i ugledne državnike, vladare, namjesnike, voj-
skovođe, kulturne i javne radnike, drugim riječima njedrile su kremu - ešraf
jednog naroda. Svjesni značaja i uloge medrese u muslimanskom društvu,
mnogi uglednici u muslimanskim državama i na prostorima gdje muslimani
žive pravili su zadužbine, legate i vakufe u kojima je vrlo često čelno mjesto
zauzimala medresa i popratni objekti za potrebe finansiranja i podrške nje-
noj opstojnosti. Znači, gradila se kultura njegovanja trajnog dobra. To trajno
dobro - vakuf, u ovom slučaju medresa, od strane vakifa a kasnije njegovih na-
sljednika i onih koji su preuzimali brigu o vakufu njegovao se, čuvao, održavao
i unapređivao.
Nakon stjecanja osnovnih znanja u mektebu, koji je bio predsprema za
nastavak školavanja, učenik je mogao pohađati medresu koja je imala tri ste-
pena: početni, srednji i viši. Prema nekim autorima ova tri stepena medrese
odgovarala su osnovnoj, srednjoj i višoj školi.
Nastava u medresama Bosanskog ejaleta izvođena je na tradicionalni na-
čin - kao i u ostalim dijelovima Carstva. Učenici u medresama nisu bili poseb-
no raspoređeni u godišta ili razrede, nego su radili u halkama - kružocima, što
je omogućavalo brže i efikasnije obrazovanje talentiranim i vrijednijim učeni-
cima, te je uspjeh zavisio od vlastitog zalaganja. Iz halke u halku se prelazilo
neposredno po savlađivanju određenog gradiva.
Nosilac obrazovnog procesa bio je muderris. Pri definiranju profila ličnosti
nastavnog osoblja veoma često su zastupljena četiri bitna elementa:
1. moralni lik,
2. kvalifikacije i obrazovanje,
3. metodičnost i pedagoška sposobnost,
4. opis radnog mjesta - šta će se predavati.
Od muderrisa se tražilo da predaje: tefsir - egzegezu Kur’ana, hadis - tradi-
ciju, ahkam - šerijatsko pravo, usul - osnove šerijatskog prava, kelam - apologe-
tiku, me’ani i bejan - poetiku i stilistiku te ostalo što bude zahtijevalo mjesto i
običaj.
U medresama nižeg stupnja najčešće je jedan muderris predavao sve pred-
mete, dok je njegov pomoćnik držao vježbe i ponavljao s učenicima pređeno
gradivo.
82
Vrijeme za izučavanje jednog predmeta nije bilo isto u svim medresama.

To je zavisilo od muderrisa te broja i sposobnosti njegovih učenika. Glavni
metodi u medresama bili su: memoriranje - hifz, ponavljanje - i’adah, razumi-
jevanje - dirajah, diskusije - mudhakarah i prepisivanje bilješki - kitabah.
Ovo je bio opći okvir a muderrisu je bilo dopušteno da selektivno pristupi
izvođenju nastavnog procesa i odabiru udžbenika po vlastitom izboru. Uče-
nici bi po upisu u medresu prvo pohađali kurs gdje bi stekli osnovno znanje
iz gramatike i sintakse arapskog jezika, zatim aritmetike i geometrije, te logi-
ke, retorike i apologetike. Iste ove predmete učenici bi izučavali i na drugom
stupnju obrazovanja, ali su predmeti predavani na osnovu opširnijih nastav-
nih jedinica. Na višem stupnju proučavali su se tumačenje Kur’ana, pojedine
grane prava, hadis itd. Po završetku odgovarajućeg stupnja učenici bi dobijali
diplomu te bi tako bili kvalificirani za bavljenje odgovarajućim poslom.
Nastava je počinjala poslije sabah-namaza. Školska godina trajala je otpri-
like od jeseni do ljeta. Udžbenici su bili na arapskom, turskom i perzijskom je-
ziku tako da su slušaoci morali biti upućeni, pored gramatike arapskog jezika,
i u gramatička pravila ova dva jezika.
Nastava je održavana u predavaonicama - dershanama. Pored dershane,
u medresama su bile i sobe za učenike i biblioteka. U arhitektonskom smislu
postojala su tri tipa medresa u klasičnom periodu osmanske arhitekture:
1. zatvorena medresa s unutrašnjim dvorištem,
2. medresa u obliku latiničnog „U“,
3. medresa u obliku latiničnog „L“.82
Zatvorena medresa predstavlja građevinu s dvorištem koje je sa svih strana
uokvireno trijemom i sobama pokrivenim kupolama. Naspram ulaza je pre-
davaonica koja se izdvaja većim dimenzijama i većom kupolom. Kod druge
vrste tlocrta medresa je bila obično uz džamiju. Predavaonica je bila nasu-
prot džamiji, dok su s obje strane sobe koje formiraju slovo „U“. Manje me-
drese su građene u obliku latiničnog slova „L“ s predavaonicom u sredini ili
na kraju jednog kraka, uz sobe koje dvorište uokviruju sa dvije strane. Sobe
za učenike mogle su biti u jednom ili dva reda. Značajnije i bogatije medrese
bile su pokrivene kupolama, dok su ostale skromnije i jednostavnije građene.
Na području Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlašću, najpoznatiju i na-
jugledniju ustanovu ove vrste predstavljala je Gazi Husrev-begova medresa u
82 Ismet Kasumović, Školstvo..., str. 31.
83
Sarajevu sagrađena 1537/38. Dvanaest soba ove medrese natkrivenih kupola-

ma uokviruje dvorište s malim šadrvanom. Naspram ulaza nalazi se dershana
natkrivena kupolom koja dominira prostorom. Medresa je građena od kame-
na a kupole i lukovi od opeke i maltera. Portal Medrese postavljen je suprotno
od portala Gazi Husrev-begove džamije.
Kao i ostale obrazovne institucije, i medrese su podizane na inicijativu po-
jedinaca, uglavnom kao vakufski objekti, veliki državni velikodostojnici, san-
džak-bezi, valije, njihove vojvode i drugi visoki državni funkcioneri.
Medrese u Travniku
Prva medresa u Travniku podignuta je početkom XVIII stoljeća, kada je i
sam grad doživio izuzetan razvoj, tako da je dobio, između ostalog, i tri me-
drese: Elči hadži Ibrahim-pašinu, Mehmed-paše Kukavice i Mehmed-paše
Muhsin-zadea. Jako je značajno napomenuti da se u Zavičajnom muzeju u
Travniku nalazi salnama u kojoj se spominje da je u tom periodu u Travniku
postojala i četvrta medresa.
Medresa Mehmed-paše Kukavice u Travniku

U vakufnami Mehmed-paše Kukavice ne spominje se medresa koju je Paša
dao izgraditi u Travniku. Naime, u vakufnami su spomenuti objekti koji su
građeni u periodu od 1752-1758. godine. Nedugo poslije tog perioda podignu-
to je još nekoliko njegovih zadužbina a jedna od njih je sama Medresa Meh-
med-paše Kukavice - poznata i kao hadži Ali-begova medresa sagrađena je
1759/60. Nalazila se u blizini džamije koju je, također, dao izgraditi u novom
dijelu Travnika, gdje se kasnije formirala Gornja čaršija. O izgledu ove medre-
se u prvom periodu malo se zna, osim da je imala tlocrtno rješenje u obliku
slova „U“, dakle, dershanu i dva krila - desno i lijevo sa sobama za učenike i
unutrašnjim dvorištem. U djelu Travnik u prošlost (1464-1878), autori H. Kre-
ševljaković i D. M. Korkut navode da je ispred Medrese bio izgrađen i šadrvan.
Portal Medrese, koji je bio izgrađen od obrađenog kamena sa drvenim
krovom, bio je u obliku jednostavnog pročelja pravougaonog oblika. Iznad
ulaznog otvora sa prelomljenim lukom nalazila se ploča s natpisom o datu-
mu izgradnje te dvije jednostavne rozete sa strane. U požaru 1856. Medresa
je stradala zajedno s džamijom Mehemed-paše i drugim objektima koji su se
84
nalazili u blizini. Godine 1873. hadži Ali-beg Hasanpašić dao ju je popraviti pa

je ova medresa nazvana i njegovim imenom.
Medresa Muhsin-zade Mehmed-paše u Travniku

Medresa Muhsin-zade Mehmed-paše, poznata još i kao Lončarica medresa,
izgrađena je 1767. Naziv Lončarica dobila je jer se nalazila u mahali koja je bila
poznata po izradi zemljanih lonaca.
Ova medresa podignuta je za vrijeme prvog mandata Mehmed-paše u Bo-
sni, kada je iz temelja obnovio tekijsku džamiju na Lončarici i uz nju podi-
gao mekteb i medresu. Zgrada medrese sastojala se od dershane i šest soba.
Zgrada je bila prilagođena parceli na kojoj se nalazila te je tako dobila oblik
sa dva kraka postavljena ukoso i gotovo istih dimenzija. Sobe za učenike čine
dva kraka sa dershanom na kraju; trijem sa drvenim stubovima čini predvorje
soba okvirujući zajedničko dvorište džamije i medrese. Sama zgrada bila je
izgrađena od lomljenog kamena prvobitno pokrivena šindrom.
Istom vakufnamom legator je odredio muderrisu svoje medrese hadži
Mehmed-efendiji dnevno 30 sag-akči, te u svaku sobu medrese dnevno šest
sag-akči, što za sedam soba iznosi svega četrdeset i dvije sag-akče dnevno. Taj
iznos podjednako je bio raspoređen na sve učenike. Ovaj podatak ukazuje na
to da je prvobitno u medresi bilo sedam soba. Dershana se ne spominje, ali se
najvjerovatnije podrazumijeva kao sastavni dio medrese.
Posljednji muderris u ovoj medresi bio je hfz. Salih-ef. Begović a njegov
pomoćnik bio je hadži Salih-beg Kopčić, koji je o svom trošku obnovio me-
dresu - 1903. godine, nakon požara, te je tada za potrebe medrese uvakufio i
tabačnicu na Donjem Turbetu.
Medresa je prestala s radom u februaru 1924. godine, kada je spojena s Elči
Ibrahim-pašinom medresom.

Medresa Elči hadži Ibrahim-paše prva je i najstarija obrazovna ustanova ovog
tipa u Travniku. U periodu između 6. marta 1704. i kraja augusta 1705. godine,
Elči hadži Ibrahim-paša dao je izgraditi, kao što je navedeno u njegovoj vaku-
fnami, mnoge objekte od kojih je jedan i sama medresa. Vakufnama o izgrad-
nji navedenih objekata napisana je 27. marta 1706.
85
Prva zgrada ove medrese bila je izgrađena na lokalitetu uz današnju zgradu

prema Osoju i imala je, kao što vidimo iz same vakufname, šest soba i dersha-
nu. Medresa je u svom sastavu imala i tekiju, odnosno dershana je istovreme-
no bila i semhana gdje se obavljao zikr.
Legator izričito navodi da u prostorijama Medrese mogu stanovati samo
učenici i muridi, te da se odgajaju u strogo asketskom duhu. U samoj vakufna-
mi izričito stoji: „U spomenutim sobama, osim derviša i učenika, neka niko
drugi ne obitava. Na svakoga ko dopusti prenoćište stranim osobama u tekiji i
sobama, neka je prokletstvo Božije!“
Vakufnamom je određeno četrdeset akči dnevno, koje će biti upotrijeblje-
ne da bi šejh, učenici i muridi imali obezbijeđenu besplatnu hranu. Muderrisu
je određena plaća u iznosu od deset akči dnevno a za održavanje vaza u dža-
miji pet akči dnevno. Muderris je, kao i učenici, stanovao u Medresi. Svi ovi
troškovi osigurani su iz prihoda od objekta vakufa Elči hadži Ibrahim-paše u
Travniku, te dnevnog dohotka od stotinu i šest akči koji je carskom naredbom
poklonjen legatoru iz državnog dohotka od kantara što je bio posebnim ured-
bama uspostavljen u Sarajevu. Ostatak novca dijeljen je kao pomoć siromaš-
nim učenicima u iznosu od po pet akči dnevno.
Kolika je bila pažnja vakifa prema siromašnim učenicima Medrese vidimo
i iz podatka da su pored besplatne hrane i stanovanja, primali stipendiju koja
je iznosila koliko i plata pisara njegovog vakufa, a više od plate prvog imama,
mujezina, pa čak i šejha tekije.
O nastavnom planu i programu Medrese u ovom prvom periodu nema
mnogo podatka budući da nije određeno vakufnamom, međutim, pretpo-
stavlja se da je plan bio identičan ili pak jako sličan planu i programu Gazi
Husrev-begove medrese i Bistrigijinog hanikaha u Sarajevu.
Pod rukovodstvom hadži Salih-ef., muderrisa u Medresi, 1781. izvršeno je
prvo značajnije renoviranje Medrese. Radovi su trajali od 9. maja do 8. de-
cembra. Zgrada je najvjerovatnije zadržala prvobitni oblik: prizemna, drvena
građevina u obliku trougla, s malim dvorištem u unutrašnjosti. Nad ulazom
koji je bio u pravcu današnjeg mosta na Lašvi bio je drveni čardak sa sobama
za učenike.
Nakon što je porušeno zdanje Elči hadži Ibrahim-pašine medrese 1892. go-
dine, zbog prosijecanja željezničke pruge na relaciji Lašva – Bugojno, Zemalj-
ska vlada dala je izgraditi, kao naknadu, novu zgradu. Izgrađeno je moderno
86
zdanje u pseudomaorskom stilu i to na istom zemljištu Elči hadži Ibrahim-pa-

šinog vakufa, nekih pedesetak metara u pravcu sjeveroistoka od mjesta na ko-
jem se nalazila stara zgrada Medrese.
Novu zgradu Medrese projektovao je Ćirilo Iveković, isti onaj koji je projek-
tovao i Gradsku vijećnicu u Sarajevu. Nova zgrada Medrese je jednospratna i
sastoji se iz sala za predavanja, internata i džamije. Dužina joj je šezdeset me-
tara a širina, odnosno dužina njenog pročelja, je trideset pet metara. Naročitu
pažnju arhitekt je posvetio pročelju Medrese na istočnoj strani, koje je ura-
đeno jako lijepo, u arapskom stilu. Po projektu arhitekte sagrađena je i velika
dvorana za skupna predavanja - mogla je primiti osamdeset učenika a imala
je namjenu kao i stara dershana. S obje strane dvorane nalazila se po jedna
soba - određena za muftiju, tj. glavnog muderrisa. Sagrađeno je i trideset pet
soba za stotinu i pedeset učenika, zatim četiri učionice, dvije sobe za pranje i
umivanje, dvije za poslugu.
Iz dvorišta Medrese dolazi se do džamije smještene u zapadnom dijelu
zgrade. Džamija je, kao i Medresa, masivna zgrada i skupa s njom čini umjet-
ničku cjelinu. Osnovica joj je četverouglastog oblika, sredina joj prelazi u
osmerougao a završava se povisokom i skladno izgrađenom kupolom. Sve do
1918. džamijsku kupolu krasile su dvije prelijepe drvene munare, koje su spo-
menute godine zbog trošnosti oborene, a s obzirom na nemar tadašnjih nad-
ležnih faktora, nisu ni obnovljene.
U dvorištu Medrese napravljen je šadrvan, koji je vremenom postao neu-
potrebljiv, a 1939. je, zajedno sa cijelom zgradom Medrese, renoviran i ponovo
stavljen u funkciju.
Izvan Medrese, na njenoj zapadnoj strani, podignuta je druga zgrada - vrlo
skladno uklapa se u cijeli ambijent a služila je kao kuhinja za učenike.
Gradnja cjelokupnog zdanja Medrese i pratećih objekata konačno je zavr-
šena 1894/95. Prilikom gradnje uklesan je novi natpis na kamenoj ploči veli-
čine 160x80 cm, sastavljen od dvadeset dva stiha napisana na turskom jeziku.
Ovaj natpis sastavio je Ibrahim-beg Bašagić, otac Safvet-bega Bašagića, pod
pseudonimom Edhem, a kaligrafski rad natpisa uradio je Fevzi-ef. Đulić, po
kome je Medresa dobila naziv i Fevzija, odnosno Fejzija.
Svečano otvorenje nove zgrade bilo je 5.7.1895. Cjelokupna izgradnja ko-
štala je 70.000 forinti. Otvorenju su, između ostalih, prisustvovali tadašnji re-
isu-l-ulema, Mehmed Teufik-ef. Azapagić i barun Hugo Kučera. Nakon što je
87
održao svečani govor u kojem je istakao važnost Medrese, uručio ključeve ta-
dašnjem muftiji Hazim-ef. Korkutu. Nastava u medresama Bosanskog ejaleta,
pa tako i u Elči hadži Ibrahim-pašinoj medresi, izvođena je na tradicionalni
način - kao i u ostalim dijelovima Carstva.
Prve bitnije promjene u radu Medrese desile su se 1895. Izvršena je refor-
ma kojom se dokida dotadašnji način školovanja - sistem prelaska iz halke u
halku, te je školovanje podijeljeno u tri razreda - stepena. Prvi razred - stepen
trajao je jedno godište, drugi je trajao tri godišta, a treći tri do četiri godišta.
Tako organiziran način školovanja trajao sedam do osam godina.
Nastavni program u prvom razredu obuhvatao je sljedeće gradivo:
˗˗ kiraet,
˗˗ durrijetika - vjeronauka,
˗˗ sarf - osnove arapske gramatike,
˗˗ turski i arapski krasnopis.
U drugom razredu izučavane su sljedeće oblasti:
˗˗ kiraet i kaligrafija,
˗˗ nahv - nauka o riječima i rečenici u arapskom jeziku,
˗˗ halebija - namaz i drugi obredi,
˗˗ tarikat - ćudorednost,
˗˗ isagudžija - logika,
˗˗ alaka - arapska frazeologija.
U trećem razredu izučavali su se:
˗˗ multeka - fikh,
˗˗ semali-šerif - hadis,
˗˗ nahv, isagudžija i kiraet - kao u drugom razredu.
Ovakav način izvođenja nastave trajao je do 1925. U nastavni plan i pro-
gram po prvi put uvrštavaju se i svjetovni predmeti.
Godine 1933. izvršena je nova reforma aktom o novom i jedinstvenom pla-
nu i programu za sve niže - petorazredne medrese, a koji je usvojen na XXI
sjednici Vakufsko-mearifskog vijeća, 13. maja 1933.
Elči Ibrahim-pašina medresa je ponovo otvorena 8.10.1994. Međutim, pri-
preme za njeno otvaranje započele su mnogo ranije, 1990. Za kratko vrijeme
uspjelo se izvršiti preuređenje objekta sadašnjoj namjeni, izvršiti nabavka
88
neophodnog namještaja za učionice i spavaonice te za ostale potrebne pro-

storije. U prvi razred primljeno je 96 učenika u tri odjeljenja i počela je nasta-
va - 53 godine nakon prekida rada ove medrese. Svi primljeni učenici bili su
smješteni u zgradu Medrese, u njoj su pohađali nastavu i boravili u toku po-
slijepodnevnih aktivnosti. S obzirom na to da su medrese škole internatskog
tipa, u sklopu internata je i restoran za ishranu učenika.
Od školske 2004/05. godine pokrenuta su, prvi put u historiji Elči Ibra-
him-pašine medrese, ženska odjeljenja. Primljeno je jedno odjeljenje i pla-
nirano je da se svake godine upiše po jedno muško i jedno žensko odjeljenje.
Pošto su pokretanjem ženskih odjeljenja premašeni kapaciteti za izvođenje
nastave i smještaj učenica, ukazala se potreba za izgradnjom novih objekata.
Uprava Medrese konstantno vrši aktivnosti na iznalaženju novih rješenja.
Danas Medresa broji 17 odjeljenja u četiri razreda i ima 430 učenika i uče-
nica. Kompleks Medrese gdje se odvija nastava i vannastavne aktivnosti sasto-
ji se od četiri moderna objekta koji zadovoljavaju trenutne potrebe škole. Ove
godine Medresa obilježava 25 godina od reaktiviranja njenog rada.
Zaključak
Muslimanske vjerske odgojno-obrazovne ustanove i institucije su kroz sto-
ljeća doprinosile oblikovanju, čuvanju i afirmiranju vjerskog i nacionalnog
identiteta Bošnjaka. Kontinuitet rada ovih ustanova i institucija u Bosni i Her-
cegovini općenito a u Travniku posebno je osigurao obnavljanje povijesnog
sjećanja kroz specifične forme tradicionalne bosanskohercegovačke religio-
znosti i na njoj izgrađenu specifičnu odgojno-obrazovnu i kulturnu tradiciju.
Islamska zajednica je preko ovih ustanova omogućila muslimanima da konti-
nuirano povijesno traju, unatoč nastojanjima da se marginaliziraju ili uklone s
povijesne scene. Tako je bilo i u složenim i teškim vremenima jugoslavenskog
socijalizma, gdje je Islamska zajednica sa svojim institucijama, u odsutnosti
snažnog sistematskog djelovanja političkih, kulturnih i akademskih instituci-
ja Bošnjaka, bila i ostala jedina čuvarica i nositeljica kulture sjećanja i pam-
ćenja bošnjačkog naroda svega onoga što je bilo sistematično relativizirano,
potiskivano i zabranjivano.
89
Literatura
• Bejtić, Alija, „Elči Ibrahim-pašin vakuf“, Prilog kulturnoj povijesti Travnika, Tisak Nove
tiskare Vrček i dr., Sarajevo, 1942., str. 26.
• „Dopis Muftijskom uredu u Travniku 1930. godine“, Arhiv Srednje Bosne, Travnik,
Fascikl za 1928-1934. godinu, br. X/3/10.
• Grupa autora, Islam i muslimani u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1991.
• Hodža, „Muslimanska ženska obrazovališta“, Bošnjak, XIV/17, Sarajevo, 1904., str. 1.
• Hodžić, Dževad i Grabus, Nedžad, „Mogućnosti i potrebe usmjerenih programa -
smjerova u medresama“, Novi Muallim, III/8, Sarajevo, 2002., str. 107.
• Hukić, Abdurahman, „Islamsko obrazovanje u našim krajevima“, Glasnik VIS-a,
5/1977., str. 517-532.
• „Izvještaj Muške mektebi ibtidaije o broju učenika školske 1927/28. godine“, Fascikl
za 1909-1928. godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XII/1/16.
• Kasumović, Ismet, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske
uprave, GIK ‘OKO’ Mostar, 1999.
• Mulić, Jusuf, „Muslimansko školstvo na današnjem području općine Konjic u vrijeme
osmanske i austro-ugarske vladavine“, Novi Muallim, br.6., Sarajevo, 2001., str. 122-125.
• Novaković, Dragan, Školstvo Islamske zajednice, Sven – Niš, 2004.
• Smailagić, Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 401.
• Traljić, Mahmud, Iz kulturne historije Bošnjaka, Borac, Travnik, 1999.
• Trnka-Uzunović, Amira, „Mekteb je stub islamskog odgoja i obrazovanja“, Novi Mu-
allim, dr. 35, Sarajevo, 2008, str. 96-99.
• Udovičić, Martin, Travnik u vrijeme Austro-Ugarske (1878-1918), Zavičajni muzej Trav-
nik, Travnik, 1981.
• „Uputa za nastavnike“, Fascikl za 1928-1934. godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br.
XXVIII/61-63.
• „Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Travniku“, Fascikl za 1909-1928. godinu, Arhiv
Srednje Bosne, Travnik, br. XII/1/12-15.
• Von Hammer, Joseph, Historija Turskog (Osmanskog) carstva, knj. I, Zagreb, 1979.
• „Zaključni godišnji mektebski iskaz za mektebsku 1929/30. godinu“, Fascikl za 1928-
1934. godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XXVII/7-13.
• „Zaključni godišnji mektebski iskaz za mektebsku 1927/28. godinu“, Fascikl za 1909-
1928. godinu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XI/2/16.
• „Zahtjev Derviš-ef. Spahić za povišicu plate, 1927. godine“, Fascikl za 1909-1928. godi-
nu, Arhiv Srednje Bosne, Travnik, br. XII/1/11.
90
DR. ELVIR DURANOVIĆ
VAKUF ALI-DEDE ISKENDERA

U SKENDER-VAKUFU
VAKUF ALI-DEDE ISKENDERA U SKENDER-VAKUFU
VAKUF ALI-DEDE ISKENDERA

U SKENDER-VAKUFU
Povezanost vakufa Ali-dede Iskendera s

nastankom i razvojem grada Sekender-Vakufa83
Skender-Vakuf je planinsko naselje na obroncima planine Vlašić udalje-
no pedesetak kilometara jugoistočno od Banje Luke. Za vrijeme osman-
ske uprave pripadalo je nahiji Vrhovine. Ne zna se kako se naselje zvalo
prije nego što je prozvano Skender-Vakuf nakon što je Ali-dede Iskender
ovdje sagradio džamiju i uvakufio zemlju oko nje. Prema arhitekturi i sti-
lu gradnje, Adem Handžić pretpostavlja da je džamija izgrađena krajem
XVII ili početkom XVIII stoljeća.84 Međutim, čini se da je ova džamija na-
pravljena ranije. U Sidžilu jajačkog kadije skraja XVII stoljeća navodi se
da je džamiju u Skender-Vakufu sagradio Ali-hadže, mutevelija i za nju
uvakufio okolne zemlje. Za ove zemlje Ali-hadže je ishodio temliknamu,
pa su postale njegovo mulkovno vlasništvo na kome je vakif imao pravo
ubiranja desetine i ostalih državnih poreza i prihoda. Fermanom iz 1105.
god. po Hidžri potvrđuje su da su ove vakufske zemlje upisane kao te-
mlik-zemlje. U dva berata od 1104. i 1105. god. po Hidžri navodi se da se
za imama u džamiji u Skender-Vakufu postavlja Mehmed-halifa, jer mu
je otac Džafer napustio tu dužnost usljed starosti.85 Pošto se ni džamija
ni Skender-Vakuf ne spominju u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz
1604. godine, a 1692. i 1693. godine se navode već dvojica imama džamije,
83 Ovaj dio rada autor je u izmijenjenoj formi ranije objavio u knjizi U potrazi za svetim - Do-
višta na području Muftijstva travničkog, El-Kalem, Sarajevo, 2018, str. 210-211.
84 Adem Handžić, „O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, Prilozi za ori-
jentalnu filofogiju (POF), XXV/1975, Sarajevo, 1977., fusnota br. 82. str. 166-167.
85 Ćiro Truhelka, „Pabirci iz jednog jajačkog sidžila”, GZM, br. XXX, Sarajevo, 1918., str. 159.
93
Panorama Skender-Vakufa s džamijom Ali-dede Iskendera.

(Izvor: Fototeka Gazi Husrev-begove bibilioteke, NF-9070-001)
od kojih je jedan napustio dužnost usljed starosti, možemo s priličnom si-

gurnošću konstatirati da je džamija sagrađena polovinom XVII stoljeća. Indi-
kativno je i spominjanje Skender-Vakufa u Sidžilu jajačkog kadije 1692-1694.
Ako se mjesto već tada zvalo Skender-Vakuf, onda je od smrti utemeljitelja
Ali-dede, ili kako ga jajački Sidžil zove Ali-hadže Iskendera, moralo proteći
nekoliko desetljeća, što također ide u prilog tezi da je džamija napravljena
polovinom XVII stoljeća. Dakle, prema podacima iz Sidžila jajačkog kadije
Ali-dede Iskender je napravio džamiju i za njeno održavanje uvakufio okolno
zemljište pa je naselje koje se formiralo oko džamije nazvano baš tako Isken-
derov Vakuf ili Skender-Vakuf. Nije nevažno spomenuti i da se, prema dosa-
da poznatim podacima, Skender-Vakuf pod ovim imenom prvi put spominje
upravo u Sidžilu jajačkog kadije za 1692-1694. godinu.86
86 Elvir Duranović, U potrazi za svetim - Dovišta na području Muftijstva travničkog, El-Kalem, Saraje-
vo, 2018., str. 210-211.
94
Vakuf Ali-dede Iskendera

Vakufnama Ali-dede Iskendera za njegov vakuf kojim je značajno utjecao na
nastanak i razvoj naselja, kasnije grada Skender-Vakufa, nije dosada prona-
đena tako da nam nije poznato koja dobra je Ali-dede uvakufio uz džamiju
i mekteb koji je sagradio. Upoređujući praksu Ali-dede Iskendera s ostalim
vakifima, može se pretpostaviti da je njegov vakuf, barem u prvo vrijeme to-
kom XVII stoljeća, bio dostatan za održavanje i nesmetan rad džamije i mek-
teba. U rashodima vakufa Ali-dede Iskendera u 1913. godini navodi se učenje
hatme, vjerovatno pred dušu vakifa, što znači da je sam Ali-dede u vakufnami
zahtijevao da se iz uvakufljene imovine osiguraju sredstva za učenje hatme
pred njegovu dušu što je, kako se iz spomenutog izvještaja vidi, poštovano
do početka XX stoljeća.87 Ova praksa najvjerovatnije je prekinuta nakon Dru-
gog svjetskog rata kada je tadašnja vlast veliki broj vakufa nasilno oduzela od
Islamske zajednice. Ni u današnje vrijeme ne uči se hatma pred dušu Ali-de-
de, već se povodom Ramazanskog i Kurban-bajrama prouči sura Ja-Sin pred
njegovu dušu.88
Imamska dužnost u Skender-Vakufu prenosila se s koljena na koljeno. U
ovom gradu i danas živi porodica Imamović čiji su preci vršili imamsku službu
u džamiji Ali-dede Iskendera. Imami su vjerovatno bili i hatibi i muallimi u
mektebu. Objedinjujući sve dužnosti u jednoj osobi omogućavalo se porodici
imama da pristojno živi od sredstava vakufa Ali-dede Iskendera.
Prve poznate podatke o ovom vakufu nalazimo 1890. godine u izvještaju
tadašnjeg mutevelije Muharema Imamovića, koji navodi da u Skender-Vakufu
nema značajnijih vakufskih dobara, a da imama u džamiji u iznosu od 50 fo-
rinti te mujezina 25 forinti plaća porezni ured u Jajcu.89 Cjelokupna vakufska
imovina na području Skender-Vakufa popisana je u Knjizi izvadaka vakufskih
nekretnina u Kotor-Varoši.90 Ova Knjiga izvadaka sastavljena je u katastar-
skom sudu u Kotor-Varoši kojem je Skender-Vakuf tada pripadao. Na osnovu
gruntovnice iz 1891. popis vakufske imovine u Skender-Vakufu završen je 18.
87 Proračun vakufa Bosne i Hercegovine za godinu 1913., Vakufsko-mearifski saborski odbor, Sarajevo,
1913., str. 140.
88 Kazivao Tarik-ef. Ibraković, imam nove džamije u Skender-Vakufu. Zabilježio Elvir Duranović, 11.
jula 2019.
89 „Dopis Vakufskom povjerenstvu u Sarajevu br. 5 od 26.8.1890“, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini (AIZBIH), Zemaljsko vakufsko povjerenstvo (ZVP)-14-2950/90.
90 Knjiga izvadaka vakufskih nekretnina u Kotor-Varoši, broj gruntovnog uloška 67, Zbirka vakufskih
knjiga Zemaljskog vakufskog ravnateljstva u Bosni i Hercegovini, Gazi Husrev-begova biblioteka,
br 8185/10.
95
Stara i nova džamija u Skender-Vakufu.

