Svi korisnici digitalnih knjiga by Impero present, dužni su

poštivati ugovor o korištenju digitalnih knjiga koji se nalazi

u prilogu knjige:

Više podataka o našim drugim izdanjima moći ćete saznati

ukoliko posjetite našu web stranicu, koja se nalazi na
slijedećoj adresi:

http://www.digitalne-knjige.com

© Copyright Edgar Skračić. Sva prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kom obliku
ili na bilo koji način uklopiti u drugi rad, prenijeti u bilo koju formu:
bez pismenog odobrenja autora, uvažavajući sva autorska prava.
Budi dovoljno hrabar vjerovati
u ljubav još jedanput i uvijek
još jedanput

Maya Angelou

Pripremio: Edgar Skračić

Uredio: Nenad Grbac

3
4
1.) Mandenga

Ležim u hladovini na pješčanom žalu Makalombo. Sunčano

poslijepodne je izmamilo ljubitelje popularnog glazbenika Markosa.
Uski pješčani sprud između rijeke i Indijskog oceana se za takve
prigode pregradi platnom, postave se stražari i naplaćuju ulaznice.
Ovakvi koncerti na otvorenom (ovdje ih zovu spektakl) traju pet-šest
sati, posjetioci slobodno dolaze i odlaze po volji.

Grad Soanierana Ivongo je na istočnoj obali Madagaskara.

Proputovao sam cijeli Madagaskar i mnoge druge zemlje svijeta.
Živio sam i radio na četiri kontinenta; Evropi, Australiji, Africi i Aziji.
Hrvatski sam i australski državljanin. Oduvijek želim zanimljiv život i
želja za novim avanturama me dovela ovdje.

Ovo je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, tri četvrtine

stanovnika živi u siromaštvu. Jedina je zemlja na svijetu u kojoj se
prihod po glavi stanovnika prepolovio u zadnjih šezdeset godina, a
da nikad nije bilo rata. I dalje ekonomski nazaduje iz godine u
godinu, a međunarodna javnost je ravnodušna. Izbjeglice ne
predstavljaju problem u regiji, jer je teško emigrirati sa otoka.

Prvi stanovnici su doplovili sa otoka Borneo prije dvije tisuće godina.

To je bio jedan od najvećih pomorskih pothvata onog vremena,
preploviti osam tisuća kilometara otvorenog mora, bez komadića
kopna na vidiku. Detalji su izgubljeni u vremenu, koliko brodova,
koliko ljudi i u kojem vremenskom razdoblju?

Geni, jezik, kultura i hrana su dokaz veze sa prapostojbinom. Možda

ih je ciklon ili cunami bacio u ovom smjeru? Ili su planirali dugo
putovanje i ukrcali žene, djecu, životinje i hranu? Dokazano je DNK

5
analizom da svih dvadeset pet miliona stanovnika potječe od
trideset plodnih žena sa otoka Borneo.

Jezik im je srodan jeziku Ma’anyan koji se danas govori uzduž rijeke

Barito na jugoistoku otoka Borneo. Navodno su indonezijski
trgovački brodovi tog vremena mogli ukrcati čak do petsto ljudi. Prvi
doseljenici su ubrzo istrijebili velike životinje. Unatoč tome,
Madagaskar je poznat po jedinstvenom biljnom i životinjskom
svijetu kakva nema nigdje drugdje. Najpoznatiji su baobabi, lemuri i
kameleoni.

Afričko kopno je udaljeno svega četiri stotine kilometara, ali tek

prije tisuću godina su počeli pristizati prvi Afrikanci i arapski trgovci i
to samo muškarci. DNK analiza je pokazala da današnji stanovnici
imaju pola afričkih i pola indonezijskih gena. Često srećem djevojke
duge ravne crne kose, slične kao na Filipinima. Još je jedna sličnost
sa Filipinima. Obožavaju borbe pijetlova, šta je rijetkost u Africi.

Često srećem mladiće nježno noseći svog borbenog ljubimca.

Nailazim na improvizirane borbe pijetlova na ulici. Organizirane
borbe pijetlova privlače brojnu publiku. Puno se novca troši na
klađenje, čak i država prikuplja porez na klađenje. Borbe pijetlova su
popularnije od nogometa.

Madagaskar geografski pripada Africi. Genetski im je rodbina u

Indoneziji, Filipinima i Polineziji sve do Havaja. Jedina je zemlja
Afrike u kojoj je prehrana bazirana na riži i to im je glavna
poljoprivredna kultura. Imaju prekrasne plaže, uz obalu je uvijek oko
tridesetak stupnjeva Celzija. Dovoljne su kratke hlače, majica kratkih
rukava i japanke za ovakvu klimu.

6
U ovom gradu sam imao djevojku Matildu. Nije bila ljepotica, ali mi
je bila vrlo draga. Bila je nešto šira u bokovima i vidljivog trbuščića,
kojeg sam smatrao seksi. Dok sam putovao oko Madagaskara,
nekoliko puta sam dolazio zbog nje. Maštala je o ljubavi, vjenčanju i
djeci, samo o tome je razmišljala. I naravno, da se izbavi od
siromaštva, to se podrazumijeva.

Rastavljen sam s bivšom ženom u Australiji već pet godina i u potrazi

za životnom partnericom. Međutim, stjecajem kompliciranih
okolnosti, nisam formalno i zakonski rastavljen. Ne znam samo tko
je smislio takve glupave zakone. Zato mi najviše odgovara vanbračna
zajednica. Da sam se mogao oženiti, sve bi bilo jednostavnije.
Internacionalni zakoni nisu blagonakloni nevjenčanoj ljubavi.

Vrlo mirna i poslušna djevojka, bila mi je sve draža iz dana u dan.

Radila je kao Pepeljuga, kuhala je jednoj ženi u zamjenu za smještaj i
hranu. Praktički nije zarađivala, naučila je živjeti bez novca. Uvijek se
skromno oblačila i bila skromna u svim zahtjevima. Nekad mi je bilo
žao, njene blage oči su često izražavale tugu. Uvijek je bila u društvu
svojih rodica, s kojima bi se opustila i radovala.

Nikad je nisam uspio odvesti u disko ili na pivo, alkohol nije

podnosila. Voljela je jesti u restoranu, a ja sam je uživao gledati
sretnu. Poveo sam je jedanput na foto safari na kitove. Veselila se
kao dijete, mislim da joj je bio i ostao najznačajniji doživljaj u životu.
Snimili smo zajedničke fotografije, koje sam dao razviti da ima
uspomenu u albumu. Zadnji put s njom sam joj obećao vratiti se za
mjesec dana.

Put me odvede drugdje, vratim se tek za šest mjeseci. Cijelo vrijeme

sam razmišljao o njoj, konačno se odlučim na ozbiljnu vezu.
Komunikacija nam je bila slaba i nikakva. Slao sam joj telefonske
7
poruke koje ona najvjerojatnije nije ni primala. Kad sam se vratio,
nestala je, nitko mi nije znao reći gdje je.

Po nekim informacijama doznam da je zatrudnjela sa domaćim

momkom i preselila se u glavni grad. Mislim jednostavno da nije
imala dovoljno samopouzdanja. Govorili su joj da nije dovoljno lijepa
za me, da je neću nikad oženiti. Kad je naišao drugi, ostvarila je
priliku. Nije me nikad zaboravila, a ni ja neću nju dok sam živ.
Razmišljam o danima provedenim zajedno, sve me podsjeća na nju.

I ovaj spektakl, bili smo zajedno na ovom istom mjestu s njenim

rodicama. Nije nam bilo suđeno, opet sam na raskrižju putova.
Kojim putem krenuti? Napustiti ovaj grad i krenuti dalje? Ili ostati još
koji dan, dok mi se glava malo razbistri? Podignem se s pijeska i
prošetam do morske obale.

Upravo tri lijepe profesionalne plesačice sa koncerta poziraju za

fotografije. Plavi beskraj, pješčana plaža i lijepe djevojke! Priključim
se toj foto sesiji, snimim nekoliko njihovih fotografija i vratim se
ponovo u hladovinu. Priključi mi se mladi momak Bruno, koji želi
pričati sa mnom.

Ništa neobično, jedini sam Evropljanin koji živi u ovom prljavom,

neturističkom gradu od petnaestak tisuća stanovnika. Često mi se
prikače znatiželjnici i dosadnjakovići vježbajući engleski. Momak
govori prilično dobro, iako forsira američki izgovor. Napusti me
desetak minuta, kasnije dođe opet:

-Želim s tobom razgovarati o ljubavi.

-O ljubavi? Kakvoj ljubavi?

-Sviđaš se jednoj djevojci.

8
-Nije moguće, ne vjerujem! Ako je baš tako, dovedi je da se
upoznamo.

Vrati se s mladom djevojkom kojoj nikad ne bih prišao, jer mi izgleda

maloljetna i premlada za me. Nosi šarenu kapu na kojoj prevladava
ružičasta boja, kao kakva djevojčica. Ima umjetnu plavu kovrčavu
kosu, odnosno produžetke. Dva prednja gornja sjekutića su joj
široko razmaknuta. Put joj je dosta svijetlija u odnosu na druge
stanovnike Madagaskara.

Nije visoka, svega oko metar i šezdeset, ali je krasno građena. Svaki
detalj je dobro isklesan i zaobljen na pravim mjestima. Nikako ne
izgleda kao Afrikanka, nego kao egzotična Polinežanka. Osmijeh joj
je vrlo simpatičan, može se reći na prvi pogled da je ljepuškasta. Da
je visoka, a istih proporcija, bila bi prava ljepotica. Uglavnom,
zanimljiva mi je. Vidjet ću šta će od ovoga ispasti, nikad se ne zna.

Kakve su namjere ovog momka da mi je uvali, kakav je njen interes

za me? Ne želim da mi Bruno bude posrednik u trgovini. Izgleda kao
nevinašce, ne kao profesionalka. Zašto ne, vrijedi pokušati!

-Kako se zoveš?

-Fabiola.

-Drago mi je, jako lijepo ime. Ja sam Antonio. Koliko godina imaš?

-Dvadeset.

-Izgledaš mlađa, kao sedamnaest. Ili šesnaest.

-Imam osobnu kartu, pokazat ću ti.

9
Ne želim sukob sa zakonom, niti s mojom savješću. Zakon u
Australiji ima dugačku ruku po cijelome svijetu i ne priznaje nikakva
opravdanja, iako je nekad ovim djevojkama teško pogoditi dob.
Pogledam osobnu kartu i zaista nije daleko do dvadeset. Znatno sam
stariji, ali odlične kondicije, snage i zdravlja i dobro izgledam.
Zadnjih pet godina nakon rastave braka nisam puno radio.

Imam dovoljno uloženog novca, putujem i trošim, a novac na banci i

u dionicama ne opada. Ne želim zvučati arogantno, ali našao sam
svoju paradoksalnu formulu života. Moto mi je izreka Pabla Picassa:

“Volio bih živjeti kao siromašan čovjek - samo s puno novca.“

Bio je genijalac i izrazio je cjelokupnu životnu mudrost. Ne treba

živjeti raskošno čak i kad imaš novac, siromašan čovjek ima sve.
Novac ne može kupiti ni sreću ni ljubav, ali može avionsku kartu,
slobodu kretanja i način života. Skroman čovjek se veseli malim
stvarima, bogat nikad nije zadovoljan. Naveo bih primjer ekstremno
siromašne Matilde, koja bi se tako veselila, kad bih joj kupio kakvu
sitnicu.

Prije svega mi treba životna partnerica. Teško se zaljubim, u pet

godina sam se zaljubio svega dvaput. Prvi put u moju učiteljicu
španjolskog u Melbourne-u. Znao sam da ima momka i da nemam
šanse.

Drugi put u prelijepu malenu Indijku crnih krupnih očiju. Susret je

bio sasvim slučajan, spojio nas je ciklon na obali Bengalskog zaljeva.
Bio sam joj drag, uskoro postanemo najbolji prijatelji, pričali smo
satima. Želio sam više od toga, mogla mi je postati najbolja moguća
životna partnerica. Nažalost, previše je prepreka, od roditelja do
kulture i vjere, dok razlika u godinama nije toliko presudna.
10
Viđam vrlo mlade djevojke širom Afrike i Azije sa puno starijim
muškarcima. Naravno, treba biti oprezan, mnogi su problemi
mogući u takvim vezama. Jedna devetnaestogodišnjakinja u Toliari
na samom jugozapadu Madagaskara mi je rekla da se htjela udati za
“momka” od sedamdeset dvije godine. Mladoženja je zbog nekog
razloga ipak odustao i nije se vratio iz Francuske.

Društvo je obično vrlo okrutno prema ovakvim parovima. Daju

posprdne nazive “gold digger” i “sugar daddy”. Ako je žena puno
starija onda je “cougar”, a muškarac “toyboy”. Uvijek se borim
protiv bilo kakve diskriminacije, čak mi predstavlja izazov. Navodno
je svjetski rekord postignut u Somaliji, kad je starac od 112 godina
oženio djevojku od sedamnaest, ali tko smo mi da sudimo? Šta mi
znamo?

Fabiola dobro govori francuski, a engleski nikako. Naš prijatelj Bruno

pomogne prevodeći.

-Imaš li dijete?

-Nemam.

-Imaš li momka?

-Nemam, bila sam u vezi prije, sad nemam nikoga.

-Gdje su sad tvoji bivši momci? Jesu li u ovom gradu?

-Nisu, jedan kojeg sam voljela je otišao na Mauricius. Puno sam

plakala kad je odlazio, ali znala sam da mi nema budućnosti s njim.
Bio je mlađi od mene i išao je u školu.

-Održavaš li kontakt s njim?

11
-Nešto malo preko fejsa. Ima sedamnaest godina, roditelji su ga
poslali tamo u školu.

-Predlažem da zaboravimo sve prije ovog dana. Prošlost nećemo

računati. Važno je od danas nadalje.

-Potpuno se slažem. Sjećam te se, bio si sa Matildom, vidjela sam te

zadnji put ovdje na spektaklu.

-Istina je. Ali Matilda je nestala, nema je više.

-Kako nestala?

-Izgleda da je našla nekoga, zatrudnjela i preselila u Antananarivo.

-Aaaaa!

-Šta znaš raditi?

-Znam popravljati odjeću, skratiti i sašiti šivaćom mašinom. Znam

pripremati i peći picu, ali ne volim to raditi zbog vrućine. Znam
odlično kuhati. Najviše volim glazbu, plesati i pjevati.

-Kako plesati, kakav ples?

-Disko ples.

-Jesi li završila školu?

Naš prijatelj i prevodilac rastumači da je školu navodno prekinula

zbog problema u obitelji.

-Kakvih problema?

Nema odgovora, pa ne inzistiram.

12
-Koga imaš u obitelji, brata, sestru?

-Četiri sestre, brata, oca i majku.

-Šta rade otac i majka?

-Mama upravlja restoranom, tata je mesar.

-Da znaš, tražim ozbiljnu djevojku. Zanima me dugotrajna ljubav.

Neću prolaznu vezu ni plaćeni seks.

-Da, tako i ja. Treba mi muž koji će biti samo sa mnom, neće ganjati
druge djevojke i biti mi vjeran. Imam loše iskustvo s nevjernim
muškarcima.

-Slažem se, meni treba samo jedna žena, nemam ni snage ni

potrebe za dvije. Možeš imati povjerenja u mene. Bi li išla sa mnom
u Evropu i Australiju?

-Da, možda kasnije, ali nemam putovnice.

-Dobro, možemo napraviti.

Vruće je, žedni smo nakon dugotrajnog razgovora, počastim ih

pićem. Započne ples na otvorenom, moja nova djevojka se uputi
pravo u gužvu. Kad se dobro izmorila, opet nam se priključi. Da,
stvarno voli plesati. Mlada je, puna života, vragolasta, bezbrižna i
nestašna. Cijeli je život pred njom. Zgodna je, dobrog tijela i sviđa mi
se. Zagrlim je oko golog struka. Savršen joj je, trbuščić je ravan i
napet.

Na njemu je velika izblijedjela tetovaža i nešto slično na donjem

dijelu leđa. Nisam imao dobro mišljenje o tetovaži, piercingu i
sličnim modnim glupostima, dok nije moja rođena kćer napravila.
13
Ako se punoljetnoj osobi nešto sviđa, možeš vikati koliko god hoćeš.
Ne vrijedi, ne može se ništa na silu. Važnija im je trenutna moda i
utjecaj bliskih prijatelja. Sva je seksi, onako krhka i dražesna.

To je još više izraženo nježnim i uzbudljivim tankim glasićem.

Provedemo poslijepodne uživajući u atmosferi koncerta, u gužvi i
plesu. Ples se često pretvara u pravi stampedo kad svi potrče u
sredinu a onda naglo trče iz sredine prema vani. Hmmmm, nije to za
mene, brinem o novcu u džepu, u ovakvim prigodama lako nestane.
Dočekamo prekrasan zalazak sunca i najljepše vrijeme koncerta u
sumrak.

Uto ogladnimo, dosta nam je glazbe i plesa. Pođemo prema kapiji,

napustimo koncert zadovoljni i umorni. Vode me u restoran La
Amitie. Platim večeru za svih troje, a u povratku prođemo kraj velike
sale. Kažu mi da tu opet pjeva večeras Markos i njegova grupa oko
devet sati. Uputimo se stazicom prema mom bungalovu. Kad smo
došli blizu, pokušam se riješiti mog prevodioca. Ne da se zbuniti:

-Želim biti nasamo sa Fabiolom!

-Možeš li mi dati pedeset tisuća ariary?

Ariary je novčana jedinica na Madagaskaru, jedna kuna je oko 500

ariary.

-Zašto? Evo ti je nazad, vodi je ako je za tvoje posredovanje!

-Ne, ne, nisam mislio pedeset, nego pet. Treba mi za ulazak u disko,
gdje ćemo se naći iza devet sati.

Dam mu i tako se dogovorimo. Najzad ostanem nasamo s Fabiolom.

Dođemo do mog bungalova, nježno je poljubim da vidim reakciju.

14
Objesi mi se oko vrata i uzvrati poljubac. Pune usnice su joj
senzualne i egzotične, nešto kao u Angeline Jolie. Topim se od
njenih poljubaca, daha uz moje lice i preslatkog glasića. Moj
bungalov je građen od dasaka i pokriven krovom od palminog lišća.

Između dasaka su pukotine, prozračno je, idealna ventilacija za ovu

vruću tropsku klimu. Najgore je šta nema nikakve zvučne izolacije.
Naše dahtanje i stenjanje se čuje unaokolo. Još je sedam drugih
bungalova i gosti se uglavnom zadrže samo jednu noć. Prolaznicima
valjda nije ništa neobično slušati, a nije nas ni briga. Vrlo je
strastvena, uskoro se nađemo na sedmom nebu i na nekoj drugoj
galaksiji.

Želim je intenzivno. Zahvalan sam svim ljubavnim i poslovnim

okolnostima koje su me bacile u njenu milost i nemilost. Kao da
nisam znao voditi ljubav do tog trenutka. Zaista, njena strast,
mladost, putenost tijela i moja uzbuđenost nas dovedu do
neslućenih položaja i užitaka. Pomislim:

-Bože, čime sam zaslužio da mi je dodijeliš? Budi volja Tvoja, kako na

nebu, tako i na zemlji!

Uvjeren sam da nema boljeg jezika za vođenje ljubavi od francuskog.

Nema ništa ljepše na svijetu nego kad se draga uvija oko tebe, ispod
tebe i na tebi, kad uživa, stenje i šapuće na uho ''oui, oui, je t’aime''.
Englesko ''yes, yes, I love you'' nije ni kilometrima blizu, a ni na bilo
kojem drugom jeziku koga znam. Još uvijek sam oprezan hoće li mi
draga na kraju ispostaviti veliki račun.

Mladost i nevino anđeosko lišce nisu garancija da joj to nije osnovna

namjera. Olako mi se predala, svega nekoliko sati nakon šta smo se
upoznali. Ne žalim se, ali predrasuda je da ozbiljne djevojke nastoje
15
čim duže odgoditi prvi spolni odnos, iako je to često samo gluma i
promišljeni proračun. Umorni i presretni od intenzivnog vođenja
ljubavi, zaspemo jedno drugom u naručju.

Nakon sat-dva, sve ponovimo istim i povećanim žarom. Blizu je

jedanaest sati, a dogovorili smo se za disko u devet, već kasnimo.
Kažem joj:

-Draga, volim te!

-Mandenga!

-Šta je mandenga?

-Na malagaškom jeziku: “lažeš”, “ti si lažljivac”.

Stanovnici Madagaskara govore malagaški. Nikad se ne kaže

madagaskarski ili Madagaskarac, nego uvijek malagaški za jezik i
Malagasi, Malagaskinja za ljude.

-Ne lažem draga, puno te volim, želim biti s tobom svaki dan.

-Muškarci uvijek lažu i varaju.

-Vidjet ćeš draga da nisam takav. Bit ćemo zajedno svaki dan.

-Mandenga!

Dobro zapamtim ovu riječ. Uputimo se do njenog stana, male

iznajmljene sobice. U sobici je krevet, stalaža s odjećom, stolić i
ogledalo. Nema struje, svijetlimo telefon. Zgodan mali stančić, lijepo
uređen, ali bez zahoda i kupatila. Presvuče se i spremi za disko.
Obuče kratku tamno zelenu suknjicu i usku majicu svijetlo zelene
boje, koja joj ističe savršene grudi. Obuje štiklice, vrlo je seksi.

16
Nađemo Bruna spavajući na zidu ispred diska, već je pijan. Uđemo u
disko, glazba je glasna, zvučnici lupaju pravo u uši, ali se ne dam
smesti. Provedemo noć plešući strastveno, kako smo i vodili ljubav.
Držimo se za ruke i plešemo zagrljeni. Moja draga je izuzetno
talentirana za twerking (guzotres). Naravno, vrlo je seksi i privlači
pažnju drugih muškaraca, rado se ubace, ako vide prazan prostor.

Neki su toliko bezobrazni da im ne smeta moja nazočnost.

Uglavnom, svi se žele dobro provesti bar za jednu večer. Moja draga
trese svojom slatkom guzom takvim intenzitetom i brzinom, da se
mozak okrene. Djevojkama diljem Afrike je najveći ponos i glavna
imovina upravo guzica kojom mašu i barataju privlačeći šta veću
pažnju. Ples često uključuje vrlo bezobrazno trljanje i sugestivne
pokrete.

Pri tom se svi smiju i uživaju, kao da je takvo guženje i naguživanje

nešto najsmješnije i najljepše na svijetu. U Africi i Brazilu su na cijeni
velike guzice, šta veće to bolje. Moja draga nije u toj kategoriji.
Nevelika je, ali zgodna, prekrasno oblikovano guzlence. Izborim
ekskluzivno pravo plesanja s mojom dragom. Borba je vrlo zamorna.
Malo ti pažnja popusti i već se netko drugi trlja.

Fabiola mi pruža maksimalnu pažnju, uživam u njenom društvu. Ovo

je jedan od najljepših dana i noći u mom životu. Možda najljepši,
usprkos svih izazova drugih muškaraca. Tako plešemo do četiri
ujutro. Poslije diska se uputimo u bungalov, gdje ponovo vodimo
ljubav nesmanjenom strašću.

Spavamo dokasna, nedjelja je, nigdje nam se ne žuri. Ujutro se

spremi i krene u svoj stan. Sad dolazi trenutak istine. Hoće li tražiti
naplatu usluga ili sve ostaje prema prijašnjem dogovoru? Pružim joj

17
nešto malo novca, tek toliko za skroman džeparac, dostatno za
doručak i neke sitnice:

-Hvala.

-Draga, volim te, trebam te svaki dan!

-Mandenga!

-Nisam mandenga! Želim da budeš moja djevojka i moja žena

zauvijek! Kad ćeš opet doći?

-U dvanaest.

-Dobro, onda ćemo na ručak.

Ručamo u obližnjem restoranu L’Escale. Naručimo rižu i ribu u

umaku. Riba je nevjerojatno ukusna, kvalitetna, odlično
pripremljena i dobro začinjena. Cijena-prava sitnica. U ručak je
uključen čaj od nagorene riže, takozvani ranonapango. Služi se
besplatno u svim restoranima na Madagaskaru. Kuha se vrlo
jednostavno. Kad se izvadi skuhana riža iz zdjele, nešto nagorene
riže ostane pri dnu.

Preko toga se nalije vode i stavi na vatru prokuhati. Ne doda se ni

šećer, niti išta drugo. To je ustvari skuhana vruća voda blagog okusa
riže. Kad sam prvi put probao, nisam mogao piti. Bilo mi je kao
prljava voda, pa bih naručio koka kolu. Tek kasnije shvatim sve
prednosti. U redu, nema baš neki okus, ali je vrlo zdravo piće, nema
bakterija ni šećera. Za ručkom pitam moju dragu:

-Zašto mi uvijek kažeš mandenga?

-Jer su mi svi muškarci lagali i varali me. To vam je u krvi!

18
-Vrlo mi je žao zbog toga. Ne mogu vjerovati, tako si lijepa i mlada,
gdje su mogli naći bolju i ljepšu?

-Ne znam šta je muškarcima. Uvijek im treba neka druga. Ne mora

biti bolja i ljepša.

-Imaš vrlo loše iskustvo. Dokazat ću ti da nisam takav!

-Znaš li da sam bila druga na izboru misice prije tri dana?

-Hmmmm, naravno, lijepa si, drugo mjesto je odlično. Čudi me

jedino da nisi osvojila prvo.

-Prvo mjesto je pripalo djevojci svjetlije puti i nešto je viša od mene.

-Gdje se održavalo, koliko se djevojaka natjecalo?

-Na Makalombo, na istom mjestu gdje je bio koncert. Bilo nas je

osam, šetale smo u tradicionalnoj nošnji i u bikiniju. Kad sam se
natjecala na otoku St Marie, bila sam također druga od jedanaest
djevojaka. Oba puta sam dobila dobru novčanu nagradu.

Sreća moja da nije bila prva, da postane umišljena i ohola. Ustvari,

najbolje bi mi odgovarala djevojka na četvrtom ili petom mjestu, još
uvijek vrlo lijepa, a umjerenijeg svjetonazora.

-Kad se natječem u plesu, uvijek osvojim prvo mjesto.

-Jučer si imala priliku natjecati se, nagovarao sam te da se prijaviš, a

nisi htjela.

-Željela sam provesti više vremena s tobom.

19
Popodne joj upoznam obitelj. Treba mi dugo vremena skužiti tko je
tko. Nema kod njih formalnog predstavljanja, upoznavanja ni
razgovora. Njeni roditelji ne postavljaju nikakva pitanja. Vidim da je
obitelj vrlo siromašna, preživljavaju prodajom kave i čaja. Prodaju i
gorku vodu u kojoj se moči vrsta ljekovitog drveta. Ljudi je piju i
plaćaju za spriječiti bolesti, pretežno trbušne bolove.

Prodaju kruh i razno sezonsko voće; mango, banane, avokado,

ananas, naranče i hljebovac. Hljebovac se ne jede sirov, prži se ili
kuha, pa ga prodaju kuhanog i isječenog na komade. Sam dućan je
niska straćara od trske i bambusa sa krovom od palminog lišća, ne
mogu se ispraviti unutra. Iza dućana je mala zadimljena prostorija
koja služi kao kuhinja. Sve su daske pocrnile od dima, kuha se na
drvima.

Dvije sobe su toliko male da krevet zauzima kompletnu površinu

sobe u svakoj. Krov nije viši od metra i po, nema nigdje mjesta
okrenuti se. Nije mi jasno kako tu mogu spavati muž, žena i četvero
djece. Najstariji je Fabiolin brat, jedna sestra je tinejdžerka, a druga
tek počela školu. Kod njih je i sedmogodišnji dečkić, sin Fabioline
starije polusestre Larise, koja živi sama svega trista metara dalje.

Nije mi jasno zašto boravi u skučenom prostoru, a ne kod mame.

Gledam najmlađu Fabiolinu sestru i zamišljam djetinjstvo moje
drage. Glavne igračke su im kokoši, patke, pilići i pačići koji se
slobodno kreću u velikom neograđenom dvorištu iza kuće. Uvijek se
može kuhati ručak od blata, a popularna je igra s dva kamena koji se
lagano tuckaju jedan o drugi; predstavljaju muža i ženu koji pričaju.

Razgovor je obično vrlo sličan pravom razgovoru između mame i

tate. Ide u školu već u treći razred i odlična je učenica. Školu počinju
vrlo rano, sa pet godina. Djeca od malena pomažu u kući i u poslu.
20
Fabiolina sestrica također poslužuje u dućanu i prodaje. Sve radi
sama, ako nema nikog starijeg. Osim toga pazi i hrani životinje,
donosi vodu i drva, pomaže kuhati i prati posuđe. Uvečer mi Fabiola
kaže:

-Sutra moram u školu u sedam ujutro.

-Još ideš u školu?

-Da.

-Imaš blizu dvadeset godina. U školu se ide do osamnaeste.

-Ne znam, ima starijih od mene. Ovdje je to normalno.

-Dobro, draga, stavit ću alarm u šest ujutro da se spremiš na

vrijeme.

Sutradan ju teško probudim i istjeram iz kreveta. Tako se nastavi

skoro svaki dan. Lijena je za školu, olako propušta satove, neke dane
olako izostane. Jednom se pripremala za test, pomognem joj i
ispitujem je. Znanje joj je loše, očito nije fokusirana u tom smjeru.
Ne mogu zamjeriti, ni suditi. Dobro znam da je u ovoj zemlji teško
dobiti posao nakon završene škole.

Najuporniji i najočajniji dobiju kakav mizerno plaćeni državni posao,

jedva za preživjeti. Može daleko bolje profitirati živeći sa mnom. Koji
dan poslije, razgovaram s mojom dragom o našem prvom susretu.
Ispostavi se da nije prišla Brunu, nego Bruno njoj i rekao joj:

-Fabiola, vidio te jedan vazaha, sviđaš mu se. Govori engleski,

zamolio me prevoditi vam.

Vazaha je domaći izraz za bijelca/Evropljanina.

21
-Dobro, mogu ga upoznati, vidjet ćemo.

Pita me draga:

-O čemu je Bruno razgovarao s tobom kad ste ostali nasamo?

-Tražio je novac, pedeset tisuća.

-Tražio je novac za me? Idiot, kako je mogao, nisam bila na prodaju.

Stvarno i iskreno sam samo htjela pronaći vjernu ljubav.

-Draga, nisam mu dao, samo pet tisuća za disko, čini mi se da je s

tim kupio dva piva i opio se. Nisam nikako tražio plaćenu ljubav, to
mi nije bila namjera. I ja sam tražio samo iskrenu i vječnu ljubav.

Fabiola se praktički preseli kod mene u bungalov. Situacija je vrlo

jednostavna, postanemo muž i žena bez vjenčanja i bez papira, baš
kako mi odgovara. U svoju sobicu odlazi samo presvući se. Vrlo brzo
mi je jasno da moja žena najviše uživa u masaži tijela i dugotrajnom
oralnom odnosu. To joj prvo moram redovito udovoljiti, penetracija
je sekundarna i neobavezna. Kad je ne želi, ništa se ne može.

Za lizanje pičke i dražesne male dražice je spremna u svako doba,

dva-tri puta na dan po desetak minuta. Rado joj udovoljavam.
Pretpostavljam da sam jedan od rijetkih muškaraca koji zaista to
voli. Pička joj je svježa, ugodnog mirisa i okusa. Čak joj volim miris
tijela ispod pazuha, sve mi kod nje odgovara. Zanimljivo da Fabiola
nikako ne voli pušiti kurac, neće niti kao protuuslugu.

Sebična je, šta da radim, dovoljno uživam u preostalim aktivnostima.

Moja draga posjeduje još jedan rijetki talent. Može stegnuti
vaginalne mišiće po želji tijekom spolnog odnosa ili neposredno
nakon. Time mi pruža dodatni užitak, imam osjećaj da mi cijedi

22
spermu i uvlači je u neslućene dubine. Nekad davno sam čitao o
Afričkom plemenu u kojem mame uče kćeri ovoj vještini da bolje
zadrže muževe.

Pametne neke mame, svaka im čast! Navodno se ova poželjna

vještina uči kontrolom mokraće, kad žena zaustavi mlaz po potrebi,
isti su mišići. Mislim da je ova praksa još raširena u dijelu Indonezije.
Sigurno svugdje na svijetu pojedine žene same otkriju i primjenjuju.
Obožavam spavati s Fabiolom. Noći su tople, spavamo uvijek goli.
Položi glavu na moju mišicu, pripija se uza me i zagrli.

Tijekom noći prebaci nesvjesno nogu preko moje. Željna je zagrljaja i

milovanja. Uživa da joj stišćem jedre sise, butine ili milujem po
guzici. Nekad se dogodi da joj ga nježno uvalim dok spava i svršim
unutra. Ujutro se ne sjeća, tako tvrdo spava. Ništa ne zamjera, žena
mi je.

Ipak se osjećam kao lopov, jer to napravim protiv njene svjesne

volje. Ljepše je voditi ljubav uz puno sudjelovanje, uzdahe i uvijanje.
Želim je zadržati pod bilo koju cijenu. Borit ću se za nju noktima i
zubima, smatram ovo zadnjom prilikom. Ako je propustim, ostat ću
sam do kraja života. Neću moći više biti ni sa jednom drugom. U
prijašnjim pokušajima bih se zasitio djevojke nakon tjedan dana.

Vjerujem da će nam veza dugo potrajati. Ukratko rečeno, zaljubim

se. Slijedim izreku Maye Angelou:

“Budi dovoljno hrabar vjerovati u ljubav još jedanput i uvijek još

jedanput”. Zašto ne?

Iako u mojoj sredovječnoj dobi nikako nije pametno zaljubiti se,

pogotovo ne u ovako mladu djevojku. Još ako sam se zaljubio zbog

23
krivih razloga. Trebao bih znati bolje u mojim godinama. Znam da će
biti teških trenutaka, spreman sam na sve, srcu se ne može
naređivati.

Moja draga voli mijenjati frizuru tjedno, najčešće upletanjem

umjetnih produžetaka. Jednom mi kaže:

-Nisam kao Matilda koja je bila jednostavna, uvijek u istoj odjeći i

frizuri. Hoću biti lijepa za sebe, za tebe, za druge muškarce i druge
žene. Komplicirana sam, mijenjam se, ne kao tvoja Matilda. Znam da
voliš sve jednostavno, nije te briga za odjeću i frizuru, to nećeš naći
kod mene.

-Dobro draga, znam da se razlikuješ od Matilde. Ranije sam ju volio

kakva je bila, a sad volim tebe ovakvu kakva si, uključujući tvoju
nejednostavnost.

Razgovor nam je otežan jezičnom barijerom. Ne zna engleski, a ja ne

znam francuski. Brzo svladam najosnovniji rječnik, tako i ona, jer
ljubav ne priznaje prepreke. Puno koristimo govor tijela, a najviše
univerzalni jezik ljubavi. Uskoro pričamo bez problema, a nitko nas
ne razumije. Osnova je francuski, ključne riječi su malagaške, a
vezivo su engleski izrazi. Tjedan dana nakon smo se upoznali,
zatraži:

-Dragi, kupi mi telefon!

-Kakav telefon, koliko košta?

-Obični, možda oko osamdeset tisuća.

Preračunam u dolare, zahtjev je razuman. Bolje ćemo se naći i

dogovarati. Kad dođemo do dućana, odmah joj za oči zapne najbolji,

24
četiri puta skuplji pametni telefon. Nema druge, moram kupiti.
Volim je, želim je zadržati. Dok mi je draga u školi, provodim vrijeme
s prijateljima Klementom i Marselom koji dobro govori engleski.
Obojica prodaju karte za prijevoz putnika na obližnji otok St Marie.

Marsel sjedi u restoranu s otvorenim prozorom prema ulici, to je

improvizirani ured. Tri broda voze svakodnevno; Gasikara Be, Rozina
i Cap St Marie. Tu sjedimo, pričamo, stalno netko dolazi, pratimo
kretanje vozila i ljudi. Vrlo je živo i zanimljivo na ovom položaju u
luci. Manji motorni brodovi dolaze nizvodno rijekom. Piroge na vesla
također saobraćaju i dovode putnike s druge strane rijeke.

Oko pristaništa je nekoliko dućana, skladišta, dva restorana, hotel i

žandarmerija. Tu pristaje trajekt koji prevozi vozila i ljude preko
rijeke u smjeru Mananare i Maroantsetre. Trajekt je kapaciteta
devet terenaca ili dva velika kamiona. Stiže drvo, vreće s klinčićima i
cimetom, banane, drugo voće i poljoprivredni proizvodi. U
suprotnom smjeru odlazi industrijska roba iz dućana.

Najuočljiviji su spužve/madraci, ulje, uvozna riža iz Myanmara, Indije

i Pakistana, gajbe piva, koka kole itd. Pristanište trajekta je
kvalitetno napravljeno. Sastoji se od dva dijela, jedan za nisku razinu
rijeke, a drugi za visoku razinu se rjeđe koristi. Pristanište je
betonirano, kao i cijela prilazna cesta od pet-šest stotina metara. Da
je asfaltirana, već bi bila puna rupetina, koje se nikad ne bi
popravljale.

Ovo je dio važnog nacionalnog autoputa RN5. Uzduž prilazne ceste s

obje strane su načičkani dućani sklepani od drveta, grana, trske i
palminog lišća. Prodaje se polovna i nova odjeća i obuća, posteljina,
mreže za komarce, aluminijsko i keramičko posuđe, alati, telefoni,
elektro-oprema i solarne ćelije.
25
Kad padne mrak, nema rasvjete i svi dućani se zatvore. Nekoliko
prostitutki se šmuca ovuda vrebajući mušterije, mahom domaće,
stranaca nema. Prostitucija je legalna i svugdje prisutna. Često je to
jedini način djevojkama dobiti džeparac i lijepo se obući, jer će od
roditelja teško izvući.

Od Soanierana Ivongo do Mananare je oko sto dvadeset kilometara.

Obično uzme dvadeset četiri sata terenskim vozilom, nekad i puna
dva dana zbog čestih kvarova. Ako jedno vozilo u kvaru prepriječi
put, nema prolaska satima. Cesta je u očajnom stanju, smatra se
najgorim nacionalnim autoputom, smiješno je zvati autoputom.
Možda je nekad bilo asfalta, sad ga nema.

S druge točke gledišta, najbolja je staza za terenska vozila, jedna je

od deset vrhunskih turističkih atrakcija na Madagaskaru. Osobita je
avantura proći ovom cestom za kišne sezone. Na mjestima je
duboko blato, cesta je klizava, ali vozači su pravi majstori za ove
nemoguće uvjete. Na uzbrdicama svi putnici moraju izaći i hodati
pješke da vozilo prođe. Osim toga, nekoliko je prijelaza rijeke
trajektom.

Mnoga su prenoćišta uz cestu. Cesta prolazi vrlo lijepim predjelom

uz more, krasne plaže i sačuvane šume. Za one koji ne žele ovakvu
avanturu, mogu se ukrcati na brodove Melissu i Sandrellu Princess.

Jedan dan otpratim moju dragu u školu i poželim se provozati

rijekom uzvodno. Hoću vidjeti odakle čamci dolaze i šta ima tamo.
Sjednem u dugački riječni čamac od zavarenih željeznih ploča,
pokretan vanbrodskim motorom. Dugo se skupljaju putnici. Pun je,
ali čeka se još, krca se roba i putnici. Najzad krenemo, usput
pristajemo u male improvizirane lučice. Nikakva sela se ne vide na
obalama.
26
Vozimo se satima uzvodno krivudavom rijekom dok ne dođemo do
brzaca i stijena. Dalje se ne može čamcem. Pristanemo u podnožju
mjesta Fotsialanana. S obale se vidi svega nekoliko kuća. Popnem se
uzbrdo i vidim oveće naselje sa crkvom, školom i mnogobrojnim
dućanima. Očito je ovo centar trgovine za naselja raštrkana
unaokolo. Prošetam mjestom, ali brinem se hoću li se vratiti na
vrijeme.

Ovo mjesto je dalje nego sam mislio. Dodatni problem je da uopće

nemam telefonskog prijema, odsječen sam od svijeta i moje drage.
Nema druge nego čekati povratak čamca, potpuno sam
bespomoćan. Svakih nekoliko minuta dolazim na obalu provjeriti
jesu li se skupili putnici. Puno čamaca kreće rano ujutro u grad, ali
oko podne su putnici rijetki. Konačno čamac krene.

Dok se dočepamo telefonskog prijema, imam trinaest propuštenih

poziva. Odmah nazovem moju dragu da se ne brine i da dolazim. U
panici je, pomišljala je prvo da sam s drugom ženom, pa da sam
potpuno napustio grad i nju. Jedva je umirim dugotrajnim nježnim
poljupcima, izjavljivanjem vječne ljubavi “toujours” i intenzivnim
vođenjem ljubavi. Treba joj dugo da se smiri i zaboravi ovu nezgodu.

Nakon dva tjedna sam uvjeren da mi je draga poslana direktno od

Boga, koji se koristio Brunom kao posrednikom. Bruno je izvukao
sitnu korist; plaćeno piće i večeru. Spojili su dvije totalno nespojive
duše, s mnogim razlikama i izazovima. Od godina starosti i boje kože
do kulturoloških razlika, da ne spominjemo poteškoće u
sporazumijevanju. Za sve to sam im duboko zahvalan.

Častit ću Bruna, kad ga slijedeći put sretnem. Zanimljivo, ne

razlikujemo se u vjerskoj pripadnosti, katolici smo i pasivni vjernici.
Poštujemo svoju vjeru i vjeru predaka, ali ne pohađamo crkvu često.
27
Uskoro vidim da moja draga nema mjere u upotrebi telefona i
Interneta. Zove sve moguće prijatelje i prijateljice s kojima se nije
dugo čula. Fejs je posebna priča, tu svašta ima. Njeni fejs “prijatelji”
Arapi i Indijci prikače kojekakve objave na njen zid. Tu je neka
užasna slika odsječenih prstiju. Zašto to ljudi objavljuju na tuđem
zidu, nikad mi neće biti jasno. Ne želim se previše petljati u njene
poslove.

Probam izbrisati neke poruke, ali ne znam kako. Moja draga nastavi
pozivati kao prijatelje nepoznate sumnjivce. Dolaze poruke koje mi
se ne sviđaju, neke sadrže čistu pornografiju. Ima slika spolnih
organa i poneki sugestivni video. Koji bolesni umovi pišu
nepoznatim djevojkama u ovom stilu:

-Mogu li te jebati?

-Mogu li te jiggy jiggy?

-Pošalji mi sliku golih grudi.

-Imaš li svoje gole slike?

-Pošalji mi sliku svoje pičke, molim te, molim te, molim te, molim te!

Ona je kao dijete koje se dočepalo nove igračke. Većinu poruka ne

razumije, a opet nešto odgovori. Samo se smije na primljene slike i
video. Sad vidim kakvim su sve gadostima izložene mlade djevojke
zloupotrebom društvenih medija. Treba osnovati nekakav virtualni
Interpol za pohvatati te manijake!

Poruke me ne brinu previše, neka se djetence igra. Većinom ih šalju

mladi drkadžije sa drugog kontinenta, mladići koji nemaju ni

28
prebijene pare u džepu, a kamoli novac za avionsku kartu. Tu su i
drugi, opasniji. Očigledno osobno poznaje jednog Francuza.

-Draga, koji ti je ovo?

-To je moj bivši muž Alan.

-Kako bivši muž? Nisi mi rekla za njega.

-Dragi, rekli smo da nećemo uzimati u obzir prošlost prije dana kad
smo se upoznali.

-Dobro, slažem se. Barem me informiraj koliko si bila udana i gdje

ste živjeli.

-Živjeli smo u iznajmljenoj kući u obližnjem gradiću Fenerive Est od

moje šesnaeste do osamnaeste godine. Plaćao mi je školu i pokrivao
sve druge troškove. Evo vidiš ovaj namještaj, krevet i ostalo, ove
aluminijske lonce, sve je to kupio. Imala sam i televizor, prodala sam
ga kad sam ostala bez novca.

-Draga, bila si maloljetna u to vrijeme, a on je bio stranac, kako je to

bilo moguće?

-Za mene nije bilo nikakvih problema, na Madagaskaru je to

normalno, on je dosta riskirao.

-Dvije godine ste bili skupa?

-Da, prvo dva mjeseca u bungalovu, pa je otišao šest mjeseci u

Francusku. I tako opet šest mjeseci sa mnom, šest mjeseci u
Francuskoj. Upoznao je cijelu moju obitelj i rodbinu i bio sa mnom
na selu.

29
-I za dvije godine nisi ostala trudna?

-Išla sam u školu i upotrebljavali smo zaštitu. Nismo tada željeli

djecu.

-Voliš li ga još?

-Ne, između nas je gotovo. Puno je pušio i pio, ja sam bila kod kuće i
kuhala. Išao bi u disko, pio i ganjao druge djevojke.

-Kako si znala da je bio s drugima?

-Došao bi kući sa ugrizima ili otiscima ruža na vratu, a i moje

prijateljice su me obavještavale. Jednog dana sam jednostavno bila
umorna od tog života i napustila ga.

-Koliko je bio star?

-Tri godine stariji od tebe.

-Znači star!

-Nije, mlad je. Evo vidiš, imam njegovu sliku u albumu.

Donese mi svoj album. Alan je na slici u sredini zagrlio dvojicu

malagaških prijatelja. Zaista, ne izgleda star, mršav je, grubog lica i
žute kose. Odjeća ga čini puno mlađim, ima sunčane naočale i nosi
hlače tri frtalja, koje ja ne bih nikada obukao. Žuta košulja je sa
tropskim motivom, a preko toga otkopčana crna jakna bez rukava.
Nosi cipele i bijele čarape. Izgleda mi rokerski tip, one vrste koji
nikad ne stare.

30
-Stvarno nije star. Draga, nije visok, iste je visine kao ovi njegovi
malagaški prijatelji, dok sam ja obično od njih za glavu veći ili bar za
pola glave.

-Nije visok.

-U svakom slučaju si uz njega dobro naučila francuski.

-Da, svaki dan smo govorili francuski, a i u školi sam učila.

Otpišem Alana kao suparnika. Također se dopisujem s osobama iz

prošlosti i bio sam oženjen, ne ponosim se previše nekim
postupcima. Volimo se kao šta nikad nisam doživio u životu. Na
vrhuncu smo naše sreće, razmišljam o vjenčanju. Ne želim kopati po
prošlosti i tražiti probleme gdje ih nema.

Draga se žali na bolove u prsima i stomaku. Nakon rasprave s

mamom i prijateljicama, dijagnoza je trudnoća. Moram hitno kupiti
test trudnoće za jednokratnu upotrebu i plastičnu čašu za pomokriti
se. Traka se umoči u čašu s mokraćom do određene linije. Na njoj se
pojavi jedna ili dvije linije.

Ako su dvije, test je pozitivan. Pojavi se samo jedna crta. Čekamo i

čekamo dva minuta, pa tri, pa pet, ne bi li se pojavila druga, ne
pojavljuje se nikako. Oboje smo razočarani. Konačno bacim traku i
čašu, stvar je završena za ovaj mjesec. Kad se vratim, moja draga leži
u krevetu i roni suze.

-Šta je draga?

-Nije mi ništa.

31
-Nisam znao da toliko želiš dijete. Ne brini draga, imat ćemo ga drugi
put, možda slijedeći mjesec.

-Znam dragi, ali toliko smo se trudili i tako sam ga željela.

Ljubim je i grlim pokušavajući je utješiti. Osobno mogu živjeti bez

djece, jer već imam dvoje iz prvog braka. Ali, savršeno mi je jasno da
ne mogu živjeti s mladom ženom, a da nemamo vlastitu djecu.
Nakon tri-četiri dana, pojavi se mjesečnica, tako da od djeteta ovaj
put nema ništa.

-Dragi, moraš mi nešto obećati!

-Šta?

-U slučaju da se umoriš od mene i da me ostaviš, ne smiješ me nikad

zaboraviti!

-Draga, ne pričaj gluposti, ne mogu se nikad umoriti od tebe i neću

te nikad ostaviti!

-Mandenga! To kažu svi muškarci, normalno je da djevojka

muškarcu dosadi, prije ili kasnije.

-Draga, prije svega ne mogu te nikad zaboraviti. Drugo, toliko sam

sretan da sam te našao i toliko sam zadovoljan s tobom, da te ne bih
napustio ni u najvećem ludilu. Dijete nije uvjet našoj sreći, možemo
živjeti i bez djeteta. Ako inzistiraš, napravit ćemo umjetnu oplodnju,
uvijek postoji neko rješenje.

-Mandenga! Jednog dana ćeš me se zasititi, naići će druga, bolja,

ljepša i mlađa od mene.

32
-Draga, mogu samo naći lošiju, ružniju i puno stariju od tebe. Ako
slučajno prekineš sa mnom, ne bih tražio nijednu, živio bih zauvijek
sam. Poslije tebe ne mogu zamisliti biti s nekom drugom.

Često večeramo nešto lagano, kinesku juhu sa tjesteninom ili

čokoladni kruh s jogurtom. Dućan u vlasništvu Kineza oženjenog
Malagaskinjom je odlično opskrbljen i cijene su povoljne. Radi cijela
obitelj; Kinez, žena i djeca. Između sebe pričaju mješavinom
malagaškog i kineskog. Zatražim dva čokoladna kruha i dva jogurta u
staklenim čašama. Dok plaćam, moja draga uzima sve u ruke.

Jedna čaša s jogurtom padne na pod i razbije se. Okrenem se i

povišenim glasom ljutito kažem:

-Zašto trebaš sve uzimati, ostavi nešto meni, šta ću ja nositi?

Samo me pogleda i šuti. Kupim drugi jogurt, sjednemo i jedemo:

-Oprosti, draga, za vikanje. Ne brini za jogurt, nije to ništa, samo

mala nezgoda.

U šutnji dođemo do bungalova. Moja draga legne na krevet i plače.

-Nemoj plakati, draga, nisam vikao, samo sam pitao zašto?

-Jesi, vikao si!

-Oprosti mi draga, neću više!

Ljubim joj suzne oči, držim je u naručju. Hmmm, osjetljiva je kao

djevojčica od sedam godina, glas ne smijem povisiti. Dugo je ljubim,
pokušavajući izbrisati negativne posljedice koje sam nehotice
izazvao.

33
Često sjedimo u dućanu kod njene mame. Klupe i stolice su niske i
neudobne. Svi su ljubazni prema meni, popijem kavu. Sjedimo i
moja draga mi pokazuje fotografije koje je snimila. Djetence ima
novu igračku, pa se zabavlja. Naravno, najviše je selfija, vrlo joj je
važno da je lijepa i da se sviđa drugima. Ima slika s prijateljima, na
jednoj sjedi na ležaljki u zagrljaju s muškarcem:

-Koji je ovo, draga?

-To je Sandrin momak.

-Zašto nisi ti nju slikala s momkom, nego ovako?

-Dragi, on je samo prijatelj, nemoj biti ljubomoran!

Provjerim sa Sandrom, potvrdi mi da ih je snimila. Vole se djeca

igrati, ne znam tko je tko, tko je opasan a tko nije. Ima i slika jednog
djeteta:

-Koji je to, draga?

-To mi je sin.

-Stvarno? Preveliki je da bi ti bio sin.

-Ne, dragi, zajebavam te, to je dijete moje rodice.

-Stvarno? Nemoj me zajebavati, bolje mi kaži istinu. Ako ti je sin,

nema problema, meni ne smeta.

-Ne dragi, to je nemoguće. Mali je iz naše obitelji.

Moja draga želi iskoristiti nadolazeće praznike da zaradi neki novac.

Zanima je frizerska struka. Nema žene na Madagaskaru koja ne zna

34
praviti frizuru. Počnu ih raditi od četvrte-pete godine. Također želi
prodavati odjeću. Raspitam se kod mojih prijatelja. Kažu mi da je sad
pred Novu Godinu dobra sezona prodaje, može se zaraditi. Želim
svojoj dragoj napraviti putovnicu, a sebi rezidencijsku kartu.

S tom namjerom se uputimo u glavni grad Antananarivo. Dugačak je

put, dva dana autobusom sa spavanjem u hotelu na pola puta u
Tamatave. Putujemo vikendom, da šta manje izostane iz škole.

-Dragi, sestra i prijateljica su mi naručili odjeću u glavnom gradu.

-Kakvu odjeću?

-Najmoderniju, koje nema ovdje; hlače s naramenicama, hlače s

rupama, moderne majice itd.

-U redu, jesu li ti dale novce?

-Ne, platit će kad donesemo robu.

Složim se s tim, očekujući bar donekle pokriti troškove. Dođemo u

Ministarstvo unutrašnjih poslova u glavnom gradu. Šalju me iz
jednog ureda u drugi, neljubazni su i ne razumiju engleski. Ništa se
ne može napraviti. Sistem je kompliciran i djeluje kao neprobojan
zid. Kažu mi da moram izaći iz zemlje, podnijeti molbu u poslanstvu
za privremenu vizu, pa tek onda podnijeti molbu za rezidencijsku
kartu.

Kad bih je uspio napraviti, ne bih morao napuštati Madagaskar

svaka tri mjeseca i mogao bih kupiti imovinu na moje ime. Moja
draga sa svojom putovnicom nije ništa bolje sreće. Na svu sreću,
jedna ljubazna gospođa čeka u hodniku skupa s nama. Pruži mojoj
dragoj sve informacije šta treba napraviti i gdje. Moramo se vratiti

35
nazad u Soanierana Ivongo, Fabiola mora ići na selo i tamo napraviti
dosje.

Kako to sve neuspješno obavimo, pođemo kupovati odjeću. Jako je

dobra i povoljna ponuda na ulici u centru grada. Kupujemo cijelo
popodne birajući naručenu robu i drugu koja će se lako prodati uz
dobit. Ujutro se rano ustanemo i nastavimo kupovinu. Pazim na
vrijeme, jer nam autobus kreće u podne za Tamatave. Sve je pod
kontrolom. Napustimo hotel i tražimo taksi do autobusnog
kolodvora.

Izgubimo nešto minuta, taksisti nas ucjenjuju videći nas natovarene

torbama. Kad se dočepamo taksija, nakon petnaestak minuta
stanemo i ni makac. Onda se pomaknemo četiri-pet metara nakon
pet minuta i tako slijedeći sat vremena. Očigledno ćemo zakasniti na
autobus, a karte su već plaćene. Novac neću dobiti natrag. Znojim se
i proklinjem, ali pomoći nema.

Zovu me telefonom sa autobusnog kolodvora, pokušamo se

dogovoriti. Daleko smo od kolodvora najmanje pola sata ovakve
vožnje, a možda i sat. Nismo uspjeli, moramo tražiti drugi autobus i
platiti karte ponovo. U drugom autobusu nema WiFi i do nas sjede
djeca koja povraćaju po putu.

Proklinjem po drugi put svoju slabu sreću, jebeni promet u glavnom

gradu, policiju nemoćnu u suočenju s prometnim krkljancem i cijelu
državu koja ne pravi red u prometu. Proklinjem Francuze šta nisu
bolje isplanirali ceste u glavnom gradu, iako ne upravljaju već više
od pedeset godina.

U njihovo vrijeme zasigurno nije bilo nikakvih zastoja u prometu.

Kad smo došli u Soanierana Ivongo, Larisa odabere sebi najbolje
36
komade robe. Dođe Sandra po svoj dio, nešto se proda unutar
obitelji. Preostala roba se izloži izvan dućana, prodaja ide neko
vrijeme. Moja draga drži novac kod sebe, meni ne daje. Tek nakon
koji dan mi ovo dosadi, pa zahtijevam dio zarade.

Isplati mi trećinu mog uloženog novca, to je sve. Poslije toga, novac

više nisam vidio. Ona ima još nešto u novčaniku. Jedan dan ode sa
Larisom na selo i sve potroši. Ne znam gdje je potrošila toliko
novaca na selu. Jedan dio robe ostane neprodan. Sandra i njena
mama nisu nikad platile naručenu robu. Sandrina mama je vlasnica
bogatog dućana, u nju sam se najviše uzdao.

Ovo mi je dobra, relativno jeftina lekcija da se ne upuštam ni u

kakav biznis s lokalnim stanovništvom. Pogotovo ne s obitelju i
njenim prijateljima. Jednog dana prije Božića, moja draga mi kaže:

-Dragi, šta ćeš mi kupiti za rođendan?

-Kakav rođendan, rođendan ti je u lipnju, a ne u prosincu.

-Nije nego u prosincu.

-Kako, na osobnoj karti piše u lipnju i na fejsu je tako objavljeno.

-Greška je u dokumentima, moj pravi rođendan je četiri dana prije

Božića.

-Ako je greška, možda je i godina rođenja pogrešna.

-Nije, sve drugo odgovara, samo je tih šest mjeseci razlike.

-Draga, onda nemaš devetnaest i po godina, nego nepunih

devetnaest.

37
-Tako je, istina je.

-Dobro draga, ako ti je rođendan prekosutra, kupit ću ti veliki kolač i

Dynamic.

Ne vjerujem da se u ovoj siromašnoj zemlji rođendani rasipno slave

kao na Zapadu. Zadovoljna je obećanjem. Dynamic je popularno
energetsko piće u limenci, nešto kao Red Bull, južnokorejske
proizvodnje. Znači, ipak sam bio u pravu da izgleda mlađe. Valjda se
tu može osobna karta napraviti prema potrebi ili željama. Možda se
mogu lokalni službenici potkupiti za male novce.

Sad nam se razlika u godinama još više povećala. Mogao bih joj biti
ne samo otac, nego i djed! Druge me misli muče, koja joj je bila
motivacija prikazati lažni datum? Odgovor mogu pretpostaviti, ali ga
nikako ne želim prihvatiti. Nadam se da je samo obična
administrativna greška.

Moja mi draga redovno kontrolira telefon, razgovore, poruke i fejs.

Uzvraćam istom mjerom. Još mi je jedan lik sumnjiv, Belgijanac koji
živi blizu, na otoku St Marie. Koliko razumijem francuski, u njihovim
porukama ima izjava vječne ljubavi.

-Draga, koji ti je ovo?

-Ah, to je Patrik, ljubav moga života.

-Kako to, a tko sam ja?

-Dragi, znaš da tebe najviše volim, ovo je bilo prije nego smo se
susreli. Puno sam ga voljela, ali on je bio “maditra” (preljubnik).

-Gdje ste se našli?

38
-Na otoku St Marie. Biznismen je, tamo ima kuću. Provodila sam
dane u kući, kuhala i gledala televizor. On bi išao u ured i tamo
jebavao druge djevojke.

-Znači, varao te, a ti si ga i dalje voljela?

-Voljela sam ga jer je visok, šarmantan, jak, kao ti i tako otprilike

tvojih godina, samo je malo ćelav na tjemenu. Ima krasnu kuću,
uživala sam u kući, uživala sam se voziti “beach buggy-jem” i uživala
gledati televizor. To su mi bili možda najljepši dani života.

-Stvarno? I pored tih drugih djevojaka?

-Nikad nije postavljao pitanje novca. Seks je malo zahtijevao, ali me

često i rado zadovoljavao oralno. Samo, problem su bile te njegove
druge djevojke. Morala sam ga napustiti, nisam više mogla izdržati.

-Draga, čini mi se da ga još uvijek voliš.

-Ne, između nas je sve gotovo. Puno sam ga voljela, ali sam znala da
ga ne mogu imati samo za sebe. Trebala sam njegovu potpunu
ljubav, koju nije mogao pružiti.

-Koliko dugo ste bili zajedno?

-Oko šest mjeseci.

-To je kao da si bila već dvaput udana, a tek ti je devetnaest. Jesi li

imala kad pobačaj?

-Nisam nikad. Uvijek sam upotrebljavala zaštitu. Prvi put stvarno

želim imati dijete s tobom.

-Draga, šta su na to rekli tvoji roditelji, s obzirom da još ideš u školu?

39
-Nisu ni znali. Mislili su da sam u školi u Fenerive Est, a bila sam na St
Marie.

-Draga, ima li još kakvih iznenađenja u ormaru i tvojih skrivenih

muževa, koliko si ih imala?

-Samo njih dva. Alan za kojeg sam ti već sve ispričala i Patrik.

Tek puno kasnije se potrudim potpuno prevesti njihove poruke,

doslovno ovako:

-Dobar dan, lijepa moja, kako si?

-Vrlo dobro, nedostaješ mi, “vadko”.

Vadko, vadiko ili vadi je supružnik, muž ili žena na malagaškom

jeziku.

-Hoćeš li doći uskoro?

-Da, bébé.

-Kad bi to moglo biti?

-Bb, reci kad me trebaš!

-Vidjet ćemo nakon novogodišnjih praznika.

-OK, bb, čekat ću. Kad me pozoveš, krenut ću.

-OK, draga moja, tako ćemo napraviti.

-OK, bb, hoće li biti problem s tvojom gospođom, dragi? Bb, volim te
zauvijek!

40
Pošalje mu sliku u ružičastoj haljini sa ružičastim šeširom.

-Hmmm, još uvijek si lijepa.

-Hvala ti, dragi. Nemaš ženu, bb?

-Nemam, samac sam.

-Dobro, vadko, volim te. Pošalji mi svoju sliku!

-Nemam ovdje, ali ću ti poslati ako želiš.

-Želim gledati tvoju sliku. Šta radiš, bb? Volim te!

Patrik joj pošalje, krupan je i šarmantan. Zauzeo je dominantnu

mušku pozu, jednu nogu je podigao na malu stolicu, nagnuo se malo
naprijed i prekrstio ruke. Ističu se sat i narukvica. Obučen je u duge
farmerke i plavu košulju kratkih rukava. Stvarno odaje dojam
uspješnog poslovnog čovjeka.

-Jesi li primila?

-Da, volim te puno.

-OK, moja draga, laku noć i poljubac.

Fabiola mu pošalje još jednu svoju vrlo lijepu sliku s kapom na glavi.

-OK, laku noć, poljubac bb, volim te puno, volim te, volim te, volim
te, volim te zauvijek.

Ako je između njih sve gotovo, zašto mu izjavljuje ljubav, zašto

obećava doći na St Marie? Izgleda da samo pronalazim nove
probleme i razloge za ljubomoru. Sutradan mi moja draga kaže:

41
-Dragi, treba mi novac za masažu trbuha.

-Kako to? Zašto?

-Trbuh se masira da se začne dijete.

-Dobro. Tko će te masirati?

-Ima jedan stručnjak. Stvarno, poslije masiranja, žene zatrudne.

-Muškarac?

-Da, ali star je.

-Ne znam ništa, ne vjerujem nikakvom muškarcu da te masira.

-Puno je star, ne može ništa.

-Jedino ako idem s tobom.

-Dobro, može.

Uputimo se kroz splet neasfaltiranih uličica u afričkom stilu bez

plana i reda, između kolibica od drva, trske, pruća, lima i kojekakvih
materijala. Dođemo do male uredne kolibice u kojoj sjedi starac od
osamdesetak godina ili bar tako izgleda. Noć je, u prostoriji gori
voštanica, nema struje. Stvarno, stari izgleda kao da je njegovo doba
davno prošlo i da ga ne zanimaju djevojke. Mršav je i sav smežuran.

Nisam vidio starijeg na cijelom Madagaskaru. Čini se da ga jedino

zanima nešto zaraditi i koliko toliko se prehraniti u ovoj zemlji bez
socijalne pomoći i mirovine, koju ostvare tek rijetki pojedinci u
državnim službama. Moja draga mu pruži novčanicu, legne na

42
hasuru i podigne majicu da otkrije trbuh. Namaže je uljem i počne
trljati kružnim pokretima. Sjedim na stolici unutra i sve promatram.

Napipa joj bolne točke na trbuhu i kaže da treba to pregledati kod

doktora. Vratimo se u naš bungalov, ja je još masiram po cijelom
tijelu. Masiram joj trbuh, oralno je zadovoljavam dobrih petnaestak
minuta i onda naravno, strasno vodimo ljubav.

Približava se Nova Godina.

-Draga, šta ćemo za Novu Godinu?

-Ići ćemo u disko Volume 5.

U disku častim nju i Larisu sa četrdeset minijaturnih ražnjića

(brochettes) i pivom. Plešemo cijelu noć, vruće je i zagušljivo. Tu su i
njene prijateljice, a glazba je glasna. Ima pijanih koji glavinjaju
unaokolo tražeći ne znam šta. Ima i pušača, proklinjem njih i zakone
koje nisu uveli i državu koja im omogućuje tiho oduzimati minute
života meni i ostalim gostima. Ništa se ne može, jedino napustiti i
izaći vani.

Nema nikakvog smisla s njima se prepirati. Možda se nešto

promijeni jednog dana za pedeset ili sto godina, ali sada je tako.
Naravno, uvijek ima izazivača koji se približavaju mojoj dragoj,
nekako ih uspijevam izgurati. Uglavnom, sve dobro prođe, bez većih
incidenata. Lijepo smo se zabavili, najeli, napili i naplesali. Nikad
nisam imao povoljnije novogodišnje zabave u mom životu.

U četiri ujutro krenemo nazad u bungalov. Kako obično šlag dolazi

na kraju, draga mi se tako izazovno naguzi na krevetu. Rukama se
nasloni na oglavlje i zahtijeva dugotrajno jebanje. Nova Godina ne
može bolje započeti. Vrlo obećavajuće, pomislim, samo da je više
43
ovakvih dana i noći i ovakve njene uspaljenosti. Kad mi je draga u
ovom položaju, pruža se zaista spektakularan prizor.

Kičma joj je izvijena u dubokom luku, guzičica natrćena, pičkica strči

sva otvorena, a prizor na njen minijaturni šupčić je božanski. Predaje
se jecajući prilikom svakog mog trzaja, mokra je i uzbuđena.
Udovoljavam njenoj novogodišnjoj želji. Dugo, dugo, dugo održavam
erekciju. Lakne mi kad zatraži:

-Spermu, dragi, spermu!

Želji joj rado udovoljim, dugo ostanem tako ležeći na njoj da je

sperma šta bolje ispuni. Milujemo se i ljubimo dok ne zaspemo
umorni i presretni.

Ujutro posjetimo njenu mamu, dočeka nas tužno raspoloženje.

Netko im je preko noći provalio u dućan i odnio veliku količinu
novca, oko sto osamdeset Eura. S tim se može kupiti krava. Nije mi
jasno da uopće mogu toliko uštedjeti s ovim malim dućanom. Pitam
moju dragu:

-Gdje su držali novac?

-Evo u ovom sanduku svega metar od kreveta u kojem su spavali u

drugoj prostoriji.

-Zašto ne drže novac u banci?

-Namijenjen je za ove praznike, za feštu, htjeli su kupiti neke stvari.

-Provalnik mora biti netko tko je znao za novac. Jesu li uzeli još
nešto?

-Jesu, uzeli su živu gusku i neke manje stvari.

44
Žao mi je, praznici su im pokvareni. Čudim se, jer žive u lošim
uvjetima, a ipak prave neki novac. Ja i moja draga odemo na pijacu i
kupimo drugu gusku. Sva perad se prodaje živa, izložena u širokim
košarama od pletenog pruća. Moja draga je čerupa u dvorištu iza
njihove kuće, raskomada i pripremi kuhati. Cijela obitelj se skupi za
ručak. Svi posjedamo na šest hasura ispod ogromnog mango stabla.

Nekad davno su svi u Hrvatskoj i u regiji znali šta je hasura, osobito u

Bosni. Plele su se u kućnoj radinosti od slame, više ih nema nigdje
vidjeti. Mnogi bi ih objesili na zid kao ukras ili pokriti vlagu na zidu.
Jeftine su, dugo traju i puno su bolji proizvod nego industrijska
alternativa od plastike ili tekstila.

Ovdje su jako popularne, svako domaćinstvo ih ima, primjena im je

višestruka. Na njima se suši riža, klinčići, kava, riba i ostali proizvodi.
Moja draga svima posluži rižu, gusku i piće. Spretna je i sposobna u
domaćinstvu. Zabavljam se snimanjem fotografija i ponekog videa.

-Dragi, snimi onog malog na stablu!

-Koji je to?

-Moj sin.

-Zajebavaš li me opet ili je istina? To je onaj isti mali sa tvoje slike.

-Zajebavam, dragi, to je dijete iz obitelji, od moje rodice.

-Ne znam, draga. Imaš devetnaest godina, a nikad nisi zatrudnjela.

Ovdje je to skoro nemoguće!

-Aaaa, dragi, vidiš li mi tijelo? Da sam rodila, imala bih trbuh i sise bi
visjele. Malo se zajebavam.

45
Snimim malog na stablu, zauzme pozu ruskog vojnika pozdravljajući
šakom na sljepoočnici. To je isti dječak čiju sam sliku već vidio.
Prevelik je da bi joj mogao biti sin. Moja draga se voli zajebavati,
nikad ne znam vuče li me za nos. Kad smo ručali, Larisa se vrati iz
dućana s bočicom ruma. Priča, smije se i zajebava dok je cijelu ne
posrče, pa se valja po hasuri onako pijana. Svi se smiju, zabavno im
je.

Kad ide u zahod, padne i sruši pregradni zid od trske. Snimim tu

smiješnu scenu za uspomenu. Zatim se i moja draga vrati iz dućana s
bočicom i počne piti. Pokušam je spriječiti, ali mi ne uspijeva. Slijedi
primjer starije sestre, dok ne padne na hasuru. Nakon sat-dva sve
ispovraća. Hasura je puna riže, ima riže i u njenoj kosi. Hasuru
istresemo i operemo, a moju dragu legnemo spavati na čistoj.

Vratim se kasnije voditi je kući, još uvijek spava. Ne mogu je tako

ostaviti, pada noć i skupljaju se komarci. Jedva je dignem na noge,
uhvatim oko struka i vodim prema bungalovu. Odjeća joj je
natopljena bljuvotinom, zaudara na kilometar. Kad dođemo do
bungalova, odmah želi leći i spavati.

Podignem je i ponesem u kupatilo. Jedva stoji na nogama, okupam

je, istrljam ručnikom i položim u krevet spavati. Ova me epizoda
iznenadi, jer nije sklona piću. Pivo ne voli, ne da ga ni meni piti, pije
gazirana pića. Prihvatim da im je takav način proslave Nove Godine,
tako se zabavljaju, šta da se radi?

Voće je na Madagaskaru obilato, često je kilogram jeftiniji od litre

flaširane vode. Svaki dan kupim sezonsko voće, najviše obožavam
liči (litchi). Cijela regija je bogata ovim plodom, sedamdeset posto
evropskog uvoza je iz ove regije. Zatim dolazi mango, naranče,
kokosovi orasi, banane, ananas, avokado, grenadille, papaja,
46
rambutan, hljebovac i mnoge druge tropske vrste nepoznate u
Evropi.

Fabioline prijateljice znaju da kod nas uvijek nečeg ima. Rado

navrate, porazgovaraju i najedu se. Neke su joj prijateljice
zanimljive, drage djevojke. Krupna tamnoputa Lalaina je u visokom
stupnju trudnoće. Žao mi je cure, jer joj zbog trudnoće nije
dozvoljeno pohađati školu. Pametna je, govori donekle engleski, a
školovanje joj je zabranjeno. Taj im je zakon vrlo okrutan. Uz to je
bez novaca.

Mojoj dragoj nestane pet tisuća iz novčanika. Eto kako se snađe,

iskoristi priliku dok nitko ne gleda. Jednog dana joj nije bilo druge,
mora na selo kod svoje mame, gdje će roditi. Dijete će odrasti bez
oca, kao veliki broj djece. Domaći momci su neodgovorni, naprave i
nestanu bez ikakvih posljedica, bez plaćanja. Kod njih je to
nemoguće kontrolirati. Djevojke skupo plaćaju tinejdžersku
neopreznost.

Prijateljice ne ometaju moju dragu u ljubavnim igrama. Esperance

nas zateče dok me draga nadrkava stopalima na krevetu. Razdražen
sam i napaljen. Nastavi pričati sa Esperancom, a meni se okrene
guzicom. Nježno joj ga uvalim u vruću pičku. Pokriveni smo dekom,
pa se ne vidi. Lagano prodirem i svršim nedugo zatim uzbuđen ovim
neobičnim okolnostima. Nije nas briga je li prijateljica primijetila.

Djevojke imaju svoje tajne, štite i pokrivaju jedna drugu. Esperance

joj je najbolja prijateljica. Zgodna i lijepa cura, ali vodi kompliciran
život. Nikako se skrasiti s jednim momkom. Naučila se na lak novac
od prostitucije. Ne može prekinuti taj lanac. Ne zna francuski,
ograničena je na domaće momke.

47
Vesela i prpošna, uvijek dobro obučena i našminkana, ali vječito bez
novca. Kad ima, troši nemilice, kupujući piće i časteći prijatelje. U
potrazi za zaradom često ide na otok St Marie. U zadnje vrijeme ima
ozbiljnog i bogatog momka na zapadnoj obali. Prisustvujem
njihovom telefonskom razgovoru:

-Dragi, nemam nikakvog momka, jedini si mi. Odakle ti to?

-Doznao sam preko fejsa.

-Dragi, nije istina, nemoj vjerovati nikome.

Istovremeno dok izgovara, u zagrljaju je drugog momka, za kojeg

tvrdi da ne postoji. Za nju jako dobro odgovara malagaška riječ
maditra koja ima dva značenja: nevaljana, zločesta osoba i
preljubnica. Kasnije mu javi da je trudna, ali laž ne spašava vezu.
Momak je prikupio informacije. Jedanput je Esperance na St Marie i
nema novaca za povratak. Moja draga zatraži:

-Dragi, Esperance pita novac za brod.

-Zašto ne pita svog momka?

-Nema trenutno momka i pita tebe da posudiš.

-Kako bi to vratila?

-Jebala bi se s tobom.

-Draga, ne dolazi u obzir. Ti si ljubomorna!

-Ne, dragi, Esperance mi je najbolja prijateljica, za nju bih to učinila.

48
-Ma ne može! Možda bi bilo u redu ispočetka, ali kasnije bi moglo
otrovati našu vezu. Neću riskirati! Dovoljan mi je seks s tobom, ne
treba mi više! Nisam odgovoran za nju, nek se snalazi kako zna!

-Aaaa, dragi, samo te iskušavam da vidim kako razmišljaš.

-Ne brini draga, uvijek sam ti vjeran.

Moja draga mi kaže za svoje prijateljice:

-Kad sam išla u školu u Fenerive Est i živjela s Alanom, moje

prijateljice bi došle kod mene kući i ručale bi, častila sam ih i gostila.
Onda bi krenule u disko zarađivati, a ja bih ostala kod kuće gledati
televizor.

-Draga, jesi li se bavila kad prostitucijom?

-Da, kasnije, kad sam prekinula s Alanom. Ali nisam bila na ulici kao
cure koje tu vidiš. Vazaha bi me tražili i pitali u gradu u šetnji.
Govorim francuski i zahtijevala sam sto tisuća za noć. Ispod toga ne
bih ni razgovarala. Naprimjer, da mi netko ponudi dvadeset-trideset
tisuća, bacila bih mu ih u lice.

-Draga, kako si se štitila od trudnoće?

-Primala sam injekcije u rame. Zaštita traje tri mjeseca i onda opet.

-Draga, dobro si zarađivala, gdje ti je novac? Sve šta imaš u kući je

uglavnom kupio Alan.

-Najviše sam trošila na odjeću, cipele, nakit i izlaske. Još i sad mi je

ormar pun odjeće iz tog vremena.

Mislio sam da su žene

49
Sve nevine i poštene

Ali sam se prevario

I u kurvu zaljubio

Adio Mare, adio bella Napoli

Adio cara mia, adio ljubavi

Tvrdoglav sam i naopak. Kad vidim nepremostivu prepreku, ne

odustajem, još više se trudim da je prebrodim. Sumnjam u to već
dugo, sad je sve jasno. Ali obećali smo jedno drugome da se prošlost
ne računa, obećanje ću održati. Njeno priznanje mi pruža
mogućnost životne misije; izbaviti je od moguće zle sudbine. Želim
napraviti bar jedno dobro djelo u životu, kao šta je Majka Tereza
rekla:

“Ako ne možeš nahraniti sto ljudi, nahrani jednoga”.

U ovim krajevima djevojke nemaju veliki izbor, posla nema.

Prostitucija je često jedini logični izlaz za ljepuškaste djevojke.
Nadam se da nije previše ogrezla i iskvarila dušu i da još nije kasno
iščupati je od tog zla. Mislim da strpljiva kršćanska ljubav treba sve
pobijediti. Znam da ima puno dobrih osobina.

Jedna je od miliona djevojaka u Africi kojoj život nije lak i koja

zaslužuje bolje. Otkako sam pokvario odnos sa vlastitom kćerkom,
imam potrebu brinuti se o nekome, neka to bude moja draga
Fabiola! Uskoro nađem slijedeće njene poruke, upućene Andreasu:

-Dragi, volim te zauvijek!

50
-Dragi, trebam ljubav s tobom zauvijek, želim biti kraj tebe svaki
dan!

Momak je zahtijevao seksi fotografije. Poslala mu je jednu s

natrćenom guzicom u tangi, negdje na granici dopustivog i
nedopustivog. Pitam ju:

-Draga, nešto previše voliš ovog Andreasa?

-Ahhh, dragi, nemoj vjerovati fejsu, na fejsu sam neka druga osoba.
Lažem i svašta kažem šta bi pojedinci htjeli čuti. Zašto im ne priuštiti
malo zadovoljstva? A svaki dan sam u postelji samo s tobom.

-Tko je taj Andreas?

-Dragi, ne brini za njega. Još je dijete, mlađi je od mene. To je onaj

šta sam ti pričala da sam plakala kad je otišao na Mauricius. Još
uvijek je tamo, ide u školu.

-Je li Francuz?

-Da, Francuz, ali je dugo živio na Madagaskaru.

-Kako si ga upoznala, kakva je to veza?

-Dragi, njegov tata me platio praviti mu društvo. Otišla sam s njim i

njegovom mamom autom u glavni grad Antananarivo, gdje imaju
prekrasnu kuću. Tamo sam živjela kao princeza mjesec dana.

-I onda si se karala sa sinom, a još više s tatom?

-Dragi, njegovog tate tamo nije bilo. Roditelji su mu rastavljeni, živio

je s mamom u glavnom gradu. Tata živi s drugom ženom negdje
blizu Soanierana Ivongo preko rijeke u jednom selu uz more.

51
-Taj Andreas je sigurno bio djevac? Sigurno si mu bila prva žena u
životu?

-Ne znam, nisam ga pitala, nije me bilo briga. Jebavao je normalno,

kao ti i kao ostali. Nije se moglo primijetiti neko neiskustvo, volio je
puno jebavati.

-Tata te sigurno isprobao, prije nego te nabacio svome sinu?

-Ne, dragi, izabrao me po izgledu i znanju francuskog. Vidio me u

disku Volume 5 i pitao. Pristala sam, momak je bio simpatičan, visok
i lijep, a ni novac nije bio loš. Slušali smo glazbu, gledali televizor i
zajebavali se kao djeca, bilo mi je prekrasno s njim. Kad je otišao,
znala sam da je sve gotovo.

-Zašto bi bilo gotovo, ako ste se voljeli?

-Dragi, on je prije svega dijete. Bio mi je drag, ali nije muškarac koji
bi zadovoljio sve moje potrebe. Zato jedan drugome šaljemo
porukice, jer od naše veze ne može biti nikad ništa.