(Izvor: Fototeka Gazi Husrev-begove bibilioteke, NF-9062-001)
oktobra 1910. To znači da je popisom vakufske imovine sigurno obuhvaćen

i vakuf Ali-dede Iskendera, s tim što se zasigurno ne može znati da li je sve
popisane vakufske parcele uvakufio Ali-dede lično ili su uz njega i drugi mu-
slimani iz Skender-Vakufa također uvakufljavali imovinu što bi bilo očekivano.
Važno je naglasiti da su svi vakufi u Skender-Vakufu 1910. godine upisani kao
vlasništvo vakufa džamije u Skender-Vakufu.
Ovim popisom obuhvaćena je sljedeća imovina vakufa džamije Ali-dede
Iskendera u Skender-Vakufu:
1. Kuća, kućni broj 67 sa kućištem i dvorištem – 265 m2.
96
2. Džamija sa gradilištem i dvorištem – 750 m2.

3. Vrt kod mejtefa – 190 m2.
4. Groblje – 1395 m2.
5. Groblje „Hise“ – 3060 m2.
6. Pašnjak nad džamijom – 2920 m2.
7. Groblje „Mezarluci kod Četenice“ – 1440 m2.
8. Groblje „Za Hisetom“ – 1300 m2.
9. Groblje „Šehova dolina“ – 390 m2.
10. Oranica „Mezarluci na Ulici“ – 10120 m2.
11. Groblje „U Strani“ – 440 m2.
12. Groblje „U Strani“ – 1200 m2.
13. Šuma „Balića groblje“ – 4004 m2.
Ukupno vakuf džamije Ali-dede u Skender-Vakufu sastojao se od: džamije,
kuće - mekteba, i 24 490 m2 zemljišta: oranica, pašnjaka, šuma i livada.91
Prihodi i rashodi vakufa džamije

Ali-dede Iskendera u Skender-Vakufu
Vakuf džamije Ali-dede Iskendera 1913. godine imao je prihod od 31 krune od
prodaje trave iz harema i murabehe od glavnice te rashod od 28 kruna koji se
trošio za porez, rasvjetu, učenje hatme pred dušu Ali-dede Iskendera te po-
pravak mekteba i džamije, uz suvišak od tri krune.92 Kao što smo napomenuli,
imam i mujezin su platu jedno vrijeme primali od poreznog ureda u Jajcu.
Administrativnim podjelama unutar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovi-
ni, džemat Skender-Vakuf je od austrougarske okupacije 1878. do 90-ih godina
XX stoljeća pripadao Odboru Islamske zajednice Kotor-Varoš.93
U drugoj polovini XX stoljeća džamija Ali-dede Iskendera proglašena je na-
cionalnim spomenikom.94 Mještani je zbog toga nisu obnavljali već su u nje-
noj blizini napravili i 1973. godine svečano otvorili novu džamiju.95
91 Ibid.
92 Proračun vakufa Bosne i Hercegovine za godinu 1913., Vakufsko-mearifski saborski odbor, Sarajevo,
1913., str. 140.
93 Vidi: „Popis džamija na području Vakufskog povjerenstva u Kotor-Varoši od 10.12.1949.“ AIZBIH,
GHB; Salih Smajlović, „Dobra djela za opšte dobro“, Preporod, br. 10, 15. maj 1985., str. 6.
94 Tokom pisanja ovog rada obratili smo se Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine s molbom da nam omoguće pristup podacima Komisije o džamiji Ali-dede Iskende-
ra. Dobili smo odgovor da Komisija ne posjeduje nikakve podatke o ovom spomeniku.
95 Salih Smajlović, „Dobra djela za opšte dobro“, Preporod, br. 10, 15. maj 1985., str. 6.
97
Nažalost, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu svi islamski vjerski objek-

ti u Skender-Vakufu zajedno s džamijom Ali-dede Iskendera zapaljeni su i
uništeni. Nakon agresije, zalaganjem travničkog muftije mr. Abdibegovića
džemat Skender-Vakuf je pripojen Medžlisu IZ Travnik u čijem sastavu je i
danas. Naime, Zaključkom Rijaseta Islamske zajednice sa 11. redovne sjednice
Rijaseta održane 24. aprila 2001. godine data je podrška muftiji travničkom
da radi na uspostavljanju džematskog odbora u Skender-Vakufu koji će se od-
mah po njegovom formiranju privremeno priključiti Medžlisu IZ Travnik.96
Dvije godine kasnije, 2003, za imama u džematu Skender-Vakuf postavljen je
Adis-ef. Zelkanović.97 Radovi na obnovi džamije u Skender-Vakufu otpočeli su
u maju 2002., a već najesen 2003. kompletna džamija je bila obnovljena i u
toku su bili završni radovi na munari.98 Obnovljena džamija u Skender-Vakufu
svečano je otvorena 2007.99 Stara džamija s kaburom Ali-dede Iskendera još
uvijek čeka na obnovu.
Umjesto zaključka
Uredništvo časopisa Behar u svom prvom godištu objavilo je zagonetku nekog
Falana kako bi podsjetilo čitatelje na mjesta u Bosni i Hercegovini koja svoj
nastanak i razvoj duguju vakufu. Objavljena je sljedeća zagonetka: „U staro
doba bijaše na bosanskoj granici mjesto Var. Car ga pokloni tadašnjem bosan-
skom banu koji se zvao Kulin. Na to se rasrdi nekakav Skender, te spali donji i
gornji dio grada, a ban onda okrene taj grad u vakuf. Rekoše mu da je to od jed-
nog bana premalo, te on vakufu pokloni još pet gradova. Koji su to gradovi?“100
Naravno odgovor na ovu zagonetku su sljedeći gradovi: Varcar-Vakuf - danas
Mrkonjić-Grad, Kulen-Vakuf, Skender-Vakuf, Donji Vakuf i Gornji Vakuf.
Sarajevski list Islamski svijet objavio je 1934. osvrt pod naslovom „Kako će se
u buduće zvati Sarajevo?“ O čemu se radi? U glasilu nacionalističkog društva
„Narodna odbrana“ iz Beograda objavljen je prijedlog da se promijene imena
gradova i mjesta koja nisu potekla iz našeg jezika nego imaju: turski, mađarski,
talijanski ili neki drugi korijen. Podržavajući ovaj prijedlog neki dr. Bjelovučić
96 „Zapisnik sa 11. redovne sjednice Rijaseta, održane u Sarajevu u Saborskoj sali, 01. safera 1422. h. g.,
odnosno 24. aprila 2001. godine“, Glasnik RIZ, br. 11-12, 2001., str. 1141.
97 „Dekret o postavljenju imama Zelkanović (Rahmana) Adis“, Glasnik RIZ, br. 3-4, 2003., str. 377.
98 Selman Selhanović, „Ramazan će dočekati s novom munarom“, Preporod, 21/767, 1. novembar
2003., str. 22.
99 S. Selhanović, „Skender-dedo na ponos svih žitelja grada“, Preporod, br. 16/858, 15. august 2007., str.
36.
100 Falan, „Iz narodne frazeologije“, Behar, br. 5, 1900-1901, str. 81
98
iz Dubrovnika kazao je da naziv Sarajeva nije dovoljno „nacionalan“, a za-

tim se okomio i na Tuzlu, Kulen-Vakuf, Gornji i Donji Vakuf, Skender-Vakuf,
Čitluk, Novi Šeher, Doboj itd.101 Naravno, Islamski glas je odbio takve inicijati-
ve nazvavši prijedlog dr. Bjelovučića ludim, te da se nikada neće desiti da spo-
menuti gradovi zbog nacionalističke ideologije mijenjaju imena.102 Nažalost,
historija je pokazala kako nisu bili u pravu. Još ranije za vrijeme Kraljevine
SHS Varcar-Vakuf je preimenovan u Mrkonjić-Grad po srpskom kralju Petru
Karađorđeviću – Mrkonjiću. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, u vri-
jeme okupacije od 1992-1995. godine, Srbi su Donji Vakuf bili preimenovali
u Srbobran. Ni Skender-Vakuf nije pošteđen ovog nasilja. Grad koji je nastao
i razvijao se na i oko vakufa Ali-dede Iskendera danas nosi novo administra-
tivno ime Kneževo. Jasno je da narodi u našem okruženju imaju strategiju
i da se neki davno postavljeni ciljevi postepeno ostvaruju. Imaju li Bošnjaci
strategiju?
Literatura
• „Dekret o postavljenju imama Zelkanović (Rahmana) Adis“, Glasnik RIZ, br. 3-4,
2003., str. 377.
• „Dopis Vakufskom povjerenstvu u Sarajevu br. 5 od 26.8.1890.“, Arhiv Islamske zajedni-
ce u Bosni i Hercegovini (AIZBIH), Zemaljsko vakufsko povjerenstvo (ZVP)-14-2950/90.
• Duranović, Elvir, U potrazi za svetim - Dovišta na području Muftijstva travničkog,
El-Kalem, Sarajevo, 2018.
• Falan, „Iz narodne frazeologije“, Behar, br. 5, 1900-1901, str. 81.
• Handžić, Adem „O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku”, POF,
XXV/1975, Sarajevo, 1977., fusnota br. 82. str. 166-167.
• „Kako će se u buduće zvati Sarajevo?“, Islamski svijet, br. 97, Sarajevo, 1934., str. 4.
• Knjiga izvadaka vakufskih nekretnina u Kotor-Varoši, broj gruntovnog uloška 67, Zbir-
ka vakufskih knjiga Zemaljskog vakufskog ravnateljstva u Bosni i Hercegovini, Gazi
Husrev-begova biblioteka, br 8185/10.
• „Popis džamija na području Vakufskog povjerenstva u Kotor-Varoši od 10.12.1949.“ Ar-
hiv Islamske zajednice u BiH, Gazi Husrev-begova biblioteka.
• Proračun vakufa Bosne i Hercegovine za godinu 1913., Vakufsko-mearifski saborski od-
bor, Sarajevo, 1913.
• Smajlović, Salih, „Dobra djela za opšte dobro“, Preporod, br. 10, 15. maj 1985., str. 6.
101 „Kako će se u buduće zvati Sarajevo?“, Islamski svijet, br. 97, Sarajevo, 1934., str. 4.
102 Ibid.
99
• Truhelka, Ćiro, „Pabirci iz jednog jajačkog sidžila”, GZM, br. XXX, Sarajevo, 1918., str.
159.
• „Zapisnik sa 11. redovne sjednice Rijaseta, održane u Sarajevu u Saborskoj sali, 1. safe-
ra 1422. h. g., odnosno 24. aprila 2001. godine“, Glasnik RIZ, br. 11-12, 2001, str. 1141.
• Selhanović, Selman, „Ramazan će dočekati s novom munarom“, Preporod, 21/767, 1.
novembar 2003, str. 22.
• Selhanović, Selman, „Skender-dedo na ponos svih žitelja grada“, Preporod, br. 16/858,
15. august 2007., str. 36.
100
DR. FERID DAUTOVIĆ
VAKUFI U TRAVNIKU ZA
VRIJEME AUSTRO-UGARSKE
VAKUFI U TRAVNIKU ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE
VAKUFI U TRAVNIKU
ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE
Uvod
Vakufi su opće dobro i zbog toga bi se moglo kazati da su Božija blagodat
koja nam stiže preko ljudi. Allah daje ljudima različite nafake i različite
mogućnosti. Onima kojima daje više njih i obavezuje da budu društve-
no korisni i da pomažu drugim ljudima, životinjama, pticama itd. Boži-
ja milost neprestano teče na različite načine a jedna od njih je i preko
ljudi. Uz blagodat imetka Allaha treba moliti da nam podari i blagodat
činjenja dobra, čime se zapravo i potvrđuje vjera. Ipak, mnogo je onih
koji su počašćeni imetkom, ali nisu i dobročinstvom. Sve što im Allah
daje oni drže za sebe smatrajući to plodom svoga rada. Vakuf je trajno
dobro i svi koji iskreno i čvrsto - jekin vjeruju u budući svijet ostavljaju
iza sebe hajrate i vakufe vjerujući da će im oni donijeti dobro i na ovom
i na drugom svijetu.
Na ovim našim prostorima Bošnjaci su ostavljali velike i male hajra-
te, velike i male vakufe koji su trajali, a koji su, negdje, vremenom zbog
nemara, ratova, agresija i genocida potpuno nestajali tako da za neke od
njih uopće i ne znamo - gdje su bili, kad su konačno ugašeni i nestali. Za
neke znamo i još uvijek ih koristimo. Za neke znamo i gledamo ih svaki
dan, ali su nam nedostupni jer ih je neko svjesno uzurpirao i ne želi ih
vratiti na korištenje Islamskoj zajednici.
U ovom radu, kroz arhivsku građu Gazi Husrev-begove biblioteke na
bosanskom jeziku, pokušat ćemo predstaviti vakufe u Travniku u vrije-
me austrougarske uprave i šta se s tim vakufima dešavalo.
103
Dr. Ferid Dautović
Djelovanje Vakufskog povjerenstva u Travniku

na zaštiti vakufske imovine i poboljšanju
uvjeta rada vakufskih službenika
Austro-Ugarska je okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine zatekla broj-
ne vakufe na cijelom njenom prostoru, a posebno u Travniku, vezirskom gra-
du, gradu uleme i gradu vakufa. U Travniku su stolovali veziri 150 godina i
ostavili neizbrisiv trag kroz vakufe. U arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke
pronašli smo zapise o vakufima koji su manje-više poznati ali i o onima koji se
ne spominju u objavljenoj literaturi. Jedan dokument Kotarske vakufske ko-
misije u Travniku od 11. marta 1894. godine, kojeg smo pronašli u arhivu Gazi
Husrev-begove biblioteke, svjedoči statitičke podatke o broju džamija, tekija,
imama-hatiba, mujezina, muderrisa, muallima-hodža i mutevelija na područ-
ju Travnika i sela oko Travnika. U njemu se spominje 17 džamija u gradu i 15
na selima; tekija po ovom izvještaju nema; 16 imama-hatiba radilo je u gradu
a 15 na selima; 22 mujezina bila su u gradu i 15 na selima; u gradu su djelovala
i dva šejha i dva muderrisa; 10 muallima-hodža poučavalo je djecu u mektebu
u gradu; 10 na selu; 14 mutevelija, džabija i ćatiba bilo je u gradu, a nijedan na
selu. U gradu su bila 83 službenika, a na selu 55 - ukupno 138.103
U sačuvanim dokumentima susreli smo se s brojnim tužbama koje su po-
kretane u vezi s otuđenjem vakufa; neplaćanjem najamnine vakufima; nere-
dovnim i neurednim plaćanjem službenika vakufa; tužbama protiv nasljedni-
ka čiji očevi nisu izmirili dugove prema vakufu itd. Također smo se susreli sa
zahtjevima mutevelija za popravcima vakufskih objekata, džamija, dućana,
hanova, medresa, tekija; zahtjevima za povećanjem naknada za brigu i hiz-
met o vakufima,104 zahtjevima za povećanje plata imamima,105 mujezinima,
103 „Statistički podaci“, Arhiv Islamske zajednice u BiH (AIZBIH), Gazi Husrev-begova biblioteka
(GHB), ZVP-2014-2839/1894.
104 Vakufko povjereništvo, Travnik, 5 maja 1893. V. predsjednik M. Duračković poslao je molbu Zemalj-
skom vakufskom povjerenstvu u Sarajevo, broj 461 za povećanje plaće muteveliji Sulejman-pašine
džamije, „Mutevelija nikakva imetka izuzev muteveliske plače neposjeduje sa kojom plaćom iz-
država sebe i obitelj, a pri tom trpeći nuždu usljed pomanjkanja imetka pošteno se vlada i svoju
službu marljivo i vjerodostojno obavlja te mu se i svaki vakufski posao u najboljem redu nalazi – s
obzirom toga dužnim se nalazi ovo predsjedništvo zamoliti da bi visoko povjerenstvo blagoizvoli-
lo godišnju plaću rečenog mutevelije Sulejmanije-džamije bar na 200 for. povišiti.“ AIZBIH, GHB,
ZVP-2087/1893.
105 AIZBIH, GHB, ZVP-1472/1890.
104
mutevelijama, šerijatskim pisarima,106 također i zahtjevima za finansijsku po-

moć i podršku za različite potrebe. Tu su i zahtjevi za iznajmljivanje vakufa
pod idžaru - zakup; zahtjevi za mukata-vakufima i gradnju na istim, kao i tuž-
be protiv onih koji su uzurpirali mukata-vakufe. U zapisnicima se susrećemo i
sa odbijanjem zahtjeva za dozvolu izgradnje na mukata-vakufima zbog njiho-
vog čestog otuđivanja. Da bi se spriječile takve zloupotrebe, mutevelijama se
preporučivalo da vakufe daju samo na idžara - iznajmljivanje: „...pošto se ne
može niti sa starim mukatama na kraj izaći“.107
U arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke pronašli smo dokumente koji tre-
tiraju probleme s kojima se mutevelije susreću sa zakupcima vakufa. U jed-
nom od njih navodi se da nije moguće naplatiti potraživanja po osnovu idžare
- zakupnine zato što su neki zakupci odselili u inozemstvo, vjerovatno Tursku,
jer su u to doba iseljavanja još uvijek trajala, te da se od njih više ništa ne može
naplatiti - kao što je slučaj, naprimjer, sa Ahmedom Šerif-ef. Imamovićem,108
odnosno da su umrli, a nisu ostavili iza sebe nikakvih nekretnina ili novca, ili
nisu iza sebe ostavili nasljednike, poput Arif-ef. Kajsarlije109 i Džezairlija Ogli
Saliha Mehića.110 Sve molbe, zahtjevi i tužbe mutevelija išle su preko uprava
Kotarskih vakufskih komisija prema Zemaljskom vakufskom povjerenstvu za
Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu.
U ovim sporovima spominju se i odvjetnici koji su pomagali u rješavanju
navedenih sporova. Tako se spominje državni odvjetnik Adalbert Poltzel kod
pravosudnog odjela Zemaljske vlade ili arealni odvjetnik kod vlade za Bosnu
i Hercegovinu III odjel.
U ovom periodu bila je poznata i hardži-muhaseba koja se tražila od va-
kufa.111 Tako je od položenog viška h. Musli-vakufa: „...u ime zaostale hardži
muhasebe za 1880, 1881, 1882, 1883., ukupna svota 12, forinti i 48 n, a onda har-
dži muhaseba za 1888. godinu sa 1422 n(ovčića), što ukupno iznosi 13. forinti
i 70 n(ovčića).“112 Također se uzimala desetina na vakufski prihod. U jednom
106 Kotarska vakufska komisija u Travniku obratila se Zemaljskom vakufskom povjerenstvu u Sara-
jevu da šeriatskom pisaru Šemsi ef. Brajiću poveća plaću sa 40 forinti koju ima kod Travničkog
šeriatskog suda: „...jer vakufski poslovi zahtijevaju dosti pisarije i dopisivanja“. AIZBIH, GHB, ZVP-
3886/1893
107 AIZBIH, GHB, ZVP-596/1892.
108 AIZBIH, GHB, ZVP-2299.
111 AIZBIH, GHB, ZVP-3092/1890.
112 „Otprava mutevelije H. Musli vakufa Salih ef. Pašića“, AIZBIH, GHB, ZVP-2387.
105
Dr. Ferid Dautović
dokumentu spominje se njiva vezana za džamiju i turbe u Vlahovićima, Trav-

nik. Od hodže Muharema Ramića traži se da za njivu koju je dobio u berat da
desetinu. On s tim u vezi piše pismo u kome traži da ga oslobode te desetine
jer se ona ranije nije plaćala: „Od njive koja je kao vakufsko dobro uz turbe u
Vlahovićima (Travnik) gdje sam ja turbedar i hodža i koja je u površini od 250
oka usjeva traži se ove godine desetina. Rečeno turbe i džamija neimadu nika-
kova drugog vakufa sem gornje njive. Od njezina prihoda moraju se izdržavati
i džamija i turbe. Na rečenu njivu nije se nikada tražila desetina osim ove go-
dine. Preko oprostu ove njive od poreza postojao je berat kojim oprašćivana
bila i kojim je podijeljen bio ajluk turbedara i pirinač za turbe. Prije okupacije
na 3-4 godine spalila je ovaj berat šejh-Smailovica, neka, iz inada, kad joj ni-
jesu dali da bude mutevelija. Za ovaj berat znadu mnogo ljudi u našem selu,
pa stoga molim da se rečena desetina oprosti. U potpisu Muharem Ramić.“113
Popis vakufa i mutevelija u Travniku prema

arhivu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
U dokumentima koje smo obrađivali prilikom pisanja rada spominju se slje-
deći vakufi i mutevelije vakufa na području Travnika za vrijeme austrougar-
skog perioda:
˗˗ Hadži Ali-begov vakuf, Travnik.
˗˗ Dizdar Hasan-agin vakuf, Travnik.
˗˗ Dukatar Jusufagin vakuf, Travnik.
˗˗ Dževahira-hanumin vakuf, Travnik.
˗˗ Elči Ibrahim-pašin vakuf, Travnik.
˗˗ Gaziagin vakuf, Travnik.
˗˗ Hadži Ahmed-age Arnauta vakuf, Travnik.
˗˗ Hadži hafiz Bećiragića vakuf, Travnik.
˗˗ Hadži Murtezin (again) vakuf, Travnik.
˗˗ Hadži Musala vakuf, Travnik.
˗˗ Hasan-beg Kulenovića vakuf, Travnik.
˗˗ Jamli Mehmed-pašin vakuf, Travnik.
˗˗ Ključ Dizdar Hasan-agin vakuf, Travnik.
˗˗ Kukavica Mehmed-pašin vakuf, Travnik.
˗˗ Osman-begov vakuf, Travnik. Ovaj vakuf i Vanli Mehmed-pašin je spo-
jen iz nama nepoznatih razloga, na temelju odobrenja Zemaljskog
106
vakufskog povjerenstva od 20. septembra 1891. broj 2071. Na traže-

nje da se ponovo razdvoje, odgovoreno je: „...da ih je teško ponovo
rastavljati”.114
˗˗ Osoje-vakuf, Travnik.
˗˗ Sulejman-pašin vakuf, Travnik.
˗˗ Tekija-vakuf, Travnik.
˗˗ Vanli Mehmed-pašin vakuf, Travnik.
˗˗ Vanli Mehmed-pašin mekteb, Travnik.
˗˗ Zolić-vakuf, Travnik.
˗˗ Zulejha Kerimpašić vakuf115 i h. Ahmedage Arnauta po jednom doku-
mentu, u kome se traži njihovo spajanje, ne nalaze se na području ko-
tara Travnik.116
˗˗ Vakuf Nefisa-hanume, kćeri Mehmedove.117
˗˗ Vakuf H. Musli džamije.118
˗˗ Sinan-Ćehajin vakuf Vitez.
˗˗ Mekteb Mehmed-paše Kukavice.
˗˗ Šumećki mejtef. Hodža ovog mejtefa, Hašim-ef. hadži Osmanović,
ujedno je bio i mutevelija Elči Ibrahi-pašina vakufa. Opravka Šumećke
džamije bila je 1895. godine od sredstava koje je odobrila Zemaljska
vlada u vrijednosti od 175 for. U godišnjem izvještaju od januara 1895.
godine o prihodima i rashodima za 1894. godine stoji da su: varidat pri-
hodi 150 for., a da su mesarifat-razhodi 138 for. Ostalo 12 for.119
˗˗ H. Mahmudov mekteb - vakfija Zelejha-hanuma.120
˗˗ Selim-pašin mekteb u Osman-pašinoj mahali pretvoren u kuću.
˗˗ Derviš-bega Hasanpašića, Travnik.121
˗˗ Derviš-paše Teskeredžića122 džamija, Travnik.
114 „Spisak vakufa“, AIZBIH, GHB, ZVP-2806/1892.

115 Zulejha Kerimpašić vakuf posjeduje jedan drveni dućan u Travniku prema izvješću mutevelije
hadži Sulejman ef. Hadžiredžepefendića od 1. marta 1894. Vidi: AIZBIH, GHB, ZVP-1688/1894.
117 „Uredovna opomena”, AIZBIH, GHB, ZVP-783/1890.
118 „Otprava Visokoj zemaljskoj vladi u BiH u Sarajevu“, AIZBIH, GHB, ZVP-1473/1890.
119 AIZBIH, GHB, ZVP-1350/1895.
121 AIZBIH, GHB, ZVP-3891/1893.
122 AIZBIH, GHB, ZVP- 2806/1892.
107
Dr. Ferid Dautović
˗˗ Jeni-džamija, Travnik.123
˗˗ Soička (Osoje) džamija, Travnik.124
˗˗ Stari mekteb u Vakuf-mahali.125
U istom periodu mutevelije travničkih vakufa bili su:
˗˗ Hašim Ulemić i Suljo Čilić, mutevelije Gaziagina vakufa kome pripada
Konatur džamija.
˗˗ Hasan Brajić, mutevelija Osoja džamije.
˗˗ Akif-ef. Čizmedžić i Ahmed Akif-ef., mutevelije Sulejman-pašine
džamije.
˗˗ Abidaga Hasanković i Mula Hašim Klipić, mutevelije Derviš-pašine
džamije.
˗˗ Ćamilaga Kazazović, mutevelija Derviš-pašina vakufa.
˗˗ Nefisa Sabrihafizović, mutevelija Dukatareva, evladijet-vakufa, čiji su
zastupnik u Travniku mula Salih Lolić126 i Ali-ef. Pozderac.127
˗˗ Muhamed-ef. Nević128 i Smailaga Hidić, mutevelije Hadži Alibegova va-
kufa i Dževahire Hasanpašić u Travniku i Županjcu - Duvnu.129
˗˗ Ilijas Čustendić, mutevelija Osman-begova vakufa - mahale.
˗˗ Muhić Mula Mustafa, mutevelija Ključ Dizdar-vakufa.
˗˗ Hašim-ef. Hadžiosmanović, mutevelija vakufa Hasanbega Kulenovića.
˗˗ Ali-ef. Ahmedspahić, mutevelija Jusufa Dukatara vakufa.
˗˗ Salih-ef. Pašić, mutevelija vakufa Hadži Musli tekije.
123 Kotarska vakufska komisija u Travniku je uputila 22. jula 1893. Zemaljskom vakufskom povjeren-
stvu zahtjev za popravku Jeni-džamije. Vidi: AIZBIH, GHB, ZVP-2830/1893. Da su prihodi i rashodi
Jeni-džamije bili skromni svjedoči i jedan izvještaj iz 1895. za proteklu 1894. u kojem se navodi:
varidat - prihodi 98 for. i mesarifat - rashodi 98 for. To je bio razlog da su uputili zahtjev Zemaljskoj
vladi za podršku pa su dobili 700 for. za opravku u 1895. Vidi: AIZBIH, GHB, ZVP-1350/1895.
124 AIZBIH, GHB, ZVP-1688/1894.
125 AIZBIH, GHB, ZVP-1340/1895.
126 AIZBIH, GHB, ZVP-1320/1890.
127 U Zapisniku se navodi nesporazum oko utrošenih sredstava vakufa i plate mutevelije Ali-ef. Poz-
derca. Vidi: AIZBIH, GHB, ZVP- 3506/1893.
128 Vakufska komisija u Travniku uputila je molbu Zemaljskoj vakufskoj komisiji u Sarajevu da bivšeg
muteveliju Hadži Alibegova vakufa Muhamedagu Nevića oslobodi i: „...oprosti plateža harči tev-
džihe tvrdeći da je molba istinita“. AIZBIH, GHB, ZVP-2260/1894.
129 Zbog obimnog vakufa h. Alibega i njegove supruge Dževahire bilo je prijedloga da se ovi vakufi
razdvoje i da se postavi poseban mutevelija za Županjce (Duvno) umjesto opunomoćenika Hafiza
Pehlivanovića kojeg ima Smailaga Hidić u Županjcu. Protiv razdvajanja je bio Smailaga obrazlažu-
ći da on to sve može pratiti i da jednom godišnje sve to obiđe, pregleda i uredi, a njegov opunomo-
ćenik to sve uredno vodi. AIZBIH, GHB, ZVP-3221/1893. Nakon rasprave ostao je muetevlija Smai-
laga Hidić Hadži Alibegova vakufa i Dževahira hanume u Travniku i Županjcu, a njegov zastupnik
Hafiz Pehlivanović. Vidi: AIZBIH, GHB, ZVP-2771/1893.
108
˗˗ Husejin-beg Kulenović, mutevelija Viteške džamije.