-Ne znam, opasan mi je i on i njegov tata.

-Dragi, previše proučavaš telefon, ispadam višestruka preljubnica.

Kao da sam nekakva pokvarena žena, a nisam. To je samo bla bla, to
je fejs bla bla. Tako se danas radi da napravimo život zanimljivijim.
Volim te, ne spavam ni sa kim drugim nego s tobom. Mislim da je to
najvažnije.

Šta reći nakon ovih ženinih riječi? Samo da je nevinašce, da mudro

zbori i da je puno volim za vijeke vjekova. Stvarno, ne mogu joj ništa
drugo zamjeriti. Ipak, potrudim se prevesti svu njihovu prepisku:

52
-Alo, kako si?

-Dobro, a ti?

-Bb, zaboravio si me.

-Ne, ali nemam puno vremena.

-U redu, nema problema bb, volim te zauvijek.

-I ja tebe volim, lijepa moja. Pošalji mi svoju golu sliku, počinjem te

zaboravljati. Poslat ću ti svoju.

Pošalju jedno drugome sliku, Fabiola u tangi.

-Hvala bb.

-Bb, ti me voliš!

-Da, ali još više bez odjeće. Volio bih te vidjeti golu na mom krevetu
sa mnom.

-Hmmmm, bb, nedostaješ mi!

-Mislim na tebe potpuno golu.

-Sutra ću ti poslati golu sliku.

-U redu, u redu.

-Bb, želim voditi ljubav s tobom, dragi!

-Ja također i to šta prije. Pošalji mi jednu sliku grudi, molim te.

-Dragi, nemam sliku.

53
-Pošalji mi slijedeći put sliku golih grudi.

-U redu, bb. Dragi, trebam ljubav s tobom zauvijek, želim biti kraj
tebe svaki dan.

Jednu večer smo u bungalovu i pripremamo se na spavanje. Mojoj

dragoj zazvoni telefon. Govori francuski s nekim muškarcem, pričaju
nekoliko minuta, a pri kraju razgovora kaže:

-Ljubavi, volim te zauvijek!

Kao da me polila hladnom vodom. Ostanem zapanjen, u nevjerici,

ne vjerujem vlastitim ušima. Nešto drugo su poruke, takve poruke
često šalje na različite strane, ovako uživo me strašno pogodi.

-Pakiraj svoje stvari, završili smo! Vrati se u svoj stan, gotovo je!

Objesi mi se oko vrata:

-Aaaaaa, ne dragi, zašto?

-Pa nisam glup. Toliko razumijem francuski, u ljubavi si s ovim

momkom, možeš slobodno ići k njemu.

-Dragi, to je samo bla bla. Samo tebe volim, s tobom spavam.

-Spremaj svoje stvari, nemamo šta više pričati.

-Ne idem nigdje, ostajem s tobom zauvijek. To je samo Viktor, moj

odličan prijatelj. Tako pričamo između sebe. Dragi, nisam se nikad
jebala s njim.

-Mandenga (lažeš), ne može biti. Nisam gluh, čuo sam kako mu

izjavljuješ vječnu ljubav.

54
-Istina je, dragi. ovo šta govorim. Htio je jebati, ali sam u to vrijeme
baš imala mjesečnicu. Namjestila sam mu drugu curu. Tako je bilo i
ostali smo samo dobri prijatelji.

-Odakle je?

-S otoka Mayotte.

Mayotte se geografski nalazi u Komorskom otočju nadomak

Madagaskara, sat-dva leta avionom. Politički pripada Francuskoj,
iako su Muslimani devedeset sedam posto stanovništva.
Referendumom su se odcijepili od Komora. Danas im je standard
života puno bolji nego na ostalim Komorima. Zato mnogobrojni
brodovi s izbjeglicama stalno dolaze na Mayotte, teritorij EU.

-Koliko si dugo bila s njim?

-Mjesec dana na St Marie. Sve je jako dobro plaćao, samo da mu

pravim društvo.

-Draga, mandenga (lažeš), ne može biti mjesec dana s muškarcem

bez spolnog odnosa.

-Dragi, istina je. Premlad je za mene, svega dvadeset i četiri godine,

na takve se ne palim. Stvarno smo bili i ostali odlični prijatelji,
namještala sam mu druge cure za seks.

Draga me sve vrijeme grčevito drži i ne mogu se otrgnuti njenom

zagrljaju. Završimo na krevetu u još jednom fenomenalnom
sjedinjenju tijela koje nadmašuje kilometrima i miljama svaku
simfoniju i sve moguće izražaje svih grana umjetnosti. To je kraj
našeg prvog ozbiljnog sukoba. Zamalo se ova predobra veza

55
prekinula. Sve se događa s telefonom koji sam joj kupio i bonovima
koje ja plaćam.

Kako su lijepa bila vremena bez mobitela i fejsa, sve je bilo

jednostavnije. Ali, povratka na staro nema, može samo biti lošije u
budućnosti. Za koji dan moja draga zahtijeva:

-Dragi, kupi mi skuter!

-Zašto, šta će ti?

-Da idem u školu i za kretanje po gradu.

-Draga, ceste su jako loše. Samo je glavna cesta asfaltirana, ali je

puno rupa. Šta bih da ti se nešto dogodi, da padneš i razbiješ glavu?
Proganjalo bi me cijeli život, a ja bih bio krivac. Ne dolazi u obzir!

-Dragi, zašto nećeš kupiš, treba mi. Sve djevojke u gradu bi bile
ljubomorne i rekle bi kako si dobar.

-Draga, švrljala bi skuterom. Mogla bi na brzinu otići, pojebati se s

nekim, a da ništa ne primijetim.

-Ahhh, dragi, nemaš povjerenja u mene.

-Imam povjerenja u tebe, ali skuter ne dolazi u obzir nikako.

Razgovaram o tome s prijateljima, savjetuju mi ne kupovati ga. Puno

je bolje kupiti teren za kuću ili izgrađenu kuću. To je interesantnije i
puno važnije, nego plaćati bungalov. Prijelazna faza bi bila
iznajmljena kuća. Zamolim ih pogledati okolo i raspitati se kod ljudi
šta je na tržištu. Počnu stizati informacije, prodaje se ovaj teren,
prodaje se ona kuća. Iznajmimo stančić iza restorana La Amitie.

56
Približava se vrijeme mog odlaska u Hrvatsku, kad stigne novi
zahtjev:

-Dragi, kupi fotelje za kuću.

-Draga, kupit ću fotelje kad se vratim.

-Znači da se nećeš vratiti kad tako govoriš. Ako se misliš vratiti,

svejedno ti je kupiti sad. To bi ujedno bio zalog tvog povratka, više bi
ti ja i moji roditelji vjerovali.

-Dobro, draga, ako zaista tako misliš, neka bude, kupit ćemo fotelje.

U našem gradu nema dućana namještaja. Moramo ići u susjedni

Fenerive Est u kojem je moja draga živjela s Alanom. Do tamo je
šezdeset dva kilometra i dva sata vožnje autobusom po cesti punoj
rupetina. Kad smo stigli, trebam Internet, otiđemo u hotel Le Choix,
popijemo piće i odmorimo se od naporne vožnje. Posluži nas osobno
vlasnik hotela. Kad smo otišli, kaže mi draga:

-Dragi, onaj vlasnik mi je tražio broj telefona.

-Kad je to uspio?

-Dok si bio u zahodu.

-Jesi li mu dala?

-Nisam, naravno.

-Kako mu je to palo na pamet?

-Sjeća me se, bila sam dva tjedna u ovom hotelu s jednim Talijanom.

-Kakav je bio Talijan?

57
-Dobar, imao je dugu kosu do pola leđa.

-Draga, imala si jebače iz svih zemalja, internacionalna si jebaljka!

Jesi li imala Kineza?

-Mjesec dana sam živjela s jednim Kinezom.

-Kad si to sve dospjela napraviti?

-Kad sam prekinula s Alanom. Prvo sam prodala televizor, a onda

sam morala tako, šta drugo?

-Kako je bilo s Kinezom?

-Lijepo, kuhala sam mu, jedino je bio problem da je obožavao

svinjetinu, a ja je ne smijem jesti. Kad bi ti slučajno jeo svinjetinu, ne
bih te smjela poljubiti.

-Zašto ne smiješ svinjetinu? Vjera ti ne zabranjuje.

-Svinjetina mi je tabu, isto kao i riječni som i raža. Neke vrste su mi

zabranjene.

-Tko ti je zabranio?

-Mama. Ona najbolje zna naša tradicionalna vjerovanja. Svatko ima

neke drukčije zabrane.

-Dobro, draga. A koliki je bio kurac Kinezu?

-Hahaha, normalan, ali kad je jebavao, roktao je kao prasac.

Pritom napravi grimasu lica oponašajući roktanje i njegovo dahtanje.

Stvarno je prigodna asocijacija.

58
-Jesi li ga voljela?

-Jesam, taj mjesec dana sam imala normalan život. Išla sam na
pijacu, kuhala i uživala kod kuće. Eto vidiš onu veliku plastičnu kantu
za pranje odjeće. To mi je uspomena na njega, on je kupio.

-Znači, od svih tvojih muževa. Kinez je osvojio brončanu medalju po

vremenu provedenom s tobom. Prvi je Alan, drugi Patrik, a Kinez,
Andreas i Viktor dijele treće mjesto, svaki po mjesec dana.

Stignemo do dućana namještaja. Tražimo svugdje unaokolo, fotelje

se prodaju samo u garnituri za šest ili sedam sjedećih mjesta. Opet
proklinjem državu, proizvođače i trgovce.

-Kad ćemo imati toliko gostiju? Zašto ne prodaju fotelje na komade

ili u manjim garniturama. Osim toga, ovo ne može stati u tvoj stan,
stan je premalen.

Sad mi je jako krivo da nisam uzeo mjere. Nisam očekivao ovako

nešto. Kakav je ovo ludi sistem? Prvo nema u našem gradu
prodavaonice namještaja. Dođemo u drugi grad i prodaju samo
velike garniture.

-Dragi, stat će u stan bez problema, znam kako.

-Draga, najbolje kupiti pet plastičnih stolica.

-Ako misliš kupiti stolice, moraš mi kupiti televizor.

Nema s njom rasprave, na ovaj ili onaj način moram kupiti nešto s
njene liste želja. Uzmemo crnu garnituru; veliki trosjed, dvosjed i
fotelju. Više nema prostora u sobi, fotelje udaraju pravo u krevet.
Svi članovi obitelji se dođu diviti novoj garnituri. Na skučenost se

59
samo smiju, to im nije problem. Kupim debelu spužvu, koja se ovdje
koristi kao madrac i ukrasnu mrežu za komarce.

Postavimo je na baldahin iznad kreveta. Moja draga objesi zavjese i

plahte ljubičaste i svijetlo plave boje na pregradne zidove od
bambusa. Tu prenoćim dvije zadnje noći prije polaska. Prvi problem
je prolaz bez vrata u susjednu prostoriju u kojoj živi jedna obitelj.
Prolaz je pokriven štapovima i tankom plahtom, tako da je sve
prozirno, naši susjedi točno mogu gledati šta radimo u postelji.

Drugi problem je da gazim do zahoda preko zemlje nasupanom

vodom, kao kroz močvaru. Nije ugodno, moram stalno prati noge
prije ulaska u kuću. Treći problem je kad me ujutro u pet sati budi
nekakvo lupanje, a uskoro guši dim. Šta je sad, nešto gori? Naši
susjedi sjeckaju treščice za potpalu i lože vatru unutar svog stana, a
između dva stana je sve prozračno.

Četvrti problem je potporna greda na verandi gdje se kuha, pere

odjeća i posuđe, sjedi s gostima i leži na hasuri u hladovini. Greda je
tako nisko ugrađena da lupnem glavom svaki put kad prođem.
Proklinjem građevinare, a moja draga ima svoje tumačenje; moja je
krivica da sam previsok i ne pazim. Peti problem; stalno treba
donositi vodu u kantama. Sretni smo da nam česma nije daleko.

Šesti problem su mnogobrojni razapeti konopci za sušenje odjeće

ispred kuće. Svaki dan susjedi peru odjeću i nemoguće je prolaziti
kad se ide po vodu. Sedmi problem je gomilanje smeća, nema
odvoza u cijelom gradu. Pokupi se u vreću, dovuče do rijeke i
isprazni. Plastika obično završi negdje na plaži, ostali materijali se
većim dijelom razgrade. Na nekim mjestima se taloži i tako proširuje
obala.

60
Količina generiranog smeća raste s porastom standarda i
predstavljat će veći problem u budućnosti. Osmi problem su česte
planske redukcije struje, isključi se popodne u šest i uključi u osam
uvečer, zatim se isključi kasno noću i uključi ponovo tek u osam
ujutro. Proizvodi se na dizel u nevelikom pogonu na rubu grada.
Proizvodnja na dizel je najskuplja i jedva zadovoljava potrebe grada i
okolice.

Ne smijem se previše žaliti, jer ima puno naselja bez struje.

Elektrifikacija nije dosegla ni dvadeset posto stanovnika
Madagaskara, a u selima sedam posto. Tamo gdje je ima, mnogi
ljudi nemaju novca za plaćanje. Prosječno domaćinstvo ima dvije
rasvjetne žarulje i nijedan električni aparat.

Deveti i najveći problem je zahod za veliku nuždu. Nema rupu u

zemlji, nego je sklepan iznad zemlje, moram se popeti na njega i
čučnuti. Teško je održavati balans u tom položaju. Izmet se gomila
na dnu te improvizirane školjke. Tropski su uvjeti, pa se skupljaju
muhe i razmnožavaju crvi. Zahod za malu nuždu je podnošljiv.
Ograđen je trskom, po podu od trske se mokri, a na istom mjestu se
i kupamo.

Kad se kupam, donesem veliku plastičnu kantu punu vode i malom

plastičnom kanticom se polijevam po tijelu. Baš živim u tipičnim
afričkim uvjetima, pomislim. Valjda je i to nekakvo drugačije
iskustvo, živjeti među Afrikancima, biti s njima u istom susjedstvu.
Neće mi ništa biti, a iznajmljivanje je puno povoljnije od plaćanja
bungalova. Sjetim se mog boravka u Maputu, glavnom gradu
Mozambika.

Bili smo među Afrikancima, ali u drugim uvjetima. Živjeli smo u

kompleksu od trideset dvije kuće ograđenom zidom i električnom
61
žicom. Naša kompanija je izgradila kompleks i brinula o svemu. Imali
smo naoružane stražare i najbolje uvjete. Za one preko zida smo
samo brinuli da nam ne bi preskočili zid. Imali smo odličan teniski
teren u sredini naselja i reflektore za noćnu igru, jer po danu je
vruće.

U kućama smo imali prvorazredne uvjete, satelitsku antenu, klima

uređaje itd. Izvan kuće je bio vrt u kojem je moja bivša žena zasadila
četrdeset palmi banana, papaje, kokosovih oraha i druge egzotične
biljke i cvijeće. Ustvari, nije ona osobno, nego njen vrtlar. U kući je
imala i sluškinju koja joj je kuhala, čistila i prala odjeću. Nadzirala je i
gledala sapunice na televizoru, dok sam ja bio na poslu.

Dođe dan mog odlaska. Moja draga me otprati do Tamatave,

prenoćimo jednu noć u hotelu. Vodimo ljubav dvaput uvečer i
jedanput ujutro. Želim šta duže zadržati sjećanje na nju, njeno tijelo
i mirise. Već imam organiziran autobus do glavnog grada. Otpratim
moju dragu do autobusne stanice za Soanierana Ivongo. Smjestim je
na dobro sjedalo, zajedno smo do zadnje minute.

Snimim njenu zadnju fotografiju dok sjedi u autobusu. Lice joj

izražava takvu tugu, kao da stvarno neću nikada doći. Znam da će
plakati čim autobus krene. Pođem autobusom tvrtke Cotisse u
glavni grad Antananarivo. Imam čak WiFi u autobusu. U kontaktu
sam sa južnokorejskom prijateljicom Min-ji. Mi svjetski putnici smo
srodne duše i vrlo solidarni, seks nam nije prioritet.

Sreo sam je nekoliko mjeseci ranije u Maputu, glavnom gradu

Mozambika. Pokazao sam joj Maputo, a kad je odlazila, nosio sam
joj teški ruksak do glavne ceste, odakle je autostopirala. Stignem u
hotel u Antananarivo, Min-ji me čeka na recepciji. Uzmem sobu sa

62
dva kreveta, ne namjeravam varati moju dragu. Pričam s njom dugo
u noć o iskustvima s putovanja, a nju zanima moja draga:

-Oprosti šta te pitam, ali zar te ne smeta njena boja kože? Jako su
tamne.

-Ne smeta mi, nisam rasista. Svijetla, tamna, koja razlika? Moja
draga nije toliko tamna kao druge.

Pokažem joj slike. Lijepa je, nije boje čokolade, nego bijele kave, ali
to ju ne zadovoljava. Kao da je djelomično ljubomorna ili je žensko
rivalstvo.

-Premlada je za te! Znaš li da je s tobom najviše zbog novca?

-Znam, ali me ne smeta. Nije veliki novac, mogu si priuštiti. Nadam

se da je dovoljno ljubavi.

-Ne bih im nikako vjerovala. Premazane su svim mastima i

nepouzdane su. Imala sam prilike vidjeti. Danas su s jednim, sutra s
drugim. Oprosti mi, ali mislim da će biti s drugim dok budeš
odsutan. To je kod njih tako jednostavno i prirodno, kao nama piti
vodu.

-Ne tražim idealnu djevojku visokog morala. Zasad mi je lijepo s

njom, ne mogu se previše žaliti. Njoj je lijepo sa mnom, mislim da
me voli.

Min-ji putuje dvije godine po svijetu sama, puno hoda sa teškim

ruksakom, autostopira i često spava besplatno kao danas u mojoj
sobi. Visokog je morala i neće seks sa muškarcima. Priča mi o svojim
neugodnim iskustvima, ali ne kaže sve detalje. Naslutim da je bilo

63
pokušaja silovanja, nekoliko puta su je pljačkali. Dosta joj je Afrike,
želi se vratiti u civilizaciju, Evropu ili Daleki Istok.

Na putu po Madagaskaru je bolovala od tifusne groznice. Časne

sestre u katoličkoj bolnici u malom mjestu Vohipeno na jugoistočnoj
obali su je liječile tri tjedna. Dobro je prošla, prilično se oporavila.

Iz Antananarivo prvo letim u Pretoriu preko otoka Reunion, otoka u

Indijskom oceanu blizu Mauriciusa. Politički pripada Francuskoj i EU,
iako je bijelaca tek oko dvadeset pet posto. Standard na otoku i
cijene su evropske. Brzo to shvatim kad mi kažu da je najniža cijena
hotelske sobe osamdeset Eura. Sa dva Eura za moj bungalov na
osamdeset, prenagli je skok.

Avion je kasnio u polasku, vrlo kasno smo došli, a zračna luka se

zaključava preko noći. Sa mnom je bračni par mladih liječnika u istoj
situaciji. Svi troje odlučimo radije odspavati nekoliko sati na klupi
izvan aerodromske zgrade. Blizu je ponoći, a zračna luka se otvara
ujutro u pet. Sreća da noći nisu hladne, obožavam ovu klimu na
obalama Indijskog oceana.

Provedem tri dana u Pretorii, glavnom gradu Južne Afrike. Lijep je

grad, tu sam dolazio mojim terencem dok sam živio u Mozambiku.
Prvo posjetim hrvatsko poslanstvo:

-Trebam vizu za moju zaručnicu sa Madagaskara. Još nema

putovnicu, samo trebam informacije.

-Gospodine, može dobiti tri mjeseca. Morate garantirati troškove,

uplatiti nešto novca i to je to.

-Malo mi je tri mjeseca, može li duže?

64
-Oženite ju u ta tri mjeseca, pa može duže.

-Živio bih s njom nevjenčano.

-Jel’da, gospodine? A koliko godina ima ta vaša zaručnica?

-Sigurno da ima manje od pedeset, ali je punoljetna.

-Znate šta? Ipak smo mi neka katolička zemlja, gdje se ne može

svašta dozvoliti.

-Kakva smo mi to katolička velesila? Kad dođem u državne službe,

sve još miriše na jugoslavenski komunizam. Zaposlenici rade ako ih
je volja, kao u samoupravljanju. Stranke se primaju svaki treći dan
po dva-tri sata. Kavice se piju, kao šta su se pile u Jugoslaviji.

-Vi gospodine imate krivu sliku o Hrvatskoj. Možda dugo niste bili?

-Ne, Vi imate krivu sliku jer ste iz Zagreba, a u manjim mjestima je

ovako. Ne znam kakvo bi ćudogrđe bilo živjeti s mojom punoljetnom
nevjenčanom ženom? Koliko ljudi živi nevjenčano u Hrvatskoj?

-To je drugo, hrvatski su građani, a tvoja je strankinja.

-Dakle, najebali smo ako nas preplavi migracioni val mladih

jebežljivih udavača iz nekatoličkog svijeta. Ali, zanimljivo, zaručnica
mi je katolkinja. Asimilirat ćemo je, naučit ću je pjevati domoljubne
pjesme.

-Gospodine, imamo ovakve propise kakve imamo.

-Nema logike da se meni, povratniku iz Australije, ne dozvoljava

dovesti nevjenčanu ženu, da mi pomogne trošiti ušteđevinu i
mirovinu u Hrvatskoj. Živjet ćemo drugdje i ta zemlja će profitirati.

65
-Gledajte, gospodine, onako neslužbeno, ovo vam ne bih smio reći.
Možete ju dovesti na tri mjeseca turističku vizu, pa u lokalnom MUP-
u produžite. Kažete im da je vjenčanje u pripremi i šta ja znam. Tako
produžite više puta, nakon tri godine stječe sva prava kao vaša
vjenčana žena. Potom možete započeti proces rješavanja njenog
državljanstva.

-Dobro, hvala na informaciji. Zasad je prva prepreka napraviti joj

putovnicu, a ni to nije lako.

U poslanstvu Madagaskara u Pretorii pokušam organizirati

rezidencijsku kartu, opet bezuspješno. Jedino dobijem savjet i
adresu kamo se trebam obratiti u Antananarivo. Trebam prvo
osnovati vlastitu tvrtku. Proces je dug i složen, bojim se da neće biti
moguće. Kad sam došao u Hrvatsku, nađem se sa sestrom. Već sam
joj preko telefona pričao o mojoj ljubavi.

-Brate moj, ne sviđa mi se to! Sa devetnaestogodišnjakinjom si,

puno mlađom od tvoje kćeri!

-Seko, volimo se, godine nisu važne. Želim ju dovesti ovdje. Njene
godine i godine moje kćeri nemaju nikakve veze, to su dva odvojena
nepovezana broja.

-Šta ako te ostavi? Realno je za očekivati, prije ili kasnije.

-Ako me ostavi, valjda ćemo živjeti neko vrijeme sretno, bilo to šest
mjeseci, dvije godine ili pet. Poslije toga nađem drugu na istom
mjestu gdje sam i nju našao. Ili mogu živjeti sam.

-Izvući će ti novac, iskoristiti te i produžiti svojim putem.

66
-Seko, spreman sam riskirati slomljeno srce. Neće mi ništa biti,
dovoljno sam jak. A novac mi ne može tako lako izvući, vrlo sam
oprezan.

-Braco, uvijek si bio najpametniji u našoj obitelji, svi smo od tebe

puno očekivali. Mislili smo da ćeš u najmanju ruku ovdje otvoriti
kakav hotel kad se vratiš iz Australije. A ti se potežeš s
kurveštinama!

Sestra mi je jako konzervativna, kao uostalom ogromna većina

stanovništva Hrvatske. Sad me baš direktno uvrijedila nazivajući
moju ženu kurveštinom, a da uopće ništa ne zna o njoj. Razlog je
njena mladost i automatska predrasuda da je sa mnom zbog novca.
Zašto mlada cura ne može slobodno izabrati bez predrasuda s kim
želi živjeti? Zar sam ja loš izbor? Zar starije žene ne koriste
muškarce?

Tako se nastavi moja borba u samoj obitelji. Mlađa sestra se također

protivi ovoj vezi. Nije pravo ni bratu, ni mojoj majci. Svi predviđaju
da se neće dobro završiti i da će mi uzeti dobar dio novca. Moja teta
je najpozitivnija i najmudrija od svih, sa velikim vlastitim životnim
iskustvom:

-Čula sam da se ženiš?

-Istina, samo bez vjenčanja i papira. Imam puno problema sa

familijom, jer je premlada.

-Ako je premlada, njen je problem i rizik biti s tobom ili ne. Ona je ta
koja može birati. Zašto svima govoriš da je premlada? Dodaj koju
godinu, mora li svatko znati svaki detalj?

Druga rodica me pita:

67
-Reci mi koje je godine rođena, pa ću vidjeti jeste li jedno za drugo.

-1998.

Kad je slijedeći put vidim:

-Pogledala sam vam godine. Ovako ti stoji; veza će se održati samo

ako je zaista prava ljubav u pitanju. Inače vam zvijezde nisu
naklonjene po samim godinama rođenja.

U Hrvatskoj boravim uglavnom u Betini, malom mjestu na otoku

Murteru gdje mi žive majka, brat i mlađa sestra. Veljača je, užasno je
hladno, navikao sam na tropsku klimu. Nosim vojničku potkapu
indijske vojske sa putovanja po Himalaji. Svih zanimaju vijesti iz
svijeta, ubrzo nastane zajebancija:

-Znaš li koliki su grci na Madagaskaru? Svaki od kilograma!

Za one koji ne znaju šta su grci, to su sitni morski pužići, koji žive na
stijenama uz obalu. Popularni su u vrijeme gladi i ratova, više ih
nitko ne skuplja i ne jede. Nije vrijedno truda.

-Znaš li koliki su grmalji (jestivi rakovi) na Madagaskaru? Svaki ko

kartilac (košara od pletenog pruća).

-Šta si radio tamo?

-Uglavnom ljubuckao i jebuckao.

-Tako je, to se traži! Dovedi kakvu mladenku ovim neoženjenim

momcima!

68
Stvarno, Marsel me zamolio naći mladoženju za njegove dvije
neudane sestre. Imam njihove slike. Puno je neženja u Betini, ali
prepreke su mnogobrojne; od boje kože do mladosti:

-Koliko je stara?

-Dvadeset četiri godine.

-Premlada je!

-Njoj ne smetaju tvoje godine. Hoće sigurnost i vjernost, posao i

obitelj, a ne samo seks.

Ostanem srediti neke poslove. Među ostalim, organiziram izgradnju

kućice u polju, želim tu dovesti moju dragu. Žuri mi se natrag na
Madagaskar, mjesec dana odvojenog života je dugo. Moja draga je
zaprijetila naći drugoga, ako se ne vratim za mjesec dana. Čim avion
dodirne pistu, nazovem je:

-Draga, evo me na aerodromu, stigao sam. Volim te, volim te, volim
te, poljubac, poljubac, poljubac!

-Dragi, dobro došao! Nedostajao si mi puno sve ove dane, volim te,
volim te, volim te, poljubac, poljubac, poljubac! Dragi, putuješ li
večeras u Tamatave ili sutra?

-Draga, umoran sam od puta, nisam spavao u avionu, noćit ću ovdje,

pa ću sutra ujutro u Tamatave.

-Dragi, hoćeš li da dođem u Tamatave ili ne?

-Tvoja odluka, noćit ću tamo sutra, stići ću oko šest-sedam uvečer.

-Dobro, u redu, onda ću doći.

69
-U redu draga, puno te volim!

-Gdje ćemo se naći i kad?

-Draga, najbolje otiđi u školu ujutro i kreni oko podne. Naći ćemo se
u hotelu Ny Antsika. Uzmi sobu, istuširaj se, operi pičku i gledaj
televizor. Zatim ću doći malo lizati, puno sam te željan.

-Hahaha, zovi recepciju. Nađemo se u hotelu, pušit ću ti kurac i

cijelog te izljubiti.

Dugačak je put taksijem s aerodroma do hotela. Smjestim se u sobu,

odem na ručak u restoran i pojedem odrezak sa salatom. Vratim se
u sobu i odspavam koji sat. Uvečer sam spreman za izlazak u moj
omiljeni hotel Le Glacier, gdje svaku večer svira živa glazba. To je
popularno mjesto za izlazak Evropljana koji žive u glavnom gradu.
Nađe se turista i prolaznika, a skupi se dosta mladih djevojaka.

Zarađuju provodeći noć sa gostima. Ne pada mi na pamet tražiti

njihove usluge. Nikad nije gužva, atmosfera je ugodna. Radujem se
sutrašnjem susretu s mojom ženom, samo se želim malo opustiti uz
glazbu nakon duga puta. Sutradan me čeka put autobusom devet
sati. Razgledam djevojke koje mi privlače pažnju izazovno njišući
kukovima. Nehotice ih uspoređujem sa mojom ženicom.

Nijedna joj nije ni blizu po privlačnosti, eleganciji, ljepoti ni seksipilu.

Lagano ispijam domaće piće Fresh, pola-pola mješavinu piva i
limunade sa vrlo malo alkohola.

Vratim se pješke u hotel. Devet je sati, ulice su mračne, glavni grad

zna biti opasan noću, previše je sirotinje. Ovaj put sam prošao puno
puta, imam samopouzdanja. Sutradan se ukrcam u autobus i
pošaljem poruku dragoj da dolazim ranije. Stalno sam u vezi s njom
70
ili porukom ili razgovorom. Kad sam stigao na autobusni kolodvor u
Tamatave, ne mogu dočekati da se odvežu torbe s krova.

Uzmem rikšu do hotela da iznenadim dragu u hotelskoj sobi

uspaljenu i vruću. Na recepciji platim brzo račun i popnem se dva
kata s torbama. Kucam na vrata, nitko ne odgovara. Šta je sad?
Nismo se tako dogovorili! Već je pet i po popodne, dakle nisam
previše uranio. Recepcionarka kaže da je bila i izašla. Pošaljem joj
poruku. Kako nema odgovora, nazovem je i kažem da sam ispred
hotelske sobe.

Nisam razumio gdje se nalazi, nestrpljivo je čekam više od sat

vremena. Zamišljam razne scenarije, šta se moglo dogoditi i gdje je.
Ovaj grad nije toliko veliki, nema zastoja prometa da joj treba sat
vremena. Popnem se na krov hotela, gledam prilaznu ulicu da vidim
hoće li je netko dopratiti. Kad je stigla, padnemo u zagrljaj, dobro se
izljubimo i izjavimo jedno drugome ljubav na četiri jezika.

-Draga, gdje si bila? Čekam te već više od sat vremena!

-Dragi, šetala sam po plaži, nisam vidjela tvoju poruku. Kad si me

nazvao, išla sam pješke, pa rikšom.

-Draga, ne može biti! Od plaže do hotela je dvadesetak minuta! S

kim si bila na plaži?

-Sama, poželjela sam šetnju.

-Ali draga, dolazim nakon mjesec dana i dogovorili smo se da me

čekaš u krevetu svježe okupana.

-Došao si ranije!

71
-Poslao sam ti poruku da bih mogao doći ranije.

-Nisam vidjela! Samo se sjećam da dolaziš oko šest-sedam.

-A ti si došla u šest i po i to nakon moje poruke i poziva.

Raskomotimo se u sobi, istuširam se i ostavim pitanja za kasnije.

Prvo joj obližem pičku prema obećanju, zatim je dobro isprčim. Brzo
svršim, vrlo sam je željan. Nisam jebavao mjesec dana, a sama
nazočnost moje drage me strašno napalila. Lijepa je i jebozovna,
uvija se ispod mene i stenje, vidim da me još uvijek voli i šta sad?
Crv sumnje mi ipak ne da mira! Vidim da joj je pička obrijana.

Tražio sam od nje prije polaska da je ne brije i ne šiša, nije me

slušala. Za koga je to napravila? Trebao je biti zalog vjernosti, sad je
nestao. Kad kasnije legnemo iscrpljeni, pregledamo telefone jedno
drugom, kako smo uobičavali ranije. Vidim puno sumnjivih poziva i
poruka, osobito na fejsu. Staložen sam i prividno miran, govorim joj
nježno i tiho, ali u sebi sam uznemiren i ojađen.

Ponovimo vođenje ljubavi, ovaj put dugotrajnije i nježnije. Ubrzo

zaspe, a ja ne mogu nikako. Uzmem joj telefon i pregledam,
pokušavajući spojiti kockice kako se sve dogodilo. Ne treba biti
profesionalni detektiv za otkriti njeno kretanje. Srećom ili nesrećom,
moja draga ostavlja tako očevidan široki elektronski trag. Uz to nije
najbolja lažljivica, često mi otkrije detalje kojima se ne može
ponositi.

Privuče mi pažnju ime Bamo, puno je poziva u oba smjera. Točno

odredim vrijeme kad su se tražili. Našli su se baš nekako u vrijeme
kad mi je stigao autobus i naravno, nisu se mogli tako brzo razići.
Nađem to ime na fejsu među njenim prijateljima. Puno su se

72
dopisivali zadnjih tjedana. Mašta mi radi u petoj brzini. Ipak, treba
sačuvati hladne živce, ispitati činjenice, pa tek onda reagirati.

-Draga, tko je ovaj Bamo?

-To je jedan prijatelj koga znam već dugo.

-Nisam vidio njegovo ime prije. Gdje živi?

-U Tamatave-u.

Znači, taj je! Treba biti strpljiv i prikupiti informacije. Moja draga će
mi sama sve reći kad je pritisnem dokazima. Ujutro odem na
doručak, a draga na pijacu. Kad kasnije pregledam telefon, vidim da
su u to vrijeme razgovarali trinaest minuta.

Dođemo u naš grad i smjestimo se udobno u stanu. Izvadim sve

poklone, rasporedi ih, zadrži šta joj se sviđa, a ostalo podijeli obitelji.
Pogledam fejs i vidim nekoliko fotografija moje drage koje je
objavila na dan mog slijetanja u Antanarivo. Jednu riječ u tekstu
dobro znam; “misenge”. Često smo je koristili, znači prevariti, izvršiti
preljubu. Pitam je:

-Draga, šta je ovo, tko je koga prevario?

-Nitko, dragi, nego se pričalo da si otišao, jer sam te navodno

prevarila, pa sam objavila ovaj tekst sa značenjem; “Pripremite se za
iznenađenje vi koji me ogovarate i pričate da sam varala moga
muža”.

-Ali draga, tvoja najbolja prijateljica Esperance je na to komentirala:

”Jesi, prevarila si!”

73
-Dragi, to je kao i obično fejs bla bla, nemoj ozbiljno shvaćati. Ona se
zajebava.

***

-Dragi, ovaj stan do našeg je prazan, voljela bih ga unajmiti i

napraviti kuhinju.

-Dobro draga, slažem se.

Važno mi je zauzeti stan prije nego se netko drugi doseli, jer

pregradni zid od bambusa je tanak i ima uši. Odmah dam novac za
iznajmljivanje. Kad smo dobili ključ, uklonimo štapove sa vrata
između prostorija. To je jedan stan sa dvije sobe, ali gazdi se isplatilo
iznajmljivati ih posebno.

Očistimo prostoriju, stavimo kuhinjski stol, stalažu s odjećom i manji

stolić na koji složimo posuđe. Objesimo lonce i tave po zidu. U
kuhinju stanu moje putne torbe. Može se disati, više je prostora u
spavaćoj sobi. Ostane mali razmak između fotelja za prolaz iz sobe u
kuhinju. Pitam moju dragu:

-Draga, kad ćeš u školu?

-Ne idem više u školu.

-Zašto, volio bih da ideš, korisna je, ja ću plaćati.

-Dragi, želim biti s tobom cijeli dan. Osim toga, ne mogu više ići u
školu s djecom. Udana sam žena.

Kupimo drveni ugljen, glavno gorivo za kuhanje ovdje, kao u većem

dijelu Afrike. Svugdje uz cestu su vreće spremne za prodaju i
prijevoz. Ovaj biznis uzrokuje uništavanje šume, posredno i
74
izumiranje životinja po kojima je Madagaskar jedinstven i zbog kojih
turisti dolaze. Taj lanac siromaštva se ne može lako prekinuti. Sad
već možemo kuhati u našoj kući, ne ovisimo više o restoranu.

Idemo odmah ujutro na pijacu, kupimo dobre ribe, povrća, riže i

voća. Higijena na pijaci je tipično tropska, rojevi muha se skupljaju
oko ribe i mesa. Svježi proizvodi dolaze redovito, opskrbljenost je
dobra. Ima dosta ribe za lijepog vremena i mirnog mora. Moja draga
voli kuhati i odlična je kuharica.

Nema, doduše, velikih varijacija, jelo se kuha na isti način, bila riba,
meso, škampi ili rakovi. Obavezna je juha od “angivy” svaki dan. To
je vrsta patuljaste domaće samonikle plave rajčice (patlidžana).
Zelene je boje i gorkog okusa. Ako ne angivy, kuha se “ovitra“,
palmina srž. Kuhamo i već spomenuti ranonapango. Šta skuhamo za
ručak, dovoljno je za večeru, a ponekad ostane i ujutro za doručak.

Preko noći se hrana kvari, nigdje nisam vidio kuću s hladnjakom.

Hladnjake i škrinje imaju samo restorani, hoteli i dućani, privatne
kuće nemaju. Tek sad dobro shvaćam mnoge prednosti civilizacije.
Ljudi na Zapadu nisu svjesni bogatstva i kvalitete života. Cijelo jutro
se zabavimo pijacom, kuhanjem i ručkom. Poslije ručka legnemo,
ljubimo se i grlimo, zatim zaspemo sat-dva. Poslije mi draga kaže:

-Dragi, sutra idem na selo.

-Idem s tobom!

-Ne možeš. Idem s mamom i Larisom.

-Zašto ne mogu?

75
-Dragi, daleko je, treba puno pješačiti. Tamo je noćenje loše i
neudobno, nema kreveta za tebe.

-Sutra dolazi ciklon, loše je vrijeme, bilo bi bolje da odgodite.

-Doći ćemo nazad prije ciklona.

Kako pratim na Internetu, ciklon treba udariti obalu Madagaskara

oko Antalah-e, nekoliko stotina kilometara sjevernije, tako da nitko
ne shvaća opasnost ozbiljno. Popodne skinem fotografije s
Fabiolinog telefona na moj laptop. Sumnjive su mi fotografije s
mladim momkom.

-Draga, koji je ovo?

-To je Bamo.

-Gdje je snimano?

-Na St Marie, to su stare slike koje mi je poslao. To je prije nego sam

te upoznala.

Ne suprotstavljam se puno. Sutradan kad je draga otišla, proučavam

slike cijeli dan. Točno odredim datume. Tri dana nakon šta sam je
ostavio uplakanu u autobusu u Tamatave, već je na St Marie. Prvi
dan je posjetila Patrika, svoju veliku ljubav. Sutradan je bila s
Bamom, proveli su dva dana skupa i četvrti dan se vratila. Tu je
njena slika sa brodskom jaknom za spašavanje.

Bamo je posjetio Soanierana Ivongo dva tjedna poslije. Nakon

nekoliko dana je išla u Tamatave. Elektronski trag je vrlo čitljiv.
Sjetim se proročanskih riječi južnokorejke Min-ji. Tužan sam, ali ne

76
očajavam, tražim neki izlaz i rješenje ove situacije. Sutradan oko
podne dobijem poruku:

-Dragi, nema autobusa, velika je kiša.

Odmah odgovorim:

-Draga, rekao sam da dolazi ciklon. Nisi me slušala, sad ćeš biti
zarobljena tri-četiri dana na selu.

-Nedostaješ mi, dragi!

-I ti meni, draga! Draga, moraš hodati do glavne ceste, ostavi mamu

i sestru na selu! Dođi, trebam te, nedostaješ mi, ne mogu spavati
sam još jednu noć!

Iznenadi me kad se pojavi na vratima kasno popodne. Padala je jaka

kiša, mama i sestra nisu htjele ići. Kad se Fabiola uputila, pridružile
su se i one. Dugo se ljubimo. Istovremeno znam da moram dragu
suočiti s novim činjenicama. Muči me i grize iznutra, ali sad nije
vrijeme. Čekam povoljan dan i trenutak rasprave s mojom dragom.
Ciklon Enawo udari punom snagom istu noć.

Pljušti takva kiša po limenom krovu, da buka probija uši. Vjetar huči
nenormalnom snagom. Ipak, kuća je solidno građena, jedino nam
kiša pada po jastuku. Stavimo plahte na baldahin da zaustavimo
kapanje. Jučer sam iskopao kanale u pijesku oko kuće za usmjeriti
odvod vode, susjedi također. Ujutro nema naplavne vode oko kuće i
prohodno je. Zadovoljan sam da su kanali odigrali svoju ulogu.

Ciklon je nanio velike štete na drugim mjestima. Osamdesetak ljudi

je poginulo, poplavljeno je puno kuća, ceste su podlokane i

77
neupotrebljive, nasadi vanilije uništeni. I tako svake godine dva-tri
puta.

78
79
80
2.) Bonjour manandre

-Draga, sve znam! Znam da si išla na St Marie tri dana poslije mog
odlaska. Znam da si bila kod Patrika, znam da si bila s Bamom, znam
da je dolazio u Soanierana Ivongo, znam da si putovala u Tamatave
da se sastaneš s njim i znam da si bila s njim kad sam došao u
Tamatave.

-Kako znaš, tko ti je rekao?

-Nije važno, platio sam ljude da mi kažu, neću ti reći moj izvor
informacija.

-Koga si platio, tko ti je rekao?

-Nije važno, važno je da konačno znam istinu.

-Dragi, istina je da sam s tobom svaki dan, da samo s tobom spavam.

I da samo tebe volim.

-I ja tebe volim zauvijek. Želio sam znati istinu, jer tvoja priča nema
logike, tako nije moglo biti. Razumijem da nisi imala dovoljno
povjerenja da ću se vratiti. Sve razumijem i opraštam.

-Dragi, to je istina, nisam imala povjerenja da ćeš se vratiti i nisi se

nikako javljao.

-Draga, kupio sam fotelje kao zalog sigurnosti mog povratka.

-Znam, ali to se ovdje uvijek događa. Muškarci su veliki lažljivci.

Momak kaže da će se sigurno vratiti, pa se nikad ne vrati. Dragi, nisi
se javljao, mislila sam da te više nikada neću vidjeti. A život teče
dalje!

81
-Zar nisi mogla pričekati koji tjedan? Već nakon tri dana si išla na St
Marie kod Patrika.

-Istina je, bila sam, posjetila sam ga. Ali bila sam toliko bolesna,
možda od morske bolesti, da me je poslao u doktora. Između nas
ništa nije bilo, samo susret starih prijatelja nakon dugo vremena.

Mogu donekle vjerovati, jer slike tog dana pokazuju da se nije dobro
osjećala. Sjedila je na foteljama kod Patrika umotana u veliki ručnik i
izgledala umorno, bolesno ili nesretno.

-Dobro, a sutradan si se srela s Bamom. Sve sam ispitao o njemu,

znam da radi kao plesač, znam da je radio za neku kompjutersku
agenciju, znam da ima puno djevojaka i poneko dijete.

-Nije istina, nema djece. Radi kao plesač, ima kontakt sa puno lijepih
cura, a novaca nema.

-Draga, toliko se nazivate i šaljete poruke jedno drugom.

Zaključujem da je velika ljubav između vas!

-Ne dragi. Kad smo se upoznali, odmah sam mu rekla da imam muža
i da će mi se muž vratiti. Ipak kasnije, kad je bilo očito da se zaista
vraćaš, nije mogao nikako prihvatiti. Njegovo srce je ranjeno,
telefonom i porukama ga samo pokušavam utješiti. Voli me, a ne
mogu biti s njim, jer volim tebe.

-Zašto si se upustila u tu vezu na samom početku, kad imaš muža?

-Dragi, napravila sam isto šta i ti. Bio si sa drugim ženama dok si bio
na putu.

82
-To nije istina i nije moguće. U Hrvatskoj nije lako ni upoznati
nekoga, a kamoli imati spolne odnose.

-Ne vjerujem ti. Sigurno je isto toliko žena koliko muškaraca, dakle
kao tu. Jednako kako muškarci žele imati seks, tako i žene.

-Draga, u Hrvatskoj udane žene i cure koje imaju momka, nikad ne

varaju svoje partnere. Slobodnih žena nema, a prostitucija je
zabranjena. Takva je to konzervativna zemlja u kojoj seksa nema da
se na glavu postaviš. Nešto malo se jebuckaju tinejdžeri, studenti i
mladi do tridesete, a oni stariji ništa.

-Ne vjerujem ti dragi, pričaš mi priče! Ne može ni u ludilu postojati

takva zemlja, svi su ljudi jebežljivi.

-Draga, Bamo je mlad i privlačan, srcem ga voliš, a ne možeš živjeti s

njim, jer znaš da ćete uvijek biti u besparici. Možda ti odgovara biti
sa mnom radi novca i sigurnosti?

-Zaista misliš da sam s tobom samo radi novca? Da želim s njim

živjeti, jednostavno bih otišla i nitko me ne bi zaustavo. Bamo me
htio upoznati s njegovom mamom, ali nisam htjela.

-Bili ste skupa na St Marie, u Soanierana Ivongo i dvaput u Tamatave

u mjesec dana dok me nije bilo. Četiri puta u mjesec dana. Kad je
došao u Soanierana Ivongo, sigurno je spavao u mom krevetu?

-Dragi, kad je Bamo došao u Soanierana Ivongo, nisam imala

vremena za njega. Samo smo šetali plažom i fotografirali se. Larisa je
bila s nama. Spavao je kod svoje obitelji.

Ranjen sam, prevaren i ojađen. Razmišljam spakirati torbe i otići u

bungalov. Potiskujem takve misli.

83
-Draga, otiđi sutra u Tamatave kod svoje ljubavi. Platit ću ti kartu. Ja
ostajem ovdje, ne idem nigdje.

-Dragi, nećeš mi određivati kamo ću! Nije on moja ljubav, ti si mi

ljubav i ostajem ovdje s tobom!

Kadgod vidim Larisu, nešto zahtijeva ili pojede bez pitanja. Sav bijes
usmjerim prema njoj, kao da je ona glavni krivac nevjere. Mogla je
bolje savjetovati mlađu sestru. Smatram je za Bamovog prijatelja, a
mog neprijatelja. Zabranim mojoj nevjernici davati joj ikakvu hranu;
ništa, ni voće, ni kruh ni rižu. Ne prođe dugo, Larisa nas posjeti i
Fabiola joj posluži ručak. Pozelenim i razbjesnim se. Kad je otišla:

-Dragi, šta je?

-Ništa ne slušaš, eto šta je.

-Dragi, ne mogu tako, ne mogu joj reći da nema pravo jesti.

-Rekao sam ti, ona je Bamova prijateljica, moja nije.

Smatram da je Larisa trebala utjecati na Fabiolu da ne održava s

njim vezu. Ali nema ništa u glavi i nikad ništa pametno ne može izaći
iz njenih usta.

-Dragi, trudna sam! I to već dva mjeseca!

To je neočekivana bomba. Uhvatim je oko struka i poljubim.

-Draga, pa to je fantastično. Imat ćemo dijete! Kako znaš, jesi li

imala test?

-Izostala mi je mjesečnica dva puta. A osjećam po mome tijelu, po

sisama i trbuhu.

84
-Dobro, presretan sam. Malo ćemo pričekati, pa ćemo napraviti test.
Zašto mi nisi prije rekla?

-Nisam te htjela gnjaviti, nisam znala kako ćeš reagirati.

-Draga, ako se potvrdi, nema nikog sretnijeg od mene. Nećeš imati

nikakvih problema, o svemu ću voditi računa. Ići ćemo kod doktora
zajedno, sve ću kupiti za dijete.

I zaista, sve sada naglo izgleda ružičasto. Sve sumnje padaju u treći
plan, ništa više nije važno. Koga briga za poruke i pozive? Moja žena
je pored mene, živi sa mnom, kuha sa mnom, spava sa mnom i imat
ćemo dijete. To će konačno zacementirati našu vezu. Živjet ćemo
sretni “ever after”!

Uspješno sam razriješio misterij koji me mučio, koncentriram se na

druge suparnike. Primijetim na telefonu jedan dan trideset tri poziva
u oba smjera. Većinom su propušteni, ali neka se drama zbivala.

-Draga, koji ti je ovo?

-Ne znam, dragi, ne sjećam se, ne prepoznajem taj broj.

-Kako se ne sjećaš, trideset tri poziva su bila, bilo je nešto

dramatično.

-Ahhh, to je Frederik!

-Tko je Frederik?

-Šofer autobusa, znaš ga. Vozio nas je iz Tamatave u Soanierana

Ivongo. Vozio me dok si bio na putu.

-On je neki ružan tip, nije moguće da si se s njim upuštala?

85
-Dragi, ponudio mi je besplatan prijevoz. Prihvatila sam, a poslije je
njegov problem.

-Znači da te htio jebavati za cijenu autobusne karte?

-Mogao je misliti tko zna šta, dragi, to je nemoguće. Znaš kako je

ružan, ne bih nikad legla s njim.

-Dugo u noć te nazivao, a ti si već bila u krevetu s Bamom i nisi

mogla odgovarati?

-Dragi, nije istina, vratila sam se isti dan u Soanierana Ivongo.

To je još jedna njena prozirna laž kojom se pokušava obraniti kad se

nađe u škripcu. Jasno vidim iz povijesti telefonskih razgovora kad je
stigla u Tamatave i kad je napustila. Ne raspravljam se više s njom,
krivo mi je da se nisko spušta i dolazi u takve situacije. Autobusna
karta je dvadesetak kuna, a ostavio sam joj dovoljno novca za živjeti
mjesec dana. Nije trebala koristiti besplatne usluge.

Novac je naravno potrošila ranije odlaskom na St Marie. Odnosi su

napeti između nas. Razgovaram s prijateljem Klementom, savjetuje
me da je najbolje da odem u bungalov na neko vrijeme. Fabiola će
doći kucati na moja vrata. Seksualni život nam se radikalno
pogoršao, šta dodatno utječe na naše probleme. Tu je naravno i
pitanje očinstva. Rastrgnut sam, ne mogu spavati. Tko je otac
djeteta?

Najvjerojatniji sam kandidat, uzimajući u obzir datum zadnje

mjesečnice i mog odlaska. Ali nikad se ne zna, najbolje je napraviti
DNK analizu. Već sam pogledao gdje se može napraviti, koliko košta
i može li se napraviti prije rođenja djeteta. Takva analiza bi na
Zapadu bila rutinska, ovdje to nije tako.
86
Drugi mogući kandidat je Bamo, vidio sam u njihovim fejs porukama
da nazivaju jedno drugo od milja “mamanđanako” i “papanđanako”,
šta je u prijevodu “majka, odnosno otac mog djeteta”. Da stvar ne
bude jednostavna, tu je treći kandidat; njena ljubav Patrik. Ne
možemo ga potpuno isključiti.

Zanimljivo da se žene kritičnih trenutaka života maksimalno dovedu

u neugodan položaj, osobito za vrijeme ovulacije. Taj fenomen
nazivaju “shopping for the best sperm”. Dokazano je analizama da
oko dvadeset posto očeva podiže biološki tuđe dijete i ne znajući.
Priroda i biologija na djelu! Zar smo mi muškarci tako blesavi, je li
moguće? Nakon par dana, Fabiola javi Bamu da je dijete moje.

Nitko ne može biti sto posto siguran u takvoj zavrzlami. Opredijelila

se za život sa mnom. Pomaže činjenica da je Bamo uvijek u
besparici. Žali se u porukama da nema za džeparac, nema ni
prebijene pare u džepu. Dok sam u potpunoj nedoumici u vezi
trudnoće i očinstva, pojavi se mjesečnica.

-Draga, kako to?

-Ne znam, dva mjeseca mi je izostala. A imala sam sve simptome

trudnoće, sise su mi nabrekle.

-Ne brini draga, napravit ćemo dijete uskoro.

Tako se bar jedna zavrzlama riješi prirodnim putem. Osjećaji su mi

izmiješani. Sretan sam da je Bamo otpao iz konkurencije. Ipak žalim
za mojim vlastitim djetetom, bio sam glavni kandidat. Odnosi su
nam napeti, njihovi pozivi i poruke se nastave. Ležimo u krevetu i
izazivamo jedno drugo:

-Draga, koliko imaš ljubavnika?

87
-Puno, u svakom mjestu po jednoga.

-Zato sam čekao ispred vrata, dok te Bamo punio. Kad si došla, lizao
sam njegovu spermu.

-Hmmmm, dragi, nije on svršavao u pičku, nego u moja usta i onda

bih ja to progutala.

Ovo poprati sugestivnim pokretima usnica, pokazujući veliko

uživanje prilikom gutanja, kolutajući očima i smijući se. Kao da mi
srce probode nožem, odvratno mi je, mogu ih zamisliti dok to rade.
Ne znam zajebava li me ili stvarno govori istinu. Ponekad me uživa
povrijediti gdje sam najosjetljiviji.

-Svejedno, znači da sam gutao njegovu spermu kad smo se ljubili.

Znači, nije želio dijete i postupao je s tobom kao s kurvom, to je
sigurno vidio u porno filmovima.

-Dragi, spavam li s Bamom ili s tobom? Kuham li Bamu ili tebi?

Perem li odjeću Bamu ili tebi? Zašto ga ne izbaciš iz glave? Ovako ćeš
samo razmišljati i bolovati. Da te malo utješim, dragi, uopće ne
volim spermu u ustima, to mi je gadno. Kasnije bih je ispljunula.

-Zašto, draga? Sperma nema okusa, a hranjiva je.

-Ne volim, najviše volim kad mi svršiš u pičku, jer želim dijete s
tobom i ni sa kim drugim!

Kad smo se kasnije jebali, zamišljam da je Bamo jebe i svršava joj u

usta. Začudo, učinak je suprotan, bolje se uzbudim i svršim, pa često
upotrijebim ovu tehniku. Nisam sklon nikakvim nastranostima i ovo
me uznemiri. Izgleda da smo svi nastrani u nečemu, neki bolje

88
sakrivaju nego drugi. Jednom prilikom spominjemo veličine i
debljine, velike i male kurce:

-Draga, crnci iz Afrike su poznati po velikom kurcu. Karala si sve

moguće nacije, Arape i Indijce. Jesi li imala kojeg pravog crnoga, ne
ove Malagasi mješance?

-Jedanput smo bili dva para u stanu, bila sam sa Malagasi momkom,
a moja prijateljica s crncem iz Nigerije. Nije htio moju prijateljicu,
zahtijevao je mene. Nikako nisam htjela s njim, iako je nudio
pedeset Eura za provesti noć s njim. To je veliki novac, ali me nije
bilo briga, bio mi je ružan.

-Kako to, draga, pa ima sličnih ružnih ljudi na Madagaskaru.

-A ne, Malagasi su lijepi, a tamo u Africi baš ima nekih ružnih. Ne

kažem da su svi takvi.

-Šta je dalje bilo?

-Spavala sam s partnerom, milovao me i ljubio usred noći. Onako

pospana sam prihvatila i tako sve obavimo do kraja dok ne svrši.
Problem nastane kasnije kad sam vidjela da to nije moj partner,
nego Nigerijac. Partner me doslovno prodao, jer Nigerijac je sve
dobro plaćao, pa tako i njega.

-Šta si onda napravila?

-Šta sam mogla napraviti? Već sam bila prevarena i prodana. Sve je
bilo gotovo, nije se moglo vratiti nazad. Ustvari, kad danas gledam,
bilo je sasvim normalno, kao s bilo kojim drugim; Malagasi, vazaha,
Indijcem ili Arapinom, nema velike razlike u mraku. Primila sam
pedeset Eura i odmah promijenila.

89
 ***

-Dragi, kad ćeš kupiti teren?

-Koji teren?

-Govorio si o kupovini terena, a sada ništa.

-Draga, nađi mi dobar i povoljan teren, kupit ću ga.

Sutradan Larisa kaže da se prodaje vrlo povoljno kuća na kat na

glavnoj cesti skupa s tri bungalova.

-Ako je tako, cijena je u redu, kupit ćemo.

Kad smo pronašli vlasnika, doznamo da je cijena sedmerostruka. Ne

dolazi u obzir! Ne prođe dugo, Fabiolini roditelji se angažiraju i
pronađu tri kuće na prodaju. Nisu na glavnoj cesti, ali su povoljne.
Razgledamo ih i sve izgleda u redu. Treba donijeti odluku. Stranac
sam u ovoj zemlji, nisam stalni rezident i nemam pravo vlasništva
nekretnina. Kao turistu, nije mi dozvoljeno kupovati nekretnine.

Mogu jedino kupiti na ime moje drage ili na ime neke druge osobe
od povjerenja. To znači dati novac i uzdati se u njihovu dobru volju.
Sutradan odlučim: ponudit ću dvadeset miliona ariary za najbolju od
tih kuća i vlasništvo upisati na prijatelja Marsela. Tako kažem mojoj
dragoj. Nezadovoljna je i prenese poruku roditeljima. Digne se kuka
i motika, njen otac ubrzo dođe kod nas kući i viče na nju.

-Dragi, zašto ne može vlasništvo na mene?

-Draga, ako se nešto dogodi između nas, ostajem bez kuće. Može se
dogoditi da platim, a Bamo se useli. S Marselom se ne mogu
posvađati, s tobom je to uvijek moguće.
90
-Dragi, neće Bamo useliti, ne može nitko drugi useliti. Kuća je samo
za mene i tebe.

-Ne znam šta može biti. Kakve su mi garancije?

-Dragi, ništa ne vjerujem Marselu. Znam o njemu šta ti ne znaš.

-Šta?

-To je tajna, ne mogu ti reći.

-Kakva tajna?

-Samo ti mogu reći da nije tako dobar kako zamišljaš.

-Sigurno te pitao pičke kad me nije bilo, to bi bilo podlo od najboljeg

prijatelja.

-Nije to. Marsel nas je ureknuo da se rastanemo. Htio ti je uvaliti

jednu od svojih sestara.

-Ali, draga, sestre mu nisu lijepe, nisam zainteresiran. Odakle to

znaš?

-Rekla mi je žena koja je radila taj urok, ista žena koju posjećujem za
trudnoću.

-Ne znam, draga, je li to istina. Takvi uroci ne uspijevaju kod mene,

jer ne vjerujem u njih.

-Samo ti kažem kakav je karakter, a ti bi upisao kuću na njega. Znači

da si naivan!

Njena mama ujutro dođe kod nas. Upravo spremam torbe, dosta mi
je pritiska, laži, nevjere i svega ostalog. Želim otići u bungalov.
91
Pokažem mami slike i kažem joj da je Fabiola bila na otoku St Marie,
da je posjetila Patrika i da je bila s Bamom. Pokažem joj fotografiju
koju je moja draga ukrasila natpisom: “Volim te”. Na njoj su Fabiola i
moj ljuti neprijatelj i suparnik Bamo.

Pokažem joj učestalost njihovih telefonskih razgovora. Mama se

samo osmjehuje i odmahuje rukom, Fabiola ne može s Bamom!
Moram ostaviti torbe i ostati u kući! Mama donosi odluku za svih,
voli me i podržava. Zna dobro šta je za njenu kćer najbolje. Moja
draga je premlada i nezrela, pa često griješi.

Sutradan zovemo električara instalirati struju u kuhinji. Radi skoro

sat vremena, siječe žice i spaja. Moja draga odlazi kupiti materijal
kako zatraži. Kad je već pri kraju posla, moja draga kaže:

-Dragi, idem kod mame!

-Zašto ideš sada? Znaš da ne govorim malagaški, kako ću se s njim

sporazumjeti?

-Dragi, moram nešto, brzo ću se vratiti.

Dok odlazi, vidim s verande da nekoga naziva telefonom. Kad se

vratila, odmah joj ga uzmem. Bila je odsutna dvanaest minuta, a od
toga je s Bamom pričala deset.

-Nisi ni bila kod mame.

-Nije istina, pitaj mamu, pitaj Larisu.

-Ako si i bila, nisi mogla s njima pričati.

Još jedanput spremim torbe i krenem u bungalov. Fabiola leži na

hasuri u kuhinji. Kad pokušam proći kraj nje, uhvati me za nogu i ne
92
pušta. Nema šanse, ne mogu se otrgnuti. I da mogu, ne želim.
Pogotovo kad mi ovako zorno silom predoči koliko stvarno želi da
ostanem.

-U redu, draga, sad ćemo ovako. Mijenjam ulogu s Bamom. On ti je

muž, a ja prijatelj. Pa ću ja prijateljski jebavati njegovu ženu, da
vidimo kako će to biti.

Naumim spavati s njom bez spolnog odnosa, kao prijatelji. Već iste
večeri prebaci nogu preko moje, kasnije me zagrli iza leđa. Kao
obično, to rezultira strasnom jebačinom.

Jedne večeri petkom smo u disku Volume 5. Luda je atmosfera,

gužva i zadimljenost, kao obično. Na samom ulazu u disko sjedi
krupni debeli bijelac, prorijeđene plave kose i grubog lica.

-Dragi, znam onog vazaha. Ono je Andreasov tata.

-Javi mu se, normalno je da porazgovarate.

-Neću, ti si manandre (ljubomoran).

-Draga, nisam ljubomoran za javljanje. Nećeš ići s njim u sobu.

Priđe mu tek nakon par sati i zadrži se u kratkom razgovoru. Lijepo

smo se dogovorili da sve šta je bilo ranije, spada u povijest. Samo je
ovih njenih kontakata iz prošlosti previše i vrte se u blizini.

Andreasov otac živi u obližnjem selu Antsirana preko rijeke. Iz tog

mjesta je najkraća vožnja do otoka St Marie i karta je jeftinija. Samo,
treba doći do Antsirane terenskim vozilom.

Pomislim da mi je draga išla na St Marie njegovim privatnim brodom

dok sam bio na putu. Bilo bi logično, to je tajna koju nisam uspio
93
razotkriti. Andreasov otac je Francuz koji već dugo živi i radi na
Madagaskaru. Rastavio se od prve žene Francuskinje, oženio se
Malagaskinjom iz Antsirane i sagradio lijepu kuću uz more. Znači,
navrati ponekad ovdje u disko, a vjerojatno ima i Fabiolin telefonski
broj.

Oženjen je, pa mi ne predstavlja opasnog suparnika. Tvrdnja moje

drage da se nisu jebavali nema logike. Uostalom, ne mogu pohvatati
sve muškarce s kojima je moja draga spavala prije mene. To je
nemoguća zadaća, moram se s tim pomiriti. Sigurno neću nikad
uspjeti doznati sve Fabioline tajne.

Slijedećih dana zaredaju razgovori s Viktorom, mladim momkom sa

otoka Mayotte zbog koga smo se jednom zamalo razišli. Fabiola mi
objasni da je on njen bivši momak. Ustvari sam je, ne znajući, oteo
Viktoru. Bojim se da bi se sad mogao dogoditi obrat, jer je puno
mlađi od mene.

Uskoro dolazi u Antananarivo i želi odande putovati s Fabiolom u

grad Diego Suarez na sjeveru Madagaskara. Obećali su to jedno
drugom kad su zadnji put bili skupa. Moja draga želi da Viktor
posjeti Soanierana Ivongo, ali je dalek put. Dogovore se da Fabiola
dođe u glavni grad:

-Dragi, išla bih u Diego Suarez, Viktor će platiti sve troškove.

-Ostavila bi me mjesec dana samog?

-Ne dragi, svega tjedan dana.

-Nemoguće, od tjedan dana, provela bi četiri dana u autobusu. Znaš

li koliko je daleko Diego Suarez?

94
Mislim se u sebi, samo idi da vidim koliko ćeš daleko. Kad se vratiš,
nećeš me naći. Ne možeš pružati pipke kao hobotnica i držati sve
muškarce u svom životu. Opredijeli se za takav život ili ovaj koji ti
nudim. Zadržim strpljenje, zasad je sve u fazi planiranja. Vidjet ćemo
šta će biti kad dođe.

-Dragi, ne zaboravljam na kuću, stalno mislim na to, ali ti

jednostavno nećeš da kupiš.

-Draga moja, najbolje da odem. Naći ćeš muža i kupiti kuću,

televizor i hladnjak. Pa se rastaneš s njim, ja se vratim i živimo dugo
u ljubavi i sreći.

-Nećeš mi određivati s kim ću biti i tko će mi kupovati kuću. Muž si

mi i normalno da tražim od tebe. Neću odustati, tražit ću svaki dan.

-Ti bi da kupim kuću, a planiraš sa Viktorom u Diego Suarez! Neka ti

on kupi!

-Dragi, ako kupiš kuću, to je kao da smo vjenčani. Onda se više ne

bih sastajala s Viktorom.

-Draga, prošlo je svega nekoliko dana da ne zoveš svog ljubavnika

Bama. Kupit ću, ali treba vremena.

-Koliko vremena, može li sutra?

-Ne može ni sutra ni prekosutra.

-Eto vidiš, problem si ti, jednostavno nećeš da kupiš.

-Draga, nisam ja tebe prevario, nego ti mene.

95
-Da, ali ti si taj koji ne može prijeći preko toga, u tebi je problem.
Samo misliš, razmišljaš, srce te boli, duša te boli, ne možeš jesti i
smršavit ćeš. A ja ne trebam mršavog sitnog muža. Treba mi krupan,
sposoban i jak muškarac. Šta je bilo, bilo je i prošlo. Moraš zaboraviti
i ići naprijed, ako me voliš.

Ništa više ne mogu reći. Kod nje je nekakav drugi sistem

vrednovanja stvarnosti u kojem je prevareni kriv za muke koje
preživljava. Prevarant ide naprijed visokog čela ukoliko ga ne muči
savjest, nju očigledno ne muči nimalo. Kao da je prevara sastavni dio
života s kojim se može i mora živjeti.

Pojedemo ručak bez riječi, očito joj moja šala nije sjela. Legnemo
spavati poslije dobra ručka. Postavim ventilator prema krevetu.
Legne na hasuru prostrtu na podu, a ja joj se pridružim. Vrlo je
neudobno tako ležati, tvrdo je, vruće i muhe napadaju. Ne mogu
izdržati više od deset minuta. Moja draga može bez problema
odspavati sat-dva, valjda nauče tako od malena.

-Dragi, daj mi deset tisuća!

-Šta ti treba?

-Treba mi!

Nema više rasprave, moram ustati i dati joj, pa šta bude. Ode iz
kuće, ostanem u krevetu pokušavajući zaspati, ali ne uspijevam.
Misli mi se vrzmaju glavom, ne pomaže ni ventilator, ni mreža za
komarce. Nakon pola sata mučenja, ustanem i krenem u potragu.
Možda je išla napraviti frizuru, prošetam do njene frizerke, nema je
tamo. Odem do sestre, nema je, sve je zaključano.

96
Kod njene mame pitam za moju dragu, mama i Larisa samo
odmahnu glavom. Dalje ne znam, ljuta je i ja sam ljut. Odem
šetnjom do trajekta, možda je sretnem negdje usput. Vratim se
nakon sat vremena, u maminom je dućanu. Sjednem do nje,
zabavljena je svojom kosom, raspliće produžetke.

-Gdje si bila?

-Tu u kući spavala.

-Zašto tu, zašto ne u našoj kući?

-Šta te briga?

-Ali draga, nisi bila tu. Mama i Larisa mi nisu rekle da si tu kad sam
prošao.

-Bila sam, čula sam te, ali ti se nisam htjela javiti,

Odem kući, operem posuđe, sve sredim i samo čekam kad će doći, a
nje nema i nema. Ukupno četiri sata je odsutna. Kad se vratila,
ljubimo se kao da se nismo vidjeli mjesec dana. Ispričam se za moje
grube riječi, ona izjavi vječnu ljubav samo za mene. Nakon večere se
povučemo u sobu, iscrpljeni mnogobrojnim argumentima tijekom
dana. Ne inzistiram na vođenju ljubavi, samo je zagrlim.

Slušamo glazbu s njenog telefona i tako zaspemo. Nakon nekoliko

sati spavanja, okrećem se, mijenjam položaj, hvatam je za sisu.
Počne odgovarati na moje pokrete i tako vodimo ljubav usred noći.
Svršim u nju i zadovoljan se prebacim na stranu.

-Volim te draga!

-Da, voliš me jedan dan, a sutra ćemo se opet svađati i tući!

97
-Ne, draga, volim te zauvijek i sutra se nećemo ni svađati ni tući!

Ne mogu spavati, iako sam umoran. Iz disko kluba dopire glasna

glazba. Nakon sat-dva, opet se milujemo i ljubimo. Ne mogu odoljeti
njenim oblinama, mladosti, zategnutosti kože i seksipilu. Nadrka mi
kurac, izvije se i naguzi ležeći bočno. Obavimo to još jedanput. Sva
je vlažna, putena i puna sperme, vodimo ljubav dugo dugo. Glasno
uzdišem, stavi mi ruku na usta da priguši stenjanje.

U susjednu prostoriju su se nedavno doselile radnice restorana,

dijeli nas samo pregradni zid od bambusa. Uživam kao nekad,
pomislim da ima nade za nas. Nije sve izgubljeno, isplati se boriti i
izdržati za ovakve sretne trenutke. I za one druge mnogobrojne bez
spolnog odnosa. Padne mi napamet pisati knjigu! Dnevno
proživljavam drame, zašto ne, ima dovoljno materijala.

Pomoći će mi odvratiti negativne misli. Zabavit ću se nečim, neću je

morati stalno tražiti. Dobra ideja, kad ti život da limune, pravi
limunadu! Kad ti život da nevjernicu i svakodnevne drame, piši
knjigu!

Ujutro moja draga raspravlja sa radnicama iz restorana naše

ljubavne dogodovštine tijekom noći. Jedna radnica hoće da me
posudi za barem jednu noć. Odbijem ponudu, to su opet neke
zamke i testovi naše ljubavi. Ne nasjedam na trikove, nije mi
potrebno. Sutradan joj dođe Larisa u posjetu. Ne razumijem šta
pričaju. Moja draga me uhvati nasamo u kuhinji:

-Dragi, treba mi deset tisuća!

-Draga, jutros sam ti dao.

-Ali, treba mi sad!

98
-Zašto si potrošila novac danas, mogla si imati.

Larisa je uvijek sumnjiva. Pretpostavljam da je novac potreban njoj,

moja draga neće da prizna.

-Ne dajem novac nikom, osim tebi. Ako ti treba, ići ću s tobom i
platiti.

-Ali, to je tajna.

-Ne volim tajne, reci mi i platit ću.

Povuče se ljutito guliti krumpire za večeru. U krevetu mi izjavi:

-Viktor mi je poslao dvjesta trideset pet tisuća za put.

-Kad putuješ?

-Sutra putujem u Tamatave.

-Dobro, draga. Hoćeš li se susresti s Bamom u Tamatave?

-Naravno!

-Draga, idem s tobom u Tamatave! Prenoćit ćemo jednu noć i zatim

možeš sama u Antananarivo.

-Ne dolazi u obzir, putujem sama!

Na taj bih način barem jednog suparnika eliminirao iz ove križaljke.

Pretpostavljam da laže, da me vuče za nos i testira. U istom
trenutku, ja testiram nju i smišljam najpovoljniju strategiju. Planiram
je otpratiti na put i kad se vrati, da me više ne nađe u kući. Znam iz
prethodnog iskustva da joj je teško vjerovati. Ne može provesti
nekoliko dana na putu i spavati sama, to je nezamislivo.
99
Sutradan ujutro me opet pita novaca. Uskoro se vrati iz dućana sa
testom za trudnoću. Upravo se kupam u našem kupatilu/zahodu iza
zaslona od trske. Čučne do mene piškiti u plastičnu čašu. Test se
pokaže negativan. Zapadne u depresiju i puno razmišlja, kao da je
bolesna:

-Draga, jako mi je žao. Bit će bolje drugi mjesec, to je Božja volja.

-Da, dragi, ali nije mi jasno kako. Bole me sise, svi su znakovi
trudnoće, a trudnoće nema.

-Draga, trebala si mi reći da je novac za test. Oprosti šta sam

sumnjao u tebe.

-Dragi, nemamo sreće, nismo vjenčani, nemamo kuće i nemamo

dijete. Ništa nas ne veže!

-Draga, kako nas ništa ne veže, veže nas naša ljubav.

Odemo do njene mame, moja draga je vrlo šutljiva. Popijem svoju

jutarnju kavu, a otac joj govori kao navijen. Izgleda da je malo pod
gasom i zahtijeva opet da se kupi kuća. Branim se kako znam, moja
draga šuti, ne progovara ni riječi. Razmišljam o Viktoru i Bamu i
kakve će Fabiola sve avanture doživjeti na putu u Diego Suarez.
Ostavim je ležeći na hasuri, odem na pijacu kupiti sve za ručak.

Dok pripremamo ribu za ručak, raspoloženje joj se popravi. Uhvatim

pogodan trenutak i pogledam na njen telefon. Dok sam bio na pijaci,
zvala je Viktora četiri puta, ali bez odgovora.

-Draga, ne ideš u Tamatave?

-Ne danas.

100
-Nego kad? Zar ti nije poslao novac?

-Nije još, ali hoće.

Poslije ručka se opet uputi kod mame i kaže da će brzo nazad.

Nakon sat vremena, više ne mogu izdržati, pa se i ja uputim. Tamo je
nema, negdje je opet odlutala. Dođe nakon sat vremena:

-Gdje si bila draga?

-Išla sam kod rodbine.

-Mandenga!

-Ne lažem dragi. Bila sam kod mame i onda je došla rodica, pa sam
išla s njom.

-Ali, rekla si da ćeš odmah natrag.

-Rekla sam, ali ova je došla i pozvala me.

Nema više rasprave, nego ljubiti i izjavljivati vječnu ljubav. Legnemo

drijemati, ali zahtijeva da joj ližem pičku. Dok obavljam svoju
dužnost, igra se telefonom i snima video. Prihvatim, pa joj
pomognem snimati dok masturbira. Uto se napali, stavim joj prst u
pičku i lagano joj ga guram nastavljajući snimanje. Zahtijeva ubrzo
dva prsta, pa tri i ubrza pokrete karlice.

Ne mogu više izdržati i ostavim se snimanja. Uvaleknem joj ga u

vruću, napaljenu pičkicu i svršim u rekordnom roku nakon nekoliko
pokreta. Nakon toga moram još lizati, jer naravno, nije do kraja
zadovoljena. Nije najugodnije lizati svoju vlastitu spermu, ali sigurno
je deset puta bolje nego tuđu.

101
Sutradan dođu u posjetu tri prijateljice dok se kuha ručak.
Izogovaraju me, navodno sam zaljubljen u susjedu i šaljem joj
poljupce. Jedna od njih ostane na ručku. Poslije ručka ostanemo
sami i legnemo.

Fabioli su druge stvari na pameti. Dugo se ljubimo i nadražujemo.

Kratke tijesne hlačice je nemoguće smaknuti. Gurnem joj ga onako
obučenoj razmaknuvši malo nogavicu, dovoljno da ga mogu nekako
tijesno staviti. Takvo me jebanje dodatno nadraži, ali postane
neudobno nakon nekog vremena. Padnemo jedno drugome u
zagrljaj i ne treba dugo da opet počnu zahtjevi za kupovinu kuće.

-Dragi, znaš da ne možemo ovako! Vidiš da imamo susjedu i da ne

možemo slobodno voditi ljubav!

-Draga, daj mi mjesec dana da donesem odluku!

-To je dugo, zašto mjesec dana? Zašto ne možeš donijeti odluku

sutra?

-Draga, treba mi vremena da vidim kako se kreće naša ljubav.

-Šta nedostaje našoj ljubavi? Zar nisi zadovoljan s ovim?

-Draga, zadovoljan sam i prezadovoljan. Samo želim vidjeti imaš li

još kakav momak.

-Nema nikakvog drugog momka. Volim samo tebe i kad kupiš kuću
glasno ćemo voditi ljubav da se cijela kuća trese. Pušit ću ti kurac
svaki dan!

Slijedeći dan ju nazove Esperance. Traži da joj posudim za prijevoz,

vratit će u subotu. Pristanem, nije veliki novac. Moja draga postavi

102
kuhati rižu i ode joj poslati. Pripremim povrće i operem posuđe, a
onda ju samo čekam. Spremamo škampe i povrće. Nema je sat
vremena, ne znam šta da radim. Moje kuharsko znanje tu prestaje.
Dođe sa debelom naslagom maskare oko očiju, kao stara kurvetina.

-Draga, šta si to napravila, gdje si bila?

-Poslala sam novac, pa sam bila kod Nirine.

-Zašto si išla kod nje kad se kuha ručak, ne znam šta dalje.

-Pa svejedno se riža još nije skuhala. Dragi, jesi li se naljutio?

-Normalno da sam se naljutio kad nestaneš u pola kuhanja. Poslati

novac je petnaest minuta.

Baci mi se oko vrata, ljubi me i traži oprost. Pitam je:

-Onda, Esperance dolazi sutra?

-Doći će popodne.

-Kako popodne, nema broda, kojim će brodom doći.

-Ima neka vanredna veza.

-Je li to isti brod s kojim si otišla na otok St Marie.

-Ne, išla sam čamcem sa vanbrodskim motorom.

-Tko je vlasnik tog broda?

-Jedan prijatelj.

-Jesi li se jebavala s njim?

103
-Ne, to je prijatelj poznanik kao šta su tebi Rita i Nirina. Jesi li ti njih
jebavao?

Esperance nije došla popodne, još jedanput je lagala. Kaže da će

doći sutra, vidjet ćemo. Draga mi ponovo ide promijeniti frizuru. To
često mijenjanje mi ide na živce. Stavlja nove produžetke otprilike
svaki tjedan. Ionako, najviše volim njenu prirodnu kosu. Pogotovo
kad rasplete produžetke, pa joj prirodna slama od kose ostane
pravilno nakovrčana.

Ostanem u kući, ugodna je tišina i koncentriram se na pisanje.

Nakon sat vremena trebam protegnuti noge, prošetam do luke.
Zateknem Klementa pripremajući pristanište broda. Uređuju se
klupe za putnike, boje se grede. Krenem prema Ritinoj kući, gdje
moja draga mijenja kosu. Kad tamo, vrata su zaključana, nema
nikoga. Vratim se, pišem sat vremena i opet krenem u potragu.

Možda je kod frizerke, kod Larise, kod mame, više ne znam gdje da
je tražim. Naiđe Sandra, nazove je telefonom, pronađemo je pitajući
od kuće do kuće. Moja draga istrči preda me s novom frizurom.
Nešto mi je sumnjivo, želim vidjeti kuću u kojoj je pravila. To je
Nirinina kuća gdje nikad nisam bio, nisam znao gdje se nalazi. Ispred
kuće se skupilo ni manje ni više nego pet momaka.

Nije mi drago, malo se razgalamim, pet mladih momaka je previše.

Nisu mi suparnici, ali neugodno ju je naći u takvom okruženju. Kad
smo došli kući, pripremimo večeru. Dođe susjeda i kaže joj da je
treba mama. Otiđe do mame i brzo se vrati, kasnije mama dođe kod
nas. Zanima me o čemu se radi:

-Draga, šta se događa? Zašto ideš kod mame i ona opet dolazi
ovamo?
104
-Dragi, došao je neki momak iz Manompane. Razgovarao je s mojim
roditeljima. Hoće se ženiti!