˗˗ Smailaga Hidić, mutevelija vakufa Osman-begove mahale i Vanli
Mehmed-paše.
˗˗ H. Sulejman-ef. H. Redžepefendić, mektebski muallim i ujedno mute-
velija vakufa Mehmedage Arnauta i Zulejhe Kerimpašić.
˗˗ Muharemaga Beharić, Ilovača džamija.130
˗˗ Hasan Senić, džamija u Skok-mahali ili Skok-džamija.131
˗˗ Avdaga Bačić, Alibega Kapetanovića vakuf.132
˗˗ H. Muhamedaga Pehlivanović.133
˗˗ Hašim Hadžiosmanović, mutevelija Elči Ibrahim-pašina vakufa.
˗˗ Ibrahim-ef. Ramić, mutevelija džamije Gornje Turbe.
Važniji vakufi na području Travnika

za vrijeme Austro-Ugarske
U nastavku rada prenosimo osnovne podatke o važnijim vakufima na područ-
ju Travnika za vrijeme austrougarske uprave.
Hadži Ali-begov vakuf

Hadži Alibegov vakuf je bio jedan od najvećih vakufa, posebno ako se raču-
na i vakuf njegove supruge Dževahira-hanume. Njihov vakuf se prostirao na
području tri grada: Travnika, Zenice i Županjca – Duvna. Na osnovu zahtjeva,
molbe H. Alibegova vakufa Vakufskoj komisiji u Travniku, saznajemo da na-
vedeni vakuf ima svoje nekretnine - zgradu(e) u Zenici. U zahtjevu se moli
za odobrenje popravke vakufske zgrade u Zenici sa predviđenim troškom od
300 f. akumuliranog prihoda. U istom zahtjevu se nalazi i odobrenje Vakufske
komisije u Zenici: „...da može popraviti svoje zgrade”.134 Iz vakufa H. Alibega
i njegove supruge Dževahire izdvajalo se: „..kao potpora učenicima medre-
se”.135 Vakufske zgrade136 i druge nekretnine137 vakufa H. Alibega se spominju i
u Županjcu. U vakuf H. Alibega spada i jedan han. U vakufe H. Alibega prema

131 AIZBIH, GHB, ZVP-1261/1895.
132 Županjac-evidentiranje vakufa kod vakufske komisije, AIZBIH, GHB, ZVP-2927/1892.
133 Županjac-evidentiranje vakufa kod vakufske komisije, AIZBIH, GHB, ZVP-2927/1892.
134 „Prijedlog Vakufske komisije u Travniku Vakufskoj komisiji u Zenici“, AIZBIH, GHB, ZVP-2687/1891.
135 „Izvještaj o utrošenim sredstvima iz Alibegova vakufa“, AIZBIH, GHB, ZVP-1177/1892.
136 „Županjac-evidentiranje vakufa kod vakufske komisije“, AIZBIH, GHB, ZVP-2927/1892.
137 Ibid.
109
Dr. Ferid Dautović
popisu mutevelije Smailage Hidića od 19. oktobra 1893. pripadaju: 3 dućana

drvena, 2 dućana, 1 kavana, 1 hanbar, 1 nova magaza sa dućanom u Zenici.
Zatim han sa 7 dućana drvenih, 1 veliki han sa sedam dućana drveni, 2 duća-
na, 1 zidana magaza, 2 kuće drvene, 1 dućan drveni, 1 soba i nešto zemljišta u
Županjac (Duvno).138 Iz jednog dopisa koji tretira vakufske nekretnine Hadži
Alibegova vakufa u Županjcu traži se dozvola od Vakufske komisije u Travniku
da se izvrše popravke nekih dućana i hanova u Županjcu sa iznosom od 161
forinte, te podignuća nove kuće koja bi se sastojala u prizemnom katu od 1, a
u prvom katu od 2 sobe i kuhinje sa iznosom od 650 forinti.139
Medresa Hadži Alibega

Medresa se spominje na više mjesta u korištenoj arhivskoj građi, ali bez bilo
kakvih podataka o mjestu, datumu osnivanja i prestanku rada. Spominje se
muderris medrese Fadil-ef. Kurt koji je došao iz Carigrada i Derviš-ef. Pihura,
njegov nasljednik, koji su ujedno bili i imami Hadži Alibegove džamije. Tako-
đer u jednom dokumentu se spominje da se izdvaja materijalna pomoć i po-
drška iz prihoda vakufa za učenike medrese. Pronašli smo dokument u kome
upravitelji dvije medrese u Travniku i to Alibega Hasanpašića i medrese na
Lončarici: „...mole da se dotični zavodi opškrbe sa vodom iz ondašnjeg novog
vodovoda”.140
Vakuf Dževahira-hanume Hasanpašić,

supruge hadži Alibega
Prema izvještaju mutevelije Smailage Hidića od 19. oktobra 1893. ovom vakufu
pripadaju: 3 dućana, 5 kuća u Travniku i 4 dućana drvena, 1 kuća sa dva duća-
na, 1 kuća, 1 mehana, 2 kavane i mnogo drugih zemljišnih posjeda u Županjcu
- Duvno.141
U zapisnicima se spominje veliki broj dužnika vakufskih zakupnina Hadži
Alibegova vakufa, gdje se od mutevelija zahtjeva da ih se treba naplatiti ili
treba tužiti i sudski ostatak duga – bekaju naplatiti.142
138 Ibid.
139 „Molba Vakufskoj komisiji u Travniku za popravku dućana i hanova u Županjcu“, AIZBIH, GHB,
ZVP-4245/1893.
140 „Zahtjev za opskrbom vode Alibegove medrese i Lončarice“, AIZBIH, GHB, ZVP-2014/1894.
141 „Popis vakufa Dževahira hanume u Travniku i Županjac (Duvno)“, AIZBIH, GHB, ZVP-2042/1893.
142 „Nalog za naplatu duga ili sudski proces“, AIZBIH, GHB, ZVP-3523/1893.
110
Musli-vakuf
Iz pronađenih dokumenata Zemaljskog vakufskog povjerenstva - ZVP saču-
vanih u Gazi Husrev-begovoj biblioteci iz austrougarskog perioda saznajemo
da Musli-vakuf u Travniku ima svoju džamiju,143 medresu, tekiju i tri dućana.
Mutevelija vakufa je bio Salih-ef. Pašić. Pronašli smo dokument u kome se
spominje da Musli-vakuf posjeduje tri dućana. Naime u tom dokumentu se:
„...traži izvještaj za godišnji prihod od 3 dućana H. Musli-tekije vakufa koji u
katastru sastavljenom po toj komisiji izkazani nijesu.”144 Musli-vakuf je imao
i svoje mukate vakufe. Tako saznajemo na osnovu dokumenta da je Omer-ef.
Arnautović tražio da mu se pod zakup izda mukata Musli-vakufa.145 Vakuf H.
Musli-tekije u Travniku prema popisu mutevelije Salih-ef. Pašića posjedovao
je 1 džamiju drvenu, 1 kuću drvenu i pod njom 2 dućana, 1 kafana drvena i pod
istom 2 dućana, 1 kafana drvena, 7 dućana, 2 sobe a pod jednom dva dućana
drvena.
Vakuf Derviš-pašine džamije

U sačuvanoj arhivskoj građi Gazi Husrev-begove biblioteke nema puno do-
kumenata koji nam pobliže kazuju ko je Derviš-paša, kada je živio, kada je
osnovao svoj vakuf i sagradio džamiju? Jedan dokument nam je otkrio da Der-
viš-paša pripada porodici Teskeredžić.146 Također nam nije poznato koliko je
vakufskih nekretnina, posjeda, dućana pripadalo ovom vakufu. Jasno je da je
ovom vakufu pripadala zidana džamija i da se često cijeli vakuf označava kao
vakuf Derviš-pašine džamije. Iz popisa vakufskih nekretnina od 19. oktobra
1893, prema muteveliji Ćamilagi Kazazoviću, saznajemo još da je ovaj vakuf
posjedovao 1 drvenu pekaru, 2 kuće drvene, 1 kuću drvenu sa 3 dućana, 2 du-
ćana i nekoliko zemljišnih parcela. Derviš-pašina džamija je imala neku vrstu
rekonstrukcije i popravke 1895. u vrijednosti od 580 for. Godišnji prihod i ras-
hod iz januara 1895 godini - za 1894. navedene džamije iznosio je: varidat-pri-
hod 225 for., mesarifat-razhod 200 for., ostatak 25 for. Za navedenu popravku
obratili su se Zemaljskoj vladi.147
143 AIZBIH, GHB, ZVP-1473/1890.

144 AIZBIH, GHB, ZVP-3891/1893.
147 AIZBIH, GHB, ZVP-1350/1895.
111
Dr. Ferid Dautović
Vakuf Sulejman-pašine džamije

O Sulejmaniji džamiji našli smo neke važne dokumente o tome šta se sve u
ovom periodu dešavalo sa samom džamijom i njenim vakufima. Jedan doku-
ment svjedoči o važnosti ove džamije, njenom položaju i njenoj ljepoti. Ime-
nuje se glavnom džamijom u čaršiji. „Što se tiče džamije Sulejmanije istina
je, da je najbolja i najglavnija džamija koja na sredini čaršije leži.“148 Isti doku-
ment svjedoči o lošem stanju njenih vakufa od kojih se izdržava, čuva i obnav-
lja džamija. Zbog toga se u zahtjevu prema Zemaljskoj vakufskoj komisiji traži
da se na placu vakufa Sulejman-pašine džamije pravi nova vakufska kuća koja
bi omogućila daljnju brigu o džamiji, u suprotnom glavna džamija bi se teško
održavala. U obrazloženju stoji da je 1892. godine srušen jedan dućan koji je
godišnje donosio 120 for. kirije. Srušen je radi željezničke pruge a za njega je
uplaćeno 1800 for. Uz višak para iz proteklih godina od 400 for. i ostatka teku-
će godine od 600 for. mogli bi se pokriti troškovi izgradnje uz malu potporu
od 200 for. U dopisu stoji: „Godine 1892. jest srušen jedan dućan koji je godiš-
nje 120 for. kirije brao radi željeznčke pruge, te je isplaćena svota od 1800 for.
koja se nalazi u pohrani kod ovdašnjeg poreznog ureda, te glasom obnašašća
Zemaljske vakufske komisije nalazi se u zemaljskoj vakufskoj blagajni višak
od prošle godine svota od 400 for. Također od ostatka tekuće godine upla-
ćena je svota od 600 for., koja svota sačinjava 2800 for. te bi falilo samo 200
for. za podignuti pomenutu zgradu, koja bi mogla na 10% kirije imati.“149 U
Sulejman-pašin vakuf spadala su i tri dućana za koje je Komisija odobrila da
se troše prihodi za njihov popravak u iznosu od 107. for. i 17 nov.150 U izvješta-
ju mutevelije Akif-ef. Čizmedžića od 12. oktobra 1893. vakuf Sulejman-pašine
džamije posjeduje: „30 dućana (opaska tri dućana uzeta u željezničku prugu
za 1800 for., te više ne postoje), 7 odaja, kasarna od 9 soba, 1 kuća, 2 tabhane, 1
kafa, 2 hanbara, 1 kaca u zemlji ukopata za kiseljenje kože, te dosta zemljišnih
parcela.“151
Osoje-vakuf
Osoje-vakuf prema popisu mutevelije Hasan-ef. Bajrića od 19. oktobra 1893.
posjeduje 2 drvene džamije, 1 groblje, 7 dućana, 2 birtije, 15 ara zemljišta pod
148 „Molba za izgradnju vakufske zgrade na placu vakufa Sulejman-pašine džamije“, AIZBIH, GHB,
ZVP-2036/1894.
149 Ibid.
150 AIZBIH, GHB, ZVP-2685/1891.
151 „Zapisnik o stanju vakufa”, AIZBIH, GHB, ZVP-2042/1893.
112
mukatom i 1 bez mukate. Iz dokumenata koji su nam bili dostupni i koji su

zapravo sačuvani u GHB biblioteci spominju se mukata-vakufi, vezani za ovaj
vakuf, sa osam komada nekretnina.152
Elči Ibrahim-pašin vakuf

Vakuf Elči Ibrahim-paše prema popisu nekretnina od 19. oktobra 1893. godi-
ne, koji je sačinio mutevelija Hašim-ef. Hadžiosmanović, posjeduje 6 drvenih
dućana, 1 kasarnu, 1 kahvanu i dućan drveni te 1 komoru.153 Isti mutevelija u
drugom dokumentu spominje da ovaj vakuf ima 2 vlastite komore u Donjoj
čaršiji: „...a pošto će se sada na tom mjestu klati i meso prodavati, zabranjeno
je onda komora ostaje bez ikakve koristi usljed čega službenici rečenog vakufa
namjeravaju na tom mjestu dva ili više dućana ispraviti.“154 U sastavu vakufa
Elči Ibrahim-pašine medrese bile su i klaonice u Donjoj čaršiji.155
Gazi-agin vakuf
Prema podacima od 19. oktobra 1893. godine koje je sačinio mutevelija Ha-
šimaga Ulemić Gazi-agin vakuf je imao sljedeće nekretnine: 1 kuća drvena,
1 pekara sa četiri sobe, 7 dućana, 1 han te više zemljišnih posjeda. Vakufu je
također pripadala: 1 džamija, 1 mekteb i 2 groblja, koja su vjerovatno bila uz
džamiju i mekteb, te još 3 greblja na posebnim parcelama. Također se navo-
di da vakuf posjeduje brojne zemljišne parcele. Gazi-aginom vakufu pripada
Konatur-džamija koja se spominje u dokumentu u kome se zahtijeva njena
popravka,156 posebno: „...propanutog i droljavog krova“. Naglašava se da se u
džamiji baš ne može klanjati kad kiša pada, a i temelj džamije zakišnjava. U to
vrijeme džamija je bila pokrivena šindrom. Za popravak Konatur-džamije bilo
je dovoljno novca koji je pohranjen u Zemaljskom vakufskom povjerenstvu
u Sarajevu a koji mutevelija Hašimaga Ulemić potražuje. Kotarska vakufska
komisija je obišla džamiju i ustanovila da je džamija zidana i vrlo fino sagra-
đena ali da joj je potrebna popravka: „Džamija je zidana i vrlo fino sagrađena,
imade dovoljno džemata koji u rečenu džamiju dolazi, a što se tiče njena kro-
va baš je sve onako istinito kao što si priležeća molba glasi i ako se na skoro

154 AIZBIH, GHB, ZVP-3137/1893.
155 AIZBIH, GHB, ZVP-2692/1894.
156 AIZBIH, GHB, ZVP-2767/1893.
113
Dr. Ferid Dautović
pokrila ne bi, zidovi će u pogibelj pasti.“157 Gazi-agin vakuf je imao i dva du-
ćana u ulici Luka koja je po navodima mutevelije Hašimage Ulemića prodao
bivši mutevelija Suljo Čilić vlasniku kuće Ibrahim-agi Kori(ću) ispod kojih su
se nalazili dućani. Pošto nije naplatio te dućane od po 250 for. za svaki, a sve je
uradio pod nekom vrste prisile i bez takrira, predlaže da se pare i ne uzimaju,
da se naplati šteta, da se za njih naplaćuje kirija ili da se prodaju ali po drugoj
realnoj i boljoj cijeni, jer je ovako vakuf sasvim na gubitku. Da je vakuf još uvi-
jek vlasnik, navodi Ulemić, dokaz je to da se tako vodi u poreznim knjigama
i da on i dalje za njih plaća porez. U pismu se navodi da Kotarska vakufska
komisija u Travniku dosada nije ništa uradila, osim što je tražila takrir i da se
preuzmu novci za dućane.158
Čile-džamije vakuf
Na osnovu popisa vakufskih posjeda od 19. oktobra 1893. koji je sačinio mute-
velija Hašim-ef. Hadžiosmanović saznajemo da vakuf Čile-džamije posjeduje:
2 dućana drvena, 1 dućan i sobu i 1 kuću. U popisu je navedena i 1 drvena dža-
mija.159 Ulema-medžlis svojim dekretom od 1894. godine postavio je za muje-
zina Čile-džamije hafiza Ahmed-ef. Alihodžića.160
Ključ-Dizdar Hasanagin vakuf

Muteveliji Ahmedaga Šehaganović navodi da ovaj vakuf 19. oktobra 1893.
posjeduje: 1 zidanu džamiju, 2 kuće drvene, 1 kuću i pod istom pekaru i dva
dućana drvena.161 U jednom dokumentu u kome se traži pomoć za poprav-
ku krova džamije Ključ-Dizdara Hasanage se navodi da je džamija sagrađena
950. godine po Hidžri i da je najstarija džamija u Travniku. Opisana je i kao
džamija koja se nalazi na lijepom mjestu gdje vazda dovoljno džemata dolazi,
ali da nije u stanju bez pomoći Zemaljskog vakufskog povjerenstva izvršiti po-
pravku. „Krov rečene džamije izljevan je kuršumom koji je već ostario i počeo
kisnuti, a vakuf rečene džamije ne posjeduje kakvog prihoda kojim bi se ista
pokriti mogla, osim je u tu svrhu pomoć ovdašnji muhamedanaca u iznosu od
905 for. ubrata. A kako se uvidje da ne mogu ni 2000 for. krov i druge popravke
157 AIZBIH, GHB, ZVP- 2514/1893.
158 „Vakuf. Kom. Travnik u pogledu uzurpacije po Ibrahimagi Koriću zemljišta Gazi-agina vakufa, AIZ-
BIH, GHB, ZVP-236/1895.
160 AIZBIH, GHB, ZVP-2349/1894.
114
rečene džamije pokriti. Usljed toga nalazi se ova Komisija Visoko povjeren-
stvo zamoliti da blagoizvoli u tu svrhu koliko moguće više iz Zemaljske vakuf-
ske blagajne pomoć pružiti.“162
Hadži Murtezaga džamije vakuf u Travniku

Prema popisa mutevelije vakufa Akif-ef. Čizmadžića ovaj vakuf je 1893. godine
posjedovao: 1 džamiju drvenu, kasarnu drvenu od 8 soba, 1 pekaru, 1 dućan, 1
kafanu i 1 zemljište Pojatište.163
Vakuf Zuličke džamije

Na osnovu zapisnika o stanju vakufa od 19. oktobra 1893. godine koji je sasta-
vio mutevelija Salih-ef. Pašić, znamo da je vakuf Zuličke džamije tada posje-
dovao: 1 kuću drvenu i pod istom dućan, 1 kafanu drvenu i 2 dućana drvena te
4 ara zemljišta pod mukatom.164
Hadži Hasan-mahala, vakuf Varoške džamije

Mutevelija Derviš Karahmet 1893. navodi da je vakuf Hadži Hasan-mahale, Va-
roške džamije, tada imao: 1 džamiju drvenu, 1 kuću drvenu, 1 dućan i 1 mlin.165
Zaključak
Ubrzo nakon okupacije Bosne i Hercegovine na nivou kotara formirane su
vakufske komisije, kasnije povjerenstva s ciljem zaštite i unapređenja vakuf-
ske imovine koja se nakon okupacije našla u izuzetno teškom položaju. To-
kom austrougarskog perioda vakufski službenici u Travniku susretali su se s
brojnim problemima među kojima su bili najveći pokušaji otuđenja imovine,
propadanje vakufa i nastojanje da se osiguraju plate službenicima. Kako bi se
sačuvali od zaborava vakufi koji su nekada bili u Travniku a danas ih nema,
u radu smo na osnovu Arhiva Islamske zajednice u Gazi Husrev-begovoj bi-
blioteci donijeli spisak svih poznatih vakufa i mutevelija u Travniku tokom
austrougarske uprave, a zatim smo detaljnije predstavili stanje većih vakufa
na ovom prostoru. Nadamo se da će podaci ponuđeni u ovom radu pomoći
115
Dr. Ferid Dautović
historičarima da sagledaju razmjere uništenja vakufske imovine, ali i odgovor-

nima u Vakufskoj direkciji da neke od njih vrate u okrilje Islamske zajednice.
Literatura
• AIZBIH, GHB, ZVP-2087/1893.
• AIZBIH, GHB, ZVP-3886/1893
• AIZBIH, GHB, ZVP-2299.
• AIZBIH, GHB, ZVP- 2806/1892.
116

• „Izvještaj o utrošenim sredstvima iz Alibegova vakufa“, AIZBIH, GHB, ZVP-1177/1892.
• „Molba za izgradnju vakufske zgrade na placu vakufa Sulejman pašine džamije“, AIZ-
BIH, GHB, ZVP-2036/1894.
• „Molba Vakufskoj komisiji u Travniku za popravku dućana i hanova u Županjcu“,
AIZBIH, GHB, ZVP-4245/1893.
• „Nalog za naplatu duga ili sudski proces“, AIZBIH, GHB, ZVP-3523/1893.
• „Otprava mutevelije H. Musli vakufa Salih ef. Pašića“, AIZBIH, GHB, ZVP-2387.
• „Otprava Visokoj zemaljskoj vladi u BiH u Sarajevu“, AIZBIH, GHB, ZVP-1473/1890.
• „Prijedlog Vakufske komisije u Travniku Vakufskoj komisiji u Zenici“, AIZBIH, GHB,
ZVP-2687/1891.
• „Popis vakufa Dževahira hanume u Travniku i Županjac (Duvno)“, AIZBIH, GHB,
ZVP-2042/1893.
• „Spisak vakufa“, AIZBIH, GHB, ZVP-2806/1892.
• „Statistički podaci“, AIZBIH, GHB, ZVP-2014-2839/1894.
• „Uredovna opomena”, AIZBIH, GHB, ZVP-783/1890.
• „Vakuf. kom. Travnik u pogledu uzurpacije po Ibrahimagi Koriću zemljišta Gazi-agina
vakufa, AIZBIH, GHB, ZVP-236/1895.
• „Zahtjev za opskrbom vode Alibegove medrese i Lončarice“, AIZBIH, GHB,
ZVP-2014/1894.
• „Zapisnik o stanju vakufa”, AIZBIH, GHB, ZVP-2042/1893.
• „Županjac-evidentiranje vakufa kod vakufske komisije“, AIZBIH, GHB, ZVP-2927/1892.
117
FATIMA MASLIĆ
Zavičajni muzej Travnik
PRILOZI PROUČAVANJU IZGUBLJENIH

VAKUFSKIH NEKRETNINA NA PRIMJERU
STARIH GREBALJA U GRADU TRAVNIKU
PRILOZI PROUČAVANJU IZGUBLJENIH VAKUFSKIH NEKRETNINA...
PRILOZI PROUČAVANJU IZGUBLJENIH

VAKUFSKIH NEKRETNINA NA PRIMJERU
STARIH GREBALJA U GRADU TRAVNIKU
Razvoj Travnika kao urbanog mjesta

Razvoj Travnika kao urbanog mjesta po uspostavi osmanske uprave, od
1463. godine, tekao je po utvrđenom obrascu formiranja naselja osman-
skog tipa na osvojenim područjima balkanskih zemalja. Naselje se razvi-
ja u podnožju srednjovjekovne tvrđave Travnik.166 Najranije se spominje
kao Trg u Lašvi, 1489. godine, potom je sjedište nahije Lašva i kadiluka
Bosna Brod, a brže se razvija tek nakon 1669. kada se prenosi vezirska
stolica iz Sarajeva u Travnik. U naredne 143 Travnik, kao sjedište Bosan-
skog ejaleta i rezidencija sultanovih namjesnika, doživljava svoj demo-
grafski, privredni i kulturni procvat. (Prilog 1)
Grad se širi uzvodno uz obale rijeke Lašve prema zapadu. U blizini
vezirskog konaka, sredinom 18. stoljeća, bosanski vezir Mehmed-paša
Kukavica podiže džamiju, sahat-kulu, medresu, gradi vodovod, bezistan,
dućane i tako utemeljuje novu travničku čaršiju. Taj dio grada i danas je
zadržao naziv Gornja čaršija. (Prilog 1a)
Glavni pokretač razvoja grada Travnika bio je vakuf, važna islamska
institucija zasnovana na propisima Šerijata. Bosanski veziri i bogati fe-
udalci osnivaju vakufe kojima se reguliraju mnoge društvene oblasti,
kao što je vjerski život, obrazovanje, komunalna i socijalna pitanja i dr.
Travnik se razvija u značajan zanatsko-trgovački i obrazovni centar, ima
166 Dr. Marko Šunjić, „Trogirski izvještaj o turskom osvojenju Bosne (1463.)“, Glasnik Arhiva i
Društva arhivskih radnika BiH, XXIX/1989, Sarajevo.
121
Fatima Maslić
Prilog 1. - Crtež iz knjige Johann von Asboth „Bosnien und die Herzegowina“ Wien 1888.
Prilog 1.a.- Fotografija travničke Donje čaršije prije požara 1903. godine.
122
dvije čaršije sa mnoštvom dućana i magaza, dva bezistana, tri medrese, seda-
mnaest džamija i gotovo isti broj mekteba. Nadalje grad ima dva vodovoda,
dvije sahat-kule, hanove i imarete, tri hamama, brojne česme, vodogradnje
(mlinovi, tabhane i stupe) na Lašvi, Šumećem, Dokuzima i drugim tekućica-
ma. Do sredine 19. stoljeća Travnik se teritorijalno širi na zapad i prema nekim
pokazateljima broji oko 7.000 stanovnika.167
Stara travnička greblja