Manompana je lijepo veliko mjesto uz more četrdesetak kilometara

sjeverno lošom cestom.

-Šta si mu rekla?

-Da ne znam, da mi treba vremena razmisliti.

-Zna li da živiš sa mnom?

-Zna, ne smeta mu.

-Odluči draga, nisi u zatvoru. Ako misliš da je dobro rješenje za tebe,

ne mogu ništa.

Kao da je domaćim momcima odnos domaće cure s vazaha neki

izazov. Postane li djevojka poželjnija kad je u ozbiljnoj vezi sa
strancem? Diže li joj se cijena u očima potencijalnih mladoženja?
Moja draga je u svakom slučaju vrlo privlačna djevojka i pobuđuje
interes muškaraca gdje god se pojavi.

-Znam. Volim tebe, prvotni si mi. Treba mi muž, ne mogu živjeti

sama ni baviti prostitucijom. Jedino da me napustiš ili ti dosadim,
onda bih mu se javila. Već je prije pričao s mojima, sad baš ozbiljno.

-Izgleda da je bogat?

-Da, ima kuću, zemlju i terensko vozilo.

-Sigurno uzgaja vaniliju.

105
-Možda, nisam sigurna. Znam da ima kokosove orahe. Rekao je
mojima kad bih se udala za njega, da bi odmah napravio dućan u
kojem bih radila.

-Draga, šta da ti kažem? Volim te i znam da sam ljubomoran. Nisam

smio onako reagirati danas.

-Dragi, moraš imati više povjerenja u mene!

-Da, volio bih više povjerenja. Trebaš mi dati povjerenje. Na primjer,

kad kažeš da ideš kod Rite, da si kod Rite. Kad kažeš da ćeš se brzo
vratiti, da se vratiš za desetak-petnaest minuta i tako redom.

-Dragi, s tobom sam već četiri mjeseca. Dobro te poznajem, lijepo

mi je s tobom. Vjenčanje mi nije toliko zanimljivo, samo se potroši
novac. Zanima me kuća. Kad bi kupio kuću, ne bih me nikad bilo
briga ni za terenac, ni kokosove orahe, ni za Manompanu.

-Draga, imam dogovor u nedjelju gledati jedan teren uz more, tamo

iza tvoje prijateljice Sandre. Sjećaš se onog novog skupog restorana
Le Fumet gdje smo išli iza Nove Godine?

Ovo mi miriše na pritisak roditelja da se odlučim kupiti kuću. Daju mi

do znanja da za njihovu kćer postoje alternative. Moju dragu ne
mogu ni sa čim prisiliti, odluka je u njenim rukama. Nešto moram
poduzeti i napraviti kakve ustupke. Treba mi vremena donijeti
glavnu odluku. Sad sve ovisi o dolasku Viktora i putovanju u Diego
Suarez. Esperance ipak dođe nakon dva dana zajedno s Ornelom.

Toliko su gladne, da nam odmah pojedu večeru. Moja draga im još

kupi prženih banana. Zadrže se u dugotrajnom razgovoru. Dogovore
se za disko večeras. Dok moja draga prži krumpire za večeru, dođe
joj mama. Nešto pričaju i mama ode, znam o čemu se radi.
106
-Draga, šta ima?

-Ništa, opet je došao mladoženja.

-Šta si odgovorila?

-Šta da kažem, čekam tvoju odluku. Lažem i odlažem koliko mogu.

Dragi, odluka je u tvojim rukama.

-Rekao sam svoje, neću srljati u kupovinu kuće radi tog mladoženje.
Treba mi mjesec dana da donesem odluku. Sad već to nije mjesec
dana, nego dvadeset šest.

-Dragi, devetnaest mi je godina, za koju godinu dvadeset dvije-tri i

bit ću stara. Nitko me neće htjeti, tijelo mi neće biti poželjno. Za
školu sam izgubljen slučaj. Ne mogu više u školu s mlađom djecom i
tu ne vidim budućnost. Neću da se bavim prostitucijom. Treba mi
muž, želim živjeti s jednim čovjekom.

-Draga, sve razumijem i prihvaćam. Muž sam ti već četiri mjeseca.

Sama tvrdiš da ti vjenčanje nije važno. Kupio sam sve za kuću i
dajem džeparac koliko zatražiš. Odličan sam ti muž!

-Dragi, moram profitirati dok sam mlada i poželjna. Nikad više neću
imati devetnaest godina. Tražila sam skuter, da si ga kupio, ne bi mi
kuća padala na pamet. Nisi htio, rekao si da je kuća važnija.

-Draga, ako doneseš odluku udati se u Manompanu, ništa ne mogu.

Volim te i plakat ću do kraja života i uvijek misliti o tebi. Možda bi
najbolje bilo da se onda i ja preselim u Manompanu. Viđao bih te
svaki dan, a tvoj muž bi poludio od ljubomore. Ako se udaš, doći ću
ti na vjenčanje da te vidim.

107
-Dragi, govoriš kao dijete! Umjesto da se boriš za me, vidiš rješenje u
odustajanju i plakanju. To nije rješenje koje želim i to nije muškarac
koga želim!

-Ne znam šta više da ti kažem, sve sam ti rekao. Treba mi vremena,
nisam rekao da neću kupiti kuću.

Uto se pojave Esperance i Ornela. Kuća je puna vriske i cike, tri

mlade lijepe cure zajebavaju i izazivaju jedna drugu. Oblače se za
izlazak u disko. Razmjenjuju odjeću, šminkaju se, uređuju kosu i
druge modne detalje. Spremim se i ja. Skupilo se puno omladine
ispred samog diska, luda je atmosfera.

Naručimo piće i ražnjiće. Ubrzo ih glazba ponese, a meni ostave

čuvati dvije torbice. To mi se događalo i ranije, nikako mi nije drago.
Moja draga zna koliko sam ljubomoran, pomno prati moje
raspoloženje. Povremeno dođe do mene, sjedne mi u krilo, pomazi
me i poljubi.

-Dragi, ti si manandre (ljubomoran)!

-Draga, nisam uopće. Samo jedanput imaš devetnaest godina i želim

da uživaš. Ne brini za me!

Prepusti se glazbi, skače i luduje kao da sutra ne postoji. Na trenutke

su to tako iznenadni pokreti u neočekivanom smjeru, da ruši ljude
oko sebe. Približim se plesnom podiju. Torbice uguram Esperanci u
ruke i ubacim se plesati. Tijelom zaklanjam moju dragu od pijanaca i
nasrtljivaca. Tu su Nirina i Rita, jedini sam muškarac sa pet mladih
cura. Moja draga sve više luduje, izvodi svoj guzotres.

Trese u svim smjerovima vrtoglavom brzinom. Skupe se obožavatelji

njenih pokreta i promatraju s divljenjem. Divim se i ja, uz nju sam.
108
Uglavnom sam za glavu viši od njih, pa se drže na pristojnoj
udaljenosti. Zasmeta mi kad se moja draga u žaru plesa i divljanja
baci rukama oko vrata nekom dobrom plesaču. Opazim našu
susjedu Valance, okrenem se plesati s njom.

Moja draga me brzo uhvati oko struka. Čita mi raspoloženje, zna kad
pređe mjeru. Ipak izaziva s vremena na vrijeme. Dobro se izmorim,
zaželim se svježeg zraka, pa izađem ispred diska. Izađe i ona,
ljubomorna je i prati mi pokrete. Sjedne ispred ulaza, uto naiđe
jedan momak i izaziva je. Moja draga se ljuti na njega, a momak
priđe meni. Želi se kucnuti šakama u znak prijateljstva, ja odbijem.

-Fabiola je moja prijateljica.

-Odjebi, ja i ti nismo prijatelji.

Takvi nasrtljivci mi idu na živce, vide da je Fabiola sa mnom. Sotona

im ne da mira nego čačkaju, izazivaju i zajebavaju. Dobro znaju naše
odnose. Nije Soanierana Ivongo velegrad, vide nas skupa. Priča se o
nama, jedini sam vazaha ovdje. Ne znam sve ljude, ali svi znaju
mene. Skupi se još nekoliko momaka dobacujući Fabioli. Sjedi
zamišljena i nezadovoljna, pokvarili su joj raspoloženje.

Ustanem se, dođem ispred njih i okrenem im leđa. Napravim tako

barijeru između njih i moje drage, povremeno bacajući pogled preko
leđa. Strategija je uspješna, prvo se odmaknu, a onda počnu
razilaziti. Krenemo kući, već je dva sata iza ponoći. S nama dođe i
Ornela. Kad sam vidio da pere noge na verandi, jasno mi je da će
spavati kod nas. Moja draga joj pripremi kauč.

Visoka je, mora se skvrčiti na kauču, a nema ni mreže za komarce, ni

ventilatora. Predložim mojoj dragoj neka spava s nama na krevetu.

109
Ja na jednom kraju, Ornela na drugom, moja draga u sredini. Krevet
je dovoljno širok za nas troje, a Orneli je puno povoljnije. U donjim
sam gaćicama, Fabiola isto tako i golih grudi. Ornela je obučena i
zamotana dekom. Fabiola mi se naguzi u “spooning” poziciji.

Uhvatim je za sisu kako najviše voli pred spavanje. Nemam nikakve

seksualne namjere večeras, dok joj je prijateljica s nama. Imamo
dovoljno vremena sutra popodne i navečer. Moja draga priča s njom
u krevetu, istovremeno me hvata za kurac i usmjerava ga kroz
razmaknute gaćice. Prihvatim naravno objeručke. Bez naglih
pokreta, bez šuma, lagano i neprimjetno joj ga uvaleknem gdje je
najpotrebniji.

Tamo gdje je toplo i vlažno i gdje je neizmjerno zadovoljstvo i sreća.

Vrlo lagano se krećem. Ornela ne primjećuje naše jebanje, iako je
upaljeno svjetlo u sobi. Njena nazočnost me dodatno uzbuđuje. Ne
treba mi dugo da svršim i napunim je spermom. Dugo ga držim
unutra, pa ga spremim u gaćice. Zaspemo nakon predivno
provedenog dana i spavamo dokasna.

Nakon doručka se uputim na pijacu, moja draga ostane prati

posuđe. Svratim do Klementa u agenciju. Ispričam mu najnovije
događaje i nešto mi prevede. Na pijaci nađem neobičnu vrstu
rakova kakvu nikad nisam vidio. Kupim ih za ručak, danas ćemo
malo eksperimentirati.

-Zašto si to kupio, šta nisi kupio ribu?

-Draga, hoću probati, ovo će dati nekakav umak, a najest ćemo se

riže i mrkve.

-Ovo nije ni za šta drugo nego za juhu.

110
-Šta ćemo onda, hoćeš li kuhati ili ne?

-Skuhat ću kad je već tako.

Na ručku nam se pridruže Esperance i Ornela. Rakovi su sasvim u

redu. Nema puno mesa, teško ih je čistiti, ali su ukusni. Poslije ručka
sve tri cure legnu spavati na hasuru na podu kuhinje. Samo pričaju i
okreću se, ništa od spavanja. Vraćam se s tuširanja, a moja draga se
ispriječi i uhvati me za kurac.

Nadrkava ga dok ne mogu više izdržati, nego je uguram u spavaću

sobu i naguzim naslonjenu rukama na fotelju. Nazočnost njenih
zgodnih prijateljica me još više pali. Prijateljice dođu opet popodne,
kad je moja draga kod mame. Častim ih pićem, narančama i
bananama, a onda krenu u Fenerive Est.

Lijepo su obučene, vidi se kojim poslom odlaze. Treba skupiti nešto

novaca, Esperance mi treba vratiti dug. Nema boljeg dana od subote
uvečer, kad su svi opušteni, veseli i željni dobrog provoda. Vratim se
kući predvečer nakon šetnje i zateknem dragu tužnu. Pomalo šmrca,
a onda otvoreno plače.

-Draga, šta ti je? Jesi li dobila kakvu vijest preko telefona? S kim si
razgovarala, šta se dogodilo?

Nikako ne odgovara, samo i dalje potiho plače.

-Sigurno se nešto dogodilo između tebe i Bama ili Viktora ili

Dominika, netko te uvrijedio. Draga, kaži mi, možeš mi sve reći.
Nisam ljubomoran. S tobom sam svaki dan do kraja. Tko te
uvrijedio?

111
Odmahne glavom. Pregledam njen telefon, zaista nema nikakvih
interesantnih poruka ni poziva.

-Draga, je li otac vikao i prisiljavao te na udaju? Reci mi, možemo

pričati o bilo čemu.

-Otac je otišao jutros na selo, nikakvu vijest nisam dobila, plačem

samo zato jer ne donosiš odluku.

-Ali draga, nema ništa novoga, zašto nisi plakala jutros ili jučer?

-Tako mi je došlo, razmišljala sam.

-Nije to razlog za plač. Ne mogu odluku donijeti na prečac, ne mogu

biti prisiljen. Zašto tako hitno?

-Dragi, kad si kupio fotelje, koliko ti je trebalo da doneseš odluku?

Dva-tri dana?

-Ne može se kupovina kuće uspoređivati s kupovinom fotelja.

-Više ne želim dijete s tobom! Kad bih slučajno ostala trudna,

napravila bih pobačaj!

-Ne draga, samo to ne, ne dolazi u obzir! Pobačaj nikako i nikada,

neću ni da čujem!

Sutradan odem na pijacu sam, draga ostane u kući. Na putu sretnem

mog prvog susjeda vazaha, Amerikanca Davida iz sela Andragazaha
četrnaest kilometara od Soanierana Ivongo. Pripadnik je Peace
Corps. Živi na selu s mještanima, usmjerava ih u uzgajanje povrća,
pčelarstvo i slične aktivnosti.

112
To su hvale vrijedne inicijative. Često nisu potrebna velika ulaganja
za poboljšanje standarda domaćih ljudi, nego samo male postupne
promjene u načinu života i rada. Ta organizacija je prisutna u
mnogim siromašnim zemljama, pod uvjetom da nema ratnih
neprilika, opasnosti od terora itd.

Mladi ljudi sa završenom školom dobiju priliku provesti godinu i po u

egzotičnoj zemlji, živjeti kao domoroci i baviti se zanimljivim poslom.
Inicijativa je dobra za siromašne zemlje i za mnoge mlade
Amerikance. Mogu iz prve ruke vidjeti realne uvjete života u
ovakvim zemljama i puno toga naučiti.

Nekad se dogodi i nesreća. Mladi ljudi nemaju iskustva, ozlijede se ili

ih opljačkaju. Moram ispričati priču koju sam čuo od jedne
pripadnice Peace Corpsa. Prije dosta godina mlada Amerikanka duge
plave kose je putovala sama autobusom na jugu Madagaskara. U
autobusu joj momak ponudi brak. Bio je vrlo bogati kradljivac stoke,
a ona ga glatko odbije. Nije ozbiljno shvatila njegovu ponudu.

Momak se jako uvrijedio. U njegovom plemenu je uspješan

kradljivac najcjenjenija osoba. Bogatstvo im se ne mjeri novcem,
nego brojem grla stoke. Svako tele se registrira čim se oteli, a djeca
nikad. Puno ljudi pogine u sukobima kradljivaca, policije i vlasnika
stoke, jer koriste i automatsko oružje.

Uvrijeđeni mladoženja je po izlasku iz autobusa slijedio Amerikanku

i našao priliku da je ubije. Peace Corps nakon toga potpuno napuste
selo i regiju i više se nikad nisu vratili. Još uvijek ne dozvoljavaju
članovima putovati autobusom kroz taj kraj, jer se tamo ponekad
dogodi oružana pljačka autobusa.

-Kako si Davide? Nisam te vidio više od dva mjeseca.

113
-Dobro sam, tako je, bio si u Hrvatskoj, onda je bio ciklon i nismo se
vidjeli.

-Kamo ćeš?

-Malo sam se maknuo iz sela. Idem u jedanaest sati nazad.

-Ja idem na pijacu. Moja draga je lijena danas za pijacu, pa idem

sam.

-Mogu ti praviti društvo, nemam određeni program.

-Hajdemo prvo posjetiti Klementa. Njegov brod se popravio i

promijenio vlasnika, vrlo je zaposlen.

Razgovaramo s Klementom i Marselom i uputimo se na pijacu. Kad

kupimo sve šta treba, pozovem ga kod mene kući. Popijemo piće,
dugo pričamo o njegovom poslu, o ciklonu koji nas je zadesio i o
njegovim planovima za budućnost.

Popodne imam dogovor pogledati teren uz more. Odem kod agenta

kući, hodamo dvadesetak minuta do terena, a putem nas prati jaka
kiša. Dođemo do plaže i pratimo obalu. Teren je vrlo atraktivan, sa
preko sto metara dugačkom pješčanom obalom, jako mi se sviđa.
Na samu je, nema okolo izgrađenih kuća, najbliži je restoran Le
Fumet, udaljen preko trista metara.

Neuređen je, a već zamišljam kako bi izgledao kad ga poravnam,

zasadim raznim tropskim drvećem i uredim. Nema puta do ceste,
moguće je napraviti stazu za skuter. Razgledavajući teren, kiša nas
dobro namoči. Kišobran ne pomaže, jak je vjetar, pazim da mi ne
slomi kišobran. Mokri smo do kože, najvjerojatnije sam se razbolio
tog trenutka, jer sam se kasnije loše osjećao i uzimao antibiotike.

114
Draga me iznenadi nakon večere. Sjedne mi u krilo obučena samo u
majicu bez gaćica. Ne osjećam se dobro, mislim da je zbog obilne
večere. Prihvatim njenu inicijativu i prvo joj dobro obližem pičku na
fotelji. Nastavim je jebavati na fotelji, pa na krevetu, ali ne ide.
Ubrzo se povuče riječima:

-Dragi, bio si danas s drugom!

-Draga, nije moguće, kako sam mogao, nisam nigdje bio.

-Ne znam, bio si na pijaci i išao gledati teren, našao si neku priliku.

-Draga, nije istina! Najeo sam se za večeru i pritiskala si mi trbuh.

-Dragi, naš seksualni život je bio puno bolji prije. Jebavali smo se
triput na dan, a sad jedva jedanput.

-Draga, to je bilo na početku veze. Normalno je da učestalost

odnosa opada s vremenom. A i ja sam star, pa ne mogu tako kao
neki mladić.

-Želim se dobro jebati sada, a ti ne možeš.

-Draga, želio sam seks sinoć kad smo prisluškivali našu susjedu dok
se jebavala, a ti nisi htjela.

Povučem se na laptop, ona šalje porukice.

-Draga, daj mi da vidim poruke.

-Ne može, nema tu ništa zanimljivoga za tebe, dopisujem se s

Dominikom.

115
Dominik je njen dugogodišnji prijatelj, Francuz s ljubavnim
problemima, ne smatram ga suparnikom. Bio je oženjen domaćom
djevojkom, a ona je švrljala. Moja draga mu je već prije obećala to
ispitati.. Dok draga noću spava, ustanem i pregledam telefon.
Nađem uznemiravujuće poruke i snimim ih telefonskom kamerom.
Kako se nisam toga ranije sjetio, imao bih materijala na tone.

Zašto to radi, nije mi jasno. Izgleda da ju jednostavno zabavlja

privlačiti pažnju drugih muškaraca. Voli ih izazivati kao šta voli
izazivati i mene. Ovako teče razgovor:

-Dobra večer, kako si?

-Dobro, dobro, kako si ti?

-Vrlo dobro. Šta ima novoga na St Marie? Kakav je bio ciklon tamo?

-Nije bilo nikakvih problema. A kod tebe?

-Oooo, ovdje je bilo problema. Ali moja kuća je u redu. Kako ljubav
kod tebe?

-Imam novu ženu, zove se Nataša i ne trebam druge. Jedna ozbiljna

žena mi je dovoljna.

-Gdje je sada?

-Evo je ovdje sa mnom.

Pošalje njenu fotografiju uz skuter.

-Aaaa, lijepa je.

-Hvala. Ti si također lijepa.

116
-Puno ti hvala.

-Ništa mi ne nedostaje. Imam novac, jednu kuću, jednu ženu, to je

sve šta mi treba. I prijatelje kao ti, uvijek si ljubazna i draga.

-Jesi li još uvijek oženjen Miorom?

-Nisam, ona je sa svojim ljubavnikom Saidom, pogledaj na fejsu.

Dosta mi je bilo njenih prevara. Pet godina smo bili u braku.

-Hahaha. Ti i ja imamo iste probleme, moj momak je svaki dan sa

drugom ženom.

-Stvarno?

-Ne da mi novac za pijacu i nikad ne spava sa mnom.

-Ako je takav, traži drugog!

-Umorna sam od svega. Svaki dan plačem zbog njega, svaki dan
problem. Ljubomoran je.

-Je li vazaha?

-Da, iz Greacije. Prije je bilo puno ljubavi, sada svaki dan samo
problemi.

-Gdje je sad?

-Ovdje sa mnom. Ne zna francuski, samo engleski.

-Šta radiš sada?

-Odmaram se, dođi se odmarati sa mnom.

-Kad bih došao, onda bismo vodili ljubav, a ne se odmarali, hahaha.

117
-Haah, dođi, bb.

-Ne mogu doći, došao bih kad bih mogao.

-Hahaha, želim te poljubiti. Nataša je ljubomorna, zar ne?

-Da.

-Hahaha, zajebavam se. Gdje je Norbert?

-U hotelu. Trebaš li ga?

-Ne. Rekao je da ćemo voditi ljubav utroje kad dođem na St Marie,

skroz je lud.

-Koja trojica?

-Ja, ti i on. Nije normalan, ljuta sam na njega.

-To nije bilo ozbiljno.

-On misli da sam prostitutka.

-Zato bi trebala izbrisati onu svoju previše izazovnu fotografiju sa

fejsa u tangi okrenuta guzicom.

-Ne sviđa ti se?

-Sviđa se meni, ali to gleda cijeli svijet i onda će misliti tako o tebi
kao Norbert.

-Dobro, izbrisat ću je, hvala ti.

-I kad šalješ fotografije nekome, budi sigurna da osobno poznaješ

osobu.

118
-Hvala za savjet.

-Moja draga je zaspala na fotelji, ljuta je.

-Zato šta je umorna vodeći ljubav s tobom. Dođi spavati sa mnom!

-Kad ćeš doći na St Marie?

-Kad budem imala školske praznike za dva mjeseca.

-Neće me biti. Putujem u Francusku.

-Aaaaa, onda nemam priliku za ljubav s tobom.

-Vidjet ćemo.

-Morat ću onda doći ranije na St Marie.

-Ako se rastavim od moje djevojke, onda želim biti s tobom.

-Ne, vi ste dobar par, nećete se rastati. Ti nju voliš.

-Sve je moguće. Ona tvoja slika je previše lijepa.

-Bb, mi smo prijatelji. Hahaha, volim te moj prijatelju.

-Ja te volim također.

-Hahaha, volim te zauvijek.

-Humm, dođi na St Marie.

-Problem je moja škola. Možda neki vikend.

-Pa ćemo voditi ljubav, naravno ako ti želiš.

-Ja ću doći, a ti nećeš biti slobodan.

119
-Ne, uvijek ću naći slobodnog vremena za tebe.

Pomislim na moj planirani put, neće me biti cijeli lipanj. Imaju

mjesec dana slobodno. Kakve će drame biti onda? Izgleda mi da
neće dobro završiti. Mnoge stvari klimaju, a još uvijek nemam snage
ni volje odlijepiti se. Jasno vidim da neće biti dugoročne veze do
kraja života kako sam zamislio. Pokušat ću se održati koliko mogu,
jer imamo puno sretnih trenutaka. Osjećam se kao jahač na rodeu.

Zasjeo sam na bika koji me želi zbaciti, a ja se grčevito držim. Dok

pregledam telefon, primijetim da nema Bama na listi njenih
prijatelja na fejsu. Zato su poruke prestale dolaziti. Shvatila je da je
Bamo preopasan za našu vezu i da je moja ljubomora maksimalno
usmjerena na njega. Sutradan sam jako bolestan, imam upalu grla,
sve me boli. Uzmem antibiotike i tablete protiv bolova. Ipak, draga
kaže:

-Dragi, nismo se pošteno pojebali tri dana.

-Kako tri dana, kad smo jučer ujutro.

-Ali ne onako intenzivno, sve nešto brljavo.

-Dobro, draga, večeras ćemo.

Pokušam je nagovoriti da idemo vidjeti teren popodne:

-Draga, lijepo je vrijeme, nije vruće, nema kiše, sad je najbolje.

-Dragi, lijena sam i ne da mi se, daleko je.

-Polako ćemo šetnjom.

-Meni se taj teren ne sviđa.

120
-Kako ti se ne sviđa kad ga nisi ni vidjela.

-Znam Soanierana Ivongo, bila sam tamo.

-Zašto ti se ne sviđa, meni se jako sviđa.

-Prvo nema kuće, drugo na osami je. Tebe nekad neće biti i doći će
lopovi. Treće, daleko je.

-Četvrto, na samoj je plaži. Peto, ima kokosovih palmi. Šesto, ima

manioke. Ti znaš draga da svi vazaha hoće teren na morskoj obali.

Dođu Klement i njegov prijatelj. Kad joj malo bolje objasne položaj
teren, ispada da joj se sviđa. Dogovor je da idemo gledati sutra
ujutro.

***

Uvečer mi kaže moja draga:

-Dragi, išla bih na selo u petak.

-Zašto?

-Pogledati dijete.

-Koje dijete?

-Moje dijete.

-Curica ili dječak?

-Dječak, znaš ga. Fotografirao si ga na stablu kad smo jeli gusku za

Novu Godinu.

121
Opet mi je bacila bombu. Već je dvaput bilo šale oko istog djeteta,
nisam siguran zajebava li.

-Kako se zove?

-Tuvu.

-Zašto ti je sin na selu?

-Živi s ocem.

-Znači, zato si potrošila puno novaca zadnji put kad si išla na selo?

-Da, bili su praznici, kupila sam mu novu odjeću i cipele.

-I sad kad ideš, isto ćeš trebati novaca. Razumijem, dat ću ti. Koliko
je star?

-Tri godine će navršiti u srpnju.

-To znači da si ga rodila kad si bila s Alanom.

-Živjela sam u to vrijeme s Alanom, ali nije njegovo dijete. Bila sam
već mjesec dana trudna s Pascalom kad sam upoznala Alana.

-Jesi li imala kakvih problema s Alanom zbog djeteta?

-Nikakvih, Alana nije ništa bilo briga, jer sam mu u svemu

udovoljavala.

-Znači, imala si petnaest godina i devet mjeseci kad si zatrudnjela s

Pascalom. Koliko je on bio star?

-Imao je devetnaest godina, išao je u školu u Fenerive Est.

-U redu. Onda si prekinula s njim. Kako si našla Alana?

122
-Vraćala sam se iz škole, kad je stala rikša uz mene. Nešto me pitao,
nisam razumjela šta hoće, učila sam francuski u školi, ali nisam znala
pričati. Njegov rikša vozač je prevodio. Pitao me broj telefona.
Kasnije smo se našli i spavali kod njega u bungalovu. Ujutro mi je
dao pedeset tisuća ariary.

-To je bio veliki novac za te u to vrijeme.

-Toliki da nisam znala šta da radim, nisam mogla spavati. Povjerila

sam se bratu koji je živio sa mnom u Fenerive Est, mislio je da sam
ukrala. Dala sam mu deset tisuća, a sa ostatkom sam kupila odjeću,
cipele i ruž za usne. Kad sam se pojavila u školi našminkana i tako
obučena, nazvali su me Princeza. To je ime ostalo, nitko me nije
znao kao Fabiolu, nego kao Princezu.

-Naravno, imponiralo ti je. Znači, zbog Alana si ostavila Pascala?

-Ustvari, moja trudnoća s Pascalom je bila nesretan slučaj. Nisam ga

nikad voljela, to je sve bila neoprezna mladalačka igra. Uvijek sam
sebe zamišljala udanu za vazaha, nikad za Malagasi.

-Ali, da nije naišao Alan, ostala bi sa Pascalom?

-Ne, radi djeteta ne. Vjerojatno bih bila s nekim drugim Malagasi,
ako već ne bih mogla naći vazaha.

-Kad je Alan doznao da si trudna?

-Nije ništa primijetio prva dva mjeseca, onda je otišao u Francusku.

Iznajmio mi je stan i slao novac. Brat je bio ljut na me zbog veze s
Alanom. Nije dolazio kod mene, iako smo bili blizu. Kad se vratio,
bila sam već pred porodom. Ispočetka je mislio da je dijete njegovo.

123
Kad sam mu konačno rekla, nije bio ljut, nije mu smetalo. Čak je
predlagao da se upiše kao otac i da Tuvu nosi njegovo prezime.

-Zašto nisi prihvatila? Tuvu bi danas imao odličan novac svaki

mjesec.

-Nije me zanimao nikakav novac. Tuvu nije bio njegov, nisam ga

htjela lažno upisivati.

-U to vrijeme prije poroda i poslije poroda niste mogli imati seks

često. Kako je to Alan podnosio?

-Alan nije trebao seks toliko često kao ti. Ja sam bila željna, a on je
uglavnom bio zadovoljan jedanput tjedno. Doduše, stalno je išao u
disko sam i nalazio druge cure za seks, a volio je živjeti sa mnom.

-Koliko je bio mali star kad si ga predala ocu?

-Godinu i po dana. Prekinula sam s Alanom i nisam mogla više držati

dijete, nije bilo moguće.

-Draga, sad malo bolje razumijem kad si rekla da si s Alanom uvijek

bila u kući, a on išao sam u disko. Zato jer si bila s malim djetetom,
nisi mogla u disko.

-Aaaa, dojila sam maloga osam mjeseci. Čim sam ga prestala dojiti,
išla sam u disko i vodila dijete sobom. Nisam plesala, nego bih
sjedila za stolom, pila piće i slušala glazbu.

-Taj Alan ti je bio dobar.

-Alan mi je bio odličan, ali nije sebi. Kako je puno pio i pušio, imao je
astmu. Ostao bi bez zraka za vrijeme spolnog odnosa, upotrebljavao
je pumpicu. Sad ima rak, javio mi je pred nekoliko mjeseci.
124
-Hmmm, ako je rak pluća, neće dugo.

-Ne znam dragi, jesu li pluća ili nešto drugo. Znaš li gdje je Korzika?

-Znam, to je otok koji politički pripada Francuskoj, a blizu je Italije.

-E, Alan je sa Korzike.

-Hmmm, znači Mediteranac kao ja, koji voli ribu, plodove mora,
maslinovo ulje i povrće.

-Alan je volio ići na pijacu i kupovati namirnice, osobito povrće. Dok

bih bila u školi, on bi kuhao, ali nije znao naložiti vatru. Došla bih
kući i našla ga potpuno crnog lica od drvenog ugljena i dima, a vatra
ne bi bila zapaljena. Naučio me kuhati na francuski način. Najviše je
volio grah, stalno sam mu kuhala.

-Hmmm, zanimljivo, ja ga ne obožavam.

Sad mogu preciznije odrediti datume u životu moje drage.

Zatrudnjela je sa petnaest godina i devet mjeseci. Mjesec dana
poslije živi s Alanom u bungalovu. Nakon dva mjeseca, Alan mora
nazad u Francusku. Kad se vratio nakon šest mjeseci, Fabiola je pred
porodom. Alan je slao novce svih mjeseci odsustva. Fabiola je živjela
u iznajmljenom stanu. Kad je prestala dojiti, ponovo je nastavila
školu.

Prekinula je s Alanom i ostala bez novca. Bavila se prostitucijom

prvo u Fenerive Est, kasnije na St Marie. U tih godinu i po, živjela je s
Patrikom šest mjeseci. Znači ukupno je provela u prostituciji godinu
dana. U svemu tome čudna je njena vitka linija nakon poroda, to je
nemoguće na Zapadu.

125
Ovdje je prehrana bazirana na riži, ne na kruhu, tjestenini i
krumpiru. Prehrana je često neuredna, preskoči se mnogi obrok. Tu
su i fizičke aktivnosti, ples je sigurno važan, a seks je najbolja
tjelovježba. Drugo, dojila je osam mjeseci, a sise su ostale svježe i
uspravne kao u djevojčice. Neobjašnjivo! Međutim, pored vitkog
tijela i tankog glasa, više je nikako ne mogu smatrati nevinašcem.

Postala je naglo ili postupno notorna lažljivica, manipulatorka i

iskusna prostitutka s jednogodišnjim stažem. Pregledam stare
fotografije, dječak je na slikama. Ovo je neka nova stvarnost nakon
četiri mjeseca naše velike ljubavi. To je bilo prvo pitanje prilikom
našeg prvog susreta, znači i prva njena laž. Kako je moguće održati
vezu uz toliko ključnih laži? Moguće je pod nekoliko uvjeta.

Osoba mora biti jako zaljubljena ili naivna, odnosno glupa. U kakvu
kategoriju spadam? Možda ni u jednu, imam posebnu životnu misiju
koju mislim provesti do kraja, kao sve šta radim u životu. Nisam
“quitter”, nema odustajanja, nema predaje. Šta moja misija postaje
teža, to sam odlučniji. Ne znam, razmišljat ću o tome kasnije, zasad
mi je uglavnom lijepo s mojom dragom.

Pored preljuba, laži i ostalih problema, još je se nisam zasitio. Njeno

dijete mi zasad ne predstavlja nikakav problem. Koštalo je i koštat će
nešto malo novaca, to je sve. Najviše me brine da moja draga zbog
djeteta sigurno neće htjeti putovati sa mnom u Hrvatsku. Ili ako
putuje, neće se dugo zadržati.

-Draga, bi li voljela živjeti sa mnom i s djetetom u Hrvatskoj? Bi li

odgovaralo tebi i njegovom ocu?

-Ne, dijete je s ocem i tako će ostati.

126
S takvim mislima legnemo u krevet. Moja draga se priljubi uza me,
dugo se ljubimo. Opkorači me i zajaše, zatim spusti svoja prsa na
moja. Nema druge nego ga uvaleknuti i ostvariti joj želju poštene
jebačine nakon tri dana. Maksimalno se trudim zadovoljiti je. Znam
šta najviše voli, uzdiše i dugo jeca.

Ujutro se rano ustanemo i prošetamo do terena. Mojoj dragoj se

prilično sviđa, ali nema puta do ceste. Malo istražimo, upadnemo u
močvarno tlo, pa se vratimo. Nažalost, odustanemo od kupovine.
Već sam se zamišljao uređujući taj komad zemlje i praveći tropski raj
sa puno kokosovih oraha i drugih tropskih biljaka. Na plaži bih držao
čamac kojim bih lovio ribu, ništa više mi u životu ne treba.

Na povratku navratimo do njene prijateljice Sandre. Zateknemo je u

dućanu. Njena mama zajebava da će mi Fabiola roditi dvoje djece, a
ja ću kupiti kuću, hladnjak, televizor i “beach buggy”. Da, to me
čeka. Nije loše, samo kad bi mi draga bila vjerna. Kad dođemo kući,
pitam je:

-Draga, kad će mi Esperance vratiti novce?

-Bila je jučer, novaca nema. Najbolje da ju jebeš.

-Draga, opet me testiraš, ali neće ti uspjeti.

-Ne, ovaj put mislim ozbiljno.

-Draga, ne dolazi u obzir. Esperance se jebe s puno muškaraca. Tko

zna kakve je mikrobe pokupila.

-Upotrijebi zaštitnu gumicu. Ne smiješ joj lizati pičku i ne smiješ

ljubiti sise, to ne dozvoljavam.

127
-A jebati dozvoljavaš! Draga, ne dolazi u obzir! Ne mogu svršiti sa
zaštitnom gumicom, a i nije mi potrebno. Ti zadovoljavaš sve moje
seksualne i druge potrebe. Najviše bih volio da mi vrati novac!

-Ne mogu ti garantirati. Esperance se već jedanput jebavala s mojim

momkom i to me ne uzbuđuje.

-Kad je to bilo?

-Kad smo živjeli u Fenerive Est. Imala sam Malagasi momka, a oni su
se jebavali iza mojih leđa. Kad smo svi troje došli na St Marie,
Esperance je očekivala da će momak biti s njom.

-Kako si doznala?

-Momak mi je sve priznao. Rekao je da je Esperance luda i nije htio

imati s njom posla. Nina je mislila da sam Esperanci otela momka, a
bilo je obratno.

-Kako si to riješila?

-Nije me bilo briga. Ako me momak vara, više mi ne treba. Ostavila

sam ga, bio je slomljenog srca. S Esperancom nisam pričala
tjednima. Onda sam ipak shvatila da mi je Esperance uvijek bila
najbolja prijateljica od malena i da nema smisla s njom prekidati
zbog muškaraca.

-Znači, na jedan način si joj oprostila? A momku nisi mogla oprostiti?

-Nisam! Želim ti reći, Esperance je vrlo lijepa, ali mi nikad nije

suparnik. Ne može nikoga zadržati. Više ne brinem da će mi te oteti.
Zato, ako želiš naplatiti dug, ozbiljno ti kažem.

128
-Ne, draga, hvala na ponudi i povjerenju. Novac je mali, ako mi ne
vrati, neću propasti. Esperance je vrlo lijepa, ali si mi ti puno ljepša i
draža, neću više nijednu.

Popodne opet dođu Esperance i Ornela. Gledaju slike, smiju se i

pričaju. Fabiola plete Orneli kosu, dugo se zadrže. Navečer me moja
draga zove u krevet:

-Dragi, trebam te. Imam te nešto pitati.

-Ohhh, sigurno je kakav problem. Evo me draga, šta me imaš pitati?

-Koja je tvoja odluka sa terenom?

-Draga, puno volim ovaj zadnji teren uz more, ali si rekla ne.

-Dragi, kad bi kupio onaj teren uz more, puno bi koštalo. Prvo

izgradnja, pa uređenje terena, pa put za skuter, onda popravci. Bio
bi ljut na mene zbog troškova.

-Draga, nisam lijen. Ne treba novaca za urediti teren i put za skuter,

samo lopata. Napravio bih to sam. Drugo, teren je jeftin. Mogu
izgraditi jako lijepu kuću.

-Dobro, šta sad?

-Ništa, sad čekam onako kako sam obećao donijeti odluku za mjesec
dana.

-Dragi, neću da mama dođe, a da još nema odluke.

-Ne volim kad mi se ovako postavljaju uvjeti. Bit ćeš sa mnom ako
kupim kuću. Da me stvarno voliš, uopće ne bi bilo važno. Odmah bi
donijela odluku.

129
-Misliš li da te ne volim? Samo želim znati odgovor, pozitivan ili
negativan.

-U redu draga, gdje ti je telefon?

-Evo, tu je.

-Evo ti odgovora.

Pokažem joj zapis da je nazvala Bama prije tri sata.

-Dragi, ne može biti! Možda ga je nehotice nazvala Esperance dok je

upotrebljavala moj telefon.

-Ne znam, ja nisam zvao. I prije pet-šest dana si ga isto zvala, pa si

izbrisala zapis.

Prebire nešto po telefonu i čudi se:

-Gdje mi je slika koja je bila pridružena Bamovom broju?

-Ne znam draga, nisam dirao. Možda je Esperance?

-Eto vidiš šta se dogodi kad dadeš drugom telefon u ruke, samo
problemi.

-Naravno, i ja sam dao moj novac, ne dobivam ga nazad.

-Baš sam ljuta zbog ove slike.

-Draga, hoćeš brzu odluku prije maminog dolaska. Evo moje odluke;
ideš u Manompanu!

-Eto kako me voliš!

130
Digne se, demonstrativno napusti postelju i izađe vani. Vrati se
nakon petnaestak minuta plačući. Pokušam je utješiti, ali je ljuta i
odgurne me.

-Draga, volim te zauvijek. Ne želim biti prepreka tvojoj sreći. Mislim

da ti je vjenčanje dobro rješenje. Tvoji roditelji misle tako. Jednim
potezom sve rješavaš; vjenčanje, kuću, dućan, teren, auto i
televizor.

Ništa ne odgovara, samo dalje tiho jeca. Noću se ne dodirujemo,

debela spužva se ulegla i valjamo se prema sredini, ali se ogradila
jastucima. Ujutro odem na doručak kao obično. Kad se vratim, sjedi
na postelji i plače. Sjednem do nje, zauzmem istu pozu.

-Draga, zašto plačeš? Znaš da te volim zauvijek. Mislim da ti je ovo

dobro rješenje. Ako ti ne odgovara, živi i dalje sa mnom kao dosad.
Ne volim nikakve zahtjeve ni pritiske. Ako me voliš, možeš biti sa
mnom zauvijek. Imaš dobar izbor između ove dvije mogućnosti, pa
izaberi.

I dalje plače i gorke suze roni, progovara kroz plač:

-Ne voliš me, nemam muža, s tobom mi je gotovo! Ne udovoljavaš

mojim zahtjevima! Neću da idem u Manompanu! Slobodna sam ići
kamo me volja!

-Kakav ti je plan?

-Nešto sam jako jako loše mislila dok si išao na doručak.

Ustane i čeprka ispod fotelje. Nešto izvadi i baci na postelju ispred

mene. To je moja mala torbica u kojoj držim najvrednije stvari;
novac, stranu valutu i moj mali elektronski žeton. Bez njega ne

131
mogu otvoriti svoj bankovni račun i ne mogu raditi nikakve
bankovne transakcije. Morao bih zvati banku i tražiti druga rješenja.
U torbici nije bila kreditna kartica. Bez nje bi mi život bio potpuno
uništen.

Ostavio sam je u putovnici kad sam je zadnji put koristio. Ipak je

dobra djevojčica, pomislim. Nije pokvarena, nego je krenula lošim
putem zbog siromaštva. Roditelji joj ništa nisu mogli priuštiti. U
djetinjoj igri je ostala rano trudna i vrlo brzo je to skupo platila
prekinutim školovanjem. “Udala” se za Francuza koji je prihvatio
njeno dijete. Da je htjela, mogla je izvesti ovu pljačku do kraja.

Vidim da je postavila šifru na torbi 000. Torbe se prodaju s tom

šifrom, neki je nikad ne promijene. Kako nije išlo, presjekla je nožem
jedan od dva metalna zatvarača. Pričinila mi je znatnu štetu, torba
više ne vrijedi, jer se lako može opljačkati. I dalje neutješno plače.
Otvorim torbicu i izbrojim sto tisuća. Dam joj kao nagradu šta mi je
ipak vratila, toliko sam sretan zbog toga.

-Draga, nisi mislila ništa loše, nisi lopov, nisi zla. Ovo je za tebe i tvog
sina.

Pokušam je poljubiti, ali ne da. Traži odjeću i oblači se.

-Draga, kamo ćeš sad?

Ne odgovara, spremim se i pođem s njom. Pomislim da će na selo

posjetiti sina. Sad ima novaca, može mu kupiti poklone. Dođemo do
luke, pomislim da će kod svojih roditelja na selo.

-Draga, zašto ideš kod mame, kad bi ona mogla danas nazad?

-Ne znam hoću li kod mame, koji mi prijevoz prije naleti.

132
-Ne misliš valjda na St Marie?

-Ne znam, možda. Rekla sam ti da sam slobodna i da nemam muža.

Sad shvaćam zašto se jutros obukla izazovno; crvene duge hlače,

crveni kratki prslučić i poluvisoke smeđe otvorene cipele s
isprepletenim remenjem. Ružičasti grudnjak joj ističe savršene
grudi.

-Draga, ako ćeš na otok, idem i ja. Slobodna si, ali bit ću u tvojoj
blizini.

Sjedimo na klupici u Klementovom uredu. Nema ga, negdje je

unaokolo. Dogovorimo se ići brodom Cap St Marie, koji polazi iza
jedanaest. Vratim se kući, obrijem, okupam, spremim torbu i
kišobran. Kišna je sezona, kiša pada skoro svaki dan. U brodu je
mojoj dragoj loše, more nije previše uzburkano, valovi su kao svaki
dan. Ovo je Indijski ocean, nije Jadransko more. I meni je loše,
podnosim nekako.

Moja draga nasloni svoju lijepu glavicu u moje krilo i zaspe.

Promatram njenu upletenu kosu. Nakon sat i četrdeset minuta
uplovimo u luku. Na obali nas dočeka moj stari prijatelj Francois,
vlasnik bungalova Le Mangosteen. Odveze nas autom, odmah
naručimo ribu za ručak. Riba je spremljena u kokosovom umaku. To
je specijalitet ovdje, jer ima kokosovih oraha koliko ti duša hoće.

Kad ti život dade kokosove orahe, stavi ih u svako jelo, kao na jugu
Indije. Stigne iznajmljivač skutera, iznajmim dobar jaki skuter. U sobi
su bračni i jednoosobni krevet. Fabiola uzme ovaj zadnji, kažem joj:

-Draga, možeš sa mnom na bračnom. Znam da se voliš grliti po noći,

obećajem da te neću jebati.
133
-Znači da me ne voliš!

-Nije istina, volim te i volio bih te jebati. Ali ako nećeš, bit ću
pristojan.

-Dragi, idem sada do Nine.

-Odvest ću te!

-Ne, sama ću!

-Kako ćeš sama? Ja plaćam skuter, šta ako se dogodi nezgoda?

-Nisam neka luđakinja!

-Ne znam draga, nezgode se dešavaju! Zašto je problem da te

odvezem?

-Zato jer želim dovesti Ninu ovdje, ne možemo voziti utroje zbog
policije.

-Zašto je ne nazoveš?

-Promijenila je telefonski broj, više ne odgovara na moje pozive.

-Kad ćeš se vratiti?

-Eto me brzo.

Dam joj ključ i odvučem skuter na cestu. Snimim par njenih

fotografija na skuteru sa kacigom na glavi i uputi se. Ostanem u
bungalovu sa laptopom i telefonom. Vrati se dva sata kasnije:

-Draga, gdje si bila?

134
-Tražila sam Ninu, ali je nisam zatekla kući, išla je u šetnju. Čekala
sam je i pričala s jednom ženom. Ostavila sam joj moj broj telefona
da me nazove.

-Nisi pričala sa Francuzima?

-Nisam.

-Draga, hajdemo u šetnju obalom!

Šećemo cestom uz samu morsku obalu. Sunce upravo spektakularno

zalazi u more. Na ovom mjestu je to nešto posebno, jer je milion
različitih kutova gledanja; kroz krošnje drveća, ispod palme, iz
nadstrešnice pokrivene palminim lišćem i između grmlja. Uputimo
se do bungalova La Baleine. Cilj je dugački drveni mol koji nije više u
funkciji, oluje su ga djelomično porušile. Draga mi kaže:

-Znam ovo mjesto.

-I ovdje si se jebavala?

-Bila sam u ovom bungalovu, pa smo se preselili u onaj.

-S kim si bila?

-S jednim muškarcem.

-Naravno, nisi bila sa curom. Tko je to bio ili se ne sjećaš? Sigurno

nije dobro jebavao.

-Dobro je jebavao, sjećam se, ali ti neću reći.

135
Dođemo na drveni mol i sjednemo. Draga zapazi kretanje rakova u
plićaku. Ne da joj vrag mira, nego se spusti s mola na kamen i gaca
po plićaku loveći rakove.

-Draga, smočit ćeš hlače.

Već je kasno, hlače su mokre. Djetešce se igra, djetešce sa

trogodišnjim djetetom. Rakovi sami sebe osakate kad su u
opasnosti. Privremeno se oslobode svoje noge ili kliješta, druga im
izraste kasnije. Ništa nju nije briga, zabavlja se zamišljajući kako će ih
nakupiti za večeru.

-Nemoj, draga, pusti ih, kupit ću velike.

-Ovakve mi lovimo i jedemo u Soanierana Ivongo.

Očito ima gladnih ljudi u Soanierana Ivongo. Ovdje su rakovi zaista

mnogobrojni. Otok je vrlo dugačak i slabo naseljen. Uglavnom su
mala naselja uz obalu, jedino je glavna luka Ambodifotatra nešto
veća. Otok je odavno popularan, koristili su ga i gusari kao svoju
bazu, najpoznatiji je bio William Kidd. Važna turistička atrakcija
otoka je gusarsko groblje. Kasnije su ga zauzeli Francuzi.

Danas na otoku boravi dosta francuskih umirovljenika tijekom cijele

godine. Srećem ih cestom, voze motore ili “beach buggy” (otvoreno
vozilo za plažu sa velikim kotačima). Neki su izgradili kuće, neki
imaju hotele, a turisti dolaze preko cijele godine. Svoje sam prve
kitove vidio baš u ovom kanalu sa Matildom. Osobito je popularna
sezona srpanj i kolovoz, kad je sezona migracije kitova.

Ovo je pravi tropski raj. Raslinje je gusto, šta nije slučaj na glavnom
otoku. Vegetacija se uglavnom sačuvala zahvaljujući rjeđoj
naseljenosti i izoliranosti. Vratimo se nazad u naš bungalov:
136
-Draga, sad ću ti prvo dobro izljubiti pičku, znam da trebaš i da nisi
dugo imala.

-A poslije toga?

-A poslije toga ću te karati samo ako želiš. Ako ne želiš, onda ništa.

Napravimo tako, iako nas ometaju brojni telefonski pozivi. Kad sam
je dobro oblizao, legnem na leđa. Zajaše me i spusti svoje grudi na
moje, kako najviše voli. Nakon nekoliko pokreta:

-Dragi, boli me.

Pokušam usporiti i biti nježniji, promijenimo pozu, ali zbog nekog

razloga ne ide. Moramo odustati, draga opet ode na skuteru po
Ninu. Jedva odagnam zle misli povezujući njeno dugotrajno
odsustvo popodne s bolovima. Ne znam koliko joj se može vjerovati
ovdje, gdje poznaje puno ljudi. Moja draga ubrzo dođe, imam priliku
prvi put upoznati Ninu. Ne govori jezike, pa joj moja draga prevodi.

Tako se uspijemo napričati. Jedna je od najboljih Fabiolinih

prijateljica, s kojom dijeli mnogobrojne tajne za vrijeme bavljenja
prostitucijom. Nina pregleda fotografije, pa se zabave fejsom.
Pričaju jedna drugoj novosti iz života. Nina je vrlo zainteresirana.
Među ostalim temama, moja draga joj ispriča kako mi je jutros
ukrala novac i svi se tome slatko smijemo.

-Dragi, šta bi da sam ti stvarno uzela sav novac?

-Draga, nije me toliko briga za novac, prebolio bih. Ali tamo je jedan
mali crni plastični žeton, bez kojeg ne mogu podizati novac iz banke.
Bio bih potpuno paraliziran, morao bih te prijaviti policiji.

137
-Dragi, policija me zna i znaju da sam ti žena. Ne bi ništa poduzeli
protiv mene.

-Ne znam, možda bi mi bar pomogli vratiti moj žeton.

Puno sam slušao o Nini od Fabiole. Zamišljao sam je sličnoj

Esperance, da je ljepotica i “femme fatal”. Kad ono, prosječna
djevojka ne lijepe glave i ne zgodnog tijela. Dvadeset četiri joj je
godine, a nema ni blizu živosti kao moja draga. Mirna je djevojka,
mogla bi nekome biti dobra vjerna supruga i domaćica. Sudbina joj
nije naklonjena, natječe se s mlađim i ljepšim djevojkama da preživi.

Kad mlada djevojka nema telefon, znak je da joj ne ide dobro.

Fabiola uzme moj telefon i počne se igrati s njim, pa dođe red na
moj fejs. Prva je slika Bamovog profila, kojeg povremeno pratim.
Moja draga razgleda njegove fotografije i s ponosom ih pokaže Nini.
Predstavi Bama kao svog momka, odnosno ljubavnika, a ja sam joj
muž. Ništa im to nije neobično, time se hvale jedna drugoj.

Nazove je mama, došla je nazad u Soanierana Ivongo. Zahtijeva čuti

moj glas, jer nije sigurna da je Fabiola sa mnom. Javim joj se da je
malo umirim. Mama zahtijeva odluku čim se vratimo, evo nam
razloga da ne žurimo nazad. Oko deset sati uvečer odemo u disko.
Moja draga vozi skuter u štiklama s visokom petom. Nina je iza nje,
a ja iza Nine, obgrlim ih obadvije. Uvečer nema policije.

Fabiola je oprezan vozač, zna cestu i vješto obilazi rupe koje nisu
toliko brojne kao drugdje na Madagaskaru. Stignemo do diska
spletom malih uličica. Prostran je, plafon je četiri-pet metara visok,
ne može nikad biti zagušljivo, vruće i zadimljeno kao u Volume 5.
Podij je toliki da se može održavati razmak dva metra jedan od
drugoga. Danas je srijeda, vjerojatno je više posjetitelja petkom.
138
Cijeli zid dužine sedam-osam metara je ogromno ogledalo iz tri
segmenta, čini podij i disko skoro duplo većim. Djevojke uživaju
plesati okrenute ogledalu i diviti se samoj sebi. Light show je
profesionalan, a glazba odlična. Plafon je poduprt sa deset jakih
okomitih stupova. Svaki je ravno deblo, morali su posjeći deset
visokih stabala za izgraditi ovaj disko. Plafon i zidovi su od bambusa.

Sve bi izgorjelo kao šibica da se slučajno zapali. Jedini sam vazaha

večeras, biznis je djevojkama danas jako slab. To je famozni disko
gdje se moja draga upoznala i redovito dolazila sa Viktorom.
Pogledam uokolo, djevojke su mnogobrojne, ali nijedna nije ni
približno lijepa ni seksi kao moja draga. Ništa me ne čudi da su se
momci za nju otimali, bojim se da se još uvijek otimaju. Ovako mi
kaže draga:

-Svaki dan sam imala nekoga, a moje prijateljice bi samo gledale.

Nasreću, nekad je bilo više momaka, pa bih svaku prijateljicu spojila
s nekim. Moja provizija je dvadeset posto, pošteno zarađeni novac.

Naplešemo se večeras. Momci ne napastvuju kao u Soanierana

Ivongo, gdje je puno pijanih. Zadržimo se do dva iza ponoći, Nina
nas napusti i ode spavati u svoj stan. Dođemo kući umorni, moja
draga legne odmah spavati u jednoosobnu postelju. Želim je pokriti
mrežom za komarce, kaže mi:

-Nemoj dragi, postavi mi mrežu kad zaspem. Ne mogu zaspati s

mrežom oko mene.

-U redu, draga.

139
Kad je zaspala, dočepam se njenog telefona i nesmetano pregledam
poruke na fejsu. Najopasnija je situacija s Dominikom. Tražili su se
cijelo popodne, a nisu se uspjeli naći. Pitao je:

-Jesi li sa svojim momkom?

-Ne, sama sam, nemam momka.

Pokušala se naći s Patrikom koji nije bio zainteresiran, očito ima

neku drugu. Pitanje je sad, gdje mi je draga jučer provela dva sata?
Ujutro poslije doručka opet traži ključ od skutera da ide po Ninu. Ne
dam joj, izrazim svoje sumnje i kažem joj da sve znam:

-Rekla si Dominiku da si sama, bez momka.

-Dragi, gledao si telefon!

-Draga, ako se misliš naći s Dominikom i Patrikom, moram i ja s

tobom! Ne može nasamo!

-Dragi, ne može s tobom! Ne trebaju oni tebe, nego samo mene!

-Da, to me najviše i brine.

-E, sad zamisli da nakon nekog vremena prekineš sa mnom. Kakve su

onda moje šanse s njima?

-Draga, ne možeš tako razmišljati. Tvoj sam muž, ne možeš

prikupljati rezervne muževe za osiguranje. Moraš vjerovati da je
naša veza za vječna vremena.

-Dragi, želim da me pustiš poigravati se riječima. Ništa ti ne škodi,

svoje dobivaš redovno, zar ne?

140
-Dobivam, istina je.

-Jesi li zadovoljan?

-Jesam, draga, ne žalim se, volim te.

-Znam da me voliš i to cijenim. Molim te, ne guši me svojom

ljubavlju! S ovom dvojicom nisam ni blizu spolnog odnosa, a s
tobom svaki dan, nekad i višestruko.

Moja draga je šampion iskrivljene logike. Više me puta jednostavno

ošamuti, ne znam šta reći. Ako joj ne uspije, posluži se pričuvnom
strategijom upotrebe seksualnih atributa. Često me nokautira već u
prvoj rundi. Ahhh, šta da radim kad je tako pametna i lijepa i
jebežljiva i umiljata i slatka i vesela i nasmijana i mlada i vragolasta
i… Popustim i dam joj ključ, zahtijevam da se vrati za pola sata.

Ne možemo se voziti danju utroje na skuteru. Policija je na putu,

jedva čekaju zaraditi za svoj džep. Kad se vrati s Ninom, Nina joj
rasplete kosu. Ovako se dogovorimo; Fabiola i Nina će otići u
frizerke gdje će moja draga ostati plesti novu kosu. Ja ostajem u
bungalovu, a Nina će doći po mene skuterom. Tada su krenule.
Nakon par minuta vrati se moja draga, zaboravila je ključ od skutera.

Poljubi me, pa još ljubi, dok ne uzme moj kažiprst i zamoči ga sebi u
pičku kroz prorez između butina i hlačica. I zaista, uspaljena joj je,
hitno treba gasiti taj požar. Odmah je povalim na postelju.
Uvaleknem joj ga ne skidajući ni hlačice, ni donje gaćice, jer Nina je
čeka. Ubrzo počne stenjati:

-Spermu, dragi, spermu!

141
Udovoljim joj po hitnom postupku i istresem sav svoj teret.
Fantastično se osjećam, nikad bolje, a nadam se i ona. Kad smo ja i
Nina na skuteru na putu prema frizerki i Fabioli, zaustavi nas policija:

-Putovnicu molim.

Izvadim australsku putovnicu.

-Ova zadnja viza je istekla.

-Ajoooj, nova viza mi je u drugoj putovnici.

-Gdje ti je druga putovnica?

-Ostala je u Soanierana Ivongo.

Tko će misliti na sve? Rastumačim im pomoću elektronskih

avionskih karata, izvučem se ovaj put. Moja draga sjedi na hasuri
ispred dućana na glavnoj cesti i dugo plete ružičaste i ljubičaste
pletenice, neobične, vrlo efektne boje. Dugo sjedim s njom, pa
odem na ručak. Kad se vratim, još nije gotova.

Popodne je opet Nina s nama u bungalovu. Nina leži na maloj

postelji, a moja draga sa mnom na bračnoj. Razmakne odjeću,
sasvim dovoljno da joj ljubim pičku. Nina je sramežljiva, pa okrene
glavu. Dugo je ljubim i igram se s njom. Ipak, uzbudim se i stavim joj
ga unutra. Jednostavno se uvalim između njenih razmaknutih
butina. Nakon koju minutu svršim u nju dašćući duboko.

Moja draga opet odveze Ninu natrag i kupi mi čokoladni kruh u

popularnoj slastičarnici “Choco Pain” u centru Ambodifotatre. Tamo
je Dominik u društvu drugih muškaraca, pa ga ne pozdravi. Tako se

142
dogovaraju sastati već dva dana meni iza leđa, ali nikako niti kazati
dobar dan jedno drugome.

Kasnije saznam da se to popodne pojebala s Norbertom, na kojeg

nisam ni sumnjao. Je li me planirala zadovoljiti tog dana dvaput,
tako da šta manje sumnjam? Ili je taj sastanak bio spontan, na
brzinu, šta se kaže: “prigode beru jagode”. Glavni motiv joj je
osveta, a dodatni novac uvijek dobro dođe.

Danas je četvrtak i djevojke planiraju drugi disko, bliži našem

bungalovu. Još je rano i svi prilegnemo. Počne padati kišica duga i
dosadna, pada cijelu noć. Ne želimo se razboljeti radi diska, pa
ležimo na postelji, zabavljeni smo svaki svojim telefonom. Moja
draga razmjenjuje porukice s Andreasom:

-Dragi, javljam ti se, a ti ne odgovaraš, nedostaješ mi.

-Da, draga, umoran sam.

-U redu, dragi, dolazim te masirati.

-Pošalji mi svoju golu sliku ili video ako možeš. Dugo te nisam vidio.

-Nemam potpuno golu sliku, bb.

-Šteta. Napravi jednu, poslat ću ti moju.

Pošalje mu jednu seksi sliku okrenuta guzicom u donjim gaćicama.

-Bez gaćica, molim te, bb. Nedostaješ mi. Želim da vodimo ljubav,
želim te golu kraj mene.

-Bb, ne mogu, imam problem s telefonom.

143
-Napravi jednu fotografiju potpuno gola. Draga, trebam to, volim te.
Želim voditi ljubav s tobom sad.

Pošalje joj sliku svog neimpresivnog kurca.

-Obrijao sam dlake.

-Sviđa mi se tako. Želim ti ga pušiti.

-Želim to također, zato i trebam tvoje fotografije. Hoću da mi

snimiš!

U tome joj on pošalje video na kojem nadrkava svoj kurac.

-Pogledaj ovaj video. Možeš staviti prst u … za me, molim te.

Stvarno te želim na krevetu sa mnom.

-Ja također, bb. Moj telefon ne može napraviti ovako. Da, sviđa mi
se video, bb, volim te.

-Pošalji mi barem fotografiju sa prstom u pički, tako da svršim.

Fabiola pošalje još jednu sliku u donjem rublju ili u tangi.

-Mmmm, želim te uzeti. A sad jednu odostraga.

Još jedna fotografija s leđa.

-A sada sliku tvojih grudi. I jednu niže.

Još jedna, ali nije baš seksi, ne šta on traži.

-Prestani molim te, bb, nije lijepo od tebe. Nećeš da me zadovoljiš.

Želim tvoju sliku potpuno golu!

-Večeras je problem bb.

144
Naravno da je problem kad smo u sobi ja i Nina, a bungalov je jedna
soba i kupatilo sa zahodom.

-Ah, dobro, pošalji mi sutra, pokazat ću ti šta želim.

-U redu, bb, sutra ću ti poslati.

Andreas joj pošalje porno sliku sa djevojkom podignutih nogu i sa

dva prsta u pički.

-Kao ovu, ali s tobom na slici (ovu sam našao na Internetu).

-U redu, bb, sutra. Volim te, bb. Da, volim te zauvijek, bb.

-Laku noć.

Ništa od diska večeras, kiša i dalje uporno pada. Poliježemo i

zaspemo. Ujutro, tek šta se ustanemo, moja draga traži da snimim
nekoliko njenih golih slika. Znam o čemu se radi, poslat će ih
drkadžiji. Ne uzbuđujem se puno, neka gleda, samo neka ne dira.
Snimim sedam njenih potpuno golih fotografija na kojima joj se
vijori ružičasta kosa. Napravio sam prekrasna umjetnička djela bez
zrna pornografije.

Spremimo se za put do prirodnog bazena šezdeset kilometara

sjeverno. Vrijeme je čas oblačno, čas sunčano. Francois mi kaže da
policija zauzme položaj na cesti u osam, pa pođemo prije toga.
Dođemo do Ambodifotatre, gdje je jedina benzinska stanica na
otoku. Napunim gorivo do vrha, treba biti dovoljno za tamo i nazad.
Vješto vozim izbjegavajući rupe na cesti. Cesta krivuda uz obalu
mora. Vrlo malo vozila sretnemo putem; tri-četiri. Ovaj dio otoka je
slabije razvijen, nema toliko hotela i naselja kao na južnom dijelu.
Pejzaž je lijep, kokosova stabla uz more pružaju uvijek dobru priliku

145
za fotografiranje, čamci, more i kućice od trske. Ljudi su zabavljeni
svojim poslom, ribarstvom ili poljoprivredom. Po cesti pješaci stalno
nešto nose na ramenu, drvo ili poljoprivredne proizvode.

Sjetim se vožnje skuterom u Vijetnamu, kad sam s Njemicom i

Talijanom posjetio farmu kave “kopi luwak”. Uzgajivači drže po
desetak “civet” životinja u kavezima i prisilno ih tove sirovom
kavom. Na stražnjem kraju izlazi poluproizvod; izmet pun zrna.
Dobro se operu, kava se suši i prži. Odlično se prodaje za višestruku
cijenu. Neki trgovci varaju, pa prodaju običnu kavu kao kopi luwak,
tko će znati?

Bilo kako bilo, prevara ili ne, probamo svak po šalicu ove kave u
restoranu. Talijanu je navodno bila najbolja u njegovom životu. Kad
kaže Talijan, tako mora biti. Samo jedna vrsta na svijetu je skuplja od
ove, a ta prođe kroz crijeva slonova u sjevernom Tajlandu. Prodaje
se pod nazivom Black Ebony.

Kad smo stigli do prirodnog bazena, dočekaju nas turistički vodiči.

Vlasnik restorana nudi skupocjeni ručak. Spusti cijenu za nas troje,
jer smo zasad jedini gosti. Odmah naručimo, jer se jelo dugo kuha.
Dočeka nas i prodavač kokosovih oraha, odmah jednoga otvorimo,
popijemo i pojedemo plod.

Putem do bazena, djevojke na stijenama potraže mjesto

pretkršćanskog religioznog značenja. Utori između stijena su puni
kovanica kojih nema u opticaju, možda baš iz tog razloga. Puno je i
novčanica. Fabiola i Nina smotaju novčanice i zataknu ih u utore
izgovarajući želje. Kad smo nastavili, pitam je:

-Draga, jesi li poželjela dijete?

146
-Ne, nego vjenčanje.

-Sa onim vlasnikom kokosovih oraha?

-Ne, nego s tobom!

-Mandenga!

Prekrasan je dan, nije previše vruće, a nalazimo se u pravom

pravcatom raju zemaljskom. Oko nas nema nikog živog. Cijela
prekrasna uvala sa pješčanom plažom samo za nas. Kao da to nije
dovoljno, malo dalje je plićak zaklonjen stijenama od udara valova.
To je taj prirodni bazen. Između pukotina prolaze samo vrlo blagi
valovi. Tu se može kupati i plivati normalno kao na Jadranskom
moru.

Moja draga u plićaku sjedne na me onako u kupaćem kostimu.

Izaziva me i trljucka, tako da mi kurac opasno nabrekne i otvrdne.
Ne da unutra, kaže da je ovdje zabranjeno. Jedino mi dozvoli da joj
malo obližem pičku onako slanu u moru, to je valjda dozvoljeno?
Dok se tako izazivamo, draga mi kaže:

-Eno, kad bismo imali onakvu kuću na našem terenu uz more, bilo bi
fenomenalno.

Pokaže mi u pravcu kuće od drva, bambusa i trske. Takvu kuću nije

nikakav problem izgraditi.

-Da, ali bojim se da je teren već prodan.

-Ako nije, hoćemo li kupiti?

147
-Mislim da je to najbolje. Možda čak mogu napraviti na našoj plaži
ovakav bazen, samo ne prirodni, nego umjetni. Nešto velikog
kamenja i nešto betona.

-I onda bismo mogli postaviti šank na plaži za prodaju pića.

-Da, bilo bi dobro. A u onom kanalu ispod kuće bismo mogli držati
patke i guske.

-Pa onda još neki bungalov za iznajmljivanje.

-A na plaži bih mogao imati čamac, pa loviti ribu.

Uživamo kao rijetko kad. Snimimo puno fotografija. Bliži se vrijeme

ručka i kažem mojoj dragoj:

-Vratit ćemo se poslije ručka.

-Ne dragi, moramo kući, jer trebam dobro jebanje.

-Mandenga!

Kad su nam donijeli ribu u kokosovom umaku, porcije su zaista

ogromne. Ručak krasno zaokruži današnji doživljaj. Dođe kuharica
po prazne tanjure i razgovora s djevojkama. Pitam moju dragu:

-Draga, šta vam je ona stara žena pričala?

-Jedan dječak je uzeo novac s one hrpe gdje smo danas bili. Onda je
pobjegao, pa se kupao u prirodnom bazenu. Zatim je nestao bez
traga i više ga nitko nikad nije vidio.

-Božja kazna za krađu?

148
-Da, ljudi ostavljaju novac Bogu za ostvarenje želja. Kao mi danas, taj
se novac ne smije dirati.

Iz samog prirodnog bazena sigurno nije mogao nestati. Kako smo mi

bili sami danas, tako je i u doba udesa dječak sigurno bio bez
nadzora. Nekako je dospio u otvoreni ocean, ili preko stijena ili je
išao u otvoreni dio uvale. Tamo ga je ščepao morski pas ili se
jednostavno utopio zbog jake struje.

Vratimo se i ostavimo Ninu kod njene kuće. Ja i moja draga smo

konačno sami u bungalovu. Žali se na glavobolju. Traži masažu, pa
lizanje, a od jebanja nema ništa, prevarila me. Kasnije me pita novac
za kratke hlače i ode na pijacu. Srela se s Patrikom i zadrže se u
kratkom razgovoru. Kad se vratila, kaže:

-Dragi, gladna sam.

-Hajdemo u restoran u Ambodifotatru.

-Ne, ne bih rižu, jela bih čokoladni kruh.

-Zašto nisi kupila kad si bila u gradu?

-Zaboravila sam.

-Idem skuterom u restoran jesti rižu, a tebi ću donijeti čokoladni

kruh.

Tek šta sam se vratio, opet hoće skuterom po Ninu.

-Dragi, daj mi ključ.

-Ne dam, ići ćemo po Ninu u devet sati, prije diska.

149
-Zašto ne daš? Ako ne idem po nju sada, mislit će da ne planiramo u
disko.

-Ne možeš sad po nju, jer ćeš dugo biti i šta znam gdje si.

-Kako si ti bio odsutan dva sata?

-Kako dva, jedan sat.

Nastavimo se bespredmetno svađati, dok konačno opet ne

popustim. Ne idu mi ovi verbalni sukobi, samo se izmorim. Izvrti me
okolo svojom nelogičnom logikom, pa ispadam samom sebi blesav.

-U redu, draga, evo ti ključ, dođi do osam i petnaest.

Vrati se s Ninom prije osam, može kad hoće. Odemo u disko u

jedanaest uvečer. Atmosfera nije kao u srijedu. Puno je više
muškaraca, a žena malo. Čim moja draga počne plesati, već se jedan
vrti oko njene guzice. Dosadan je i pijan, odmah interveniram da ne
bude zabune, lagano se uguram između njih bez upotrebe sile.
Koristim svoj stas, zorno mu prikažem da nema šta tražiti.

Obično sam viši za glavu od izazivača. Momci znaju i vide odmah

gdje im je mjesto u hijerarhiji, a nisu neki tučaroši. Moja draga se
uvijek ljuti na moje intervencije. Nek on trlja svoj spolni organ
negdje drugdje, najbolje od zid. Ima prostora da može biti dva metra
udaljen, a oni bi trljali.

Tako se ponovi još tri-četiri puta, dok se malo situacija ne smiri. Ne

miješam se ako neki momak pristojno pleše s njom, na koliko tolikoj
udaljenosti tijela, nek uživa moja draga. U jednom trenutku njenog
negodovanja, izađem vani da je malo ostavim na miru. Slijedi me i
pita:

150
-Dragi, zar mi nije dozvoljeno plesati s drugim muškarcima?

-Draga, ljut sam na njih, ne na te. Ne dam da se trljaju o tvoju

guzicu. Ionako te bole i guzica i pička.

-Dragi, znam sama izlaziti s njima na kraj.

-Znam to, želim da uživaš, a ne da te gnjave nasrtljivci. Došla si sa

mnom, moja si žena. Platio sam ulaznice i piće, a oni bi se trljali
besplatno, ne dolazi u obzir.

-Ne dozvoljavam ti tako govoriti. Ako si platio, nisi moj vlasnik.

Nismo ni vjenčani, nisam u zatvoru.

-Dobro, hoćemo li se vratiti unutra?

-U redu, ali pripazi malo!

Nastavimo do tri iza ponoći. Malo bolje pazi, ako je netko dosadan,
napusti podij. Dajem joj vremena da se sama obračuna s
nasrtljivcima. I oni su uvidjeli da se bolje ne pačati, ali uvijek naleti
neki novi, neiskusni blesan. Nini se prikači jedan vazaha i priča s
njom. Kasnije mi je objašnjeno da je htio karati Fabiolu. A tko je ne
bi karao? Nina mu objasni da nije moguće, pa se zadovolji utješnom
nagradom.

Tako Nina opet profitira u društvu Fabiole. Odu na motoru, pa i mi

napustimo disko. Prilikom odlaska, zaštitar mi tutne u ruku bijelu
ceduljicu. Odmah vidim da je to neki broj telefona. Moja draga vozi
nazad u bungalov. Kad smo došli, pogledam poruku i zaista, to je
broj i ime Lea. Kažem mojoj dragoj: -Vidi, draga, šta sam dobio!
Imam i ja obožavateljice i udvaračice na St Marie!

151
-Daj da vidim!

-Možeš samo gledati, ne diraj!

Zgrabi poruku i hoće odmah zvati taj broj. Nikako ne dozvoljavam,

istrgnem joj ceduljicu iz ruke i isparam. U toj sekundi zapamti broj,
ukuca ga i spremi za kasnije. Ljut sam, ali šta ćemo sad? Vidim kako
reagira kad je ljubomorna, gore nego ja! Znači, ni večeras nema
ništa od seksa, na spavanje! Sutradan se vratimo poslije doručka,
opet zahtijeva ključ:

-Dragi, idem kod Ninine mame masirati trbuh, boli me.

-Idem s tobom.

-Ne može, dragi, idem sama.

-Zašto ne mogu s tobom?

-Jer ću se vratiti s Ninom.

-Napravit ćemo nekako.

-Dragi, moraš imati više povjerenja u mene!

-Da, ponašaj se tako da steknem povjerenje, molim te, bit ću ti

zahvalan. S kim si se dopisivala?

-S jednim prijateljem iz Soanierana Ivongo.

-Da nije možda ovdje?

-Aaaa, dragi, puno si manandre (ljubomoran).

152
-Ima još jedna stvar. Primijetio sam da imaš više novca nego si
imala. A trošila si, kupovala čokoladni kruh itd. Kao da si odnekud
dobila tridesetak tisuća.

-Dala mi je Nina njen novac da čuvam.

-Kakav je problem da idem s tobom, muž sam ti?

-Ne može, ne idem onda nigdje.

Ustane i napiše još jednu poruku na telefon, pretpostavim da je to

otkazivanje sastanka za ovaj put. Tako smo riječ po riječ došli do
situacije da pakira svoje stvari u torbu.

-Dragi, tvoju ljubomoru je nemoguće izdržati.

-Kamo ćeš sad, kod Nine, gdje ćeš spavati?

-Ne brini za mene, mnogi me ovdje trebaju.

-Da, toga me i je strah. Sjedni tu pet minuta da razgovaramo.

-Dragi, boli me trbuh i glava, bolesna sam. Misliš da me u ovakvom

stanju zanima sretati nekoga?

-Ostani tu spavati, kasnije se možemo vratiti zajedno u Soanierana

Ivongo.

Stavim joj ključ od skutera na krevet. Uzme ga bez riječi i krene.

Kasnije pratim njen elektronski trag i vidim poruke, svega
dvadesetak minuta nakon šta je izašla:

-Dominik, došla sam ispred slastičarnice “Choco Pain”, a tebe nema.

-U mojoj sam kući.

153
-Ovdje je jedan stari čovjek sa bijelom košuljom. Ima li ženu?

-Nema.

-Pričaj s njim kasnije, izgleda mi ozbiljan.

-Da, kao ti.

-Trebam ozbiljnog muškarca, ne želim više voditi ljubav za novac.

-Prestani, nemoj tako lagati!

-Ne lažem, ne volim plaćenu ljubav, poslije takve ljubavi je sve

gotovo.

-Zašto onda to radiš? Napravila si s Norbertom nekidan!

-Nisam!

-I jutros sa vazaha! Prestani!

-Istina je ovo šta kažem. Ako je onaj čovjek ozbiljan za me, javi mi.

-Ne mislim da je ozbiljan.

-Zašto? Ima li djevojku ili ne?

-Ne znam.

-U redu, javi mi kasnije ako znaš kakvog momka koji traži djevojku.

Dopisivala se dok je bila kod Nine, a Nina kuhala ručak. Kad se

vratila, bila je pitoma. Ručamo u miru:

-Dragi, onaj teren još nije prodan. Klement je otišao i razgovarao s

vlasnikom. Šta ćemo?
154
-Je li ga vidjela tvoja mama?

-Da, sviđa joj se.

-Draga, mogu izvaditi novac iz banke ovdje. Kad se vratimo u

ponedjeljak, to riješimo.

-Dobro, nadam se.

-Draga, kad kupimo teren, onda smo muž i žena, nema više
zajebancije!

-Tako je dragi!

Legnemo poslije ručka, željan sam je. Ahhh, kako je izljubim i izližem
najosjetljivija mjesta. Potom joj podignem nogu i suknem ga sa
strane. Strašno uzdiše, valjda joj treba. Boli me kičma, vjerojatno od
vožnje skutera po cesti punoj rupa. Legnem na leđa, a ona me zajaši
i spusti grudi na moje. Stežem joj one zaobljene guzove, dahće sve
dublje i dublje. Kičma mora raditi da joj ga uvaleknem kako treba.

Traži spermu, želim je okrenuti da svršim zguza. Grčevito me steže,

ne dozvoljava mi promjenu poze. Dodatni mi je napor svršiti u tom
položaju. Imamo mirno popodne kod kuće, nigdje ne idemo. Moja
draga spava, Nina ne dolazi. Kičma mi se pogoršala, moram uzeti
dva Ibuprofena protiv bolova.

Zaintrigirao me Norbert, moram bolje proučiti neprijatelja da ga

porazim. Vidim mu na fejsu sliku i datum rođenja. Stariji je od
sedamdeset godina, može li taj išta? Nađem njihove poruke još od
tri mjeseca prije nego smo se ja i Fabiola upoznali i prevedem ih. Ide
mi ovaj francuski uz pomoć Googla:

155
-Pozdrav, kako si?

-Dobro, a ti?

-Bb, gdje si, ja sam na otoku St Marie.

-Ja sam u Rantabe, doći ću na St Marie u petak.

-Čekam te, bb.

Nakon tjedan dana:

-Dobro jutro, dragi.

-Dobro jutro, lijepa mala guzičice, kako si?

-Dobro sam, gdje si? Jesi li još na St Marie?

-Na otoku sam. Možda ću doći u Soanierana Ivongo u petak, ako

nađem brod. Želim ići u Maroantsetru u subotu brodom Sandrella
Princess.

-Dobro, ja sam u Soanierana Ivongo, dakle kad stigneš, nazovi me!

-Nije problem. Ako dođem, uzeću sobu ispred pristaništa broda

Melisse.

-Dobro, dragi, čekat ću te.

-Pripremi tvoju lijepu malu guzičicu koju obožavam.

-Dobro, bb, hvala dragi.

-I mmm, volio bih kad bi mogla doći sa još jednom djevojčicom da

vodimo ljubav u troje.

156
-Prestani, bb!

-Ne voliš?

-Ne, bb!

-Šteta, morat ću se zadovoljiti tvojim lijepim tijelom.

-Hvala, dragi.

-Dobro ću te izjebati, osobito sam željan tvoje prekrasne guzičice.

Zaista sam zahvalan da sam pronašao jedno takvo malo skladno
tijelo.

-U redu, poljubac, volim te.

Nakon par dana:

-Alo, dragi, gdje si?

-U Maroantsetri.

-Nisi došao ovamo.

-Ne, draga, došao sam direktno sa St Marie. Oprosti, bit će slijedeći

put za tu tvoju božansku guzicu.

-U redu, volim te zauvijek.

-Draga, obožavam tvoju guzicu i tvoja usta. Imaš dragocjena usta,

koja obožavam.

-Možeš li mi poslati novaca, dragi?

-Ne, ne šaljem više novac otkad sam puno izgubio jednom prilikom.

157
Nakon dva tjedna:

-Dao sam tvoj broj telefona jednom prijatelju. Večeras dolazi u

Soanierana Ivongo sa svojim prijateljima na motorima.

Norbert mi nije opasan, rijetko se nađu. Ovo je prvi put tijekom naše
veze, da me Fabiola prevarila s njim. Bio joj je samo dobra redovita
mušterija prije mene, nema ljubavi ni sa jedne ni sa druge strane.

Uvečer moja draga zove Viktora. Pretpostavlja da je na

Madagaskaru, jer telefon zvoni. Uporna je, konačno se javi. Zna za
moje postojanje u njenom životu. Moja draga je prethodnih dana
objavila slike na fejsu u mom zagrljaju. Tko želi, shvati šta se događa.
Srce mu je ranjeno, vjerovao je da mu je ona vjerna djevojka, razvio
je romantičnu predodžbu o njoj. Ustručava se doći u Soanierana
Ivongo.

Moja draga mu laže da ne može na put, jer pohađa školu. Dok

razgovara s njim, tutnem joj kurac u ruku da je zaposlim. Dobro ga
navlači, ah da Viktor zna čime se bavi dok razgovara s njim. Kad
završi razgovor, mislio sam da ćemo se malo igrati. Od igre nema
ništa, žali se da je boli pička.

-Dragi, Viktor me pitao zašto sam sa starim muškarcem? Šta da mu

kažem, da ćeš mi kupiti skuter?

-Draga, nisam star. Stariji sam od tebe i od njega, ali star još nisam.
Drugo, najbolji odgovor je uvijek istina, nećeš nikad pogriješiti. Ako
je istina skuter, reci skuter, ako je istina teren, reci teren. Ipak,
ljepše je za tebe i tvoj karakter da mu pričaš o sigurnosti i
poštovanju, ako već ne o ljubavi.

158
Prije spavanja joj dobro natrljam pičku kremom protiv gljivica.
Pretpostavljam da su gljivice uzrok njenih bolova, šta je vrlo rašireno
u tropskim krajevima. A i tko zna s kim se sve šmucala ove dane.
Ujutro joj ga stavim u vruću pičku punu kreme, vrlo je ugodno. Iako
moja draga nije baš nešto uzbuđena, brzo svršim. Spremamo se za
put, odjednom se počnem nekontrolirano smijati:

-Dragi, šta se smiješ?

-Smijem se onom tvom starcu u bijeloj košulji kojeg si vidjela u

Choco Pain. Zaljubila si se u njega!

-Hmmmm, bonjour, manandre! (Dobro jutro, ljubomoro!)

I dalje se smijem cjelokupnoj ovoj nenormalnoj situaciji u koju sam

upao. Tražio sam avanture, dobio sam drame. S mojom dragom mi
je vrlo zanimljivo, nikakve drame ne nedostaje, a na koncu je opet
neizmjerna sreća. Pravim ustupke i opraštam, ne želeći izgubiti one
neprocjenjive trenutke.

-Dragi, treba mi osamnaest tisuća!

-Šta ti treba, draga?

-Trebam poslati sinu za školu.

-Kakvu školu, ima tri godine?

-Da, imaju tamo školu za malu djecu, to je za njega odlično.

-Malo me čudi da imaju dječji vrtić na selu gdje ima puno baba i
rodbine za čuvanje.

-Da, ali za djecu je najbolje kad se druže.

159
-Dobro, evo ti novac, sad sam mu postao otac.

-Ti njegov otac?

-Da, zar ne vidiš da mu plaćam vrtić, kupujem odjeću i ostalo.

-Dobro, papanđanako (oče mog djeteta).

Krenemo u grad na doručak. Ostanem na pijaci, moja draga produži

do Nine i poslati sinu novac. Obavim svoje poslove, doručkujem,
kupim karte za sutrašnji povratak brodom, dignem još novaca iz
banke za teren i kupim telefonske bonove. U tome stigne moja
draga na skuteru sa Ninom:

-Dragi, kako ćemo?

-Odvezi Ninu, ja ću se uputiti pješke, pa onda dođi po mene.

-Dragi, šta ako bude kiše?

-Ne brini, stat ću negdje ispod kakve nadstrešnice.

Ne odmaknem daleko, počne kiša. Još malo hodam, ali pada sve
jače. Sklonim se ispod ogromne krošnje uz cestu, dok i ona ne
promoči. Moram potrčati do obližnjeg kioska pokrivenog plastikom.
Kiša je uporna i dosadna, ne može draga po ovom vremenu doći po
me. Razmišljam uzeti taksi, tuk tuk ili lokalni autobus. Ipak, nakon
pola sata dođe moja draga, ružičasta kosa joj se vijori nadaleko.

Sva je mokra do kože, sjednem iza nje. Stisnem je oko struka,

milujem po mokrom trbuščiću i ljubim mokri vrat. Ipak me draga
voli, ne može mirno sjediti kući i čekati da kiša prestane. Natakla je
kacigu na glavu, služi joj samo kao kišobran, nije ju zakopčala. U
slučaju pada, kaciga bi bila beskorisna. Malagasi ne razmišljaju o
160
nesrećama, to je za njih prst sudbine. Nina provede cijeli dan s
nama.

Smiju se, pričaju, slušaju glazbu i ručamo. Opet je prisiljena slušati

naše ljubavne uzdahe, okrene se leđima da ne gleda. Fabiola se baci
na me, pokrijemo se plahtom, mlado tijelo je željno ljubavi. Kad
svršim, hoće da joj ližem. Šta ću, takav mi je horoskop. Dok je Nina
kod nas, Dominik joj šalje poruke:

-Dobar dan, lažljivice.

-Zašto lažljivica bb?

-Šta radiš s onim momkom od tvoje prijateljice?

-Ne, išla sam u grad. Bb, sutra odlazim.

-U redu.

-Nisi mi dao za kartu.

-Zahtijevaj od svog momka, nisam tvoj momak. Prestani, vidio sam

te jutros s njim!

-Moj pravi momak.

-Ha… Vidio sam te kad si izlazila iz hotela “Le Zinnia”.

-Dakle, nećeš mi platiti kartu.

-Previše lažeš!

-Dakle, stvarno mi nećeš dati za kartu?

161
Malo sam zbunjen ovim porukama. Možda je vidio sa mnom, ali ne
znam kad je Fabiola izlazila iz hotela. Uvečer opet idemo u disko,
treći put u pet dana na otoku St Marie. Ovaj put disko je skoro
prazan, nedjelja je, sutra je radni dan. Moja draga može uživati u
glazbi i plesu do mile volje, nitko je ne napada, a i meni je lakše.
Nešto pokušava jedino pijani mladi tetovirani Francuz. U društvu je
djevojke koja ga dobro kontrolira. Čak ga prati u zahod kad ide
pišati, zaštitar joj ne da unutra. Vjerno ga čeka ispred zahoda. Posao
mi je znatno olakšan večeras, imam dobru pomoćnicu.

Odspavamo svega par sati, već moramo ustati i krenuti skuterom

prema pristaništu. Jednu torbu stavimo ispred nogu, a ruksak na
leđa. Vlasnik skutera nas dočeka ispred broda. More je relativno
mirno, ako je to ikad ovdje moguće. Moja draga se ugnijezdi svojom
lijepom glavicom u mom krilu. Nije joj tako loše kao na dolasku. I ja
se bolje osjećam, a i brže plovimo.

-Draga, šta si zamišljena?

-Mali mi je bolestan, zvala sam jučer.

-Šta mu je?

-Ne znaju, bolestan je.

-Ne brini, neće mu ništa biti, djeca su uvijek nešto bolesna, to je

normalno.

Tješim je, ali znam da jedno dijete svake dvije minute umre u Africi
samo od malarije. Roditeljima je nekad doktor daleko, nemaju
novaca ili se nadaju ozdravljenju, a dijete umre. Potom se tješe
Božjom voljom, a nije istina. Uglavnom je njihovo neznanje ili
nemar. Nadajmo se da nije malarija.
162
163
164
3.) Proces

Dva sata nakon pristajanja, sjedimo s vlasnikom terena u njegovoj

kući. Dogovorimo sastanak u tri popodne za sve platiti i potpisati.
Umoran sam od puta i nespavanja, a i kičma me još zajebava:

-Draga, znači poslijepodne bi mogli biti vjenčani.

-Da, nadam se da će sve biti u redu.

-Draga, u slučaju da se nešto dogodi između nas, na primjer za deset

godina, teren je dovoljno veliki da možeš živjeti sa svojim novim
mužem i ja sa novom ženom.

-Da dragi, istina je, ali ne smije se ništa dogoditi između nas.

-Slažem se, samo želim pojasniti u slučaju slučaja.

Pola sata pred sastanak, Fabiola ode kod mame i obeća se brzo
vratiti, međutim već je tri sata, a nje nema. Pripremim novac u
torbu i uputim se tamo. Cijela se obitelj okupila, osam ih sjedi u
krugu:

-Draga, imamo sastanak u tri!

-Pričekaj, razgovaramo!

-Šta je, u čemu je problem?

-Navodno da teren ne pripada onom vlasniku, nego školi.

-Kako znaš, odakle ti to?

-Otac je bio tamo jutros i razgovarao s direktorom škole i

profesorima.
165
-Šta ćemo sad?

-Ako je tako, ne možemo kupiti teren, jer ne bi dozvolili gradnju.

-Baš sam razočaran, već je sve bilo gotovo i onda ovo.

Izgleda da Hrvatska nije jedina s imovinsko-pravnim neredom i

prevarantima koji love u mutnom. Sastanak se nastavi u našoj kući,
dođu joj roditelji, jedan učitelj i agent. Dogovorimo se još jedanput
sve ispitati. Agent tvrdi da su papiri čisti, postoji šansa. Uvečer moja
draga dođe s novom viješću:

-Dragi, ništa od terena. Upravnik škole neće da potpiše.

-Šta ćemo sad?

-Trebalo bi kupiti onu kuću za dvadeset miliona.

-Draga, volim ovaj teren uz more.

-Vidiš da ne može, nemamo sreće.

-Pričekat ćemo, možda nešto iskrsne.

Uvečer dođe njen otac, noseći na ramenu glomazni televizor,

prastari model:

-Draga, šta je sad ovo?

-Larisa neće više ovaj televizor u sobi, pa će biti kod nas.

-Nemamo mjesta, gdje ćemo ga staviti?

-Ovdje u uglu, do dvosjeda.

-Da nije ovo možda tvoj?

166
-Nije, nego sestrin.

-Pa, zašto ga neće?

-Iskopčana joj je struja, nema novaca za plaćati struju, a nije joj baš
potrebna.

-Kako će bez struje?

-Koristit će voštanice, kao i svi drugi, treba joj samo pred spavanje.

-Draga, izbacit ću televizor ako bude ovdje puno djece i prijateljica

dolazilo gledati.

-Neće, dragi, obećavam.

Naravno, stalak za televizor ne može stati u ugao do fotelje.

Moramo improvizirati druga rješenja. Draga je odlučna gledati
program večeras. Kad je sve gotovo, vidim da ovaj služi samo za
gledanje videa. Gledamo i slušamo glazbu do kasna. Onda se
dopisuje s Norbertom:

-Kako si?

Pošalje sliku koju sam snimio kod prirodnog bazena, na kojoj je

onako izazovno okrenuta guzicom.

-Da, vrlo je lijepa. Zaista imaš prekrasnu guzicu.

-Hvala, bb, kad ćeš proći kroz Soanierana Ivongo?

-Možda za dva mjeseca. Posebno s obzirom da je sada dobro znam.

-Ne razumijem, šta?

167
-Tvoju guzicu.

Fabiola zahtijeva lizanje, udovoljim joj na kratko. Ne odgovara mi

ovaj put miris njene pičke, iako se upravo oprala. Vjerojatno je to na
psihičkoj osnovi, znajući za njene skitnje kao ofucana mačka. Uz to
me i kičma boli. Kad vidim da se neće jebati, okrenem se spavati.

-Aaaa, dragi, zašto?

-Draga, boli me kičma, a pička ti ne miriše dobro, previše si se

jebavala s drugim muškarcima.

-Nisam, dragi, mandenga!

-Ti si mandenga, došli su mikrobi, gljivice i bakterije s drugih

muškaraca, pička više ne miriše kao nekad. Svašta tu ima!

Tijekom noći se probudim, draga mi je natrćila vruću golu guzicu u

krilo. Guzlence je tako zamamno i oblo, da mi se kurac opasno
ukruti. Počnem je milovati, pa ga pomalo naslonim i trljam o pičić.
Polako ga i nježno uguram unutra, misleći da se neće probuditi.
Nakon nekoliko pokreta, draga uzvrati uzbuđujućim pokretima,
onako kako samo ona zna. U tome jaka kiša počne lupati po
limenom krovu.

Sjedine se zvukovi kiše i glasnog stenjanja moje drage. Uvija se, ljubi
me, skače po kurcu, svršava i pita još. I ja svršavam, stenjem i
uživam kao nikad. Više mi ne smetaju ni mikrobi, ni gljivice, ni
bakterije, ni miris, ni bol u kičmi.

-Draga, obožavam te!

-I ja tebe, dragi.

168
-Moja si žena, moj život, moje sve.

-I ti si dragi meni sve u životu.

Ujutro svane novi dan, iskrsne odnekuda neki novi teren. Popodne
ga odemo pogledati. Ne sviđa mi se, male je površine, na strmini
iznad škole i bez dobrog pristupa. Nije ni blizu onog terena uz more,
a cijena je slična. Kad se vratimo kući, Fabiola legne na postelju i
plače. Legnem uz nju, pa počne paljba:

-Ako ćeš biti takav, najbolje da prekinemo.

-Draga, ne možeš me prisiliti da volim teren ako ga ne volim.

-Smatraš me djetetom. Ako je tako, gotovi smo.

-Draga, nije istina, ne mislim tako.

-Strašno sam ljuta, nećeš ništa kupiš. Misliš da si jedini muškarac?

Misliš da ne mogu naći drugoga?

-Znam da možeš, vrlo lako.

-Već sam mogla biti s drugim, ali si ti ovdje. Misliš da sam tvoja
sluškinja i ropkinja, tako se ophodiš prema meni. Ništa me ne slušaš
šta kažem i šta mislim. Ne trebam jebača, trebam muža. Da mi je
samo do jebavanja, bila bih s Bamom, s kojim je seks prekrasan.

-Znači sa mnom ti nije lijep?

-Nećeš ništa kupiš, nećeš televizor, nećeš skuter, nećeš teren. Nisam
tvoja žena, ništa me ne slušaš. Dijete s tobom ne dolazi u obzir! Kad
budem tražila drugog, neću takvoga kao ti.

169
U ovakvim trenucima, logika ne vrijedi i ne vrijedi diskutirati. Kad
ljute emocije izlaze na površinu, najbolje se pokriti ušima i šutjeti.
Demonstrativno se uputi kod svoje mame. Ostanem sam sa svojim
mislima ne znajući koji potez povući. Potražiti sreću drugdje?
Pričekati dok se bura slegne? Pričekati njen slijedeći potez? Jasno mi
je kao dan da je sve gotovo. Granice su pregažene, više nema
povratka.

Veza je osuđena na propast. Već sam prihvatio sudbinu da je sve

gotovo između nas. Ništa gore se ne može muškarcu reći nego da
drugi bolje jebe i da žena s njim više uživa. Nema se više šta dodati!
Sve ostalo se nekako može oprostiti; nevjere i laži, ali ova izjava
probada srce više nego nož.

Uvečer dođu Esperance i Ornela. Moja draga obuče crnu večernju

haljinu i izađu na piće. Haljina joj lijepo pristaje, elegantna je i
ženstvena. Dođem i ja za šank. Moja draga ustane sa stolice i priđe
mi:

-Daj mi ključ!

-Šta će ti ključ, sjedi tu s prijateljicama, ne smetam vam.

-Daj mi ključ, treba mi.

-Evo, onda i ja idem kući.

Kad uđemo u kuću, sjedne u kuhinji na stolicu, tako i ja. Onda uđe u
sobu i u mraku telefonira. Znam da zove Viktora već duže vremena,
nikako se ne javlja. Tako sjedim još koju minutu, pa se dignem i
krenem nazad u disko. Jedva popijem čašu pića, Fabiola zove
telefonom:

170
-Alo, ne čujem ništa, u disku sam, velika je buka.

-Ne volim da si pijan, brzo dolazi!

-Kako pijan, pijem Fresh.

-Dolazi brzo!

-Čekaj, tek sam počeo piće.

Kad sam došao, legnem u postelju, ona leži i šalje porukice.

Okrenem se i zaspem. Kasnije sam čitao te poruke koje je
razmjenjivala sa Dominikom:

-Alo, kako si?

-Dobro, a ti?

-Dobro, nedostaješ mi!

-Hahhh, zasmijavaš me. Da ti nedostajem, a nisi me ni vidjela.

Prestani govoriti besmislice!

-Nisu besmislice!

-Hahhh.

-Zašto bb, volim te bb!

-Kako me možeš voljeti, čak me i ne znaš. Još ne spavaš?

-Gledam televizor bb.

-I ništa drugo ne radiš?

-Hahaha.
171
-Laku noć, poljubac.

-Hvala, bb, laku noć također, volim te zauvijek.

Ujutro se pripremi prati odjeću, opere i moju. Dugo sjedim, kaže mi:

-Šta ne ideš na pijacu?

-Ne znam, kako ću znati? Moram li?

-Moraš, ja ne mogu.

Uputim se na pijacu bez riječi. Već znam šta treba kupiti za ručak i
večeru; ovaj put kupim rakove, inače ribu ili škampe ili meso, dvije
glavice crvenog luka, jednu češnjaka, pola kilograma mrkve, pola
kilograma rajčica, angivy, rižu i voće. Danas su to mandarine i male
bananice. Dnevni budžet za sve to je do dvadeset kuna. Očistim sve
šta znam, moja draga opere posuđe od jučer:

-Trebam razgovarati s tobom!

Primaknem plastičnu stolicu do nje i naćulim uši:

-Trebam tvoju odluku!

-O tome smo već pričali jučer, onaj teren neću kupiti!

-Trebam muža, neću ovako živjeti!

-Nađi muža, želim ti najbolju sreću. Samo da znaš, boljega nećeš

naći. Naći ćeš samo djeliće sreće, ljubavi ili novca. Nećeš nikad imati
ovakvu zadovoljavajuću kombinaciju svega. Dajem ti svu ljubav,
strpljenje i dovoljno novca. Neće ti to pružiti ni Dominik, ni Patrik, ni
Andreas, ni Bamo, ni itko drugi.

172
-Da sam htjela samo ljubav, ne bih tražila vazaha. Malagasi mogu
pružiti bolju ljubav nego vazaha.

-Šta čekaš, već ga imaš. Bamo je Malagasi, odlično jebe i pruža

odličnu ljubav, šta ti više treba? Imaš njegove brojeve telefona.
Trebaš slijediti ljubav, ako slijediš novac, pogriješit ćeš.

-Jedna žena kaže da ima neki teren uz more. Ali umorna sam od
svega, nije me više briga.

-Možemo gledati, šta nas košta? Međutim, nije više teren u pitanju,
nestaje ljubavi nakon tvojih riječi.

Fabiola mi sjedne na krilo na verandi i priljubi se u zagrljaj.

Premazana je svim mastima, ipak prihvatim ovu igru. Ručamo,
rakovi su za prste lizati, obožavam ih. Nakon tako dobrog ručka,
legnem spavati, a Fabiola gleda film na televizoru. Malo odspavam,
kad mi se uvali u krevet. Skinem joj gaćice. Pa da, sjetim se, nismo se
jebavali trideset i šest sati, to nije normalno.

Ne samo to, nego nije bilo ni lizanja isto toliko dugo, moja draga je
željna. Natrći mi guzlence da je ljubim zguza. To je toliko slatko, pola
ljubim, a pola grickam njeno guzlence i unutrašnje butine. Dugo je
ljubuckam, lizuckam i zavlačim jezik gdje treba i gdje nije baš
preporučljivo. Usisavam joj dražicu i dublje u pici, šta osobito
obožava. Kad ostanem bez ideja, uvaleknem joj ga zguza onako
natrćenoj.

Ima li išta slađe u životu od ovoga? Nema, ne postoji, neće nikad biti
i nitko nikad neće moći izmisliti. Tridesetšestosatna apstinencija
doprinese još većem užitku. Tako je pumpam dugo dugo, sva je
mokra i dobro pripremljena od lizanja, glasno stenje i jeca. Ma kakav

173
Bamo, nema šanse da je neko drugi ovako dobro izjebe. Ispunim je
spermom, ali nastavim pumpati.

Prstom joj stimuliram slatku malu dražicu, koja je sva ljepljiva i puna
sperme. Zahtijeva još lizanja, šta joj rado udovoljim. Zaspemo jedno
drugome u zagrljaju. Okružimo se jastucima, pa stežem jastuke i nju.
Navečer joj zazvoni telefon, sigurno je Viktor. Moja draga ga
pokušava nazvati već nekoliko dana bez uspjeha. Ne čujem njegov
glas, ali čujem Fabiolu i razumijem već dovoljno francuski.

-Gdje si, dragi, šta se ne javljaš?

-Zašto ne dolaziš u Soanierana Ivongo?

-Jesi li sa kakvom ženskom?

-Trebaš li žensko društvo?

-Bb, trebam te, hoću biti s tobom!

-Zašto si takav? Zašto ne dođeš?

Otišla bi na turneju s njim i ostavila me samoga kući, samo kad bi

pristao. On je razuman i pristojan muškarac. Vidio je odmah da tu
ljubav nije moguća. Zajedno smo već četiri i po mjeseca, živimo kao
muž i žena. Nismo vjenčani i moja draga nema taj osjećaj obaveze
monogamne veze. Osjeća se slobodna, pruža krakove na sve strane
u potrazi za djelićima sreće, koju neće nikada naći.

Predvečer nestane, jednostavno se pokupi bez riječi i bez poljupca.

Kad je dugo nema, potražim je, ali nema je nigdje. Dugo nakon dođe
sva vesela kući i pokuša me zagrliti. Grubo je odbijem:

-Dragi, nećeš poljubac?

174
-Nije me briga. Možeš ići odakle si došla!

-Pa šta je, dragi, šta si takav?

-Kako šta sam takav, nema te cijelu večer, nestala si.

-Eto, sad znaš kako se osjećam kad nećeš da kupiš teren.

-Dobro, idem sad vani.

-Ne možeš!

-Ti možeš, a ja ne mogu? Idem u Volume 5.

-Ne možeš, nećeš nigdje!

Ispriječi se, ugura me u kuću, zaključa vrata i sakrije ključ. Opet zove
Viktor nekoliko puta. Ne čuju jedno drugo, jer pada jaka kiša i lupa
po limenom krovu. Viktor i dalje odbija sve njene ponude, izgleda da
se potpuno ohladio. Fabiola bi sigurno otišla s njim, samo da on
hoće. Ostavila bi me samoga u kući bez problema, ne znam bi li me
više ikada našla. Kad završi razgovor, okrene mi se:

-Dragi, želim dijete s tobom!

-Kako to sad, prvo želiš, pa ne želiš, pa sad opet želiš.

-Dragi, nismo vjenčani i nemamo teren. Kad bismo bar imali dijete,
bilo bi ozbiljnije, bila bih puno drukčija. Ovako nemamo nikakve
obaveze jedno prema drugome. Dosadilo mi je zahtijevati teren.

-Kamo si nestala večeras?

-Bila sam u disku Chez Gilda. Bile su sve prijateljice; Esperance,

Ornela, Rita i Nirina.
175
-Išao bih i ja, zašto me nisi zvala?

-Nismo htjele muško društvo, samo nas prijateljice.

-Ali bilo je tamo drugih muškaraca.

-Bilo ih je puno.

Neću se više raspravljati, neću da imam ništa s njom, okrenem se i

zaspem. Možda želi dijete, ali ja više ne. Ohladio sam se i od djeteta
i mnogočega. Kad se ujutro vratim sa pijace, Fabiola mi kaže:

-Došli su neki ljudi, prodaju teren sa dva bungalova. Hoćeš li vidjeti?

-Mogu gledati.

-Ali znam da nećeš kupiti.

-E kad je tako, onda neću ni gledati. Ako te zanima, gledaj ti.

-Žena je tamo kod mame, treba odgovor.

-Ti idi.

Kad se vratila, kaže mi da je teren dobar, blizu plaže, ima dva manja
bungalova i cijena je bagatela.

-Ja imam teren koji hoću. Nije problem teren. Ne mogu razmišljati o
tome, nisam dva dana jebavao.

-Onda, hajdemo se pojebati.

Ornela održava kuhanje na verandi, dok guzim Fabiolu u sobi.

Nasloni se na fotelju i okrene guzicu, tako je slatko, onako
polustojeći. Kad je dobro napunim, odmah mi je bolje i nestanu zle

176
misli. Kasnije odemo gledati kućice, samo onako izvana. Dva su
manja bungalova jedan do drugoga, predstavljaju zgodan stančić
kao cjelina. Jedan bungalov može biti spavaća soba, a drugi kuhinja.

Do plaže ima petnaest koraka, a na plaži je uvijek interesantno;

ribari s pirogama, ribari koji potežu mreže s obale, djeca se igraju i
kupaju, valovi udaraju. Pošto je cijena povoljna, kažem mojoj dragoj:

-U redu, moja ponuda je četiri miliona, pa da završimo s tim.

Vrati se nazad od vlasnika, mrvicu su podigli cijenu. Pristanem i stvar

je riješena. Imam mnogobrojnih problema s mojom dragom, a
kupujem dvije kuće na njeno ime, jesam li lud? Nisam, jer prije
svega cijena je bagatelna, oko tisuću i dvjesta Eura za obje. Tu svotu
u najgorem slučaju mogu pokloniti mojoj dragoj, valjda je nešto
zaslužila. Drugo, živjet ću tu bar neko vrijeme i neću plaćati
stanarinu.

Treće, naš odnos bi se mogao popraviti. Postoji mogućnost da se

potpuno promijeni i smiri. Navečer pođemo u kuću vlasnika
potpisati papire i platiti. Mrak je, pada jaka kiša, spuštamo se u niže
dijelove grada. Ulice su blatne, voda je na mjestima do koljena.
Izujemo japanke i hodamo bosi. U vlasnikovoj kući nema struje,
svijetle baterije. Nije mi jasno zašto je cijela Fabiolina rodbina došla.

Sjedi nas trinaestoro oko stola. Potpisivanje i brojanje novca traje

dugo. Jedva čekamo da se to završi da idemo u disko, petak je. Dok
se broji novac, primijetim da su odvojili sto tisuća i raspodijelili
posrednicima. Najviše me iznenadi da moja draga dobije polovinu
od toga, pedeset tisuća.

177
Pokušaju sakriti od mene, ali sam već vidio. Po našem
evropocentričnom razmišljanju, rekao bih da me izdala i opljačkala.
Za njih je to normalno. Vraćamo se kući po mraku, gacamo po blatu:

-Eto, draga, sad smo konačno vjenčani.

-Da, dragi, sad mi možeš zapovijedati.

-Draga, sutra ću ti malo frizirati fejs, tamo ima svakakvog smeća.

Stavit ćemo da si u odnosu.

-Dobro, dragi, neke slike ne znam izbrisati.

-Draga, dobila si i ti neki novac?

-Da, dragi, to je za nas dvoje, nije samo za mene.

U disku je luda atmosfera kao i obično, sjednemo za stol sa

Esperancom i Ornelom i naručimo piće. Rita i Nirina su za drugim
stolom, plesna ekipa je kompletna. Ludovanje na skučenom
plesnom podiju je počelo. Moja draga ne štedi na piću i ražnjićima.
Piće dolazi na stol i od prijatelja Esperance i Ornele. Nađu se i dvije
bočice domaćeg ruma. Kad se rum pomiješa sa limunadom, vrlo je
pitko.

Slatko je i ukusno, može se dosta popiti. Moja draga je uskoro

omamljena. Zbog njene sitne građe, ne treba joj puno. Divljanje na
podiju se nastavlja, uskoro su neki momci nasrtljivi prema njoj. I oni
su pod gasom, stvara se eksplozivna atmosfera. Malo treba da izbije
tuča, dva-tri izazivača su uporna.

Priključi im se bivši Fabiolin momak Leon. Znam ga sa fejsa, sa

poruka i sreli smo ga u gradu par puta. Ne bi mi smio biti suparnik,

178
oženjen je i ima malu djecu. Ne znam kakav mu je interes. Valjda
pokazuje svoju snagu u tipičnom muškom rivalstvu oko ženke. Vrlo
je jak, krupne građe, teško bi bilo protiv njega. Uskoče Fabioline
prijateljice, odvuku je vani i tamo se raspravljaju.

Skoče obje starije Fabioline polusestre i viču na nju. Cijela je gužva

na ulici, moja draga tetura, skine hlače sa strane ceste, čučne i
popiša se. Svima je to normalno, čovjek se nagleda golih guzica na
Madagaskaru. Ako postoji mogućnost, žena se skloni da je nitko ne
vidi, ali Fabiola je dobro pijana i nije ju briga. Snimim fotografiju gole
guzice u čučećem položaju s flešom, da ima za uspomenu.

Vratimo se u disko, gužva se nešto smirila. Sjedimo za stolom, dođe

Fabiolina mama razgovarati s njom i vidjeti šta se događa. Svi su tu u
krugu od tri minute hoda do diska. Moja draga je potrošila večeras
dosta na piće i ražnjiće, malo je ostalo od njene provizije za prodaju
kuće. Kad su otišle Esperance i Ornela, odemo i mi kući. Pokušam
nešto napraviti, ljubim je i masiram.

Kaže mi da je umorna, već je dva sata iza ponoći. I ja sam umoran od

svega tog dana. Večeras moja draga ima svoju prirodnu kosu, to je
vrlo rijetka prigoda. Gusta kovrčava mekana kosurina, kao ovčje
runo. Osnova je crna, a po vrhu su prirodni smeđi pramenovi.
Najviše volim tu njenu prirodnu kosu, a ona je ne može podnijeti.
Uživam je stiskati, igrati se s njom i čupkati je, zaspemo u slatkom
zagrljaju.

Sutradan poslije ručka, Larisa joj pere kosu ispred kuće. Iscijedi
cijelu tubu šampona, toliko ja potrošim u šest mjeseci. Nekad u
nečemu nemaju mjere. Razgovaram telefonski Skypom sa mojom
majkom u Hrvatskoj. Uto u kuću dođu tri policajca u
maslinastozelenim uniformama.
179
-Dobar dan.

-Dobar dan.

-Govoriš li francuski?

-Ne, vrlo malo.

-Malagaški?

-Ne, vrlo malo. Govorim engleski.

-Hmmm, to je problem. Trebamo tvoje dokumente.

-Evo, samo malo dok ih nađem.

Pružim im obje moje putovnice, hrvatsku i australsku. Viza je

uredna, nemam se čega bojati.

-Jesi li rezident Madagaskara?

-Ne, pravim papire, ali još nemam.

-Onda pođi s nama.

Uputimo se u policijsku stanicu. Sva trojica su u uniformama,

naoružani pištoljima. Dvojica nose prave vojničke čizmetine, a treći
žute plastične sandale, puno primjerenije ovoj klimi. Dođemo u
policijsku stanicu u centru grada, pet minuta od naše kuće. Stanica
je stara betonska zgradurina na kat iz kolonijalnih vremena.
Prijemna prostorija ima dva debela betonska potporna stupa u
sredini.

Za pisaćim stolom sjedi policajac u uniformi. Zapazim zanimljiv relikt

iz kolonijalnih vremena; okrugli stalak karusel sa osam pečata.
180
Francuzi su ih voljeli, ni Malagasi ne mogu bez njih. Na drugom stolu
je veliki televizor u boji, očito nisu previše zaposleni tijekom dana.
Ispod je desetak pari čizama, cipela i stara pisaća mašina. Tu je
nekoliko stolica u lošem stanju, dvije klupe i vanbrodski motor.

U uglovima su prazne pivske boce i drugo smeće. Betonski zid je

davno okrečen, pljesniv je i prljav na sve strane. Na zidu je slika
predsjednika države uz državnu zastavu. U odijelu je i kravati i
okićen šarenom trakom državnih boja; bijela, crvena i zelena. Ubrzo
stigne moja draga sa mamom i Larisom. Policajci su vrlo grubi,
zahtijevaju da sjednem na klupu u prijemnoj prostoriji:

-Moramo pričekati šefa pola sata.

-Ne, ne mogu sjediti tu pola sata. Idem kući, pa ću se vratiti.

-Sjedit ćeš tu, nećeš nigdje ići!

Policajac odvede moju dragu hodnikom u stražnju prostoriju. Tko

zna šta će od nje iznuđivati? Izrazim nezadovoljstvo Larisi i mami,
samo slegnu ramenima. Ljudi su ovdje navikli na maltretiranje
policije. Stignu ostali članovi Fabioline obitelji. Skupi se
mnogobrojna i jaka ekipa ispred policijske stanice. Ali, šta mogu
napraviti? Samo izraziti moralnu podršku. Nakon pola sata moja
draga izađe:

-Draga, šta je bilo?

-Ispitivao me otkad se znamo, gdje smo se sastajali, koliko mi daješ

novaca, jesmo li imali odnose, otkad živimo u iznajmljenoj kući, šta
si mi ti i još dosta toga.

181
-Šta je to, ljubavna policija za nekakav ljubavni kriminal? I šta si mu
odgovorila?

-Onako kako je, da si mi muž, da smo imali odnose i da mi daješ

dovoljno novaca.

-Dobro si kazala draga, valjda će biti sve u redu.

Uskoro dođe na me red za ispitivanje. To je jedna užasna prostorija,

ako se dobro sjećam takvu atmosferu je opisivao Franz Kafka, čiju
sam knjigu čitao prije trideset i kusur godina, a sad je proživljavam.
Nisam siguran je li u Kafkino vrijeme bilo pisaćih strojeva ili ne.
Ovdje je jedan poveliki na stolu i još jedan pokvareni na podu.
Nisam znao da itko više danas koristi te pisaće strojeve.

Mislio sam da su nestali s lica zemlje negdje prije tridesetak godina.

Čak ima i indigo papira, zar se to još proizvodi u današnje doba? Stol
je pretrpan hrpama papira, vjerojatno da se prikaže kako su jako
zaposleni, možeš si misliti. U uglu su kartonske kutije i prazne boce,
a prostorija je vrlo prostrana.

Pod je tamno sivi betonski kakvi su se radili prije sto godina. Cijela
prostorija je puna vode, negdje im poplavljuje. Dva su prozora,
jedan je zatvoren, a drugi gleda na užasan krajolik; močvarni teren,
blato i porušeno osušeno stablo. Policajac u žutim sandalama me
ispituje i piše zapisnik na pisaćoj mašini. Nakon standardnih pitanja;
ime, ime oca, gdje sam rođen, gdje živim, upita me:

-Šta ti je Fabiola?

-Moja žena, “vadi”.

-Kako, kad niste vjenčani, niste nigdje prijavljeni da živite skupa?

182
-Mi smo već četiri i po mjeseca zajedno, idemo skupa na pijacu,
kuhamo itd.

-To ne znači ništa. S turističkom vizom ne možeš živjeti u

iznajmljenoj kući, nego samo u hotelima i drugim turističkim
objektima.

-Nisam znao. Ima li takav zakon?

-Ima! Drugo, morao si se prijaviti u policijsku stanicu u registar

stranaca, nisi nigdje upisan.

-Nisam znao ni to. Osim toga cijeli grad zna da tu živim, uključujući
žandarme.

-Takav je kod nas zakon.

-Volio bih taj zakon vidjeti napismeno u prisutnosti mog odvjetnika.

-Upravo sam ti rekao kakav je zakon.

-Dobro, vjerujem.

-Imamo jedan drugi problem, a to je seksualni turizam.

-Nemoguće! Da sam seksualni turist, mijenjao bih žene svaki dan ili
bar tjedno, ne bih bio s jednom četiri i po mjeseca. Osim toga
pravimo papire za rezidencijsku kartu i za njenu putovnicu.

-Ništa to ne garantira, niste vjenčani i nemate papire da možete

živjeti skupa.

-I šta ćemo sad?

-Sad potpiši ovu izjavu i onda ćeš razgovarati sa komesarom.

183
Potpišem izjavu na francuskom koju ne razumijem. Komesarov ured
kao da je iz nekog drugog svijeta; uredan, opremljen kompjuterom i
dobrim namještajem. Sve je na svom mjestu, pod je popločan
keramičkim pločicama. Komesar dobro govori engleski, ali neće.
Klement prevodi:

-Vidio sam sve dokumente, viza je u redu, nema nikakvih problema.

Pročitao sam izjave, sad je samo potrebno napraviti potvrdu da
možete živjeti skupa. Platit ćeš dva miliona ariary, to je sve.

Vratimo se nazad u prijemnu prostoriju i raspravimo novonastalu

situaciju. Komesar mi je odredio visoku cijenu, koju ne želim platiti.
Jučer sam platio četiri miliona za dvije kuće, a on mi traži dva
miliona za svoj džep. Prije svega, uvijek sam borac za principe, protiv
mita i korupcije. Ako platim, gazim samog sebe, to više nisam ja.
Radije ću odsjediti u zatvoru mjesec dana, ako treba.

Znam da je moj zločin nikakav, praktički nepostojeći. Kako me mogu

optužiti za seksualni turizam u zemlji u kojoj je prostitucija savršeno
legalna i svugdje prisutna? Komesar više ne priča o seksualnom
turizmu. Da sam slučajno bio sa maloljetnicom, bila bi potpuno
druga situacija. Pitam moju dragu:

-Draga, živjela si s Alanom dvije godine i bila si maloljetnica. Kako

nije imao nikakvih problema?

-Samo znam da je Alan bio jednu noć u zatvoru preko vikenda, jer se
tukao u disku. Kasnije je platio milion ariary i sve je bilo u redu.

-A nije imao rezidencijsku kartu?

-Imao je tromjesečnu turističku vizu koju bi produžio, tako da je

boravio po šest mjeseci u komadu.
184
-To bi bilo dobro i za me, uštedio bih na avionskim kartama.

-Znam gdje je taj ured u Tamatave, bila sam s njim, mogu te odvesti.

-Dobro, možda drugi put, sad već imam avionsku kartu.

Znači, Alan je platio puno manje mito, a njegov prekršaj je bio

ogroman. Ne dolazi u obzir i ovako i onako da platim. Klement me
savjetuje:

-Antonio, najbolje da platiš. Ako dođe do suda, platit ćeš sudske

troškove i tko zna šta još.

-Lud je pitati toliku cijenu. Ne dam, prijavit ću ga u Tamatave ili

glavnom gradu i izgubit će posao. Mogao bi u zatvor, on je
kriminalac a ne ja.

-Tako ovdje ne ide. Policija je povezana, štite jedni druge. Skupit ćeš
više protivnika i upasti u dublje probleme. Najbolje plati, možeš
smanjiti cijenu. Počni od niže i pregovaraj, pristani negdje na sredini.

-Klement, nisam sam. Imam dva državljanstva i mogu dobiti

konzularnu pomoć. Iza mene su dvije države sa svojim državnim
aparatima.

-Te tvoje države su daleko i nemaju nikakve ovlasti ovdje. Lijepo te

savjetujem, ne opiri se i ne žali se, jer nećeš ništa postići. Ovo je
vlast ovdje u Soanierana Ivongo i nema druge vlasti.

Države i državna uprava, vrlo mudra ideja, samo ne funkcionira

svugdje kako treba. U Australiji nema korupcije, tu i tamo kakav
izolirani slučaj. Puno je više ovakvih država na svijetu, gdje državni

185
organi iznuđuju novac na razne načine. Imam iskustva iz Afrike i
Azije.

Prosječni turist na Madagaskaru ne sretne policiju, nigdje se ne vide.

Jedino na cesti gdje maltretiraju vozače autobusa. Jedanput sam
nabrojao četrnaest zaustavljanja na 162 kilometra između Tamatave
i Soanierana Ivongo. Kao tobože pregledavaju papire, vozač stavi
malu svotu između papira, koju neprimjetno stave u džep. Taj mali
harač ne bi bio problem, da su dvije-tri takve policijske zasjede.

Četrnaest ih produži putovanje za pola sata, vozač mora smanjiti

brzinu, zaustaviti se i ugasiti motor. Visoki državni službenici
naravno znaju šta se događa na terenu. Toleriraju i zažmire na jedno
oko. Zauzvrat imaju poslušne slabo plaćene službenike, koji se
snalaze pljačkajući narod. Na primjer, u Mozambiku policiju uopće
ne zanimaju domaći lopovi i kriminalci. Stranci, bijelci su
najpopularniji cilj.

Love ih za kojekakve sitne prekršaje, nema trokuta u autu, svjetlo ne

radi, izmisle nešto. Ako je slučajno sve u redu, onda pitaju novac za
koka kolu. Najsmješniji mi je slučaj mog bijelog prijatelja
Makedonca, koji je platio pozamašnu svotu za pišanje na ulici. Brzo
se našla policija da ga kazni. Istovremeno tisuće i tisuće crnaca isto
radi svaki dan, nitko se ne obazire. Pitao sam ga:

-Pa dobro, jesi li morao na ulici?

-Nemam auta i hodao sam puno taj dan. Pio sam pivo i morao sam,
a nema nigdje javnog zahoda. Stao sam iza stabla kao svi drugi,
nikome nije smetalo, ali su me vidjeli iz daljine i dotrčali.

186
-Zašto si im platio toliku sumu? Ja to ne bih nikad. Bolje da te vode u
stanicu.

-Nemam živaca s njima se zajebavati. To bi potrajalo satima, na

kraju bih opet morao nešto platiti.

Moja strategija u ovakvim slučajevima je biti nasmijan, veseo i lijepo

pričati s njima o neutralnim stvarima, šaliti se. Moraš znati nešto
portugalski, Južnoafrikanci ne znaju nimalo. Kažeš im da nemaš
novaca, da si siromašan, lažeš bilo šta, sve vrijedi. Zadnja obrana je
pristati da te vode u stanicu. Još malo pokušavaju odglumiti da te
vode, a onda odustanu, jer u stanici ne mogu naplatiti ništa.

Pritom je vrlo važno davati im značaj, poštovati ih ili bar odglumiti

poštovanje. Kao tobože oni dobro rade svoj posao. Dok čekam u
prijemnoj sobi, razmišljam kakva je to slučajnost da mi policija
upada u kuću slijedeći dan nakon kupovine kuće. Kakve su to mućke,
čiji su to interesi, želi li me netko izbaciti iz Fabiolinog života? Njena
obitelj je uza me, cjelokupna obitelj je ustala u moju podršku.

Druga mogućnost je napeta situacija u disku sinoć, kad sam se

zamalo potukao. Možda me prijavio Leon? Policajci mi ne
dozvoljavaju napustiti zgradu stanice. Ne vraćaju mi dokumente,
čekaju da platim. Kažem im da nemam toliko novaca kod sebe,
moram dignuti iz banke u Fenerive Est. Trebamo dokumente za put.
Komesar je otišao i ostavio nas, bez njega nema odluke.

Moja draga bezuspješno pokušava s njim razgovarati telefonom.

Nervozan sam i umoran, dignem se do zahoda. Užasan je, ima
zahodsku školjku, ali vodokotlić je razbijen i svašta pliva po površini.
Naslage kamenca i prljavštine su tko zna otkad. Malo dalje u
hodniku je biljarski stol. Tako se policajci zabavljaju, posao im je vrlo
187
dinamičan. Stol je isto tako u užasnom stanju, platno je prljavo i
oštećeno.

Isprobam štapove, skraćeni su i bez gume na vrhu, loptice se

udaraju drvetom direktno. Vratim se u prijemnu prostoriju i legnem
na klupu. Predam se sudbini, igram njihovu igru čekanja. Pošaljem
dragu u dućan donijeti vodu i neki zalogaj. Vrati se s prženim
hljebovcem i bocom vode.

Sjedenje, čekanje, hodanje i ležanje se tako nastavi cijelo popodne.

Pala je noć kad dobijemo odluku da možemo ići kući i vratiti se
ujutro u osam. Sretni smo da je saga za večeras završena. Krenemo
kući i Fabiolu dočeka sin Tuvu blizu maminog dućana, uzme ga u
naručje. Prvi put je vidim u ulozi mame:

-Dovedi ga kod nas kući, nek se igra.

Mali neće, radije ode s rodicom kod koje spava i boravi. Očito dijete
nije naviklo biti s mamom. Nije dovoljno nositi ga devet mjeseci u
utrobi, roditi ga i kasnije samo posjećivati u ovoj dobi. Moja draga
mu je mama samo na papiru. Dođemo kući, puno se izljubimo,
osvježimo i raskomotimo. Večeramo i zabavljamo se telefonima.
Draga razmjenjuje poruke sa svojom novom virtualnom ljubavi
Donaldom.

Ništa ne razumijem, ali bez brige. Prevest će mi netko, doznat ću šta

se događa. Već sam navikao i oguglao na njenu virtualnu nevjeru,
ništa me ne uzbuđuje. Ipak je sa mnom, ljubimo se, grlimo i sve
ostalo. Vidjet ćemo kasnije koliko je Donald opasan. Tek su se
upoznali, nisu se nikad vidjeli u živo.

188
Moja draga treba više ljudi koji će joj davati komplimente i diviti joj
se. Treba mentalnu stimulaciju, ne mogu joj sve pružiti. Kad
legnemo u postelju, priča se nastavi. I dalje se zabavlja porukicama.
Prihvatim se moje oralne dužnosti. Leži na leđima i piše poruke
držeći telefon s obje ruke u zraku. Zabavljen sam jezikom u njenom
međunožju. Kad sam se umorio, stavim joj ga između nogu.

Ne reagira, pa tako burgijam neko vrijeme, dok je ne poželim zguza.

Kad već piše poruke, nek ih piše klečeći. Pumpam je zguza u prkos
Donaldu. Nježan sam, jer osjeća na trenutke bol u tom položaju. Ove
su me nenormalne okolnosti toliko narajcale, da vrlo zadovoljno
svršim i ispunim je spermom. I dalje ostane nagužena pišući
porukice. Vrlo je zgodna u tom položaju, puno je volim.

Svašta smo prošli i mogu se milion puta naljutiti na nju, ostaviti je i

tko zna šta drugo. Ali čemu, kakvu mi to sreću donosi? Zarekao sam
se biti s njom do kraja. Neće me izbaciti iz takta virtualna nevjera.
Odavno znam da je daleko od savršenstva i da je bivša kurvica.
Ostalo je dosta tragova njenih kurvanjskih kontakata i ponašanja.
Usprkos tome, romantična je i osjetljiva osoba željna ljubavi.

Voli me i podržava, uza me je i u najtežim trenucima. Zadovoljan

sam bivšom kurvicom s mnogobrojnim problemima između nas. Ne
očekujem da se promijeni, učim se živjeti s problemima i
nelogičnostima. Život mi je zanimljiv, a seksualni život fenomenalan,
šta čovjek više treba?

Ujutro dođemo u osam u policijsku stanicu. Iznenadi nas odluka da

možemo ići, slobodni smo do utorka ujutro. Možemo u miru
provesti Uskršnje blagdane. Krenemo na pijacu direktno iz policijske
stanice. Moja draga mjerka težinu žive guske. Uhvati je za noge i drži

189
naopako. Jadna guska u njenim rukama! Guska me ne zanima, nisam
obožavatelj nikakvih proslava.

Ne obožavam okupljanja rodbine, čašćenja, ni pretjeravanja u jelu i

piću. Želim miran Uskrs s mojom ženom. Međutim, njena mama je
već kupila gusku. Moja draga sudjeluje u pripremi. Ručak ovaj put
nije vani na podu kao za Novu Godinu. Njen otac je u međuvremenu
izgradio jedan mali bungalov.

Prostru šest hasura na pod i jelo se servira. Četrnaest članova

obitelji je za trpezom. Na sredini prostorije su različite boce pića,
među ostalim i bočica ruma. Komentiramo kako je zbog ruma i došlo
do policijske istrage. Kad se nakon ručka vratimo kući, moja draga
mi kaže:

-Dragi, moram s tobom nešto razgovarati.

Nikad mi nije drago čuti ove riječi. Uvijek je problem; nešto sam loše
napravio ili žena treba novaca.

-Dobro, evo, sjeo sam i slušam.

-Moja mama je jutros dala osamdeset tisuća policijskom komesaru

da te puste za Uskršnje blagdane.

Bijesan sam, vrlo se teško susprežem da ne vičem. Nije ona ništa

kriva, nego njena mama. Znam vrlo dobro da moja draga ne podnosi
vikanje, zasigurno će plakati.

-Zašto je to napravila? Ne trebam njenu pomoć! Nema ništa a daje

za mene koji imam pedeset tisuća puta više novaca. Neću dati
policiji ni centa, a ona im daje svoju ušteđevinu. Zašto se upliće?

190
Mogu sam rješavati svoje probleme. Ne dozvoljavam nikome plaćati
u moje ime.

Moja draga očekuje nadoknadu majčinog uloga. Kasnije bi opet dala

policiji. Ne dam ni centa, borim se za svoje principe. Kad mi voda
dođe do grla, tražit ću konzularnu pomoć, mito ne dajem.

-Dragi, napravila je to za nas, jer nas voli.

-Ne volim takvu ljubav. Neće mi nitko pomagati, znam se sam boriti.

Moja draga je dosta uznemirena ovim okolnostima. Ne podnosi

dobro probleme i ovo joj je navodno prvi put imati posla s policijom.
Velika većina ljudi se odmah predaje. Moja draga bi rado riješila ovu
situaciju danas-sutra, da platim nešto i da dobijemo dokumente
nazad. Dokumenti će mi biti neophodni tek kad budem putovao
avionom. Kasno poslijepodne dođe Klement kod nas u posjetu.

Upravo sam zabavljen laptopom. Odložim ga na stol da izvučem

plastičnu stolicu. U tom manevru padne na pod i razbije se ekran. To
je još jedan veliki udarac. Da mi se dogodi u Australiji, nikakav
problem, Indijci začas poprave. Tu moram putovati u Tamatave pet
sati autobusom i plaćati hotel. Samo mi to treba! Veliko je pitanje
hoću li naći rezervni ekran. Uz to, policija mi ograničuje kretanje.

Kad se dogodi nesreća, nema očajavanja i plakanja, život teče dalje.

Sjedimo na verandi, razgovaramo o proteklim zbivanjima i
planovima. Padne mrak, Klement i Fabiola govore malagaški. Moja
draga neprimjetno zavuče ruku u nogavicu mojih širokih bermuda.
Nadrkava mi kurac dok priča s Klementom. Primjećuje li ili ne, ne
daje znaka. Moguće je da mi bedro pokriva njenu aktivnost.

191
Pola sata mi draga održava erekciju, draška jajca i nadrkava. Dođe
mi potjerati Klementa, zgrabiti je, unijeti u kuću i silovito izjebati. On
nas ne napušta, sjedio bi tako satima. Više ne mogu izdržati, idem
kupiti bilježnicu i nešto za večeru. Istu večer mi padne moj ljubljeni
iPhone6 na pod i nacikne ekran. Kakva slučajnost da se sve dogodi u
jednom danu, a godinama nemam nikakve probleme.

Očito sam nervozan, posljedica je okolnosti u koje sam nenadano

upao. Nakon nesretnog dana, nema ljepšeg osjećaja nego zaspati
slatko u naručju moje drage. Pripije svoje dražesno tjelešce uz moje
i nasloni glavicu uz moju. Zagrli me i prebaci nogu preko mojih nogu.
Za to se vrijedi boriti i trpjeti. U utorak ujutro dođemo u policijsku
stanicu. Komesar me primi nakon kratkog čekanja:

-Dobro jutro.

-Dobro jutro.

-Kakav ti je plan? Trebaš u Fenerive Est?

-Moram u Tamatave. Razbio mi se ekran laptopa, moram hitno

popraviti!

-Koliko ti treba dana?

-Prenoćio bih jednu noć. Ako nađem servis i ako imaju dijelove,
može biti gotovo za koji sat.

-Ne zaboravljaš naš dogovor?

Komesar govori tako mekanim glasom da bi se čovjek skoro sažalio

na njega.

192
-Ne, ne zaboravljam. Moramo se vratiti, tu živimo, plaćamo
stanarinu i nemamo potrebe nigdje ići.

-Naš dogovor je dva miliona, slažeš li se?

-Ne slažem se, ali šta ću?

-Pomažem ti to riješiti. Ovdje su dvojica građana Mauriciusa.

Nemaju novaca, pa ne možemo pomoći.

-Trebam isprave za put!

-Dobro, uzmi jednu putovnicu, drugu ćemo zadržati.

Jedan policajac uđe u ured i položi pedeset tisuća na stol ispred

komesara. To im je izgleda glavna zanimacija ovdje. Spremimo se i
pođemo u Tamatave. Odsjednemo u istom hotelu Ny Antsika:

-Vidiš, draga, ovdje sam sjedio više od sat vremena kad sam došao iz
Hrvatske.

-Ne, to je bilo na drugom katu.

-Nije, baš je tu bilo, soba trista pet.

Uđemo u sobu, raskomotimo se, istuširamo i odmorimo. Draga me

počne škakljati ispod pazuha, valjda iz dosade. Ide mi na živce ta
njena navika. Cijelo vrijeme puta od Soanierana Ivongo do Tamatave
me škakljala u autobusu, kao da ima jedanaest godina, baš je
nezrela:

-Draga, sjećaš li se kad si mi gnječila nokte noktima?

-Da.

193
-Onda sam ti rekao da ću otići i da se neću više vratiti, pa si prestala
to raditi. Tako ćemo i sa ovim.

-Dragi, ako odeš i ne vratiš se, sad imam kuću, pa ću dovesti

drugoga.

-Jednu ću zaključati, tebi veća, meni manja.

-Zvat ću policiju. Obje su moje.

-Draga, koji će ti Malagasi muž davati četiri-pet stotina tisuća

mjesečno?

-Nije me briga, snaći ćemo se.

-A onaj tvoj Donald neće ni htjeti živjeti u Soanierana Ivongo, nego u

Tamatave.

-Nije me briga.

Sutradan pronađemo servis, promijene ekran i poprave windows.

Odmah mi je lakše, možemo se vratiti. Moja draga se ne sastaje s
Donaldom. Telefoni rade, kao i poruke, ali nema onog intenziteta
kao s Bamom. Ona je situacija bila vrlo opasna, a sad je potpuno
nestala s radara.

Pripremim ujutro novac u džepove i uputim se u policijsku stanicu.

Debeli su snopovi, dvije stotine novčanica najveće nominalne
vrijednosti. Nakon nekog vremena, komesar me primi:

-Dobro jutro.

-Dobro jutro.

194
-Šta si odlučio?

-Imam novac tu kod sebe i platit ću, ali mi treba faktura.

-Kakva faktura? Ne dajemo nikakve fakture.

-Evo ovakva faktura.

Pružim mu u ruke moju fakturu od razbijenog laptopa. Ima tri

stavke, adresu, telefonski broj tvrtke, imena, potpise i pečate sa
datumom, brojem računa i službenim štambiljem tvrtke.

-Ne, mi nemamo nikakve fakture.

-U tom slučaju ne mogu platiti.

-Šta ti treba?

-Tražio bih povrat novca od moje firme.

-Šta ćemo sad?

-Ništa, trebam moju putovnicu.

-Ne možeš je dobiti dok ne platiš.

-Onda moram zvati moju ambasadu, bolje da se mirno raziđemo bez

konflikta.

-Sjedit ćeš ovdje dok ne platiš.

-Platit ću, ako dobijem fakturu.

Ovo je pat pozicija, pomislim. Dignem se u namjeri da napustim

njegov ured i pružim mu ruku u znak pozdrava, on je odbije. Lagano
izađem u prijemni ured, a komesar za mnom. Razbjesnio se i viče:
195
-Daj mi svoju putovnicu!

Oglušim se o njegove riječi, ništa ne odgovaram. Grabi me za

džepove da mi istrgne putovnicu, instinktivno ih branim. Spasa
nema, potrga mi džepove hlača i sve izvadi. Dvojica policajaca me
drže. Dok me tako trgaju i čupaju, srce mi lupa trostrukom brzinom.
Osjetim strah, meni nepoznat osjećaj.

Zadrži putovnicu i telefon, a vrati novac. Iznenadim se, novac mu je

glavni cilj, ali ne može uzeti na silu pred brojnim svjedocima. Bez
telefona sam potpuno odsječen od svijeta, nema više poziva
ambasadi. Naredi mi sjesti na pod pokraj stola s televizorom.
Oklijevam:

-Pod je prljav.

-Sjedi dolje, na Madagaskaru si, nisi u svojoj kući.

Moram sjesti, nema više šetnje od klupe do klupe kao prošli put.
Pritvor ili zatvor, koja razlika? Ovaj prostor na podu nema dva metra
kvadratna. Mijenjam položaj, sjedim u ovoj pozi ili onoj, uvijek je
naporno za kičmu. Najgore je šta vrijeme nikako ne prolazi. Komesar
se šetka po prostoriji. Obučen je u duge plave hlače od trenerke,
narančastu majicu na pruge i sive mekane patike.

Oniži je čovjek, kratko ošišan. Drugi policajci su u maslinasto zelenim

hlačama, visokim vojničkim čizmama i crnim majicama na kratke
rukave. Na leđima im piše: ”nacionalna policija” ili je crtež dva
ukrštena pištolja. Na prsima su nekakvi grbovi. Kad izađu vani,
stavljaju kapu s natpisom “policija”. Moja draga dođe tek nakon dva
sata, vidjela je da me dugo nema. Ne daju joj sjesti do mene:

-Šta ćemo sad, dragi?

196
-Ne znam, uzeli su mi telefon. Sjedim tu i čekam. Draga, donesi mi
olovku i bilježnicu, molim te!

-Trebaš li još šta?

-Ne zasad.

Ostanem sam promatrati sitne žute mrave žureći gore dolje po

pljesnivom zidu. Kad budeš proučavao žute mrave, znaj da si u
velikoj nevolji! Vrati se nakon sat vremena s bilježnicom, olovkom,
kolačem i plastičnim vrčem punim ranonapango. Sretan sam da je
vidim, lakše mi vrijeme prolazi:

-Draga, volim te zauvijek. Hvala ti na svemu ovome.

-Nema na čemu, tvoja sam žena! Treba li ti još šta?

-Možeš kasnije donijeti hasuru, da ne sjedim na golom betonu.

-Šta misle s tobom?

-Prebacit će me u Tamatave. Ništa ne brini, kuhaj i spremaj

normalno. Možeš doći kasnije, ja sam OK.

-Dragi, ne mogu ništa kuhati u ovim okolnostima. Doći ću kasnije.

Opet ostanem sam. Nagledam se žutih mravi i ljudi koji dolaze i

odlaze. Vrlo lijepa djevojka dođe dvaput. Naiđe i zgodna žena
zamamnih guzova. Policajci dovedu jednog čovjeka, vlasnika čamca s
vanbrodskim motorom. Ima problem s nekom od mnogobrojnih
dozvola. Moja draga mi donese hasuru, rižu sa škampima i još
ranonapango. Kad sam pojeo, pokupi posuđe i kaže mi:

197
-Dragi, ne viči na policiju! Budi miran, ne uzbuđuj se! Oni viču svaki
dan, to im je normalno, ti nemoj!

-Miran sam draga, ništa ne vičem, samo sam tražio fakturu.

-Dobro, doći ću opet kasnije.

Već sam sedam sati u stanici, prevrćem se na hasuri. Opet me zovu

u prostoriju za ispitivanje. Doveli su nekog ružnog prevodioca sa
kozjim dlakama na bradi i ispod nosa:

-Je li ti Fabiola žena ili ne?

-Da, žena mi je.

-Je li ti žena po zakonu?

-Nismo vjenčani kao šta nisu vjenčani većina ljudi na Madagaskaru,

ali smo muž i žena.

-Koliko si joj dao ukupno novaca?

-Ne znam ukupno, dajem joj pet tisuća dnevno, kupim sve na pijaci,
kupim joj odjeću i obuću.

-Pet tisuća dnevno je malo.

-Dosta za doručak, telefonske bonove i sitne potrebe. Najviše sam

dao za garnituru fotelja, za kuću.

-Koliko dugo živite skupa?

-Skoro pet mjeseci.

-Zašto se niste vjenčali?

198
-Ne mora se čovjek vjenčati prvi dan, treba vremena dobro se
upoznati da bi brak bio stabilniji.

-Ne možeš ovako s njom živjeti! Ako ti je žena, morate se vjenčati!

-Ništa se u životu ne mora, mora se samo umrijeti.

-U redu, ne mora, ali to treba biti tvoj izbor.

-Nije posao policije ljubav i određivati ljudima hoće li se vjenčati i

kad će se vjenčati.

-Na primjer, kad biste se vjenčali, kad bi to moglo biti?

-Može sutra.

-Stvarno sutra?

-Da, zašto ne?

U tom momentu, vjenčanje bi mi došlo kao spasenje, iako nisam

ljubitelj nikakvih proslava. Potpisao bih u uredu, takvo vjenčanje bi
mi odgovaralo. Napišu još jednu izjavu na pisaćoj mašini i potpišem.
Nemam pojma šta sam potpisao, na francuskom je. Kad je došla
moja draga, pitam je:

-Koliko si im rekla da sam ti dao novaca sveukupno?

-Rekla sam šest miliona, ne znam.

Vjerojatno je moja draga mislila da je bolje prikazati veću svotu.

Najbolja je uvijek istina, ali zaista ne znam. Ako se računaju one
dvije kuće, to je otprilike točno. S mojom dragom je došao i
Klement:

199
-Šta ima novoga?

-Evo, čekam da me prebace u Tamatave.

-Znaš šta, sad i ja mislim da je to bolje. Jedino je problem da ćeš

morati spavati ovdje.

-Izdržat ću.

-Najbolje da u ponedjeljak odete u Fenerive Est i tamo napravite

potvrdu da možete živjeti zajedno.

-Vidjet ćemo treba li, kad ovo sve završi.

-Ako ti treba odvjetnik, moj novi šef je dobar odvjetnik.

-Kako se odvjetnik upustio u biznis brodoprijevoza?

-Pomagao je bivšem šefu Patriku (Fabiolinom bivšem mužu s kojim

je živjela šest mjeseci). Patrik je imao veliki problem sa zakonom kad
se u njegovom brodu utopila državna ministrica prije šest godina.
Od tada surađuju, malo pomalo je preuzeo kompaniju, sigurno je
bilo neplaćenih dugova.

Znam za ovaj slučaj. Brod je isplovljavao, a na samom ušću rijeke u

more su jaki valovi. Prevrnuo se nadomak obale, putnici koji nisu
znali plivati su se utopili. Utopilo se sedam od sedamnaest ljudi na
brodu, jer nisu imali pojase ili prsluke za spašavanje. Odonda se
zakon vrlo ozbiljno primjenjuje.

Pola sata poslije prevrtanja broda, neki ljudi su ga pokušali okrenuti.

Došlo je do eksplozije, još šest pogine i osam ih se ozbiljno ozlijedi.
Brod je imao dozvolu samo za vožnju oko otoka St Marie, a ne

200
prevoziti putnike s kopna na otok. Nije čudo da je Patrik imao velikih
problema sa zakonom.

-Šta misliš o tome da se ja i Fabiola vjenčamo?

-Bilo bi dobro, riješio bi mnoge probleme.

-Jedino, nisam se potpuno rastavio od bivše žene. Hoće li to gledati?

-Ako nemaš potvrdu da si samac, onda se ne možete vjenčati ovdje.

Postoji jedna mogućnost koja se priznaje unutar obitelji, ali ti neće
omogućiti dobivanje rezidencijske karte; tradicionalno vjenčanje.

U šta nam se život pretvorio, ne može se ni disati bez potvrde. Bolje

bi bilo da nije izmišljen papir, ljudi pri vlasti sve izvrnu i
zloupotrijebe. U zgradi su još trojica zatočenika koji su se potukli u
disku. I oni u ćeliji sjede i spavaju na golom betonu. Netko im
donese jelo, pa jedu nasred poda prijemnog ureda. Ne razumijem
zašto ne jedu u svojoj ćeliji.

Policajci stalno zadužuju i razdužuju pištolje i metke, nije ugodno biti

u blizini Šta u slučaju nehotice ispaljenog metka? Baš ih je briga,
takav je sistem, iako im oružje nikad ne treba.

Ako ikad moraš u zatvor, neka to bude u Australiji. Proveo sam dvije
noći pred nekih dvadeset pet godina. Čuvari te tretiraju s
dostojanstvom i sva prava su ti osigurana. Spavao sam u samici, svi
se pribojavaju pedera, ali to su priče. Tuširaš se toplom vodom,
dobiješ čiste ručnike, sapun i sve ostalo. U zatvoru se odlično jede i
odlično zabavlja. Možeš gledati televizor, čitati novine ili knjigu.

Igraš stolni tenis, pričaš sa zatvorenicima o njihovom iskustvu

pljačke benzinske stanice i vrijeme prođe začas. Neki zatvori imaju

201
bazen, skoro svaki ima teretanu i kojekakva igrališta. Divota jedna,
ne košta te ni centa, a možeš nešto zaraditi. Ima posla za one koji
hoće raditi i uštedjeti. Razlog mog boravka su bile neplaćene kazne
za prekoračenje brzine i nedozvoljeno parkiranje.

Bilo mi je pogodnije provesti vikend u zatvoru, nego platiti. Mislim

da se odonda zakon promijenio. Kad sam kasnije trebao potvrdu o
nekažnjavanju, dobio sam je bez problema. Neplaćanje kazne se ne
smatra zločinom. U Australiji su i pravi zločinci sretni i zadovoljni, jer
im nigdje ne može biti bolje. Lucky country! Navečer me dobroćudni
stari policajac zove da sjednem na klupu i gledam televizor.

Pogledam dva filma prije spavanja. Prvi je o američkim

zarobljenicima na Filipinima pod japanskom okupacijom, a drugi
kaubojski o osvajanju Divljeg Zapada. Spavam na hasuri i deki
pokriven plahtom, imam i jastuk. Sve je uzalud, na podu je
neudobno. Tvrdo je, nemoguće je spavati, bole kukovi i leđa,
okrećem se. S mukom odspavam nekoliko sati. Moje draga ženica
dođe vrlo rano ujutro s doručkom.

Drago mi je vidjeti i da ništa ne donese. Uska crna utegnuta haljina

ističe konturu preslatke guze. Nema nikoga u prostoriji, pa se dobro
izljubimo i ispipamo. Brojna literarna djela su nastala upravo u
zatvoru. I Marko Polo je diktirao svoju “Knjigu o svjetskim čudesima”
o putovanju po Kini u zatvoru. Zna se dobro da ju je čitao Kristofor
Kolumbo i na njoj je upisivao bilješke.

U novije vrijeme je poznati zatvorenik bio Nelson Mandela.

Svojevremeno sam s obitelji posjetio zatvor na Robben Island-u kraj
Cape Towna, gdje je bio zatočen osamnaest godina. Tucao je kamen,
a kasnije postao književnik, predsjednik, otac nacije, nobelovac i
slavljena osoba.
202
Sjećam se legendarnog filma Papillon sa Dustin Hoffmanom i Steve
Mc Queenom u glavnim ulogama. Prikazuje neljudske uvjete
zatočeništva u Francuskoj Guiani i mnogobrojne pokušaje bijega.
Osobito su snažne scene iz kolonije gubavaca, gdje odbjegli Papillon
traži i dobije pomoć riskirajući zarazu.

Dvije noći australskog zatvora na Tasmaniji i jedna ovdje. Dodat ću

šest noći indijske karantene za žutu groznicu u Mumbai-u. Tamo su
uvjeti bili užasni kao u zatvoru, ali osoblje ljubazno. Komarci te
doslovno pojedu po noći, ne pomaže ni pokrivanje plahtom po glavi.
Dođeš zdrav, izađeš bolestan.

Ne možeš nigdje, lišen si slobode. Indijske vlasti se panično boje

zaraze žute groznice. Tako tretiraju putnike koji dolaze iz ugroženih
zemalja, ako nemaju potvrdu o cijepljenju. Da bar osiguraju mreže
za komarce! Došao sam iz Tanzanije i nisam znao za ovaj propis. Kad
sam išao, nitko me nije obavijestio.

Danas se komesar nadmeno šetka u admiralskoj uniformi; bijeloj

košulji kratkih rukava načičkanom grbovima, epoletama i značkama.
Nadmena svinja ima admiralske plave hlače s opasačom i čizme.
Nazove mi dobro jutro i hoće pričati sa mnom, ne odgovaram. Neću
da pričam s ovim idiotom i kriminalcem. Strpat ću ga u zatvor, ako
ikako budem mogao, ako je pravde i zakona.

Ova zemlja je jedna od najsiromašnijih na svijetu. Neki ljudi gladuju,

traži se međunarodna pomoć, a policajci im voze dobre motore i
vojska je odlično plaćena. Ako me itko čuje, ne dajte nikakvu pomoć
Afričkim zemljama (a ni drugim), jer je beskorisna. Deset posto se
stvarno upotrijebi na pomoć, ostatak nestane u administraciji i
korupciji. Dobili su nezavisnost, neka uživaju i gospodare.

203
Nažalost, ovakvim zemljama uvijek zavladaju lopovi ili nesposobni, a
gospodariti neće nikad naučiti. Uvečer moja draga čeka komesara,
želi ga pitati da me pusti provesti slijedeće dvije noći kod kuće prije
transporta u Tamatave. Mirno gledam televizor, kad komesar
upadne i počne se derati na me:

-Tko ti dozvoljava gledati televizor? Sjedni tamo!

Samo ga pogledam ubojito i pomaknem se na svoju hasuru.

Zarežim:

-Trebam mog konzula!

-Tko ti brani, dovedi ga!

-Daj mi telefon!

-Telefon nećeš dobiti!

-Imam pravo na konzula i na telefon, to je zakon!

-Ovo nije tvoja kuća, ovo je Madagaskar!

Povuče se u svoj ured. Moja draga prati razgovor kroz otvoreni

prozor, daje mi znak da budem miran. Već je razgovarala s
komesarom ispred stanice i molba joj je odbijena. Nervozno se
šetkam gore dolje po hasuri. Kasnije me policajci pokušaju spremiti
u zatvorsku ćeliju na spavanje. Opirem se i branim:

-Ne razumijem, hoću prevodioca i konzula.

-Ne možeš spavati ovdje.

-Kako ne mogu, kad sam spavao jučer?

204
Povlače me, uzimaju stvari i guraju na silu. Dovedu me do drvenih
vrata zaporenih velikom daskom poprijeko. U gornjem lijevom uglu
je katanac. Otvore vrata, unutra je mračno, ništa se ne vidi:

-Nema svjetla, ne ulazim unutra!

Malo rasvijetle telefonskim svjetlom. Vidim da nema nikoga u

betonskoj prostoriji dva za dva metra.

-Nema zahoda, ne ulazim unutra!

Uguraju me i zatvore vrata. Konačno sam pravi pravcati zatvorenik

po malagaškom standardu. Još sam privilegiran, u susjednoj isto
takvoj ćeliji čame četvorica. Ćelija nema prozore, beton je svud
naokolo. Mračno je, memljivo, smrdi mokraća i zagušljivo je. Tek mi
je sad jasno zašto zatvorenici ne jedu u ćeliji, ne vidi se prst pred
nosom. Srce mi lupa dok se prilagođujem novoj okolini.

Vrata su kratka pet-šest centimetara, pa nešto svjetla prodire ispod

vrata. Iznad vrata su četiri rupe, toliko da se može provući šaka.
Dopire svjetlo kroz njih i to je ventilacija. Kroz pukotinu u vratima
vidim parkirani motor u hodniku. Zazuji komarac oko moje glave.
Najviše me brine malarija ovdje. Zatvorenik iz susjedne ćelije se
danas žalio na hladnoću i pokrivao se ručnikom, iako je bilo vruće.

Mogli bi biti simptomi malarije. Dvaput sam je prebolio u

Mozambiku, pa sve znam. Nema nikakvog cjepiva. Neke tablete
mogu ublažiti simptome, ali ne sprečavaju bolest. Bogate zemlje su
odavna riješile glavne bolesti. Ova je ograničena na tropska područja
i siromašne zemlje. Tek nedavno se čak i Bill Gate uključio u borbu
protiv malarije. Eto jednog načina pomoći kojeg podržavam.

205
Iako i ovdje vrijedi pravilo o svega deset posto iskorištenog novca.
Zasad je najbolja zaštita spriječiti ubod komarca, to se postiže
mrežama. Domaći ljudi ih šiju, dostupne su. Skoro svaki hotelski
krevet na Madagaskaru je opremljen mrežom na baldahinu. Isto je u
privatnim domovima, viđao sam skromna domaćinstva s mrežom.
Viđao sam i mreže sa natpisom američke međunarodne pomoći.

Ujutro me puste van, nazad na moje mjesto do televizora. Malo

kasnije dođe moja draga s doručkom i kavom. Zatražim da mi
donese pribor za kupanje i brijanje. Već sam treći dan ovdje, samom
sebi smrdim, a brada mi je užasna. Okupam se u kupatilu koje
koriste policajci. U jako je lošem stanju kao sve ostalo. Česma je
istrgnuta sa umivaonika. Ipak voda teče iz tuša, pravi luksuz.

Prosječna osoba nije svjesna da je tekuća voda vrhunski luksuz,

dragocjenost i bogatstvo, mogućnost da se u svako doba osvježi i
ispere znoj. Draga mi donese ručak, samo je jedan policajac u
prostoriji. Iskoristimo rijetke momente intime, dobro se izljubimo i
ispipamo dok on gleda televizor. Uspijem joj čak malo staviti prst u
pičku. Drago joj je, a miris njene pičke mi drži moral još dugo.

Draga dođe uvečer s vijestima. Idemo u Tamatave u dva iza ponoći,

stići ćemo ujutro rano na Tribunal. Komesar joj je dao moj telefon.
Pripremit će sve za put, dam joj listu sa sedam stavki. Moram platiti
prijevoz za nas i jednog policajca. Druga novost je da je dobila
mjesečnicu. To je uvijek tužan trenutak za nas, još jedan neuspjeh.
Ljubimo se i tješimo da će biti bolja sreća slijedeći mjesec.

Oko dva iza ponoći krenemo autobusom. Dva policajca, četiri

zatvorenika, moja draga, Larisa i desetak drugih putnika. Zašto
Larisa, tko će joj platiti putne troškove, hranu i spavanje? Dosta mi
je i policije na grbači. Sve izgleda puno bolje kad u mraku autobusa
206
napipam golu sisu moje drage, a ona se pozabavi prstićima oko mog
kurca. Eeej, ovako se može putovati na kraj svijeta i nazad.

Moja draga uspije malo odspavati glavom na mojim koljenima, ja

nimalo. Larisa se dobro ispovraćala, mislim da joj je prisjelo. Kad
smo stigli, čekamo ispred zgrade Tribunala četiri sata dok dođemo
na red, a onda je sve bilo gotovo za tri minute. Sudac je samo
pogledao papire i pitao moju dragu:

-Udari li te muž kad?

-Ne, nikad.

-Vara li te s drugim ženama?

-Ne.

-Izlazi li sam noću?

-Ne, uvijek smo zajedno.

-Imaš li kakvih problema s mužem?

-Ne, volimo se i živjeli smo bez problema, dok nije policija došla na
naša vrata.

Sudac nešto napiše na papirima, stvar je riješena, a da mene nitko

ništa nije ni pitao. Jedna visoka žena u visokim potpeticama nas
isprati. Govori dobro engleski:

-Možete nazad u Soanierana Ivongo.

-Nećemo imati problema?

-Ne, sve je u redu, ne trebate više brinuti, možete živjeti normalno.

207
-Gospođo, tri sam dana bio zatvoren, komesar je zahtijevao mito.
Prijavio bih ga policiji u Tamatave.

-Ne, zaboravi sve, vratite se natrag, neće vas nitko više

uznemiravati.

Ova autoritativna gospođa pozove moje policajce u pratnji i tako im

objasni. Uživamo u pobjedi, iako je samo djelomična. Imamo svoj
mir, ali komesar zasad nije pao. Nisu ovdje zainteresirani za borbu
protiv korupcije, sretni su živjeti s njom i takvim osobljem. Raziđemo
se s policajcima, slobodni smo.

Proslavimo dobrim ručkom i pićem u restoranu kod Cotisse-a.

Odlučimo ne ostajati u hotelu, nego se vratiti odmah u Soanierana
Ivongo. Stignemo uvečer i razgovaramo s njenom obitelji. Umoran
sam, treba mi kupanje i spavanje. U cik zore netko kuca na naša
vrata. Otvorim omotan ručnikom oko golih bedara. Naravno, opet
su policajci i to četvorica, obučeni u civilnu odjeću. Ovaj put su fini i
obazrivi:

-Šta je sad?

-Trebaš ići u Tamatave.

-Zašto? Problem je riješen, sve je u redu.

-Da, ali ovo je drugo, ovo je ured za imigraciju.

-Šta bi moglo biti? Moji papiri su u redu.

-Ne znamo. Pokušali su vas jučer nazvati nakon Tribunala.

-Ne možemo tako svaki dan u Tamatave. Košta me, još plaćam put
policajcima.
208
Iznenađeni su ovim podatkom i vrte glavama, izražavajući
nezadovoljstvo.

-Ne, ovaj put plaćaš samo svoj put. S vama idu dva policajca.

Ovo izgleda ozbiljno, ali ne znam šta bi moglo biti. Nadam se da će

nešto pozitivno iskrsnuti iz svega ovoga. Možda uspijem napraviti
rezidencijsku kartu, valja biti optimista. Na brzinu doručkujemo,
okupamo se i krenemo. Opet pet-šest sati truckanja po cesti punoj
rupa i policijskih zasjeda. Nemamo se čemu veseliti, samo da svemu
dođe kraj. Policajci nas dovedu do zgrade Ureda za imigraciju.

Na pročelju zgrade je velikim slovima napisano Repoblica

Madagasikara i datum 14. 10. 1958. Zgrada ima samo dva kata, ali
svaki je četiri metra visok, građevina je vrlo impozantna. Preko puta
je zgrada suda gdje smo bili jučer. Između je široka Avenija
Nezavisnosti sa palmama i zelenom travom, vodi od plaže do
željezničke stanice. Ovo je središnja avenija gdje su smještene
glavne državne ustanove.

Krasno su to Francuzi uredili, isplanirali i krasne su zgrade izgradili.

Potrošili su novac bez veze. Madagaskar je dobio nezavisnost 1960.-
te, a 1975.-te su Francuzi protjerani i sva imovina im je oduzeta,
slično kao u mnogim drugim bivšim kolonijama. Svaka sila za
vremena! Policajci nas predadu službenicima Ureda, moramo čekati
šefa. Kad je šef došao, nema prevodioca, nitko ne zna engleski.

Moja draga odgovara na sva pitanja i ispriča cijelu priču ne

izostavljajući ni detalja. Povremeno upadnem sa kojim komentarom.
Kažemo sve o zatraženom mitu, čude se. Ozbiljno sve shvaćaju i
pozovu jednu policajku koja radi tu u zgradi. Konačan dogovor je:

209
-Zatražit ćemo dosje iz Soanierana Ivongo. Kad dođe, nazvat ćemo
vas i onda idete u Antananarivo.