U razuđenoj mreži mahala džamije su optimalno raspoređene prema potre-
bama džemata. U pripadajućim haremima nastaju manja greblja, gdje se uko-
pavaju zaslužni i ugledni pojedinci. Veća greblja se formiraju na padinama
okolnih brda - na Lončarici, Derventsko (Dukatarevo) greblje, Poturmahalsko
greblje, na Bašbunaru (Kupilo), na Ilovači. ( Prilog 2)
Prilog 2.- Greblje na Lončarici.
Veći dio harema, kao i vezirska turbeta, danas se nalazi u sastavu uže grad-
ske zone, praktično su srasli s glavnom ulicom. Takav je harem uz Lukačku
džamiju, harem u dvorištu bivše medrese Mehmed-paše Kukavice, turbeta
bosanskih vezira Muhsin-zade Abdulah-paše, Dželaludin Ali-paše i Perišan
Mustafa-paše te harem uz Hadži Ali-begovu džamiju. (Prilog 3 i 3a)
167 Krešimir Papić, Travnik, grad i regija, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1975., str. 115.
123
Fatima Maslić
Prilog 3.- Nišani u haremu Hadži Ali-begove džamije.
Prilog 3. a. – Natpis na nišanu Sunulah-paše u haremu Hadži Ali-begove džamije.
124
Sačuvani su mnogobrojni nadgrobnici koji predstavljaju značajna dobra

naše kulturne baštine. Neovisno od toga da li se pojavljuju u vidu samostalnih
nišana, nišana sa santračima i oklopima ili su pozicionirani u sklopu turbeta,
ovi islamski sepulkralni spomenici predstavljaju važne dokumente u kamenu.
Primjerci sa epigrafskim natpisima čine svojevrsne okamenjene arhive iz
kojih iščitavamo povijesnu hronologiju mjesta, socijalnu strukturu stanovniš-
tva, historijska zbivanja, te društvene procese kroz koje je Travnik sa svojim
žiteljima prolazio od vremena osmanske uprave u Bosni i Hercegovini.168
Analizom estetsko-oblikovnih karakteristika nišana možemo pratiti i pre-
poznavati određene epohe njihovog nastanka. Najstariji primjerci potječu iz
doba Fetha. Podignuti su nad mezarima vojnika sultana Mehmeda II El-Fatiha
koji su poginuli u vojnom pohodu na Kraljevinu Bosnu. Nazvani su šehidskim
nišanima. Visoki su preko dva metra, imaju nevješto isklesane turbane na
uzglavnim nišanima. Ovakvi primjeri spadaju u prelazni tip nišana nastalog
simbiozom zatečene forme stećka u obliku stele i stupa i novih formi nišana
koje sa sobom donose Osmanlije. Sačuvalo se tek nekoliko primjeraka najsta-
rijih nišana na greblju kod Lončarice i na nekropoli sa Ilhamijinim, odnosno
Redžep-dedinim turbetom u Potur-mahali.
Na skoro svim travničkim grebljima nalazimo određen broj nišana bez nat-
pisa. Takvi primjerci su zastupljeni sve do 17. stoljeća. Pretpostavlja se da do-
maći klesari, taščije, nisu dobro poznavali arapsko pismo pa je bilo potrebno
duže vremensko razdoblje da se ono prihvati, savlada i počne primjenjivati.
Tada nastaju natpisi koji se na uzglavnim nišanima klešu u tehnici plitkog
reljefa prema kaligrafski ispisanim tekstovima koje sastavljaju učeni ljudi i
pjesnici.
Forma i oblikovne specifičnosti kapa i turbana ukazuju na status umrlog pa
možemo znati da li se radi o nekom agi ili učenom čovjeku, pripadniku uleme,
dervišu, veziru, paši s jednim ili više tugova, zanatliji i dr. Iz natpisa nerijetko
crpimo i informacije o sudbini umrlog i određenim historijskim zbivanjima.
Stari haremi i općenito islamski sepulkralni spomenici predstavljaju mate-
rijalna dobra iznimno važna za proučavanje kulturne baštine i tradicije mjesta.
Pored toga, njihov plasman u užoj gradskoj zoni obogaćuje slikovitost grad-
skih motiva i turističku razglednicu grada Travnika. Vizuelne karaktetistike
168 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, knjiga II - istočna i centralna Bosna, Sarajevo - Pu-
blishing, Sarajevo, 1998., str. 325-418.
125
Fatima Maslić
Prilog 4.- Tarih na nišanu Miri-Miran Ibrahim-paše.
nišana klesanih u bijelom kamenu sa punim, skladnim formama turbana, sa

reljefnim tekstovima dekorativnog arapskog pisma čine da ove stare islam-
ske nadgrobnike doživljavamo kao slobodno stojeće skulpture u prostoru. Na
estetsko i simboličko značenje nišana ukazivali su mnogi umjetnici, književ-
nici i slikari. (Prilog 4)
U širokom pojasu, od ulaza u grad na istoku do bolničkog kompleksa na
zapadu, formirani su veći haremi u kojima se ukop počinje vršiti već u drugoj
polovici 15. stoljeća. Većina tih starih harema danas je aktivna.169
Mnogo je izgubljenih islamskih sepulkralnih spomenika koji su pripadali
grebljima i haremima devastiranim usljed tehničkih uzroka, kao što je pro-
bijanje trase uskotračne željezničke pruge Lašva - Jajce posred gradske zone
1893. godine, ili nerijetko i kao posljedica represivnog djelovanja koje provo-
de nove uprave, počevši od Austro-Ugarske Carevine skraja 19. stoljeća, preko
169 Napomena: Zbog činjenice da u perspektivi ne postoje najave o uređenju novih grebalja za re-
centne ukope, prijeti bojazan da će se stari nišani na već pretrpanim grebljima početi uklanjati
i ustupati mjesta novim ukopima. Nadamo se da do toga neće doći i da će nadležne institucije i
službe (Općina, Medžlis Islamske zajednice Travnik, Pokopno društvo „Rahmet“, Zavičajni muzej
Travnik) uložiti zajednički napor da se načini evidencija starih nišana, istraživanje i uređenje ha-
rema u cilju poduzimanja njihove pravne i fizičke zaštite te turističke prezentacije.
126
novostvorenih država u čijem se sastavu nalazila Bosna i Hercegovina u 20.

stoljeću.
U knjizi Sjećanje na Travnik, u poglavlju o turbetima, travnički istraživač
Enver Sujoldžić navodi: „Turbe (Ilhamijino) i okolno greblje je ustvari početak
najvećeg travničkog greblja koje se odatle prostiralo prema tadašnjoj periferiji
grada, a danas je to područje šehidskog mezaja iz ovog posljednjeg rata, glav-
nog raskršća kod hotela ‘Lipe’, te zemljište ispod i oko Hotela, sve u svemu oko
30.000 m2.“170
Na geodetskom snimku katastarske karte načinjene 1883. vidi se položaj
najvećeg i najstarijeg travničkog greblja. Ono se prostiralo sve do ispod Šu-
pljike (Bašbunara) i mjesta gdje se danas nalazi kompleks travničke bolnice.
Na mjestu gdje je podignuta zgrada fizijatrije nekada je stajalo Ilhamijino
turbe - porušeno je 1959. a zemni ostaci šejha Ilhamije Žepčaka preneseni su
u turbe Redžep-dede, na malu nekropolu koja stoji na početku ovoga najvećeg
travničkog greblja. To greblje najprije je presječeno trasom željezničke pruge
1884. godine, zatim magistralnim putem, na njegovom sjeverozapadnom dije-
lu podignut je bolnički kompleks a na jugozapadnom hotel s ljetnom baštom
i parkiralištem. (Prilog 5)
Na samome rubu toga ekshumiranog ili bolje reći devastiranog greblja, na
najisturenijoj jugozapadnoj strani, do danas su se sačuvala, izolirana i tik uz
glavnu ulicu pozicionirana, još samo dva otvorena turbeta u kojima su sahra-
njena trojica već spomenutih bosanskih vezira Muhsin-zade Abdulah-paša
(1748), Ali Dželaludin-paša (1822) i Perišan Mustafa-paša (1798). (Prilog 5a)
Nekada je na tome najvećem travničkom greblju stajalo i turbe Rahima i
Rahime, ali i ono je pedesetih godina prošlog stoljeća porušeno a mezari sa
nišanima su preneseni u harem Teskeredžića džamije u Potur-mahali.
Nedaleko od toga mjesta stajao je bezistan Mehmed-paše Kukavice, tako-
đer porušen 60-tih godina prošlog stoljeća. Godine 1950. porušen je i obližnji
vezirski konak. (Prilog 6 i 6a)
U neposrednoj blizini ova dva objekta bila je Medresa Mehmed-paše Kuka-
vice - uklonjena je također 50-tih godina prošlog stoljeća da bi se tu izgradio
manji sportski objekat, a nakon toga podigla zgrada Doma zdravlja. U dvorištu
170 Enver Sujoldžić, Sjećanje na Travnik, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 2019., str. 73.
127
Fatima Maslić
Prilog 5. Pogled na nekadašnje greblje uz Gornju Čaršiju.
Prilog 5. a.- Vezirska turbeta.
128
Prilog 6. - Rušenje Vezirskog konaka.
Prilog 6.a - Rušenje Bezistana.
129
Fatima Maslić
su se sačuvali ostaci turbeta ili šadrvana te nekoliko nadgrobnika među ko-

jima je i onaj bosanskog vezira Mustafa-paše Jenišeherlije (1806).171 (Prilog 7)
Prilog 7.- Radna akcija u dvorištu nekadašnje Medrese.
Zanimljivo je da se prilikom restauracije unutrašnjih zidova na travničkoj

tvrđavi 2007. naišlo na zatrpane dijelove santrača ukrašenih geometrijskom i
biljnom ornamentikom.
Analogiju ovim reljefima nalazimo sa istovjetnim ukrasima na nadgrob-
nicima u haremu Medrese Mehmed-paše Kukavice, koji potječu spočetka 19.
stoljeća. Pretpostavka je da su te kamene ploče služile kao santrači i da su
naknadno prenesene na Stari grad nakon devastacije harema uz medresu i
džamiju Mehmed-paše Kukavice. Danas su kamene ploče izložene u Zavičaj-
nom muzeju Travnik.
Iz izjava Travničanki Subhije Hadžiemrić (r. 1934.) i Nevzete Kozar (r. 1933.)
doznajemo da je Konatorska džamija također imala manji harem s mezarjem
- sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća i izgradnje stambeno-poslov-
nog objekta „Amerikanka“.172
171 Ibid, str. 128.
172 Knjiga protokola Zavičajnog muzeja Travnik, Službena zabilješka broj: 94/01, Datum: 12.09.2001.
130
Zaklada „Muinu-l-adžeze“ i stari travnički haremi

Istražujući prilike u Travničkom kotaru u vrijeme Prvog svjetskog rata, dr. Dže-
nan Dautović pronalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine dokument upućen vi-
sokoj Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine u Sarajevu 6. maja 1914. od strane
Muinu-l-adžeze, zaklade u Travniku:
˗˗ Muinu-l-adžeze
˗˗ Zaklada u Travniku
˗˗ Na br. 101568 od 6. maja 1914.
˗˗ Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu
„U rješenju gornjeg visoko cijenjenog dopisa čast je potpisanom priopćiti
Visokoj zemaljskoj vladi slijedeće:
Greblja koja su služila za ukopavanje muslimanskih mrtvaca, jesu prema
šerijatskim propisima muslimansko zajedničko dobro, dakle vakuf. Ovome
načelu ne smeta ništa što bi slučajno nekoja takva greblja bila uknjižena na
erar ili općinu. Pema tome kaburistan u Travniku preko kojeg je željeznička
pruga Lašva - Bugojno provedena jest muslimansko zajedničko dobro - vakuf,
pa makar ono bilo pogrešno uknjiženo na erar.
Da je ove šerijatske propise na ovaj način svačala i Visoka zemaljska vlada,
kao i Visoko carsko i zajedničko ministartvo već se vidi i iz toga što je podije-
ljeno za osnutak zaklade Muinu-l-adžeze svota u iznosu od 24.000 K i što je
ostatak neupotrebljenog muslimanskog greblja naknadno upisan u vakuf.“173
Postoji zanimljiva veza između zaklade Muinu-l-adžeze i travničkog do-
brotvora Sulejman-ef. Kajmakovića. U pripovijeci „Umro, ali živi“174 doktor
Sulejman Alečković opisuje Sulejman-ef. Kajmakovića, uglednog sugrađanina
koji je, kako stoji u napomeni, cijeli svoj, nemali imetak, poklonio zakladi Mu-
inu-l-adžeze, koju je austrougarska vlast osnovala kako bi nadoknadila štetu i
gubitke Islamskoj zajednici nastale prilikom gradnje pruge. (Prilog 8)
Pisac spomenute novele, dr. Alečković, dalje navodi:
„Kao odštetu za oduzeta groblja načinila je Vlada krasnu medresu Fejziju
i osnovala zakladu Muinu-l-adžeze, davši u nju 12.000 forinti, od čijeg će se
prihoda davati po 1/3 muslimanskim vjerskim službenicima, muslimanskoj
sirotinji i muslimanskoj školskoj djeci.“
173 Arhiv Bosne i Hercegovine, Fond: Zemaljska vlada Sarajevo 1914, kutija: 181, šifra: 64-111.
174 Sulejman Alečković, „Umro, ali živi“, Narodna uzdanica, Sarajevo, 1940.
131
Fatima Maslić
U daljem dijelu teksta doznajemo da se Sulejman-ef. Kajmaković usproti-

vio prijedlogu Egzekutivnog odbora za vjersku i mearifsku autonomiju, da se
ova zaklada ugasi i preda na upravu vakufa. U tekstu se navodi da ta ustanova
Prilog 8.- Geodetski snimak sa ucrtanom pružnom trasom kroz Potur-mahalsko greblje.
i dalje postoji. Radi se o 1940. godini, kada je novela i objavljena.

Kako i kada je došlo do ukidanja zaklade Muinu-l-adžeze i prelaska njene
imovine na vakuf, moguće je ustanoviti naknadnim istraživanjem.
Naime, u jednoj od svojih kuća na Varošu, Sulejman-ef. Kajmaković je
otvorio kafanu „Kaštel“. U toj kafani je, prema navodima pisca, usluživao ka-
hvu, nerijetko i onome ko je dobivao potporu iz njegove zaklade. On je sebi,
kako zaključuje pisac, odredio takav životni put da pomaže i hizmeti ljudima.
Danas je taj objekat vakufska nekretnina. Mudrom upravom u njemu je
smješten ugostiteljski objekat „Kastel na Hendeku“ koji svojim uspješnim
djelovanjem doprinosi razvoju institucije vakufa ali i uljepšava i oplemenjuje
mjesto u kome djeluje.
132
Literatura
• Alečković, Sulejman, „Umro, ali živi“, Narodna uzdanica, Sarajevo, 1940.
• Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika BiH, knjiga II, Sarajevo-Publishing, Sara-
jevo, 1998.
• Papić, Krešimir, Travnik, grad i regija, Zavičajni muzej Travnik, Travnik 1975.
• „Službena zabilješka broj: 94/01“, Knjiga protokola Zavičajnog muzeja Travnik, Da-
tum: 12. 09. 2001. godine
• Sujoldžić, Enver, Sjećanje na Travnik, Zavičajni muzej Travnik, Travnik 2019.
• Šunjić, dr. Marko, „Trogirski izvještaj o turskom osvojenju Bosne (1463.)“, Glasnik Ar-
hiva i Društva arhivskih radnika BiH, XXIX, Sarajevo, 1989.
133
ADIL LOZO, ADVOKAT
Advokatsko društvo
NACIONALIZACIJA I UZURPACIJA
VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU
NACIONALIZACIJA I UZURPACIJA VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU
NACIONALIZACIJA I UZURPACIJA
VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU
Terminološki i u praktičnom pogledu pojam nacionalizacija znači odu-
zimanje prava vlasništva i prenos stvari iz privatnog u državno ili druš-
tveno vlasništvo. Pojam uzurpacija je terminološki određen kao neki vid
zauzimanja tuđih nekretnina u posjed koji može imati svojstvo zakoni-
tog, nezakonitog, savjesnog ili nesavjesnog posjeda.
U uvodnom dijelu naznačavamo da u praktičnom smislu, kada se
radi o nacionalizaciji, može se govoriti o potpunoj nacionalizaciji, djeli-
mičnoj nacionalizaciji i dovršenoj nacionalizaciji. Što se tiče same uzur-
pacije, ona je u neposrednoj vezi s nacionalizacijom, te se može označiti
kao uzurpacija u javnom interesu, zatim uzurpacija u privatne svrhe i
dovršena uzurpacija u poslijeratnom periodu.
Temeljni dokument na kojem se zasniva nacionalizacija a zatim uzu-
rpacija vakufa općenito, pa i vakufa u Travniku, zasnovana je na Zako-
nu o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.175 Pored
navedenog zakona, 1959. doneseni su podzakonski akti koji su imali
provedbeni smisao kao što su: Uputstvo zemljišnoknjižnim upisima naci-
onalizovanih najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, Uputstvo o obras-
cima u postupku za sprovođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građe-
vinskog zemljišta, Uredba o sredstvima i načinu isplaćivanja naknade za
nacionalizovane najamne zgrade i građevinsko zemljište.176 Naknadno je
175 Zakon je objavljen u Službenom listu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, broj 52/58
od 31.12.1958.
176 Navedeni podzakonski akti su objavljeni u Službenom listu Federativne Narodne Republike
Jugoslavije, broj 52/58 od 31.12.1958. godine
137
Adil Lozo, advokat
donesena Uredba o postupku za sprovođenje nacionalizacije najamnih zgrada i

građevinskog zemljišta.177
Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta - Zakon o
nacionalizaciji definiran je odredbama pitanja obima i vrste nacionalizacije.
Predmet nacionalizacije postali su stambeni i poslovni objekti te građevinsko
zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Ova imovina je na te-
melju Zakona o nacionalizaciji danom stupanja na snagu ovog zakona postala
društvena svojina ili 26. decembra 1958. U odnosu na vjerske zajednice, Zakon
je djelimično napravio izuzetak: „Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na
zgrade i prostorije koje služe vjerskim zajednicama za vršenje njihove vjerske
djelatnosti kao što su crkve, hramovi, kapele i bogomolje, manastiri i samosta-
ni, sjemeništa i vjerske škole, niti na zgrade koje služe kao župski, parohijski,
biskupski, patrijaršijski i drugi slični dvorovi.“178 Iz navedene odredbe je vidlji-
vo da nisu spomenute džamije, mesdžidi i drugi objekti u vlasništvu tadašnjih
vakufa niti su vakufi kao poseben vid zadužbine ili sada fondacije imali kate-
goriziranu poziciju u zakonu, što je otvorilo mogućnost za proizvoljan odnos
prema vakufskoj imovini koja je u tom periodu bila nezaštićena. Ipak, date
su jasnije odrednice kada je u pitanju zaštita imovine drugih vjerskih zajed-
nica jer je Zakon donesen na nivou tadašnje Federativne Narodne Republike
Jugoslavije.
Također je Zakonom određena naknada za oduzetu imovinu: „Za naci-
onalizovanu zgradu ili poseban dio zgrade, zajedno sa zemljištem koje po-
kriva zgrada i zemljištem koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, ranijem
sopstveniku daje se naknada koja iznosi 10% od stanarine koja se plaća za tu
zgradu ili dio zgrade na dan stupanja na snagu ovog zakona – za vrijeme od
50 godina.“179
Prema naprijed navedenom, vlasnik vakufa ima dovoljan argument da se
naknada za nacionaliziranu imovinu nije plaćala. Ako se uzme visina propisa-
ne naknade od 10% od mjesečne zakupnine koju odredi država za period od
pedeset godina, onda je potpuno jasno da bi to bila zakupnina za pet godina
u visini koju odredi država. Sadržaj rješenja o nacionalizaciji je uvijek imao
ovakvu odredbu. Međutim, ova odredba je bila samo formalne naravi jer se
nije plaćao ni najmanji iznos propisan zakonom tako da se s te pozicije može
sa sigurnošću braniti činjenica da naknada za oduzetu imovinu nije plaćena.
177 Uredba je objavljena u Službenom listu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, broj 4/59 od
28.1.1959. godine
178 Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, član 11.
179 Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, član 42. stav 1.
138
Ovaj argument je u vezi s teorijom o uzurpaciji vakufske imovine, koja se

upravo temelji na argumentaciji da za oduzetu imovinu nije isplaćivana na-
knada. Druga činjenica, sve da se i isplaćivala naknada, ona nije pravična jer je
upravo Zakon o nacionalizaciji definirao nepravičnu naknadu. Nacionalizacija
se po ovom osnovu ne bi mogla dovoditi u vezu s arondacijom ili eksproprija-
cijom kao oblikom dopuštenog oduzimanja imovine u kojim postupcima se
uvijek određivala pravična naknada u novčanoj protuvrijednosti prema pro-
cjeni vrijednosti nekretnine ili kompenzacijom za drugu nekretninu. Princi-
pijelno, teza pravične naknade se može dovesti u pitanje i u slučaju arondacije
i eksproprijacije, s tim da se u slučajevima nacionalizacije ne može postaviti
pitanje naknade ili pravične naknade. Iz ovog razloga sasvim sigurno se može
izvesti zaključak da se radi o nekom vidu uzurpacije tuđe imovine. Ovaj vid
uzurpacije je utemeljen na nepravičnom zakonu, koji se primjenjivao i do-
prinio vrlo negativnim posljedicama po vakufsku imovinu - u velikom dijelu
trajno je nestala kao što je nestala i mogućnost eventualnog pravičnog nami-
renja. Pravično namirenje ne bi se moglo smatrati primjerom isplate naknade
za oduzetu nekretninu ili, kako se to u teoriji restitucije zove finansijska kom-
penzacija. Realan gubitak odnosi se na stvarnu vrijednost nekretnine i izgu-
bljenu korist koju bi vakufska imovina dala u slučaju da nije nacionalizirana.
Svjesni ove činjenice, a nakon izrade studije o vakufskoj imovini u Travni-
ku, pokrenuli smo aktivnosti na iznalaženju načina da se uđe u posjed vakuf-
ske imovine podobne za povrat ranijem vlasniku. Ovakve radnje su u skladu s
općenitim principima o restituciji u dva osnovna oblika:
1. naturalna restitucija,
2. finansijska kompenzacija.
Predmet naturalne restitucije može biti imovina koja postoji i na kojoj
treća lica nisu stekla neko imovinsko pravo. Praktično, to su mogli biti samo
poslovni prostori koji su ostali u vlasništvu države na kojima se uplaćivala za-
kupnina od strane korisnika kao trećih lica. Ovim vidom preuzimanja dijela
vakufske imovine od države ostvaruju se:
˗˗ redovni prihodi radi čega je i osnovan vakuf i izvršeno uvakufljenje,
˗˗ nekretnine se štite od moguće uzurpacije od strane države ili trećih
lica.
Ovaj stav zauzet u Travniku vremenom se pokazao ispravnim jer se na
poslovnim prostorima koji su ostali „čisti“ nakon nacionalizacije ubirala za-
kupnina preko dvadeset i pet godine čime su poslovni prostori najmanje jed-
nom isplaćeni u svojoj protuvrijednosti. U periodu aktivnosti po ovom pitanju
139
Adil Lozo, advokat
(poslijeratni period) neki od predstavnika koji su se brinuli o vakufima imali

su drukčiji stav. Smatrali su da ne treba prihvatiti korištenje imovine do dono-
šenja propisa o povratu te imovine, uz argument da će se na taj način izvršiti
pritisak na državu da donese neki zakon, što je bila čista zabluda.
Pored materijalnog efekta koji je stalan u vidu zakupnina, ova metoda je
zadržala i drugi značajan efekat tako što je imovina koja čeka odredbu o ko-
načnom vraćanju ranijem ili stvarnom vlasniku zaštićena od bilo kojeg vida
uzurpacije. Drugi vid zaštite koji smo poduzeli jeste identifikacija imovine
koja je bila predmet nacionalizacije i koja ne bi, prema važećim principima
pravnog poretka a i prema pravilima iz člana 1 Prvog protokola uz Europsku
konvenciju o zaštiti osnovnih ljudskih prava, mogla potpadati pod naturalnu
restituciju. Prema našim istraživanjima, radi se o ukupno oko stotinu hilja-
da metara kvadratnih gradskog građevinskog zemljišta, oko dvije hiljade i pet
stotina metara kvadratnih poslovnih prostora i dvije hiljade i tri stotine me-
tara kvadratnih stambenog prostora. Kada se sve ovo dovede u vezu sa sadaš-
njim stanjem, slobodno možemo izvesti zaključak da je ostao samo mali dio
od bogate vakufske imovine. Uspostavljane evidencije upravo i nastoje izvršiti
identifikaciju nekretnina koje su bile predmet oduzimanja da bi se javnosti
ponudila činjenica o vakufima i njihovom značaju, a sve u cilju pripremanja
javnosti da se vrate zaboravljena sjećanja nestala s ranijom generacijom koja
je preživjela nacionalizaciju u tišini, bez otpora, jer se otpor nije ni mogao
pružiti nakani države koja je nastojala osnovati novi oblik imovine - „svačija i
nije ničija“.
U odnosu na sadašnje potrebe vakufa u Bosni i Hercegovini, a u vezi s mo-
gućom primjenom važećih normi iz oblasti imovinsko-pravnih odnosa te u
odnosu na ovu temu, značajne su odredbe Zakona o nacionalizaciji iz člana
36 i 37 kojima se uređuju pitanje statusa zemljišta ispod objekta a koje služi
za redovnu upotrebu objekta - npr. zemljište ispod džamije i zemljište koje
služi za potrebe tog objekta. Takva zemljišta su nacionalizirana, s tim da su
ostavljena na korištenje vlasnicima objekata sve dok taj objekat postoji na toj
parceli. Druga kategorija građevinskog zemljišta je nacionalizirano neizgrađe-
no građevinsko zemljište, koje ostaje u posjedu ranijeg vlasnika sve dok se ne
provede upravni postupak od strane nadležne općine na čijoj se teritoriji na-
lazi zemljište - tim postupkom se nacionalizirano zemljište izuzima od ranijeg
vlasnika iz njegovog posjeda, bez obzira da li je taj vlasnik u faktičkom posje-
du ili je samo evidentiran kao posjednik s pravom korištenja. Ovim odredba-
ma je uvedeno pravo korištenja kao posebna kategorija prava uspostavljena
u zemljišnim knjigama i koja postoji i u sadašnjem vremenu - bez obzira što
140
je sada pod važećim Zakonom o stvarnim pravima180. Ustanovljeno je pravno

jedinstvo zemljišta i zgrade, što podrazumijeva da vlasnik zgrade stiče pravo
vlasništva u društvenom, odnosno državnom vlasništvu koje pripada zgradi.
Uspostava pravnog jedinstva vakufskih objekata je aktuelno pitanje za svaki
konkretan slučaj.
Stvarno stanje postupaka i života koji se paralelno odvija s teorijom o resti-
tuciji ukazuju na potrebu poduzimanja konkretnih postupaka i radnji u odno-
su na imovinu koja je bila predmet nacionalizacije po navedenim odredbama
da bi se tako spasili ostaci nekadašnjih vakufa. Primjer su norme iz Zakona o
nacionalizaciji kojima je određeno da objekti i građevinska zemljišta postaju
društvena svojina danom donošenja Zakona o nacionalizaciji. Laičko poima-
nje bi nas navelo na zaključak da su se u zemljišnoknjižnom uredu sva građe-
vinska zemljišta trebala po sili zakona upisati kao društveno vlasništvo. Kon-
kretno na području Travnika koji je obilovao velikom vakufskom imovinom to
se nije desilo. U traženju načina za sprovođenje zakona izdato je jedinstveno
rješenje za sve građevinske parcele na području grada Travnika. U rješenju su
navedeni raniji vlasnici s oznakama parcela. Međutim, takvo rješenje nije bilo
provodivo pa su kasnije donesena posebna rješenja za svaki predmet pojedi-
načno, što se odnosilo i na vakufe, odnosno vakufsku imovinu. Ovaj primjer
je naveden u odnosu na pogrešna poimanja u praktičnom radu na zaštiti va-
kufske imovine da se neke službene radnje mogu odvijati „po sili zakona“ ili
na jednostavan način. Sami postupci legalizacije eventualno neupisanih obje-
kata ili rješavanja imovinskih odnosa upisom stvarnog vlasnika nekretnine
su jedini lijek za sprečavanja nastavka uzurpacije vakufske imovine koja se
kontinuirano odvijala od 1945. pa do danas sa smanjenim intenzitetom i mo-
gućnostima za uzurpaciju jer je ostao mali dio imovine koja bi mogla postati
predmet uzurpacije.
Nije realno očekivati da će se donijeti propis na osnovu kojeg će se izdvo-
jiti sredstva i izvršiti kompenzacija vrijednosti imovine oduzete nacionali-
zacijom pa uzurpirane na neki od načina koje ćemo opisati. Rad na zaštiti
vakufske imovine mora se odvijati kontinuirano i agresivno u odnosu na po-
stojeće propise koji omogućavaju da se poduzimaju konkretne radnje u cilju
sprečavanja započete i nedovršene uzurpacije ili rješavanje spornih pitanja
kompenzacijom, odnosno naturalnom restitucijom. Dozvoljen je zakoniti pri-
tisak na državu poduzimanjem obimnih radnji koje će rezultirati donošenje
novih propisa ili primjenu postojećih u korist vakufa a sve u cilju zaustavljanja
uzurpacije vakufske imovine.
180 „Zakon o stvarim pravima“ objavljen je u: Službene novine F BiH, br. 66/2013 i 100/13.
141
Adil Lozo, advokat
Osnovni oblici uzurpacije vakufke imovine u Travniku mogli bi se označiti

u različitim slučajevima.
Teorija nacionalizacije, kao što je i navedeno, bila je u osnovi podruštvljava-
nje imovine u cilju nastanka društvene imovine koja nikada dokraja nije bila
definirana kao imovinski oblik niti je bila potpuno jasna jer je titular - vlasnik
apstraktno označen kao svi i niko, što bi ukazivalo da se radi o javnom dobru
na kojem pojedinac ima prava korištenja onoliko koliko mu je potrebno pre-
ma njegovom stanju i prilikama. Kada se radi o vakufskoj imovini, ona se ne
može svrstati strogo ili identično kao privatna imovina iz razloga što je za-
stupljen princip javnosti u odnosu na svrhu vakufa od čijeg se prihoda trebaju
zadovoljavati potrebe većeg broja osoba - uglavnom religioznog ili humani-
tarnog karaktera. Vakuf kao opće dobro je nacionaliziran da bi ponovo postao
opće dobro - s tim da njime sada upravlja država koja smatra da vjerskoj zajed-
nici nije potrebna imovina od koje bi se ispunjavale materijalne obaveze radi
opstanka i rada vjerske zajednice koja služi građanima općenito. Ovom obliku
imovine najbliža je ranije zadružna imovina u svrhu razvoja zadrugarstva, pa
se ova imovina ne smatra strogo, u formalnom smislu, privatnom imovinom
jer nije naznačen titular te imovine - nastale u periodu od 1948. do 1990. Dr-
žava je preuzela ulogu titulara nad vakufskom imovinom, što je apsurd jer bi
društvena imovina po svom karakteru bila mnogo bliža vakufskoj imovini po
sadržaju nego naprimjer privatnoj imovini koju imaju fizičke osobe ili imovini
privrednih kompanija, koja je bila predmet nacionalizacije, također. Stoga je
država postala najveći uzurpator vakufske imovine u Travniku i drugim grado-
vima gdje je ta imovina postojala. Jedan dio oduzete imovine služio je općoj
upotrebi - kao što je zemljište na kojem je izgrađena Kantonalna bolnica Trav-
nik, putevi, parkovi i druge javne površine.
Drugi vid uzurpacije odvijao se na način da je država nakon nacionalizaci-
je izuzimala zemljišta od ranijih vlasnika u posebnom postupku i dodjeljivala
ih pravnim i fizičkim osobama. Tako danas na području Travnika postoje iz-
građeni objekti u privatnom vlasništvu na vakufskim parcelama - nakon što
je zemljište dodjeljivano fizičkim osobama. Ovaj vid uzurpacije je negiranje
principa javnosti ili općeg dobra koje je vakuf imao ili i sada ima u dijelovima
očuvanih ili novonastalih imovinskih oblika. Teorija podruštvljavanja nacio-
nalizacijom ovakvom praksom je negirana te se pokazalo da je cilj bio osiro-
mašenje vakufa.
Uzurpacija se odvijala i u drugim procesima - vakufska imovina poslužila je
za izgradnju stambenih ili poslovnih objekata koji su bili u društvenom a ka-
snije u državnom vlasništvu da bi, nakon provedenog postupka privatizacije
142
ili otkupa stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ta imovina postala pri-
vatno vlasništvo. U ovom slučaju radi se o uzurpaciji u „demokratskom politič-
kom sistemu“ koji više nije poznavao društvenu imovinu kao imovinski oblik.
Kruna ovog procesa odvijala se nakon donošenja Zakona o pretvorbi društvene
svojine.181 Na ovaj način udaren je temelj budućim postupcima privatizaci-
je državne imovine - što je bila nova teorija da društvena svojina stečena u
prošlom političkom sistemu treba postati državna svojina. Ovaj zakon imao
je namjeru da zaustavi uzurpaciju tako što je propisano: „Posebnim zakonom
uredit će se vraćanje u privatnu svojinu, odnosno naknada za imovinu koja
je po raznim osnovama oduzeta od vlasnika po ranijim propisima.“182 Prema
tome, u samom postupku vraćanja vakufske imovine u Travniku imali smo u
vidu navedenu odredbu koja nam je davala legitimaciju da tražimo u posjed
imovinu koja postoji, a na kojoj treća lica nemaju neka imovinska prava, te
da evidentiramo imovinu za koju planiramo tražiti naknadu. Ipak, postojala
su ograničenja u pogledu nacionalizirane imovine kada je u pitanju Zakon o
privatizaciji preduzeća.183 U cilju zaštite imovine oduzete od ranijih vlasnika na
jedan od načina koji je propisan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o
prometu nepokretnosti,184 Zakonom o privatizaciji je propisana zaštita naciona-
lizirane imovine tako što: „...u početnoj bilanci preduzeća za privatizaciju ne
iskazuju se prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi, kao ni objekti od op-
ćeg kulturnog i povijesnog značaja koje preduzeće koristi u obavljanju svoje
djelatnosti. Iz početne bilance za privatizaciju, preduzeće je dužno isključiti
sredstva čiji se povrat traži za restituciju, o čijem je podnošenju i pouzdano-
sti preduzeće informirano od nadležnog organa, u skladu sa posebnim zako-
nom.“185 U postupku privatizacije od strane Kantonalne agencije za privatiza-
ciju nije uspostavljena adekvatna komunikacija u pogledu imovine koja bi se
trebala izuzeti od prodaje u postupku privatizacije. Istina, preostali poslovni
prostori ostali su sačuvani od prodaje - izuzev nekih od kojih je tzv. „Drakstor“
kao najveći objekat prenesen u vlasništvo Federalnom zavodu penzijsko-inva-
lidskog osiguranja kao kompenzacija za neplaćene dorinose radnicima trgo-
vine „Borac“ Travnik - da bi taj najvredniji vakufski objekat nakon toga prene-
sen u privatno vlasništvo privrednom subjektu koji je sada faktički uzurpator
najvrednije vakufske nekretnine u Travniku, a da se vakuf ne kompenzira po
181 Zakon je objavljen u Službenim novinama RBiH, broj 33/94.