-Dobro, slažemo se, možemo boraviti u hotelu, moramo sve riješiti

do kraja.

Čekajući u hotelskoj sobi je dosadno, šta da se radi? Ja i moja draga

smo na krevetu, sjedi na meni, zadignem joj majicu i uživam u
prizoru na njene jedre grudi:

-Dragi, znaš li da je Dominika napustila žena?

-I šta sad?

-Zove me da dođem kod njega. Rekla sam mu da imam školu.

-Ali, draga, ti voliš mene.

-Da, volim te, ali uvijek imamo neke probleme.

U ovakvom intimnom trenutku nikako ne volim čuti ovakve riječi.

Odjeveni smo, a ona mi praktički sjedi na kurcu golih grudi. Milujem
joj grudi i dobivam još jedan udarac.

-Draga, nisam kriv za probleme. Ako ga voliš, ne mogu ništa.

Slobodna si ići kamo te volja. Ipak mislim da ti je najbolje sa mnom.
Znam da Dominik ima kuću na St Marie, ali koliko možeš biti sretna s
njim?

-Ne znam, dragi, volim te, neću da te varam. Zato sad i pričam s
tobom.

-Dominik zna za me, vidio me je. Zna i da si se jebala s Norbertom za

novac. Ne može te voljeti.

210
-Zašto ne? To je isto kao s tobom, ono šta je bilo prije, to je prošlost.

-Draga, ništa ne mogu spriječiti, hvala ti da me obavještavaš. Želim

da ostaneš sa mnom!

-Imam još jednu nevolju s tobom. Stalno tražiš probleme na

telefonu, a telefon je za tajne.

-Volim znati tvoje tajne, volim znati koliko su mi opasni suparnici.

Nije s ciljem da prekinem s tobom, nego da upoznam bolje moje
suparnike i da im se bolje suprotstavim.

-Ali to je tajna!

Vodimo ljubav bjesomučno u hotelu, kao da nam je to zadnje.

Hotelska soba ima debele betonske zidove, pa se može uzdisati i
vikati do mile volje:

-Dragi, kad bismo ovako vodili ljubav svaki dan, brzo bismo napravili
dijete.

Zovu iz Ureda za imigraciju, dokumenti su spremni, putujemo

večeras. Svi troškovi padaju na me, odmah moram platiti autobusne
karte. Čak im moram dati i za telefon. Košta me i boravak u hotelu,
hrana, prijevoz rikšom ovamo onamo. Baš ih briga. Dok čekamo na
autobusnoj stanici, moja draga mi pokazuje Dominikove slike. To je
čovjek otprilike mojih godina, prorijeđene kose i nelijepih crta lica.

U normalnim okolnostima mi ne bi bio suparnik. Draga se divi

njegovoj slici na skuteru, uzdiše i ljubi.

-Draga, ljubiš li njega ili skuter?

-I njega i skuter, dobra su kombinacija.

211
-Ljepši sam od njega.

-Šta ti vrijedi kad nemaš skuter. Lijepo se i moderno oblači, a ti si

uvijek u istim hlačama.

-Ne vjerujem da možeš biti sretna s njim.

-Zašto ne?

-Nisi probala živjeti s njim, mene znaš a njega ne znaš. On bi možda

poludio kad bi ga škakljala ili bi poludio kad bi često mijenjala kosu
ili slala poruke drugim muškarcima, sigurno bi bio neki problem.

-Bi li dozvolio da probam?

-Ne znam. Možda, kad bi mi obećala da se nećeš jebati.

-Dragi, kad bih probala živjeti s njim, to je prva je stvar šta bi on

tražio.

-Onda ništa, zaboravi, nema ništa od probe.

Njeno zadirkivanje često prelazi granice dobrog ukusa. Naravno da

sam ljubomoran. Ona je s druge strane ljubomorna na policajku u
uredu za imigraciju bez ikakvog razloga:

-Odmah si se promijenio kad je ušla u ured.

-Draga, samo zato šta govori engleski, pa sam bio sretan da se

možemo razumjeti.

-Ne znam, voliš je.

-Kakva je to ljubav, ne znam joj ime, sigurno ima muža i djecu.

212
-Možeš se tamo vratiti, potražiti je i sve o njoj doznati.

-Taman posla, ne zanima me policajka. Volim samo tebe, nijedna

druga me ne zanima.

Cijelu noć se vozimo do glavnog grada u pratnji policajca i jednog

zatvorenika sa Komorskog otočja. Devet sati vožnje je zamorno,
okuke su mnogobrojne, ali bar smo zagrljeni cijelo vrijeme. Opet ni
oka ne sklopim, draga spava isprekidano na mojim koljenima.
Dođemo na autobusnu stanicu u Antananarivo za mraka. Ulice su
već pune naroda, ovo je jedno grozno mjesto, zakrčeno i prljavo.

Nema ništa lijepoga kilometre uokolo. Pronađemo hotel i

odspavamo svega dva sata. Nakon doručka se uputimo taksijem u
Ministarstvo unutrašnjih poslova, veliki kompleks zgradurina gdje
smo već bili prije Nove Godine. Zateknemo tamo dva crnoputa tipa
sa Mauriciusa, nemaju ni putovnice ni vize.

Bar je Mauricius ovdje blizu, trebalo bi se jednostavno riješiti.

Prepoznaju me, to su ista ona dvojica o kojima je govorio komesar u
Soanierana Ivongo. Objasne mi da su ribarili oko Mauriciusa i da ih
je ciklon bacio blizu obale Madagaskara. Brod je potonuo, naravno
da nemaju putovnice. Cijela priča je prilično nevjerojatna. Čudno mi
je da su toplo obučeni, a jedan ima i sunčane naočale.

Strašno puše, cijela prostorija je zadimljena, smrdi po cigaretama,

pune su šalice čikova. Smeta mi, ali nemam pravo glasa. Već tjedan
dana su tu, uspostavili su dobar odnos sa čuvarima, troše novac i
časte čuvare. Onaj momak sa Komorskog otočja je lagan slučaj.
Istekla mu je viza, zašto bi to trebao biti neki problem? Pozovu ga u
ured, poradujem se da će brzo doći red na mene.

213
Vize su postale popularne tek nakon prvog svjetskog rata u Evropi,
prije stotinjak godina. Većina ljudi ih podržava i inzistira na čistim
dokumentima u paničnom strahu od divljih stranaca koji uzimaju
poslove domaćima. Uz to su stranci kriminalci, često problematične
vjere i kulture. Istovremeno, u koju god zemlju dođeš, njihovi preci
su doselili izdaleka bez kontrole i protiv volje domorodaca.

Milionima godina su hominidi i ljudi slobodni ići kamo ih je volja i

tako se iz Afrike proširili po drugim kontinentima. Zadnjih sto godina
su zavladale vize, a sve popularnija je bodljikava žica. Nažalost,
previše je terorizma. Osobno bih volio dočekati dan da mogu
putovati kamo me volja, slobodno po svijetu bez vize. Neka me
čipiraju da nisam terorist i da imam dovoljno novca za troškove.

Fino obučeni službenik dođe u prostoriju, pita me avionsku kartu.

Pokažem mu elektronski prikaz na telefonu. Zahtijeva je
naštampanu. Priča sa Fabiolom i zahtijeva da promijenim datum
odlaska:

-Zašto, šta je sad?

-Ne znam, hoće da napustiš Madagaskar.

-Ali kako, kad sam na sudu oslobođen, šta sam kriv?

-Opet kažu da si seksualni turist.

-Pa jesu li blesavi? Nisu ni razgovarali sa mnom. Šta je sad, čitali su

dosje, to je njihovo tumačenje. Hoću da znam kakva mi je presuda,
zašto me istjeruju!

Izgleda da sam iskočio iz tave u oganj. Mislio sam da će se sve moje

muke riješiti, a ono još gori postupak u glavnom gradu. Ovi ništa ne

214
pitaju niti prevode, nego čitaju nezakonite izjave komesara napisane
naknadno nakon oslobađajuće presude i sude bez suda. Sud me
oslobodio, šta je sad ovo?

-Došli smo ovdje očekujući da ću svjedočiti protiv komesara, a vidi

sad ovo, prevarili su nas.

-Njih to izgleda uopće ne zanima.

-Promjena datuma odlaska košta puno novaca. Bolje mi je čekati do

redovnog polaska.

-Ako je tako, onda ćemo oboje biti u zatvoru, sve do tvog polaska.

-Viza mi je ispravna, karta je kupljena i nisam osuđen. Zašto mi se to

događa, kad nisam ništa kriv?

-Dragi, komesar iz Soanierana Ivongo je s njima u vezi i hoće da

napustiš Madagaskar.

-Ako napustim i ako sam kriv, neće mi dozvoliti da se vratim.

-Kažu da možeš za tjedan dana nazad.

-Ništa im ne vjerujem. Ako mogu nazad tako brzo, zašto me tjeraju?

Ovako ćemo napraviti! Kaži im da mi je kreditna kartica u
Soanierana Ivongo. Promijenit ću datum kad mi je doneseš, uzet će
tri dana.

Policajci nisu zadovoljni ovim prijedlogom. Pruža mi neophodno

vrijeme da kontaktiram ambasadu i pokušam dobiti pravdu. Šef me
pozove u svoj ured:

-Moraš promijeniti datum odlaska avionom! Datum ti nije dobar!

215
-Kako nije dobar, kad mi je viza ispravna?

-Moraš otići čim prije, po mogućnosti danas!

-U redu, napravit ću kartu kad mi dođe kreditna kartica. Ali želim

znati kakvu sam grešku napravio!

-Objasnit ću ti kasnije kad budeš odlazio.

-Hoću li se moći vratiti?

Nema odgovora. Moraš šutjeti i trpjeti.

-Mogu li spavati u hotelu? Ionako imate moje putovnice, ne mogu

nigdje.

-Spavat ćeš tamo u onoj prostoriji na stolu, kao svi drugi. Ne možeš
nigdje dok se ovo ne riješi.

-Ima nas šest u prostoriji, a tri su stola i to kratka.

-Onda ćeš spavati na podu. Ovo je siromašna zemlja.

Četvero nas spava na ofucanoj spužvi. Volio bih da sam je imao u

Soanierana Ivongo. Ovdje je drugi problem; hladno je noću na
centralnoj visoravni, temperatura padne na desetak stupnjeva. Ovaj
ured ima puno otvorenog stakla i propuha. Koristim svaki komad
odjeće koji imam sa sobom.

Jedan zatvorenik s Mauriciusa spava na drvenoj klupi, tako je

naučio. Nas četvero na spužvi nemamo posteljine za pokriti se.
Jedva odspavam koji sat, bojim se da ću se razboljeti. Komarci su
brojni, a u prostoriji ima i miševa. Svašta čovjek podnese, još ne
jedem škorpione za ručak kao Papillon u filmu.

216
Treću noć se spremim na spavanje, kasno je, umoran sam. Pokušam
zaspati, ali ne ide. Ustanem i pogledam oko sebe. Gdje mi je torba?
Puna je novaca i u njoj je kreditna kartica. Hvata me panika, trčim u
zahod, jedinu prostoriju izvan ureda koju slobodno koristimo. Kod
umivaonika zateknem zatvorenika s Mauriciusa. Torbu nađem
unutar zahoda. Odmah pregledam zatvarač, nije obijen.

Već je napola razbijen otprije, kad me pljačkala moja draga. Ipak,

ova preostala polovica donekle štiti moju imovinu. Sreća je da sam
bio brz. Nisu mogli pronaći šifru, trebali su potpuno razbiti zatvarač,
a onda je očito i uzak je krug sumnjivih, samo njih dva. Vrlo sam
uzrujan, uskoro se vrati policajac s bocom koka kole. Poslali su ga po
piće da me opljačkaju. Sve mu prijavim, on se ništa ne uznemiruje.

Garantira mi da mogu mirno spavati. Zaspem tri sata kasnije, kad

sam se malo smirio. Sutradan primijetim da su koristili moj telefon,
pokušali su zvati Mauricius bez uspjeha. Pod policijskom sam
zaštitom, ali opasnost od pljačke je nikad veća. Moja draga dođe
ujutro, kao da mi sunce svane. Sve je donijela, namučila se na putu,
dvije noći je provela u autobusu. Izljubimo se i ispričamo.

Našli smo se u teškim prilikama, ali ljubav je jaka. Kasnije mi pokaže

jednu sliku sa fejsa:

-Znaš li ovoga?

-Ne znam, koji je?

-To je onaj komesar iz Soanierana Ivongo, Angelot T.

-Idiot i kriminalac, ali neće mu uspjeti! Njegova vlast i diktatura ne

mogu protiv ljubavi!

217
-Ne brini dragi, imaj povjerenja u mene.

-Imam povjerenja u tebe, ali nemam u njega. Nešto će pokušavati i

izmišljati. Soanierana Ivongo je njegovo carstvo, njegova vlast, radi
šta ga je volja i nitko mu ništa ne može. Ali sad mu bar znam puno
ime i prezime, neću se smiriti dok nešto ne poduzmem.

Još tri noći provedem spavajući u istoj prostoriji s mojim

pljačkašima. Spavaju kao bebice, jedan svaki dan spava na tvrdoj
klupi. Šta je god čovjek gluplji i luđi, lakše podnosi ovakve
nehumane uvjete. Od policije čujem drugu verziju njihovog dolaska
na Madagaskar. Bavili su se ilegalnom trgovinom u samoj luci
Tamatave, a na sjever su išli po zaštićeno skupocjeno ružino drvo po
zadatku jake mafije.

Dok boravim u pritvoru, moja žena se zabavlja porukicama sa

Dominikom. Bolje da se dopisuje, nego da se jebe s nekim u hotelu
koji joj plaćam, to bi me dokrajčilo. Znam i osjećam da moja draga
previše s njim koketira. Detalje doznam tek kasnije kad se dočepam
njenog telefona:

-Draga, čekam te da dođeš na St Marie.

-Waaaao, dobro, ali ja dođem, a ti me ne želiš.

-Jer imam svoju djevojku ovdje, moram biti oprezan i to raditi

potajno.

-Da, imaš s njom svaki dan problem.

-Ne mogu te viđati prečesto.

-Ok, doći ću slijedeći vikend. Plati mi prijevoz!

218
-Ok, poslat ću ti u četvrtak.

-Jesi li dobro spavala?

-Nisam kad nisi sa mnom.

-No, vidjet ćemo se kad dođeš. Vodit ćemo ljubav bez moje žene,
samo ja i ti, kkkkkkkkk.

-Hahhhhh, volim te. Dođi na siestu, bb.

-Stižem uskoro. Pošalji mi sliku u tangi, bb!

-Idem se tuširati.

-Tuširat ću se s tobom. Dok se tuširaš, ljubit ću te po cijelom tijelu.

-Ok, poljubac, volim te, bb. Dragi, dođi spavati sa mnom!

-Ako dođem, nećemo spavati! Vodit ćemo ljubav, bb!

Jednu večer primijetim na fejsu da je moja draga objavila svoju sliku

i tekst: “Dobar dan, kako si dragi, nedostaješ mi, bb.” Ovo sigurno
nije upućeno meni, istog trena objavim slijedeći komentar:

-Dobar dan draga, i ti meni nedostaješ. Volim te, vadko, zauvijek.

Moj komentar uznemiri Dominika. To mi je i bila namjera, Dominik

joj ujutro pošalje poruku:

-Tvoj vadiko je tužan.

-Kako si dragi, bb?

-Govoriš li meni ili tvome vadiku? Onom šta je bio s tobom na St

Marie.
219
-Koji? Moj rođak?

-Antonio je tvoj rođak? A, u redu kad je tako.

-Ne, Antonio je moj prijatelj.

-Prijatelj koji kaže da te voli i zove te vadko. Prestani biti mandenga!

-Da, moj dragi prijatelj Antonio. Ne slušaš me, bb!

Dominik se toliko naljutio na Fabiolu, ne odgovara više na njene

poruke. Šalje poruke uzalud:

-Bog dragi, kako si, bb?

-Dragi, odgovori mi, bb!

-Zašto si tako ljubomoran, bb?

Uspio sam se riješiti Viktora i Dominika i to sve elektronski. Nadam

se! Ne spavam više od dva-tri sata dnevno. Na rubu sam sloma
živaca. Prisiljavaju me promijeniti datum odlaska i obećavaju da
poslije toga mogu u hotel. Opirem se koliko mogu. Tjeraju me da
trošim novac i skratim boravak. Uzdam se u australsko poslanstvo i
odvjetnika. Imam kontakte s njima, ali pravde nema nigdje i nema
pomoći.

Zatražim liječnički pregled. Žalim se da ne mogu spavati, da me boli

kičma i grlo i da sam na rubu živčanog sloma. Samo mi propiše tri
vrste tableta i skupo naplati. Trebam spavanje, a ne tablete, trebam
hotelsku sobu. Liječnika nije briga, svoje je napravio i naplatio. Ništa
ljudskog se ne može ovdje očekivati, pa ni od liječnika. Potpuno sam
razočaran u kompletan pravni sistem ove zemlje.

220
Nikoga ne zanima pravda, samo novac. Ljudska prava im ne
predstavljaju ništa, ne poštuju ni vlastiti zakon. Ovdje najbolje vidim
kako je ustvari čovjek čovjeku nečovjek. To je pravilo koje nekad ima
izuzetaka. Tu je jedan jako dobar mladi policajac koji sve razumije i
ljudski se odnosi.

Promijenim datum odlaska i preselim se u hotel. Imam na

raspolaganju osam noći u hotelu s mojom dragom. Moram se svako
jutro u devet sati javiti na policiju i potpisati. U hotelskoj sobi nema
bračnog kreveta, nego dva jednoosobna. Moja draga mi kaže:

-Evo, imamo svaki svoj krevet. Najbolje da smo odsad prijatelji i da

spavamo svaki na svom krevetu.

-Draga, šta govoriš, žena si mi! Nemoj mi to raditi, kakvi prijatelji?

-Dragi, mislim ovako; odlaziš, a sigurno ti neće dozvoliti da se vratiš.

Šta onda sa mnom? Nećeš mi slati novac, posla nemam. Najbolje da
smo sad prijatelji, da se lakše rastanemo za osam dana.

-Šta to znači, nema ljubljenja, nema seksa?

-Da, tako je najbolje!

-Ne dolazi u obzir, ne možeš me tako sada ostaviti!

-Dragi, ne ostavljam te. Jednostavno nemamo sreće, sve je protiv

nas.

-Draga, borim se svim sredstvima. Još ima šanse s odvjetnikom da se

istjera pravda.

-Nećeš moći, živim u Soanierana Ivongo, a vidio si na čijoj je strani

pravda tamo.
221
Obuhvaćaju me zle misli, njene me riječi ubijaju jače od noža. Je li
sve ovo izrežirala da se domogne kuće i sad me se želi riješiti?
Možda ima bolju priliku za udaju?

-Draga, imaš li koga drugog? Kao na primjer Dominika?

-Ne dragi, šta govoriš? Ne pada mi na pamet. Jednostavno sam

realna, život teče dalje.

-Draga, ne odustajem od tebe nikada. Borit ću se do zadnjeg daha za

te i neću te nikada zaboraviti.

-Dragi, ako ti više odgovara, mogu ići u Soanierana Ivongo. Onda

možeš dovesti neku za seks u hotel.

-Ne, draga, ostani sa mnom! Nije važno ako nema seksa. Želim tvoju
nazočnost, platit ću ti ako treba. Ako moramo privremeno biti
prijatelji, neka bude tako. Izborit ću se da opet budem tvoj muž
kasnije. Kad se vratim, bit ćeš opet moja. A vratit ću se, potrošit ću
na odvjetnike koliko god treba.

-Hahaha dragi, testirala sam te.

-Šta, znači ipak smo muž i žena?

-Da, dragi, htjela sam vidjeti kako ćeš reagirati. Prošao si test.

-Zamalo sam dobio srčani udar. Skoro si me ubila svojim riječima.

Nemoj mi to raditi!

-Oprosti, dragi, volim te!

Padnemo jedno drugome u zagrljaj. Poljupci su vrući, puteni, strasni.

Zavlačim ruke svuda po njenom tijelu. Divljaci su nas silom rastavili

222
šest dana, neće uspjeti u svojim podlim namjerama. Istina i pravda
moraju pobijediti! Opet uživamo u najljepšoj simfoniji naših tijela.
Moja draga treba dobro jebanje, šest dana bez seksa je tortura. Svu
svoju vještinu i znanje koristim da ju maksimalno zadovoljim.

Prvo ju dobro izližem, pa zauzmemo njenu najdražu pozu. Trudim se

ne svršiti prerano. Stišćem i ljubim joj božanske sisice. Istovremeno
joj navlaženim prstima masiram dražicu i svuda oko pičke i šupka,
jebem je i masiram. Stišćem njene preslatke guzove, prste uvlačim
gdje treba i gdje ne treba. Silno sam je željan, ali svu pažnju
nesebično posvećujem njenom užitku. Stenje i viče, uživa kao nikad.

Svršim tek kad zatraži spermu, ispunim je tjednom zalihom. Curi na

sve strane, nije nas briga. Najzad smo se dočepali jedno drugoga.
Donesem dvije pice da proslavimo moj izlazak iz pritvora.

Nakon dva sata sve ponovimo istim intenzitetom, ali u drugoj pozi.
Okrene mi guzu bočno, jako jako dugo dugo je pumpam. Obje ruke
mi rade svoj posao na sve strane, kao krakovi hobotnice. Milujem joj
grudi, guzlence i sve ostale dijelove tijela. Kakvi su to ekstremi u
životu! Jedan trenutak misliš da ćeš poludjeti, a onda se nađeš na
sedmom nebu. Vrijedi i obratno!

Provodimo dane u hotelskoj sobi. Gledamo televizor, ljubuckamo se

i jebuckamo. Provodimo dosta vremena na Internetu. Mojoj dragoj
dolaze poruke na engleskom, traži moju pomoć. Jedan Indijac se
napalio, želi se dopisivati i da mu moja draga šalje gole slike. Pišem
mu po njenim uputama:

-Nemam novaca za Internet. Ako želiš dugo pričati i da ti šaljem

slike, pošalji mi nešto novaca.

223
-Koliko?

-Oko pedeset dolara.

-Pošalji mi broj telefona.

-Moj je broj +261347583429. Neće moći preko telefona, nego preko

Western Uniona.

-U redu, poslao sam ti šezdeset rupija. Jesi li primila?

-Nisam. Šezdeset rupija je malo, pošalji mi tri tisuće rupija preko

Western Uniona.

Indijac se ne javlja više. Kaže mi draga:

-Ovako nekad zaradim za džeparac. Ako hoće nešto i vole me, neka
plate toliko da mogu nešto kupiti.

-Koliko dobiješ?

-Jedanput mi je jedan vazaha sa Nosy Be (otok na zapadnoj obali

Madagaskara) poslao dvjesta tisuća. Tražio je da dođem na Nosy Be,
nisam mogla i nisam htjela.

-Ovo ti je znači sporedni biznis.

-Da, kad imam slobodnog vremena. Pitam da mi pošalju, njihova je

slobodna volja hoće li ili neće.

Malo bolje razumijem zašto moja draga tolerira kojekakve bolesne

tipove i šalje im svoje polugole slike. Dajem joj dovoljno novca, ali
višak joj nikad nije na odmet. Jedan dan mi kaže:

224
-Dragi, moj prijatelj je ovdje u Antananarivo, može li doći ovamo u
hotel?

-Odakle je?

-Iz Tamatave, ali studira ovdje. Znaš ga, došao je kad smo bili na
ručku u Tamatave.

-Ne sjećam se, ali neka dođe.

-Nećeš biti ljubomoran?

-Neću. Bolje ovako otvoreno, nego da se sastaješ potajno meni iza

leđa. Jeste li imali spolni odnos?

-Ne, dragi, šta govoriš? Nema puno da smo se upoznali preko fejsa.

Momak dođe, pozdravim se pristojno s njim, ispričaju se do mile

volje. Krenemo taksijem svi zajedno do mog odvjetnika. Pripremi
pismo koje će draga odnijeti na Tribunal u Tamatave. Pismo je
molba da nam izdaju kopiju oslobađajuće presude donesene prije
dva tjedna. To mi je zadnja šansa dokazati nevinost. Putovat će
noću, dignuti dokumente ponedjeljak ujutro i istu večer nazad u
Antananarivo.

Put je naporan, devet sati u svakom smjeru. Zahvalan sam joj na

njenoj žrtvi. Kad je pismo gotovo, odemo svi zajedno u kupovinu.
Moja draga uvijek nešto treba, voli kupovati u svako doba. Ulice su
zakrčene trgovcima, zauzeli su sve javne površine, uključujući
parkirališta. Povremeno ih policija raščisti na pola sata, kasnije su
opet na položaju. Ulice su pune prljave i musave dječice prosjaka.

225
Da ih je okupati i lijepo obući, možda ne bi bili toliko ružni. Ne
prođeš sto metara da se ne prikače. Nema ništa lijepoga u ovome
gradu, najbolje ga je preskočiti. Ako ga nikad u životu ne posjetiš,
nisi puno propustio/propustila. Moja draga kupi komplet od tri
svijetlo plave torbe, bijele duge hlače i nešto bižuterije. Ručamo u
restoranu Le Zoma, ja škampe, a oni odrezak sa prženim
krumpirima.

Na tanjuru mi donesu dva ogromna škampa u umaku, za prste lizati,

a cijena smiješna. Fabiolin prijatelj se zove Barbo, vrlo je solidan
momak, pri kraju je studija prava. Nema ni prebijene pare u džepu.
Miran je i skroman, Fabiola mu dade nešto novaca za autobus.
Vidim da se sviđaju jedno drugome. Njihovo prijateljstvo ima
potencijal da se pretvori u ljubavnu vezu jednoga dana.

Ništa se ne može, ako se slučajno više nikad ne vratim, bolje da je s

njim nego s Bamom. Još malo prošetamo gradom i oprostimo se s
Barbom. Uvečer ga nazove prije spavanja da mu poželi laku noć.
Ovo mi je apsurdna situacija, ali moram se prilagoditi njihovim
standardima. Ne smijem sve gledati evropocentrički, jer nisam u
Evropi. Cijele dane se navlačimo na krevetu u sobi:

-Draga, na cijelom Madagaskaru ste mi lijepe samo ti i Esperance.

-Esperance je ljepša od mene, a ja uvijek imam više uspjeha s

momcima od nje.

-Zašto?

-Ne znam, ne može zadržati momke. Nakon jedne noći je sve

gotovo, dok bih ja ostala tjedan dana.

-U čemu je njen problem?

226
-Kad se upoznamo s novim momcima, živahna sam i pričam.
Esperance samo sjedi, gleda i šuti. Kad nisam znala francuski,
smješkala bih se, govorila “oui, oui“ i bila vesela, a Esperance uvijek
zamišljena.

-Ali draga, s Alanom si naučila dobro francuski. To znači da je to bilo

prije Alana.

-Da, prije Alana.

-Ali prije Alana si bila u vezi s Pascalom, ocem tvog sina Tuvu.

-Istina je. Hodala sam sa Pascalom. To je bila školska ljubav, ali

nevinost mi je uzeo vazaha.

-Kako se to dogodilo?

-Mladi Francuz me zvao u sobu i nudio novac. Htjela sam zaraditi,

ali nisam znala da je tako bolno. On nije znao da sam nevina. Probao
je prodrijeti prstima, kad je vidio da ne ide, držao mi je obje ruke da
se ne otimam. Bila sam raskrečena na krevetu i ležala na leđima.
Potpuno me prikliještio svojim tijelom. Vikala sam od bolova kad je
prodirao, a on mi je prigušio krikove jastukom.

-Draga, dobro te nije ugušio.

-Toliko me boljelo, plahte su bile pune krvi. Nisam znala da će tako

biti.

-Sigurno je dobro platio?

-Nije mi puno platio. Bio je mlad, bez puno novaca. Pristala sam na
cijenu, ne znajući da će tako biti.

227
-Draga, praktički te silovao. Imao bi veliki problem da si ga prijavila
policiji.

-Da, bio bi mu veliki problem, ali i meni. Nisam na to ni pomišljala,

samo sam željela pobjeći šta prije.

-Možda si imala petnaest godina kad se to dogodilo?

-Ne znam točno, bila sam u to vrijeme s Pascalom, s njim sam

hodala oko godinu i po prije Alana.

-Znači moglo je biti i prije navršene petnaeste godine.

-Ne znam. Možda dva-tri tjedna nakon ovoga, tek sam imala prvi put
odnos s Pascalom.

-Jeste li spavali skupa?

-Nismo mogli spavati skupa po noći. Živjela sam s mojim bratom, a

Pascal sa svojom mamom. Sastajali smo se danju u njegovoj kući kad
je mama bila odsutna i tako bi imali seks.

-Je li Pascal primijetio da nisi nevina?

-Nije ništa primijetio, uspješno sam odglumila.

Priča me višestruko uznemiri. Prvo, nije se bavila prostitucijom samo

godinu dana, već puno duže. Sigurno se bavila i kad je Alan bio u
Francuskoj po šest mjeseci. Drugo, njena povijest nevjere je od
samih početaka, od nevinosti i prve školske ljubavi. Fabiola je puno
teži slučaj nego sam mislio.

Ležim leđima na postelji, moja draga legne na me u pozi šezdeset i

devet. Namjesti mi pičku preko usta i znam svoj zadatak. Pruža mi se

228
fantastičan prizor na njeno tijelo iz žablje perspektive, na njene
grudi i trbuščić. Neće puši, ali mi ga dobro nadrka. Dugo je
zadovoljavam jezikom, u ovoj pozi bar nije zamorno za kičmu. Kad
mi je dosta tlake, usmjerim je da mi sjedne u pozu naopakog
kauboja.

Poza mi je omiljena, a rijetko je imam priliku koristiti. Krasno je

promatrati moju dragu s leđa kako skače po kurcu. Moram je dobro
isprčiti prije puta, da joj ne padne šta napamet u Tamatave. Do
večeri se izjebemo triput. Uvečer je pratim na autobus. Sjedimo u
čekaonici kompanije Cotisse.

Imamo WiFi, moja draga mi pokazuje video u kojem Barbo pjeva rap
glazbu. Pogledam na Youtube, puno je njegovih klipova. Momak ne
samo da je školovan i razuman, nego je i umjetnik, samo nema
novaca. Dok sjedimo, dopisuju se. Jednu njegovu poruku na
malagaškom dobro razumijem:

-Tiako be, vadko (volim te puno, draga/ženo).

Fabiola mi tvrdi da nema romantične namjere s njim. Svi se žele

dočepati moje drage pored mene živoga i nazočnoga! Nahranio sam
ga i počastio, a on bi mi oteo ženu. Ne čudim se da se zaljubio, kad
je prekrasna u odjeći i cipelama, koje sam joj kupio. Ali trebao bi
znati i poštovati zapovijed Božju:

“Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.”

Nitko to ne poštuje ovdje, gledaju se dočepati gdje god mogu.

Najslađe im je preoteti od vazaha da ne troše. Jedina linija obrane
mi je moja draga. Ljubav nam je ojačala otkad su me uhapsili, imam

229
više povjerenja u nju. Nema šanse kontrolirati ju daljinskim
upravljačem, sve odluke su u njenim rukama.

Moja draga se vrati nakon dva dana iz Tamatave sa potvrdom

Tribunala da sam oslobođen optužbe. Predamo odvjetniku, nadajući
se pozitivnom rješenju. Zainteresiran je prije svega za novčanu
naknadu. Piše pisma ministrima, ali i dalje ostaje na snazi odluka o
deportaciji. Zakona nema i nikad ga neće biti, uzalud im sva
nezavisnost. Odvjetnik mi savjetuje da se pokušam oduprijeti odluci.

Šta mi mogu napraviti, imam dokaz od suda da sam nevin.

Australska ambasada bi mogla pomoći. Ništa više ne vjerujem
nikome. Dogodilo bi mi se samo još spavanja na podu, još mučenja i
trostrukih troškova. To bi najviše odgovaralo odvjetniku, koji mi
ionako nabija astronomsku cijenu.

Provodimo zadnje dane u hotelskoj sobi. Naručim picu, pokušavamo

uživati zadnje trenutke. Uvijek je prisutna bol zbog nadolazećeg
rastanka i zbog nepravde do neba. Jedino seks smanjuje stres.
Vodimo ljubav kao da nam je zadnje i da se više nikada nećemo
vidjeti. Zadnju noć nikako ne mogu zaspati, a moja draga blaženo
spava. Tješi se da Bog sve vidi i da ću se uskoro vratiti. Drugačije ne
može biti.

Ujutro na dan polaska se probudim umoran, ali s vrlo važnom mišlju.

Da još jednom uživam s mojom dragom, da joj dobro izližem pičku i
dobro isprčim. Da zapamtim svaki utor njenog tijela, njen miris i
okus. Grlimo se i ljubimo, ližem je po cijelom tijelu. Usisavam slatku
malu dražicu i božanski nektar njene pičke. Palacam jezikom po
udaljenim dijelovima, pokušavam ih dosegnuti i nadražiti.

230
Moja draga mi okrene guzlence, pa joj stavim napetu kurčinu u
uspaljenu pičkicu. Jednom joj rukom milujem sise, a drugom uživam
u oblinama i napetosti njene guze. Sasvim usporenim pokretima je
lagano jebuckam. Želim da ovo potraje satima. Aktivno miješa
guzicom, povećavajući mi uzbuđenje.

Ah, kako je slatko jebati moju dragu u ovoj pozi. Ma u bilo kojoj pozi,
uvijek je jebežljiva i gladna kurca. Tko li će je karati kad me ne bude?
Je li moguće očekivati vjernost? Šta ako me opet prevari?

Spremim se i uputimo se u Ministarstvo. Dijelim svima kopije

oslobađajuće presude sa Tribunala u Tamatave. Uzmu i gledaju, ali
zakon ih ne zanima. Odluka je donesena i moram ići. Sve formalnosti
su obavljene, ukrcamo se u auto. Vozi nas policajac u civilu, moja
draga me prati do aerodroma. Moram mu platiti za gorivo, kao šta
plaćam taksi. Na aerodromu obavimo sve formalnosti.

Moramo se rastati, došlo je vrijeme. Dugo se ljubimo, odugovlačimo

vrijeme rastanka koliko god je moguće. Moja draga gorke suze roni,
nisam drugo ni očekivao. I meni se oči navlaže.

Zbogom ostaj, mila ti, zbogom ostaj mila ti,

Zbogom ostaj mila ti, moja prva ljubavi.

Moramo se rastati, moramo se rastati,

moramo se rastati, u samoći živjeti.

Nosit ću te u srcu, nosit ću te u srcu,

Nosit ću te u srcu, mili cvite ubrani.

Zadnji put sam plakao jako davno, imao sam dobar razlog za
plakanje. Otac me namlatio, a batine sam najpoštenije zaslužio. Ovo

231
je neka druga kategorija plača, meni dosad nepoznata. Razgovaram
telefonom sa mojom ljubavi sve do zadnje minute prije polaska
aviona. Još jedanput ponovimo sva obećanja jedno drugom. Tješimo
se da će vrijeme brzo proći i da ćemo se uskoro opet vidjeti.

Vrijeme je uzlijetanja, stjuardesa mi naredi da ugasim telefon. Pet

sati je do Adis Abebe. Bio sam već dvaput i sad ću provesti
sedamnaest dana. Tu imam dobrog prijatelja koji me dočeka na
aerodromu. Pomogne mi smjestiti se i dobro se napričamo. Prvi
problem u Adisu je da je država blokirala fejs.

Jesu li ludi, kako misle živjeti? Kako ću komunicirati s mojom

dragom? Moj prijatelj Paul mi objasni da se Oromo narod bunio.
Protesti su bili organizirani pomoću društvenih mreža i rezultirali sa
sedam stotina poginulih. Navodno postoji program VPN kojim se
može koristiti fejs druge države.

Svaki dan pada kiša, stalno gacam po blatu. Grad je pun čistača
cipela i prosjaka, ne daju disati, kao ni prodavači svega i svačega.
Nigdje nisam vidio toliko nebodera u novogradnji. Moj prijatelj Paul
je vrlo zanimljiva osoba. Otac mu je dugo godina radio za UN. Rodio
se u Sierra Leone-u, živio u Zimbabveu i Kongu. Školovao se u
Londonu i Americi, pa živio u Cape Townu, a zadnjih deset godina u
Adisu.

Roditelji i sestra su mu u SAD-u. Paul je ovih dana dobio “green

card” za SAD, putuje za koji mjesec. Ne vjerujem da će biti sretan
tamo. Voli šetati Adisom, upoznavati djevojke i pitati ih telefonski
broj. Ne znam šta radi s tolikim brojevima. Bio sam s njim kad je dao
djevojki novčanicu od sto birr za broj.

232
Dade mu krivi broj, javi mu se muškarac. Paul se vratio u disko po
novac, ali je navodno već potrošen na piće. Paul me pokušava spojiti
s nekom djevojkom. Smatra da Fabiola nije za me, da zaslužujem
bolju, kakvu mogu tu naći. Vidim da su djevojke u Adisu još
pokvarenije od onih na Madagaskaru, čast iznimkama. Mladi
muškarci troše na žene i pivo nemilice, kao da sutra ne postoji.

Ljubav se teško nađe, samo biznis, previše je salona za masažu. Paul

je hodao s jednom djevojkom tri godine, godinu dana su živjeli
skupa. Željela je dijete, sasvim normalno za ženu od dvadeset devet
godina u Africi. Međutim, Paul nikako ne želi dijete. Ne razumijem
to, kažem mu:

-Ako ste bili tri godine zajedno, mislim da bi dijete još bolje
cementiralo vezu.

-Možda. Ali dijete puno košta, nisam u dobrom financijskom stanju,

život bi mi bio ograničen.

-Jesi li je volio?

-Da, volio sam je, bilo mi je lijepo s njom. Dvije su me stvari smetale;
bila je lijena i žvakala je khat.

Khat je biljka čije lišće ima opojna svojstva, dakle droga. Smanjuje
apetit, služi kao stimulant, a može izazvati i euforiju. Uzgaja se oko
Crvenog mora, osobito u Jemenu. Ima je i na Madagaskaru, svi
žvaču na sjeveru od Nosy Be do Diego Suarez.

-Nisi je dovoljno volio kad nisi želio dijete s njom. Možda je bilo još
kakvih problema?

233
-Da, dvaput se dogodilo da je htjela otići usred noći u dva sata
ujutro i pitala me novac za taksi.

-Mora da si je dobro naljutio.

-Došao sam kući kasno, pio sam pivo, to joj se nije sviđalo. Ali zašto
nije mogla pričekati do jutra?

-Znači niste bili jedno za drugo.

-Antonio, najbolje da me Bog spoji sa ženom koja je stvorena za

mene. Onda bih planirao djecu.

-Nije Bog neki provodadžija i mađioničar da spaja ljude i nalazi žene,

to mu nije posao.

-Bog je najveći provodadžija i mađioničar. Ako je njegova volja,

spojit će me s pravom ženom.

-Budeš li čekao Boga da te spoji, nećeš se nikad oženiti niti imati

djecu.

-Antonio, na primjer, Fabiola nije za tebe. Bog ti je već poslao

nekoliko znakova, među ostalim policiju. Da sam na tvom mjestu,
ne bih se nikad tamo vratio.

-Moram još jedanput pokušati. Ne mogu ni o čemu drugom

razmišljati. Karta je već kupljena. Policiju sigurno nije poslao Bog,
nego sam Sotona koji ne može nikad pobijediti.

-Mislim da kod tebe u odnosu na Fabiolu prevladava požuda i strast,

a ne ljubav. Znaš da je to grijeh!

234
-Hmmm, inženjer sam i volio bih da mi netko nacrta dijagram gdje
počinje požuda, a gdje ljubav. Meni je to sve isprepleteno jedno s
drugim, sasvim se lijepo uklapa.

-Stara je izreka: “Ne može se od kurve napraviti ženu domaćicu”. Još

nešto, Bog neće biti zadovoljan ako izdaš knjigu. Kako si rekao, pišeš
o seksu prije braka. Katolička crkva bi mogla biti protivna.

-Katolička crkva je stara preko dvije tisuće godina, neće se ni

osvrnuti na moje piskaranje. Preživjela je piskaranja Galilei-a i
Darwina. Imaju oni drugih briga u današnje vrijeme. A seks je Bog
stvorio i dao ljudima da uživaju i da se razmnožavaju. Osim toga,
kako znaš šta se Bogu sviđa, a šta ne?

Da bi baš zasigurno znali šta Bog hoće od nas, treba pitati crkvene
službenike. Međutim, dobio bih različite odgovore. Oni su ljudi
podložni različitim interpretacijama. Mogao bih doći vrlo blizu istine,
ali nikad ne bih mogao zaključiti istinitu Božju volju. I Bibliju su pisali
ljudi. Zato ću odluku prepustiti vlastitoj interpretaciji. Paul je
pripadnik većinske Etiopske Ortodoksne Crkve. Jednom mi kaže:

-Imao sam dobru curu, ali je bila Pentecostal protestant. Nije htjela
promijeniti vjeru, čak je zahtijevala da preuzmem njenu. Tu smo se
razišli.

-Ne mislim da je to pametno. Bila je kršćanka, razlike između

kršćanskih religija su neznatne. Drugi put kad naiđeš na takvu dobru
curu, pošalji je meni. Ne pristajem ni na kakve prisile promjene
vjere. Nek se svatko drži svoje vjere, jedno drugoga se može
poštovati.

-Bi li stvarno oženio takvu curu? Bi li oženio na primjer muslimanku?

235
-Naravno da bih, samo ako bi me htjela. Ustvari, volim jednu
muslimanku koja mi svako jutro poslužuje sudanski ful (jako
začinjeno jelo od boba, popularni doručak u Egiptu i cijelom
arapskom svijetu) i kavu. Ne razumijemo se, ali osjećam da me voli,
a volim i ja nju. Najveća ljubav u životu mi je bila ekstremna
hinduskinja Braminske kaste. Ništa nam nije smetalo, dok joj se nije
uplela obitelj.

-Antonio, kako bi se osjećao da si rođen u miješanom braku, da ti je

na primjer majka Kineskinja?

-Bilo bi baš lijepo, imao bih dvije nacije i dvije kulture, poštovao bih
obje. S biološkog aspekta miješanje je poželjno i neophodno, rađaju
se zdravija djeca otpornija na bolesti. Neke izolirane zajednice i
kulture su degenerirale, jer se nisu dovoljno miješale.

-Mislim da bi bio vrlo zbunjen, da ne bi pripadao nigdje i bio bi

ateist. Bog ne želi da se miješamo.

-Tvoj narod je isto miješan kroz tisuće godina. Nisi čisti Afrikanac,
nego afroazijskog porijekla, imaš rodbinu u Jemenu i Arabiji. Čak i
tvoj amharski jezik je azijski, srodan arapskom i hebrejskom.

-To je nešto drugo. Bog ne gleda blagonaklono na miješanje krvi i

kultura. Fabiola nije za te!

-Ako je spasim od prostitucije, valjda ću dobiti kakve pozitivne

poene od Boga.

-Da, istina je, činiš dobro djelo, možda ćeš dijelom iskupiti svoje
grijehe.

236
-Kozmopolit sam, ne ograničavam izbor životnog partnera ni sa čim.
Ionako se teško zaljubim. Kad bih još bio ograničen vjerom,
kulturom i bojom kože, ostao bih sam zauvijek. Ograničavaš samog
sebe!

-Nadam se da mi Bog pošalje djevojku iz dobre Etiopske Ortodoksne

obitelji koja govori amharski.

-Želim ti najbolju sreću. One koje odbiješ, pošalji meni.

-Osim toga, mislim da je Fabiola premlada za tebe. Osobno volim

starije, trideset i koju godinu. Puno su ozbiljnije i stabilnije, zrelije su
jer već imaju životnog iskustva.

-Ahhhhh, ne brini za iskustvo moje drage. Ima više životnog iskustva

nego žene u pedesetim. Nije nikakvo nevinašce koje tek uči šta je
ljubav. Nisam je izvadio iz dječjeg vrtića, nego iz tuđih hotelskih
soba. Ali šta mogu kad mi je Bog poslao ovakvu, tko sam ja da
propitkujem Božje odluke?

237
238
4.) Maditra

Za vrijeme mog boravka u Adisu održavam otežanu komunikaciju s

mojom dragom. Poruke preko fejsa su moguće samo ako nađem
Internet kafić sa ugrađenim VPN programom:

-Draga, puno te volim! Vjeran sam ti, ne mogu nikad biti s drugom!

-Dragi, želim voditi ljubav s tobom! Nedostaješ mi! Volim te, volim,
volim, volim, volim zauvijek, bb!

-Moja žena, moj život! Također želim voditi ljubav s tobom! Zauvijek
s tobom! Poljubac, volim te!

-Dragi, zauvijek sam ti vjerna, nemoj me varati dragi! Dragi, želim

vjenčanje s tobom kad se vratiš!

Takve poruke razmjenjujemo kadgod možemo. Međutim, dođe dan

kad me srce strahovito zaboli. Fabiola objavi na fejsu nekoliko svojih
slika sa disko podija. Znam da takvog podija nema u Soanierana
Ivongo, podsjeća me na disko u St Marie. Pošaljem joj poruku:

-Draga, volim te! Gdje si sada? Jesi li na St Marie? Slike su iz diska na

St Marie? To nije Volume 5! Ljubomoran sam, draga, previše te
volim!

-Ne dragi, to nije St Marie, to je novi disko i restoran Le Fumet u

Soanierana Ivongo na kraju grada.

-U redu, draga, imam puno povjerenja u tebe. Ne mogu te daljinski

kontrolirati. Puno povjerenja i puno ljubavi, jer si mi žena! Volim te
zauvijek!

239
-Dragi, nisam maditra (preljubnica), bila sam u disku sa Esperancom.
Dragi, nisam maditra!

-Znam, draga, nisi maditra, voliš me i ja volim tebe do kraja života.

Kadgod moja draga objavi nove slike, komentarima rastjerujem

ostale zainteresirane muškarce. Svatko tko čita shvatio bi da je
Fabiola zauzeta. Pretpostavljam da je na St Marie, srce me boli zbog
toga. Najgora je sumnja, kad čovjek zna istinu, nekako je lakše,
makar boli. Vrijeme je oproštaja s prijateljima iz Adisa. Stignem u
Hrvatsku, dođem kasno u Betinu.

Umoran sam od dugog puta, malo sam spavao protekle noći.

Povučem se u sobu nakon večere i obiteljskih formalnosti. Prije
spavanja želim provjeriti kome moja draga piše poruke i šta piše.
Moj laptop ima dva korisnika, jedan sam ja, a drugi Fabiola. Kad se
jedanput otvori fejs, pametni laptop zapamti, ne treba više upisivati
lozinku na fejsu. Tako je mogu nesmetano špijunirati, a da ona ne
zna.

Mogu vidjeti šta je lajkala i kad, s kim se povezala i kad, mogu čitati
sve njene poruke. Imam odličan WiFi ovdje. Netko bi rekao da
špijuniranje nije moralno? Kako da ne, a varanje je moralno?
Špijuniranje je samo prikupljanje informacija u cilju donošenja
ispravne odluke Svašta sam očekivao od moje drage, ali ipak ovo šta
sam pronašao me šokiralo. Prvo poruke između Sebastiana i nje:

-Imam avionsku kartu, napuštam Francusku devetog svibnja. Veliki

poljubac, vadko, vidimo se uskoro.

-U redu, dragi, poljubac.

240
-Kad dođem u St Marie, nazvat ću te trinaestog ili četrnaestog
svibnja ako hoćeš doći na St Marie. Bilo bi mi veliko zadovoljstvo
ljubiti te po cijelom tijelu.

-U redu, bb, čekam te.

-Gdje si sad, na St Marie ili Tamatave?

-U Soanierana Ivongo sam. Imam školski ispit u utorak. Dragi,

nemam novaca za ispit, bb.

-Ako želiš, dođi na St Marie četrnaestog svibnja. Možeš ostati, jesti

sa mnom i svaki dan šetati.

-Hahaha, u redu, doći ću, bb. Dragi, treba mi novac za ispit!

-Dat ću ti puno novaca kad dođeš na St Marie.

-Kad dođeš, nazovi me! U redu, poljubac, volim te!

Sebastian je ružan i star tip (iako svega godinu dana stariji od mene).
Vidio sam mu sliku na fejsu. Nije nego za krumpire kopati, seljačina.
Valjda jer je debeo i ima brkove. Ne mogu zamisliti ijednu curu da ga
poljubi, a kamoli moju dragu Fabiolu. Poruke se nastave i slijedećih
dana:

-Draga, sutra ću biti potpuno sam u hotelu na St Marie. Veliki

poljubac, draga.

-U redu, dragi.

-Kad dolaziš na St Marie? Nedostaješ mi!

-Dolazim u ponedjeljak.

241
To je svega četiri dana kako sam napustio Madagaskar. Ostavio sam
joj dovoljno novca da može živjeti, ali ne. Vrag niti kopa niti ore,
nego samo napastvuje moju dragu. Druge su joj stvari na pameti, ne
dangubi previše. Srce me zaboli, ne mogu više spavati. Obuzme me
žestoka ljubomora i bespomoćnost. Nikako ne volim taj osjećaj.
Moram nešto poduzeti, ne mogu samo tako gledati.

Odlučim prikupiti točne informacije. To je prvi korak u bilo kojem

poslu, pa i ljubavno-špijunskom. Odmah mi je malo lakše, osjećam
da mi se vraćaju kontrola i snaga. Ništa nije nemoguće, pripravan
sam utjecati koliko mogu na daljinu. Imam veliku prednost; moj
laptop i njene poruke. Sve znam, a ona ne zna da sve znam.
Pokušam malo odspavati. Nemoguće je, iako sam umoran.

Nastavim kopati po njenim porukama. Ima stranaca i domaćih

malagaških momaka gdje jedno drugo zovu vadko. Međutim
najpozorniju pažnju mi privuče Maks sa otoka Reunion. Njihove
poruke su strastvene i romantične, velika ljubav je procvetala, kao iz
nekakve brazilske ili meksičke sapunice:

-Dobar dan, dragi. Kako si, bb?

-Dobro sam, draga. Kad ću te vidjeti? Nedostaješ mi!

-Dragi, ne mogu s drugim muškarcem. Misliš li se ozbiljno vjenčati sa

mnom? Trebam istinu dragi!

-Draga, trebam tebe i samo tebe zauvijek, jer si dotaknula moje

srce. Ti si žena mog života!

-Puno te volim dragi, želim živjeti s tobom zauvijek, bb.

-Ja također želim tebe.

242
-Hoćeš li ozbiljno provesti svoj život sa mnom, bb?

-Da, našao sam ženu svog života.

-Zato, dragi, moraš biti ozbiljan sa mnom, čekat ću te.

-Ja ću također čekati tebe. Moram spavati, sutra radim.

-U redu. Pošalji mi jednu fotografiju, molim te, dragi. Želim gledati

tvoju sliku prije spavanja.

Pošalje sliku s ribolova, u svakoj ruci drži ribetinu. Mlad je momak

kasnih tridesetih i kovrčave kose. Očito je mulat (melez) sa pola
evropske i pola afričke krvi. Često su to najljepši ljudi na svijetu, ali
on nije u toj kategoriji. Nelijep je, pomalo tužnih očiju. Osjećam da
je dobar i iskren čovjek.

-Lijepa slika, dragi. Volim te zauvijek, bb.

Fabiola mu pošalje zauzvrat svoju (i moju) omiljenu fotografiju u

tangi okrenuta guzom, na kojoj se ističe sva raskoš njenog tijela.
Jedno od mojih fotografskih remek djela s Fabiolom kao modelom.

-Draga, volim te zauvijek.

-Hvala. dragi, nedostaješ mi, ne mogu spavati. Gledam tvoju sliku i

plačem, bb. Volim te, laku noć.

-Ne plači, draga, volim te. Laku noć, obožavam tvoju sliku, sanjat ću
te, draga.

Cijelu noć proučavam poruke i smišljam strategiju. Sutradan mi piše

Fabiola:

243
-Dragi, imam malo novaca, a dolaze praznici.

-Draga, jesi li potrošila sav novac tako brzo, za sedamnaest dana? Ti

si na St Marie, draga. Volim te!

-Dragi, nisam na St Marie. U kući sam u Soanierana Ivongo. Dragi,

volim te!

-Mandenga, draga. Pošalji mi selfi sa svojim bratom, molim te. Volim

te puno, ali imao sam loš san.

-Dragi, moj brat je u školi.

-Draga, onda mi pošalji selfi s mamom. Draga, srce me boli.

-Zašto, dragi? Volim te zauvijek, dragi.

-Zato šta ne možeš napraviti selfi s bratom ili mamom danas.

-Dragi, u kući sam sama, bb. Nedostaješ mi.

-Ti si sa debelim vazaha na St Marie.

-Ne, bb, u Soanierana Ivongo sam. Nisam maditra (preljubnica), bb!

-Pošalji mi selfi i dokaži. Neću prekinuti s tobom. Žalostan sam, jer te

puno volim, a ti mene ne.

-Dragi, nisam maditra! Volim te zauvijek, bb. Dragi, trebam novaca,

malo novaca, dragi.

-Zar ti Sebastian ne daje?

-Dragi, hoćeš prekinuti sa mnom. Ne volim to.

-Ne prekidam draga. Volim te zauvijek! Loše sam sanjao.

244
-Zašto si takav?

-Draga, napravi danas selfi s mamom, sve znam.

-Dragi, nisam s mamom ovdje.

-Napravi selfi s bilo kim iz obitelji, ocem, mlađim sestrama itd.

Dokaži mi da sam mandenga. Zato jer si već dva tjedna na St Marie.
Ne prekidam s tobom, dolazim kod moje žene.

-Dragi, u kući sam.

-Napravi mi slike kuće. Ako si kod kuće, za pet minuta možeš

napraviti selfi s mamom.

-Trebaš malo prošetati sam, bb.

-Ti prošetaj do svoje mame. Ne ostavljam te, ali sve znam. Nije ti
moguće napraviti selfi danas.

-Dragi, zahtijevam novac, a ti mi ne daješ.

-Ostavio sam ti novac za Soanierana Ivongo i za hraniti se s mamom.

A ti si dva tjedna na St Marie. I čime se baviš tamo? Srce me boli. Ali
doći ću te ljubiti zauvijek. Pobijedit ću ljubavlju.

-Da, dragi.

Moja draga je pravi majstor u ovakvim konverzacijama. Ako joj

slučajno postavim kakvo nezgodno pitanje, jednostavno ne
odgovara. Ne smijem je previše pritiskati, jer neću ništa postići na
daljinu.

245
-Draga, neću da ti se pička razboli. Upotrijebi zaštitnu gumicu, neću
da se zarazim, strah me je.

-Draga, ne odgovaraš mi. Draga, ne volim tvoje fejs prijatelje Maksa,

Stevena, Kristiana, Alberta, Ivana i Morisa. Zašto se povezuješ sa
starim i ružnim vazaha? Moja si žena!

-Draga, ignoriraš me.

-Dragi, fejs je uvijek problem.

-Draga, izabireš takve gadne tipove. Zahtijevaš ili prihvaćaš njihovo

prijateljstvo. Zašto? Imaš muža koji ti daje novaca. Muž ti daje puno
ljubavi, ni ljubavi ne trebaš od drugih muškaraca. Volim te puno,
draga! Borit ću se za tvoju ljubav s drugim muškarcima.

-Dragi, lud si!

-Nisam lud, ljubomoran sam i žalostan!

-Ne dragi, s tobom sam zauvijek.

Slijedećih par dana stalno proučavam njene poruke sa Maksom:

-U redu draga, sutra ću ti poslati novac.

-Dragi, treba mi šta prije.

-Draga, javi mi kad dobiješ.

-Volim te do kraja života, dragi.

-Stvarno te volim draga, inače ne bih ovo nikad učinio za tebe.

Nisam bogat, činim ovo jer te volim.

246
-Dragi, stigla sam kod mame, volim te zauvijek. Ne mogu te nikad
zaboraviti.

Laže mu, ostala je još slijedećih devet dana na St Marie baveći se

prostitucijom.

-Dragi, trebam ljubav s tobom svaki dan.

-Želim ljubav s tobom također, draga.

-Dragi, darovala sam ti moje srce.

-Draga, moje srce je već tvoje. Kad sam te vidio, želio sam voditi
ljubav s tobom.

-Sigurno me nećeš zaboraviti, dragi?

-Sigurno neću, draga.

-Dragi, čekam te svaki dan, bb.

-Moje srce je zauvijek tvoje.

-Obećao si, dragi. U redu, hvala, bb. Dođi spavati sa mnom, dragi!

-Provest ću svoj život s tobom, draga.

-Luda sam za tobom, dragi.

-Kako se zove tvoja sestra koja je bila s tobom?

-Zove se Nina, zašto, dragi?

Nina joj uopće nije sestra, i to mu je lagala. Nina je njena prijateljica

prostitutka, zajedno operiraju.

247
-Sestra ti je lijepa djevojka. Želim da mi budeš žena jednog dana.

-Dragi, pijana sam od tvoje ljubavi, bb. Kad mislim o tebi, osjećam se
živa, ti si mi sve, dragi.

-Draga, zašto Antonio kaže da si njegova zauvijek?

Aha, objavio sam tekst na Fabiolinom zidu da pomutim tu njihovu

pijanu ljubav od koje mi se povraća, nek se Maks misli. Borim se
kako znam i mogu, a ne želim otkriti izvor mojih informacija.

-Antonio hoće da mu se vratim, ja ne želim, ostajem s tobom, bb.

Dragi, ne mogu te zaboraviti. Dragi, završila sam s njim. Dragi, nazovi
me, mislim o tebi, bb.

-Jesi li sigurna u to šta kažeš? Zato šta bih ostavio sve za tebe.

-Dragi, volim te zauvijek, bb. Ne mogu s drugim muškarcem. Dragi,

moj život je samo za tebe.

-Draga, mogu ti dati samo ljubav. Ljubav je sve šta mogu dati i dajem
sa zadovoljstvom.

-Dragi, ne trebam nikog drugog, ostajem s tobom zauvijek, bb. Ne

ljutiš se na me, bb?

-Ne ljutim se draga, samo riješi problem s Antoniom.

-Nisam se nikad jebala s njim dragi. Antonio me želi zauvijek. Ali ja

želim tebe, bb, a ne njega.

-Ja također želim samo tebe. Ne možeš znati koliko mi nedostaješ.

248
-Bb, dođi spavati sa mnom! Dragi, želim ljubav s tobom, to mi je
najbolja medicina, bb.

-Kad bih mogao. Nedostaje mi ljubav s tobom.

-Hahhhh, bb, dođi spavati sa mnom. Oprala sam pičku za te.

-Uskoro. Bb, želiš li živjeti sa mnom u mojoj kući?

-Da, dragi, živjet ću s tobom tamo.

-I praviti dijete također.

-Da, pravit ću dijete s tobom, dragi. Ne mogu te zaboraviti. Ostat ću

s tobom zauvijek, bb. Volim te!

-Draga, ostajem s tobom zauvijek, napravit ćemo dijete. Vodit ćemo

ljubav na plaži.

-Hahhh, nisi ozbiljan dragi.

-Ako si ti ozbiljna i ja sam.

-Ozbiljna sam, bb, želim ovo napraviti s tobom.

Pošalje mu sliku djevojke u dugoj bijeloj vjenčanici. U desnoj ruci

drži stručak crvenih ruža.

-Ovakvu vjenčanicu želiš?

-Da dragi, s tobom.

-Onda sam vrlo sretan čovjek.

Fabiola mu pošalje sliku hrvatskog otoka Galešnjaka koju sam joj bio
poslao. Otok je u savršenom obliku srca iz ptičje perspektive.
249
-Hahhhhhhh. Dragi, dođi spavati sa mnom, ne mogu spavati sama
bez tebe, bb.

-Čekaj me, pa ćemo svašta raditi, bb. Sanjam te svaku noć. Volim te
do beskonačnosti!

-Ja te volim također, dragi, sve do kreveta. Dragi, želim da mi ljubiš

pičku!

Jedno poslijepodne igram karte na glavnom trgu u Betini, kad mi

zvoni telefon. Draga me zove preko fejsa. Moram napustiti važnu
igru, netko me privremeno zamijeni.

-Kako si, draga?

-Dobro sam, kako si ti?

-Dobro sam, ali sam žalostan i srce me boli.

-Zašto, dragi?

-Zato jer si na St Marie i jer si s drugim muškarcima.

-Dragi, zauvijek sam s tobom. Već si zaboravio kako sam ti donosila

hranu u pritvor?

-Nisam draga, puno te volim, a ti mene ne.

-Dragi, moje srce je zauvijek s tobom.

-Da, draga, ali zašto si onda na St Marie? Platio sam jednog momka
da te prati i sve znam.

-Dragi, ovdje nisam s muškarcima. Imam jednu prijateljicu koja mi

dobro liže pičku.
250
-Draga, a ti njoj?

-Ne, dragi. Samo ona meni. Jesi li ljubomoran?

-Ne, draga, cura ti ne može napraviti dijete. Kad se vratim, vodit

ćemo ljubav u troje. Kako se zove?

-Lisa.

-Dobro draga, pošalji mi slike s Lisom.

-Hoću dragi, ali ona izgleda kao muškarac, nemoj se iznenaditi.

Dragi, kad dolaziš?

-Dolazim dvadeset devetog lipnja, nema promjene u planu. Volim te

puno puno.

-Volim te, dragi, samo tebe volim.

Nastavim igrati karte, uvečer potražim Lisu na fejsu. Stvarno je

muškobanjasta. Ako je s njom, ništa ne mogu, bolje nego s
muškarcima. Ali sigurno je i sa muškarcima i sa Lisom, jer odnekud
mora novac dolaziti. Lezbijski odnos pored svih ostalih drama? Život
upravo postaje zanimljiviji. Fabiola nastavi objavljivati svoje slike na
fejsu. Maks se javi i komentira, a ja ga onda oštrapacam:

-Vrlo lijepa djevojka, koju obožavam!

-Obožavaj neku drugu ženu, a ne moju! Moja je žena već šest

mjeseci.

Tako ratujemo po virtualnim bespućima fejsa. Priložim slike sa

Fabiolom i naše ruke s pozlaćenim prstenjem. Borba ne daje
rezultate. Pošaljem Maksu poziv za prijateljstvo na fejsu, ne

251
prihvaća. Kad Fabiola objavi nove slike s tekstom: “Ostajem s
tobom, bb, zauvijek. Voliiiiiiim te”, Maks komentira:

-Također ostajem zauvijek s tobom, bb.

Brzo reagiram na Fabiolinom fejs zidu:

-Bilo bi bolje da se spojiš sa mnom i da razgovaramo direktno kao

dva muškarca. Imam dosta zanimljivih informacija za tebe. Imat ćeš
puno koristi! Budimo prijatelji i džentlmeni!

U međuvremenu Fabiola napusti St Marie i vrati se u Soanierana

Ivongo. Isti dan snimi krevet koji sam opremio i pošalje slike Maksu.
Strašno se razbjesnim, prevršila je sve granice. Moram pojačati moje
djelovanje i rastaviti ih jedanput zauvijek. Ovako mjauču jedno
drugom preko poruka:

-Moja soba za tebe i mene, bb.

-Stižem, soba samo za nas dvoje?

-Da, dragi, sad spavam sama ovdje.

-Da nemam obaveza ovdje, došao bih odmah živjeti s tobom

zauvijek. Koliko djece želiš?

-Dvoje, dragi. A ti?

-Također dvoje, draga. Volim te jako puno i napravit ćemo dvije

bebe.

-Hahhhhh, volim te zauvijek.

-Kako ćemo nazvati našu prvu bebu kad se rodi?

252
-Adela.

-Hmmm, lijepo ime draga. Volim tebe i Adelu.

Slijedeći dan zadobijem udarac nožem u leđa kao nikad. Ovo je

najcrnji dan mog života. Fabiola me izdala do kraja i to na vrlo podli
način. Objavila je na fejsu četiri slike, dvije svoje, dvije Maksove.
Jedna od njih je uokvirena u srcu sa tekstom “Volim te”. Cijela
kompozicija je popraćena tekstom: “Ja i ti do kraja života, bb”. Dugo
zurim u slike, obuzme me beskrajna tuga. Jebem ti fejs i
Zuckenberga!

Kako može tako nešto napraviti, jednostavno me odbaciti kao staru

krpetinu i to preko fejsa? Da mi je bar poslala poruku ili me
obavijestila telefonom, poštovao bih njenu odluku. Mlada je cura,
slobodno može birati svog životnog partnera kako god hoće, ali nije
način ovako se poigravati tuđim životima.

Osjećam se bespomoćno i očajno, srce mi lupa kao da će me izdati.

Večeras od spavanja opet nema ništa. Zar nisam već dovoljno
propatio s njom; mnogobrojne prevare, laganja i izdaje, ali ovo je
prešlo svaku mjeru. Objavila je cijelom svijetu s kim je, koga voli i za
koga se opredijelila do kraja života. Nikad u životu nisam bio ovako
prevaren i napušten. Kasna je noć, blizu ponoći.

Nemam se kome obratiti za savjet i emocionalnu podršku. Gle čuda,

i ja jednom u životu trebam emocionalnu podršku? Obično sam
arogantan, jak kao stijena i uvijek drugi traže moju pomoć, a sad
sam došao u ovakvu situaciju, nemam se kome obratiti. Ponos mi je
povrijeđen, osjećam se poražen. Nikom ne spominjem šta se
dogodilo. Mislim da ću preživjeti, kao šta sam preživio dva ciklona.

253
Jednostavno se pritajiš i čekaš da oluja prođe, da se vjetar stiša i da
lupetanje kiše po krovu prestane. Šteta je počinjena, nema pomoći.
Treba čekati ljepše dane za popravak štete. Ujutro se uhvatim posla
u polju, da ne razmišljam o ljubavnim jadima. Kasnije opet pratim
poruke između Fabiole i Maksa:

-Draga, lijepe su slike koje si objavila na fejsu.

-Hvala dragi, fotografije su za nas dvoje.

-Da, nas dvoje zauvijek.

-Da, slažem se dragi. Dragiiiiii, trebam telefon!

-Ooooo, koliko je telefon?

-Dvjesta pedeset tisuća ariary, telefon, bb, molim te.

-U redu, bb, slijedeći tjedan ću ti poslati.

-Ok, bb, hvala unaprijed dragi, volim te puno, bb.

-Napravit ću obitelj s tobom, bb, ovo je prvi put da nekoga ovako

volim.

-Dragi, izabrala sam te za sebe do kraja života.

-Ne znam zašto, ali te jako puno volim, draga. I ja sam izabrao tebe
do kraja života.

Poslijepodne vidim na telefonu propušteni poziv. Fabiola me

pokušala nazvati. Ne reagiram, šta mi može reći, sve je rečeno
slikama, objavljeno je cijelom svijetu. Pošalje mi poruku:

-Dragi, nazovi me!

254
Nerado je nazovem:

-Alo, dragi, šta se ne javljaš?

-Šta da ti se javljam, kad si me ostavila preko fejsa.

-Ahhhh, dragi, uvijek ti govorim da je fejs bla bla bla, a ti me ne

slušaš.

-Kako može biti fejs bla bla bla, kad si svima objavila da ćeš biti s
Maksom do kraja života.

-Dragi, lijepo sam ti rekla da sam s tobom do kraja života. Vjeruješ li

više fejsu ili meni?

-Draga, ne znam šta da mislim, totalno sam zbunjen, ništa ne

razumijem.

-Dragi, malo dajem Maksu moralnu podršku preko fejsa.

-Njemu daješ moral, a meni oduzimaš. Zašto mu trebaš davati

moral? Moja si žena!

-Ne mogu ti sad objašnjavati, dragi, imaj povjerenja u mene,

objasnit ću ti kasnije.

-Dobro, draga, ali jesi li ozbiljno sa mnom ili s njim?

-Dragi, volim samo tebe i nikoga drugoga!

-Dobro, draga, i ja tebe!

-Dragi, ništa ne brini, sve je pod kontrolom. Zauvijek sam uz tebe,

dragi!

255
-Volim te, draga, samo tebe i nikoga nikog nikada nikad više.

Nakon dosta oklijevanja Maks konačno ipak pristane povezati se sa

mnom. Sigurno ga kopka i muči šta mu imam reći. Uslijedi ovakva
prepiska između nas:

-Fabiola me prevarila s tobom, ali kasnije će tebe prevariti sa mnom.

Ima trogodišnjeg sina, rekla mi je tek nakon četiri mjeseca veze. Ako
se ti i ona povežete, duguješ mi novac za kuće koje sam kupio.

-Nisam znao da ima sina i nekoga u njenom životu, rekla mi je da je

već godinu i po dana sama.

-Mi smo se upoznali tek prije šest mjeseci. Prekinula je s jednim

drugim muškarcem prije godinu i po. Poslije toga se bavila
prostitucijom. Onda je živjela s Patrikom šest mjeseci, pa se opet
bavila prostitucijom i sad je sa mnom šest mjeseci. Privremeno sam
na putu, ali se ubrzo vraćam.

Porukama priložim dvije slike. Na jednoj ja i Fabiola ležimo na

krevetu, oboje goli od pojasa gore. Nježno joj s leđa držim ruku na
kuku. Druga je naš portret uokviren u srce popraćen tekstom “Volim
te zauvijek”. Pametnom bi ovo bilo dosta. Nisam očekivao da će biti
tako teško otjerati ovog neželjenog prosca. Slijedeća dva dana mu
Fabiola piše očajničke poruke, a Maks ne odgovara:

-Dobro jutro, dragi, kako si?

-Dragi, šta radiš, ne odgovaraš?

-Vadko, gdje si? Ne odgovaraš, bb, ljubim te, bb, zaboravio si me,
bb?

256
-Dragi, odgovori mi, molim te, bb, ne znam zašto se ne javljaš. Srce
me boli zbog toga, bb. Puno te voliiiiiiiim, bb. Dragi, zašto si me
ostavio samu ovako?

-Dragiiiiiii, gdje si? Jesi li bolestan, šta je s tobom, bb?

-Dragi, ostavio si me samu. Bb, odgovori mi, molim te, bb. Dragi,
srce me boli, bb. Zašto si takav, bb?

-Lagala si mi o svojoj prošlosti. Volio bih da si mi sve rekla kad smo

se sreli, imao bih više povjerenja.

-Dragi, šta je to, bb? Ljut si na mene, bb?

-Kako se zove tvoj sin?

-Šta? Reci mi dragi, ljut si na mene, bb. Nemam dijete, bb.

-Jesi li sigurna da mi govoriš istinu?

-Da, dragi, govorim istinu, dragi.

-Tuvu je tvoj sin ili ne?

-Ne, bb, nemam sina. Dragi, govorim ti istinu, bb, nemam dijete, bb.

-Kaži mi ako imaš dijete. Nije presudno, možeš mi reći.

-Dragi, ne slušaš me, bb. Nemaš povjerenja, bb. Nemam dijete, bb.

-Bio sam lud da sam ti vjerovao.

-Umorio si se od mene, dragi. Reci mi, bb, dosadila sam ti, bb. Kaži
mi, molim te. Dragi, obećao si mi.

-Kad si prekinula s Antoniom?

257
-Bb, volim te puno zauvijek, dragi. Već sam ti dosadila, bb, hvala ti
puno, voliiiiim te zauvijek.

-Ako je prošlo godinu i po da ste prekinuli, zašto mu na fejsu prije

dva mjeseca kažeš da ga voliš.

-Bb, dajem mu moralnu podršku, jer je lud za mnom, bb. Govorim

istinu, bb, umorio si se od mene. Ne mogu te zaboraviti, bb. Dajem
život za tebe zauvijek, bb.

-Upravo sam vidio istinu, volim te, mogu li znati cijelu istinu?

-Dragi, prekinula sam s njim, bb, srce me boli zbog tebe, bb.

-Da, prekinula si s njim, ali ne prije godinu i po.

-Prekinula sam s njim prije godinu dana, bb. To je istina, bb,

voliiiiiiim te puno, bb.

-Tvoja slika s njim je na tvom zidu na fejsu prije dva mjeseca u

travnju.

-Da dragi, imam puno slika s njim otprije, on objavi. Slala sam mu
slike prije, uvijek se spoji sa mnom.

-Objavila si na svojoj stranici, pogledaj.

-Bb, nemam sliku s njim u travnju. Dragi, zauvijek sam s tobom,

zašto me ne nazoveš? Ljutiš se, bb?

-Ne znam, osjećam da skrivaš nešto od mene.

-Šta, bb? Rekla sam ti istinu, sve za tebe, bb, volim te!

-Slušaj me, nije me briga za prošlost, reci mi sve o sebi!

258
-Dragi, šta skrivam? Sve sam ti rekla o mom životu. Nemam dijete,
bb, slobodna sam, bb.

-Nikad nisi spavala s muškarcem za novac?

-Zar misliš da sam prostitutka? Kad sam bila s tobom, davao si mi

novac svaki dan, ali te nisam pitala. Bila sam s drugim muškarcima
prije.

-Tako su mi rekli o tebi. Loli mi je rekla da si takva.

-Bb, ne znaš njen karakter, a slušaš je više nego mene.

-Antonio mi je također rekao da si takva.

-Dragi, jesi li sa Loli ili sa mnom? Loli je tvoja prošlost, a Antonio

suparnik. Normalno da će tako reći.

Vodim tešku rovovsku borbu u virtualnom ratu u virtualnom

ljubavnom trokutu. Fabiola je vrlo vješta u laganju, izbjegavanju
odgovora i zaobilaženju istine. Maks je budaletina i naivčina, pada
na sve njene trikove. Otprilike istovremeno s ovim dopisivanjem
Maksa i Fabiole, dopisujemo se ja i Fabiola:

-Dopisivao si se s Maksom, bb. Nemoj se dopisivati s njim.

-Da, draga, Maks mi piše. Rekla si mu da si prekinula sa mnom prije

godinu i po. Iznenađen je da ima netko drugi u tvom životu. Maks
kaže da si mandenga, nisam mu ništa rekao. Zapamtio je godinu i
po. On mi piše, ja mu ne odgovaram. Zadovoljan sam da si sa mnom,
možeš biti s njim na fejsu.

Pokušam je nazvati, ne odgovara. Tek nakon dva dana nastavimo

dopisivanje:
259
-Draga, ljut sam na te, ne trebaš me, ne voliš me.

-Dragi, zašto, bb? Volim te zauvijek, bb, zaboravio si me.

Pošalje mi sliku sa svojom lezbijskom ljubavnicom Lisom. Zaista je

ružna, izgleda kao muškarac.

-Ovo je moja cura sa mnom. Dragi, volim te puno.

-Provjeri svoje dvije zadnje objave na fejsu, vidjet ćeš da voliš samo
Maksa, ne mene.

-Dragi, zajedno smo zauvijek do kraja života. Mučili smo se s

policijom, ne možeš to zaboraviti, bb! Volim te puno, bb, zauvijek,
dragi.

-Draga, ne možeš imati dva, tri ili četiri momka. Moraš odlučiti tko ti
je muž.

-Dragi, ostajem zauvijek s tobom, bb. Ok, sad kad si završio problem
s policijom, sad me ostavljaš?

-Draga, voliš Maksa, a ja patim patim patim. Srce me boli boli boli
boli.

-Dragi nemoj patiti, želim se jebati s tobom.

-Zašto puno lažeš, draga? Istinu, istinu, istinu uvijek reci, molim te.

-Dragi, kao luda sam jer ne dolaziš dovoljno brzo, bb. Trebam se
jebati, zaboravio si lizati pičku, bb.

-Draga, uvijek ti govorim da sve znam. Imaš mene, zašto tražiš

druge?

260
-Ne tražim druge dragi, s tobom sam zauvijek, bb.

-“Dragi, već si me zaboravio, bb. Voliiiiim te, puno voliiiiiim.” Ovo si

napisala na fejsu za Maksa.

-Ne bb, zauvijek sam s tobom, dragi. Ok, kad dođeš, puno ćemo se
jebati i ljubit ćeš pičku, ok bb?

-Draga, prekini sa drugim muškarcima, budi sa mnom. To je najbolje

za te. Možeš li to napraviti?

-Da dragi, prekidam sa drugim muškarcima, bb, s tobom sam

zauvijek, bb. Ljutiš li se na me, bb?

-Draga, nitko ne voli biti prevaren. Puno sam tolerirao, draga.

Snimim telefonom nekoliko najzanimljivijih i najsočnijih poruka ove

prepiske, pošaljem slike teksta Maksu. Ovo je slijedeći stupanj naše
virtualne borbe. Služim se podlim trikovima u ovom ljubavnom
trokutu, itekako je opravdano. Dodam Maksu malo detalja za svaki
slučaj:

-Kad sam išao u Hrvatsku u veljači, varala me s mladim momkom.

Kad smo bili na St Marie, često je vozila sama skuter i prostituirala
se po hotelima. Jedna mušterija je preko sedamdeset godina. Kad
sam otišao u Hrvatsku u svibnju, ostavio sam joj novac za dva
mjeseca. Sedam dana poslije došla je na St Marie radi prostitucije i
ostala tri tjedna. Skupa s njenom prijateljicom prostitutkom Ninom.
Cijelo vrijeme dok je bila na St Marie, lagala mi je da je s mamom u
Soanierana Ivongo.

261
-Jedna cura na St Marie me upozorila na to, nisam joj vjerovao. Sad
si mi potvrdio šta je rekla. Hvala ti i oprosti za sve šta sam ti učinio.
Dakle, Nina nije njena sestra?

-Nije tvoja greška. Cure tamo puno lažu boreći se za mušterije.

Fabiola ne može nikad biti vjerna. Da si provjerio njen telefon, bilo
bi ti jasno. Možeš i sada vidjeti njene stare i ružne “prijatelje” na
fejsu. Nina je samo prijateljica, nije sestra. Fabiola je počela s
prostitucijom oko četrnaeste godine, čak je i nevinost izgubila za
novac. Ipak, moguće da te stvarno voli, jer si puno mlađi od mene.

-Ne razumijem zašto te takva djevojka zanima, sa svim šta si mi

kazao?

-Prva dva mjeseca ništa nisam znao. Pokušavali smo napraviti dijete.
Kad sam nešto doznao, već sam bio previše zaljubljen, bilo mi je
teško ostaviti. Puno sam tolerantan. Prihvatio sam se zadatka da je
spasim od prostitucije. Osim toga, puno sam stariji od tebe. Ti
možeš naći bolju, ja ne mogu.

Opet pratim poruke između Fabiole i Maksa sa povećanim

zanimanjem:

-Dragi, trebam tvoju odluku, jesi li još uvijek sa mnom ili prekidaš?

-Ne znam.

-Bb, kaži mi istinu, bb. Srce me boli, bb, reci mi odluku bb, molim te.

-Ostat ću s tobom, ali izbriši Antonia s liste tvojih prijatelja na fejsu.

Hoću da prekineš svaku komunikaciju s njim! Zaista te volim, ali nisi
ozbiljna. Ostavio sam sve ovdje zbog tebe.