182 Član 8 Zakona o pretvorbi društvene svojine.
183 Osnovni tekst „Zakona o privatizaciji preduzeća“ objavljen je u Sužbenim novinama FBiH, broj
27/97.
184 Zakon je objavljen u Službenim novinama SR BiH, broj 22/91, a stupio je na snagu 31. decembra
1991.
185 „Zakona o privatizaciji preduzeća“ objavljen je u Službenim novinama FBiH, broj 27/97, član 8.
143
Adil Lozo, advokat
bilo kom osnovu. Naša istraživanja vezana za sudbinu vakufske imovine su

zaustavljena 1998. godine, nakon prestanka mandata predsjednika Medžlisa
Islamske zajednice u Travniku. Izgubili smo mogućnost nastavka rada na za-
štiti vakufske imovine. Navest ćemo još, prema našim saznanjima, slučaj uzu-
rpacije vakufskog zemljišta na kojem je izgrađen Hotel „Lipa“, uz asistenciju
Općine Travnik - nakon što je 2005. godine utvrđeno da prestaje pravo kori-
štenja i posjeda ranijeg korisnika i posjednika - Vakufa Derviš-pašine džamije
Travnik. Ovo zemljište sa 3110 m2 trajno je izgubljeno tako što je preneseno
pravo korištenja nakon nacionalizacije na bespravnog graditelja, a nakon toga
je objekat sa zemljištem prodat u sudskom postupku. Ovo pitanje je ključno
da se uvidi da uzurpacija vakufske imovine traje i nakon demokratske reforme
političkog sistema u Bosni i Hercegovini.
Najočitiji i naobimniji vid uzurpacije vakufske imovine odvijao se nakon
donošenja Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.186 Po-
stojala je jedna blaga nada da će ostati stanovi koji su nacionalizirani i da će
se vakufima u Travniku izvršiti vraćanje bar tog dijela. Očito je lutanje zako-
nodavca po ovom pitanju u odnosu na definiranje pojma stanarskog prava.
Međutim, nakon što je od strane Evropskog suda za ljudska prava zauzet stav
da se radi o imovinskom pravu koje štiti Evropska konvencija za zaštitu osnov-
nih ljudskih prava i sloboda, zakon se mijenjao u korist nosilaca stanarskog
prva koji su mogli dokraja na zakonit način uzurpirati tuđe stanove. Dakle,
uzurpacija je postojala u kontinuitetu a državi je bilo prepušteno upravljanje
kompletnom situacijom. U 2006. godini uređena je zakonska mogućnost da se
oduzeti nacionalizirani stanovi otkupe, pod uvjetom da se da saglasnost vla-
snika stana za otkup na osnovu stanarskog prava, naglašavajući da „... nosioci
stanarskog prava na stanovima čiji su bivši vlasnici vakufi (legati, zadružbine)
ne mogu otkupiti te stanove bez prethodne saglasnosti vlasnika stana.“187 Ova-
kva odredba je prva zakonska formulacija kojom se vakufu daje uloga vlasnika
nacionalizirane nekretnine. Međutim, ta odredba je imala samo svrhu da zau-
stavi otkup i eventualno obešteti nosioce stanarskog prava koji nisu u moguć-
nosti otkupiti vakufske stanove. Kasnijim izmjenama navedenog zakona od
13. novembra 2008. određeno je da: „...pravo na kupovinu stana prema odred-
bama ovog zakona ima i nosilac stanarskog prava na nacionalizovanom i kon-
fiskovanom stanu, s tim da se bivšem vlasniku dodjeljuje drugi odgovarajući
186 Zakon je objavljen u Službenim novinama FBiH, broj 27/97; 11/98; 22/99; 27/99; 7/00; 32/01; 61/01;
15/02; 54/04; 36/06; 51/07; 72/08.
187 „Član 10 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko
pravo“, Službene novine FBiH, br. 36/06.
144
stan s pravom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama“.188 Zakon je

dao jasnu definiciju da se pravo na zamjenske stanove odnosi na isto mje-
sto gdje se nalazi nacionalizirani stan. Prema ovoj odredbi, općina Travnik je
bila u obavezi da osigura zamjenske stanove. Godine 2008. vakufe u Travniku
su predstavljali osobe koje nisu bile u kapacitetu da zatraže provođenje ovog
zakona. Poznato je da je općina Travnik tada imala fond stanova koji je mo-
gao zadovljiti obim kompenzacije za prodate vakufske stanove, koje je pro-
dala općina Travnik. Na ovaj način je okončana uzurpacija nacionaliziranih
stanova, tiho, bez konflikta, o čemu blijede sjećanja a ostaju uspomene koje
danas iznosimo. U odnosu na navedene odredbe, donesen je propis o restitu-
ciji - treba raditi i adekvatno se boriti za prava vakufa. Nije realno očekivati
da će se nakon ovog donijeti drugi propis da bi se moglo realno očekivati da
se umjesto zamjenskih stanova ponudi finansijska kompenzacija. Navedeni
zakon, koji je na snazi, i dalje daje nadu zastupnicima vakufa da traže pravo
vakufa tako što će od općine Travnik zatražiti izgradnju novih stanova - ako ne
postoji stambeni fond iz kojeg bi se namirio vakuf.
Može se postaviti pitanje primjene odredbi Zakona o posebnoj zaštiti sa-
kralnih objekata i sakralnih prostora.189 Navedeni zakon daje vrlo široke mo-
gućnosti za saniranje provedene nacionalizacije i uzurpacije. Ovaj zakon
predviđa izmjene u prostorno-planskoj dokumentaciji u cilju revitalizacije
sakralnih objekata i sakralnih prostora, a to su ustvari vakufi brutalno preuzi-
mani i uništavani.
Mišljenja smo da postoje uvjeti da se kontinuirano radi na očuvanju vakufa
od eventualne nove uzurpacije, što je konkretan posao koji podrazumijeva
ustrajan rad ne samo u granicama volonterizma i entuzijazma pojedinaca.
Tradicija vakufa, od njihovog uspostavljanja, ukazuje da se uvijek propisivao
profesionalizam u odnosu na vakufe pojedinačno, s naznakama u vakufnami
kao osnivačkom aktu, što je bio slučaj i s vakufima u Travniku.
Današnje stanje potreba podrazumijeva angažiranje stručnih osoba na
istraživanju prakse susjednih zemalja na koje se odnosio isti Zakon o naci-
onalizaciji. Naprimjer, u Republici Hrvatskoj je donesen Zakon o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.190 Moguća su
rješenja i u odnosu na vakufe u Travniku, s tim da se treba imati na umu da se
188 „Član 1 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko
pravo“, Službene novine FBiH, br.72/08.
189 Zakon je objavljen u Službenom listu RBiH, broj 13/93.
190 Zakon je objavljen u Narodnim novinama R Hrvatske, broj 92/96; 39/99; 92/99; 43/00; 131/00; 27/01;
65/01; 118/01; 80/02.
145
Adil Lozo, advokat
zakoni ove vrste mogu donositi samo na entitetskom nivou. Ideja da se insisti-
ra na donošenju zakona na nivou Bosne i Hercegovine je prazna politizacija
na štetu vakufa - takve ideje uglavnom proizvode osobe koje nisu kvalificirane
da se bave ovim pitanjima. Nije poznato da li su predstavnici vakufa usposta-
vili adekvatnu komunikaciju sa općinom Travnik po svim pitanjima. Iskustvo
iz 2005. ukazuje da se komunikacija odvijala na štetu vakufa. Mišljenja smo
da su u ovom slučaju vakuf zastupale osobe sa skromnim znanjem o imo-
vinskopravnim odnosima; takve dobronamjerne osobe su često korištene za
poduzimanje štetnih radnji.
Poslovi na zaštiti vakufa moraju se odvijati sa stalnom incijativom i za-
htjevima koji ne moraju u cijelosti biti osnovani. Međutim, stanje zastupanja
vakufa u cilju samoodbrane nečega što jer napadnuto dovode do otvaranja
mogućnosti za neki vid uzurpacije jer se dobije dojam da se radi o imovini
koja nije zaštićena. Ovaj stav nikako se ne može razumjeti kao potreba da se
ulazi u subjektivni konflikt s predstavnicima države. Naprotiv, vakufi traže do-
stojanstven odnos zastupnika koji ulaze u zakonit konflikt s argumentacijom
o povrijeđenom pravu.
Analize dosada urađene pružaju osnovu za rad zastupnika vakufa. Te
analize moraju potaknuti zakonodavne organe te konstantno vršiti zakoniti
pritisak i lobiranje za donošenje propisa ili primjenu donesenih. Sve ovo po-
drazumijeva studiozne analize prakse sudova u Bosni i Hercegovini, sudova
susjednih zemalja, te Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu kao gene-
ralnog kontrolora poštivanja prava na imovinu i prava na slobodu vjere. Takav
odnos osigurava nam i Zakon o slobodi vjere kao državni zakon koji daje garan-
ciju vjerskim zajednicama u njihovom pravu na imovinu. Sve važeće odredbe
daju nam dovoljno prostora za nesmetan rad u zaštita vakufske imovine - što
podrazumijeva kontinuitet i ustrajnost u radu.
Posebno je relevantno uvažavanje struke i znanja po pitanju vakufa i va-
kufske imovine, što izgleda nije dovoljno zastupljeno jer se pitanje vakufa,
premda je temeljno i osnov za opstanak zajednice, u cjelini stavlja u niži rang
značajnih pitanja.
146
DOC. DR. NERMIN ŠUŠIĆ,
POVRAT VAKUFSKE IMOVINE

U TRAVNIKU
POVRAT VAKUFSKE IMOVINE U TRAVNIKU
POVRAT VAKUFSKE IMOVINE

U TRAVNIKU
Uvod
Vrijeme posljednje decenije XX i početak XXI stoljeća na području Trav-
nika, kao i na drugim područjima drage nam domovine, karakterizira
svojevrsno otopljavanje odnosa države i vjerskih zajednica, u našem
slučaju Islamske zajednice, ali i dalje bez konkretnijeg i smjelijeg po-
duhvata kada je u pitanju vakufsko dobro i njegovo vraćanje izvornoj
namjeni koja se ogleda ponajprije u materijalnoj sigurnosti zajednice
muslimana.
Prihvatanjem islama i podizanjem prvih vjerskoprosvjetnih ustano-
va: džamija i tekija, počinje i povijest vakufa u Bosni i Hercegovini.191
Vakuf kao darovana imovina u vjerske i dobrotvorne svrhe zaštićen
je od prodaje, otuđenja i svih vidova zloupotrebe. Nepromjenjiv je prin-
cip da se tom imovinom u svakom vremenu upravlja na najbolji mogući
način i da se izvršava volja darodavca - vakifa. Potvrda ili knjiga uva-
kufljenja - vakufnama, koja je i danas aktualna, sadrži bitne odredbe o
predmetu, svrsi i načinu upravljanja darovanom imovinom - vakufom.192
191 Najznačajniji i najbogatiji vakufi u Bosni i Hercegovini nastali su u XV i XVI stoljeću. Brojni
vakifi, državnici, veziri, trgovci, zanatlije i drugi podizali su zadužbine razne namjene: vjer-
ske, kulturne, humanitarne i prosvjetne te uvakufljavali svoj imetak za njihovo održavanje
i unapređenje tih objekata. Vakufi su tokom trajanja osmanske uprave predstavljali i jedine
kreditne ustanove.
192 Definiciju vakufa, njegovo vjersko utemeljenje, osnovne principe, karakter, terminologiju i
potrebu da se vakuf tumači i razumijeva u skladu sa zahtjevima vremena i prostora na ko-
jem živimo obrazložio je Mehmedalija Hadžić u referatu pod naslovom „Vakufi i vakufna-
me – definicija i implementacija”, Zbornik radova sa naučnog skupa Vakufi u BiH, Sarajevo,
od 17. do 28. juna 2011.
149
Doc. dr. Nermin Šušić,
Vakuf je imovina koja je voljom njezina vlasnika izdvojena iz prometa -

njegova vlasništva i čija se korist ili prihod daje u tačno utvrđene dobrotvorne
svrhe koje su u skladu s islamskim učenjem.
Vakif - dobrotvor, utemeljitelj, zakladatelj, zadužbinar, legator je osoba koja
zavješta ili uvakufljuje svoju imovinu ili jedan njezin dio.
Vakufnama - knjiga, povelja, zakladnica je dokument o uvakufljenju kojim
se određuje predmet, svrha i način upravljanja vakufskom imovinom. Primar-
ni historijski izvori za izučavanje vakufa jesu vakufname, ali u odnosu na broj
osnovanih vakufa u Bosni i Hercegovini broj sačuvanih vakufnama veoma je
mali.193
Ovaj rad osvjetljava aktivnosti koje su dokumentirane a koje su prethodile
povratu vakufske imovine na području Travnika, jednog od bosanskoherce-
govačkih gradova duge tradicije vakufljenja, zatim popis vraćenih vakufa na
privremeno korištenje i trenutno statističko stanje vakufske imovine na po-
dručju Medžlisa.
Vakuf se i u Travniku razvio pod osmanskom vlašću, prilagođavao austrou-
garskoj, branio od jugoslavenske, dokrajčen socijalističkom/ateističkom. Izno-
va se počeo podizati pod sadašnjom vlašću - civilnom i demokratskom. Kroz
sve epohe i razdoblja silom zakona pobjednika, pravljenjem nekakvih pravnih
okvira, nacionalizacijom, konfiskacijom i eksproprijacijom oduzimana je va-
kufska imovina bez brige o bilo kakvim ugovorima i zaštiti imovinskih prava
ljudi i Zajednice.
Od 1990. godine, u razdoblju novije historije naše zemlje, započeta je otvo-
rena priča o povratu vakufskih nekretnina oduzetih na prinudan način u razli-
čitim sistemima i uređenjima od prvih osmanskih vakufa do danas.
Aktivnosti na identifikaciji oduzete

vakufske imovine i njezinom vraćanju
Nakon što je uspostavljana samostalna Islamska zajednica u Bosni i Hercego-
vini, imenovanjem reisu-l-uleme i Ulema-medžlisa, kao vjerskih organa, uspo-
stavljena je i Zemaljska vakufska komisija kao organ za zaštitu vakufske imo-
vine. Štatutom za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih
193 Vakufname sadrže podatke o izgradnji raznih vakufskih objekata, o strukturi stanovništva, zna-
čajnim ličnostima, obrazovanju, zanatstvu, raznim službama u vakufu, njihovom vrednovanju itd.
Nažalost, veliki broj vakufnama zauvijek je nestao, kao i brojni vakufski objekti.
150
poslova u Bosni i Hercegovini, prvim Ustavom Islamske zajednice, precizno su

definirani poslovi vjerskih i vakufsko-mearifskih organa, koji prividno izgle-
daju kao dvije paralelne organizacione cjeline a u suštini vrlo intenzivno pre-
pliću se u međusobnom djelovanju.
Takvu koncepciju još je dosljednije proveo Ustav Islamske vjerske zajedni-
ce Kraljevine Jugoslavije donesen na osnovu državnog Zakona o Islamskoj za-
jednici u kojem se već u samom naslovu vidi da se vakufi integriraju u Islam-
sku zajednicu kao jedinstvenu organiziranu strukturu muslimana koja brine
o svim njihovim vjerskim stvarima i pitanjima pa i o vakufima.
Donošenjem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji 1945. godine, zatim
Zakona o nacionalizaciji iz 1948. godine, te Zakona o nacionalizaciji najamnih
zgrada i građevinskog zemljišta 1958. godine, Islamska zajednica našla se u
veoma delikatnoj situaciji.
Uvođenjem višestranačkog sistema u Bosni i Hercegovini 1990. godine sve
parlamentarne stranke su se obavezale da će vjerskim zajednicama vratiti
imovinu oduzetu u procesu nacionalizacije.194 Počinje se otvorenije govoriti o
vraćanju vakufskih nekretnina oduzetih na prinudan način u različitim držav-
no-pravnim sistemima i uređenjima od odlaska Osmanlija naovamo. Skupšti-
na Republike Bosne i Hercegovine na sjednici od 26. marta 1991. godine obra-
zovala je Komisiju za pitanja denacionalizacije. U tom kontekstu donesen
je i propis za Republiku Bosnu i Hercegovinu195 kojim se zabranjuje promet
svih poljoprivrednih zemljišta, šuma, poslovnih prostora, stanova, koji će biti
predmet vraćanja - restitucije.
Bosna i Hercegovina je tako priznata kao suverena i nezavisna država, a
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini obnovila je autonomiju koju je dobi-
la još 1909. Kao potpisnica međunarodnih konvencija i deklaracija o ljudskim
pravima, Bosna i Hercegovina je od samog priznanja respektirala slobodu vje-
re i slobodu vjerskog organiziranja, a time i poziciju i djelovanje crkava i vjer-
skih zajednica u izgradnji države i društva. Vjerske zajednice tako su na velika
vrata ušle u javni život u Bosni i Hercegovini. Vakuf se suočava s novim iza-
zovima i mogućnostima razvoja koji nameću potrebu reinterpretacije nekih
194 Vraćanje ranijim vlasnicima prinudno oduzete imovine ima svoje razloge u potrebi uspostavljanja
tržišnih odnosa, što znači i potrebu jačanja onog oblika svojine primjerenijem tom sistemu - pri-
vatna svojina, kao i ispravljanje nepravde prema građanima kojima je prinudno bez naknade ili uz
minimalnu naknadu oduzeta imovina.
195 „Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prometu nepokretnosti“, Službeni list SRBiH, broj
22/91.
151
ranijih propisa u svjetlu vremensko-prostornih promjena i novih društvenih

okolnosti. Na sjednici od 7. novembra 1994. Skupština Republike Bosne i Her-
cegovine donijela je Zakon o pretvorbi društvene svojine.
U febuaru 1995. Skupština Republike Bosne i Hercegovine utvrdila je Na-
crt zakona o vraćanju stvari vjerskim zajednicama i zadužbinama. Prema ovom
Nacrtu predmet vraćanja su stvari oduzete vjerskim zajednicama, zadužbina-
ma, bogomoljama, vjerskim ustanovama, vakufima, tekijama, samostanima i
manastirima.
Pod vraćanjem stvari u smislu Nacrta zakona podrazumijeva se prenos
nepokretnih i pokretnih stvari i imovinskih prava iz posjeda i društveno-dr-
žavnog vlasništva u vlasništvo i posjed ranijim vlasnicima. Kao stvari koje će
se vraćati utvrđuju se: poljoprivredna i šumska zemljišta, stambene zgrade
i stanovi kao posebni dijelovi zgrada, poslovne zgrade i poslovne prostorije,
gradsko građevinsko zemljište koje nije privedeno namjeni, pokretne stvari i
imovinska prava preneseni u društveno vlasništvo na osnovu propisa iz člana
1 ovog zakona.
Vraćanje imovine vjerskim zajednicama i zadužbinama, iako vjerovatno
relativno lahko izvodljivo, ne bi se smjelo započeti prije procjene posljedi-
ca vraćanja imovine i ekonomske funkcije javnih i prirodnih dobara koja se
vraćaju.
Odbor Islamske zajednice Travnik na čelu sa predsjednikom advokatom
Adilom Lozom i uz podršku Izvršnog odbora, posebno članova Hakije Alagića
i Muhameda Šaćirbegovića, odmah je krenuo u aktivnosti prikupljanja doku-
mentacije i identifikacije vakufske imovine te angažirao stručnjaka geometra
Abdulaha Nukića, koji je vršio uvid i popisao čestice u Katastarskom operatu
Općine Travnik i Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Travniku. Taj
period je trajao sa kraćim pauzama zavisno od ratnih dejstava sve do 1995.
godine, kada se prikupljena dokumentacija prezentirala na jednoj od sjednica
Odbora Islamske zajednice Travnik, tačnije 13.4.1995. Rečeno je da je u Trav-
niku evidentirano ili bilo 334 čestice vakufskih nekretnina - poslovni prostori,
stanovi, zemljište, gradilište itd.
Početkom 1995. Predsjedništvu Skupštine Općine Travnik upućen je za-
htjev za povrat na privremeno korištenje vakufskih prostora. Predsjedništvo
se oglušilo pravdajući se da nije još donesen zakon o restituciji. Nakon ta-
kvog odgovora rukovodstvo Odbora Islamske zajednice se odlučilo na jedan
152
korak pritiska te je odštampalo preko 1.000 letaka, koje je podijelilo poslije

džuma-namaza u Šarenoj džamiji, a na kojima je navedeno da su džematlije
izabrale svoje predstavnike u organima Općine, ali da im ti izabrani predstav-
nici ne žele vratiti vakufsku imovinu. Ta aktivnost Odbora je nagnala općinske
organe da donesu prvu Odluku o vraćanju vakufskih prostora na privremeno
korištenje, od kojih je 50% bilo devastirano.
U Travniku u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nije bilo porušenih va-
kufskih objekata u gradskoj zoni. Na terenu potpuno su bile uništene džamije
u džematima Bandol, Skender-Vakuf, Mudrike i Karaula, a djelimično su stra-
dale džamije u Vakufu i Slimenima. Sve je, hvala Allahu, obnovljeno i stavljeno
u službu vjeri. Lukačkoj džamiji, koja je služila za galeriju, vraćena je funkcija.
Elči Ibrahim-pašina medresa, koja je dočekala agresiju na Bosni i Hercegovini
kao „Šipadov“ salon namještaja, 1994. vraćena je Islamskoj zajednici i reaktivi-
rala rad primajući prve medresante.
Nakon mukotrpnih pravnih priprema, konstantnih pritisaka na politike
koje su participirale u općinskoj vlasti, Odbor Islamske zajednice Travnik - od
1996. Medžlis Islamske zajednice Travnik, uspio je na privremeno korištenje
vratiti i ući u posjed sljedećih nekretnina:
˗˗ 11.11.1995. - Odluka o prenošenju nekretnina na privremeno upravljanje
i korištenje - 9 poslovnih prostora u gradu,
˗˗ 17.04.1996. - Odluka o prenosu nekretnine na privremeno korištenje -
zgrada „Čabruša“,
˗˗ 18.02.1997. - Rješenje o ustupanju na privremeno korištenje poslovnog
prostora „Kastel“,
˗˗ 31.03.1997. - Ugovor o prenosu prava raspolaganja i korištenja na ne-
kretninama između „Šipad-komerc d.d.“, Odbora Islamske zajednice
Travnik i Općine Travnik - zgrada Elči Ibrahim-pašine medrese,
prostora u ulici Bosanska - sada „Univerzal Brajić“,
prostora u ulici Bosanska 87 - slastičarna „Lajpcig“,
153

prostora u ulici Gimnazijska br. 1. - ćevabdžinica „Vaha“,
˗˗ 17.02.1998. - Rješenje o ustupanju na privremeno korištenje greblja
kod Medicinskog centra - prostor kod turbeta „Dobrog čovjeka“ i stari
harem,
prostora u ulici Varoš - kod „Rahmeta“,
prostora u ulici Varoš - poslovni prostor prekoputa „Merhametove“
kuće,
˗˗ 18.02.1998. Rješenje o ustupanju na privremeno korištenje poslovnog
prostora u ulici Varoš - pekara „Baltić“,
prostora u ulici Erika Brandisa - restoran „Tarabovac“,
˗˗ 03.12.1999. - Rješenje o ustupanju na privremeno korištenje objekta u
ulici Lončarica (bio objekat na mjestu nekadašnje Salihije-Lončarica
medrese u haremu Lončarice džamije),
˗˗ 31.03.2004. - Odluka o ustupanju imovine na privremeno korištenje
- općenito,
˗˗ 12.12.2006. - Odluka o ustupanju imovine na privremeno korištenje -
poslovni prostori slastičarna „Lajpcig“ drugi dio i nekadašnji prostor
„Kiki“.
Dakle, Medžlis Islamske zajednice Travnik je od 1995. do 2006. godine,
kada je donesena posljednja odluka Općinskog vijeća, izvršio povrat na pri-
vremeno korištenje 22 vakufske nekretnine.
U skorije vrijeme Općinsko vijeće Travnik je u dva navrata raspravljalo o
povratu nacionalizirane imovine, te je zadnjom odlukom o ustupanju imo-
vine na korištenje donesenom 28.08.2016. godine, koju je potpisao predsje-
davajući Vijeća Ljupko Sučić, imovina svih zajednica koja je nakon 1945. bila
predmet nacionalizacije, konfiskacije ili je na drugi način oduzeta od vjerskih
vlasnika, ustupi će se ranijim vlasnicima, vjerskim zajednicama na privreme-
no korištenje, tj. bez prava raspolaganja - prodaja, zamjena i sl. bez naknade
do donošenja Zakona o restituciji.
154
U Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine nekoliko godina vodila se

žustra rasprava da li vjerskim zajednicama vratiti nacionalizirane stanove. Na
kraju je Dom za ljudska prava poveo spor na sudu u Sarajevu u kojem je za-
htijevao da građani imaju pravo otkupiti stanove certifikatima na kojima su
imali stanarsko pravo, da su stanari koji žive u nacionaliziranim stanovima
diskriminirani te se i njima trebalo udovoljiti da otkupe ove stanove certifika-
tima. To je sud i uvažio te time oštetio vjerske zajednice. Islamska zajednica
je oštećena za 400 stanova. U samom Travniku 22 stana su na taj način trajno
oduzeta Islamskoj zajednici. Svi stanovi su bili u dobrom stanju i na lokacija-
ma u centru grada. Aktom Direkcije za gazdovanje stambenim fondom Opći-
ne Travnik broj: 270/97 od 23.05.1997. godine i J.P. „Stan“ Travnik broj: 226-1/05
od 11.07.2005. godine uvidom u dokumentaciju i provjerom na licu mjesta,
utvrđeno je da su 22 stana bila vakufska.
Nacionalizirani vakufski stanovi u Travniku