262
Maks priloži fotografije teksta mog dopisivanja s Fabiolom koji
sadrže vrlo sočne narodne izraze.

-Dragi, oprosti za to, bb. Ozbiljna sam s tobom. Srce me boli, bb.

-Zašto te srce boli?

-Dragi, već imaš problema sa mnom. Bb, puno mi nedostaješ. Dragi,

već si me zaboravio.

-Da, draga, vidjela si poruke koje su mi poslane.

-Da, bb, kontaktiram ga svaki dan da mu dam morala, da ne bude

bijesan na mene. Bb, ne ostavljaj me samu, molim te. Puno te volim,
dragi.

-Rekla si mu da se želiš jebati s njim.

-Dragi, samo da mu dam morala, poslije je zadovoljan sa svim, bb.

Bb, ne ljuti se na me!

-Da, prestat ću se ljutiti, ali budi ozbiljna.

-U redu, bb, slažem se.

Nikako se riješiti ovoga idiota. Upotrijebio sam najjaču artiljeriju, ali

kad je netko glup, onda je glup. Ne treba dugo da počnu pristizati
zahtjevi za novac nakon nekoliko uobičajenih poruka izjava ljubavi.
Više mu neću pomagati, neka šalje kad je glup. Znači, to je mojoj
dragoj glavna motivacija, momak je naivan i šalje novac. Živjet će sa
mnom, a Maks će povremeno poslati, to je dvostruki dobitak:

-Dragi, kad ćeš mi poslati novac za kupiti telefon, bb?

263
-Slijedeći tjedan, prije tvog rođendana.

-Dragi, mislim da je u srijedu zatvoren ured Western Uniona, dolaze

praznici.

-Ne mogu prije poslati, jer sam platio popravak auta. U srijedu
sigurno, bb.

-Ok, bb, hvala unaprijed, puno te volim dragi. Dragi, kad je tvoj
rođendan?

-Četvrtog kolovoza. Ne volim objavljivati na fejsu, jer sam previše

star.

-Ne dragi, nisi star.

-Da, star sam.

-Ako si star, volim te, ako nisi star, volim te, bb.

-Hvala, predobra si.

-Nema na čemu, bb, volim te.

-Pošalji mi svoju potpuno golu fotografiju, bb.

-Nemam golih slika, bb.

-Dobro, bb, šalim se.

Slijedeći tjedan novac je uplaćen:

-Draga, ovo ti je šifra Western Uniona za podignuti novac;

2152970368.

-U redu, dragi, dakle mogu ići u Western Union?

264
-Da, sa osobnom kartom.

-Dragi, koliko si poslao, bb?

-Dvjesta četrdeset tisuća ariary.

-Hvala puno dragi, volim te puno, bb.

-Nema na čemu. Draga, sad mi pošalji svoju sliku potpuno golu,

samo za me.

Fabiola ovaj put udovolji zahtjevu, pošalje mu dvije umjetničke slike

koje sam snimio na St Marie. Zaslužio je, nije ni prvi ni zadnji put da
ih šalje drugim muškarcima. Nekako sam se navikao, ponosim se
svojim umjetničkim djelom, a ponosim se i Fabiolinim tijelom. Iako
se njenog tijela povremeno dočepaju drugi muškarci i poneka cura,
moj je pristup većinskim dijelom.

-Oh la la, draga, želim voditi ljubav.

-Annnnn, sa malom mačkicom (foufoune).

-Da, ljubim mačkicu.

-Kkkkkkk, ljubim te također, bb.

-Šta radiš, draga?

-Odmaram se, bb. Danas nema škole, dragi.

Približava se dan mog povratka na Madagascar. Dopisujem se s

Fabiolom:

-Draga, dolazim za pet dana. Sve ti opraštam, ali ostani sa mnom i

budi mi vjerna!
265
-OK!

-Draga, uvijek reci istinu i neće biti problema.

-Dragi, kad dođeš, živjet ćemo sretno i zadovoljno.

Prvo odletim u Rim posjetiti malagašku ambasadu. Razgovaram sa

službenicom:

-Treba mi rezidencijska karta!

-Ako si hrvatski građanin, nadležna je ambasada u Berlinu.

-Bliže mi je Rim, nego Berlin!

-Žao mi je! Takva je naša podjela posla!

Dogovaram se sastati s Fabiolom u Antananarivo:

-Draga, dolazim dvadeset devetog u dva popodne. U četiri popodne

ću biti u hotelu.

-Dragi, putovat ću prekosutra. Moram čekati dok se mama vrati sa

sela!

-Zašto draga? Važnije je dočekati mene! Onda ću jednu noć morati

spavati sam.

-Ne, dragi, doći ću rano ujutro. Dolazim brzo brzo!

-Draga, ne voliš me!

-Volim te dragi, puno puno!

-S drugim si muškarcem, pa ne možeš krenuti ranije.

266
-Ne, bb, ne volim druge muškarce, bb!

Kad sam sletio u Antananarivo, pričamo telefonom. Moja draga će

doći sutradan ujutro u tri sata. Ionako sam umoran od puta, pa ću se
dobro odmoriti. Ujutro rano me probudi kucanje, to je moja draga.
Nije došla u tri ujutro, kako je bilo planirano, nego u pet i po.
Bunovan otvorim vrata, dobro se izljubimo i izgrlimo. Sitna je,
umotana u zimsku odjeću i sa šarenim šalom zelenih nijansi na glavi.

Jako je hladno, dršćemo obadvoje. Razmijenimo nekoliko

uobičajenih riječi pozdrava, žuri u zahod. Pružim joj plastičnu čašu
da se popiški za test trudnoće. Odbije smijući se, ne mogu je prisiliti.
Izađe iz zahoda gola od pasa dolje. Brzo je strpam ispod toplog
pokrivača i dobro zamotam. Stisnem se uz nju, milujući joj slatke
malene guzove. Kurac mi se nadigne osjećajući toplu blizinu njene
mačkice.

Grozničavo skinem svoje donje gaćice i stavim joj napetu kurčinu u

vruću pičkicu. Odmah prihvati igru, žestoko se nabija na njega.
Pedeset dana je prošlo od našeg zadnjeg jebanja. U tih pedeset
dana nisam bio ni blizu ijedne druge. Nedostajala mi je i željan sam
je. Istovremeno mi razne misli prolaze glavom. S kim se sve jebavala
ovih dana odvojenosti? Dosta znam, ali puno toga neću nikad
doznati.

Možda sam se priviknuo na nenormalne okolnosti? Bilo kako bilo,

opet sam s njom, usprkos svim dobronamjernim savjetima prijatelja
i rodbine. Lijepo mi je, uživam u njenom slatkom dahtanju. Ne želim
svršiti, moram joj prvo oblizati mačkicu. Spustim se u njeno
međunožje. Njen miris nije kao prije, miriše kao nevjerna pička.
Svejedno je strasno obližem, dosežući jezikom sve udaljene dijelove.

267
Sve je na brzaka, jer je umorna i pospana od puta. Osjeća bol, ne
znam zašto. Svašta pomišljam, ali mi je žao. Napravim još nekoliko
pokreta, svršim na brzinu, istresem sve unutra. Operemo se i
zamotamo u krpe, trebamo spavati. Ona zaspe, a ja ne mogu, želim
joj pregledati telefon. Zanimaju me SMS poruke i povijest
telefoniranja; s kim, kad i koliko minuta.

Ne gubim vrijeme, jednostavno snimim fotografije najinteresantnijih

SMS i spremim da ih se ne dočepa. Također prenesem sve
fotografije s njenog telefona na moj laptop, analizirat ću kasnije. Kad
se probudila, idemo u kupovinu. Najvažniji su produžeci za kosu.
Kupi i druge sitnice, jednu haljinu, nešto nakita i donjeg rublja.
Putem primijetim velike kraste na podlaktici desne ruke:

-Draga, šta ti je to? S kim si se tukla?

-Sa Esperancom. Znaš da više uopće ne pričamo?

-Kako to? Najbolje ste prijateljice.

-Htjela mi je oteti Lisu, tukle smo se zbog nje.

-Draga, nisi se nikad tukla zbog mene. A znam da se ne voliš tući i da

izbjegavaš probleme.

-Nije moja krivica, ona je sve započela.

-Draga, ona treba prije svega novac, a poslije toga kurac. Kako to da
ste se potukle oko Lise?

-Izgleda da voli sve šta imam, tako možda i ovaj put. Pričala sam ti
kad mi je otela momka.

268
-Draga, morate se pomiriti. Lisa nije toliko vrijedna da ne pričate
zbog nje.

-Ne znam, ne vjerujem da ćemo se pomiriti.

-Draga, zašto te boljelo prilikom spolnog odnosa? Nije me bilo skoro

dva mjeseca i sad te boli.

-Dragi, Lisa me nehotice ozlijedila noktima kad mi je ljubila i lizala

pičku, gurala mi je tri prsta unutra.

-Draga, šta joj nisi rekla da prestane, kad si osjetila da te boli?

-Bila sam uzbuđena i željna kurca. Kako tebe nije bilo, to je bilo
nešto najbliže tome i uživala sam.

-Draga, voliš Lisu, kako ćeš sad bez nje?

-Lisa mi je draga, volim je, ali nije to ozbiljna ljubav, kao s tobom.
Volim tebe i bit ću s tobom. Osim toga, moja mama nikako ne može
smisliti Lisu. Ona ne zna i ne prihvaća ljubav između žena.

-Draga, znam da nećeš nikoga slušati, pa ni mamu. Ni ja ne bih volio

da me voliš samo zbog mame. Ako voliš biti s Lisom, budi s Lisom.

-Ne, dragi, Lisa mi je bila dobra privremeno dok ti ne dođeš, jer lakše
prihvaćaš nego nekog muškarca.

-Da, draga, ali šta ćemo slijedeći put kad budem odsutan. Opet s
Lisom?

-Ne dragi, slijedeći put ću biti potpuno vjerna.

269
-Mandenga. Ali kako je Lisa došla s tobom u Soanierana Ivongo?
Odakle joj novac za put?

-Daju joj roditelji, znaju da ne može biti s muškarcem.

-Mandenga, draga. Sigurno si joj platila put, jer si imala novaca od

prostitucije.

-Dragi, zar misliš da sam prostitutka?

-Draga, nisi prostitutka, samo se povremeno jebeš za novac, osobito

na St Marie. Tako si i Maksa upoznala. Ali, draga, volim te čak i kad si
prostitutka i kad me varaš i kad mi lažeš, volim te tako nesavršenu.
Ne opravdavam kad to radiš, ali neću te ostaviti, s tobom sam do
kraja života.

-Dragi, nisam prostitutka. One su na ulici u mračnim kutovima,

čekaju mušterije i dogovore se za novac prije spolnog odnosa. Ja
izađem u disko i restorane, plešem i susrećem ljude. Ako mi se
svide, provedemo vrijeme zajedno i nekad završimo u krevetu, ali ne
pitam novac. Obično mi dadu poklon ili novac, ako ne - ništa. To nije
prostitucija, dragi, to je zabavljanje i tako se pronađe bračni partner.

Očito se naše definicije prostitucije razlikuju. Neću ulaziti u

dugotrajne bespotrebne rasprave. U svakom slučaju; varala me,
dobivala je novac za seksualne usluge i usluge pružanja iluzije
ljubavi. Ne brine me toliko njena prostitucija, koliko mogućnost
iskrene i stvarne ljubavi s Maksom.

-Dogodi li se ikad da ne dobiješ novac?

-Dogodi se ponekad. Ima svakakvih ljudi, treba ih znati unaprijed

procijeniti, ali nemoguće je uvijek.

270
-Draga, koliko ste ti i Maks bili zajedno, koliko ti je dao novaca?

-Bili smo četiri dana, svaki dan bi mi dao po pedeset tisuća.

-Draga, to je malo, nema on novaca. To je upola tvoje normalne

dnevnice.

-Istina je, ali mi je već dvaput poslao novaca.

-Draga, gdje su ti svi novci? Ja sam ti ostavio, zaradila si na St Marie,

a i Maks ti je poslao.

-Dragi, trošila sam, moja ekonomija nije dobra. Ali kupila sam neke
tanjure i čaše.

-Da, draga, dala si pičke za tanjure i čaše. Krasno, ne može biti bolje!
I to pored živog, zdravog i bogatog muža, koji ti sve to može kupiti i
puno puno puno više. Baš sam ponosan s tobom!

-Dragi, znaš da volim samo tebe. A tanjuri i čaše su za nas dvoje,

koristit ćeš i ti.

Stvarno, ima tu nešto njene praktične i pokvarene logike. Kad bi

mogli hladno razmišljati, bez zaljubljenosti i ljubomore. Stvarno,
pička joj nije oštećena na taj način, nije ostala trudna, nadajmo se
da nije zaražena, a tanjuri i čaše će se koristiti dugo vremena, ne
treba ih kupovati.

-Draga, a šta ćemo s Maksom? Možemo ga spojiti sa Ninom ili

Esperancom.

-Dragi, neću nikoga spajati. To su moji prijatelji.

-Dobro draga, ali kako ćemo živjeti ti, ja i Maks?

271
-Lijepo, živjet ću s tobom, a on će ponekad poslati novce, nadam se,
ukoliko ne otkrije.

-Otkrit će da ga lažeš i varaš.

-Dat ću mu morala mojim laganjem, pa će biti na dobitku.

-Lažeš i varaš njega ili mene, još ne znamo. Šalje ti novac, jer očekuje
da ćete opet biti zajedno.

-Dragi, obećala sam se udati za njega u prosincu, zato šalje.

-I onda će doći kad ja otiđem krajem rujna, pa ćemo te jebavati na

smjene?

-Ne, dragi. On radi, nema godišnjeg odmora kad mu se prohtije.

-Ne znam, ali ne sviđa mi se sve to. Moram te dijeliti s Lisom, s

Maksom i još mnogim drugima.

Nakon kupovine otiđemo na ručak u restoran Le Zoma, gdje smo jeli

prije mog odlaska s njenim prijateljem Barbom. Stižu mi porukice na
telefon, pa se obratim mojoj dragoj:

-Draga, tu je u Antananarivu jedna moja fejs prijateljica, zove se

Tina. Možemo li se naći s njom?

-Jeste li imali spolni odnos?

-Nismo nikad, draga. Nismo se nikad ni vidjeli uživo. Znam je samo s

fejsa, nije ti suparnik. Nije lijepa, jedino zna odlično engleski. Slično
kako smo se susreli s Barbom.

-Dobro, ako baš hoćeš, možemo se naći.

272
Dok je čekamo i pijemo Fresh u restoranu Des Artistes, moja draga
se dopisuje s Dominikom:

-Pozdrav. Kako si?

-Dobro sam. A ti?

-Dobro, ja sam u Francuskoj.

-Znam, ja sam u Antananarivo sa Antoniom.

-A, dobro, dakle, našla si svog momka. Želim ti dobar provod!

-Hvala, bit će tri mjeseca ovdje sa mnom. Kaže mi da ćemo se

vjenčati.

-Reci mu da ne žuri, bolje se upoznajte! Poslije će biti bolji brak.

-Da dobro, ali on je previše lud za mnom.

-Voli te.

-Dođi šetati s nama, dragi!

-U Francuskoj sam.

Kad je došla Tina, razočaran sam njenom pojavom. Znatno je niža

nego izgleda na fotografijama. Lice joj je mršavo i izmoreno, a oči
tužne. Inteligentna je i odlično govori engleski. Boravila je u
Libanonu i na Mauriciusu, pretpostavljam kojim se poslom tamo
bavila. Nakon kratkog razgovora, Tina nam predloži pokazati neka
lijepa povijesna mjesta. Moja draga pristane na šetnju do kraljičine
palače.

273
Penjemo se uskim uličicama, nikad kraja. Tina nas dobro izmori,
sprinta kao na elastičnim oprugama. U crnom je širokom kaputu i sa
crnim naočalama za sunce. Ova ženica ima strašnu kondiciju, ne
možemo održati korak. Dođemo do kraljičine palače na samom vrhu
brda iznad Antananarivo.

Dočeka nas krupan momak sa nerazumnim zahtjevima za ulaznicu.

Znam da cijena nije tolika, možda je u dogovoru s Tinom. Jedan je
od mnogobrojnih mafijaša koji je sam sebi našao uhljebljenje
koristeći državnu imovinu i državne službe u privatne svrhe. Nije
ničiji zaposlenik, jednostavno je parazit u slabašnom sistemu. Žrtve
su mu naivni znatiželjni turisti. Nisam taj, moji su principi važniji.

Nagledao sam se ljepših palača u životu, ne dam ništa mafijašima.

Tina je razočarana, uzaludno pokušava razgovarati s njim. Izgubili
smo dragocjeno vrijeme i izmorili se nepotrebno. Vratimo se
nizbrdo, zahvalimo Tini na njenom trudu i raziđemo se. Uzmemo
taksi do hotela, raskomotimo se uz Internet i fejs, jer smo
preumorni od hodanja. Fabioli dolaze poruke od Dominika:

-Kako si, bb?

-Da, dobro sam.

-Dobro, kad si vodila ljubav, hahahaha.

-Hahaha, nisam.

-Mandenga. To je u redu, ako radiš sa svojim momkom. Koliko ćete

dugo biti u Antananarivo?

-Samo još večeras, ujutro idemo u Tamatave.

274
Večeras moja draga ipak pristane na test trudnoće, negativan je.

-Dragi, rekla sam ti da nisam. Nisam bila s muškarcem, samo s

Lisom. Ne mogu zatrudnjeti s njom.

-Ne znam, svašta se dogodi. Na putu autobusom do Antananarivo

stala si u Fenerive Est i susrela se s Valentinom. Nazivate se vadko u
porukama, svašta je moglo biti. Možda te zbog toga boli pička.

-Ne dragi, nije moguće. Valentin je samo prijatelj.

-Da, zato si se dugo zadržala tamo. Fotografirali ste se i negdje

sjedili, dok sam te željno očekivao.

Ujutro krenemo autobusom za Tamatave. Ponovo devet sati vožnje

po vijugavim cestama. Dođemo umorni u naš hotel Ny Antsika,
večeramo i dočepamo se kreveta. Fabioli se javlja Dominik:

-Jeste li stigli?

-Da, stigli smo. Umorna sam, ne mogu voditi ljubav večeras.

-Hahaha, bb.

-Dragi, on se ljuti, jer mu ne dam pičke.

-Ah, u redu, ostaje tri mjeseca, može čekati.

-Da, ali želi šta prije, jer sam previše seksi, bb.

-Da, bb, zaista si seksi.

-Uvijek želi, uzbudim ga svaki put kad ga dotaknem.

-Hahaha.

275
-Dragi, dođi spavati sa mnom, bb.

-Želiš spavati utroje, hmmmm...

-Da, jer trebam masažu. Masiraj me, a poslije će Antonio također.

-Antonio će gledati dok te masiram, draga? A šta ćemo poslije

masaže?

-Hahaha, onda će on plakati.

-Hahaha.

-Prvo ćemo ja i ti voditi ljubav, a Antonio gledati. Kad završimo, onda

ja i Antonio također.

-On će te jebavati, a ja milovati, bb. Tako želiš?

-Da, bb.

-Dobro draga, poslije mene možeš pozvati koga hoćeš.

U Tamatave-u posjetimo Ured za imigraciju. Napravim kopije moje

putovnice i vize potvrđene mnogobrojnim pečatima i potpisima.
Više mi se nikad neće dogoditi da dam policiji moju putovnicu u
ruke. Upitam policajku koja mi je to obavljala:

-Treba nam potvrda da ja i Fabiola možemo živjeti zajedno.

-U stvari vam ne treba. Nije obavezno, ali možete napraviti u

Soanierana Ivongo.

-I mogu živjeti u iznajmljenom stanu?

-Naravno da možeš.

276
-Onaj policijski komesar će nam sigurno pokušati nešto podvaliti.

-Ne bi smjelo biti nikakvih problema. Ako bude, imaš moju vizit
kartu pa me nazovi.

Sad je mojoj dragoj najvažnije napraviti kosu i staviti produžetke.

Opet je drukčija s plavim i smeđim kovrčavim pramenovima. S ovom
kosom ima vrlo djetinjasto lice, previše je umjetna, ne sviđa mi se.
Moja draga se želi pojaviti u Soanierana Ivongo s novom frizurom, a
htjela bi i s novim skuterom:

-Dragi, kupi mi skuter!

-Draga, moram prvo vidjeti šta će biti s policijom, hoću li moći živjeti
u Soanierana Ivongo ili ne.

-Ali, dragi, mislila sam doći s novim skuterom u Soanierana Ivongo.

Onakvim kakvog ima Dominik.

-Skuter za sad ne dolazi u obzir. Kupit ću, ali treba mi vremena

vidjeti kako ćemo.

Prava je istina da moram vidjeti razvoj njene ljubavi s Maksom.

Nevjerom zaradi neke sitne novce, a gubi kod mene puno više.
Predvečer u hotelu smo u krevetu. Fabiola je nezainteresirana za
seks, još uvijek je boli. Šalje porukice preko fejsa. Komunicira s
nekim sumnjivim mladim tetoviranim tipom iz Južne Amerike.
Nakon nekoliko razmijenjenih poruka i slika, pošalje mu svoju
golišavu sliku u tangi.

Odgovori da je voli. Naravno, svi vole moju ženu, a htjeli bi je i

karati. Ne mogu se više kontrolirati, ljut sam. Pokušam se dignuti s

277
kreveta i dočepati laptopa. Čvrsto me stegne nogama, ne da mi
micati. Osjetila je promjenu u mom raspoloženju i brzo reagirala.

-Šta je dragi, kamo si se uputio?

-Na laptop.

-Jesi li se naljutio?

-Kako neću? Šalješ svakome svoje gole slike. I to slike koje sam ja
snimio.

-Dragi, bezopasan je, daleko je, neće doći na Madagaskar.

-Ne znam hoće li ili neće, ali nije način. Više si zainteresirana za tog
gadnog tetoviranog tipa negdje na kraju svijeta i više želiš ljubav s
njim, nego sa mnom koji ležim kraj tebe.

-U redu dragi, neću više kad se ljutiš.

Legne na me i stisne me nogama, ne mogu se micati, jedva dišem.

Nema ništa od seksa, ali ujutro me uhvati za kurac čim se
probudimo. Znam dobro šta mi je raditi. Još uvijek je boli, ali žrtvuje
se, dužna mi je. Žao mi je povrijediti, nježan sam koliko mogu i
požurim svršiti čim prije.

Krenemo autobusom u Soanierana Ivongo. Putovanje se otegne više

od šest sati. Još je više rupetina na cesti nego prije. Nemaju novca za
to, a privreda regije gubi stostruko nego bi koštao popravak. Ne
razumiju nikakvu ekonomiju. Glavno da državni službenici dobivaju
plaće. Putem nastavimo pričati:

-Draga, uskoro mi je rođendan. Šta ćeš mi kupiti?

278
-To je iznenađenje.

-Dolazi i rođendan tvog sina Tuvu. Uskoro će imati pune tri godine.

-Da, dragi, njegov rođendan je tri dana poslije tvog, ali nije tri nego
četiri godine.

-Kako draga, do sad si mi govorila tri.

Eto ga na, sve se poremetilo. Cijela moja vremenska analiza njenog

života je pogrešna. Sve se pomiče za godinu dana. Ima devetnaest i
po godina, a sin joj je četiri godine star. To znači da se prostitucijom
bavi od svoje četrnaeste godine. Možda je već previše ogrezla u
prostituciji i pridruženom načinu života? Sigurno će biti užasno teško
ili nemoguće izvući je iz tog začaranog kruga.

Nije mi lako održavati normalan razgovor s njom, pedeset dana smo

bili odvojeni. Drugo, misli lete na njenu nevjeru. Previše znam, bolje
bi bilo da ne znam ništa. Zanimaju me detalji, a ona krije. Ipak, kako
je naivno iskrena, ponekad otkrije više nego tražim:

-Draga, sinoć si se dopisivala s Dominikom da ćeš se jebati s njim, a

ja gledati.

-Da, onda ja i ti, a on gledati. Dragi, samo se zajebavamo preko fejsa.

-To je u redu, draga, ali si se ipak jebala s njim na St Marie.

-Nisam, dragi, on mi je samo prijatelj. Oženjen je, ima svoju Natašu.

Ne smeta mi toliko njeno varanje, koliko njene laži. Dobro znam šta
je bilo, imam evidenciju koju su mi pripravili njih dvoje. To ću
ostaviti za drugi put, snimit ću njihove poruke i predočiti joj.

279
-Draga, kako si se upoznala s Maksom?

-Dragi, upoznali smo se negdje i proveli smo noć skupa. Onda se

nismo vidjeli tri dana, skoro sam ga zaboravila. Nismo imali nikakvog
kontakta, ni telefona, ni fejsa. Jednu večer sam bila u disku s Ninom,
kad mi je prišao, pa smo ponovo krenuli. Bili smo četiri dana skupa.
Imala sam mjesečnicu, ali mu nije ništa smetalo. Lizao je pičku i
jebavao usprkos mjesečnice. I stopala mi je ljubio.

Ovi mi prljavi detalji direktno ranjavaju srce. Moja draga je takva, ne

vidi ništa loše. Zaista nekad dođem do nepoželjnih detalja, srce mi
dršće pri samoj pomisli na to. Kopam po prošlosti i samog sebe
mučim. Samo zato jer sam istraživačkog karaktera, moram sve znati,
pa makar bilo vrlo loše po mene.

-Kakva je to velika ljubav između vas, čak ozbiljno planirate

vjenčanje, a nemate ni jedne zajedničke slike? Čak ni slike jedno
drugoga, osim onih koje ste poslali naknadno. U četiri-pet dana niste
ni jednu snimili. Izgleda mi kao odnos sa mušterijom, koji se boji
ostaviti kakav elektronski trag.

-Dragi, šetali smo, išli smo svugdje, vozili se skuterom i bili na

prirodnom bazenu, ali nismo snimali.

I ova mi izjava probode srce. Prirodni bazen je sveto mjesto naše

ljubavi koje smo ja, Fabiola i Nina posjetili svega mjesec i po ranije,
sada je oskrnavljeno. Sve svoje jebače vodi na prirodni bazen.

-Draga, Maks mi je vrlo sumnjiv. Napravio je lažni fejs profil samo za

te. Njegovi jedini prijatelji su ti, Nina i ja. Nešto skriva, ima neku
ozbiljnu vezu. Neće da ti pokaže svoj stvarni život i stvarne prijatelje.

280
-Dragi, to mi ne smeta, znam da ima ozbiljnu vezu, ali želi biti sa
mnom.

-Drugo, zatražiš dvjesta pedeset tisuća ariary, a on pošalje dvjesta

četrdeset. Kakav je to karakter?

-Zaboravio je. Zapamtio je samo dvjesta, mislio je da šalje više nego

sam tražila.

-Draga, nema on novaca. Običan je radnik, vozi neko vozilo, viljuškar

ili bager. Pisao ti je da ne može poslati, jer je platio popravak auta.
Živi od plaće do plaće, nema ušteđevine. Možeš s njim jedino ako
odeš na Reunion. Imam puno više nego on, mogu živjeti s tobom u
Soanierana Ivongo do kraja života.

-Dragi, sigurno imaš više, ali Maks mi više daje. Kad je odlazio,
ostavio mi je više novaca nego ti.

-Koliko?

-To je moja tajna, neću ti reći.

-Kad je otišao, šta si napravila?

-Odlučila sam se vratiti u Soanierana Ivongo.

Sve ove detalje proanaliziram kasnije, kao pravi detektiv. Imam pred
sobom poruke i fotografije. Stigla je na St Marie osamnaestog
svibnja, a slijedeći dan mi je poslala poruku da se pojavila “mena
mena” (mjesečnica). Znači da se najvjerojatnije našla s Maksom
prvih dana, pa je bilo dva-tri dana pauze, pa četiri dana skupa. Maks
je već oko dvadesetpetog svibnja napustio Madagaskar.

281
Lagala mu je da je na St Marie za školskih praznika. Zadnji put je bila
u školi prije četiri mjeseca. Stignemo u Soanierana Ivongo. Čekam da
se odmota cerada s krova autobusa i da se skinu torbe, a Fabiola
požuri kupiti nešto za jesti. Pođemo prema kući. Kad smo došli,
iznenađen sam i razočaran:

-Draga, ovo nije kuća koju sam kupio.

-Dragi, one kuće koje si kupio bi bilo najbolje srušiti i sagraditi novu.

Hmmm, šta da se radi, uđem unutra, kuća nije loša. Prostranija je od

one u kojoj smo bili ranije. Više je prostora za namještaj, a cijena
najma je ista. Uz to, nema ušiju susjeda na pregradnim zidovima.
Mislim da je taj detalj odlučio da se Fabiola preseli. Zahod je
zajednički za dvije kuće, pristojniji je nego prijašnji. Čučavac je, sa
emajliranom školjkom iz tvornice, dobro betoniranom.

Nema krova, neću gledati na sitnice, neće kiša uvijek padati. Teško
se snalazim u novoj kući, ne znam gdje su prekidači ni stvari. Treba
mi vremena prilagoditi se. Isto tako se ponovo moramo ja i Fabiola
prilagođavati jedno drugome. Želim vidjeti posuđe koje je zaradila
za moje odsutnosti. Komplet od šest kineskih čaša za šampanjac je
lijep, svijetlo plave boje i neraspakiran, vjerojatno će ostati tako.

To nisu čaše za ranonapango, pivo, koka kolu ili fantu. Rijetke su

prigode kad se mogu upotrijebiti, ovdje se šampanjac i vino ne piju.
Može se piti rum, a ni za rum nisu dobre. Neraspakirani komplet od
šest velikih plitkih tanjura njemačke proizvodnje je isto lijep, bijele
boje, svijetlo zelenog oboda. Možda će se upotrijebiti kad se drugi
tanjuri razbiju.

282
Ujutro mojoj dragoj pokažem fotografije poruka između nje i
Dominika koje sam sinoć snimio:

-Dođi voditi ljubav sa mnom, dragi.

-Draga, ne mogu danas, sutra.

-Ja trebam sad.

Druga je bila ovakva:

-Draga, vodit ćemo ljubav kasnije.

-Da, nema problema, bb.

-Draga, ne možemo voditi ljubav u mojoj kući.

Fabiola nema više kud. Dokazi su očigledni, ali je borac, ne predaje

se tako lako:

-Dragi, ako smo se jebavali, jebavali smo se. Ako nismo, nismo.
Tvrdim ti da nismo.

-Draga, mogu li ove snimke poslati Maksu, pa neka on presudi?

-Dragi, ako to napraviš, ja i ti smo završili.

-Neću, draga, zajebavam te. Želim da ti Maks i dalje šalje novac.

Samo, ne govoriš mi uvijek istinu.

Posjetim prijatelje Klementa i Marsela na njihovim radnim mjestima.

Pozdravimo se i razmijenimo novosti. Brodovi voze punom parom
na St Marie. Srpanj je glavna sezona migracije kitova, ujedno glavna
turistička sezona za Evropljane. Za koji dan počinje muzički festival
posvećen migraciji kitova.
283
Glavni nam je posao danas napraviti potvrdu kod javnog bilježnika
da možemo živjeti zajedno. Zbunjen je, vjerojatno nikad nije imao
takav zahtjev. Upiše moje podatke, na taj način me registrirao.
Slijedeći posao je policijska stanica. Policajci u stanici su također
zbunjeni. Zaista me nisu očekivali ikad više vidjeti. Ne znaju šta će sa
mnom, proslijede nas u ured policijskog komesara.

U uredu je onaj isti moj ljuti neprijatelj Angelot T. Kratko je ošišan i

opet je blagog glasa. Pruži ruku Fabioli u znak pozdrava, zatim i
meni. Nerado i mlako se rukujem s njim. Prisiljen sam ponizno stati
ispred njega i kao zahtijevati nekakvu uslugu. Fabiola govori s njim
malagaški. Dugo proučava kopiju putovnice i vize. Opet govori da
nismo vjenčani, da to predstavlja problem.

Traži da napravimo još jedan dokument i onda dođemo. Lakne mi,

očekivao sam puno više problema. Čak sam bio pripravan opet
spavati na podu. Sad se već lakše diše, mogli bismo započeti
normalan život. Pribavimo i taj dokument, komesar samo kaže da ga
ostavimo. Znači zbog toga sam osam dana spavao na podu, bio
deportiran i razdvojen od moje drage. Kad smo došli kući, kaže mi
draga:

-Dragi, mogu li pozvati Lisu?

-Sigurno, draga. Lisa mi nije suparnica, nisam ljubomoran na nju. Sve

možete tu u kući. Samo nikako ne volim da se skrivate, da mi
nestaješ, da te dugo nema i da ne znam gdje si. Ljubite se i volite
koliko god želite ovdje u kući. Ako hoćeš, može spavati s nama u
krevetu.

-Dragi, nije moguće. Sad kad si došao, Lisa mi je samo prijateljica.

284
Ubrzo se pojavi na vratima. Tako lijepo i nježno ime, a tako gruba
pojava. Vidio sam slike, ali njena pojava u živo me zapanji. Zaista je
ekstremno muškobanjasta, nema u nje ništa ženstvenog. Kosa joj je
kratka i kovrčava na tjemenu, a oko tjemena obrijana. Ta frizura je
popularna i uobičajena za muškarce na Madagaskaru. Grubog je
širokog lica i širokog nosa, a osobito izraženog zubala.

Nisam vidio toliko jake i velike zube dosad, pogotovo ne u djevojke.

Nosi duge hlače i bijelu jaknu s kapuljačom. Skriva se iza kapuljače,
kao da je neprihvaćena od društva, sama si je odredila marginalno
mjesto u društvu. Za Lisu se ne može reći djevojka, čak ni djevojčura.
Ženskog je spola, a muškog roda. Niska je i jake građe, sušta je
suprotnost moje drage. Nije mi jasno kako su se spanđale.

Nije mi jasno kako je moja draga može poljubiti onako ružnu. Ništa
mi nije jasno, ali jednostavno se zadubim u moj laptop, omogućujući
im pozdraviti se u miru. Krajičkom oka vidim da je Lisa zaista
zaljubljena i vrlo emotivna. Fabiola joj sjedne u krilo, tiho šapuću
jedna drugoj. Mogu zamisliti Lisin intenzitet ljubavi, kakve se
emocije kod nje događaju, koliko je ljubomorna na me.

Fabiola je puno stabilnija, vrlo često hladno proračunata. Uspješno

manipulira nekoliko ljubavi istovremeno, dok je Lisa potpuno i ludo
zaljubljena u jednu jedinu osobu. Nedugo zatim dođe još jedna
prijateljica, Apolline. Uputimo se svi zajedno na plažu, na isti
pješčani sprud gdje smo se upoznali prije sedam mjeseci. Prekrasan
je sunčan dan, napravimo puno fotografija.

Sunce, pijesak, ocean, valovi i nas četvoro. Fabiola i Lisa se grle,

ljube i gacaju po plićaku. Fabiola objavi neke fotografije na fejsu.
Iznenadim se kad primim poruku od Maksa:

285
-Dobar dan. Je li ona s tobom?

Pokažem poruku Fabioli. Više me nije briga za njega, s mojom

dragom sam, a on nek se misli. Šta se mene tiče, može joj i dalje slati
novce. Ja i Fabiola zajedno sročimo odgovor na lošem francuskom:

-Dobar dan, kako si? Nije sa mnom.

Nakon nekog vremena, opet se javlja:

-Ako je s tobom, možeš mi reći, neću se ljutiti.

-Susreo sam drugu djevojku. Zar vas dvoje ne razgovarate?

Ne odgovara više. Sad je njegovo vrijeme proučavanja detalja fejsa

između redaka. Sad je njegov red ljubomore i slomljena srca. Lijepo
sam mu skoro sve kazao, nije mi htio vjerovati, nek pati. U stanju
sam ga dokrajčiti jednom porukom ili fotografijom, uništiti još
jednog suparnika da se nikad više ne pojavi. Ipak mi ga je žao,
potpuno razumijem njegovu bol, bio sam u sličnoj situaciji.

Na neki način, od mog suparnika i neprijatelja, postane mi kolega s

kojim imam puno zajedničkog. Sigurno je proučavao moje
fotografije i komentare iz Rima na fejsu. Napisao sam na hrvatskom
jeziku da putujem u Adis Abebu i Antananarivo. Nije glup, sve je
shvatio. Uvečer se namjestimo za spavanje u sedam sati, obgrlim je i
uhvatim za sisu. Fabiola uskoro zaspe, ali joj zazvoni telefon.

Neki sumnjivi tip hoće sastanak s njom u obližnjem hotelu/restoranu

La Concorde, a ona ne zna tko je. Neće da se predstavi, Fabiola
prekine razgovor. Tip je uporan, zove još nekoliko puta. Kad se
namjesti spavati, zove Lisa. Nedugo zatim, netko kuca na vrata. To je
Apolline s torbom.

286
Ima probleme s momkom, treba joj privremeno utočiste. Ne prođe
dugo, evo i momka. Osjetim da je pijan, a Fabiola mi rastumači da je
ljubomoran, Apolline ga je varala. Pokušam smiriti situaciju i zaštititi
ju od nasilja. Fabiola mi ne dozvoljava uplitati se njihove stvari.
Jedno je sigurno; ne treba mi dodatnog posla s policijom. Apolline
izađe na mračnu blatnjavu ulicu razgovarati s njim.

Nakon žustre rasprave, počne ju gurati. Želim se uplesti, Fabiola me

sprečava. Odu dalje niz ulicu, a mi se vratimo kući u postelju. Nakon
dvadesetak minuta, Apolline se vrati sa šljivom na oku i preko
desnog obraza. Dobro zaključamo vrata, smjestimo je na kauč pokraj
našeg kreveta i damo joj pokrivač. Moja draga se razbudi od sve ove
gungule, ne može spavati. Traži da je masiram.

Masiram joj krhka leđa, ramena i kičmu i popratim nježnim

poljupcima. Nigdje ne žurim, nježno joj izmasiram nadlaktice,
podlaktice i dlanove. Opet se vratim na leđa i pomalo spustim
prema slatkim guzovima. Zatim niz butine sve do stopala, od stopala
opet nazad na butine. Masiram joj unutrašnje butine, samo ovlaš
dodirujući pičku, onako nezainteresirano. Strategija je vrhunska.

Lagano se pomakne i naguzi, treba joj još. Nastavim tako istim

pokretima, nježno dotičući pičku. Sad se potpuno otvori kao cvijet i
potpuno naguzi. Još neko vrijeme nastavim masirati, a onda ne
mogu više izdržati. Počnem joj ljubiti i lizati pičku. Moram biti tih
zbog Apolline, koja spava svega metar od naših aktivnosti. Moja
draga se ovaj put stvarno uzbudi. Ubrzano diše, ali nigdje ne žurim.

Dugo joj sišem prirodne sokove. Kad uđem unutra, spremno ga

dočeka. Zavrti guzom šampionski, višestruko povećavajući moj
užitak. Sve je došlo na normalu, bolovi su joj prestali. Opet sam
dodatno uzbuđen prisutnošću druge ženske osobe. Nastavim je
287
karati, a ona se uvija ispod mene i očigledno uživa. Neću da
pretjeram i nepotrebno burgijam, pa je tiho upitam mogu li svršiti.

Potvrdi i ja se istresem. Pička joj je puna sperme, a traži još lizanja.

Ručnikom je obrišem i nastavim lizati kao da se ništa nije dogodilo.
Ahhh, kako je slatko zaspati nakon ovako dobre jebačine. Samo kad
bi se češće ponavljalo. Ipak smo prebrodili period odvojenosti i
prilagođavanja.

Skoro sve je kao nekad, osim nazočnosti dodatnih osoba u njenom

životu. Sutradan osvane novi dan s povremenim pljuskovima i
neuobičajenom hladnoćom. Ulicom ispred kuće teče rijeka, sve je
blatno i prljavo. U kući nas posjeti skoro kompletna Fabiolina obitelj;
tata, mama, brat, tri sestre i njen sin Tuvu, koji ima praznike.
Pozvani smo na feštu u čast mog povratka. Popodne se uputimo kod
njih.

Fabiola ostane kuhati, a ja se vratim kući. Dogovorimo se da me

samo zvrcne telefonom i ja dolazim. Nakon par sati zazvoni telefon i
ne prestaje. Prihvatim poziv, ali ne čujem šta govori. Preko puta
naše kuće je limarska radnja, tip ne prestaje lupati čekićem.
Spremim se i uputim do njene mame. Moje drage nema, njen brat
mi kaže da je išla vidjeti sina. Otiđem i tamo, nema je, nitko ne zna
gdje je.

Mrzim kad se skriva i nestane. Ne treba mi nitko crtati gdje je, znam
da je s Lisom. Razbjesnim se i pođem nazad kući. Putem joj sretnem
mamu, kažem joj da je Fabiola s Lisom i da ne dolazim na feštu. Ne
prođe dugo, zvoni telefon, ne prihvaćam pozive. Moja draga dođe
kući i počne se maziti:

-Dragi, naljutio si se?

288
-Naljutio sam se jer se skrivaš i nestaješ, a znaš da to mrzim.

-Nisam dragi, bila sam kod sina, pa sam onda išla nešto kupiti.

-Mandenga. Nisi bila kod sina, ne zanima te previše. Ne volim kad mi

lažeš, znam da si bila s Lisom.

-U redu, bila sam s Lisom, ali nismo ništa radile.

-Ne znam jeste li radile, to nije najvažnije. Problem je da se skrivaš i

nestaješ.

-Dragi, nemoj se ljutiti, oprosti. Idemo na feštu za tebe.

-Draga, lijepo ti govorim, a ti ne slušaš. Sad neću kupiti skuter,

zaboravi.

Nagovori me ići na feštu mazeći se i šapućući mi djetinjim glasom.

Pristojno se ponašam, svečana je večera, okupi se cijela obitelj. Mali
Tuvu mami ne pridaje pažnju, a ni ona njemu. Ima drugu mamu;
Hanitru. Nije majka koja rodi, nego koja odgaja i podiže dijete, a
Fabiola za to nema interesa. Večera je dobra, ipak jedva čekam da
sve završi i da pođemo kući spavati.

Slijedećih dana poduzmem značajan sociološki eksperiment; spavati

u krevetu s dvije lezbijke. San je mnogih muškaraca, želim probati
kako to izgleda. Fabiola u sredini, ja s jedne, a Lisa s druge strane.
Mislio sam da ćemo obrađivati moju dragu zajednički, ali ne ide
tako. Lisa je stidljiva i plaha, čeka dok zaspem. Glumim da spavam,
tek onda počne akcija. Ljube se strasno, izjavljuju vječnu ljubav.

Lisa ljubi i stišće njene sise. Moja draga sva dršće od siline strasti,
nije nikad takva sa mnom. Lisa joj spusti glavu u međunožje

289
pokriveno dekom, strasno je ljubi i liže. Kurac mi se opasno ukruti,
ali ne smijem se javljati da ih ne poplašim. Moja draga se trese i
dašće od uzbuđenja. Ne mogu shvatiti ima li Lisa bolji jezik ili bolju
tehniku? Zašto se moja draga ne uzbuđuje tako sa mnom?

Kad pomislim da joj je dosta lizanja, ubacim se u igru. Milujem joj i

ljubim sise. Nehotice dotaknem Lisinu ruku, potpuno se umiri i
povuče. Moja draga leži raskrečena na leđima dobro izlizane pičke.
Ne preostaje mi drugo nego se uvaliti i istresti nakon nekoliko
pokreta, toliko sam uzbuđen. Sutrašnji komentari i analiza događaja
nisu dobri:

-Dragi, ne možemo voditi ljubav zajednički kako misliš. Lisa je

stidljiva, može samo sa mnom. Ako s njom, onda s njom, ako s
tobom, onda s tobom. Kad si je dotaknuo, prestrašila se da ćeš je
tući.

-Dobro, draga, probat ćemo opet, možda bude bolje drugi put.

Ne idemo u disko petak uvečer. Želim, ali moja draga neće zbog
mogućih problema i moje ljubomore. Obećavam da sam se
promijenio, da neću biti ljubomoran u disku. U subotu uvečer svi
troje idemo na karaoke. Fabiola obuče novu tijesnu bijelu haljinu.
Ispod nje nosi crne donje gaćice sa jastucima za uvećanje guze koja
joj se zgodno i jebozovno ističe. Opasno sam napaljen, a nismo ni
krenuli iz kuće.

Vrlo sam pristojan u Volume 5, sjedim za stolom i ispijam Fresh. Lisa

neće Fresh, naručim THB pivo specijalno za nju. Nakon jedne boce,
treba još jedna. Pojedinci se ubacuju Fabioli, dive se njenim
guzovima, ali ne reagiram. Za divno čudo, nađe se i jedan Lisin

290
obožavatelj, mlad momak čupavih kovrča i nervoznih pokreta. Prvo
se nabacuje čepovima boca na Lisu. Pokuša razgovarati s njom.

Ne znam je li ćorav, zar ne vidi da je ružna. Bio bih presretan da Lisa

nađe nekog. Međutim, totalno je nezainteresirana za muškarce. Od
svih mogućih žena, zalijepila se baš za moju. Dođe red na moju
dragu pjevati karaoke. Odabrala je romantičnu pjesmu od Lianah-e
“Za tsy very” (Ja ne gubim):

Neću se svađati, jer te volim

Pratim te, znam da me varaš
Ali znam da me nećeš ostaviti
Ja ne gubim
Rekla sam svima
Nema braka bez svađe
Takav je brak

Nema muškarca koji ne vara

Nema muškarca koji nije zavodnik
Sreća ovisi o tebi, zadrži svog muža
Nikad protiv tebe, dragi
Ne, ne, ne

Svađa s nekim je zamorna

Ne, ne, ne
Ništa s tim ne dobijam
Ako ti muž izlazi
nemoj misliti i brinuti o tome
To je današnja moda

Tvoj muž je uvijek drag

Mnoge cure ga žele
Ali mene nije briga
Jer sam već kod kuće

291
Zanimljiva i neobična pjesma. Kao da feminizam još nije prodro u
ove krajeve, savjetuje žene da prihvate varanje. Moja draga pjeva
kao slavuj, glas joj je prekrasan. Dignem se sa stola, tutnem joj
najveću novčanicu u grudnjak, za to dobijem veliki pljesak publike.
Ostanemo poslušati još nekoliko pjesama, popijemo piće do kraja i
krenemo kući. Legnemo u postelju, opet glumim da spavam.

Večeras nema puno akcije. Nešto strastvenog ljubljenja, stiskanja i

ljubljenja sisa i izjavljivanja vječne ljubavi. Ovako uspaljen, pokušam
zaspati, ali ne ide. Pomaknem se i uhvatim Fabiolu za guzicu,
odgurne mi ruku. Moja draga večeras spava u kratkim hlačama koje
je teško smaknuti, večeras neće biti ništa. Teškom mukom se
okrenem i zaspem. Pokušam nešto ujutro, opet mi odgurne ruku.

Ustanem se mrzovoljan. Nisam dobro spavao, bilo nas je troje u

krevetu. Nisam bio dobro pokriven, mislim da sam uhvatio upalu
grla. Šta mi sve to treba? Eksperiment nije uspio. Zar ne može moja
draga biti samo sa mnom kao nekad? Odem na doručak i jutarnju
kavu. Kad se vratim, pita me:

-Dragi, šta je, šta si ljut?

-Ljut sam, jer nisam jebavao dva dana.

-Dragi, dok smo bili momak i cura, bilo je više seksa. Sad smo muž i
žena, nema seksa svaki dan.

-Draga, predlažeš mi da nađem drugu curu?

-Ako tako misliš…

-Draga, još sam ljut jer te nisam mogao ljubiti, nisam te mogao
zagrliti, ni milovati, ni ljubiti sise. A Lisa to sve može i govoriš joj:

292
“Tiako, tiako, tiako, tiako, tiako be” (Volim te, volim te, volim te,
volim te, puno te volim). A meni ništa, kao da ne postojim. Draga, ne
ide to tako, ljubomoran sam!

-Kamo ćeš sad?

-Ne znam, treba mi šetnja.

-Dragi, moram na pijacu.

-Ne dam ti novac, jesti ću u hotelu.

Lutam po gradu gore dolje, pa se odem šišati. Dosta vremena čekam

red. Draga me zove telefonom i pita gdje sam, ne žuri mi se nazad.
Kad sam se vratio, Lise nema, dočeka me ručak na stolu. Fabiola je u
međuvremenu otišla na pijacu s onim novcem šta sam joj sinoć
zataknuo u grudnjak i skuhala.

-Dragi, kupi mi skuter!

-Skuter ti neću kupiti.

-Vidiš kakav si. Kad nešto zahtijevam, ti nećeš. A kad ti nešto

zahtijevaš, to mora biti.

-Draga, velika je razlika zahtijevati pičke ili skuter. Jel’ me voliš ili
želiš skuter?

-Naravno da te volim dragi, ali želim skuter.

-Želim tvoju vjernost, a ne mogu je dobiti. Kad ćemo biti samo nas
dvoje i nitko drugi u tvom životu?

293
-Dragi, bez Lise bi mi nedostajao dio mene. Nekad sam voljela kurac,
a sad mi je draži ženski jezik.

Ništa me ne čudi, moja draga je pronašla viši stupanj seksualnih

aktivnosti. Šta će biti slijedeće; seks utroje, grupni seks, seks sa
kojekakvim pomagalima, seks sa nasiljem itd? A ja ostajem čvrsto na
prvom stupnju, ne mičem se odatle.

-Dragi, zašto ne kupiš skuter? Rekao si da ćeš kupiti kad budeš

siguran da možeš živjeti u Soanierana Ivongo, kad ne budeš imao
problem s policijom.

-Draga, još nisam potpuno siguran od policije. Ne mogu ga kupiti u

ovakvim okolnostima. Trebam vjernost, trebamo biti samo ti i ja.

-Dragi, znaš da te štitim od policije. Mogu im svašta kazati, imao bi

velikih problema.

-Kako me štitiš kad sam spavao na podu?

-Da, istina je, ali si mogao deset puta gore proći da sam im rekla
nešto protiv tebe. Dragi, tvoj život i sigurnost na Madagaskaru ovise
o meni.

Ove me riječi jako pogode, zvuče kao prljava ucjena. Ucjenjivala me i

ranije kad se trebalo kupiti teren, ali ovo je vrlo podlo. Nikakva
ucjena me neće pokolebati. Prođe još nekoliko dana. Lisa se skriva
od mene i sastaje s Fabiolom. Jedanput ih nađem ispred Ritine kuće,
Nirina mi je vodič u spletu uličica. Kad me moja draga ugleda,
zaprepasti se. Smijem se i sve ih zajebavam.

Jutros osvane prekrasan sunčan dan. Moja draga se konačno odluči

prati odjeću. Uzme kante i odjeću na pješčani sprud. Mene zaposli

294
odlaskom na pijacu, a mlađa sestra tinejdžerka nam kuha ručak. Sve
je organizirano. Kad obavim kupovinu i pripremu povrća, pođem do
moje drage vidjeti kako joj ide. Kad tako treći put navratim do nje,
nema je. Pogledam uokolo, ona dolazi iz suprotnog smjera.

Uputim se vidjeti s kim je bila, ne sumnjam ni na koga nego na Lisu.

U pravu sam, nađem je skrivenu iza klupe. Ništa ne vičem, ne ljutim
se, samo snimim par fotografija. Kod kuće kažem mojoj dragoj:

-Draga, selim u bungalov.

-Dragi, otiđi u bungalov, ja onda moram na St Marie.

-Doći ću na St Marie i doći ću u disko.

-Dragi, nećeš moći gledati kako sam lijepa i kako me netko drugi
odvodi u hotel.

-A ti ćeš moći gledati kad budem odlazio s drugom?

-Dragi, dobro znaš da ne možeš biti s drugom, kad voliš samo mene.

-Ti možeš s drugim, a ja ne mogu?

-Bila bih prisiljena, ne bih imala izbora. Život teče dalje, samo ti
gubiš.

U tome ima istine, kad bih napustio nevjernicu, zadao bih svom srcu
neizlječivu doživotnu bol. Sve mi se odvija pred očima. Sutradan me
moja draga obavijesti da je Lisa otputovala na St Marie, jedna
komplikacija manje u našem krhkom odnosu. Nadam se da ćemo
biti samo ja, Fabiola i nitko drugi.

295
296
297
298
5.) Đombilo

Maks već nekoliko dana ne odgovara na Fabioline poruke. Od velike

i strasne ljubavi nije ostalo ništa. Nadam se da će nestati iz njenog
života i nikad se više pojaviti:

-Alo, dragi, volim te, nedostaješ mi, bb, javi mi se, bb.

-Dragi, ljutiš li se na me? Ne odgovaraš mi, bb. Reci mi, bb.

-Dragi, reci mi, bb. Ljutiš se na mene dragi. Odgovori mi, molim te,
bb.

-Alo dragi, dobro jutro, bb.

-Eeeeeeeeoooooo.

Eliminirao sam još jednog ljutog suparnika. Rasprsnula se kao

mjehur od sapunice njihova ljubav dostojna brazilskih sapunica.
Naravno, kad je bila zasnovana na prevari i lažima. Sve šta je ostalo
od te strasne ljubavne priče je zdjelica sa hranom na njemačkim
žutim tanjurima. Pretpostavljam da je to crna magija, pretkršćanska
žrtva Bogu da joj se Maks vrati. Moja draga tvrdi da je medicina.

Da je medicina, ima boljih mjesta nedostupnih miševima. Uvečer

Fabiolin telefon zvoni dvadesetak puta, opet onaj sumnjivac iz
hotela La Concorde. Fabiola ga ne zna, ali i dalje priča s njim.
Ubacujem se u razgovor, tip se ne da smesti. Želi se sastati s mojom
ženom. Ljubomoran sam!

-Dragi, hoćeš li mi kupiti skuter?

-Neću. Voliš li mene ili skuter?

299
-Onda evo ti tvoje torbe, možeš ići.

Iskopča mi laptop iz utičnice i gurne mi ga u ruke. Počnem spremati

stvari u torbe. Kasno je uvečer, ne znam gdje ću naći sobu. Onda
promijeni plan. Želi izaći, a ja da čekam u kući dok se vrati. Lijepo se
obuče i izađe. Brzo se spremim, zaključam vrata i pođem u potragu.
Dođem do hotela La Concorde, ne nađem je tamo. Otiđem do diska
Chez Gilda. Zazvoni mi telefon:

-Gdje si?

-A gdje si ti?

-Ispred kuće sam.

-Eto me, stižem odmah.

Fabiola se tako zajebava sa mnom. Nekoliko dana potraju poteškoće

u našim odnosima. Poigrava se sa mnom, a ja spremam torbe, pa
me dobro izlupa šakama po prsima i leđima. Fizički me zadrži na silu,
gurne torbe ispod kreveta. Dođe dan plaćanja stanarine. Želim otići,
a Fabiola zahtijeva plaćanje.

-Draga, neka ti plati stanarinu onaj momak šta te zove vadko u

porukama.

-Platit ćeš ti, ako ne, imat ćeš problem s policijom. Zapamti, dok si
na Madagaskaru, ja sam tvoj Bog.

-U redu, platit ću ako mi daš lozinke za tvoj drugi i treći fejsbuk

profil.

300
Fabiola je otvorila još dva fejs profila pod lažnim imenom. Glavna
svrha im je da se može nesmetano dopisivati sa Dominikom i
drugima. Nisam više uopće u stanju vidjeti njihove poruke.

-Ne dam lozinke. Misliš da ne mogu naći drugoga? Devetnaest i po

mi je godina, a ti si preko pedeset. Star si, a ja mlada, triput si stariji
od mene. Šta hoćeš? Biti sa mnom ovako mladom i lijepom da te
ništa ne košta? Trošio bi i na staru i ružnu ženu. Ako ne misliš trošiti,
živi sam.

-Dobro, znam da sam star, ne trebaš me podsjećati. Ali mi je novac

dobar, koristan i siguran. Ako hoćeš mladog momka, nek ti plaća
stanarinu.

-Platit ćeš ti koji si živio u ovoj kući!

-Živim u kući s tobom i sve plaćam, s kakvim pravom te onaj

gologuzan ima zvati vadko?

Opet popustim, dobro znajući da još nisam dosegnuo granicu preko

koje nema povratka. Kao da se granica udaljuje, jer se svaki put
prilagodim novim poteškoćama. Umirimo se oboje, potpisano je
primirje, ratne sjekire su zakopane. Platim stanarinu, dam za pijacu i
za džeparac.

-Ok, dragi, neću više biti maditra s telefonom.

-Draga, neću da nikoga zoveš vadko, da im pišeš “volim te” i slično.

Samo sam ja tvoj vadko.

-U redu dragi, smiri se, želim da živimo mirno i u ljubavi.

301
Uvečer odemo na karaoke u Volume 5 sa Larisom. Moja draga pjeva
istu prekrasnu pjesmu kao prošle subote, opet joj turim novčanicu u
njedra. U mraku ugledam poznatu osobu u kapuljači. Pa to je Lisa,
nije otišla na St Marie. To bi moglo objasniti neke Fabioline nestanke
jutros i proteklih dana.

-Draga, ono je Lisa, a rekla si mi da je otišla na St. Marie.

-Dragi, mislila sam, rekla mi je da ide.

-Nije moguće. U kontaktu ste telefonom. Tvoje prijateljice znaju da

je ovdje.

-Ne, dragi, nisam znala. Razgovarala sam s njom telefonom misleći

da je na St Marie.

Lisa je pod utjecajem alkohola, zuji ovamo - onamo. Ima novu

ljubavnicu ili družbenicu, debeljuškastu i simpatičnu maloljetnicu,
povlači je naokolo i grli. Možda samo želi napraviti Fabiolu
ljubomornom? Moja draga sve zainteresirano prati i ne izjašnjava
se. Kad ode u zahod, Lisa želi pričati s njom, moja draga odbije.
Treća cura se upucava Fabioli, pokušava popuniti nastalu prazninu u
njenom životu.

Udana je, ali izgleda da joj treba više negoli joj muž pruža. Zagrli
Fabiolu, a Lisa ljubomorno promatra. Lisa izađe na podij i zapleše u
divljem ritmu. Ne mogu vjerovati da sam nabasao na tako
strastvenu lezbijsku aktivnost na afričkom tlu i kud baš na me, kud
baš tolika potražnja za mojom dragom?

Afrikanci su ljuti protivnici homoseksualnosti, to je nešto protivno

njihovoj kulturi. Eto, barem ovdje se tolerira između žena. Fabiolina
mama ne tolerira nikako, najbolji mi je saveznik.
302
-Draga, slobodno pričaj s Lisom. Nisam ljubomoran, bolje da
raščistite vaše odnose.

-Neću pričati! Kad je gotovo, onda je gotovo!

Slijedećih dana se nastave telefonski razgovori između njih, osjećam

neke drame. Pitam moju dragu:

-Draga, šta se zbiva između vas?

-Dragi, Lisa se prijeti ubiti, ako je više ne volim.

-Hmmmm, previše je emotivna, to je ludost.

-Ne znam šta da radim. Zvala sam Apolline i sve joj rekla. Želim da
Lisa ode na St Marie, da me pusti na miru. Lisa traži da joj platim
kartu, a ja nemam novaca.

-Draga, kad imaš problem, pričaj sa mnom, to je najvažnije. Nekako

ćemo zajedno lakše naći rješenje.

Navečer legnemo spavati, netko kuca na vrata. To je Apolline, Lisin

kurir, nagovara moju dragu izaći ispred kuće pričati s Lisom. Oglasi
se i Lisa. Izađem i pozovem ih u sobu. Želim da se ova situacija
raščisti. Moja draga leži nezainteresirana na krevetu, nije joj do
razgovora. Apolline i Lisa pričaju između sebe. Četvero nas je u sobi,
a ništa se ne rješava. Preuzmem inicijativu razgovara:

-Fabiola mi je rekla da si otišla. Iznenadio sam se kad sam te vidio u

disku, Fabiola je mandenga.

-Nije mandenga. Bila sam na St Marie četiri dana, pa sam se vratila.

303
-Fabiola donosi odluku s kim će živjeti. Trenutno želi sa mnom. Već
smo sedam mjeseci zajedno (sa dva prekida dok sam bio na putu).
Sutra je novi dan, može promijeniti odluku. Slobodna je ići kamo je
volja i živjeti s kim želi. Uglavnom, nema nikakvog umiranja,
umiranje nema nikakvog smisla.

-Tko govori o umiranju?

-Fabiola mi je rekla da želiš umrijeti, ako te ona više ne treba.

-To nije istina!

-Istina ili ne, umiranje ne dolazi u obzir ni zbog čega. Ljubav je takva,
danas si s ovim, sutra s onim, prekosutra tko zna s kim, uvijek
postoji neka mogućnost. Ne znam voli li me ili joj je povoljno i
praktično živjeti sa mnom. Treba joj novaca svaki dan, kako bi joj
priskrbila? Da je s tobom, morala bi se baviti prostitucijom, nema
druge. Spašavam je od toga, dajem za odjeću, kosu, nakit, sve šta joj
treba. Dvije kuće sam kupio, ona hoće skuter. Želiš li joj kupiti
skuter? Ako hoćeš, odmah je vodi!

Fabiola već spava, a Lisa ne odlazi. Izvučem laptop i pokažem joj sve
fotografije od našeg prvog dana. Nijednog detalja nisam izostavio, ni
kad me varala, ni s kim. Pokažem joj cijelu povijest naše ljubavi i
nevjere u slikama. Čak joj pokažem gole slike spremljene posebno.
Smije se, komentira i konačno nas napusti. Zaključam vrata i uvalim
se u krevet, a Fabiola mi se naguzi. Napalim se, kurac mi se ukruti.

Tako je zgodno i jebozovno njeno guzlence, da joj počnem ljubiti i

lizati natrćenu pičku onako zguza. U polusnu se okrene omogućujući
mi potpuni pristup. Strasno je obližem i posišem, pa joj ga lagano

304
gurnem. Željno ga dočeka i strasno se bacaka u mom zagrljaju.
Glasno uzdiše i nabija se na kurac.

-Puno te volim draga.

-Volim te također.

Preuzme inicijativu, legne me na leđa i nasadi se odozgor. Već tri

tjedna kako sam se vratio, ovo je prvi put da mi se namjesti u
omiljenoj pozi. Nadam se da je završen period tranzicije sa
lezbijskog odnosa na heteroseksualni. Moja draga ponovo voli
kurac, aleluuuja!! Najviše je volim ovako dobro izjebanu, punu
sperme i umornu u mom zagrljaju. Nema na svijetu bolje pilule za
spavanje od ove.

Sutradan predvečer moja draga želi gledati video na laptopu. Obično

gleda malagašku muziku, ali mi se popela na vrh glave, prikažem joj
malo lezbijske pornografije za promjenu. Gleda sa zanimanjem i
uživa. Nasloni glavu na moje rame. Nakon tri filma kaže da joj
nedostaje takva aktivnost. Nazove Lisu koja se ubrzo pojavi kod nas
u kući. Povučem se u kuhinju večerati, ostavim ih same.

Čuju se uzdasi, ali začudo nisam ljubomoran. Moja draga dođe u

kuhinju, skine se gola i omota nekim pokrivačem. Gleda me i prati
moju reakciju. Kako sam nezainteresiran, nastavi s planom i povuče
se u sobu. Dobra riba je za večeru, to mi je u ovom trenutku
najvažnije. Očekujem čuti strasne uzdahe iz sobe, razmišljam im se
pridružiti. Kako sam se dobro ispraznio sinoć i popodne, nisam
željan seksa.

A njih dvije više pričaju, nego ljubuju. Uto dođe Larisa i prekine
cijelu aktivnost. Lisa odmah ode, Larisa ne odobrava njihovu vezu.

305
Zadnjih tjedana se Larisa hrani kod nas. Tako je u suptropskoj Africi,
tko ima novaca, mora opskrbiti i one članove šire obitelji koji
nemaju. Uvijek sam žrtva, jer uvijek imam, a oni nemaju nikad. Kad
bi nam veza propala, Larisa ostaje bez skuhanog ručka.

Od prvog dana je nisam volio, pa sam je otvoreno mrzio. Sad je

toleriram, u neku ruku mi je saveznik. Podržavala me dok sam bio u
pritvoru. Uslijedi razdoblje neuobičajenog mira, sreće i stabilnosti.
Lisa i Apolline odu na St Marie. Uživam sa svojom dragom, idem na
pijacu, a ona skuha ručak. Zimsko je doba, nema puno voća, svaki
dan kupim jedan ili dva kokosova oraha i dva štapa šećerne trske.

Moja draga je stručnjak za pripremu trske. Uživam je gledati kako

spretno barata nožem, guli koru i siječe na komade. Pruža mi
najbolje komadiće. Ostaje mi žvakati, a šećerni sok se cijedi niz grlo.
Prežvakana vlakna se ispljunu. Uživam u ovom svakodnevnom
ritualu, nema toga u Evropi, a ni u većem dijelu Australije. Popodne
ima na ulici svašta nešto lijepoga za kupiti po dvadeset lipa komad.

Žene postave kuhalo ispred kuće i prže banane, manioku, batate i

hljebovac. Volim kušati njihove proizvode i pomažem lokalnu
ekonomiju gdje je najpotrebnije; domaćice bez drugih izvora
prihoda. Ja i moja draga smo uvijek zajedno, stalno se grlimo i
ljubimo, seksualni život nam ne može biti bolji. Nešto se smanjila
učestalost i strast, šta je normalno kod uhodane dugoročne ljubavne
veze.

Sreću nam mute samo brojne prodavačice odjeće koji stalno gnjave
moju dragu. Pretpostavljaju da ima novaca, pa stalno dolaze i nude
robu, a ona kupuje i gomila nemilice. Novac joj se ne može zagrijati
u džepu. Čim nešto ima, odmah gleda kako bi potrošila. Ne volim

306
ovu njenu materijalističku stranu. Nažalost, isključivo naletim samo
na takve žene, nikad na štedljive.

Dnevno joj dajem za džeparac, a onda me gnjavi za nekakve

dodatne sitne troškove. Jednog dana bi se moglo dogoditi da mi ovo
sve ide previše na živce i da se raziđemo. To bi bilo smiješno i
tragično, nakon svih preživljenih nevjera. Razumijem da ljudi koji
odrastu u siromaštvu obožavaju materijalne stvari, mene je ta faza
već davno prošla i uživam u doživljajima.

-Dragi, trebali bismo početi radove na popravku naših kuća.

-Dobro, prvo trebaju izaći stanari, pa ćemo vidjeti šta bismo mogli
napraviti.

Kad su stanari izašli, vidimo da su u jako lošem stanju. Moja draga ih

zahtijeva srušiti i napraviti novu na kat. Pristanem, gradimo drvenu
kuću sa šest betonskih stupova na betonskoj ploči visokoj pola
metra, jer je preblizu plaže. U slučaju nevremena ili ciklona, mogu
zapljusnuti valovi.

-Dragi, trudna sam.

-Kako znaš?

-Napravila sam test.

-Odlično draga. Imat ćemo Adelu, ja i ti. Volim tebe i Adelu. Kad si
napravila test?

-Jučer kod mame, bila je i Larisa.

-Draga, ako si stvarno trudna, kupit ću ti skuter. Pričekat ćemo još

mjesec dana i napraviti test opet.
307
Prolaze tjedni u ljubavi, malo šta nam muti sreću. Moja draga uživa
gledajući meksičke sapunice na laptopu. Prvi dan pogleda devet
epizoda do tri iza ponoći, nema mjere ni u čemu. Ne može pogledati
jednu ili dvije, nego barem četiri-pet. Svaki dan dođe Larisa i gledaju
zajedno. Nisam zadovoljan, jer sam bez laptopa, nemam se čim
zabaviti dok one gledaju.

Radnja sapunice joj se presporo odvija, pa preskače pojedine scene.

Za tri tjedna pogleda svih dvjesta šest epizoda. Dođe na red druga
sapunica, pa treća dok se potpuno ne potroši Internet pretplata.

-Draga, rekao sam ti da ne pretjeruješ. Sad nemamo Interneta ni ti

ni ja.

-Nisam, dragi. Šta sam drugo mogla raditi?

Da, stvarno, čime se baviti u ovom tropskom raju kad nemaš posla,
kako provoditi vrijeme? Kuhanje i poslovi u domaćinstvu ne uzmu
dugo, posjećuje mamu i Larisu. Nekad se prošetamo, ali dosadi, ne
možeš stalno na plažu i po gradu. Malo se zabavi telefonom i
Internetom. Knjige nitko ne čita, sporta nema, televizor rijetko tko
ima, kupit ću ga jednog dana upravo zbog ovog razloga.

-Dragi, više me ne zanimaju prijateljice. Sad mi je Larisa najbolja

družbenica za provoditi vrijeme.

-Dobro, draga, samo uživajte.

-Dragi, šta bi da umrem?

-Kakvo je to pitanje draga? Odakle ti pada na pamet? Naravno da

nećeš umrijeti. Neću ni ja za puno godina, ali ću ipak prije tebe.

308
-Aaaaa dragi, nikad se ne zna, nije po godinama, nego po Božjoj
odluci.

-Dobro, uvijek postoji nekakva mogućnost saobraćajne nesreće, ali

to su ekstremi. Normalno je očekivati da ću ja živjeti još trideset
godina, a ti bar šezdeset.

-Ali, na primjer, kad bi se nešto ekstremno desilo?

-Draga, potpuno sam emocionalno ispražnjen ljubavlju s tobom. Kad

bi nam ljubav propala zbog nečeg, živio bih kao pustinjak. Ne bih
nikoga želio ni vidjeti, bavio bih se poljoprivredom i stočarstvom.
Nitko mi ne treba, mogu sam kuhati, prati odjeću i sve drugo. Ne
treba mi druga žena.

-Aaaaaa, dragi, ne vjerujem ti, ne možeš bez redovnog seksa,

previše voliš pičku.

-Da, kad sam s tobom. Kad te nema, ne treba mi ni seks.

-Dragi, također ne bih mogla s drugim poslije tebe.

-Draga, moraš se udati poslije mene, bit ćeš još mlada i bogata. Na
primjer pedeset i onda ćeš naći mladog momka od dvadeset-
trideset godina. Ne želim da tuguješ za mnom, život teče dalje.

Klement mi je prevodio tekst dopisivanja izmedu Fabiole i Bama sa

malagaškog jezika više od dva mjeseca. Sve je završeno između njih
još prije šest mjeseci, ali želim znati. Želim bolje upoznati karakter
moje drage, želim znati voli li me ili ne. Puno je pitanja, ali tekst je
dosta težak. Teško je prevoditi s malagaškog, Fabiola i Bamo se
ponekad ne razumiju, jer postoje regionalni dijalekti.

309
Bilo je rečenica koje Klement uopće nije razumio. Osim toga, za
puno detalja samo njih dvoje znaju pravi kontekst. Njihovo izvorno
dopisivanje je sadržavalo mnogobrojne fotografije i simbole. Između
poruka su se zvali telefonima i susretali u živo. Platio sam Klementu
dobar novac za ovdašnje prilike, cijelu mjesečnu plaću, toliko mi je
bilo važno. Prilažem pročišćenu, sažetu i pojednostavljenu verziju:

B: Kako si, draga?

F: Dobro sam dragi, ali nedostaješ mi, stalno mislim na te.

B: I ti meni nedostaješ, draga.

F: Sutra idem sa školom u Fenerive Est, bb, imamo feštu.

B: Nemoj tamo biti maditra sa drugim momcima, ljubavi!

F: Neću dragi! Dođi spavati sa mnom, bb!

B: Da, ljubavi, dolazim.

F: Šta radiš sad?

B: Gledam televizor.

F: Želim gledati s tobom, bb!

B: Dođi, dragaaaa!

F: Ako dođem tamo, bb, jebat ćemo se!

B: Da, uvijek sam te spreman zadovoljiti, draga.

Ne znam jesi li bila zadovoljena zadnji put, bb?

F: Kako da ne? Kako bih te voljela bez zadovoljstva, bb?

310
B: Dakle, samo sam te pitao jesi li bila zadovoljena.

F: Zašto me to pitaš? Imali smo nešto krasno, bb.

B: Annn, poljubac, draga!

F: Hvala dragi, volim te, bb, tvoja sam i ti si moj!

Ključ naše sreće je u tvojim rukama, bb!

B: Da, vrlo sam sretan da mi pripada taj ključ. Volim te

također, bb!

F: Aaaa, drago mi je čuti da si sretan, dragi. Volim te!

B: Cmok, cmok... Upravo sam jeo rižu, draga, sad

me boli stomak.

F: Mogu li šta napraviti za te, dragi? Popij hladne vode, dragi!

B: Hoću, bb.

F: Popij sad, bb!

B: Već sam popio.

F: Boli li te jako, dragi?

B: Ne baš jako, najviše kad nešto progutam.

F: Možeš li jesti, bb?

B: Moram jesti, umrijet ću ako ne jedem.

F: Da, moraš jesti, dragi! Kad dođeš ovdje, ljubit

ću te, bb. Boli li te još, bb?

311
B: Malo me prošlo, draga. Želim te jebati!

F: Jesi li lud, bb? Boli te stomak i sad hoćeš jebati, dragi. Hajde
spavati, bb! Oboljet ćeš, pa ću te namlatiti! Hajde spavati,
rekla sam!

B: Pričekat ću dok se bolje osjećam, bb, moram uzeti

lijek u deset.

F: Pričekat ću dok se bolje osjećam, bb, moram uzeti

lijek u deset.

B: Nemoj izlaziti! Ne volim da piješ i da nađeš nekoga.

F: Nikad ne pijem. Čekam tebe da dođeš ovdje.

Hajde sad spavati, bb! Ili čekaš nogomet, bb??

B: Spreman sam za spavanje sada, draga, voliiiiim te.

F: Ok, nemoj tražiti drugu curu! Laku noć! Volim te,

dragi, poljubac.

***

B: Dobro jutro, ljubavi moja!

F: Dobro jutro, bb, htjela bih jesti, ali riža je vrlo loša. Nije
dobro skuhana, bb, sa grahom bez ulja. Dragi, vrlo sam
siromašna ovdje sa školom.

B: Hahahahaha, tako je kad negdje ideš.

F: Dragi, gladna sam, bb!

312
B: Ti si gladna, bb, a ja nemam telefonskog bona, bb. Kako
ćemo?

F: Namlatit ću te, jer ne misliš na me, bb!

B: Puno te volim, kako ne mislim na te, bb?

F: Bb, želim te jebati!

B: Večeras?

F: Ne, bb. Želim te jebati odmah sad, dragiiiiii!

B: Ja također, bb!

***

F: Bb, zašto ne odgovaraš na moj telefonski poziv,

šta se dogodilo?

B: Šetao sam bez telefona. Punio mi se u kući.

F: Mandenga, bb!

B: Dragaaaa.. zovi me sad!

F: Ok, bit ću u Fenerive Est sutra, pa dolazim u

Tamatave prekosutra, bb.

B: Šta ćeš raditi u Tamatave, draga?

F: Dolazim te vidjeti, bb, nedostaješ mi! Ne

mogu ostati sama kod kuće.

B: Gdje ćeš noćiti kad dođeš u Tamatave, s kim si?

313
F: Dolazim sama, ne sviđa mi se kako govoriš!
U čemu je problem, bb? Noćit ću s tobom, bb!

B: To ćemo vidjeti!

F: Ne voliš da budem kod tebe, bb?

B: Volio bih, ali sam još uvijek s mojim roditeljima.

F: Šta ima veze? Kao šta si ti ovdje noćio kod nas.

Ili možda skrivaš kakvu curu tamo?

B: Eeeeeee.. Ne počinji svađu, nije tako, ima

dosta razlike između nas.

F: Kakve razlike? Voliš me i ja volim tebe.

U čemu je problem, bb?

B: Živiš sama u iznajmljenom stanu, a ja još živim

s roditeljima. Ne bih volio da smo s njima. Kad bih imao
posao, bilo bi drugačije. Ali dok živim s njima, ne želim te
dovoditi kući.

F: Dakle, ne voliš me!

B: Aaannnxxx, volim te!

F: Lažeš, bb!

B: Ne znam šta da napravim da te uvjerim draga.. nazovi me,

bb!

F: Poslije, još uvijek jedem. Razgovarat ćemo ponovo

kad dođem tamo, bb.

314
 ***

B: Reći ću ti ako ne nađem novac u petak!

F: Da ljubavi, pokušat ću, ne znam hoću li naći ili ne.

B: Da draga, zašto ne odgovaraš moju poruku?

F: Bb, nemoj me rastužiti, ne volim to!

B: Ne želim te rastužiti draga, ali naš odnos nas

čini da se svađamo.

F: Vidjet ćemo, nastavit ćemo ovako.

B: Da, ali bi bilo lijepo bez svađe, bb.

F: Izgledala bih kao drugačija osoba, bb. Čekat

ćemo do sutra za svađu, bb.

B: Volim te, Fabiola!

F: Kkkkk, ne trebamo se prestati svađati, bb. Sutra ćemo se

puno svađati i puno se jebavati.

B: Slažem se, bb. Vrlo mi je loš prijem ovdje u kući.

F: Dragi, želim te poljubiti! Daj mi poljubac, bb!

B: Cmok…Volim te, bb .. Nemoj biti maditra!

F: Dragi moj, srce me boli misleći o tebi.

B: Ne trebaš misliti, samo sam tvoj, bb.

F: Gdje su naše zajedničke slike? Kad ćeš mi poslati?

315
B: Evo poslao sam ti sad. Puno mi se sviđa tvoja kosa na slici,
bb.

F: Kkkkkk, zgodan si momak, strah me da mi te tko ne ukrade,

bb.

B: Volim samo tebe, draga.

F: Izgledaš kao dijete.

B: Hahahaha… Vidim da izgledam kao odrasla osoba.

F: Mandenga, zasmijavaš me, bb, volim te zauvijek!

B: Bb, zašto ne odgovaraš moju poruku? Pošalji

mi telefonski bon, bb, želim zvati nekoga!

F: Žao mi je, bb, telefon mi nije u redu. Pričekaj,

još sam u kući.

B: Da, draga… pošalji mi sliku tvoje pičke!

F: Kkkkkk, jesi li lud, bb, već si je vidio.

B: Nisam dobro vidio, bb.

F: Ne, pošalji ti meni prvo sliku svog kurca.

B: Hahahahahaaaha… prvo tvoju.

F: Kkkkkk, jesi li lud? Muškarac je uvijek i

svugdje prvotni, žena je drugotna.

B: Hahhha… muškarac je možda prvotni, ali je

ovaj muškarac još uvijek nemoćan.
316
F: Hahhha, žena neće pere guzicu, moraš mi
poslati muškarca.

B: Pošalji mi ti! Nikad ne pereš guzicu, tvoj suprug

to ne voli.

F: Kkkkkk, ne vrijeđaj mog supruga! Ti je vidiš svaki

dan.

B: Hahaha… volim te, draga!

F: Čini mi se da si ljut.

B: Ne, nisam ljut, draga, volim te!

F: Dragi, želim spavati, umorna sam, poslat

ću ti bon poslije, dragi, volim te!

***

F: Je li mi kosa bolja ovako ili sa pletenicama?

B: Volim ovako, bez pletenica.

F: Ne volim bez pletenica, kao da nemam kosu na glavi.

B: Stvarno, bb?

F: Da, dragi. Spavaš li, bb?

B: Ne.. Brat mog prijatelja je poginuo na moru

jučer. Našli su tijelo i doveli blizu moje kuće.