Aktom Direkcije za gazdovanje stambenim fondom Općine Travnik broj
270/97 od 23.05.1997. godine i JP „Stan“ Travnik broj 226-1/05 od 11.07.2005.
godine uvidom u dokumentaciju i provjerom na licu mjesta, utvrđeno je da su
sljedeći stanovi Islamske zajednice - vakufski: Ulica Bosanska 191 – trosoban
stan 85 m2 i dvosoban stan 82 m2; Ulica Gimnazijska 1 – trosoban stan 60 m2 i
trosoban stan 69 m2; Ulica Bosanska 87 – jednosoban stan 42 m2; Ulica Rizaha
Hercegovca 10 – dva troiposobna stana po 104 m2.
Za gore navedene stanove Vakufska direkcija Sarajevo aktom broj 09-AM-
710/06 od 18. septembra 2006. ne dozvoljava da idu u privatizaciju i u otkup,
nego da se vrate Islamskoj zajednici, a da se nosiocima stanarskog prava daju
zamjenski stanovi.
Ulica Stanična 10 – dvosoban stan 67 m2; dvosoban stan 51 m2; garsonjera –
16 m2; jednosoban stan 27 m2; dvosoban stan – 37 m2; Ulica Poturmahala 5 - 22.
oktobar – prizemlje objekta 24 m2, 30 m2, 41 m2, 63 m2; prvi sprat objekta ko-
riste tri fizička lica, zatim Poljoprivredno društvo „Vlašić“ te Udruženje ratnih
kategorija iz Kotor-Varoši.
Za gore navedene stanove Vakufska direkcija Sarajevo aktom broj 09-AM-
711/06 od 18. septembra 2006. godine daje saglasnost Medžlisu da može tražiti
zamjenske stanove od općinskih organa u predmetu otkupa nacionaliziranih
vakufskih stanova.
155
Kantonalno pravobranilaštvo Novi Travnik nije izvršilo ovjeru ugovora pa

je aktom broj SU-1661/01 od 15.11.2001. godine obavijestilo Općinu Travnik o
povratu ugovora o prodaji stana Š. M. na koje je imalo stanarsko pravo, iz ra-
zloga što se radi o nacionaliziranom vakufskom stanu, koji se nalazi u prize-
mlju objekta na adresi Ulica Bosanska 10. Bez znanja Medžlisa IZ Travnik na
nelegalan način riješeni su imovinsko-pravni odnosi na navedenom objektu,
te je S. E. data saglasnost da izvrši rekonstrukciju sprata objekta. Imenovani
je do temelja srušio navedeni objekat te uložio znatna materijalna sredstva
kako bi izgradio novi objekat - u navedenim radovima je poginuo jedan radnik
firme koja je izvodila radove.
Predsjednik IO Medžlisa IZ Travnik u mandatu 1998-2002. i 2002-2006.
gosp. Dževad Ibrahimagić je u nekoliko navrata razgovarao sa S. E. te mu sta-
vio na znanje da je uzurpirao vakufski stan. S. E. je u jednom trenutku pristao
da naknadi načinjenu štetu Islamskoj zajednici, ali je u međuvremenu pokre-
nuta, po ko zna koji put, procedura usvajanja zakona o povratu nacionalizi-
ranih stanova u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, pa je spomenuti
odustao i kazao da će, kada se donese zakon, on postupiti po njemu.
Medžlisu IZ Travnik su se obraćala skoro sva lica koja stanuju u nacionali-
ziranim vakufskim stanovima i tražili da im se da saglasnost za njihov otkup,
a Medžlis je odbio svima zahtjev i postupio po uputstvu Vakufske direkcije
Sarajevo broj 09-AM-590/06 od 01. augusta 2006.
Po objavljivanju Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova
na kojima postoji stanarsko pravo u Sl. novinama Federacije Bosne i Hercego-
vine broj 36/2006 sva dokumentacija o nacionaliziranim stanovima u gradu
Travniku predata je u Službu za obnovu, izbjeglice, raseljene osobe i stambe-
ne poslove Općine Travnik.
U članu 47. stav 2 se mijenja i glasi: „Pravo na kupnju stana prema odredba-
ma ovog zakona ima nositelj stanarskog prava na nacionaliziranom i konfisci-
ranom stanu, s tim da se bivšem vlasniku dodjeljuje drugi odgovarajući stan s
pravom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama.”
Iza stava 2 dodaju se novi stavovi 3 i 4 koji glase: „Iznimno od odredbe pret-
hodnog stava, nositelji stanarskog prava na stanovima čiji su bivši vlasnici va-
kufi - legati, zadužbine ne mogu otkupiti te stanove bez prethodne pisane
saglasnosti vlasnika stana.
156
Nositeljima stanarskog prava iz stava 3 ovog člana dodijelit će se odgova-

rajući stanovi vodeći računa o lokaciji, uvjetovanosti i njegovoj veličini, ili
vlasniku stana, s pravom uknjižbe, ako je dao saglasnost nositelju stanarskog
prava za otkup istog.“
Služba za obnovu, izbjeglice, raseljene osobe i stambene poslove uputila
je Kantonalnom javnom pravobranilaštvu Vitez da im da tumačenje gore spo-
menutog Zakona, te je ono odgovorilo aktom broj Kp-209/06 od 06.11.2006.
kojim upućuje općinsku Službu da se obrate za mišljenje Federalnom mini-
starstvu prostornog uređenja.
Pomoćnik načelnika za obnovu, izbjeglice, raseljene osobe i stambene
poslove gospodin Mato Jozak obraća se za pravnu pomoć Federalnom mini-
starstvu prostornog uređenja i dobija odgovor akt broj 05/1-23-6-614/06 od
30.11.2006.
Pitanje nacionaliziranih stanova u Travniku i dalje stoji kao neriješeno če-
kajući neko vrijeme kada će doći novi ljudi pa pokazati minimum pravde i
vratiti imovinu njegovom izvornom vlasniku.
Stanje vakufa u Travniku danas

Danas Medžlis Islamske zajednice Travnik, jedan od 87 medžlisa u Bo-
sni i Hercegovini, u okviru 35 džemata posjeduje sljedeće vakufske objekte i
nekretnine:
˗˗ 48 džamija,
˗˗ 29 mesdžida,
˗˗ 1 musallu,
˗˗ 30 imamskih kuća i stanova,
˗˗ 7 turbeta,
˗˗ 3 tekije,
˗˗ 17 gasulhana,
˗˗ 110 mezarja površine 522.449 m2,
˗˗ vakufsko zemljište površine 1.574.884 m2,
˗˗ 23 poslovna prostora (plus džemat Turbe u prizemlju Malezija džamije
3) i
˗˗ 1 bezistan.
Tabelarni prikaz stanja vakufa u Travniku po džematima
157
Ukupna Ukupna Broj vakufskih objekata

površina površina
R. br. Džemat Imamske
zemljišta grebalja Džamije Mesdžidi Gasulhane
m2 m2 kuće/stana
1 Bandol 15.426 4.550 1 1 0 1

2 Bijelo Bučje 925 11.939 1 0 0 1
3 Brajići 54.916 9.360 1 2 1 1
4 Čukle 22.710 9.871 1 1 1 1
5 Dub 115.101 12.323 1 0 0 1
6 Gluha Bukovica 54.786 13.482 1 1 1 1
7 Goleš 1.620 3.063 2 0 1 1
8 Han-Bila 857 5.365 1 0 1 1
9 Jezerci 72.413 2.920 1 1 1 1
10 Karaula 635.167 21.719 2 8 1 1
11 Kljaci 19.944 13.465 1 1 1 1
12 Krpeljići 15.183 16.512 1 1 1 1
13 Maline 92.480 18.255 1+1 1 1 1
14 Mehurići 9.178 6.191 1 1 1 1
15 Mosor 26.882 0 1 0 0 1
16 Mudrike 3.097 5.060 1 0 1 1
17 Pode 42.979 7.295 1 0 1 1
18 Pulac 24.902 8.474 1 0 0 0
19 Skender-Vakuf 40.664 14.354 1 0 0 1
20 Slimena 1.208 10.070 1 0 0 2
21 Suhi Dol 4.550 10.373 1 0 1 1
22. Travnik 104.864 268.449 19 0 0 3
(9 džemata)
23. Turbe 42.699 18.685 2 3 1 2
24. Turići 0 0 1 3 0 1
25. Višnjevo 156.421 6.866 1 2 1 1
26. Vitovlje 1.413 6.766 1 0 0 1
27 Zagrađe 14.499 17.042 1 3 1 1
UKUPNO 1.574.884 m 2
522.449 m 2
48 29 17 30
Važnim smatramo i to da je na polju čuvanja i unapređenja vakufske imo-

vine uz redovna održavanja i rekonstrukcije, veliki uspjeh Medžlisa Islamske
zajednice Travnik je to što su obezbijeđeni zemljišnoknjižni izvaci za sve va-
kufske nekretnine na našem području, zatim kopije katastarskih planova i
158
posjedovni listovi. U saradnji sa Katastrom i Gruntovnicom kontinuirano se

radi na sređivanju i ujednačavanju podataka o vakufima u skladu sa zahtjevi-
ma Vakufske direkcije, kako bi vakufi sa kojima raspolaže Medžlis bili uredno
zavedeni.
Na kraju, svjesni da je apsolutna pravda samo kod Boga, dž.š., ispraviti sve
nepravde nije moguće, najmanje što muslimani i Islamska zajednica u Bosni
i Hercegovini očekuju jeste Zakon o restituciji i potpisivanje Ugovora sa drža-
vom. Ostalo je do nas, ustanova Islamske zajednice: uknjižba vakufa, pozi-
cioniranje vakufske imovine, promjena vlasničkih indikacija, skidanje tereta
državne svojine, popis perspektivne i neperspektivne imovine i dr.
Islamska zajednica, sve njezine institucije i ustanove, posebno Vakufska
direkcija unutar nje, nosioci su emaneta vakufa i zajedno ćemo, ako Bog da,
istrajati na njegovom čuvanju. Motivi i razlozi za to nalaze se u etičkim zasa-
dama kur’anskog učenja kojim se uspostavlja potreban sklad između ovog i
onog svijeta - dunjaluka i ahireta i svakako Allahovo zadovoljstvo.
Literatura
• Gafić, Mustafa, Derviš M. Korkut Kazivanja o Travniku, Borac, Travnik, 1998.
• Jalimam, Salih, Travnik u sidžilu zeničkog naiba, Zavičajni muzej, Travnik, 1999.
• Maslić, Fatima, Starine i muzeji Travnika, Zagreb, 1990.
• Sujoldžić, Enver, Džamije Travnika, Zavičajni muzej, Travnik, 1998.
• Vakufi u Bosni i Hercegovini, historijat, trenutno stanje i perspektive, Vakufska direkcija,
Sarajevo, 2010.
159
Prilozi
Rješenja i odluke o povratu vakufske imovine u Travniku
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
DR. SENAID ZAJIMOVIĆ
Vakufska direkcija Sarajevo
PRESUDA SUDA ZA LJUDSKA

PRAVA U STRAZBURU U POSTUPKU
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA
PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE:
DISKRIMINACIJA ILI NE?
PRESUDA SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRAZBURU...
PRESUDA SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U

STRAZBURU U POSTUPKU VRHBOSANSKA
NADBISKUPIJA PROTIV BOSNE I
HERCEGOVINE: DISKRIMINACIJA ILI NE?
Uvod
Kada sam se pripremao za ovu manifestaciju, jako dugo razmišljao sam
o čemu pisati a da se ne ponavlja jedna te ista tema. Naravno, Travnik
jeste historijski vezirski grad koji je imao značajne vakufe, ali pisati o
historiji ovih vakufa ipak bih prepustio domicilnim stanovnicima - s ob-
zirom da je to nešto što zaslužuje duboka i detaljna ispitivanja. Analizi-
rajući ukupnu situaciju po pitanju vakufa i vakufske imovine, a može se
reći i šire posmatrajući položaj svih vjerskih instituta, za oko mi je zape-
lo jedno pravno dešavanje koje se desilo u ovom gradu. Pretpostavit ćete
vjerovatno šta želim reći. To je ustvari jedan sudski spor koji se vodio
pred domaćim i međunarodnim sudovima a pokretač tog spora je bila
Vrhbosanska nadbiskupija. Jedan dio vas prisutnih sjetit će se detalj-
nije tog događaja koji se konkretno odnosio na povrat srednjoškolskog
katoličkog centra u Travniku, čije je izvorno vlasništvo bilo Vrhbosan-
ska nadbiskupija. Ovaj slučaj meni ne bi bio toliko zanimljiv da nisam
utvrdio da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini odnosno Medžlis
Islamske zajednice Travnik bio jedan od glavnih pasivnih aktera u ovom
postupku. O ovome ću se baviti malo kasnije u svom izlaganju, ali ovom
cijenjenom skupu želim reći da se ovdje radi o jednoj nepoštenoj prav-
noj problematici u odnosu na Islamsku zajednicu. Da ovu manifestaci-
ju ne bismo odveli u nekom pogrešnom pravcu, moram istaći da sam
ja kao direktor Vakufske direkcije već duži niz godina bio posredni ili
187
neposredni sudionik mnogih dešavanja po pitanju pravnih sporova čiji je

predmet bila vakufska imovina. Koju god problematiku dotaknemo u zadnjih
20 godina, nemoguće je izbjeći pravnu problematiku. Ako govorimo o dena-
cionalizaciji ili restituciji, govorimo o zakonu koji treba biti usvojen na nivou
Bosne i Hercegovine. Ako govorimo o vakufu, tada ćemo ga moći sagledati
s aspekta šerijatskih pravnih propisa, ali istovremeno iznalaziti mogućnost
da ovaj institut bude zaštićen u okvirima pozitivnog pravnog sistema Bosne i
Hercegovine.
Ako sagledamo bilo koju pojavu po pitanju vakufa i ugrožavanje vakuf-
skih prava, nemoguće je da se ne spomenu zakonski propisi koji su u pravilu
osnov za skrnavljenje vakufa i vakufskog prava. Tako su mnogi vakufi stradali
u postupku nacionalizacije na temelju Zakona o nacionalizaciji i svih drugih
represivnih zakonskih propisa, koje je neizbježno analizirati, osporavati i do-
vesti u pitanje da li su oni u suprotnosti sa svim evropskim konvencijama.
Upravo iz tih razloga želio sam se ovim radom odnosno izlaganjem pozaba-
viti i ovim procesom, koji je neminovno izazvao određena pitanja i dileme
koje, po mom skromnom mišljenju, u javnosti nisu previše izdiskutirane niti
je javnost previše o tome bila obaviještena. Kao što sam naprijed rekao, ov-
dje se radi o postupku koji je Vrhbosanska nadbiskupija pokrenula prvo pred
nadležnim općinskim sudovima tačnije Općinskim sudom u Travniku. Ne bi
to bilo čudno niti toliko zanimljivo da Vrhbosanska nadbiskupija kao pravni
osnov povrata predmetne škole nije navela „navodnu“ diskriminaciju, koja je
prema Vrhbosanskoj nadbiskupiji učinjena u odnosu na Islamsku zajednicu,
tačnije Medžlis IZ Travnik. Oni su utvrdili da je Islamskoj zajednici vraćena
sva imovina, a Vrhbosanskoj nadbiskupiji nije vraćen srednjoškolski centar,
te se iz tih razloga školovanje njihovih kadrova moralo odvijati u Republici
Hrvatskoj. Pravni osnov svog zahtjeva koncipiran kroz pokrenuti sudski po-
stupak je diskriminacija - pozivaju se na odredbu člana 9 Evropske konvencije
a vezano za član 14 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda. Kada spomenemo riječ diskriminacija, jasno je da se radi o nečemu
veoma krupnom i nečemu što će biti zapisano i zapamćeno u pravnim arhiva-
ma domaćih i međunarodnih sudova. Pitanje koje ja želim postaviti jeste: Da
li je uistinu bila diskriminacija i da li je uistinu Islamska zajednica tretirana
na drukčiji - povoljniji način nego Vrhbosanska nadbiskupija? Ne bih želio
kritizirati niti analizirati rad ljudi u to vrijeme, ali želim naravno postaviti pi-
tanje da li smo mi u Islamskoj zajednici u periodu vođenja ovog sudskog po-
stupka preduzeli sve raspoložive mjere, odnosno da li smo spremni ušli u ovaj
188
postupak. Sad ćete se zapitati šta Islamska zajednica ima s tim jer je postupak
vođen protiv Bosne i Hercegovine od strane Vrhbosanske nadbiskupije. Islam-
ska zajednica ima možda i ključnu ulogu u ovom postupku, s obzirom da u po-
stupku pred Domom za ljudska prava u Bosni i Hercegovini kao ključni svje-
doci bili su tadašnji predstavnici Islamske zajednice. Spomenuo sam Dom za
ljudska prava, ne slučajno. Naime, pred Domom za ljudska prava u predmetu
broj CH/02 9628 je pokrenut postupak od strane Vrhbosanske nadbiskupije.
Odluka196 u toj pravnoj stvari je donesena 6. juna 2003.
Odluka sa 10 zaključaka197 donesena je u korist Vrhbosanske nadbiskupije.
Najbitniji zaključak u ovoj odluci jeste da je utvrđeno da je apelantu Vrhbo-
sanskoj nadbiskupiji povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1
Evropske konvencije, da je povrijeđeno pravo na slobodu vjeroispovijesti za-
jamčeno članom 9, te da je apelant diskriminiran u uživanju njegovog prava
na slobodu vjeroispovijesti zajamčeno članom 9 Evropske konvencije o zaštiti
ljudskih prava i temeljnih sloboda. Doneseni su i drugi zaključci po pitanju
196 „Odluka o prihvatljivosti i meritumu“,Predmet br. CH/02/9628, Dom za ljudska prava za Bosnu i
Hercegovinu 2003.
197 Zaključci:
1. jednoglasno, da proglasi neprihvatljivim žalbene navode podnositelja prijave koji se odnose
na njegova imovinska prava zajamčena člankom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju;
2. jednoglasno, da proglasi neprihvatljivim žalbene navode podnositelja prijave koji se odnose
na direktnu povredu prava na slobodu vjeroispovijedi zajamčenog člankom 9 Konvencije;
3. jednoglasno, da proglasi prihvatljivim žalbene navode podnositelja prijave koji se odnose na
diskriminaciju u uživanju prava na slobodu vjeroispovijedi zajamčenog člankom 9 Konvencije.
4. sa 4 glasa za i 3 glasa protiv, da je podnositelj prijave diskriminiran u uživanju njegovog prava
na slobodu vjeroispovijedi zajamčenog člankom 9 Konvencije, čime je tužena Strana prekršila
članak I Sporazuma;
5. jednoglasno, da naredi tuženoj Strani da ubrza premještanje državnih škola koje su smještene
u zgradi gimnazije, da bi se dozvolilo ustupanje preostalih dijelova te zgrade podnositelju
prijave na korištenje;
6. sa 6 glasova za i 1 glasom protiv, da donese relevantne i obvezujuće odluke u odnosu na pre-
mještanje državnih škola i ustupanje preostalog dijela zgrade gimnazije u roku od šest mjeseci
od datuma kada ova odluka postane konačna i obvezujuća sukladno pravilu 66 Pravila proce-
dure Doma;
7. sa 6 glasova za i 1 glasom protiv, da ustupi, što prije, preostali dio zgrade gimnazije podno-
sitelju prijave, a najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od datuma kada ova odluka postane
konačna i obvezujuća sukladno pravilu 66 Pravila procedure Doma;
8. jednoglasno, da odbije zahtjev podnositelja prijave za materijalne i moralne štete u obliku
novčanog obeštećenja;
9. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Dom, najkasnije u roku od
šest mjeseci od datuma kada ova odluka postane konačna i obvezujuća sukladno pravilu 66
Pravila procedure Doma, o koracima koje je poduzela da bi postupila po gornjim naredbama;
10. jednoglasno, da zadrži pravo da naredi daljnje pravne lijekove u ovom predmetu koje bude
smatrao opravdanim.
189
predaje predmetne zgrade, ali smatram da su bitna ova tri zaključka koje že-
lim analizirati u ovom svom izlaganju. Prvo, povreda prava na vjeroispovijest
i povreda prava na imovinu je nešto o čemu vjerovatno Islamska zajednica ne
bi trebala diskutirati, ali se postavlja pitanje na temelju čega i naspram koga
je Vrhbosanska nadbiskupija diskriminirana. Mi imamo odluku Doma za ljud-
ska prava kojom se kaže da je Vrhbosanska nadbiskupija diskriminirana, a ako
pročitamo obrazloženje odluke, vidjet ćemo da je diskriminirana u odnosu na
Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini.
Da bi razradili i razjasnili razloge ovakve odluke odnosno razloge zbog
čega je Vrhbosanska nadbiskupija diskriminrana u odnosu na Islamsku za-
jednicu, moramo konsultirati obrazloženje ove odluke. Tako u obrazloženju
piše da tužena strana a to je država, odnosno Općina Travnik, osporava činje-
nicu - da je općina vratila Islamskoj zajednici svu imovinu koja joj je ranije
pripadala. Prema navodima Federacije Bosne i Hercegovine koju je zastupao
federalni pravobranilac, vraćen je samo jedan dio. Zaključak Izvršnog odbora
Općine Travnik od 19. septembra 1997. odnosio se samo na onu imovinu na-
vedenu u zahtjevu podnesenom od strane Islamske zajednice. Pojedinačna
rješenja donesena su kada su ispunjeni zahtjevi za preuzimanje imovine na
privremeno korištenje. Iz ovog citata - obrazloženja zaključujemo da je temelj
ove apelacije Vrhbosanske nadbiskupije bio zaključak Izvršnog odbora Op-
ćine da Islamskoj zajednici vrati vakufsku imovinu. Međutim, postoji i neki
drugi protudokaz ponuđen u ovoj apelaciji. Općina Travnik, koja je bila na
strani tužene u ovom postupku, izjavila je da površina gimnazije koja se želi
vratiti i koja se vratila, mnogo veća od površine sve vakufske imovine vraćene
navedenim odlukama. Ovdje se možda razotkriva jedan generalni problem
koji se javlja kada se razgovara o povratu imovine - kada izvršimo analizu
oduzete imovine po katastarskim česticama, u Sarajevu recimo, naći ćemo
da je Islamska zajednica najviše oštećena, jer najviši broj katastarskih čestica
treba vratiti Islamskoj zajednici. Međutim, ako izvršimo popis oduzete imo-
vine i njeno mjerenje u kvadratima, vidjet ćemo da druge vjerske zajednice
posjeduju imovinu mnogo većih površina nego što je to pojedinačna imovina
Islamske zajednice. Kod nas je bio adet da se uvakufljuju dućani malih povr-
šina a druge vjerske zajednice, posebno jevrejska, je pravila velike zgrade na
jednoj k.č. sa velikim površinama. E to se upravo desilo i u Općini Travnik gdje
je Islamska zajednica po broju parcela dominantna, ali po broju kvadrata i
vrijednosti ta dominantnost se gubi. Međutim, ono što je također zanimljivo u
ovom obrazloženju je činjenica da i sve što je vraćeno vraćeno je na korištenje
190
do donošenja zakona o restituciji, a ne u trajno vlasništvo tako da se defini-

cija diskriminacije treba posmatrati sa više aspekata. Naravno ja ovim izlaga-
njem ne želim osporiti Vrhbosanskoj nadbiskupiji povrat njene imovine, ali
želim problematizirati ulogu Islamske zajednice u navodnoj diskriminaciji.
Smatram da je u ovom postupku Islamska zajednica itekako zloupotrijebljena
i prikazana kao dominantna vjerska zajednica kojoj je sva imovina vraćena.
Da je bogdo tako, možda bih u duši bio sretan, ali još jednom naglašavam da
Islamska zajednica i sporadični povrati imovine u izuzetno malim površina-
ma ne daju osnova da se razgovara o diskriminaciji drugih. Pa ako je u Travni-
ku bila diskriminacija, zašto ta diskriminacija nije bila u Brčkom. U Brčkom je
jednom odlukom Općinskog vijeća srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćeno 150%
imovine. Sad ćete se zapitati kako 150%? Pa lijepo, vraćeno joj je više imovine
nego što je imala prije nacionalizacije, nasuprot toga Islamskoj zajednici ne
da nije vraćeno, nego je uništeno i ono što je imala u posjedu 1992.
O ovom bih mogao mnogo toga pričati, ali ne bih da se udaljim od teme
Travnik i travničkih vakufa. Moram reći da nakon što je Dom za ljudska pra-
va donio odluku, Vrhbosanska nadbiskupija je bila nezadovoljna pa je slučaj
završio na sudu u Strazburu, a ovaj sud je zdušno podržao prava Vrhbosanske
nadbiskupije. Međutim, ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo ovu odluku,
začuđuje činjenica da međunarodni sudovi istovremeno utvrđuju diskrimi-
naciju, ali paralelno ne insistiraju na donošenju zakona o restituciji, štaviše
Ured visokog predstavnika je do danas destruktivno djelovao po pitanju ovog
zakonskog propisa. O ovakvim odlukama i stavovima pametan čovjek može se
o mnogo čemu zapitati. Ja se pitam da li je ova odluka nama dala bilo kakvu
poruku i pouku i šta smo mi sve preduzeli nakon ovakvih i sličnih odluka?
Pregled vakufske imovine Medžlisa IZ Travnik

U drugom dijelu izlaganja želim se konkretno pozabaviti imovinom vakufa
na području Medžlisa IZ Travnik te jasno izanalizirati koliko je imovne bilo
nacionalizirano, koliko uistinu vraćeno Islamskoj zajednici i u kakvom stanju
vraćeno.
Prema podacima s kojim raspolaže Vakufska direkcija, povrat vakufa na
području Medžlisa Islamske zajednice Travnik nimalo nije obećavajuće. Uku-
pan broj nekretnina s kojima trenutno raspolaže Medžlis Islamske zajedni-
ce Travnik prema našoj evidenciji je 235. Naravno broj nekretnina je rađen
191
prema upisanim kulturama i katastarskim česticima tako da bi ovaj podatak

trebalo prihvatiti s određenom rezervom. Vakufska direkcija je za svaku ne-
kretninu u svojoj evidenciji označila i površinu, kulturu kao i njen pravni sta-
tus. Ono što se uvidom u evidenciju može zapaziti jeste da je broj nekretnina s
kojim raspolaže Medžlis Islamske zajednice Travnik mnogo manji nego ostale
kulture kao što su gradilišta, kućišta, groblja, livade, parkovi, pašnjaci, vrtovi,
prilazni putevi i slično. Ako uporedimo podatke nacionaliziranih nekretnina
Medžlisa Islamske zajednice Travnik, prema evidenciji, ukupan broj naciona-
liziranih nekretnina uključujući i Vakuf džemata Turbe iznosi 235. Ovi podaci
po pitanju nacionalizirane imovine su dosta konkretniji i detaljniji jer u po-
dacima s kojim raspolažemo postoje egzaktni pokazatelji za svaku nekreninu.
Međutim, sporno je to što je evidencija pisana shodno zemljišnoknjižnim evi-
dencijama koja se umnogome razlikuje u odnosu na faktičko stanje. Mnoge
nekretnine su fizički nestale, a mnoge su promijenile svoj status. Ta pojava je
normalna ukoliko je posmatramo s aspekta protoka vremena.
Ono na čemu Vakufska direkcija insistira je upravo ova pojava. Odgovorno
tvrdim da preko 60% nacionaliziranih nekretnina na području Bosne i Herce-
govine su fizički nestale. Bilo koji zakon o restituciji da se donese, susrest će se
s ovim izuzetno složenim problemom. Ako to posmatramo s pravnog aspekta,
jasno i logično je da će predmet povrata biti ono što na licu mjesta postoji.
Postavlja se pitanje: Šta sa nekreninama koje su nacionalizirane a kojih na licu
mjesta nema? Bojim se da te nekretnine više neće biti predmet interesovanja
nadolazećih zakonskih propisa o restituciji. Zato i s ovog mjesta apeliram i
pozivam sve medžlise Islamske zajednice da u saradnji s Vakufskom direkci-
jom što hitnije i konkretnije identificiramo svaku nekretninu, te utvrdimo da
li ona fizički postoji, da li je uzurpirana, od koga je uzurpirana i da li postoji
pravni osnov uzurpacije? Naravno, to zahtijeva obimne i složene poslove, ali
to će nam biti neophodno da spremno uđemo u realizaciju predstojećih zako-
na o restituciji. Naravno, dosada preduzete aktivnosti na identfikaciji imovine
mogu se ocijeniti s najvećom ocjenom, ali to je samo baza iz koje treba prois-
teći drugi stepen poslova, a to je on o čemu sam naprijed govorio.
Vakufska direkcija raspolaže i s podacima o broju nekretnina privreme-
no vraćenih Medžlisu Islamske zajednice Travnik. Termin privremen povrat je
jako zanimljiv. Nekretnine koje su vraćene u posjed Islamske zajednice, a bile
su nacionalizirane, vraćene su privremeno do donošenja Zakona o restituci-
ji. Šta ako država kaže: „Zakon o restituciji nećemo donijeti!“ To bi prostom
192
logikom značilo da nekretnine treba vratiti državi. E upravo zbog toga ima-
mo imperativnu obavezu da natjeramo državu da donese i usvoji Zakon o
restituciji.
Broj nekretnina koje su privremeno vraćene Islamskoj zajednici u Travni-
ku su slovom i brojem 24. Ako uzmemo strukturu vraćenih nekretnina, vidjet
ćemo da se obično radi o izgrađenim prostorima. U kakvom stanju su ove ne-
kretnine vraćene u posjed to najbolje zna Medžlis Islamske zajednice Trav-
nik i ljudi koji rade u Medžlisu. Koliko novaca je utrošeno u adaptaciju ovih
prostora, opet najbolje zna ovaj medžlis. Postavljam pitanje: Gdje, šta i kako
je Islamska zajednica na području Općine Travnik favorizirana ako na egzak-
tan i otvoren način uporedimo naprijed iznesene pokazatelje? Smatram da
Islamska zajednica nije favorizirana, već je u mnogome oštećena, s obzirom i
na strukturu stanovništva, ali i na historijat postojanja Islamske zajednice na
području Općine Travnik.
Zaključak
U prvom dijelu izlaganja bavili smo se jednim sudskim postupkom, procesom
koji se vodio pred državnim i međunarodnim sudovima. Taj proces se ticao
Travnika i travničkih međunacionalnih odnosa. Sudovi su rekli da je Vrhbo-
sanska nadbiskupija diskriminirana u odnosu na Islamsku zajednicu - poka-
zali smo da to nije tačno. U drugom dijelu rada utvrdili smo da je Islamskoj
zajednici na području Travnika oduzeto 235 vakufa. Od toga su joj vraćena
24 vakufa. Dakle, Islamskoj zajednici nije vraćeno 211 vakufa. Istovremeno
Vrhbosanskoj nadbiskupiji je vraćena zgrada gimnazije koja po vrijednosti
nadmašuje ukupno vraćenu imovinu Islamskoj zajednici.
Ako uporedimo ova dva parametra, zaključit ćemo da je jednom vrstom
zloupotrebe termina diskirminacije i zloupotrebe ustanove Islamske zajed-
nice kao aktera navodnih dešavanja, Vrhbosanska nadbiskupija hajrovala - u
maloj čaršiji u Travniku vraćen joj objekat teško procjenjive materijalne vri-
jednosti. Naravno da mi ne osporavamo pravo povrata imovine Vrhbosanskoj
nadbiskupiji, ali je netačna konstatacija sudova da je Islamska zajednica bila
akter diskriminacije po vjerskoj osnovi u saradnji s državnim organima u od-
nosu na Vrhbosansku nadbiskupiju. Ova mrlja se mora i treba izbrisati ili je
treba proširiti na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine.
193
Pozivam da se razmotre mogućnosti da ovakve postupke pokrenemo u