B: Bb, nisi mi odgovorila! Gdje je moj telefonski

bon? Želim te nazvati!

317
F: Ooooo, upravo sam se probudila.

B: Hmmm.. Gdje mi je bon, draga?

F: Da, dragi, trebaš sad, ali sam još u krevetu, bb.

B: Hahha.. Lijena si.

F: Dragi, vrlo sam umorna.

B: Nemaš ništa raditi, a umorna si.

F: Dragi, prala sam odjeću danas. Čekaj, pitat

ću Larisu, možda ona ima.

F: Aaaaa, dragi, opet mi ne odgovaraš. Dragi, jesi li ljut na me?

***

B: Dobro jutro, draga… Želim doći kod tebe!

F: Nemam novaca, bb! Dragi, ne mogu ništa ovaj

put, ali te volim. Ljut si na me, dragi?

B: Ne… Nisam ljut, ali sam žalostan. Trebam te,

a ti si daleko od mene.

F: Dragi, trebam te također, bb. Ne volim ovako!

B: Volim te zauvijek! Jesi li dobila novac? Moram doći!

F: Aaaa, nemoj biti tužan! Nikad te neću zaboraviti,

čak ako ne dođeš ovdje. Dragi, jesi li ljut?

B: Malo ipak… Želim doći tamo…. Mogu platiti put

u jednom smjeru, ali nemam za povratak.
318
F: Putni troškovi nisu problem, ali bez novca za jelo i uživanje,
stvarno smo jadni.

B: Ok, ostajem, draga. Volim te, slijedeći put.

F: Nemoj biti ljut, bb, znaš da te volim, dragi. Vrlo sam

siromašna sad, ali te puno volim, bb, ok?

B: Da, bb…. Volim te zauvijek, ljubavi! Pošalji mi bon, bb!

F: Da, ali čekaj! Idem oprati guzicu i onda ću ti poslati bon.

B: Budi ozbiljna, nemoj zaboraviti. Želim te jebati!

F: Vrlo je daleko za kupiti bon. Kupit ću karticu i poslati broj

porukom.

B: Da, draga. Moraš hodati malo za sport.

F: Dragi, broj je 04392511722181.

B: Hvala, bb. Napravit ćemo dvojni SMS. Moram napraviti bon i

koristiti dvojni SMS.

F: Poslije, bb, umorna sam za ići nazad kupovati bonove.

Upravo sam dotrčala iz dućana.

B: Hahahaa… Moraš malo trenirati. Želim te jebati, bb!

***

F: Šta radiš, dragi?

B: Još uvijek sam na bdijenju.

319
F: Ti si lud! Svi gledaju da upotrebljavaš telefon.

B: Hej… Nisam lud! Nisam jedini koji upotrebljavam.

F: Idem oprati posuđe. Šta imaš za ručak?

B: Pečenu kokoš i dva zebu-a.

F: Kkkkk, to izgleda dobro, bb, daj mi malo!

F: Opet si pošandrcao, ponovo ne odgovaraš.

B: Ne mogu biti na Internetu cijelo vrijeme, zato

šta ovdje nije moguće puniti telefon draga.
Nadopuni bon na svom telefonu i nazovi me!

F: Je li bdijenje bilo u redu, bb?

B: Da, nije još završilo. Želim te jebati, bb!

F: Ja također to želim, bb!

B: Želim doći kod tebe kući!

F: Dragi, nemam novaca. Ne brini, doći ćeš jednog dana.

Znaš da te volim, čak i kad si daleko.

B: Da, znam draga…Volim te također, draga.

F: Ok, ne brini za me! Ako nam je suđeno,

imamo puno vremena za biti zajedno, bb.

B: Ok, bb! Želim te jebati!

F: Ti si lud, bb!
320
B: Nedostaješ mi! Draga, upravo sam stigao kući.
Šta se događa kod tebe?

F: Bb, dođi spavati kod mene!

F: Dragi, nedostaješ mi više nego ja tebi!

F: Ne odgovaraš mi, dragi!

B: Nisam se spojio na Internet sve do sad.

F: Dragi, ne volim te! Rekao si mi da pokupim stranca.

B: Ne, samo sam se zajebavao draga.

F: Namlatit ću te, bb! Moram biti oprezna,

jer izgleda da ne misliš na me.

B: Nije me briga da misliš tako.

F: Nemoj biti takav, uvijek sam uz tebe.

B: Počinješ…Ne razumijem te… Ne odgovaraš na

moju poruku i govoriš da ne mislim na tebe.

F: Koju poruku nisam odgovorila? Ti nisi odgovarao moje.

B: Pufffff…Prestani pričati kao da tražiš svađu!

F: Ne želim se svađati, samo kažem...

B: Vrlo sam vruć, draga…Želim te jebati, bb!

F: Promijenimo razgovor, nisam se svađala, rekla

sam ti istinu dragi, volim te, bb!

321
B: Da, bb…Da si sad ovdje, ne bismo se uopće mogli jebati.

F: Zašto ne? Volim te puno, bb, ne može bez seksa, moramo se

jebati. Jebanje je uvijek zdravo!

B: To mi je drago čuti. Želim te jebati sad!

F: Jebi u rupu blizu tebe!

B: Da, čekaj, to ću i napraviti!

F: Lažem, bb, čekaj me, nemoj naći drugu curu!

B: Čekam te, draga.

F: Znam te vrlo dobro, strah me da ćeš naći drugu.

B: Smiri se, draga .. Tvoj sam! Nemoj se bojati! Nije moguće!

Jedina si koju volim, bb!

F: Hvala unaprijed, bb.

B: Nema na čemu draga.

***

F: Šta radiš sad, bb? Dragi, nedostaješ mi!

B: Ti meni također, draga!

F: Dođi jesti kuhani kukuruz na klipu!

B: Dobar tek! Ne volim kukuruz.

F: Ne dolaziš jesti, bb? Da si ovdje, volio bi, bb. Blizu svoje

ljubavi, morao bi voljeti jesti.
322
B: To je istina.

***

F: Dragi, nazovi me!

B: Volim te, bb.. ali uvijek želim jebavati!

F: Volim te također, dragi. Bb, moraš promijeniti ovu sliku,

želiš li se svađati sada?

B: Haahaha… Čekaj, uklonit ću je.

F: Ružno izgledam s ovom kosom, bb.

B: Otiđi kod frizerke promijeniti frizuru! Ovo je prirodna, bez

pletenica.

F: Promijeni sliku, ne volim je! Znaš, ovo je kosa kad se

probudim ujutro. Dragi, puno te volim!

B: Poslat ću ti slijedeći put. Volim te također, bb!

F: Zašto si me snimio ovako raščupanu da izgledam kao

ludača? Želiš li se svađati?

B: Nešto ovako nikad nije razlog za svađu.

F: Želim te vidjeti, nedostaješ mi, bb, dođi jesti sa mnom!

B: Dobar tek… Uživaj svoj obrok! Ne volim jesti s tobom, jer

tvoj ručak nije dobar.

F: Šta imaš za ručak, bb? Moraš jesti, bb! Dragi, sad bez
poljupca?

323
B: Draga…šaljem ti poljubac.

F: Puno ti hvala, dragi, volim te, bb! Šta radiš?

B: Volim te također! Ništa ne radim draga, samo razgovaram s

mamom.

F: Zato ne želiš da dođem tamo? Ne voliš me, bb?

B: Počni…Kad dođeš ovdje, onda ćemo razgovarati draga.

F: Jesi li doveo curu u svoju obitelj?

B: Aaaa draga…nemoj to raditi!

F: Ne znam šta hoćeš.

B: Postoji razlog...želim te vidjeti!

F: Nema problema dragi, ne brini o tome.

B: Da, draga .. Ne žurim. Pojavit ću se tamo jednog dana.

F: Hahaha, samo da mi daš hrabrosti, dragi. Ima vremena,

dragi. Pošalji mi sliku, bb! Poljubi me!

B: Poljubac draga.

Bamo pošalje fotografije luksuznih cipela.

F: Lijepe cipele!

B: Stvarno! Ne znam kad ću imati ovakve.

F: Moraš stalno moliti Boga i onda ćeš ih dobiti.

324
B: Da, draga, ove fotografije me još više podsjećaju da mi
nedostaješ.

F: Ovo je tvoj prijatelj Antonio, ali više volim tvoju sliku, bb.

B: Ja volim tvoju također, bb. Pošalji mi njegove gole slike,

želim ga vidjeti, bb!

F: Ti si lud, bb, nije moguće, nismo djeca, dragi.

B: Želim te jebati, bb!

F: Ja također!

B: Gdje se možemo jebati?

F: Čekaj dok dođem tamo! Šta radiš sad, bb?

B: Igram domino.

F: Ti imaš nešto raditi, ja ništa.

B: Sada gubim, izgubio sam sav posuđeni novac.

F: Pošandrcat ćeš, bb!

B: Želim nastaviti!

F: Kad prodaš hlače, bb!

B: Haahahah.. da, ali ostajem gole guzice bez novaca.

F: Koja je to cura do tebe, bb?

B: Žena moga brata.

325
F: Stvarno, bb?

B: Nemam novaca. Daj mi, bb, barem za užinu!

F: Kakva užina, jesi li malo dijete, bb?

B: Samo za džeparac .. Nemam ništa, ništa u mom džepu.

F: Koliko, čekaj dok dođem u Tamatave, koliko ti treba novaca?

B: Dvadeset tisuća.

F: Šta ćeš s tim, bb?

B: Trebam džeparac, rekao sam. Kad ideš, ostajem bez ičega.

F: Kad dođem tamo, ok, bb.

B: Gladan sam, draga!

F: Još nisi ručao, dragi?

B: Nisam, bb.

F: Ražalostio si me, bb!

B: Onda, kad krećeš sutra, bb?

F: Zvat ću te kad krenem, bb.

B: Kreni rano, pa ćemo imati duže vremena zajedno.

F: Antonio dolazi u Antananarivo. Trebao je doći u podne, ali

me nije još nazvao, pa čekam.

B: Već dolazi u Antananarivo? Bit ćete zajedno tri mjeseca?

326
F: Da, tako mi je rekao.

B: Trebam te jebati sutra, zadnji put je bilo prije dugo

vremena.

F: Poslao mi je poruku, upravo je stigao.

B: Sad postaje žalosno!

F: Ne, nemoj biti žalostan, dragi, uvijek te volim, bb!

B: Volim te, bb, ali nemam ništa novaca.

F: Ja također nemam, dragi.

B: Koliko dana ostaješ u Tamatave?

F: Ne znam, možda dva dana.

B: Želim da ostaneš šta duže ovdje.

F: Ne znam, bb, ovisi o njemu. Pitat ću ga novaca, bb, ok.

B: Bb, sutra ćeš ići u hotel?

***

Koju minutu nakon našeg prvog seksa, pošalje mu poruku na

koju odgovori tek sutradan ujutro:

F: Dragi, nedostaješ mi puno!

B: Dobro jutro ljubavi! I ti meni nedostaješ!

***

327
F: Šta se događa, uvijek se svađamo preko telefona.

B: Prestat ću te zvati, ne brini.

F: Jer me ne voliš!

B: Ne znam…ako te ne volim, zašto se nismo razišli?

F: Ne znam, želiš li ili ne?

B: Tako misliš?

F: Već znam šta ti misliš, ali sad je ok.

B: Pufff…bilo kako bilo, ljubi svog muža!

F: Znam, ali zapamti da je ovo tvoje dijete!

B: Nemoj me prisiljavati da se ljutim!

F: Nije me briga, znam da me ne voliš, zadržat ću dijete.

B: Nisam rekao da te ne volim, ne volim kad to kažeš u moje

ime.

F: Šta mogu napraviti za te?

B: Ne znam… Trebaš misliti!

F: Uskoro ću doći tamo kod tebe!

B: Uhm… zašto? Gdje ćeš ostaviti muža?

F: Ostat će ovdje kod kuće.

B: Šta će reći na to?

328
F: Nije te briga za me.

F: Još uvijek sam zauzeta ovdje.

B: Uvijek si takva. Uvijek čekam, htio sam kupiti odjeću danas.

F: Želiš li doći ovamo? Bole me sise, Antonio me dira i moram

prihvatiti.

B: Zbog trudnoće?

F: Naravno, šta da radim? Moram prihvatiti.

B: Riješi se djeteta, rekao sam ti!

F: Ne, radije ću podnositi bol s mojim djetetom, moje je, samo

moje. Ti previše lupetaš.

B: Pripada Antoniju, njegovo je.

F: Hvala ti! Jebala sam se s psetom kad sam pravila ovo dijete.

B: Eeez. Ne mogu se ni zajebavati s tobom.

F: Dijete nema oca, možda ga je neko olinjalo pseto napravilo.

B: Nemoj tako govoriti!

F: Šta će biti kasnije, kad si sad takav nakon mjesec dana?

B: Zar se ne mogu zajebavati s tobom, rekao sam? Pufffgg.. Ne

volim ovo. Ok.. Laku noć!

F: Ne znam, uvijek sam takva. Sad nećeš više da pričaš sa

mnom?

329
B: Kad ne znam pričati.

F: Aaa, postaješ nesposoban pričati sa mnom?

B: Jer je vrlo teško pričati s tobom.

F: Voliš me ili ne, majka sam tvog djeteta. Promijenio si se, šta
ne voliš kod mene?

B: Majka si mog djeteta, ali ne odobravam sve šta radiš.

F: Sad prihvaćaš da si otac mog djeteta, zar ne? Nemoj

vrijeđati!

B: Hej? Majko mog djeteta, ne vrijeđam te. Laku noć!

B: Ne odgovaraš moju poruku!

F: Oče mog djeteta, jesi li ok?

B: Ne, nisam dobro. Ne odgovaraš moje poruke, a poslije ćeš

biti ljuta.

***

F: Je li ti prošao mamurluk?

B: Nije još. Jučer mi nisi čestitala. Gdje si sad?

F: Uvijek se svađamo, uvijek plačem ovdje, pa sam zaboravila.

Evo me u Fenerive Est.

B: Šta radiš tamo?

F: Ništa, samo šećem, previše razmišljam, hoću da me prođu

ove misli.
330
B: O čemu previše razmišljaš?

F: O mnogim stvarima, uvijek plačem, to mi je život ovdje.

B: Zašto si se svađala?

F: Uvijek se svađamo kad smo zajedno. Nije moguće, razdvojit

ćemo se možda konačno.

B: Šta se dogodilo? Smiri se. Budi hrabra, eeeez!

F: Ne mogu jesti, svađamo se i plačem.

B: Šta se dogodilo, zašto se svađate?

F: Prije se nismo svađali, nestala je ljubav između nas. Spavala

sam na fotelji sinoć.

B: Tako ozbiljno? Svađate li se zbog mene? Oprosti ako je tako!

F: Ne zbog tebe, imam lošu sudbinu u svom životu.

B: Uhm.. budi hrabra! Pošalji mi bon ako možeš!

***

B: Jesam li još tvoj, bb, ok?

F: Da. Šta radiš je nečiji momak.

B: Provjeri prije nego napišeš, nije lijepo čitati.

F: Nekad je pogrešno kad kažeš nešto o nečijem momku?

B: Ne razumijem šta kažeš!

331
F: Ne znaš malagaški?

B: Kad nisi u stanju ispravno pisati.

F: Nisam u stanju ispravno pisati zato šta nikad ne idem u

školu.

B: Tssssss…. Kao da govorim s ludom osobom.

F: Aaaa, izgledam luda, ne znaš, možda i jesam luda.

B: Stvarno si luda!

F: Ne volim pričati s tobom, prestani! Šta se dogodilo s tobom?

B: Neću plakati čak i ako prestaneš pričati sa mnom. Ne volim

pričati s nekom ludom osobom.

F: Odjebi ako ne voliš! Šta se dogodilo? Izgleda da si

nezadovoljan i ljut.

B: Ne volim šta radiš!

F: Šta to radim? Šta je to šta ne voliš da radim?

B: Ne možeš to riješiti!

F: Novac je moć, bez novca nema ništa!

B: Rekao sam ti, prije te nije bilo briga, ali sad je postalo
komplicirano.

F: Nemoj mi to reći, molim te! Šta da radim?

B: Šta god želiš. Ne znam .. Nisi napravila kako sam ti rekao.

332
F: Dođi ovdje!

B: Nemam tamo šta raditi!

F: Trebam te da me vidiš umrijeti! Zato šta si ti moj Bog.

B: Nećeš umrijeti! Nisam tvoj Bog, samo ti govorim istinu.

F: Dođi ovdje, trebam te ljubavi, molim te!

B: Ne, ne želim doći, ostajem ovdje, imam nekog posla ovdje.

F: Nikakve sreće ni zadovoljstva s tobom! Ne žalim sve šta sam

napravila za tebe, ali moram biti oprezna slijedeći put.

B: U redu, kad tako kažeš.

F: Imam loše ponašanje, ali te volim sto posto!

B: Nisi ništa drugo nego jedno smrdljivo pseto!

F: A bilo ti je dobro jebavati to isto pseto? Nije ti ništa

smrdjelo?

To je kraj njihove ljubavi, poslije ovoga nema nikakvog kontakta.

Najveća moguća uvreda na Madagaskaru je nekome reći da je pas,
uvredljivije nego svinja. Ovaj prijevod ostaje dobro čuvana tajna
između mene i Klementa. On dobro poznaje Fabiolu i njenu obitelj,
ali mu je tek prevođenje dalo uvid u njenu mračnu stranu. Napiše mi
na kraju ovog prijevoda u bilježnici krupnim slovima:

“Vrlo je opasna osoba, moraš biti oprezan s njom.“

Prijevod mi pruži odgovore na neka pitanja, ali otvori druga na koja

nikad neću dobiti odgovor. Ujedno otvori zacijeljene rane i često se
333
uhvatim razmišljajući o pojedinim škakljivim rečenicama.
Promatram Fabiolu u drugačijem svjetlu. Međutim, ne kaže se
uzalud: “Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve doznaju!“ Prvo šta
vidim da su provodili sate i sate pišući porukice jedno drugom.

Fabiola je trebala ići u školu, ali joj je bilo zanimljivije pisati porukice.
To je zasigurno bio razlog zašto je prekinula. Bamo je s druge strane
očito lijenčina i parazit, maksimalno je financijski iskorištavao
Fabiolu. Moja draga je dakle sklona svađi. Vjerojatno ima nekakav
psihološki poremećaj. Ne bi me ništa čudilo, dobar psiholog bi našao
bar tragove poremećaja kod svakog od nas.

U svakom slučaju, zanimala me povijest njihove burne afere, kako se

naglo pojavila, kako se održavala, kako je umirala i zašto je nestala.
Od povijesti se uvijek nešto korisno nauči za budućnost. Ljubav na
daljinu je uvijek prožeta mnogobrojnim problemima, teško je
održati i u najboljim okolnostima. U Africi muškarac mora biti svaki
dan uz ženu, inače je vezu nemoguće održati.

Iskušenja su mnogobrojna, svi hoće jebati. Šta da radim, kad svaka

tri mjeseca moram izaći iz zemlje, a nikako ne uspijevam napraviti
rezidencijsku vizu. Mogu svašta očekivati nakon svakog povratka!

***

I dalje prolaze naši sretni dani i tjedni u ljubavi i sreći. Donekle su

pomućeni mnogobrojnim telefonskim pozivima Fabioli. Jedan
momak je zove po dvadesetak puta na dan:

-Draga, šta hoće ovaj Bosco?

-Dragi, mi smo samo prijatelji i pričamo.

334
-O čemu pričate toliko puta na dan? Zašto ne pričaš toliko s curama
nego s momcima. On hoće pičke!

Kad mi dođe preko glave, pošaljem poruke Boscu. Otada se manje

javlja, ali se pojavi Gigi, dok ga se ne riješim na isti način. Trećeg
donekle toleriram, jer su mi dosadili virtualni ratovi, tome nema
kraja:

-Draga, koji ti je ovaj Lucian?

-Prijatelj iz St Marie.

-Kako to da se tek sad pojavio? Kako nisi dosad imala s njim

kontakt?

-Dragi, nemoj biti ljubomoran! Nije opasan, neće dolaziti! Treba mi

netko za popričati.

Jedan dan mi draga kaže da ide gledati teren na prodaju. Hoću s

njom, ali mi ne da:

-Dragi, idem s vlasnikom. Ako mi se teren svidi, onda ćemo skupa ići.

-Draga, neću da se jebeš s vlasnikom!

-Dragi, moraš imati povjerenja u mene, brzo se vraćam.

Pristanem teška srca. Kad se ne vrati za sat vremena, krenem u

munjevitu potragu. Hitro dođem do njene mame, pa do Larise. Kaže
mi da je Fabiola krenula put Sandre, na samom izlazu iz grada.
Uputim se tamo, ali je ni tamo nema. Kupim telefonski bon i
telefoniram. Ne odgovara mi, pozivi se prekidaju, ovo je vrlo
ozbiljno. Inače je nikad ne zovem telefonom, radije propješačim
kilometre.
335
Ovaj put pribjegnem posljednjem sredstvu bezuspješno. Vrlo sam
zabrinut i uvjeren da je s nekim momkom, nema drugog objašnjenja.
Ne znajući više šta da radim i gdje da je tražim, uputim se kod
Klementa. Taman počnemo razgovarati, kad zove moja draga. Pitam
je:

-Gdje si, zašto se ne javljaš na telefon?

-Dragi, čekam autobus, vraćam se za desetak minuta.

-Kakav autobus, gdje si otišla? Rekla si da se brzo vraćaš. Jesam li ti

rekao, ako imaš problem, zovi me da znam. Znaš šta, nemoj se sad
ni vraćati! Ostani kod svog jebača!

-Dragi, znači ne trebaš više ni Adelu? U redu, kad je tako.

Ljut sam, ljubomoran i sumnjičav, često s dobrim razlogom. Puno

sam puta uhvatio moju dragu u laži. Prije par dana mi je nestala na
sat vremena i lagala da je bila s Ritom i Nirinom. Pitao sam Nirinu je
li to istina, Nirina je nije taj dan vidjela. Kad sam se malo smirio,
opet je nazovem:

-Ako se vraćaš autobusom, čekat ću te na cesti kod Volume 5.

Čekam je pola sata, autobusi dolaze, a nje nema. Nazovem opet,

kaže mi da je pješke blizu Sandre. To je daleko na kraju grada, ali
stvorim se tamo za desetak minuta. Vidim je u daljini da se
približava.

-Draga, sve mi objasni, kako se ovo moglo dogoditi? Nestala si tri

sata.

336
-Dragi, išla sam gledati teren i vlasnik je rekao da je blizu, ali to je u
selu izvan grada.

-Draga, nisi odgovarala moje pozive, kako je to moglo biti?

-Ostavila sam telefon u kući kod prijateljice kad smo gledali teren.

-To nije moguće draga, ne odvajaš se od njega nikad.

-Ok, kad tako misliš, nikad nemaš povjerenja u mene.

Ova epizoda stvori dosta gorčine u našim odnosima, ali se ipak

vratimo do maminog dućana zagrljeni. Sumnje postoje, ali život teče
dalje, ne mogu ostati paraliziran zbog sumnji.

Sutradan je petak, idemo u disko Volume 5. Slavimo postavljanje

krova na kući, častimo građevinare. Moja draga se dugo sprema,
obukla je svoju najizazovniju bijelu haljinu usko pripijenu uz njene
božanske bokove i guzlence. Večeras mi je draga plavuša, a stavila je
i svoj najbolji nakit. Prelijepa je i seksipilna. S nama su šef gradilišta,
njegova žena i dijete od devet mjeseci.

-Dragi, večeras se trebam opiti.

-Draga, to nije dobro za Adelu.

-Dragi, to je samo jedan dan i neću se puno opiti. Nemoj biti

ljubomoran tamo u disku, ponašaj se!

Putem telefonira Lucianu dvaput u mračnoj blatnjavoj uličici. Zašto

ovako kasno, već je deset uvečer? U disku nas dočekaju Rita i Nirina.
Ludo se zabavljamo, naručimo piće za radnike i šefa gradilišta. Moja
draga želi plesati, a ja da sjedim za stolom. Pustim je uživati,

337
postavim se strateški, držeći je na oku. Večeras puno pije. Nisu joj
dovoljne boce na stolu, nego naruči limenku, pa zatim drugu.

Već je omamljena, tetura unaokolo i besmisleno se ponaša. Pleše i

luduje po podiju, ali večeras nema nekog značajnog incidenta.
Ostanemo do dva iza ponoći. Moja draga tetura, iznesem je u
naručju izvan diska, vrijeme je spavanja. Do kuće je desetak minuta
hoda, ovako pijanoj će uzeti pola sata.

Put je u potpunom mraku. S nama je Larisa, njen momak i grupica

prijatelja koji idu istim smjerom. Ne trebam tjelohranitelje, nema
opasnosti, ali Fabiola inzistira. Moja draga galami, čuje je mama dok
prolazimo kraj njene kuće, pa nam se i ona pridruži. Prijatelji iz
prateće grupice razbijaju boce piva o cestu. Uskoro izbije žestoka
tuča između dvojice. Pružimo korak i sretno dođemo do kuće.

Spremimo se na spavanje, moja draga mi je obećala seks večeras

nakon pet dana bez seksa. Zazvoni telefon dva puta. Šta ima netko
zvati u ovo doba noći? Ako je Lucian i ako je na St Marie, kako zna
da smo budni? Seks je večeras blago rečeno traljav. Moja draga je
pijana, a uz to ju boli pička, prima injekcije. Zato i nismo ništa imali
zadnjih pet dana. Draga ima neku spolnu bolest, bijeli iscjedak.

Nisam doznao dijagnozu od njenog doktora. Ovdje se ne rade

nikakve analize mokraće i krvi, nego je lijek jednak koktel za niz
bolesti; deset injekcija u guzicu. Pretpostavljam da sam se zarazio od
moje drage, jer imam otežano mokrenje i uzimam antibiotike. I loš
seks je bolji nego nikakav, pa zaspemo umorni. Ujutro se probudimo
obadvoje oko šest. Pili smo dosta u disku, moramo u zahod.

Draga neće više spava, a spavali smo svega četiri sata. Obično
odspava desetak sati, ovo je izvan njenog karaktera. Uhvati se
338
telefona, pa se ustane, zamota u veliki ručnik i tako izađe kupiti
telefonski bon. Kad se vratila, zove Luciana, kud ovako rano? Dvaput
priča s njim po šest-sedam minuta.

-Draga, razgovarate kao da ste muž i žena. To nije razgovor dvoje

udaljenih prijatelja.

-Dragi, jesam li sinoć bila pijana?

-Naravno da si bila pijana, draga.

-Lucian kaže da si me iznio iz diska u naručju.

-Da, u naručju. Zašto je to njemu problem i kako to može znati?

-Netko mu je javio.

-Draga, ne može biti da ga netko zove u te sitne sate. Bio je osobno

u Volume 5!

Idem na doručak, vratim se, odem na pijacu, moja draga kuha ručak.
Krišom pregledam telefon dok kuha, već su se nazivali desetak puta.
Prijašnje pozive i poruke je izbrisala, to još više pojača sumnju.

-Dragi, pripazi na kuhanje, moram časkom do mame.

-Draga, šta imaš ići kod mame usred kuhanja, otiđi poslije ručka.

-Moram, dragi, eto me odmah nazad.

Dođe Larisa, ostavim je kuhati, a ja pođem u potragu za mojom

dragom. Na putu do mame prvo svratim do gradilišta, jer je tamo
provodila puno vremena. Tajanstveni Lucian bi mogao biti netko od
građevinara. Ne zateknem nikoga. Slijedeća pošta mi je foto radnja

339
u kojoj smo razvili zajedničke fotografije. Pretpostavljam da je
Lucian vlasnik radnje, tako mi zvuči njegov hrapavi glas na telefonu.

Za par minuta se stvorim tamo i ugledam prizor; nevjernica sjedi na

krilu nekom momku na samom ulazu. Ljube se i grle, okrenuta je
prema cesti, odmah me ugleda. Upadnem kao vihor u radnju ona se
hitro digne i umakne smijući se, momak ostane sjediti. Smaknem mu
kapu i bacim na pod:

-Znači, ti si taj famozni, tajnoviti Lucian sa St Marie?

Ovaj momak nije vlasnik na koga sam sumnjao. Mlad je, krupan i
nabijen. Ostane pokorno sjediti, digne kapu s poda i stavi na glavu.
Klepnem ga još jednom preko šiške i opet mu zbacim kapu s glave.
Kuha mi krv i adrenalin preuzme komandu. Nastojim se kontrolirati
da ne budem nasilan. Momak se pokorno predaje sudbini i spreman
je primiti batine, ali ja nisam spreman ponovo u zatvor.

-Kradljivac si tuđe trudne žene!

-Znaš li da je trudna sa mnom?

-Znaš li da ima sina od četiri godine?

-Želiš li biti otac dvoje tuđe djece?

-Prvo plati školu njenom sinu!

Momak se miroljubivo i predano digne sa stolice, neočekivano je

izbjegao batine. Pokuša se udaljiti, slijedim ga i želim snimiti njegovu
fotografiju. Okrene mi se leđima i udaljava. Ja ispred njega, pođe
suprotnim smjerom. Uspijem samo snimiti s leđa njegov bijeli dres s

340
velikim crvenim brojem 21 i njegovu volovsku šiju, koju bih tako
rado prelomio, s posebnim užitkom.

-Sagradi joj kuću! Srušit ću onu šta sam sagradio!

-Neodgovorno uništavaš sve oko sebe radi malo zadovoljstva!

Sebičnjak!

-Ostavio si nerođeno dijete bez oca, uživaj!

-Hoćeš li joj kupiti skuter, đombilo jedan?

Đombilo (jombilo) je muškarac parazit koji živi na grbači djevojke.

Ona je u odnosu sa vazaha i od svoje skromne zarade odvaja za
njegov džeparac. Nešto slično kao svodnik, ali ima dosta razlike.
Često je stvarno u ljubavi s djevojkom i ovo mu je način
preživljavanja. Mnoge su pjesme spjevane o njima, ima tu neka
romantična i patriotska crta, na neki način su branitelji nacionalnog
ponosa.

Stari, bogati stranci dolaze i biraju najljepše djevojke, ali malagaška

ljubav pobjeđuje i stranac ustvari samo financira ljubavnicu i njenog
momka, iako malom svotom. Mogu razumjeti njihove osjećaje
nakon teške kolonijalne prošlosti i postkolonijalnog sveopćeg
siromaštva, to im je nekakva nacionalna osveta. Ja kao stranac
nemam nikakvih simpatija za njih, đombilo mi je samo odvratan
parazit.

Lucianu dođe u pomoć prijatelj na skuteru, sjedne iza njega i odoše.

Povukao se kukavički, bez riječi u svoju obranu, ostanem moralni
pobjednik. Pretpostavljam da im je veza već bila naciknuta. Nije mu
se svidjelo da joj ne može prići, njeno pijanstvo i ponašanje u disku.
O tome svjedoče brojni pozivi jutros. Krpala je napukline
341
poljupcima, moj dolazak je zapečatio njihovu veliku ljubav, nadam
se.

Moja nevjernica vidi sa sigurne udaljenosti da nisam nasilan prema

Lucianu, pa mi se približi i uhvati me ispod ruke. Trese se od plača,
zna da je kriva, uhvaćena je na djelu i prepušta se sudbini. Cijelu
scenu gledaju brojni promatrači. Ja i nevjernica se uputimo zagrljeni
u pravcu našeg gradilišta.

-Znači tako, Lucian je sa St Marie? Mandenga! Tako ti je stalo do

mene i Adele! Gradimo kuću, nije te briga! Još si bezobrazna, pa
zahtijevaš skuter! Zaustavit ću gradnju i srušiti sve napravljeno
dosad! Ubit ću ti đombila, spavat ću opet na podu u zatvoru, naučio
sam!

Odgovara mi kroz plač:

-Nemoj, dragi, ubij mene, kriva sam! Ne zaslužujem živjeti, želim

smrt da ti više ne nanosim bol!

-Kad si mi to lagala, šta još? Možda mi lažeš i za Adelu?

-Oooo, dragi, nemaš povjerenja!

-Hahaha, ti mi govoriš o povjerenju. Nakon ovoga!

-Gdje ćeš sad, dragi? Hajdemo kući!

-Znači, Lucian je cijelo vrijeme bio u Volume 5? Nisam ga uopće

zapazio, nije ti prilazio.

-Dragi, bio je u onoj grupi šta nas je pratila na izlazu iz diska. Išao je s
nama skoro do kuće. Želio je biti siguran da sam otišla kući s tobom,
a ne s nekim trećim, jer sam bila pijana.
342
-Pa da, u stanju si i to napraviti! Ti si maditra (preljubnica)! Ne
možeš bez misenge (preljube)!

Dođemo u sporednu uličicu na putu do gradilišta. Moja draga sjedne

na drvenu verandu ispred nečije zaključane kuće. Pljesnem je dva-tri
puta preko golih leđa otvorenim dlanom. Udarci su zvučni i bolni, ali
ne želim je ozlijediti. U normalnim okolnostima sam borac protiv
nasilja nad ženama i zarekao sam se nikad nijednu ženu udariti.
Upravo sam prekršio vlastiti zavjet, iako sam kontrolirao snagu
udarca.

Jedna žena izađe ispred kuće vidjeti šta se događa. Nema

opravdanja za nasilje nad ženama, odmah požalim. Krv zakuha,
emocije se uzburkaju i nemoguće se kontrolirati. Lucian napastvuje
kao svaki muškarac, njena je dužnost odbiti njegove nasrtaje. Kriva
je, ali nisam smio tući. Ostavim ju uplakanu nasred puta. Ljutito se
uputim nazad u foto radnju razgovarati s vlasnikom:

-Kako se zove onaj momak?

-Ne znam!

-Ne znaš, a sve se događalo u tvojoj radnji. Nemoj mi lagati! Je li to

Lucian ili ne?

-Ne lažem ti, stvarno ne znam.

-Ma gledaj ovu tvoju radnju, samo drvo, kompjuteri i oprema.

Zabrinut sam za opasnost od požara! Ovdje može lako doći do
električnog kratkog spoja. Hoću njegovo ime čim prije!

Vratim se nazad, nađem moju nevjernicu uplakanu na plaži:

343
-Dragi, boli me, udario si me jako.

-Jako mi je žao draga, neću više nikad. Pazio sam da te ne udarim po

licu ili trbuhu i nisam te jako udario. Nisam se mogao suzdržati, jer
ono šta sam vidio je neoprostivo, svašta se moglo dogoditi. Dobro je
da ste ti i tvoj đombilo živi. Najviše je stradalo moje srce, potpuno je
slomljeno.

-Ako kažem mojoj mami ili tati da si me udario, neće mi dozvoliti da

budem s tobom.

-Draga, toliko si kriva, da i ne želim u ovom trenutku više biti s

tobom i spreman sam na zatvor. Samo ne znam šta ćemo s Adelom,
hoće li je đombilo odgajati.

Moja nevjernica nastavi plakati.

-Draga, nemoj plakati! Trebam cijelu istinu! Kako je došlo do ovoga?

Je li to Lucian?

-Da, Lucian, upoznali smo se tek prošlu subotu u Volume 5.

-Nije mi jasno kako ste razmijenili brojeve telefona, kad sam vrebao
kao jastreb.

-Sjećaš se da mi je jedan momak šaptao nešto na uho, izdiktirala

sam mu broj i on je zapamtio. Ljutio si se šta on ima sa mnom
razgovarati.

-Sad se sjećam. Vidiš li da sam bio u pravu paziti te, jer ima puno
muškaraca koji mi te žele oteti. Jučer si se jebala tri sata s njim,
draga.

344
-Nisam dragi, stvarno sam gledala teren s vlasnikom. Luciana sam
slučajno srela na putu do tamo. Dala sam mu telefon da
razmijenimo fotografije. Zato nisam mogla odgovoriti tvoje pozive.
Nismo se uopće jebavali, samo ljubili i drpali. Ljubio mi je sise, ja
sam štipala njegove i to je sve.

-Pričam ti priču o malom magarčiću.

-Dragi, zaista ti nemam razloga više lagati. Ionako sve znaš, zato ti
govorim istinu. Kako ću se jebati s njim, a nisam s tobom pet dana
zbog bolesti.

-Baš zato, zarazio te ili ti je rasparao pičku, pa te boli i ne možeš sa

mnom. Kako mu je velika glava i šija kao u vola, tako mu je i debela
velika kurčina.

-Nije dragi, ima mali kurčić, kao Kinez.

-Eto vidiš, kažeš da se niste jebali, a dobro mu znaš veličinu kurca.

-Dragi, samo sam ga pipala kroz zakopčane hlače.

-Ako se niste jebali, kao šta kažeš, onda si mu ga morala bar izdrkati,
morao je momak nekako svršiti. A možda ti je i pičku ljubio.

-Ne dragi, nije tako bilo, ne trebam ti lagati.

-Koliko si mu novaca dala?

-Dragi, slušaj me dobro, vidiš li koliko sam lijepa, zašto bih dala
momku novaca? Nisam luda, ako me muškarac voli, on mora plaćati,
a ne ja. Lucian je meni dao pedeset tisuća, a ne ja njemu.

345
-Mandenga, draga! Kako god okreneš, lažeš! Tko će mu dati novaca!
Ili ti uopće nije dao, ili ti je dao poslije dobre i višestruke jebačine,
jer mu je to veliki novac! Treće opcije nema!

-Dragi, lijepo ti govorim istinu, a ti tako. Dao mi je pedeset tisuća jer

me voli, možda očekuje seks ili ljubav kasnije. Dao mi je, jer sam mu
rekla da mi treba, a da mi ti ne daš.

-Znači, ako mu nisi dala pičke sad, doći će na naplatu kad budem na
putu.

-Dragi, s ovim smo završili. Vidiš li da sam otišla s tobom, a ne s njim.

Sve sam mu kontakte izbrisala. Povukao se, ne voli me toliko da se
bori za me.

-Zašto si uopće započela s njim? Imaš dobrog muža, kuća će ubrzo

biti gotova, čekamo dijete, uložio sam u biznis sa familijom, trebao
sam kupiti skuter. Sve si dovela u pitanje za bijednih pedeset tisuća?

-Dragi, htjela sam malo uživati. Nemam šta raditi, dosadno mi je,
unijelo je uzbuđenje u moj život. Gledala sam sapunice, sad ih
nema. Ali volim te i ostajem s tobom. Dragi, moraš znati razliku
između vadi i sipa (momak/cura ili ljubavnik/ljubavnica). Ako želiš
imati sipa, samo mi kaži. Muškarci uvijek imaju sipa i ja ću prihvatiti,
naći ću sipa za te.

-Ne trebam sipa, trebam vjernu ženu! Više nisam siguran da me

voliš! Možda voliš kuću i ostale pogodnosti. Da me zaista voliš, ne bi
uvijek tražila druge jebače. Ali radovi na kući sad prestaju, a mogao
bih srušiti šta je izgrađeno.

-Ako to napraviš dragi, najbolje da umrem. Najveći je problem da će

sa mnom umrijeti i Adela.
346
Dođemo zajedno do naše iznajmljene kuće. Larisa kuha ručak, šef
gradilišta nam je prvi susjed:

-Radovi na kući se zaustavljaju do daljnjega.

-Zašto? Šta se dogodilo?

-Uhvatio sam Fabiolu ljubeći se i grleći u krilu ljubavnika, svog

đombila.

-Aaaa, nije moguće!

-Sve je moguće, zatekao sam ih i uhvatio na djelu. Nisam ćorav, sve

je jasno, nema se šta reći.

-Ali, šta ćemo sad s kućom? Malo nam nedostaje dovršiti je. Mislio
sam uvečer u Tamatave kupiti boju i zahodsku školjku. Pod se treba
betonirati sutra.

-Imam nekoliko opcija. Prva je ubiti jedno ili dvoje od njih. Druga je
razbiti kuću.

-Ooooo, nemoj to raditi!

-Zašto ne? Naučio sam spavati na podu zatvora. Treća opcija je

zaustaviti gradnju potpuno ili na neko vrijeme. Četvrta opcija je
nastaviti gradnju i nadati se najboljem, pa je razbiti kasnije, ako
bude trebalo. Ako nema ljubavi, kuća mi ne treba. Ti putuješ večeras
u deset. Donijet ću odluku do devet.

Moja nevjernica legne na postelju i plače. Odem do njene mame i

sve joj objasnim. Spremi se i pođe sa mnom. S nama je i Fabiolina
najmlađa sestrica. Cijelim putem me mama drži ispod ruke po
centru grada. Prolazimo kraj brojnih dućana, prođemo i pokraj foto
347
radnje u kojoj se dogodio incident. Zorno demonstriram mami kako
je Fabiola sjedila i kako sam ih zatekao.

Razmijeni nekoliko riječi s vlasnikom, pa pođemo dalje. U kući mirno

i tiho priča sa Fabiolom. Nije se dugo zadržala, a i Larisa je negdje
nestala. Ostanemo ja i moja nevjernica sami, baci mi se u zagrljaj:

-Dragi, oprosti mi, neću više nikad. Ne volim Luciana, sve je bio
nesretan slučaj.

-Izgledalo mi je više kao ljubav iz one tvoje meksičke sapunice, nego

nesretan slučaj.

Objesi mi se oko vrata i strasno ljubi. Svlači mene i sebe, isprva sam
pasivan. Vrući poljupci, milovanje i dahtanje me ne ostave
ravnodušnim. Proračunata je, ali ću o tom razmišljati kasnije. Treba
gasiti ovaj plamen, izgleda da je pička više ne boli. Ljubim je, grlim,
ljubim joj sisice i hvatam za guzlence.

-Dragi, volim te!

-Volim te draga!

Baca se gola na me. Hoće da je jebem na kuhinjskom stolu, moram

joj udovoljiti. Položim je leđima i zaronim glavom u međunožje.
Dobro se nasrčem nevjernih sokova. Uvija se, mrsi mi kosu i uzdiše,
očito uživa ili predobro glumi. Stol je klimav i slab, jedva podržava
njenu težinu. Raspao bi se da se naslonim. Moja nevjernica
masturbira tankim prstićima sa dugim crveno lakiranim noktima.

Brzo i spretno masira kliću. Ljubim joj istovremeno kliću i ližem

prste. Stavim joj prst u pičku, uvija se i traži kurca. Jebem je na stolu,
stol se trese, a s njim i moja draga. Okrenem je zguza i nastavim

348
tako jebavati polegnutu na stolu. Ahhhh, kako me uzbuđuje i
izluđuje u ovoj pozi. Volim mlatarati kurcem zguza, pumpati joj
pičku i pritiskati one nabubrene guzne obraščiće. Draga želi da joj
svršim u usta.

Uhvati kurac, ljubi ga, liže i fafa, sve dok se sperma ne počne cijediti.
Onda me ljubi, obojici su nam usta puna sperme. Ne znam gdje je
pokupila ove trikove zanata, ali očito neki ljudi najviše uživaju baš
ovako. Trudi se maksimalno me zadovoljiti, misleći da sam i ja
nastran kao neke njene bivše mušterije i ljubavnici. Dobru jebačinu
neću odbiti, ali gutanje sperme mi ne pričinja nikakvo zadovoljstvo.

Larisa i mama se vrate i nađu nas zagrljene. Navečer dam novac šefu
gradilišta, a Fabioli postavim nekoliko jednostavnih uvjeta. Glavni je
vjernost, još uvijek nisam siguran da je potpuno prekinula sa
Lucianom. Niti sam siguran da se neće nešto slično ponoviti. Ne kaže
se uzalud u Australiji i drugdje:

“Jedanput preljubnica, uvijek preljubnica!“

Bog mi je poslao Fabiolu lijepu i nevjernu, da me muči za moje

grijehe iz prošlosti, za sve prevare i nevjere. Nekad sam i ja bio
zavođen golim biološkim nagonom, nisam bio u stanju odoljeti
Sotoni. Sad sam vrlo zasluženo na drugoj strani batine. S ovu stranu
nevjere, sve je neočekivano drugačije.

Čim je moja nevjerna draga postigla svoj cilj isplate šefu gradilišta za
dovršenje kuće, naglo spadne njen interes za seks. Mislim se jesam li
pogriješio, moja draga ničim nije kažnjena za svoju nevjeru. Bilo je
malo vike i neugodnosti. Sramotu ne mogu ni računati, u Evropi bi to
bio značajan faktor, ovdje nije nikad, imaju obraze kao džonove.
Djelotvorna kazna može biti samo materijalna.
349
Sutradan ujutro osvane novi lijepi dan. Nevjernica nakon ručka otiđe
sa Larisom. Nakon sat-dva uključim fejs i odmah vidim da je moja
nevjernica također aktivna na fejsu. Dopisuje se s Adamom:

-Dobar dan, kako si?

-Dobro sam, lijepa moja. Dolazim k tebi.

-Hahhhh, dobro, dođi.

-Živiš li sama?

-Da, s kim živiš ti?

-Sam.

-Gdje ti je cura?

-Nemam cure, sam sam. Želim biti s tobom!

Razgovaraju telefonski video vezom i nastavljaju s porukama:

-Waw, bb.

-Šta, bb?

-Prelijepa si!

-Hvala, bb.

-Waw, previše si lijepa, želim te ljubiti po cijelom tijelu!

-Voliš li me?

-Da, bb. Želim voditi ljubav s tobom! Molim te, draga.

350
-Ne, bb.

-Molim te, molim te.

-Poslije, ok.

-Želim doći kod tebe voditi ljubav, želim te, bb!

-Hvala, bb.

-Zašto ne želiš voditi ljubav?

-Ne, poslije, bb.

-Volim te! Jesi li u svojoj sobi? Dolazim do tebe, bb!

-Dođi, bb!

Nakon desetak minuta:

-Rekla si da me voliš, a imaš momka koji bi ti po godinama mogao

biti otac.

-Ne, dragi, to je moj bivši.

-Ali on kaže da je stalno s tobom.

Očito je momak proučio Fabiolin fejs zid. Brzo se spremim i krenem

do Larise i moje nevjernice:

-Draga, nedostajala si mi.

-Gdje si dragi?

-Šta mi radiš draga?

351
-Evo malo pričamo.

-Nisi bila maditra na telefonu? Nisi zvala Luciana?

-Nisam dragi, evo pogledaj.

-Šta mi vrijedi gledati kad odmah izbrišeš.

Uzmem telefon onako nezainteresirano, brzo pogledam povijest

telefonskih poziva i poruka. Tu nema ništa zanimljivo. Prijeđem na
fejs poruke. Kad moja draga ugleda da pomno pregledavam
Adamove, želi mi istrgnuti telefon iz ruku. Izmaknem se i
pobjegnem. Sa sigurne daljine nastavim čitati poruke:

-Znači, opet sam tvoj bivši, kao s Maksom. I voliš Adama i poslije ćeš
se jebati s njim?

-Aaaaaaaaa, dragiiiiiii!

Pokuša me uhvatiti, ali pobjegnem niz ulicu s njenim telefonom.

Uputim se pravo u željezariju, kupim najveći bat koji imaju, jednu
pilu i još koji komad alata za razbijanje. Dođem do gradilišta i
počnem rušiti redom. Prvo polomim noseće grede koje drže limeni
krov na gornjem katu. Cijela konstrukcija se složi, izudaram dobro
krovni lim i napravim ga neupotrebljivim. Odvučem lim i grede na
čistinu.

Okupe se radnici, susjedi i znatiželjnici. Znaju da sam kupio materijal

i da imam pravo rušiti. Gledaju i pokušaju me urazumiti da
prestanem. Kad sam srušio gornji kat, uhvatim se donjeg. Drveni
zidovi pucaju pod udarcima da je milina gledati. Skupim drvo na
čistinu i zapalim. Onda se uhvatim betonskih armiranih stupova. Nije
ih teško rušiti, sreća pa građevinari štede na cementu.

352
Možda nešto ukradu, tko će znati? Nije šef gradilišta uvijek nazočan.
U betonu je puno pijeska, a malo cementa, ruši se s lakoćom. Dođe i
Fabiola, plače i pokušava me urazumiti, ali mi je adrenalin preuzeo
komandu. Nakupilo se u meni toliko toga bijesa, došlo je na naplatu
sve šta sam tolerirao dosada.

-Jesam li ti rekao da trebam vjernost. Ti ćeš meni flertovati s

Adamom i voditi ljubav poslije? I jebavati se s Lucianom? E, sad ćeš
vidjeti da se misenge ne isplati. Neka ti Adam i Lucian sagrade novu
kuću!

-Nemoj dragi, prestani, neću više nikad! Misli na Adelu! Dragi, ne

želim više živjeti!

Nastavim lupati kao lud i nitko mi ne može prići blizu. Recitiram u

ritmu udaraca:

-Za Alana, za Patrika, za Andreasa, za Viktora, a ovo specijalno za

mog najdražeg neprijatelja Bama, za Frederika, za Dominika i njegov
lijepi skuter, za Norberta, za Sebastiana, za Maksa, za Barba, za Lisu
koja voli lizati, za Valentina, za Donalda, za đombila Luciana, za
Adama, a ovo za nevjernu Fabiolu.

Veselo dočekam prijatelje policajce iz zatvorskih dana i rukujem se.

Smijuckaju se, sve znaju, češkaju se po glavi i nisu sigurni da me
privedu ili ne. Razgovaraju s Fabiolom, sa građevinarima i susjedima.
Ja kupio, ja srušio, nema ničeg nezakonitog. Teren je ostao
neoštećen. Savjetuju se sa komesarom.

-Zašto si to napravio?

-Loša je kvaliteta, betonski stupovi nemaju dovoljno cementa.

Sagradit ćemo ponovo kvalitetnije.
353
Ova predstava će se sigurno dugo prepričavati u Soanierana Ivongo,
kako je ludi vazaha srušio krasnu novu kuću zbog ljubomore. Većina
ljudi ne mogu takvu kuću steći cijeloga života. Šta znače prevara i
ljubomora u zemlji i na kontinentu gdje je varanje partnera
normalno i svakodnevno? Rekao bih da je stostruko češće nego na
Zapadu po glavi stanovnika.

Samo me čudi da stopa HIV nije puno veća nego u Hrvatskoj ili
Australiji. Čak je nešto niža nego u Francuskoj odakle dolazi većina
turista, ako su podaci točni. Moja draga plače, priđem joj i kažem:

-Vidiš li da se varanje ne isplati?

-Dragi, šta ćemo s Adelom?

-Ne znam. Ako si sa mnom samo radi kuće, nema je, pa odluči!

Nevjernica se uputi prema plaži, ali u suprotnom smjeru od naše

iznajmljene kuće. Dođe do pristaništa u gradnji velikog broda El
Condor gdje su ogromne gromade kamenja nasute u more. El
Condor ne može uploviti u ušće rijeke. Ogromni su valovi na obali
Indijskog Oceana. Razbijaju se hučeći neprestano. Potrebno je dosta
uložiti da se izgradi sigurno pristanište za takav brod.

Cijelo vrijeme sam uz nju, ništa ne govorimo. Prekrasan je sunčan

dan u tropskom raju, a u njenoj glavi drama. Nevjernica šetka uza
sam rub plaže. S vremena na vrijeme valovi joj smoče noge. Jedno
vrijeme šetam s njom, pa se povučem u hladovinu. Sjedim na trulom
panju i razgledam ovaj tropski raj i zelenilo na obližnjem brdu.
Stalno je držim na oku, da ne napravi kakvu ludost.

Vrlo dobro znam koliko joj je značila kuća i koliko joj znače
materijalna dobra općenito. Ne zna da mogu sagraditi stotinjak
354
ovakvih kuća. Morao sam nešto napraviti, nisam više mogao izdržati,
prevršila je svaku mjeru. Dobro da u svemu tome nitko nije fizički
stradao, a i zatvor sam izbjegao. Moja lakomislena nevjernica dugo
šeta i razmišlja, mogu zamisliti kakve joj se misli vrzmaju po glavi.

Ne bih htio da joj se nešto dogodi. Ne bojim se utapanja, valovi bi je

začas izbacili na pjeskovitu obalu. Kad bi je valovi razbili od oštre
stijene, ne bi dobro prošla. Moja nevjernica prečesto spominje smrt,
to mi se nikako ne sviđa, a ovo su za nju kritični trenuci. Sat
vremena tako šetka uz rub plaže gore dolje po žarkom suncu i gleda
prema pučini gdje se naziru obrisi otoka St Marie u daljini.

Sigurno joj naviru sjećanja bezbrižan život koji je tamo imala. Možda
joj nedostaje i možda mu se vrati. Strpljivo sjedim u hladovini i
nadgledam, čekam njen slijedeći potez. Konačno mi priđe i kaže:

-Dragi, hajde ručati! Larisa je u kući sama i ručak je gotov.

-Ne mičem se odavde draga. Kad bi ovdje ostala mjesec dana, ne bih
se maknuo odavde.

-Ali ohladit će se ručak, a gladan si.

-Draga, znam o čemu razmišljaš, često si spominjala smrt. Ne dolazi

u obzir, ne mičem se odavde.

-Dragi, smrt me ne zanima. Neću da idem nigdje, jer će me svi pitati

za kuću. Svi znaju šta se dogodilo. Sad sam meta svih ogovaranja u
Soanierana Ivongo. Odi na ručak, pa se kasnije vrati ovdje.

-Draga, kuće i imovina nisu važni. Važna je ljubav, vjernost,

poštovanje, obitelj, šetnje, sjećanja, ples, zagrljaji, poljupci, smijeh i
prijatelji, pa i seks. Tanjuri i čaše su bezvrijedni, cipele i torbe ne

355
znače ništa. Previše cijenim tvoj život i neću riskirati da se nešto
dogodi tebi i Adeli. Znaš da te svi vole, mama, sestre, prijatelji, a ja
najviše. Lako se sagrade nove kuće, ali ljudima povratka iz smrti
nema. Umirućem je lako, ni o čemu ne razmišlja. Oni koji ostaju živi
pamte i pate posljedice do kraja života.

-Dragi, idi na ručak molim te.

-Samo ako idemo zajedno, pa se opet vratimo zajedno.

-Ne, dragi, želim provesti još dosta vremena tu i razmišljati.

Obećajem ti da neću napraviti ništa loše!

-Dobro, ako je tako, samo zapamti moje riječi! Jer nisi sama, Adela
je s tobom!

Uputim se plažom. Čim zamaknem iza brda i njenog vidokruga,

pritajim se iza stijene i promatram je. Nema promjene u njenom
ponašanju. I dalje šeta gore dolje uz liniju valova. Nastavim dalje
plažom. Nakon koje minute začujem nešto iza leđa. Moja draga
dotrči i baci mi se oko vrata.

-Dragi, ružne su mi misli padale na pamet.

-Znam, draga.

-Ali volim tebe i Adelu, dragi!

-Znam, draga. I ja volim tebe i Adelu!

Uputimo se zagrljeni. Plaža mi nikad nije ljepše izgledala, bungalovi

također, piroge su lijepe, lijepa su djeca, ribari lijepo love lijepu ribu.
Pijesak lijepo škripi pod nogama. Lijepa je plava boja mora, lijepo

356
sunce na nebu, lijepe su kokosove palme. Čak su mi lijepe štale uz
obalu, pa i svinje u njima.

357
358
359
6.) Papa Mayone

Probudim se ujutro i vidim otvoren prozor od kuhinje. Sve mi je

odmah jasno kao dan, iako mi je pao mrak na oči. Opljačkani smo!
Nema moje male plave torbe koju koristim u kabini aviona. Potražim
telefon gdje sam ga sinoć ostavio na punjenju baterije, nema ni
njega. Nestao je i Fabiolin telefon. Konačno pogledam laptop,
nestao je i on skupa sa punjačom baterije. Zavapim plačnim glasom:

-Fabiolaaaa, Fabiolaaaa...

-Šta je vadko? Šta se dogodilo?

-Opljačkani smo!

Brzo ustane i pogleda uokolo da se uvjeri je li istina ili je možda

zajebavam.

-Nema mi telefona i sav moj novac je otišao.

-Moj telefon, laptop i plava torba sa nešto novca i kreditnom

karticom. A najgore moj roman!

-Tko sad razmišlja o romanu?

-To mi je najveća vrijednost, pišem tri mjeseca, sve ostalo se nekako

nadoknadi.

-Lopov je došao i otišao kroz ovaj prozorčić u kuhinji.

-Zamisli, laptop se punio svega dva metra od nas. Razbojnik je

mogao raditi s nama šta je htio.

360
-Sinoć je sve bilo na mjestu kad smo došli iz diska u dva ujutro.
Znači, pljačka je bila između dva i pet.

-Šta ćemo sad?

-Ne možemo ništa. Moramo se smiriti, krađu ćemo kasnije prijaviti.

-Zanimljivo da nije uzeo veliku torbu u kojoj je gotovina za šefa

gradilišta. Mogli smo i lošije proći.

-Malo sreće u nesreći! Mogao je provući torbu kroz prozor. Sigurno

je bio sam, bez pomoćnika.

-Mogao je isparati torbu i uzeti šta mu treba. Izgleda da smo dobro

spavali.

-Obje moje putovnice su tu. Bar nešto pozitivnog!

Otvorimo vrata i Fabiola kaže susjedima. Ubrzo se skupi grupica

znatiželjnika. Svi se čude kako se to dogodilo. Odem na doručak kod
Fabioline mame i donesem im nepovoljne vijesti. Cijela obitelj dođe
kod nas u kuću. Susjeda kaže da je vidjela plavu torbu na sporednom
putiću u blizini kuće. Provjerimo brzo i zaista je nađemo. U torbi su
netaknuti neki važni predmeti, prije svega kreditna kartica.

Tu je i crni elektronski žeton. Hvala Ti Bože! Najvažnije otkriće je

memorijska podatkovna kartica sa elektronskom kopijom mog
romana. Aleluja! Tri dana je stara, to ću lako nadoknaditi. Moj prvi
roman je umalo bio nepovratno izgubljen. Bilo bi nemoguće cijelog
ga rekonstruirati. Ushićen sam sretnim nalazom. U torbi su i neki
papiri i dokumenti. Lopov je odbacio torbu na ulicu i uzeo samo
gotovinu.

361
Slijedećih dana nalazim stvari iz torbe po ulicama. Nešto su raznijela
djeca u igri. Zanimljivo je da smo opljačkani zadnju večer boravka u
našem iznajmljenom stanu. To je lopovu bila zadnja prigoda, jer je
naša nova kuća kao tvrđava. Razbojnik je morao znati naš program.
Još svega dva dana boravim tu, zatim putujem u Hrvatsku, ističe mi
viza. To će otežati potragu za lopovom.

-Draga, moramo žurno prijaviti krađu policiji.

-Ne ide tako ovdje, prvo se prijavi načelniku. On napiše izvještaj s

kojim možemo na policiju.

-Dobro, onda prijavimo načelniku.

-Moj otac je već tamo, čeka u uredu. Nije lako doći do njega. Treba
ga čekati, a kad dođe, puno drugih ljudi čeka. Svima je važno i žurno.

-Hmmmm, taj načelnik je usko grlo u vašem sistemu, a vrijeme

prolazi.

Kasnije na putu sretnem Ritu i ispričam joj o krađi.

-Znaš li tko je to napravio? Nitko drugi nego Antso!

Antso je naš zajednički prijatelj, moj i Fabiolin, a neko vrijeme je

živio sa Ritom. Dobro mu zna način života i kako se snalazi za novac.
Tinejdžer je, oko sedamnaest godina. Uvijek ima specijalnu visoku
afro frizuru, po cijele dane igra biljar, domino, karte i druge igre.
Nikad ne radi, a ima novca za pivo, provod i djevojke. Zadnji je vidio
moj laptop u petak popodne, odmah mi je bio sumnjiv.

Prolazio je ulicom, povirio u našu sobu i dobro razgledao položaj

laptopa i punjača. Rita je potvrdila moje opravdane sumnje, ali dalek

362
je put od sumnje do povrata ukradenih stvari. Organiziramo selidbu
naših stvari iz iznajmljene kuće u novu kuću. To je ista koju sam
srušio, a sad smo je napravili kvalitetniju i ljepšu. Ističe se među
ostalim bungalovima sa krovovima od palminog lišća.

Jedina je katnica u široj okolici, obojana je Fabiolinom omiljenom

ružičastom bojom. Moja draga je dobro namučila šefa gradilišta dok
nije bila zadovoljna. Šef gradilišta je bio kupio ružičastu boju, pisalo
je tako na kanti. Ali, kad su je primijenili, bila je više ljubičasta nego
ružičasta. Došlo je do prekida radova. Bio sam prisiljen intervenirati i
kupiti veću količinu bijele i žarko crvene boje.

Miješanjem smo dobili zadovoljavajuću nijansu. Gornji kat je u

ružičastoj, a donji u svijetlo plavoj boji. Namještaj i stvari prenesemo
kolicima koja guraju četiri momka. Montiramo krevet i uguramo
ostali namještaj. Lijepa je naša novoizgrađena kuća, sa balkonom
ukrašenim drvenim ornamentima. Kroz prozorčić se pruža prekrasan
pogled na plažu i palme, na Indijski ocean i na otok St Marie u
daljini.

Ima puno ljepših plaža na Madagaskaru. Ova nema tako lijepi

pijesak i more je stalno zamućeno zbog neprestanih jakih valova. Ali
temperatura vode je uvijek barem dvadeset pet stupnjeva Celzija,
pa se može plivati preko cijele godine. Na plaži nikad nije dosadno,
stalno se povlače mreže, piroge odlaze i dolaze. A naša ružičasta
kuća se izdignula iznad svih ostalih i vidi se nadaleko.

Jako je dobro namještena, a osobit luksuz za lokalne prilike su

unutrašnji zahod i kupatilo. Septička jama je napravljena po
najboljem evropskom dizajnu, sa tri odvojene komore, filtrom,
odvodom i oduškom. Engleska zahodska školjka je duboko ukopana
u beton i ne miče se. U prizemlju je velika kuhinja, a drvene
363
stepenice vode na kat. Na katu je soba i manja prostorija za
spremište odjeće.

Ormare tek trebamo kupiti. Fabiola ima previše odjeće složene u

kartonskim kutijama, plastičnim kantama i korpama. Također koristi
moju veliku oštećenu putnu torbu za smještaj odjeće.

Popodne odem samoinicijativno prijaviti krađu policiji:

-Gdje ti je izvještaj? Bez njega ne znamo šta se dogodilo.

Gradonačelnik ti ga može napraviti.

Odem do Klementa, zatim tražimo načelnika. Vrti glavom i sumnja

na moju dragu koja je najbolje znala moj program. Antso joj je
prijatelj i sve je mogla organizirati. Klement isto tako razmišlja.
Gradonačelnik pošalje dva pomoćnika u nedaleko selo po Antsoa, ja
platim troškove.

Izgubimo dan i po dok prijavimo policiji i privedemo sumnjivca na

ispitivanje. Na njima da mu iznude priznanje. Ukradene stvari su već
tko zna gdje ili dobro skrivene. Gradonačelnik ima jedan prijedlog:

-Ovakve slučajeve najbolje rješava vidovnjak koji živi na selu, rješava

najteže policijske slučajeve.

-Hmmmm, možda, ali sutra ujutro putujem.

-Možeš ostaviti sto pedeset tisuća i imat ćeš rezultate kad se vratiš.

Nakon razmišljanja za i protiv, odlučim ostaviti novac i prepustiti

slučaj policiji, gradonačelniku i vraču/vidovnjaku, pa šta bude.
Uvečer pred spavanje mi kaže moja draga:

-Dragi, imam još jednu lošu vijest.

364
-Šta je sad draga?

-Pojavila mi se mjesečnica.

-Kako to, tri su izostale, a sad se pojavila?

-Ne znam, nemamo sreće, tako sam željela to dijete.

-Draga, to je Božja volja, moramo nešto i njemu ostaviti da odlučuje,

bit će druge prigode.

-Nadam se, ali me ovo već brine da nikako ne možemo napraviti

dijete.

-Znači ovaj put nema male Adele, ali nemoj da te to pokoleba. U

krajnjem slučaju već imam dvoje djece, a ti imaš sina Tuvu, uvijek ga
možemo zvati da živi s nama.

-Dragi, šta se tiče Tuvu, moram te malo ispraviti. Tuvu je moj sin, ali
nije plod moje utrobe.

-Kako sad to? Kao da mi govoriš neke citate iz Biblije? Da nije začet
po Duhu Svetomu?

-Ovako se dogodilo. Imala sam sestru blizanku, znaš li šta je to

blizanka?

-Znam, kako ne bih znao, ali mi to nikad nisi rekla.

-Čekaj da ispričam. Ta moja sestra Mariola je vrlo rano ostala trudna

i umrla je prilikom poroda. Bila je tinejdžerka i išla u školu. Svih nas
je ta tragedija duboko potresla, bio je pravi šok, a osobito za moju
mamu. Vidiš kako brine o meni da mi se nešto ne dogodi. Mama je

365
jednostavno dodijelila Tuvu meni. Pripada mi i trebam brinuti o
njemu, ali ga nisam rodila.

-Imaš li kakve fotografije? Može li se o tome pričati s tvojom

mamom?

-Nikako! Njeno ime se nikad ne smije spominjati!

-Zašto?

-Zato šta to donosi lošu sreću i urok. Naravno da nitko od nas ne

može zaboraviti Mariolu, ali nikad je nitko ne smije spomenuti.
Starih fotografija nemamo, tada nismo ni razmišljali o fotografijama.

-Jeste li bile identične?

-Da, skoro identične, bila je nešto viša od mene.

-To je vrlo tragična priča. Tek sad mogu donekle razumjeti tvoje na
momente iracionalno ponašanje. Zašto mi nisi prije rekla? Prvo si
lagala da nemaš dijete, pa si lagala da imaš, a sad ga opet nemaš.

-Samo sam slijedila mamine upute. Kad je mama rekla da je Tuvu

moj sin, onda je moj sin. Dakle, ni u jednom trenutku ti nisam lagala
šta se njega tiče.

-Znači ovako; nemaš dijete iz svoje utrobe i sad stvarno želiš sa

mnom?

-Tako je! Želim tvoje dijete!

-Malo mi je čudno da nikako ne možeš zatrudnjeti. U redu, ja sam

star, ali sve ovo vrijeme si se jebavala i s mladima. Kako nisi
zatrudnjela s Lucianom ili Bamom?

366
-Nisam htjela s njima zatrudnjeti.

-Šta to znači? Ne vjerujem da si upotrebljavala zaštitnu gumicu. To

nije ovdje običaj na Madagaskaru.

-Uvijek sam pazila na plodne dane i samo sam se s tobom jebavala u

plodne dane.

-To nije pouzdano. Vrlo lako se zatrudni izvan plodnih dana. Jedino
logično objašnjenje je da si imala jedan ili više abortusa koji su
uzrokovali neplodnost ili teškoće u začetku trudnoće.

-Rekla sam ti da nikad nisam imala abortus.

Ovo izgovori neuvjerljivo, ne vjerujem joj ovaj put. Trebalo bi ići na

specijalističke preglede, a ja nemam povjerenja u malagašku
medicinu. Kad bismo došli do Hrvatske, obavili bismo sve preglede.
Zadnja mi je večer s mojom dragom prije mog puta sutradan ujutro
u Tamatave, prekosutra letim avionom u Adis Abebu i Frankfurt. I
baš danas joj se pojavi mjesečnica. Nema pravde na svijetu!

-Draga, sutra putujem rano ujutro. Moram biti sutra navečer u

Antananarivo.

-Dragi, išla bih i ja s tobom u Tamatave, ali ujutro u osam imam

zakazano u policiji.

-Znam, na žalost ne možeš sa mnom. Treba se to riješiti s policijom,

ionako sve ide sporo.

-Dragi, policija neće ništa naći. Moramo se pomiriti s gubitkom i biti

drugi put oprezniji. Svi ovi razgovori su uzalud. I nisi smio dati novac
gradonačelniku, on će uzeti sebi.

367
-Ne znam, pokušavam nešto dok još ima nade.

-Dragi, koliko te dugo neće biti?

-Obično odem mjesec dana. Ali mi u studenom dolazi sezona branja

maslina. Trebam više vremena.

-Nemoj mi reći dva mjeseca, jer onda moram naći drugoga za seks,
barem privremeno.

-Ako bih odsustvovao mjesec i po, je li to u redu? Možeš li

kontrolirati svoje hormone?

-Mjesec i po mogu izdržati, dva mjeseca ne bih mogla.

-Dobro, onda smo se dogovorili.

-Kupi mi riže, ulja, soli, šećera, drvenog ugljena, svijeće voštanice i

ostavi nešto novca.

-Draga, dvaput sam odlazio i ostavljao novac, dvaput si me varala i

išla na St Marie. Šta će biti sad?

-Dragi, ovaj ću ti put biti vjerna. Bit ću sa Larisom, kuhat ćemo svaki
dan. Neću na St Marie.

Ujutro se ustanemo po mraku i krenemo na autobusnu stanicu.

Moja draga sjedi i priča sa mnom sve do polaska. Osjećam da me
voli, teško mi je zamisliti da bi organizirala pljačku. U kontaktu smo
telefonom sve do polaska aviona.

Bez problema stignem do Frankfurta, gdje se ukrcam na vlak do

Berlina. Smještaj mi je rezerviran u Berlinu za pet dana. Posjetim
odmah sutradan malagašku ambasadu, gdje imam ovakav razgovor:

368
-Gospodine, vi ste građanin Hrvatske i Australije i tražite
rezidencijsku kartu za Madagaskar. Ali ova ambasada u Berlinu nije
nadležna za Hrvatsku.

-Kako nije? Tako su mi rekli u Rimu. A na Internetu nema nikakve

obavijesti o tome.

-Po našoj unutarnjoj raspodjeli posla, za Hrvatsku je nadležna

ambasada u Moskvi.

-Kako Moskva? Ne može biti, najbliže Hrvatskoj je Rim, pa Berlin.

Kako smo potpali pod Moskvu koja je udaljena tisućama kilometara.
Bacili ste nas u Varšavski Pakt.

-Takva nam je raspodjela posla.

-Ovo mi je četvrta malagaška ambasada. Prvo Pretoria, pa Adis

Abeba, Rim i Berlin. Sad moram još posjetiti i Moskvu. Tko zna gdje
će me poslati odande?

-Ne morate osobno putovati u Moskvu. Pošaljite dokumente

poštom!

-To je isto tako nepouzdano i komplicirano. Dobro, ako baš moram,

posjetit ću i Moskvu. Ionako nikad nisam bio tamo. Ali pogledajte
moje dokumente, molim vas. Imam li sve šta treba?

-Uglavnom imate, ali dvije vam stvari nedostaju. Morate imati

otvoreni račun u malagaškoj banci i potvrdu o stanovanju, gdje ćete
stanovati ili plaćati stanarinu.

-Ne trebam iznajmljivati stan. Izgradili smo kuću i živimo u našoj

vlastitoj kući.

369
-Dobro, ali vam i za to treba potvrda. Vaša supruga treba potpisati,
odnosno vlasnik kuće i izjaviti da ćete živjeti s njom na toj adresi. Sve
to treba potpisati i pečatirati u općini.

-Znači, još samo te dvije stvari i trebao bih dobiti rezidencijsku

kartu?

-Da, tako bi trebalo biti.

Kad sam već u Berlinu, treba vidjeti Berlinski Zid, Brandenburška

vrata i druge znamenitosti. Vozim se podzemnom željeznicom i
uglavnom sam uokolo Alexander Platza. Upravo se održava
Oktoberfest, jedu se kobasice sa senfom i pije točeno pivo iz krigli. U
Berlinu kupim novi telefon iPhone8, trenutno najbolji na tržištu i
novi laptop, neću zbog lopova gubiti moral.

Snimim stotinjak fotografija umjetnički oslikanih dijelova Berlinskog

Zida. Šećući tako uz taj moderni povijesni spomenik koji je obilježio
čitavo dvadeseto stoljeće, mora se razmišljati o administrativnim
podjelama čovječanstva i neslobodi kretanja po kugli zemaljskoj.
Zidova više nema, ali ima previše granica, bodljikave žice i zahtjeva
za vizu. Sve to većina ljudi podržava, nažalost previše je terorizma.

U Betini me dočeka puno posla. U tri mjeseca je narasla šikara oko

kuće, treba kositi, guliti i kopati. Stalno sam zaposlen, nemam
vremena ni za šta. Čeka me i vjenčanje mog nećaka. Tom prigodom
mi dolazi sin iz Kopenhagena. Nismo se vidjeli koju godinu i baš se
možemo napričati, iako ostaje svega dva dana. Dobro smo se
organizirali, iskoristili vrijeme i posjetili neke znamenitosti.

Plan je bio da se vratim za mjesec i po dana. Imao sam namjeru brati

masline na otoku Kornatu, sad već razmišljam drugačije. Mislim se;

370
šta mi je važnije, masline ili žena? Naravno – žena! U tom slučaju ću
se vratiti ranije i iznenaditi je. Strah me da ne dovede kakvog jebača
u našu novu kuću, svašta mi pada na pamet. Nisam ni potpuno
siguran da je prekinula s Lucianom.

Logično, ako se sastajala s njim dok sam bio tamo i dok je kuhala
ručak, normalno je očekivati da će se još lakše i bolje sastajati kad
mene nema. Sve do krađe telefona su bili u telefonskom kontaktu
svaki dan. Skrivala je njegov broj telefona pod drugim imenima, ali
sam uvijek pronalazio. Stalno mi je tvrdila da je prekinula s njim, ali
nema iza sebe baš neku povijest vjerodostojnosti.

Nekad otvoreno laže, nekad je preiskrena, nikad ne mogu biti

siguran. Postavlja se pitanje šta bih napravio kad bih je našao s
drugim jebačem? Pošto nikakvo nasilje ne dolazi u obzir, mogao bih
samo galamiti, okrenuti se i napustiti je zauvijek. U tom bih slučaju
znao potpunu istinu i bilo bi mi lako donijeti takvu odluku. Morao
bih se pomiriti s emotivnim i financijskim gubicima.

Kao da ne znam potpunu istinu i sada; moja draga je uvijek

nevjerna! Rezerviram avionske karte da se pojavim dva tjedna
ranije. Ne može me spriječiti niti osobito opasna epidemija kuge na
Madagaskaru, ove godine najopasnija u zadnjih pedeset godina.
Kuga je endemična na Madagaskaru i sezona kuge se poklapa sa
sezonom iskapanja kostiju predaka od listopada do veljače.

Taj običaj je nemoguće iskorijeniti usprkos svoj evidenciji. Ove

godine je kod jednog bolesnika kuga prešla u plućni oblik, koji se
lako prenosi u gradovima, kao šta se prenosi gripa. Taj bolesnik se
ukrcao na autobus u Tamatave, gdje se kuga proširila. Najviše je
slučajeva u Antananarivo i Tamatave, oba grada kroz koja moram
proći. Već ima više od stotinu mrtvih i broj se penje svaki dan.
371
Ove godine masline rode kao nikad u betinskom polju. Prihvatim se
berbe i režem grane motornom pilom. Ima previše posla i na pet-
šest stabala s kojih dobijem nešto preko trideset litara ulja. To je
više nego dovoljno za naše godišnje potrebe. Vraćam se na
Madagaskar kod moje žene. Imam čudne vizije; moja draga se jebe
u mojoj lijepoj kući na mom lijepom krevetu.

Imam ključ od kuće, ući ću i uhvatiti ih na djelu, a onda je sve

gotovo. Za vrijeme odvojenosti svašta čovjeku padne na pamet,
najbolje se nikad ne razdvajati, ovo je samo mučenje. Trebam hitno
Fabioli napraviti putovnicu i sebi rezidencijsku kartu, tako da
putujemo zajedno. To jest, u slučaju da je ne nađem s jebačem.
Dopisujemo se, šaljemo jedno drugome lijepe poruke, ali tko joj
može vjerovati?

-Vadko, volim te.

-Draga, jesi li dobro? Je li sve u redu? Volim te!

-Vadko, dobro sam, ali laptop se nije našao. Nedostaješ mi bb, puno
te volim! Spavam sama u kući.

-Draga, zašto sama? Dogovorili smo se da spavaš sa sestrom.

Nedostaješ mi, volim te!

-Dragi, volim te! Ti si mi broj jedan!

-Tko je broj dva?

-Nema broja dva, vadko, samo ti, bb.

-Volim te, draga, mislim na te svaki dan.

-Dragi, nemam telefona, koristim Ritin telefon.

372
-Dobro, draga, da si s curom.

-Vadko, nisam maditra (preljubnica), samo pričam s njom. Vadko,

kad ćeš doći, bb? Želim doći u Antananarivo kad dođeš!

-OK, draga. Kad dođem, napravit ćemo Adelu.

-Kkkkkkkk, da dragi.

-Nemoj ići na St Marie, draga!

-Neću, s mamom sam i sa sestrom.

-Vrlo dobro, draga. Volim samo tebe i nikoga drugog.

-Mandenga, vadko.

-Vadko, ne lažem. Moje srce kuca samo za te. Draga, pričaš li sa

Lucianom?

-Ne. Završila sam s njim.

-OK, draga, ti si moja ljubav, moja žena, moj život, moje sve. Kad se
vratim, napravit ću struju u kući.

Ništa me ne iznenadi kad dođem na aerodrom u Antananarivo, a

moje torbe nema. Previdio sam jedan detalj, u torbi mi je malagaški
novac za platiti vizu. U dva sata poslije ponoći sam na aerodromu
bez torbe i bez novaca. Bankomati u zračnoj luci primaju samo Visa,
a ne Master Card. Prijava nestanka torbe je dugotrajna procedura.
Dok sve obavim, osoblje je otišlo kući spavati.

Slijedeći avion dolazi tek u devet ujutro. U zgradi zračne luke nema
nikoga, ni osoblja imigracije ni policije. Lagano se šuljam, dok ne

373
kliznem kroz vrata vani u noć. Imam samo moj ruksak i Master Card.
Sad sam ilegalni useljenik na Madagaskaru, eto šta sam doživio! Zar
mi je i to trebalo? Sreća da je zračna luka nadomak gradića Ivato, pa
mogu pješke do banke, jer nemam novca za taksi.

Sad kad sam prošao tu prepreku, moram naći sobu gdje me neće
pitati putovnicu i vizu. Znam takvo mjesto; jeftino prenoćiste “Care
of 39“ gdje se smjestim i odspavam. Popodne se vratim u zračnu
luku napraviti vizu. Službenik sa šaltera me odvede na policiju. Kad
im ispričam priču, vjeruju mi i odobre izdavanje vize. Jedan problem
je riješen, drugi ostaje do daljnjega, torbe još uvijek nema.

Ništa u Africi ne ide glatko, pa tako ni jednostavan problem

izgubljene prtljage. Moram čekati i biti strpljiv. Vraćam se iz zračne
luke pješke i na autobusnom stajalištu naiđem na grupicu mladih
cura kojima je samo do zafrkancije s vazaha. Jedna od njih mi kaže:

-Ja bih se udala za tebe.

Pružim joj ruku, žurno je zgrabi, ustane se i pođe sa mnom u

nepoznato. Nije neka ljepotica, ali tko zna? Možda bi mi mogla
postati odana družbenica? Njene prijateljice ostanu smijući i
zafrkavajući se.

-Kako se zoveš?

-Olga.

-Gdje živiš?

-Ovdje u Ivatu.

-Stvarno bi se udala za mene?

374
-Da, zgodan si mi.