čitavoj Bosni i Hercegovini gdje god je Islamska zajednica diskriminirana u
odnosu na druge vjerske zajednice. Moramo postaviti pitanje Livna, Širokog
Brijega, zapadnog Mostara, Brčkog, Banje Luke i svih drugih gradova širom
Bosne i Hercegovine, jer ako ovu mrlju ostavimo i proširimo na druge gradove,
ovo će biti historijska greška koja nije u korist ni islama ni Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini.
Litertatura:
• „Odluka o prihvatljivosti i meritumu“, Predmet br. CH/02/9628, Dom za ljudska pra-
va za Bosnu i Hercegovinu 2003. Dostupno na URL: http://www.hrc.ba/database/
decisions/CH029628%20Vrhbos%20Nadbiskupija%20Admissibility%20and%20
Merits%20B.pdf, Pristupljeno dana: 25.01.2019. godine.
194
DR. AHMED ADILOVIĆ
Travničko muftijstvo
NOVI VIDOVI VAKUFA NA PODRUČJU

MUFTIJSTVA TRAVNIČKOG
NOVI VIDOVI VAKUFA NA PODRUČJU MUFTIJSTVA TRAVNIČKOG
NOVI VIDOVI VAKUFA NA PODRUČJU

MUFTIJSTVA TRAVNIČKOG
Uvod
Tradicionalno, najčešći vidovi vakufa na području Muftijstva travnič-
kog, pa i cijele Bosne i Hercegovine, bili su: džamije, mesdžidi, mektebi,
imamske kuće/stanovi, zemljišne parcele, dućani, medrese, tekije i sl.
Takvi vakufi osnivani su shodno potrebama članova Islamske zajednice
u Bosni i Hercegovini, ali i šire društvene zajednice. Iz raznih razloga
- najviše zbog uzurpacije od strane državnih režima i ratnih djestava -
značajan broj tih vakufa je otuđen ili uništen, ali se i dalje radi na njiho-
vom vraćanju u posjed Islamske zajednice, odnosno njihovoj ponovnoj
izgradnji. Pored toga, u posljednjih nekoliko decenija - nakon agresije na
Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. primjetno je značajno povećanje novih
uvakufljenja i izgradnje novih vakufskih objekata, shodno potrebama
Islamske zajednice i njenih članova, te društva općenito.
Također, primjetna je i tendencija novih vidova vakufa, koji prije nisu
postojali na ovim prostorima. Pod tim podrazumijevamo: islamske cen-
tre, obdaništa, edukativno-sportske centre, dionice u firmama, plaste-
ničku proizvodnju na vakufskom zemljištu i sl. Takvi vakufi su rezultat
potreba današnjeg društva, shodno promjeni uvjeta života i načina rada
s pripadnicima Islamske zajednice, naročito određenih kategorija, kao
što su djeca i omladina. Fokus ovoga rada su upravo takvi vakufi, koji
su osnovani i djeluju na području Muftijstva travničkog. Podatke o tim
vakufima dobili smo najviše od Medžlisa Islamske zajednice Travnik
te od Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku i Muftijstva travničkog,
ali o njima do sada nije pisano u knjigama i časopisima, osim ponekog
197
Dr. Ahmed Adilović
članka, tako da izvore za podatke u ovom radu nismo ni mogli navoditi, osim
u pojedinim slučajevima.
Islamski centri
Islamski centri su prepoznati kao novi način organiziranja određenih aktivno-
sti i novi način rada s određenim kategorijama društva, prije svega članovima
Islamske zajednice. Naime, svima je jasno da se uvjeti života i rada mijenjaju,
te da se u današnje vrijeme svim kategorijama društva, a naročito omladini,
pruža prilika da svoje slobodno vrijeme provode u objektima neprikladnim za
zdravu muslimansku ličnost, kao što su diskoklubovi i lokali u kojima se toči
alkohol, nudi droga i druge vrste pošasti, te da je sve veći izazov učestvovanja
u pošasti kockanja i sličnim, muslimanima zabranjenim stvarima. Odgova-
rajuća istraživanja i stručne studije pokazali su da takve sredine i aktivnosti
negativno utječu na normalan psihofizički razvoj čovjeka, da ruše moralne
vrijednosti i negativno utječu na vjerska osjećanja ljudi, te da u znatnoj mjeri
doprinose lošim međuljudskim odnosima, raspadu porodice i znatnom eko-
nomskom slabljenju i pojedinaca, i kompletnog društva.
Imajući to u vidu te pokušavajući ljudima pružiti odgovarajuću alternativu,
Islamska zajednica je pokrenula projekte izgradnje islamskih centara, u koji-
ma će se ljudi okupljati i provoditi vrijeme u zdravoj atmosferi i lijepom druš-
tvu te u kojima će se provoditi razne aktivnosti: vjerske, edukativne, kulturne,
sportske, s ciljem očuvanja i unapređenja vjerskih, moralnih i svih pozitivnih
vrijednosti kod ljudi koji to žele, naročito kod pripadnika Islamske zajednice,
prije svega omladine. Možemo slobodno reći da je to dobar primjer prilago-
đavanja uvjetima života i odgovor na današnje potrebe društva, a posebno
pripadnika Islamske zajednice. Dosada su na području Muftijstva travničkog
izgrađeni i stavljeni u funkciju islamski centri u: Bugojnu, Travniku, Gornjem
Vakufu, Novom Travniku i Vitezu.
Islamski centar u Bugojnu

Do devedesetih godina prošlog stoljeća grad Bugojno razvijao se i gradio, ali
to nije bilo adekvatno popraćeno izgradnjom vjerskih objekata tako da se
osjećala velika potreba za izgradnjom nekoliko objekata za potrebe Islam-
ske zajednice i njenih pripadnika. Tako npr., uprkos širenju grada i povećanju
broja stanovnika, u cijelom gradu postojala je samo jedna, Sultan Ahmedova
198
džamija, što ni izbliza nije zadovoljavalo potrebe vjernika muslimana. Kao

odgovor na te potrebe, u poslijeratnom periodu, u Bugojnu je izgrađeno neko-
liko džamija s pratećim objektima, administrativni centar Medžlisa Islamske
zajednice Bugojno, te impozantni islamski centar i džamija u centru Bugojna.
Pored institucija Islamske zajednice i pojedinaca u Bugojnu, te općine Bu-
gojno, najzaslužniji za izgradnju toga centra i džamije jeste vladajuća porodi-
ca Kraljevine Saudijske Arabije, konkretno princeza Dževhera, po kojoj je cen-
tar i nazvan, pa je njegov zvanični naziv „Kulturni centar princeze Dževhere
Bugojno“, u čijem sastavu je i prostrana džamija. Naime, za potrebe izgradnje
Centra Općina Bugojno je Medžlisu Islamske zajednice Bugojno poklonila
zemljište površine 14.069 kvadratnih metara, a izgradnju Centra kao vakuf fi-
nansirala je princeza Dževhera iz Saudijske Arabije. Gradnja Centra i Džamije
počela je krajem 1998. a zvanično otvorenje je upriličeno 14.9.2001. Ukupan
korisni prostor je 3.490 m2, od čega je oko 1.300 m2 džamijskog prostora a pro-
storije Centra zauzimaju oko 2.200 m2.
U okviru Centra smješteni su sljedeći sadržaji: amfiteatar - skoro 300 sjedi-
šta za održavanje seminara, prostor za režiju, biblioteka, fonolaboratorij, šest
učionica, kabinet za predavače, informatička sala, kafeterija s prostorom za
sjedenje, krojačnica, dio predviđen za upravu - uredi, sala za sastanke, prosto-
rije za obdanište s kuhinjom, stambeno-poslovni prostori i sportsko igralište.
U Centru se izvode brojne aktivnosti i programi od kojih izdvajamo: besplatni
edukativni kursevi, podučavanje Kur’ana za djecu i odrasle, seminari za ima-
me, učenike i studente, znanstveni susreti, kongresi, predavanja i sl.
Upravni odbor Centra čine članovi koje imenuju: donator, Islamska zajed-
nica u Bosni i Hercegovini i Općina Bugojno. Centrom upravlja direktor Ureda
„Lige muslimanskog svijeta“ u Sarajevu i nadzornik „Kulturnog centra prince-
ze Dževhere“ Bugojno a sve aktivnosti finansira „Liga muslimanskog svijeta“ -
Rabita. U organizacionom smislu, džamija Princeze Dževhere pripada Islam-
skoj zajednici u Bosni i Hercegovini tako da se aktivnosti u džamiji i mektebu
izvode prema planu rada Medžlisa Islamske zajednice Bugojno.198
198 Više o Centru i džamije Princeze Dževhere vidjeti: Salih Indžić, Džamija i kulturni centar princeze
Džewhere bint Ibrahim El-Ibrahim, rad objavljen u djelu: Mr. hfz. Elvir Duranović, Monografija bu-
gojanskih džamija i mesdžida, Medžlis IZ Bugojno, Bugojno 2010., str. 18-22.
199
Dr. Ahmed Adilović
Islamski centar na Kalibunaru u Travniku

Grad Travnik ima dobar broj džamija, još iz osmanskog perioda, ali su one
skoncentrirane u starom dijelu grada, tačnije od Medrese do hadži Alibegove
džamije. Slično Bugojnu, iako se grad razvijao i broj stanovnika povećavao,
stanovnici novog dijela grada, tj. Kalibunara i okoline, sve do kraja prošlog
stoljeća od vlasti nisu mogli dobiti dozvolu za izgradnju džamije niti bilo ka-
kvog objekta za vjerske potrebe pripadnika Islamske zajednice. Ta nepravda
donekle je ispravljena izgradnjom Islamskog centra i džamije na Kalibunaru,
koja je prva nanovo izgrađena džamija u gradu Travniku od osmanskog perio-
da, odnosno perioda stolovanja vezira u Travniku.
Islamski centar i džamija na Kalibunaru građeni su od 1999. do 2010. Shod-
no dinamici radova, u džamiji se počelo klanjati 2005. a zvanično otvorenje
centra i džamije upriličeno je 19. juna 2010. godine, kada su dovršeni i prate-
ći sadržaji u centru. Džamija i centar su građeni tako dugo zato što nije bilo
značajnije donacije izvan Bosne i Hercegovine pa su radovi izvođeni shodno
dinamici prikupljanja sredstava. U obezbjeđivanju sredstava učestvovali su
zainteresirani pojedinci, privrednici, preko 500 porodica vakifa, džemat Kali-
bunar, Medžlis Islamske zajednice Travnik i dr.199
Ukupan korisni prostor je oko 1.300 m2, od čega je oko 500 m2 prostor za
klanjanje a oko 800 m2 koristi se za potrebe Islamskog centra i ostale potrebe.
Pored džamije i dvije abdesthane u centru postoji divanhana, poslovni pro-
stor, omladinski klub, internet klub, biblioteka i čitaonica, sportska sala i dvije
učionice. Pored rada sa djecom u mektebu, u centru se okuplja i omladina,
srednjoškolci na Kursu islama i odrasli u Školi Kur’ana. Sve tri generacije ima-
ju aktivnosti u centru a tokom zimskog perioda održava se redovna sedmična
tribina „Putevi spasa“ za kompletne porodice. Pored redovnih aktivnosti, u
džematu se organiziraju iftari, izleti i ekskurzije unutar Bosne i Hercegovine
i van nje, saradnja sa drugim džematima u Bosni i Hercegovini i dijaspori itd.
Islamski centar u Gornjem Vakufu

U Gornjem Vakufu odavno je napravljeno nekoliko džamija i prostorije Medžli-
sa Islamske zajednice Gornji Vakuf, ali bez dodatnih prostorija u kojima bi se
mogle izvoditi posebne aktivnosti s raznim kategorijama društva, naročito s
199 Detaljnije o gradnji i svečanosti otvaranja Centra vidjeti na: https://miztravnik.com.ba/dzemati/

kalibunar
200
omladinom. Zato u Gornjem Vakufu već duži period postoji realna potreba za
izgradnju Islamskog centra, što je realizirano tek 2016. Naime, gradnja objek-
ta Islamskog centra počela je 2007. Zbog nedostatka sredstava trajala je do
26.8.2016. godine, kada je svečanim programom Centar zvanično otvoren.200
Većina sredstava za izgradnju Centra prikupljena je u Bosni i Hercegovini - od
pojedinaca, privatnih firmi, institucija Islamske zajednice te vlada SBK i Fede-
racije BiH a jedan dio su donacije od pojedinaca iz islamskih zemalja.
Zvanični naziv Centra je „Islamski edukativni centar Nur“ Gornji Vakuf.
Izgrađen je u centru grada, u neposrednoj blizini džamije Mehmed-bega Sto-
čanina i Medžlisa Islamske zajednice Gornji Vakuf. Objekat Centra ima tri
sprata sa oko 550 m2 korisnog prostora. Prizemlje je napravljeno kao poslovni
prostor i trenutno se izdaje BBI banci pod zakup. Na prvom spratu je kafete-
rija s bibliotekom a na drugom je multimedijalna sala, koja se koristi za razne
programe, između ostalog kao informatički centar. U Centru se često organi-
ziraju aktivnosti, od kojih ovom prilikom izdvajamo: promocije knjiga, semi-
nari, halke Kur’ana, kursevi sufare, kursevi stranih jezika, sastanci, šerijatska
vjenčanja, rad „Mreže mladih“, aktivnosti za žene, druženja i sl.
Islamski centar „Nur“ pripada Medžlisu Islamske zajednice Gornji Vakuf,
koji vodi brigu o njegovom radu i potrebama. Upravni odbor Centra čine:
glavni imam, predsjednik Medžlisa, jedan član ispred mladih te još dva člana.
Centrom rukovodi koordinator, kojeg imenuje Izvršni odbor Medžlisa. Može
se slobodno reći da je Centar već postao prepoznatljivo mjesto okupljanja
osoba, naročito omladine, radi učestvovanja u korisnim aktivnostima i druže-
njima u zdravom i lijepom ambijentu.
Islamski centar u Novom Travniku

Grad Novi Travnik nastao je nakon Drugog svjetskog rata u želji tadašnjih vla-
sti da to bude grad bez ikakvih vjerskih obilježja. Tako je i bilo do devedesetih
godina prošlog stoljeća. Iako čine oko pola stanovnika, muslimani su u tom
periodu morali ići u džemate izvan grada da bi učestvovali u vjerskim obredi-
ma. Nakon pada komunizma 1990. godine, muslimani Novog Travnika počeli
su planirati i pripremati izgradnju gradske džamije, ali ih je u tome omela
agresija na Bosnu i Hercegovinu. Ipak, u tom ratnom periodu oni su jedan
200 Više o otvorenju Centra može se vidjeti na: http://islamskazajednica.ba/vijesti/aktuel-

no/24255-otvorenje-islamskog-edukativnog-centra-nur-u-gornjem-vakufu
201
Dr. Ahmed Adilović
poslovni prostor u centru grada počeli koristiti za svoje vjerske potrebe - kori-
stili su ih dok nije izgrađen Islamski centar i džamija.
Gradnja Islamskog centra i čaršijske džamije počela je 1997. Zbog nedostat-
ka vlastitih sredstava i donacija trajala je do 2015. godine - 4. oktobra svečano
su otvoreni.201 Tako je potreba muslimana Novog Travnika za vjerskim objek-
tom u gradu zadovoljena nakon više od 60 godina. Izgradnja Islamskog centra
i džamije (finansijska sredstva, materijal, radna snaga) koštala je 2.250.000
KM - oko 56% osigurano je domaćim snagama a ostatak izvan Bosne i Herce-
govine, tačnije iz Turske, Kuvajta i Saudijske Arabije.
Korisna površina objekta iznosi 2.307m2, prostor za klanjanje 430 m2, a
ostali sadžaji 1.877 m2. Prostor za klanjanje za muškarce smješten je na prvom
spratu, a za žene na mahfilama na drugom spratu. U prizemlju se nalazi šest
poslovnih prostora, od kojih su neki iznajmljeni, prostorija za arhivu, muš-
ka i ženska abdesthana te kotlovnica sa ostavom za ogrjev. Pored prostora za
klanjanje, na prvom spratu su smještene tri kancelarije za Medžlis Islamske
zajednice Novi Travnik, kancelarija džematskog odbora, dvije učionice za
mekteb, dvije prostorije za imame te predulaz za promocije i tribine. Na dru-
gom spratu, pored prostora za klanjanje za žene, smješteni su sljedeći sadrža-
ji: biblioteka, dvije učionice i prostorija za goste. U potkrovlju objekta nalaze
se dvije kancelarije i sala. U sklopu vanjskog uređenja je parking i sportsko
igralište.
Pored vjerskih aktivnosti u džamijskom prostoru i mektebima, u ostalim
prostorijama organiziraju se sljedeće aktivnosti: kulturne - javne tribine, pro-
mocije, svečane priredbe, odgojno-obrazovne - škola islama, škola Kur’ana,
kursevi, omladinske, sportske, humanitarne aktivnosti i turizam. Te aktivno-
sti su od izuzetnog značaja za muslimane Novog Travnika pa i šire, naroči-
to za omladinu. Prema odluci Izvršnog odbora Medžlisa, Centrom rukovodi
Medžlis Islamske zajednice Novi Travnik putem odgovornog lica, tj. glavnog
imama. Neke prostorije Islamskog centra nisu opremljene pa je to potrebno
uraditi u narednom periodu. Radi se o poslovnim prostorima u prizemlju, bi-
blioteci, prostoriji za goste i potkrovlju.
201 O svečanom otvorenju centra i džamije vidjeti: http://islamskazajednica.ba/vijesti/aktuel-

no/23152-svecano-otvorena-carsijska-dzamija-i-islamski-centar-u-novom-travniku
202
Islamski centar u Vitezu

Nakon odluke Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Medžlis
Islamske zajednice Vitez se početkom 1996. odvojio od Medžlisa Islamske za-
jednice Travnik. Pošto nije imao svoje prostorije, sve do prošle godine Medžlis
Islamske zajednice Vitez za svoj rad koristio je prostorije gradskog džemata,
odnosno džemata Ahmed-agine džamije. Istovremeno, Medžlis je poduzimao
sve potrebne korake na planu izgradnje posebnog objekta u kojem bi bile
smještene prostorije Medžlisa a koji bi značajnim dijelom funkcionirao kao
islamski centar. Urbanističku saglasnost i odobrenje za gradnju tog objekta
Medžlis je dobio već 1997. od općine Vitez. Temelji objekta urađeni su 1998.
godine, ali je zbog nedostatka finansijskih sredstava njegova gradnja trajala
u fazama do 2018. godine kada je svečano otvoren, 20. aprila.202 Izgrađen kao
zaseban objekat, Islamski centar se nalazi nedaleko od gradske džamije.
Izgradnju objekta Islamskog centra pomagali su: općina Vitez, Vlada SBK,
Muftijstvo travničko, Rijaset, džematlije, privrednici i Vitežani iz dijaspore,
zatim sergijama na nivou Medžlisa i Muftijstva, Ministarstvo raseljenih osoba
i izbjeglica Federacije Bosne i Hercegovine te Vakufska direkcija u Sarajevu
uz pomoć Generalnog kuvajtskog komiteta za vakufe. Većina potrebnih sred-
stava obezbijeđena je unutar Bosne i Hercegovine a oko 25% je donacija iz
Kuvajta.
Zvanični naziv Islamskog centra je „Vakufska poslovno-edukativna zgrada
MIZ Vitez“. Počeo je s radom nakon svečanog otvorenja u aprilu prošle godi-
ne. Ukupna korisna površina u Centru je 703 m2 a sastoji se od prizemlja i dva
sprata. U prizemlju su smještena četiri poslovna prostora, koja su iznajmljena
pod zakup. Na prvom spratu su: velika sala, bibilioteka, kancelarije - glavni
imam, sekretar, ilmijja, ženski aktivizam, čajna kuhinja i dva toaleta. Na dru-
gom spratu je prostor predviđen za obdanište a sastoji se od dvije igraonice,
kuhinje s menzom, zbornice i dva toaleta.
Pored redovnog rada Medžlisa, u prostorijama Islamskog centra odvijaju
se sljedeće aktivnosti: tribine, predavanja, promocije, okrugli stolovi, sastanci
koordinatora za rad sa omladinom i rad sa ženama, aktivnosti Mreže mladih,
razna druženja, iftari, kreativne radionice, „Mala škola islama“ - projekat pred-
viđen za djecu od 5 do 12 godina itd.
202 Više o otvorenju objekta vidjeti na: http://www.muftiluk-tr.ba/arhiva-vijesti/svecano-otvoren-va-

kufski-edukativno-poslovni-objekat-miz-vitez.html
203
Dr. Ahmed Adilović
Kao što smo već naveli, Medžlis Islamske zajednice Vitez intenzivno po-
duzima potrebne radnje da bi se u prostorijama Islamskog centra u septem-
bru ove godine otvorilo obdanište. Za tu svrhu dobijena je saglasnost Rijaseta
Islamske zajednice, imenovana je osoba za vršioca dužnosti direktora obdani-
šta i pokrenuta procedura za dobijanje potrebnih saglasnosti u Općini Vitez i
Vladi SBK. Trenutna prepreka za dobijanje tih saglasnosti jeste neusklađenost
podataka u gruntu i katastru te izbjegavanje odgovornih osoba da se taj posao
završi, ali se u Medžlisu nadaju da će se to ipak na vrijeme uraditi.
Obdaništa
Povećana je potreba za uslugama obdaništa i vrtića, tj. za čuvanje djece i or-
ganiziranje određenih aktivnosti s njima u periodu dok su roditelji na poslu.
U mnogim gradovima u Bosni i Hercegovini postoje obdaništa čiji su osnivači
općine a u posljednje vrijeme sve više se otvaraju i privatna obdaništa. Imaju-
ći u vidu veliki značaj odgajanja djece u skladu s vjerskim principima, Islam-
ska zajednica u Bosni i Hercegovini je u svoj strateški plan razvoja uvrstila i
osnivanje obdaništa pri medžlisima tako da se njihov broj iz godine u godinu
povećava. Na području Muftijstva travničkog pri medžlisima Islamske zajed-
nice trenutno radi obdanište u Novom Travniku i obdanište u Jajcu a radi se i
na osnivanju obdaništa u Vitezu.
Obdanište u Novom Travniku

U 2009. godini Medžlis Islamske zajednice Novi Travnik počeo je pripremne
radnje za osnivanje i izgradnju obdaništa. Nakon donošenja odluke o izgrad-
nji obdaništa, izrađen je projekat a od općinskih organa dobijene su urba-
nistička i građevinska dozvola. Donaciju za izgradnju obdaništa osigurala je
Turska agencija za međunarodnu saradnju i razvoj - TIKA, koja je raspisala
tender i izabrala izvođača radova. Objekat obdaništa, sa 235 m2 korisne povr-
šine, izgrađen je 2010. a pored obdaništa, u sklopu vanjskog uređenja, izgra-
đen je i sportski teren te igralište. Obdanište je smješteno u centru grada, u
neposrednoj blizini Islamskog centra i Čaršijske džamije. Istovremeno, radilo
se na registraciji obdaništa u nadležnom sudu te saglasnosti za rad od strane
Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK-a, što je završeno u fe-
bruaru 2011. Upriličena je 18. februara 2011. svečanost povodom otvaranja ob-
daništa PPU „Sultan Fatih“ Novi Travnik. Pored zvanica iz Bosne i Hercegovine
te zvanica iz Rijaseta Islamske zajednice, otvorenju obdaništa je prisustvovao
204
i predstavnik Vlade Republike Turske, ministar Faruk Čelik, koji je i otvorio

obdanište.
Možemo reći da obdanište svojim radom, s akcentom na islamski odgoj
i obrazovanje, uz dobre i kvalitetne usluge i veliko zalaganje zaposlenika,
uspješno vrši svoju funkciju i u potpunosti opravdava razloge svog osnivanja,
što je vidljivo iz broja korisnika usluga obdaništa, koji se iz godine u godinu
povećava. U ovoj školskoj godini u obdanište je upisano 125 djece, a u narednoj
se planira upisati oko 150. Ima čak i slučajeva da roditelji iz susjednih gradova
upišu svoje dijete u ovo obdanište i dovoze ih svakog dana. U obdaništu je
trenutno uposleno osam osoba: direktorica, pet odgajateljica, kuharica i me-
dicinska sestra.
Obdanište u Jajcu
Nakon ukazane potrebe, inicijativa za otvaranje obdaništa - vrtića pri Medžli-
su Islamske zajednice Jajce pojavila se 2015. godine, nakon čega se ubrzo kre-
nulo s pripremama za realizaciju projekta. Odgovarajuće zemljište kupljeno
je u gradskom naselju Volijak, gdje se već u aprilu 2016. počelo s gradnjom
obdaništa. Objekat je dovršen u julu 2017. godine a 4. septembra iste godine
obdanište je i otvoreno. U međuvremenu je kupljena i susjedna parcela tako
da obdanište raspolaže s igralištem površine 1.500 m2 a sam objekat ima oko
150 m2 korisne površine. I objekat i igralište opremljeni su najsavremenijom
opremom. Uloženo je oko 210.000 KM, od čega je oko 15% donacija iz Ujedi-
njenih Arapskih Emirata. Ostala sredstva osigurali su mještani - džematlije i
vakifa Emina Mursel, koja je donirala 60.000 KM.
Zvanični naziv obdaništa je Igraonica „Emina”, po vakifi koja je dala naj-
veću donaciju. Izvršni odbor Medžlisa Jajce je imenovao Nadzorni odbor od
tri člana, a on je imenovao menadžera obdaništa, koji je potpisao ugovor sa
direktorom/vlasnikom obdaništa. U obdanište je u početku bilo 12 dječaka i
djevojčica a trenutno ih ima 43, o kojima vodi brigu osam uposlenika. Kapa-
citet obdaništa je 51 dijete. Treba kazati i to da obdanište, pored bošnjačke,
pohađaju i djeca drugih nacionalnosti. Obdanište je registrirano kao igrao-
nica, ali radi kao vrtić sa svim sadržajima. Nije moglo biti registrirano kao
obdanište, odnosno vrtić, zbog opstrukcija hrvatskog političkog rukovodstva
u Jajcu. To rukovodstvo pokušava opstruirati sve projekte Islamske zajednice
na području Općine Jajce.
205
Dr. Ahmed Adilović
Edukativno-sportski centar u Donjem Golešu

Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku, od svoga reaktiviranja 1994. godine
do danas, bilježi stalni rast i razvoj. Povećava se njen kapacitet i broj učenika
pa danas ima četiri objekta u jednom kompleksu te objekte na drugim mjesti-
ma. Broj učenika od početnih 93 povećao se na 430. Imajući u vidu današnje
potrebe učenika Medrese, ali i ostalih zainteresiranih na području Travnika,
naročito mladih, Medresa je izgradila i stavila u funkciju Edukativno-sportski
centar u Donjem Golešu, nedaleko od Turbeta.203
Medresa je 2014. godine kupila oko osam duluma zemljišta a onda poste-
peno, iznalazeći donacije, uređivala je zemljište i gradila objekte za edukativ-
no-sportske aktivnosti. Sportska sala s umjetnom travom izgrađena je 2015. a
multifunkcionalni objekat, poslovni objekat i kafeterija izgrađeni su krajem
2016. Sportska sala je dimenzija 42x22m sa dvije svlačionice i kotlovnicom,
kafeterija je 10x10m, poslovni objekat na sprat ima osnovicu 5x6m, a višena-
mjenski objekat ima osnovicu 20x10m i tri etaže. U prizemlju tog objekta na-
laze se dvije abdesthane, kuhinja s ostavom i restoran sa terasom. Na spratu
je gostinjska soba sa čajnom kuhinjom, edukativni prostor i mesdžid a u pot-
krovlju su tri dvokrevetne sobe sa kupatilom te jedan veliki apartman sa spa-
vaćom sobom, dnevnim boravkom, kuhinjom i toaletom. Ukupna površina
korisnog prostora u postojeća četiri objekta je 1.784 m2.
Centar je već postao prepoznatljiv po svojim aktivnostima. Dnevni prosjek
posjete Centru je između 100 i 150 osoba. U Centru su stalno zaposlena tri lica
te dva lica po ugovoru o djelu. Glavni cilj osnivanja Centra je kreiranje zdravog
ambijenta u kojem svi zainteresirani, a naročito omladina, mogu učestvovati u
sportskim aktivnostima, educirati se i družiti u zdravoj atmosferi radi sticanja
lijepih i pozitivnih navika. Shodno tome, cijene usluga u Centru su skromne,
ali dovoljne da Medresa, kao vlasnik Centra, ima i određene prihode. Još jedna
specifičnost Centra, odnosno novi vid vakufa, jesu solarni paneli kapaciteta
23 kw, postavljeni na krovu sportske sale, koji će ostvarivati određeni prihod
kada se završi potrebna procedura i kada budu stavljeni u funkciju.
Uprava Medrese planira nastaviti s razvojem Centra i izgradnjom novih
sadržaja: motel sa trinaest dvokrevetnih soba površine 600 m2 sa konferen-
cijskom i bilijar-salom, zatim zgrada površine 1.200 m2 u kojoj će biti bazen,
203 O izgradnji i pokretanju rada Centra više na: https://www.faktor.ba/vijest/stav-vjerska-skola-u-

travniku-ide-ispred-svog-vremena-medresa-na-solarni-pogon-foto-195485
206
sauna, spa-centar, tursko kupatilo, fitnes-centar te popratne prostorije. Time

će se ponuda u Centru znatno obogatiti, veći broj zainteresiranih će moći ko-
ristiti njegove sadržaje a otvorit će se i mogućnost organiziranja višednevnih
seminara i susreta. To će biti značajno i za Islamsku zajednicu u cjelini, i za
širu društvenu zajednicu.
Plastenička proizvodnja
na vakufskom zemljištu u Bugojnu
Osnovni odbor Ilmijje Bugojno došao je na interesantnu ideju pokretanja pla-
steničke proizvodnje na vakufskim parcelama o kojoj bi se brinuli i određeni
prihod ostvarivali članovi Ilmijje. U tom smislu OO Ilmijje Bugojno stupio je
u kontakt sa Turskom agencijom za međunarodnu saradnju i razvoj - TIKA i
zatražio pomoć za realizaciju tog projekta. To je obrazloženo sljedećim ciljevi-
ma: a) jačanje kućnog budžeta članova Ilmijje kroz uzgoj povrtnih kultura, b)
oživaljavanje vakufskih parcela, c) proizvodnja zdrave hrane, d) slanje poruke
o potrebi rada na zemlji kao dobrom djelu.
TIKA je pozitivno odgovorila na taj zahtjev i donirala potrebne plastenike,
koji su u maju 2017. godine postavljeni na vakufskim parcelama na području
Medžlisa Islamske zajednice Bugojno. Postavljeno je 16 plastenika: 14 površine
po 150 m2, a dva po 75 m2. Njihovo korištenje i sadnja povrtnih kultura po-
čela je odmah nakon postavljanja. Korisnici plastenika su članovi Udruženja
ilmijje, odnosno imami i muallime. Plastenici su donirani uz dva uvjeta: a) da
plastenici služe svojoj svrsi, da su zasađeni i kultivirani, b) da se ne mogu pro-
davati, premještati ili davati u vlasništvo drugim licima. Korisnici plastenika
nemaju nikakvih materijalnih obaveza prema Medžlisu ili donatoru.
Za dvije godine projekat je opravdao svoju svrhu i u potpunosti ostvario
očekivanja - opća je ocjena. Naime, imami i muallime uključeni u ovaj proje-
kat sa svojim porodicama uspješno uzgajaju određene kulture povrća i oživa-
ljavaju vakufske parcele te od toga imaju određeni prihod, koji se, po jednom
plasteniku na godišnjem nivou, kreće od 1.500 do 2.000 KM. Predstavnici do-
natora, TIKE, povremeno obilaze plastenike i prate stanje u njima. Odušev-
ljeni su rezultatima rada u tim plastenicima. Nakon tog pozitivnog iskustva,
članovi Udruženja ilmijje i nekih drugih medžlisa na području Muftijstva trav-
ničkog zatražili su od TIKE podršku za isti projekat na njihovom području
- trenutno se čeka odgovor.
207
Dr. Ahmed Adilović
Uvakufljenje dionica firme

„Borac export-import“ u Travniku
Interesantan vid vakufa predstavlja i uvakufljenje dionica u firmi „Borac
export-import“ d.d. Travnik i nekoliko drugih Borčevih firmi od strane Rai-
fe Alagić iz Travnika. Naime, ona je u januaru 2016. u Muftijstvu travničkom
izrazila želju da učini dobro djelo i pomogne Islamskoj zajednici u Bosni i
Hercegovini tako što će svoje dionice u tim firmama uvakufiti Islamskoj za-
jednici, konkretno Muftijstvu travničkom. Nakon potpisivanja Izjave o uva-
kufljenju pokrenuta je procedura, koja je okončana 2017. godine izdavanjem
vakufname od strane Vakufske direkcije Islamske zajednice. Nominalna vri-
jednost uvakufljenih dionica iznosi oko 160.000 KM - većina su u firmi „Borac
export-import“ d.d. Travnik a iznose 8,5 procenata ukupnih dionica u firmi.
U toku procesa uvakufljenja dionica lijepu gestu učinio je Raifin brat, Šerif
Alagić, koji je izrazio želju da plati sve troškove prenosa vlasništva dionica na
Muftijstvo. Naime, on je kazao da je upoznat s tim da strana kojoj se nešto
uvakufljava ne treba imati nikakvih troškova tokom uvakufljenja pa je izrazio
želju da te troškove on plati i da to bude njegovo učešće u konkretnom vakufu.
Troškovi prenosa tih dionica iznosili su oko 7.000 KM.
Zaključak
U poslijeratnom periodu Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, zajedno
sa svojim članovima i donatorima, uspjela je ponovo izgraditi skoro sve u ratu
porušene vakufske objekte te izgraditi i staviti u funkciju i nove, shodno za-
htjevima vremena i potrebama ljudi, naročito pripadnika Islamske zajednice.
Novina u tom procesu je osnivanje novih vidova vakufa, koji su rezultat potre-
be današnjeg vremena. Na području Muftijstva travničkog izdvajamo: islam-
ske centre, obdaništa, edukativno-sportske centre, nove vidove poljoprivred-
ne proizvodnje na vakufskom zemljištu te uvakufljavanje dionica određenih
firmi za aktivnosti Islamske zajednice.
Tako je pet od osam medžlisa na području Muftijstva napravilo objekte
islamskih centara i stavilo ih u funkciju a njihove usluge svakodnevno kori-
sti značajan broj ljudi, prije svega pripadnika Islamske zajednice. Medžlisi
Islamske zajednice Novi Travnik i Jajce otvorili su obdaništa i tako pružaju
usluge brige o djeci, o njihovom odgoju i obrazovanju za kojima se u današnje
vrijeme ukazuje sve veća potreba. Medžlis Islamske zajednice Vitez radi na
208
otvaranju svog obdaništa. Elči Ibrahim-pašina medresa je u Donjem Golešu

izgradila i osnovala edukativno-sportski centar, gdje svakodnevno 100-150
osoba, najčešće mlađe dobi, provodi vrijeme u korisnim aktivnostima i lije-
poj atmosferi. Udruženje ilmijje Bugojno pokrenulo je projekat plasteničke
proizvodnje poljoprivrednih proizvoda za svoje članove u 16 plastenika, a za
aktivnosti Muftijstva travničkog uvakufljen je dio dionica jedne firme u vrijed-
nosti od 160.000 KM.
Imajući u vidu izazove sa kojima se danas ljudi susreću, naročito omladina,
možemo reći da su ti novi vidovi vakufa na području Muftijstva travničkog
i aktivnosti koje se u njima izvode adekvatan odgovor na današnje potrebe
raznih kategorija društva - prije svega pripadnika Islamske zajednice. Misli-
mo da i dalje treba pratiti zahtjeve vremena i jačati i unapređivati takve va-
kufe, odnosno projekte, kako bi se na pravi način odgovaralo novonastalim
potrebama.
209
RECENZIJE
RECENZIJE
DR. EKREM TUCAKOVIĆ
PROF. DR. SEDAD DIZDAREVIĆ
Vakuf - govor o našem identitetu
Dr. Ekrem Tucaković
VAKUF - GOVOR O NAŠEM IDENTITETU

Svaki ozbiljan i temeljit govor o vakufu u Bosni i Hercegovini podrazumijeva,
pored vjerskog aspekta, i govor o njegovim ekonomskim, socijalnim, kulturo-
loškim i, na koncu, identitetskim dimenzijama. Ishodišna tačka vjerske mo-
tiviranosti nastanka i razvoja vakufa je nesporna, međutim po svojoj prirodi
efekti vakufa su uvijek prevazilazili vakifovu ličnu dimenziju vjere i njegovog
individualnog odnosa prema Bogu. Naime, vakuf je prvenstveno okrenut ra-
znolikim potrebama zajednice i društva u kojem nastaje, a činom uvakuflja-
vanja određenog posjeda on prelazi u javno dobro sa specifičnim ciljevima i
konkretnom svrhom. Široka lepeza svrha u kojima se pojavljuje vakuf, bilo da
je riječ o duhovnim, humanitarnim, ekonomskim, obrazovnim ili kulturnim
namjenama, vakufu je omogućavala građenje veoma guste mrežu važnih usta-
nova i aktivnosti oko kojih se odvijao svakodnevni život članova zajednice od
lokalnih do regionalnih ili državnih razina. Na toj plodnoj vakufskoj podlozi
razvijala se i raznovrsna kulturna djelatnost zajednice te nastajali prepoznat-
ljivi civilizacijski i identitetski elementi jednog naroda.
Vakufi, kao trajne kulturne činjenice ili druge forme društvene realnosti, ne
samo da su oblikovali svakodnevne živote i trajnije odlike mnogih generacija
nego to čine i danas. Vakufi nas okružuju u mjestima i gradovima u kojima ži-
vimo, dio su naše književnosti, umjetnosti, kulturne i nacionalne spomeničke
baštine, našeg obrazovanja, usmene tradicije i priča koje pripovijedamo djeci,
prirodnih i graditeljskih pejzaža koje prepoznajemo i po kojima nas svijet pre-
poznaje. Oni imaju duhovnu, kulturnu, historijsku i antropološku vrijednost
za naše društvo. Vakufi su naše zajedničko dobro koje nas je, između ostalog,
213
RECENZIJE
oblikovalo ovakvim kakvi jesmo, oni su neodvojivi dio našega nacionalnog

identiteta i identiteta države Bosne i Hercegovine. Svijest o tim i drugim di-
menzijama vakufa potrebno je prenositi na naraštaje koji dolaze, s obavezom
da ih štite, unapređuju i nastavljaju tradiciju bosanskog vakufa i vakifa.
Izlaganja s okruglog stola „Vakufi u Travniku“, objedinjena u ovom Zbor-
niku, predočavaju višestruku i suštinsku ulogu vakufa u razvoju ovog grada
i ukupnom životu njegovih stanovnika. Ako bi danas u Travniku apstrahirali
sve druge dimenzije vakufa osim kulturne, bez vakufskih dobara i onoga što
je nastajalo na vakufu kulturna razglednica Travnika, bošnjačkog naroda i dr-
žave Bosne i Hercegovine bila bi nezamislivo i neizrecivo siromašnija. Sama
ova činjenica zavređuje punu pažnju i svakovrsnu podršku društva i države.
Veliki značaj, dakako, imaju sva nastojanja kojima se osvjetljava historija
vakufa općenito, ali i vakufa u pojedinačnim sredinama i najmanjim mjesti-
ma. Ovakvim istraživanjima uspostavlja se i održava nužno potrebni kontinu-
itet - kao most preko kojega se bogatstvo vakufske tradicije prevodi iz mrtve
i zaboravljene prošlosti u životvornu i nadahnjujuću sadašnjost. Tek pošto se
uspostavi kreativna veza s tom tradicijom i ona prizove u sjećanje, zaborav-
ljena tradicija postaje živa i djelotvorna. To će nam pomoći da je u našem
vremenu nanovo valoriziramo i marljivo čuvamo vrijedno vakufsko naslijeđe
kao zajedničko dobro čovječanstva, koje su, prema konvencijama UNESCO-a,
dužne štiti sve države.
Spoznavajući puteve nastanka i razvoja vakufa, vrijeme, obim i načine de-
vastacije i otuđenja, te registrirajući sve činjenice koje se odnose na svaki va-
kuf pojedinačno, moguće je adekvatno pristupiti procesu povratka oduzetih
vakufa izvornom vlasniku i osigurati njihovu zaštitu. Zbornik daje veoma ko-
risne informacije o nastanku, otuđivanju, kao i dosada učinjenom na povrat-
ku vakufske imovine u Travniku jedinom stvarnom vlasniku, to jest Islamskoj
zajednici koja nastoji da se ciljevi vakufa i volja vakifa dosljedno poštuju u
svakom pojedinačnom slučaju.
Vakuf nije mrtvo blago, okamenjeno u nekom vremenu. Stoga ohrabruje
pregled novih oblika i formi uvakufljavanja koji se iščitava u ovom Zborniku,
što je s jedne strane podsticajno a s druge pokazuje vitalnost i sposobnost
prilagođavanja vakufa novim okolnostima, čuvajući svoju osnovnu svrhu i
karakter.
214
Vakuf - govor o našem identitetu
Vakufska direkcija Islamske zajednice zaslužuje puno priznanje na veli-

kom trudu koji ulaže u jačanje opće svijesti o važnosti vakufa, skidanju taloge
prašine i zaborava s davnih vakufa i vakifa te afirmaciji novih oblika uvakuflja-
vanja prikladnih našem vremenu i potrebama. Institut za islamsku tradiciju
Bošnjaka kroz realizaciju svojih istraživačkih projekata također na ovom polju
može mnogo učiniti.
Svi naši vakufi i svi vakifi zaslužuju da čuvamo sjećanje na njih, da se nji-
hova imena registriraju i na adekvatan način čuvaju, makar u našem kolektiv-
nom pamćenju, ako su već neki vakufi u materijalnom smislu nestali. Time će
se dijelom ispraviti naš dug prema brojnim vakifima i njihovom nesebičnom
trudu, ali i pokazati odgovoran odnos prema sebi. Održavanje naučnih skupo-
va i objavljivanje prezentiranih radova predstavlja jedan način i, dakako, va-
žan doprinos u afirmaciji vakufa te kulture koja je na njemu nastajala. Svi naši
vakufi zaslužuju da se temeljito naučno istraže, valoriziraju i podrobno pred-
stave javnosti, jer mi ničije dobro ne smijemo zaboraviti, pa makar to bilo ko-
liko je trun dobra. Istodobno, to je dobar podsticaj za nastanak novih vakufa.
Pored preglednosti i osvježavanja sjećanja na mnoge vakufe i vakife u Trav-
niku, ovaj Zbornik donosi mnogo podataka o ranijim i novijim vakifima, infor-
macije o transformacijama pojedinih vakufa te nastajanju potpuno novih va-
kufa u Travniku i njegovoj okolini. Stoga, objavljivanje Zbornika je, bez imalo
sumnje, veoma korisno i potrebno - kako sa stanovišta afirmacije vakufa tako
i s pozicije kulturne historije Bosne i Hercegovine.
215
RECENZIJE
Prof. dr. Sedad Dizdarević
RECENZIJA RUKOPISA VAKUFI U TRAVNIKU

Knjiga Vakufi u Travniku iako pisana perima različitih stručnjaka i znanstve-
nika različitih profila nadaje se kao monografija proizišla iz pera jednoga au-
tora, koji sistematično, analitički i diskurzivno sagledava i promišlja pitanje
vakufa - na jednom mikroplanu i izdvojenom uzorku. Tematski tekstovi su
dijahronijski povezani u jednu integrativnu cjelinu i prate nastanak, razvoj
i tokove institucije vakufa u Travniku. Knjiga sadrži jedanaest tekstova koji
otvaraju različita pitanja, prilaze problemu vakufa iz različitih perspektiva i
međusobno se nadopunjavaju tvoreći tako jedan vješto istkan misaoni i ana-
litički diskurs koji doprinosi osvjetljavanju uloge i značaja ove itekako važne i
vrijedne institucije islama kao religije, odnosno islama kao kulture.
Prva tri teksta govore o suštini i smislu institucije vakufa, o formama,
izvanjskim aspektima, ekonomskim, pravnim, religijskim i kulturološkim
dimenzijama istoga. Historijski oni prate povijesno najznačajnija razdoblja
razvoja Travnika kao urbane i kulturne sredine, zorno predočavaju svu lepe-
zu i mozaičnost vakufskih zadužbina, te dovitljivost, mudrost, suvremenost
i pronicljivost vakifa koji su svojim zadužbinama i dobrotvornim darovima
pomagali i jačali društvenu zajednicu te omogućavali prenošenje duhovnih,
kulturnih, intelektualnih i socijalnih vrijednosti budućim naraštajima.
Zanimljivo je primijeti da su vakifi svoje vakufe sakralne i vjerske prirode
gotovo uvijek i u pravilu povezivali s uvakufljavanjem profanih i svjetovnih
objekata. Tako uvakufljeni objekti kao što su džamije, mesdžidi, mektebi, me-
drese i tekije uvijek su na zahtjev vakifa finansirani iz njegovih drugih vakufa
kao što su dućani, kafane, restorani, zemljište i tome slično. Na taj način je ono
sakralno doprinosilo oplođavanju i širenju profanog, a svjetovno je predstav-
ljalo temelj na kom se sveto i duhovno naslanjalo i omogućavalo duhovni, mo-
ralni i vjerski boljitak ali i ekonomski, politički, kulturni i civilizacijski razvoj.
Naredna tri teksta govore o konkretnijim primjerima i značaju vakufa u na-
stanku i razvoju urbanih centara i najvažnijih središta kao što su obrazovne,
kulturne i vjerske institucije. Vidljivo je da se uvakufljavanje kao praksa i tra-
dicija nastavlja i u vrijeme Austro-Ugarske države te da se vakufska imovina u
to vrijeme suočava sa sve većim problemima. Posebno su zanimljivi tekstovi
216
RECENZIJA RUKOPISA VAKUFI U TRAVNIKU
koji govore o vezi između vakufa i obrazovnih institucija te tekst koji nam
predočava proces formiranja gradske jezgre putem vakufa Ali-dede Iskendera.
Naravno, to je bio urnek i obrazac koji su koristili mnogobrojni vakifi širom
Bosanskog ejaleta i u svim područjima islamskog svijeta. Naime, ono što su
Osmanlije donijele kao novinu i što predstavlja najveću civilizacijsku vrijed-
nost jeste činjenica da su urbane i gradske cjeline postavljali na duhovnim i
intelektualnim temeljima. Prva zdanja koja su gradili muslimanski neimari,
kada su urbanistički udarali temelje budućim varošima, palankama, kasaba-
ma i šeherima, bile su džamije i mektebi. Naravno, to govori o prirodi i stre-
mljenjima Osmanske države. Ona je, budući da je nositeljica islamskog svjeto-
nazora i islamskog poimanja ljudskog života, svoju osnovnu svrhu i bit vidjela
u jačanju duhovne i intelektualne dimenzije čovjeka te se u tim dimenzijama
i najviše ostvarila.
Ne treba zanemariti činjenicu da bosanski gradovi u osmanskom perio-
du nastaju oko duhovne i intelektualne jezgre džamija i mekteba. Oni se ne
formiraju oko vojnih utvrda, trgovačkih središta, administrativnih centara
ili političkih trgova, već upravo oko duhovnih i intelektualnih civilizacijskih
matrica. Prve civilizacijske jezgre u Gobekli Tepeu, Uruku i drugim drevnim
civilizacijskim središtima formiraju se upravo oko svetišta, religijskih hramo-
va i duhovnih središta. Drugim riječima rečeno, civilizacija kao preduvjet za
razvoj ljudskoga duha, uma, kolektivne svijesti i uzdizanja čovjeka na evolu-
tivnoj ljestvici sveukupnog razvoja Božijih stvorenja iziskuje upravo duhovno
središte i okupljalište koje približava, povezuje i zbližava ljude. Ona kultura
koja nije iznjedrila specifičnu formu gradskog središta nije se transformirala u
civilizaciju a ona civilizacija koja nije formirana oko duhovne i intelektualne
jezgre vjerskih i obrazovnih zdanja nije dugo trajala i nije čovječanstvu po-
darila značajne darove i vrijednosti. Zbog toga je transformacijom bosanskih
gradova iz vojnih utvrda, vlastelinskih palata i feudalnih zborišta u kulturne,
duhovne, intelektualne i civilizacijske centre bosansko društvo postalo znača-
jan sudionik u gradnji i unapređenju univerzalne ljudske civilizacije, znano-
sti, umjetnosti i duhovnosti.
Ostali tekstovi problematiziraju druga pitanja vakufa a to su uzurpacija
vakufa, nacionalizacija vakufskih zadužbina, povrat vakufske imovine i savre-
mene forme uvakufljavanja u Travniku kao i cjelokupnoj Bosni i Hercegovini.
Ovdje je jasno pokazano da je nemoguće uništiti duh darivanja, uvakufljavanja
217
RECENZIJE
i zavještanja svoje imovine ili svojih dobara u korist šire zajednice bez obzira
na politike, ideologije i društvene sisteme koji se mijenjaju kroz povijest.
Vakuf počiva na dva osnovna temelja koji se nalaze duboko usađeni u ljud-
sku bit i prirodu ljudskog bitisanja. Prvo na čemu počiva vakuf ili bilo koja
forma darivanja, davanja drugima i zavještavanja zajednici jeste intencija da
se udovolji Bogu, da mu se približi, umili i na taj način odgovori njegovom
pozivu da se bude čovjek kroz pomaganje drugome i brigu o boljitku drugih
ljudi. Drugi temelj koji vakufe čini neuništivim, trajnim i uvijek aktualnim je-
ste činjenica da je darivanje, davanje i pomaganje drugome iskonski ljudski
nagon i potreba kojom se svaki čovjek potvrđuje kao ljudsko biće te akt koji
ga približava Bogu i samom božanskom činu darivanja života, opskrbe i bla-
godati stvorenjima.
Zbog svega navedenog osobno izražavam zadovoljstvo što sam imao prili-
ku čitati ovaj rukopis i što će on ugledati svjetlo dana te time omogućiti onima
koji ga budu čitali da kroz razumijevanje vakufa i prakse zavještavanja drugo-
me upoznaju onu bolju, ispravniju, ljepšu, pozitivniju i božanski nadahnutu
dimenziju čovjeka koju danas susrećemo sve manje.
218

Untitled

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Untitled

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

God. 9., br.

Vakufi u Bosni i Hercegovini

Dr. Elvir Duranović

uspostavio, imenima službenika vakufa kao i izvorima na koje se prilikom pi-

osnovala austrougarska uprava kao jedan od vidova odštete za rušenje stare

edukativno-sportskom centru u Travniku; plasteničkoj proizvodnji u Bugojnu;

ULOGA I ZNAČAJ VAKUFA

TRAVNIK - SIMBOLIKA BOSANSKOG

autentičan arhitektonski ansambl satkan vještinom neponovljive neimarske

Kako vrednovati jedno vrijeme i

Na kojim osnovama su se razvijali gradovi u Bosni?

jedan pokazatelj i jedno mjerilo za vrednovanje razvitka grada. Mnogo su važ-

Doprinos vakufa sakralnoj arhitekturi u Travniku

Pozicioniranje Travnika u mreži gradova u Bosni

Razvijeniji gradovi po sandžacima prema broju domaćinstava

Dakle, zahvaljujući vakufu, u samo nekoliko decenija iz anonimnosti Trav-

• Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 2, Zemaljski muzej, Sarajevo 1988.

• Elezović, Gliša, ,,Turski dokumenti za istoriju Jugoslovena. Dva turska hroničara iz

• Handžić, Adem, ,,Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u

1 Ahmed Mehmedović, Leksikon Bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka u Saraje-

područje Travnika, osim objavljenih knjiga i članaka u serijskim publikacija-

2 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, A-311/B.

Vakufnama Elči Ibrahim-paše, sina Osmanova7

Osnivač vakufa: Elči Ibrahim-paša, sin Osmanov.

7 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, S.V. 1, br. 4, str. 391-392.

Vakufnama hadži Adila, sina Mustafina8

Osnivač vakufa: Hadži Adil, sin Mustafin.

Vakufnama Jusuf-age, sina Hasan-agina9

Osnivač vakufa: Jusuf-aga, sin Hasan-agin.

Predmet vakufa: Džamija u mahali Šumeće, mekteb uz navedenu džamiju,

Vakufnama bosanskog valije Ćamil Ahmed-paše10

Osnivač vakufa: Ćamil Ahmed-paša, bosanski valija.

10 Ibid, V-86 (307).

Uvjeti vakifa: Na osnovu dobiti ostvarene izdavanjem pod zakup navedenih

Vakufnama bosanskog valije Mehmed-paše Kukavice11

Osnivač vakufa: Mehmed-paša Kukavica, bosanski valija.

11 Ibid, S.V. 3, br. 696, str. 109.

Primjerci: Vakıf Kayıtlar Arşivi Defteri, 456., str. 144., red. 3.

Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji dijela hamama

Osnivač vakufa: Muhsin-zade Mehmed-paša, bosanski valija.

Vakufnama bosanskog valije Muhsin-zade Mehmed-paše

Osnivač vakufa: Muhsin-zade Mehmed-paša, bosanski valija.

medrese, muallimu mekteba; za troškove rasvjete i nabavku hasura u medre-

Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji hana s baščom

Osnivač vakufa: Muhsin-zade Mehmed-paša, bosanski valija.

Hudždžet travničkog kadije o kupoprodaji kuće s baščom

Osnivač vakufa: Muhsin-zade Mehmed-paša, bosanski valija.

Vakufnama hadži Ali-bega Hasanpašića,

Osnivač vakufa: Hadži Ali-beg Hasanpašić, sin hadži Muhammed-begov - ra-

dvojici mujezina, ferrašu, kajjimu i salahanu, devrihanu, sujoldžiji, nadzorni-

Vakufnama Dževahira-hanume, kćerke Mustafa-

Osnivač vakufa: Dževahira-hanuma, kći Mustafa-efendije, supruga hadži

16 Ibid, S.V. 1, br. 2, str. 397.

pet soba na spratu u Osman-begovoj mahali, tri kuće u Hasan-aginoj mahali;

Vakufnama Dukatar Jusuf-age, sina Hasan-agina

Osnivač vakufa: Dukatar Jusuf-aga, sin Hasanov.

Primjerci: S.V. 3, br. 727, str. 131.

Vakufnama Džuma-hanume, kćerke Sejfića Sejfe17

Vakufnama hadži Muhammeda Rifat-efendije

Osnivač vakufa: Hadži Muhammed Rifat-efendija Smailkadić, sin Ismail-efen-

Vakufnama hadži Mehmed Hazim-efendije, sina hadži

Osnivač vakufa: Hadži Mehmed Hazim-efendija, sin hadži Muhammed Der-

18 Ibid, S.V. 1, br. 151, str. 208.

Predmet vakufa: Zemljište u Gornjoj čaršiji, u blizini Sulejmanije džamije, ve-