Dođemo do hotela, uđemo u sobu i počnemo se ljubiti. Sviđa joj se,

pa je uhvatim za krupne sise. Legnemo na krevet. Mjesec dana
nisam jebavao dok sam bio na putu. Prirodno da se uzbudim i da
sam željan. Nadražim joj nabubrenu pičku, pa je obližem. Onda je
usmjerim da mi popuši kurac i to je tako slatko amaterski napravila,
sluša me. Sve ide svojim prirodnim tijekom, pa joj ga stavim unutra.

Dobro promiješa svojom debelom guzicom. Lijepo je isprčim i

ostanemo zagrljeni na krevetu. Malo zadrijemamo, pa sve
ponovimo. Nehotice je uspoređujem s mojom dragom. Sve je OK,
sve je standardno, ali nema one strasti ni slasti. Ni tijelo joj nije tako
napeto i uzbudljivo kao u moje drage.

-Moram sad kući.

-Zašto moraš? Ostani kod mene spavati.

-Moja obitelj ne zna gdje sam, a ne mogu prenoćiti s tobom.

-Dobro, dođi ujutro u devet.

Dam joj nešto novca za džeparac, kako je ovdje uobičajeno. Ovo se

ne smatra prostitucijom. Smatra se da djevojke imaju povećane
troškove kozmetike i odjeće. Zaslužuju nekakav poklon od
muškaraca, koji obično imaju bolje prihode. Poljubimo se i ode
svojoj obitelji. Sutradan ujutro nije došla kako smo se dogovorili, a
telefona nema. Uzalud je pogađati razloge, nemoguće je pogoditi.

Odem ponovo u zračnu luku, ovaj put sam bolje sreće. Torba je
stigla neoštećena, sve mi je unutra. Izgubio sam dva dana, ali sam
zadovoljan. Spremim se i uputim dalje, nema smisla čekati i tražiti

375
Olgu. Sutradan ujutro rano krenem autobusom za Tamatave, tamo
se nisam zadržao ni dvadeset minuta, već sam na putu za
Soanierana Ivongo. Na putu prođemo dvije liječničke zasjede zbog
kuge.

Svim putnicima mjere temperaturu laserskom metodom.

Međunarodna zajednica se uključila u borbu protiv epidemije,
osigurali su sredstva i poslali ljude na teren. Stignem u Soanierana
Ivongo nešto prije ponoći. Smjestim se u bungalov, uzmem ključ od
naše kuće i odmah se uputim tamo.

Vrlo sam uzbuđen, srce mi dršće pri pomisli šta bih mogao zateći.
Ovo su trenuci odluke. Dođem do kuće, koristim svjetlo sa telefona i
otključavam vrata. Međutim, ključ uopće ne ulazi u bravu. Šta je sad
ovo? Da nije promijenila bravu? Možda baš radi ovoga? Naslutila je
da bih je mogao iznenaditi? Još se neko vrijeme vrtim okolo,
provjeravam ostala vrata i prozore, ali očigledno mi nema ulaza.

Moguće da je večeras u disku, petak je. Najčešće se vraćamo

petkom oko dva ujutro, ali sad nisam siguran. Ne da mi se čučati u
mraku kao lopov, kad ne znam hoće li doći ili ne. Odlučim se vratiti u
bungalov i doći ujutro u šest, ne vjerujem da će se probuditi ranije.
Dođem ujutro i čekam, uto se pojavi Nirina i veselo me pozdravlja.
Pokušam je ušutkati, ona ne razumije šta je u pitanju.

Doziva Fabiolu, a kako se nikako ne javlja, zaključimo da se već

ustala i krenula kod mame. Uputimo se ja i Nirina kod Fabioline
mame. Šta da radim, već su mi propala dva stupnja iznenađenja.
Sretnemo moju dragu na putu samu i iz njene reakcije zaključim da
sam sumnjao bez razloga. Vesela je da sam se ranije vratio i ljubi
me. Sva je slatka i malecka. Zagrljeni se javimo njenoj obitelji i
uputimo kući.
376
-Draga, šta se dogodilo s bravom? Zašto mi ključ ne otvara?

-Razbijena je, treba je promijeniti.

-Kako se to moglo dogoditi?

-Ne znam, jedan dan sam zaključavala i nešto je puklo unutra.

Vjerujem, jer je to jeftina brava kineske proizvodnje. Otvorim torbu i

dam joj sve poklone s puta, bagatelnu polovnu odjeću iz Berlina,
oduševljena je. Očekujem da ćemo se dobro izjebati, ali ima
mjesečnicu. Kakve sam jebene uklete sreće, uvijek je ima, kad
odlazim i kad dolazim. Provedemo cijeli dan i noć zajedno, sretni da
smo opet skupa nakon toliko vremena.

Tako se nastavi i sutradan ujutro odlaskom na pijacu i kuhanjem

ručka. Popodne mi kaže moja draga:

-Dragi, idem u veliku dvoranu, djeca imaju koncert. To te ne zanima,

ali ako me trebaš, naći ćeš me.

Nakon krađe naših telefona, moja draga više nema telefona, pa se

ne možemo dozivati. Koristi se mojim i nosi ga sobom. Pustim je da
ide, ali se uputim u dvoranu petnaest minuta iza toga. Platim
ulaznicu, ples još nije ni počeo, a nje nema nigdje. Odem joj do
mame i sestre, nema je ni tamo. Nervozno sjedim ispred dvorane,
čekajući da se pojavi. Dođe njena mlađa sestra i dade se u potragu.

Sve je uzaludno, nestala mi je bezobrazno drugog dana nakon mog

povratka. Vrati se kući sa mlađom sestrom sva vesela i zafrkavajući
se, a ja sam na rubu živaca. Dva sata je nije bilo.

-Tako mi nestaješ drugog dana nakon mog povratka.

377
-Nisam nestala, ples nije bio počeo, pa sam se prošetala.

-Gdje si šetala?

-Ulicama, svugdje sam bila.

-Nema toliko duge šetnje u Soanierana Ivongo. Sve su do

dvadesetak minuta.

-Pričala sam sa prijateljicama.

Nije mi ugodno i dvostruko sam sumnjičav; kontroliram telefon. Je li

još uvijek u kontaktu s Lucianom ili je Lisa u gradu ili je u pitanju
neka treća osoba? Vidim da se jedan broj često pojavljuje:

-Tko ti je ovo?

-To je Elio.

-Zvuči kao Lisa. Ako je Lisa, reci mi, nisam ljubomoran na nju.

-Da, Lisa je.

Nastave se njeni nestanci. Jednu večer je nema sat vremena. Kaže

mi da je bila na piću sa dvojicom prijatelja. Provjerim u lokalu,
odgovore da nije bila. Jedan dan joj sam pružim priliku da nestane.

-Draga, trebamo ići u Fenerive Est!

-Zašto?

-Hoću da kompletiraš svoj dosje za putovnicu. Hoću da se to dovrši.

-Ali, dragi, rekao si da nikad nećeš platiti kulikuli (mito).

378
-Rekao sam, ali hoću da se to dovrši, sad kad znam priču o lažnom
datumu rođenja na osobnoj karti.

-Dobro, ali za to napraviti, moram ići sama u Fenerive Est.

-Ne možeš sama, ne dolazi u obzir.

-Onda se ovaj dosje ne može napraviti.

-Dobro, onda pristajem, otiđi sama i to napravi. Dat ću ti novac za

kulikuli.

Nestane cijeli dan s mojim blagoslovom, novcem i telefonom. Vrati

se s potvrdom, potrošila je novac i tko zna gdje je bila. Još jednu
potvrdu treba napraviti u Tamatave i s tim se može podnijeti molba
za putovnicu. Slijedećih dana nastavi nestajati, sve su maske pale.
Više ništa ne krije, još uvijek je s Lucianom. Bila je s njim cijelo
vrijeme puta u Hrvatsku. Telefonom se čuju nekoliko puta na dan.

Elio/Lisa je ustvari Lucian. Ne znam šta ću, a ne zna ni njena obitelj.

Znali su, ali su krili od mene. Pristižu informacije; kuhar je u
restoranu Le Fumet na izlazu iz grada, dvadeset šest mu je godina,
ima tri djevojke. Roditelji mu nisu živi, odgojila ga je teta.
Specijaliziran je za žene udane za vazaha, profesionalni je đombilo.
Jedan je brak razvrgnuo, a drugi par mu plaća mjesečnu
otpremninu.

Bio je zaposlen kod njih u kući, pa je postao nepoželjan. Iako su

informacije neprecizne, očito ima iza sebe financijske uspjehe, šta
mu omogućuje impresionirati nove žrtve. U svom biznisu obilato
koristi crnu magiju i uroke. Fabiolina mama se boji da je Fabiola
ureknuta i da joj je teško bilo šta dokazati. Želim je napustiti, njeni

379
me roditelji mole da je ne napuštam i da je zajednički iščupamo iz
zla.

Neće ni da čuju za Luciana najviše zbog njegove tri djevojke, Fabiola

mora ostati sa mnom. Šta se mene tiče, ne želim je prisiljavati protiv
njene volje. Ako ga voli, nek živi s njim, samo da ne koristi moj
novac. Zato joj potpuno ukinem džeparac. I dalje kupujem sve na
pijaci za hranu. Gotovinu dajem samo za jebanje. U ljubavnoj vezi je
to jako ružno, ali je jedino praktično rješenje.

Veza nam je ionako degradirana njenim postupcima, više se ne

može nazivati ljubavnom. Stalno uzima moj telefon i sigurno ga
koristi da se sastane s njim i onda izbriše zapis, naučila se. Ne mogu
nikako vladati s njom, kao da ju je sam Sotona obuzeo. Jedan dan se
vrati kući bez telefona.

-Gdje mi je telefon?

-Kod prijateljice.

-Nećeš mi ostavljati telefon kod svog jebača! Hoću telefon natrag!

Uzmem ga i ne dam više u ruke, ali je to neizvedivo. Uvijek nađe

način da me prevari. Borba oko ljubavnika se prenese na borbu oko
novca i telefona. Sve dok jedno jutro ne dođe plačući iz skitnje.

-Šta je bilo, draga? Je li te tko tukao?

Ništa ne odgovara, legne na postelju i nastavi ridati gorke suze.

-Je li otac vikao na te? Ne brini, neće on vikati, razgovarat ću s njim.

-Otišao na selo, nema ga.

380
-Onda šta se dogodilo da tako plačeš? Moram znati!

-Ništa, tako mi je došlo, razmišljala sam o svemu.

Pravu istinu doznam od Nirine:

-Lucian je proveo noć sa Soa. Fabiola ih je zatekla ujutro.

-Dobro, ali Lucian ima tri djevojke. Kako može biti sad ljubomorna
na ovu?

-Teško je objasniti. Fabiola zna da ima druge cure, ali ovo je valjda
bilo neplanirano i previše za nju. Soa je Larisina prijateljica, možda i
to ima neke veze.

Kad sam došao kući, zateknem Fabiolu i Larisu. Zaplešem radosni

ples po kući i zapjevam:

-Lucian je jebavao Soa, cijelu noć je Lucian jebavao Soa. Soa je

Lucianova žena.

Fabiola i Larisa me gledaju razrogačenih očiju.

-S kim si bio, s kim si pričao?

-Priča se po gradu, svi pričaju. Platim kad mi treba kakva

informacija.

-Dragi, treba mi odmor. Želim da odemo negdje.

-Oho, trebaš liječiti ranjeno srce? Znači, đombilo te varao s drugom?

Sad znaš kako se ja osjećam.

-Želim sve zaboraviti i negdje se maknuti.

381
-Hoćeš li da idemo u Mananaru? Tamo nisi nikad bila.

-Ne, ipak bih radije na St Marie.

-Ne volim St Marie, tamo imaš previše poznatih.

-Nema sad nikoga poznatoga tamo.

-Ako trenutno nema poznatih Francuza, Lisa je uvijek tamo, a u

hotelima ima puno vazaha.

-Lisa me ne zanima. Htjela bih da Larisa ide s nama da mi pravi

društvo.

-Ja sam ti najbolje društvo. Tko će Larisi platiti putne troškove? Znaš
da ona nikad nema novaca.

-Dragi, samo joj posudi za kartu do tamo.

-Kako će vratiti?

-Ništa ne brini! Tamo je čekaju mušterije, odmah će ti vratiti, nemaj

nikakve brige.

-Drago mi je da te Lucian prevario i da se želiš maknuti i zaboraviti.

Ali ne volim ovaj plan sa Larisom.

-Sestra mi je, s njom mi je najbolje pričati i pruža mi najbolju

moralnu podršku.

-Ako ćemo tako, imam neke uvjete. Nećemo uzimati skuter, neću da
mi opet nestaješ. Uzet ćemo smještaj u Ambodifotatri. Broj dva –
moraš biti uvijek sa mnom, ne smiješ nigdje sama.

-Dobro, dragi, pristajem.

382
Sutradan krenemo brodom na St Marie. Smjestimo Larisu kod Nine.
Očekivao sam da će se odnos između mene i Fabiole znatno
popraviti, to se ne događa. I dalje nema nikakvu potrebu za spolni
odnos, stalno se svađamo oko svega. I dalje održava telefonski
kontakt s Lucianom.

-Draga, ponadao sam se da si prekinula s Lucianom.

-Koji je tvoj problem? Uvijek pričam sa svojim bivšima, takva sam.

Pričat ću i s tobom kad prekinemo.

-Mislio sam, kad te on tako prevario, da je to gotovo zauvijek.

-Koji je problem ako muškarac prevari ženu? To radite svakodnevno,

to je dio vašeg karaktera.

Zaboravio sam da Fabiola sve lako obeća dok se ne dočepa cilja, a

onda pogazi sva obećanja. Sad inzistira na iznajmljivanju skutera. Ne
mogu se braniti i iznajmimo skuter, iako smo u Ambodifotatri i sve
nam je nadomak hoda. Isto poslijepodne se želi voziti sama na
skuteru.

-Zaboravila si uvjete koje sam ti postavio. Ne možeš ići sama da ne

znam gdje si i s kim se jebeš.

-Dragi, vratit ću se za pola sata. Moraš imati povjerenja u mene!

-Ali nemam! Pola sata je dovoljno za jebanje. Mogu s tobom i

problem je riješen.

-Moram ići sama. Želim ići na “Il de Madame“ i sama razmišljati o

životu.

383
Il de Madame je mali otočić, pola sata hoda južno odavde. S jedne
strane je spojen nasipom i cestom preko nasipa, a s druge strane
mostom, koji omogućuje cirkuliranje plime i oseke u zaljevu. U tom
su zaljevu nekad boravili pirati, bilo im je omiljeno boravište i
zaštićena luka sa prijateljski raspoloženim domorocima. Mnogi su
zasnovali obitelji s domaćim ženama i ostavili potomstvo.

Pustim je da ide sama, ali odmah uzmem tuk tuk da me vozi na Il de

Madame. Naravno, nigdje je nema. Šta sam, budala jedna, mogao
drugo očekivati? Šećem uzduž i poprijeko otočića, nema od nje ni
traga ni glasa. Pješke se vraćam i prevalim pola puta, kad evo moje
drage ispred mene na skuteru.

-Gdje si? Svugdje te tražim.

-Išao sam na Il de Madame sa tuk tuk, ali te naravno nisam našao.

Opet si lagala.

-Vratila sam se u bungalov La Polina, a tebe nema. Sjedni iza mene!

Vozimo lošim neasfaltiranim putem na drugu stranu otoka. Prilično

mi je jasno kamo smo se uputili.

-Idemo u selo kod Lise?

-Da.

-Zašto mi nisi rekla? Mogli smo odmah ići zajedno. Lisa mi je

prijateljica, nisam ljubomoran na nju.

-Dobro, ali ostavit ću te kod resorta Boraha. Neću da joj uznemiruješ

roditelje.

384
Iskrca me kod resorta. Ne da mi vrag mira, nego prošećem do
parkiranog skutera i razgledam okolinu. Jedan momak mi pokaže
pravac kamo je otišla, ali zaista ih ne želim uznemiravati. Vidim
siromašne kolibice, neočekivano mjesto lezbijskih aktivnosti. Fabiola
se nije dugo zadržala i vratimo se natrag.

-Sad vidim zašto si se vratila po mene. Ovo nisi mogla nikako izvesti
u pola sata.

-Dragi, samo sam je htjela vidjeti i pričati s njom. Ljubavi više nema,
ne trebaš biti ljubomoran.

-Mogla si mi odmah reći. Najgore mi je kad se skrivaš i nestaješ.

St Marie je loš izbor, a još je gore šta smo doveli Larisu. Imam
vanredne troškove, a ometa nam jebanje. Iako noći kod Nine, torba
s odjećom je kod nas, mota se po bungalovu, koristi kupatilo,
presvlači se i spava poslijepodne na podu. Dođemo do kritične
točke; tri dana bez jebanja. Svađamo se oko novca, telefona i
skutera. Fabiola je agresivna, otima mi telefon i ključ od skutera.

U guranju mi uspije ukrasti modem za Internet koji koristim na

laptopu. Branim se i u tom je izguram izvan bungalova i zaključam
vrata. Dođe s druge strane na prozor i povuče zavjesu, tako da
iščupa nosač zavjese iz zida. Sreća da ne može ući, jer su željezne
rešetke na prozoru. Bijesna je:

-Daj mi barem cipele i osobnu kartu!

-Daj ti meni modem!

-Modem nećeš dobiti!

385
-E, onda idi bosa!

-Pusti me unutra!

-Dođi nakon dva sata, malo se ohladi! Previše si bijesna.

-Ozlijedio si mi zglob na ruci.

-Nisam ja tebe napadao nego ti mene. Telefon je moj, novac je moj i

skuter sam ja iznajmio i platio.

Kasnije se vrati, smirila se, Larisa je tu, pa ne može onako divljati.

Izađu vani u disko. Nakon sat vremena idem i ja pješke. Kad sam
došao tamo, sve je zatvoreno. Gdje su mogle otići? Večeras Wawa
ima koncert na Il de Madame, ali nemaju dovoljno novca za ulaz.
Vratim se i čekam je uzaludno do dva ujutro. Kad je nema ni u dva,
ne ostaje mi drugo nego spavati. Ujutro kuca na vrata u pet.

-Gdje si bila?

-Na koncertu Wawa.

-Sad se dolazi kući, u pet ujutro?

-Plesala sam cijelu noć i koncert je trajao sve do sada.

-S kim si bila?

-Sama, Larisa je otišla spavati.

-Ne znam, samo znam da te cijelu noć nije bilo kući i da si se mogla
jebavati cijelu noć.

-Dragi, ostavi sad ljubomoru, gladna sam! Kupi mi čokoladni kruh i

jogurt u slastičarni Choko Pain!
386
-Ne vjerujem da je otvorena u ovo vrijeme.

-Otvorena je, prošla sam pokraj, nisam mogla ništa kupiti jer nemam
novaca. Sav novac sinoć sam potrošila na ulaznicu i parkiranje
skutera.

Pojede doručak i zaspe. Zaspem i ja koji sat dok se ne pojavi Larisa

na vratima. Glupa je i bezobrazna, ne shvaća da Fabiola nije spavala,
budi je i odoše vani. Poslije ručka pričam sa mojom dragom:

-Draga, očekivao sam da će se nešto popraviti kad prekineš s

Lucianom, ali se ništa ne popravlja.

-Problem je u tebi. Ne daš mi novac, kako misliš da ti dajem potpunu

ljubav na taj način?

-Kako ti ne dam novac? Znaš li koliko je ovaj izlet? Prijevoz, smještaj,

hrana u restoranima, piće i ostalo? Da ne spominjem Larisu. Rekla si
da je mušterije čekaju na St Marie, ali od toga ne vidim ništa. Vas
dvije se lijepo provodite mojim novcem, a Larisa mi je ništa nego
parazit.

-Muž si mi, a osjećam se kao da radim za te. U domaćinstvu žena

gospodari novcem, a ti držiš sav novac kod sebe i meni daješ samo
pomalo.

-Ja prije svega nisam zadovoljan učestalošću spolnih odnosa. Želim

jebati kad hoću i kad mogu!

-Kad bi ja gospodarila novcem, bilo bi tako. Ovako nemam volje.

-Draga, nisam zadovoljan tvojim stalnim preljubima, kad ćeš

prestati? Kad ćemo biti samo ja i ti?

387
-Pa evo, sad smo. S Lucianom sam prekinula i neću više imati
drugoga.

-Ali, sinoć te nije bilo cijelu noć. Tko zna s kim si se jebavala?

-Dragi, nisam. Samo sam plesala sama i nedostajao si mi.

-Ozbiljno razmišljam da prekinem s tobom!

-Ako prekineš, naići će drugi. Nikad nisam bez momka! A ti ćeš

tugovati za mnom do kraja života.

-A ti za mnom?

-Uzet će mi tjedan dana da te zaboravim.

-Ako prekinem s tobom, šta bi bilo s kućom?

-Dovela bih drugoga u kuću. Šta da radim? Ako me zaista napustiš, a

muškarci su uvijek takvi, život teče dalje. Moram nekako nastaviti
živjeti.

-Ne dolazi u obzir da dovedeš drugog!

-A kako bi to riješio?

-Ako nađeš drugoga, otiđi živjeti kod njega. Našu kuću možemo
prodati.

-Prodaja nikad ne dolazi u obzir, jedino možda iznajmljivanje. Ako

me napustiš i odeš, kuća je moja i mogu raditi s njom šta hoću.

-Ako dođe drugi vazaha, mora mi isplatiti kuću. Samo šta nijedan
neće doći u Soanierana Ivongo.

388
-Ako dođe drugi vazaha, morat će kupiti skuter, namještaj, ormare,
hladnjak i ostalo.

-Dobro, samo kažem da sam razmišljao da prekinem. Znači da u

našoj vezi dosta toga škripi. Ne može opstati, ako se nastavi tri-četiri
dana bez jebanja. Ne dolazi u obzir!

-Dragi, ako ćeš tako, promijeni sistem džeparca! Daj mi novac

jedanput mjesečno i ja ću upravljati!

-Brzo ćeš potrošiti i onda pitati još.

-Isprobaj me!

-Možda jedanput u dva tjedna. Ovo šta ti dajem džeparac dnevno,

mogu ti davati svaka dva tjedna.

-Povećaj za trideset posto i onda se možemo jebati kad god

zatrebaš.

-Zvuči mi kao trgovina, ne volim to. Ali, ako je tako, možemo to

napraviti. Ovo je proba, ako ne budeš mogla upravljati, vraćamo se
na prethodnu metodu.

Dam joj dvotjedni džeparac u visini lijepe malagaške plaće. Još uvijek
je sitniš, oko šezdeset Eura. Popodne odemo na Wawa koncert na
sportskom igralištu uz more na otočiću Il de Madame. Fabiola ludo
pleše i trese svojom guzicom. Zaista mogu povjerovati da je sinoć
plesala cijelu noć. Ali, s njom je cijelu noć bila i Lisa, pa su divljale
zajedno. Lisa je još uvijek zaljubljena, dok se moja draga ohladila.

Veću ulogu je u tome odigrao Lucian nego ja. Moja draga kao i
obično zauzme položaj u gužvi ispred pozornice. To je mjesto

389
opasno za me. Dok se probijam kroz gužvu, netko mi ukrade iz
džepa napola ispijenu plastičnu bocu koka kole. Toga bilo, zla ne
bilo. Dobro štitim telefon i novac, jer se u gužvi svašta dogodi. Uto
Wawa pozove na pozornicu pet cura iz publike za natjecanje u
guzotresu.

Moja draga to jedva dočeka i prva skoči na pozornicu. Specijalno se

obukla za tu priliku, njena crvena seksi odjeća se ističe u odnosu na
uglavnom bijelu odjeću drugih cura. Obučena u kratke hlačice i
prslučić, maestralno trese svojom guzičicom. Sve snimim na video.
Svih pet cura dobije simboličnu nagradu u novcu. Poslije se guzotres
prebaci na slobodan prostor u gledalištu.

Moja draga se natječe s jednom curom, a druge se ubacuju i

zajebavaju. Tamo je Lisa i mnogobrojne prijateljice i prijatelji, svi
znaju moju dragu na St Marie.

Sutradan je zateknem u lokalu sa jednim vazaha, Ninom i Larisom.

Lijepo se upoznamo, Simon je šezdesetsedmogodišnji visoki mršavi
Francuz, Ninin momak. Star je, naboranog lica, ali se dobro drži.
Moja ga draga upravo pokušava oženiti Ninom (po njenim
uputama), a on diplomatski odbija.

Nina ne govori jezike, a moja draga ne samo da dobro govori, nego

je u svojim argumentima vrlo uvjerljiva. Vidim da Simon uživa
razgovarati s njom. Kasnije mi moja draga povjeri da su se oni prvo
upoznali i da se Simon prvo zaljubio u nju. Kako mu nije uzvraćala ili
je bila zauzeta (dok sam bio odsutan), namjestila mu je Ninu, pristao
je na kompromis. Simon smatra da Nina nije inteligentna.

Fabiola ga uvjerava da je inteligentna, ali ne govori jezik. Simon bi je

trebao podučavati da dosegne zadovoljavajući nivo inteligencije.
390
Nina zaista nije neka sofisticirana djevojka, ali zato Simon nema ni
približne probleme kakve ja imam svakodnevno s mojom
inteligentnom i sofisticiranom dragom. Simon napusti stol na
nekoliko minuta, prilika mi je popričati nasamo sa Ninom:

-Koliko ste dugo zajedno?

-Već šest mjeseci, ali je bio neko vrijeme u Francuskoj.

-I zaista bi se udala za njega?

-Kako da ne, predobar mi je. Svaki dan mi daje dvjesta tisuća.

-Nemoguće! To je puno novca! Ako je tako, možeš već graditi kuću.

-Da, istina je, rekla sam ti da je predobar.

-Ne mogu vjerovati, jer još nisam naišao nigdje na Madagaskaru da

bi netko davao taj novac, a pogotovo ne svaki dan u dugoročnoj
vezi.

Kad se Simon vratio za stol, čujem da pita Fabiolu koliko joj dajem.
Odgovori:

-Dvjesta tisuća dnevno.

Sad više ne znam kakvu to igru cure vode. Zašto mu tako laže ili se
možda natječu? Nakon nekog vremena ostanemo ja i Simon sami.
Pruži nam se prilika popričati nasamo. Pita me:

-Ne mogu vjerovati da daješ Fabioli dvjesta tisuća dnevno, to je

previše!

391
-Ne, Fabiola mi je rekla da ti daješ Nini toliko i valjda nije htjela
zaostajati.

-Ne, dajem Nini dnevno dvadeset tisuća i smatram da je to OK za

dugotrajnu vezu.

-Davao sam joj deset tisuća, samo su naše okolnosti drugačije.

Sagradio sam kuću i ne plaćamo najam, dok Nina još uvijek plaća za
svoj bungalov. Ne možemo se vjenčati, ali u svemu drugom živimo
kao muž i žena. Jučer sam joj počeo davati dvjesta tisuća za dva
tjedna, hoće da gospodari novcem.

-Ne vjerujem u ljubav kod ove razlike u godinama. Zato samo

pristajem na ovakav odnos s Ninom.

-Da, vidim da te Fabiola pokušava oženiti. Ne mislim da bi to bilo

loše. Nina je ozbiljna djevojka, nije nezrela i ćudljiva kao Fabiola.
Ipak ima dvadeset četiri godine, nije tinejdžerka.

-U našem slučaju je četrdeset tri godine razlike. Kod takve razlike u

godinama, ljubav je nemoguća, a i brak isto tako. Zato sam s Ninom
samo na dnevnoj osnovi, dok njoj i meni to odgovara.

-Mislim da je ljubav moguća i brak je moguć, barem na osnovu

uzajamnog poštovanja, ako ne već mladalačke zaljubljenosti. Ne
mislim tu na mene i Fabiolu, jer naš je odnos prožet mnogim
problemima. Fabiola je imala ljubavnike, pa čak i ljubavnicu.

-Zar je to moguće ovdje u Africi?

-Ne znam za ostatak Afrike, ali je njena bivša ljubavnica Lisa u

jednom selu na St Marie. I nekidan su provele cijelu noć na
koncertu, a ja sam spavao u hotelu. Došla je ujutro u pet. Puno više

392
muka mi je zadao jedan profesionalni đombilo i par drugih
slučajeva. Nadam se da će se smiriti i da više neće varati. Ovdje smo
došli na St Marie prvenstveno da zaboravi đombila, našla ga je u
krevetu s drugom.

Naiđe Simonov prijatelj Nijemac Rolf. Oženjen je ovdje na otoku

domaćom ženom i imaju bungalove. Zadržim se i s njim u ugodnom
razgovoru:

-Ne znam šta bih radio da nemam bungalove. Bilo bi mi dosadno,

ovako se zabavim.

-Da, dobra zabava, ali i briga. Uvijek moraš biti tamo.

-Otputujemo ponekad na godišnji odmor, ali smo jedanput bili

opljačkani dok smo bili na Filipinima. I to nas je opljačkao nitko drugi
nego ženin brat.

-Bar si našao lopova, ako ništa drugo.

-Našao i strpao u zatvor, ali sam imao problema s obitelju. Nisu

mogli zamisliti svojtu smjestiti u zatvor. Po njima je trebalo oprostiti.
Nije to bio nikakav nestašluk, puno je novca bilo u pitanju.

-Da, ovdje je drugačija kultura i način razmišljanja. Nemam takvih

problema, jedino me ženina sestra bezobrazno iskorištava. Nisu
neke svote, muči me da je naučila živjeti kao parazit.

-Ovdje je ženina obitelj uvijek problem. Izgubio sam tako dva dobra
prijatelja. Jedan je prebacio sav svoj novac na Madagaskar u banku i
tako si je potpisao smrtnu presudu. Čim se to dogodilo, ženina
obitelj ga je otrovala i podijelila novac između sebe i policije i svi

393
zadovoljni. Kad sam došao u Majungu i vidio zatvorenu kuću, prvo
sam se iznenadio. Kasnije sam se raspitao i sve doznao.

-Hmmmm, imaš neugodna iskustva. Ne mogu zamisliti da bi obitelj

moje žene mogla nešto tako napraviti. Svejedno mi ne pada na
pamet prebacivati sav novac na Madagaskar. Sagradio sam kuću na
ženino ime i već sam više puta požalio. Dok se kuća još gradila,
pojavio se đombilo i još se mučimo s tom situacijom. Tvrdi da je
prekinula s njim, ali nisam siguran.

-Takav je život nas vazaha na Madagaskaru. Svatko bi mogao

ispričati neku priču.

Sutradan odemo na skuteru kod Simona na ručak. Kuća je

iznajmljena, velika i lijepa sa ogromnim tropskim vrtom i šišanom
engleskom travom. Posluži nam prvo rajčice s kruhom kao predjelo,
kasnije nešto riže s mahunama i to je to. Ne razbacuje se časteći
prijatelje. Poslije ručka skuterima odemo na južni rt otoka nadomak
otočića Il aux Nattes. More je tamo čisto, prozirno, toplo i plitko.

Uživamo plivajući i izležavajući se u sjeni kokosovih palmi, snimimo

puno fotografija. Uvečer odemo zajedno u disko. Fabiola obuče
prekrasnu crnu dugu haljinu sa zlatnim motivima. Izuzetno je lijepa i
elegantna, pripija joj se oko bokova. Moja draga većinu večeri
provede plešući sa Simonom, ne može joj odoljeti. Ja i Nina sjedimo,
zatim malo plešemo. Gorak osjećaj ljubomore mi se ne popravlja.

Umjesto zbližavanja, još smo se i udaljili. Jedino se ne viđa sa

Lucianom, ali se čuju telefonom. Seksualni život nam je vrlo loš,
pogoršan Larisinom nazočnošću. Vratimo se u Soanierana Ivongo.

394
Poslije ručka prilegnemo. Pokušam je potaknuti na seks, kategorički
odbija. Sad mi je zaista svega dosta! Spremim torbu i odem u
bungalov. Priželjkujem da uvidi pogreške i održi svoja obećanja.
Želim da me moli da se vratim, da uvidi koliko sam joj potreban i
koristan.

Zaboravim važan detalj, još ima nešto novca i ima drugi plan. Ukrca
se u autobus i želi ići u pravcu Fenerive Est i Tamatave. Prkosna je i
divlja kao uvijek. Brzo odem do njene mame, a mama kaže:

-Gdje je ključ od kuće? Daj mi ključ!

-Šta će ti sad ključ? Trebamo spriječiti Fabiolu i skinuti je s autobusa!

Tko zna kamo će?

Ne sviđa mi se ovakav razvoj događaja. Novac joj može pokriti

troškove dva dana. Šta će onda? Morat će tražiti pomoć nekog
muškarca. Njen autobus je već otišao, ja i njena mama se uputimo
našoj kući. Prebire po Fabiolinoj odjeći, izabere kratke hlače i uzme
ih sobom. Sigurno joj trebaju za crnu magiju.

Ostanem sam. Ni jedan rastanak nije lak. Napustio sam je i trebalo

bi mi biti svejedno šta će s njom biti i kamo će, ali nije tako. Još
uvijek je moja djevojka! Srce mi brže zakuca kad me uvečer nazove:

-Dobra večer, s kim si?

-Dobra večer, sam sam u bungalovu, s kim si ti i gdje si?

-Sama sam u Foulpointe. Bi li došao ovamo?

-Ne znam, možda.

-Dođi ujutro u devet!

395
-Ima oko četiri sata vožnje do tamo. Doći ću možda oko dvanaest.

-Nemoj govoriti mojoj obitelji gdje sam!

Foulpointe je turističko mjesto na pola puta između Fenerive Est i

Tamatave. Ima veliku dugačku plažu sa stotinama ležaljki za
iznajmljivanje. Arhitektura je nikakva, kao i drugdje na
Madagaskaru, kuće i bungalovi su nabacani bez reda i plana. Zašto
se zaustavila baš tamo, koji je razlog? Znam da se tamo može lako
prostituirati sa vazaha, ako ne dođem. Plaža nije lijepa kao plaže na
St Marie.

Cijeli gradić je komercijaliziran zbog blizine velikog grada Tamatave,

udaljenog pedesetak kilometara. Ljudi s vremena na vrijeme žele
izlet ili odmor izvan gužve velegrada. Odem do Fabioline mame i
kažem za telefonski poziv i moj plan za put. Misli i osjećaji su mi
nesređeni. Čak mi pada na pamet da me Fabiola želi opljačkati.
Nedavno sam podigao gotovinu iz banke, a imam laptop i telefon.

Riskirat ću, moram vidjeti šta je. Približavam se gradu, šaljem

poruke, na koje ne odgovara. Iskrcam se u Foulpointe, nazovem je i
kažem da brzo dolazi. Sjedim na stanici pola sata, pa je opet
nazovem:

-Kad dolaziš?

-Brzo.

-Koliko minuta? Već sam pola sata tu.

-Evo me za pet minuta.

396
Konačno se pojavi i doček nije pretjerano srdačan, više je služben.
Odmah ručamo u restoranu Tsara Tsiro. Uputimo se u bungalov i
iznenadim se da je niti deset minuta hoda udaljen od stanice:

-Zašto sam čekao više od pola sata, kad je bungalov blizu?

-Nisam bila u bungalovu.

-Gdje si bila? Slao sam ti poruke. S kim si bila?

-Sama na plaži.

-Da, baš nešto uživaš sama u plivanju i šetnji na plaži. Mogu si

misliti! Kao u Tamatave-u s Bamom?

-Ne dragi, nisam vidjela tvoje poruke i došla sam odmah kad si me
zvao.

-Ali ni plaža nije daleko!

-Nisam bila na glavnoj plaži, nego na jednoj blizu luke.

Moja draga je ostala potpuno bez novca, kako sam i mislio.

Dvotjedni džeparac je otišao u pet dana. Platim bungalov, nisam
siguran je li to glavni razlog zašto me zvala. Upoznam njenog
prijatelja Dadu, koji joj je posudio telefon i vozio je uokolo na
skuteru, jer je Foulpointe vrlo raširen.

Dado je iz Soanierana Ivongo, radi na brodu koji vozi između

Foulpointe i Maroantsetra. Vidim da mi nije suparnik, ne može biti
ništa ozbiljno između njih. Neugledan je momak, Fabiola je izvan
njegove lige, pokušava je pridobiti svojom dobrotom. Popodne
Dado dođe u posjetu kod nas u bungalov. Priča s Fabiolom, a ja se

397
zabavim laptopom. Uto netko zakuca na vrata, Dado odmah skoči i
otvori.

Nahrupe trojica jakih mladih momaka. Vrlo mi je nelagodno, bojim

se za laptop, telefon i gotovinu, a mogao bih dobiti i po nosu.
Zauzmem strateški položaj pokraj vrata i stavim škare u zadnji džep,
zlu ne trebalo. Momci zasjednu i pričaju, napetost se smanji, ali je
još uvijek neugodno.

Pet nas je muškaraca i jedna cura u sobi! Tek je jučer stigla, kako ih
je upoznala, kako znaju gdje joj je bungalov i kako imaju obraza
ovako uznemiravati jedan, tako reći, bračni par? Odavno znam da
moja draga nije prosječna poslušna djevojka, ali ovo je krajnje
bezobrazno! Kad konačno odu, pitam je:

-Kakvi su ti ovo prijatelji, kad si ih upoznala?

-Sinoć na karaoke. Jedino Dadu znam dugo vremena, njih sam sinoć
upoznala.

-Sinoć si ih upoznala, a oni već znaju gdje ti je soba i tako slobodno i

bezobrazno dolaze.

-Da, ne vidim u čemu je problem?

-Mislio sam da će me pljačkati, eto u čemu. Kako ne upoznaš nove

krasne prijateljice, nego sve neke gadne bandite i silovatelje? Samo
ti se takvi motaju oko guzice? Gdje su cure, gdje su ti prijateljice?

-Nije bilo sinoć cura na karaokama i upoznala sam njih. Šta da

radim? Nije moja krivica.

Poslije večere Fabiola hoće da ide sama na karaoke.

398
-Najbolje da ostaneš u bungalovu, toliko se bojiš za imovinu. Da
nešto nestane iz sobe, bila bih kriva.

U tome ima dosta istine. U nepoznatom sam novom gradu. Njeni

prijatelji su već izvidjeli situaciju. Uostalom, najbolje da je pustim, pa
da je kasnije iznenadim na karaoke.

-Daj mi deset tisuća!

-Je, dat ću ti, ako mi se naguziš. Daj da malo jebem, nisam jebavao
pet dana.

Obavimo i tu poslovnu transakciju na koju nisam previše ponosan,

bez neke strasti. Ne znam više šta se događa s mojom ženom, zašto
sam ovdje i kako ćemo dalje. Ostanem s laptopom do jedanaest
uvečer. Sad je najbolje vrijeme da je iznenadim, ni rano ni kasno.
Uputim se mračnom glavnom cestom tražeći karaoke bar. Dosta je
udaljen, nađem bar i njene prijatelje, ali moje drage nema.

-Gdje je Fabiola?

-Otišla je kući.

-Kako je to moguće? Morali smo se sresti na cesti! Recite mi kamo je

išla i s kim!

-Samo znamo da je išla kući.

Vidim da nema koristi raspravljati se, pa se žurno uputim nazad. Uto

mi zazvoni telefon:

-Gdje si?

-A gdje si ti? Upravo sam izašao iz karaoke bara.

399
-Kod bungalova sam. Požuri!

Dođem ispred bungalova.

-Kako se nismo sreli na glavnoj cesti?

-Nisam došla glavnom cestom. Došla sam pokrajnjom ulicom.

-Tu nešto nije u redu! Zašto bi došla sporednom ulicom, kad je duži
put i slabija osvijetljenost?

-Taj mi se put više sviđa.

-Nešto mi opet muljaš! To nikako ne volim!

Sutradan ujutro hoće negdje sama. Ne mogu je zaustaviti, niti joj se

priključiti, na kraju je pustim.

-Brzo ću se vratiti!

Njeno brzo je nakon dva sata. Proživio sam njene nestanke u

Soanierana Ivongo, ali ovo je prevršilo svaku mjeru krajnjeg
bezobrazluka. Tako nastavi slijedećih dana. Pokušam je slijediti
potajno skrivajući se iza grmlja. Ulice su dugačke, a ona se stalno
okreće i vidi me iz daljine. Jedno jutro izađem na doručak i odlučim
se malo prošetati do plaže. Izleti pravo na me sa sporednog puta.

-Kamo ćeš?

-A kamo ćeš ti?

-Idem pogledati plažu.

-Ja se brzo vraćam.

400
-Da, kao i obično. A imamo samo jedan ključ. Znači, ostavila bi me
čekati dva sata ispred vrata. Ne znam samo zašto si me zvala da
dođem u Foulpointe? Vidim da ne trebaš moje društvo.

Jedno jutro je nema četiri sata. Kaže mi da se cijelo vrijeme igrala s

djetetom. Koje dijete, čije dijete?

-Draga, za tvoje nestanke imam dva objašnjenja. Ili imaš jebača

ovdje ili imaš svoje dijete koje rijetko viđaš. Sjećam se da si htjela na
dva dana u Foulpointe prije nego smo išli na St Marie. Možda je
Lucian u Foulpointe. Ne mogu zamisliti da si ovdje našla novog
Malagasi jebača tako brzo.

-Dragi, prekinula sam s Lucianom i ne znam gdje je.

-Kako ne znaš? Svaki dan se čuješ s njim telefonom, a ne znaš gdje

je?

-Ne znam. Samo znam da je napustio Soanierana Ivongo. Nisam ga

pitala.

Stekao sam povjerenje u sigurnost našeg bungalova kad sam vidio

sinoć da noćni čuvar zaključava kapiju debelim lancem i ogromnim
lokotom. Naoružan je pravim željeznim kopljem izrađenim u
domaćoj radinosti. Moj novac je donekle siguran. Uputimo se u
karaoke bar, ali nas kiša zatekne na pola puta. Prisiljeni smo skloniti
se u bar Cool. Sjednemo i naručimo piće.

Kiša nikako ne prestaje, sjedimo i slušamo glazbu. Nemamo o čemu

puno pričati, pa nam je dosadno. Moja draga pije pivo sa tekilom.
Ne sviđa joj se ukus. Probam i zaista, ne odgovara ni meni, samo mi
Fresh odgovara. Kasnije zahtijeva pivo THB, pa još jedno. Nisam s

401
ovim zadovoljan, previše pije. Kad zatraži još jedno, odbijem. Snađe
se, pa joj natoče čašu za susjednim stolom, pa još jednu.

Za divno čudo, poznaje nekoga i ovdje. Kupim joj Fresh da me ne

sramoti proseći po stolovima. Kako puno pije, pet puta ide pišati. U
baru nema zahoda, a kiša stalno pada. Na njoj je jednodijelni
kombinezon, koji mora potpuno skinuti. Skida se gola izvan
sporednog ulaza i piša na ulicu čučeći. Sreća da je mračno, pa se
jedva vidi. Konačno se kiša smiri. Išao bih kući, njoj to nije ni na kraj
pameti.

-Dragi, sad ćemo pjevati karaoke.

-Daleko je, kasno je, a i nije mi više do karaoka.

-Evo ovdje ima drugi karaoke bar ''Les Amis de Marine'' odmah iza
ugla.

Uđemo unutra, djeluje sablasno, nema nikoga. Cijeli bar je naš, ali
zahtijevaju narudžbu. Dosta mi je pića i svega mi je već dosta. Zašto
nismo ovo napravili ranije? Naručim koka kolu, a moja draga pozove
svoje prijatelje sa susjednog stola. Opet se stvara situacija; jedna
cura-nekoliko momaka. Pijana je i njeno revanje mi večeras ne
odgovara. Jedva čekam da sve ovo završi i da idemo kući.

Kad konačno krenemo, zahtijeva da nas do kuće prate njeni

prijatelji. Ne sviđa mi se to, ali se pokaže korisnim, jer jedna osoba
ne može kontrolirati njeno pijano teturanje. Cesta je opasna,
kamioni šibaju velikom brzinom i lako se dogodi nesreća. Neće da je
ja vodim, jedan momak je usmjerava, a ona ga tuče. Svjetla kamiona
se vide iz daljine, pa je pustimo teturati, dok nema vozila na cesti.

402
Kad se vozilo približi, svi je držimo, a ona se bacaka u
nepredvidljivim smjerovima. Zatim se hvata za glavu, zabacuje
ramenima i pušta neartikulirane krikove. Nisam je još vidio ovako
pijanu i prizor je stravičan. Dva momka nas prate do kapije. Kad
uđemo u dvorište, pristojno se povuku. Fabioli ne da Sotona mira,
pa ih vuče prema našem bungalovu. Osobito jednog u crvenoj
majici. Pitam ga:

-Jesi li ti taj njen ljubavnik kod kojeg nestaje svaki dan?

-Ne, nikako, ne znam za to ništa.

Momak izgleda pristojan, ali ga Fabiola toliko napastvuje da mi je

sumnjivo. Kao da ne želi spavati samo sa mnom, nego sa još jednim
ili dvojicom. To naravno ne mogu dozvoliti. Jedva je nekako uguraju
u sobu i zatvore vrata za njom. Žurno otvori prozor i iskoči vani
ganjajući ih preko travnjaka. Pobjegnu izvan kapije, a ona za njima.
Vidim da je noćnom čuvaru svega dosta.

Uznemirit će se ostali gosti, a jedan je sat iza ponoći. Jedva nekako

cijela gungula prestane, momci pobjegnu, a Fabiola se vrati u sobu
sa mnom i legne spavati. Sutradan nas izbace iz bungalova kao
nepoželjne goste. Ništa me ne čudi, moramo tražiti drugi smještaj.
Idemo na plažu i Fabiola hoće da joj žena na plaži crta cvijeće po
licu. Takvo oslikavanje je popularno u Foulpointe i na Madagaskaru.

Ne traje dugo, a ispire se vodom. Kupi boju da može sama slikati kad
se vratimo u Soanierana Ivongo. Dođe petak, dan povratka. Opet
nestane ujutro na dva sata, valjda pozdraviti se. Za vrijeme ručka u
restoranu Tsara Tsiro Fabiola nazove nekoga i upiše mu ime ''papa
Mayone''. Nazove ga opet desetak minuta nakon polaska autobusa.
To je osoba koju je posjećivala svaki dan, a rastanci su uvijek teški.
403
-Tko ti je taj papa Mayone?

-Jedan rođak.

-Ima li mama Mayone?

-Ima. Ima i Mayone.

-Zašto ne zoveš mama Mayone, nego baš moraš uvijek razgovarati s

muškarcima.

-Ona nema telefona, a on ima.

Vratimo se u Soanierana Ivongo. Popodne se održava koncert

pjevačice Sisca na Makalombu. S nama je i Lalaina sa svojom
sedmomjesečnom bebom. Drugačije izgleda, jedva je prepoznam.
Kad sam je vidio zadnji put prošle godine, bila je u visokom stupnju
trudnoće, s masivnim trbuhom, debelim nogama i širokim licem. Sad
je prava ljepotica, tijelo joj je još uvijek masivno, ali proporcionalno.

Najviše se promijenila u licu. Nehotice je uspoređujem s Fabiolom.

Lalaina je dosta tamnije kože, ali ne pije pivo, niti bilo koji alkohol.
Pretpostavljam da bi bila vjernija od Fabiole. Ako prekinem s mojom
dragom, možda je potražim. Dok moja draga luduje ispred
pozornice, ozbiljno pričam sa Lalainom.

Fabiola mi je ostavila japanke na čuvanje. Međutim, dođe joj mlađa

sestra sa prijateljicama i stvori se hrpa cipela. Na kraju koncerta
nestanu Fabioline japanke, sutradan joj moram kupiti druge. Kad
smo se dogovarali za koncert, obećao sam mojoj dragoj samo jedno
pivo. Našla je druge žrtve i popila ukupno tri i po boce, poprilično je
pijana. Poslije koncerta luduje na putu nazad pjevajući i plešući.

404
Krenemo prema disku kupiti nešto za jesti, a ona upadne unutra
onako pijana i željna plesa. Hvata se muškaraca, pa sam prisiljen
iznijeti je na ramenima na veselje i zadovoljstvo mnogobrojne
publike. Kupimo kolače i dva jogurta za večeru i krenemo kući. Želi
se vratiti večeras iza deset na karaoke. U kući legne na pod na tanku
plahtu. Izližem joj pičku i isprčim je. Traži da je probudim u devet i
po.

Kasnije je budim, ali bezuspješno. Ne inzistiram, već je pijana, izlazak

bi samo pogoršao njeno stanje. Ostavim je spavati onako golu,
naguženu i natrćene pičke. Baš je slatka moja draga! Duboko
spavam, kad me usred noći probudi neka lupa i vikanje:

-Vadko, vadko, tko je ovaj čovjek?

Ništa mi nije jasno, bunovan sam, ali dopire svjetlo. Fabiola je na

podu i rukama nekome steže noge. On se pokušava silom otrgnuti i
izvući stvari iz moje torbe. Skočim na njega, uhvatim ga rukom oko
vrata i gušim stežući mu grkljan. Ljigav je, izmiče se. Fabiola cijelo
vrijeme viče i jauče. Momak je sitne građe, izgleda kao
petnaestogodišnjak. Vidim mu osvijetljeno lice, ne pušta iz ruku
baterijsku lampu.

Žilav je i bori se za goli život. Smogne snage da se trzajem baci niz

drvene stepenice, a padnem i ja s njim držeći ga. Obadva se
polomimo i izgrebemo, još ga ne puštam. Ipak, nakon koju minutu
borbe, uspije mi se izmaknuti uz nekoliko trzaja i šmugnuti kroz
otvorena vrata u mrklu noć. Fabiola mi viče:

-Gdje ti je telefon?

-Kod mene je, ne brini.

405
Izvučem ga ispod spužve/madraca. Ponoć je, a zaspao sam oko
deset. Upalimo voštanice i gledamo po kući šta nedostaje. Nema
laptopa ni punjača. Novac nije uzeo, za divno čudo. Fabiola otvori
vrata, skupe se znatiželjni susjedi. Čuli su lupu i vikanje, gledaju me i
vrte glavom. Duboka mi je posjekotina na lijevoj nozi i ogrebotine po
cijelom tijelu. Hrabro sam se borio, ali nisam uspio zadržati
razbojnika.

Da sam ga bar uspio lupnuti po glavi! Kuhinjski nož mi je bio

nadomak ruke kad smo pali, u mraku ga nisam vidio. Ustručavao
sam se zavrnuti mu šiju i usmrtiti ga, da ne nosim smrt tinejdžera na
duši. Susjedi se čude, slušaju Fabiolinu priču i pružaju moralnu
podršku. Ovako im priča, a kasnije meni:

-Spavala sam, kad mi netko miluje grudi, ljubi me, nadražuje me

prstom i pokušava jebati. Bunovno kažem ''vadko, vadko“, a on
''mmm“. Ja opet ''vadko, vadko“. Odgovore dva različita glasa
“mmm“. Pogladim ga po glavi i napipam kratku oštru kosu, ne kao u
Antonia. Zavičem: “Vadko, vadko, tko je ovaj čovjek?“ Zgrabim ga
oko nogu i ne puštam, a on me vuče po podu. Muž skoči i borio se s
njim, dok nisu pali niz stepenice.

Nađemo u prizemlju njegovu kompletnu odjeću, novu modernu

Nike majicu s natpisom “air force“, moderne kratke hlače s rupama
sa novim kožnim opasačom i njegove donje gaćice. U džepovima
nešto malo novca, ključ i škare. Da su mu bile škare pri ruci, sigurno
bi me izboo u borbi.

-Draga, bio je potpuno gol.

-Da dragi, htio me jebati. Mislio je da se neću probuditi ili sumnjati,

jer bih prirodno mislila da si to ti.
406
-Možda je bio u Volume 5 kad sam te iznio pijanu i mislio to lako
obaviti.

-Čudno je da nije prvo odnio novac iz torbe, a poslije je mogao

razmišljati o jebanju. Baš je neka budala! Vidiš kako je moja pička
svima neodoljiva!

Zaista joj je neodoljiva pička i ovaj put mi je to uštedjelo više tisuća

Eura i tko zna šta još, uključujući ranjavanje i smrt. Silovanje ovdje
nije nikakav ozbiljan kriminal, svi su se susjedi smijali da je lopova
više zanimalo jebanje, nego novac. Taj nestašluk i glupost su ga
mogli koštati glave.

-Draga, izgledao mi je kao petnaestogodišnjak.

-Ne, šta ti je? Ima oko četrdeset godina, samo je sitne građe, vidi se i
po veličini majice. Znam ga iz viđenja, mislim da je iz nekog sela u
pravcu Mananare. Vidjela sam ga jučer na koncertu Sisce.

Mojim telefonom kao svjetlom pretražim okoliš ne bih li negdje

pronašao sakriveni laptop.

-Nemoj, dragi, opasan je, ne znaš šta može biti.

-Nije opasan, gol je i prestrašen. Već je daleko pobjegao, jer se boji

potjere.

-Da, ali ne znaš je li imao suradnike.

-Hmmmm, možda je suradnik iznio laptop ili ga je iznio ranije, pa se

vratio.

Nisam pronašao ništa u okolini kuće. Zanima me kako je ušao.

Znamo da je izašao na glavna vrata, ali su tako dobro
407
zabarikadirana, da nije mogao ući čak i da je imao kopiju ključa.
Primijetim tragove sile na zasunu kuhinjskog prozora. Ništa nismo
naučili iz prethodne krađe, totalno sam arogantan.

-Proklet bio, provalio je kroz prozor i onda otvorio glavna vrata za

odstupnicu.

-Mogao nas je kompletno opljačkati, izvući vani tvoju crvenu torbu i

sve odnijeti.

-Spasilo me da je glomazna i teška i na gornjem katu. Nije ju lako

spustiti niz stepenice bez buke. I spasila me tvoja slasna pička. Pošto
imamo njegovu odjeću i poznaš ga, možda ga pronađemo.

Sjedimo još neko vrijeme i raspravljamo, susjedi se malo po malo

povuku na spavanje. Svi imamo dovoljno uzbuđenja ove noći.
Fabiola je u međuvremenu nazvala Larisu, koja dođe za petnaestak
minuta zajedno sa svojim ljubavnikom. Odemo na policiju, potpuno
su nezainteresirani. Ljuti su šta smo ih probudili, a te stvari se
rješavaju ujutro iza osam. Vratimo se i pripremimo za spavanje.

Zabarikadiramo vrata i prozore. Moja draga objesi aluminijski lonac

ili poklopac na svaka. U slučaju ponovne provale, buka bi bila
dovoljna da se razbudimo. Zatvorimo drveni poklopac na vrhu
stepenica zasunom. Kamo sreće da smo ga zatvarali svaku večer,
laptop bi još bio kod mene, nismo ga nikad koristili. Moja draga
ostavi upaljene voštanice na dnu limene zdjele i pokušamo zaspati.

Vrtim se u krevetu sat vremena zbog svih uzbuđenja. Ujutro tražimo

načelnika da prijavimo krađu, ali to je kao i obično mukotrpan
posao. Odemo do Klementa i sve mu ispričamo, a on nas savjetuje:

408
-Otiđite u žandarmeriju, slučaj je jednostavan. Imate njegovu
odjeću, kasnije im donesite izvještaj.

Prijavimo krađu u žandarmeriji i ostavimo odjeću lopova kod njih.

Kasnije Klement dođe kod nas u kuću s prijateljem Rudijem, koji je
bio profesionalni lopov. Sad je reformiran, više se ne bavi tim
poslom, nego je specijalista za pronalaženje ukradenih stvari. Rudi
prepozna odjeću i kaže:

-To je on!

Nadimak mu je “Brzi“. Ne živi u Soanierana Ivongo, ali često dođe i

prođe. Ima curu u Manompani i nekad tamo boravi. Iznajmljuje
stanove u Fenerive Est i Tamatave. Posluje po obali gdje mu se
ukaže prilika i lako mijenja mjesto boravka. Prijatelj mu je policajac
Franko, ponekad se voze na skuteru. Rudi ima svoje razloge protiv
Brzoga, jer upada na tuđi teren i daje lošu reputaciju Soanierani
Ivongo.

Drugo, silovanje za vrijeme krađe je nedopustivo, protiv moralnog

koda lokalnih lopova (ako uopće imaju morala). Treće, Rudija
zanima nagrada koju bih ponudio. Moja draga me povuče na stranu
i upozori na njegovu lošu povijest. Bio je najveći lopov i jednom je
ponudio rješenje Larisinom mužu.

Uzeo je novac, a slučaj nikad nije riješen. Klement vjeruje Rudiju.

Policija ni žandarmi neće napraviti ništa, sjede u uredima i čekaju.
Jedino on može uhvatiti Brzoga, predati ga policiji i onda oni mogu
iznuditi priznanje. U slučaju Larisinog muža, Rudi je podmitio
službenika, koji nije ispunio obećanje.

409
Ponudim mu novac za putne troškove, a odličnu ću nagradu dati za
uhićenje. Dogovor je prihvaćen. Zahvalan sam Fabioli za njenu ulogu
u sprečavanju pljačke novca. Ponašala se vrlo hrabro, ponosan sam
na nju. Ne inzistiram na detaljima, možda je bila silovana. Ne bi mi
priznala, boji se moje reakcije.

Ne mogu joj ništa zamjeriti. Ako je i silovao, nije bila njena greška.
Krivim samog sebe, da ju nisam bolje zaštitio. Ovo šta smo doživjeli,
ne viđa se ni u holivudskim filmovima, nepredvidljivi su životni
događaji. U svakom slučaju, ova krađa nas bolje poveže. Nestanu
sve sumnje u povezanost Fabiole s prethodnom krađom, potpuno se
iskupila. Najvjerovatniji razbojnik i onda je bio Brzi.

***

Moja draga još uvijek razgovara s papa Mayone. Toleriram, jer se

nadam da im je veza pri kraju. Često se svađaju i viču jedno na
drugo. Izmjenjuju poruke, ponekad uspijem prevesti, a nekad ona
izbriše. Uvijek sam ljut kad briše poruke ili telefonski zapis. U tom
slučaju zamišljam da nešto skriva.

Moja draga opet smatra da je trudna. Posjećuje ženu za masažu, a

ova traži puno novca za daljnji tretman. Ništa ne vjerujem u njene
vradžbine i ne dam novac.

-Ako si trudna, tko je otac?

-Naravno ti, dragi. Nemoj mi opet stvarati probleme! Tko bi drugi

mogao biti?

-Prvo Lucian, drugi sam ja, ali nekad nismo imali seks po četiri-pet
dana. Treći je papa Mayone.

410
-Koliko ti puta moram reći da se nisam jebavala sa papa Mayone!

-Rekla si mi, ali šta bi mlad muškarac radio s mladom privlačnom

curom dva sata? Samo pričao? Da sam bar bio tamo i držao vam
svijeću, onda bih vjerovao.

-Dobro, ljubili smo se. Bila sam cijelo vrijeme sa mama Mayone i
igrala se s njihovom kćerkicom.

-Znači, u njenoj kući si upoznala papa Mayone? Žive li zajedno?

-Ne, rastavljeni su, tamo sam ga upoznala i tamo smo provodili

vrijeme.

Fabiolina komunikacija s papa Mayone me živcira, ali se pristojno

držim. Ne vičem, ne protestiram, mirno čekam razvoj događaja.
Nadam da će sve prestati, Fabiola se uozbiljiti i shvatiti svoju grešku.

Ujutro se prošetam do Klementa. Vijest je da Rudi uopće nije nigdje

išao, Klementov prijatelj ga je vidio oko kuće. Cijelo vrijeme nam je
lagao. Još jedan poraz i još jedna vrsta pljačke. Dobrovoljno sam mu
dao novac usprkos upozorenja Fabiole i žandarma. Gubim nadu da
ću ikad više vidjeti moj laptop.

Kad sam već tu i Klementu se nigdje ne žuri, tražim da mi prevede

poruke koje su jučer izmjenjivali Fabiola i papa Mayone. I jutros
rano su izmijenili par poruka. Sve ove dane nije bilo ništa
zanimljivog, nije mi trebao potpuni prijevod. Klement bi mi ih samo
pročitao. Danas su poruke malo konkretnije:

-Vadko, nedostaješ mi! Želim te vidjeti, dođi u Soanierana Ivongo!

-Vadko, imam danas važnu utakmicu nogometa.

411
-Znači da me ne voliš! Voliš svoju curu s kojom spavaš!

-Vadko, sad ću ti reći pravu istinu! Otkad smo se upoznali, nisam

nikoga jebavao osim tebe!

Ove riječi su dostatne da mi skoči tlak, da pobijesnim i da napustim

ovu lažljivu preljubnicu. Da mi još utrlja sol na ljutu ranu, ovakve su
jutrošnje poruke:

-Moraš mi javiti hoćeš li doći danas! Trebam ti rezervirati sobu!

-Još sam umoran od nogometa jučer, a sad pada kiša. Javit ću ti

kasnije!

Jučer sam joj dao džeparac za dva tjedna, sutra treba platiti
električno brojilo, kablove i priključak struje u kuću, a ona meni
ovako. Odlučim pripremiti torbu, ali se ne izdajem, da me ne tuče.
Za vrijeme ručka smo u kuhinji; ja, Fabiola, Larisa, njihov brat i nova
prijateljica Olisca zgodnog tijela.

-Dragi, kupi nam Fantu od jabuka!

To joj je najomiljenije piće. Nedjelja je i najbliži dućan je zatvoren.

Moram ići do kineskog dućana. Donesem Fantu i glumim da je sve u
redu, legnem na krevet i čitam knjigu. Nakon pola sata Fabiola
nestane. Podignem se i potražim je kod prijateljice. Priđem
bungalovu, uto me zazove:

-Vadko!

Vidi me kroz zavjesu. Došla je bosa kod Rite, sjedi omotana tankom
plahtom i jede liči.

-Kamo ćeš, dragi?

412
-Tražim tebe. Nestala si bez riječi, a nisam vidio tvoje japanke ispred
vrata.

-Evo, tu sam kod Rite. Pričamo i jedemo liči.

-Znam, ali bilo bi pristojno da mi kažeš kamo ćeš. Zašto uvijek

moram misliti na najgore i tražiti ti japanke ispred vrata svih
bungalova u Soanierana Ivongo?

-To je tvoj problem, a ne moj, kad nemaš povjerenja.

-Dobro, idem nazad kući kad vidim da si OK i da nisi maditra.

Vratim se i spremim zadnje stvari. Nađem dobro skriven novac; njen

džeparac. Ali avaj, u dan i po je nestalo više od pola. Pokupim joj do
zadnjeg centa i kliznem s torbom vani. Žurno se uputim na
autobusnu stanicu. Autobus je upravo otišao, a drugog nema,
moram se negdje skloniti. Ako me nađe, tući će me i uzimati telefon
i novac. Spustim se do trajekta i vidim da se ukrcava zadnji kamion.

Nema druge, nego prijeći na drugu stranu rijeke, u suprotnom

smjeru od očekivanog. Znam da će me tražiti po bungalovima, tamo
ne mogu, ovo mi je jedini izlaz. Preko rijeke je malo naselje. Na
glavnoj je cesti, ima smještaj i restoran. Nema struje, koristi se
solarna energija i svijeće voštanice u sobama. Sjedim u restoranu,
pijem koka kolu i promatram rijeku. Nakon par sati me nazove
Klement:

-Halo Antonio, gdje si sada?

-Evo me u Fenerive Est.

413
-Sa mnom je Fabiola na Makalombo spektaklu i zabrinuta je. Šta da
joj kažem?

-Reci joj neka ljubi svog vadka papa Mayone!

-To je sve šta joj imaš reći?

-Da, vrlo sam ljut na nju. Izdala me, prevarila i vara me svaki dan, da
je postalo neizdrživo. Neka joj papa Mayone priključi struju!

Provedem noć u bungalovu. Ne spavam dobro, muče me noćne

more. Sanjam da mi netko stišće čeljust i ne mogu otvoriti usta.
Potpuno se probudim i tek onda vidim da nema nikakve opasnosti.

Vratim se trajektom u grad. Razgovaram s Klementom, iznenađen je

mojim manevrom. Sad mogu neometano sjesti u autobus. Dok
sjedim, zove me Fabiola, ali joj ne odajem gdje sam. Kad sam stigao
u Fenerive Est, smjestim se, ručam i odspavam, strašno sam
umoran. Predvečer me zove Fabiola:

-Vadko, kad ćeš se vratiti? Izgubila sam ključ.

-Ne znam, puno si me varala. Pozvala si papa Mayone da dođe u

Soanierana i rezervirala mu sobu.

-Ok, to je istina, ali te volim i trebam!

-Nisam siguran. Papa Mayone kaže da je samo tebe jebavao. Treba

te i ti trebaš njega, nedostaje ti!

-Dragi, znači li to da želiš prekinuti sa mnom?

-Ne, neću prekinuti, sagradili smo kuću samo za nas dvoje.

414
-Dobro, ali te mogu čekati svega četiri dana da se odlučiš vratiti
natrag. Ako ne, moram na St Marie!

-Znam, treba ti novaca, trebaš naći drugog vazaha ili nazad u

prostituciju. Nije ti to teško, to ti voliš!

-Ne volim, ali nemam drugog izbora! Ako me ti nećeš, netko me

hoće!

-Hoće te papa Mayone, tvoj vadi. Otiđi kod njega, lijepo uživajte u
ljubavi, pa ti neće više nedostajati.

-Šta ćemo s djetetom?

-Kojim djetetom?

-Ovim u utrobi. Znaš da mi nema mjesečnice.

-To ćemo još malo pričekati, doći će mjesečnica.

-Moram znati šta da radim, hoću li abortirati?

-Ne, nemoj nikako abortirati! Ako si slučajno trudna, povest ću

računa čak i ako nije moje dijete. Ali pazi, još uvijek smo tri
kandidata; ja, Lucian i papa Mayone.

-Dragi, ti si otac, znaš da je bilo puno sperme za vrijeme ovulacije.

-Moguće, sve je moguće, razgovarat ćemo o tome kasnije, ako si

uopće trudna.

-Znači, kad dolaziš?

-Dala si mi četiri dana.

415
-Da, ali kažem ti da sam izgubila ključ od kuće! Ne mogu ući u kuću.
Sinoć sam spavala kod Larise.

-Oooo, nisam znao. Mislio sam samo da ne možeš zaključati kuću.

Kako si ga izgubila?

-Ne znam, možda na spektaklu Dadi Love. Znaš da je bio koncert

jučer na Makalombo? Kad dolaziš?

Izgubila je dakle dva ključa, treći je kod mene. Ne znam šta da

radim, razmišljam o svim mogućim razlozima za i protiv ponovnog
vraćanja i života s njom. Znam da će mi biti teško bez nje, ali dokle
će me zajebavati? Pomislim na Larisu, ne mogu je smisliti nacrtanu,
gledati njen glupav osmijeh i gledati kako ždere i kako se izvali na
pod kao kravetina. Ipak se osjećam obavezan pomoći Fabioli oko
brave.

-Dobro, doći ću sutra ujutro.

Istu večer izađem u disko, kad sam u bungalovu preko puta. Nađem
Fabiolinu prijateljicu Miranu. Nisam je vidio mjesecima, preselila se.
Nije lijepa, ali ima zgodno tijelo. U društvu je, pa se ne zadržimo u
razgovoru. Pita me broj sobe, ne pridajem pažnju, tko zna gdje će
završiti večeras.

Probudi me kucanje u dva ujutro. To je Mirana s prijateljicom. Pijana

je i želi tu prenoćiti. Prijateljica ode, a Mirana ostane. Kad mi se već
nenadano uvalila u postelju, uhvatim je zguza za bujne sise. Ne buni
se, a njena debela tvrda guzica me opasno napali. Dobro je isprčim
zguza grabeći one masivne guzice i sise. Ponovim još jedanput
tijekom noći. Ujutro joj dam malo novca za džeparac. Kaže mi:

-Možeš li mi dati još dvadeset tisuća, dužna sam za stan.

416
-To nije moj problem, dao sam ti dovoljno.

Dođem u Soanierana Ivongo i prihvatim se posla. Vrlo sam služben,

još uvijek sam ljut. Predvečer Fabiola hoće da prošetamo. Dođemo
do parka na litici iznad prekrasne plaže, na izlazu iz grada.

-Dragi, šta misliš, kakvi su ti planovi?

-Ne znam, još uvijek me srce boli zbog svega.

-U ponedjeljak je trebalo platiti brojilo i uključiti struju, a ti si nestao.

-Cijelu sam kuću izgradio, zašto bi struja bila problem? Problem je

tvoja nevjera, pozivanje papa Mayone da dođe u Soanierana Ivongo
i rezerviranje sobe za njega. Negdje se mora povući crta.

-Povlačio bi crtu baš sad kad sam se smirila i uozbiljila. Kad sam ti
vjerna i trebam te, sve bi napustio.

-Nisam siguran da si mi vjerna. Nisi nikad bila, kako si naglo postala

vjerna? Nije u tvom karakteru. Počelo je s Bamom i nastavilo se do
danas.

-Napustio si me u nedjelju. Tri dana sam bila sama, razmišljala sam i

shvatila da ne mogu bez tebe. Daj mi još jednu šansu, obećavam da
će ovaj put biti drugačije!

-Hmmmm, još jednu šansu? Moguće je, ali se neke stvari moraju
promijeniti.

Gledam je, lijepa mi je i privlačna. Ako bi nekim čudom ispalo da

smo najgore prošli, na koncu bih mogao biti sretan čovjek. Ako me
opet prevari, u bilo koje doba mogu spremiti moju putnu torbu i

417
otići. Doduše, nešto siromašniji, ali ipak mi je to zanemarivi sitniš o
kojem ne moram misliti.

Sutradan se probudim u četiri sata. Povraća mi se, a ne mogu

povratiti. Loše se osjećam. Da nisam pokupio kugu u Fenerive Est?
Progutam dva antibiotika i nastavim tu duplu dozu. Boli me glava i
imam temperaturu, otekla mi je otvorena rana na nozi. Provedem
cijelo jutro u krevetu čitajući knjigu i spavajući. Fabiola se brine o
meni, donosi mi sve šta treba. Kupi mi tablete za sniženje
temperature.

Uvečer udari ciklon Ava. Ljubimo se i grlimo, dok kiša lupa po

limenom krovu. Muziku upotpunjuje zapljuskivanje pobješnjelih
valova. Zaspemo na par sati, moja draga se probudi kad čuje glasove
vani. Izađe na balkon, pa onda vani razgovarati s ljudima. Sam ciklon
se može izdržati. Ovaj put se podigla visoka plima i jaki valovi
odnose pijesak ispod temelja prvih kuća do mora.

Kuće su jednostavne konstrukcije, na drvenim stupovima zabodenim

u pijesak. Ako valovi odnesu pijesak, srušit će se. Prvi red uz more je
u opasnosti, ljudi su u strci. Protiv sile prirode nema zaštite, jedino
rješenje je evakuacija. Žurno nose stvari iz kuća na sigurniji teren
kod rodbine. Odvlače piroge dalje od obale, jedna nam je zakrčila
ulicu. Ljudi iz drugog reda kuća zabrinuto prate situaciju.

Mi smo u trećem redu i naša je kvalitetna sa betonskim temeljima i

armiranim betonskim stupovima. Nisam zabrinut, jedino da
nevrijeme potraje tjedan dana. Šta se mene tiče, možemo nastaviti
spavati. Moja draga ne može nikako, uzalud je umirujem. Ne
prihvaća nikakve tehničke projekcije i proračune.

418
Nazove sestru i zahtijeva da dođu roditelji. Ljutim se, ne treba ih
uznemiravati u ovo doba noći. Stigli su, pogledali i dogovorili se za
selidbu stvari ujutro. Odu nazad spavati, a ja i moja draga dežuramo
u kući do jutra. Kad se razdanilo, vidimo da je pola plaže nestalo,
valovi su odnijeli i nagomilali pijesak na drugim mjestima ili ga
povukli u dubinu. Tridesetak kuća i svinjaca u ovoj uvali je potpuno
srušeno.

Sad mi je jasno zašto su svinjci u prvom redu uz more. Uvala je puna

smeća i naplavine, bijesni ocean je sve ispljunuo. Prizor je stravičan,
ljudi spašavaju građevinski materijal iz srušenih kuća. Svi ljudi iz
grada su došli na obalu vidjeti pričinjenu štetu. Ja i moja draga se
također priključimo promenadi.

Prošetamo sve do kraja pješčanog spruda Makalomba. Pola

kilometra dužine spruda je nestalo, tako da se potpuno promijenio
tijek rijeke u more. Fabiolin otac započne selidbu stvari iz kuće.
Savjetujem dragoj da nosi samo njenu odjeću, ali me ne sluša.
Čvrsto je odlučila seliti kompleten sadržaj, uključujući teški ormar i
fotelje. Oštro se protivim i pokušavam ih urazumiti argumentima.

Imamo barem još jedan dan vremena. Ponudim kupiti nove stvari u
slučaju oštećenja. Misija je nemoguća, Fabiolina obitelj sluša samo
nju, moja riječ nije važna. Grabe sve iz kuće i nose po kiši. Vičem:
“More neće doći do kuće“, ali me totalno ignoriraju. Odbijam platiti
troškove selidbe, moja draga plati od svog džeparca. Ne želi provesti
još jednu besanu noć blizu pobješnjelog oceana.

Ništa mi ne preostane, nego priključiti joj se u privremenom

smještaju. Ujutro dođemo nazad kući, more se donekle smirilo,
opasnost je prestala. Više nismo treći red uz more, nego drugi,
primakli smo se bliže plaži. Bio sam u pravu, kuća nam nije bila u
419
opasnosti. Oluje dođu i prođu. Sad treba sve prebacivati nazad, to je
uzelo tri tjedna. Danima vičem na moju dragu: “More neće doći do
kuće“.

Jedno jutro se Fabiola vrati od mame uzbuđena i ljuta na me:

-Gdje si? Treba mi telefon! On je ovdje!

-Tko je to on?

-“Brzi“, vidjela sam ga.

-Gdje je?

-Tamo gdje obično idem na doručak, blizu diska. Treba mi telefon da

zovem žandarme, a tebe nema.

-Bio sam s Klementom.

Dvanaest je dana prošlo od pljačke, a on je opet u gradu. Ima šanse

da ga uhvatimo! A ima šanse i da dovrši započeto! Može nas
iznenaditi usred bijela dana kad nismo kući. Petak je, večeras je
disko, možda planira iza diska? Još uvijek imam previše gotovine,
može dugo i lijepo živjeti od plijena.

Žandarmerija pošalje tri žandarma na položaj. Alarmiram Klementa i

Rudija, ali nemamo sreće. Brzi nestane, kako je i normalno za
lopove, šta drugo očekivati? Nadajmo se da će biti druge prigode.
Sutradan Rudi tvrdi da zna gdje Brzi obično boravi kad je u gradu.
Pokaže mi sobu i kuću gazdarice.

-Draga, Rudi mi je pokazao gdje Brzi boravi. Trebala bi razgovarati s

gazdaricom!

420
-Brzi nema stalno mjesto boravka! Danas je ovdje, sutra tamo. Ne
vjerujem ništa Rudiju. Samo ga zanima tvoj novac i informacije. Ne
zna se tko je veći lopov od njih dva, a možda i sad surađuju.

-Znam da je nepouzdan, ipak neka šansa postoji. Trebalo bi

razgovarati s tom ženom.

Priča s njom i žena nema pojma o Brzome, ni o bilo kome tog opisa.
Rudi me još jedanput razočarao.

Jednu večer kao i obično, Fabiola hoće da kontaktira papa Mayone,

zahtijeva njegov poziv. Čeka petnaestak minuta, a kako nema
odgovora, zaspe. Sutradan razgovaram s Klementom:

-Fabiola je još uvijek u kontaktu s papa Mayone. Jučer je zahtijevala

njegov poziv.

-Tko je taj papa Mayone?

-Ne znam, samo znam da kaže da je završila s njim, a opet ga

kontaktira.

-Pitaj joj oca tko je papa Mayone, on zna. Ne bih se uplitao da

informacije dolaze od mene.

-Znači, razgovarao si s njim?

-Da i vidjeli su Luciana u gradu u nedjelju. Moglo bi lako biti da je

papa Mayone ustvari Lucian.

-Hmmmm, provjerit ću. Komentirao je Fabiolinu sliku na fejsu i vidio

sam mu profil. Usporedit ću im datume rođenja. Moguće da ljigavac
mijenja imena i ima više profila na fejsu, skriva se.

421
Kad sam usporedio, oba datuma su identična. Papa Mayone je zaista
Lucian! Da sam to znao dok smo bili u Foulpointe, progonio bih ga
do krvi. Pokažem Fabioli rezultat mog detektivskog posla.

-Toliko si mi lagala da si prekinula sa Lucianom, pa da si prekinula sa

papa Mayone. Kako više da ti vjerujem? Ova vaša veza je duga, već
tri mjeseca, ni tvoji roditelji je ne mogu prekinuti.

-Dragi, u nedjelju je Lucian bio sa Esperancom. Za mene je gotovo,

nema popravka.

-Uvijek si govorila da ti Esperance nije suparnik i da ti ne može oteti

momka.

-Dragi, u nedjelju sam bila žalosna. Odnio si telefon i izgubila sam

kontakt s Lucianom. Popodne sam bila na spektaklu. Kad se
smračilo, posjetila sam Luciana u bungalovu kojeg sam rezervirala.
Nije očekivao da ću se slobodno kretati, nije znao da si otišao.
Zatekla sam ga sa golom Esperancom. Potpuno sam prekinula s
njim, a onda smo se potukli. Vidiš li ove rane na leđima koje mi je
nanio?

Stvarno, ima četiri-pet dobrih krasti na leđima. Kako ih nisam dosad

primijetio? Skrivala ih je.

-Možda ste se tukli u sobi nakon jebanja? Morala si biti gola da bi

dosegao ove dijelove tijela.

-Imala sam suknju i prsluk, tako da su mi dijelovi leđa bili goli.

-Draga, tehnički smo bili rastavljeni u nedjelju uvečer. Bila si

slobodna jebati se cijelu noć i čudi me ako tako nije bilo. Zahvaljujući
Božjoj providnosti došlo je do obrata. Sad vidiš kako je kad te

422
partner vara, čak i u neozbiljnoj vezi, kakva je vaša. Niste bili muž i
žena, samo ljubavnici bez obaveza. Znala si da ima druge cure i već
si ga zatekla sa Soa, ali ti nije bilo dosta.

-Dragi, nakon ovog njegovog nasilja, između nas je sve gotovo za

vijeke vjekova. Taj me događaj toliko promijenio i uozbiljio, shvatila
sam koliko mi značiš. Nevjeru sam mogla oprostiti, nasilje ne!

-Žao mi je da se to dogodilo. Obećavam da te nikad više neću

udariti, nikad, nikad, nikad! Nema nikakvog opravdanja, ni
tolerancije za nasilje! Drago mi je ako si se uozbiljila, bilo je krajnje
vrijeme. Nažalost, trebalo je da te prethodno tvoj đombilo dobro
istuče.

Slijedeći dane obnavljamo našu vezu. Fabiola posjećuje vračaru za

trudnoću. Donosi suhu travu i mrvi je u hladnoj vodi. Pijemo i tom
tekućinom peremo lice. Smatram da je to samo bacanje novca
uludo.

-Dragi, šta ćemo sa strujom za kuću?

-Rekao sam ti da ne želim nikakvu veću potrošnju, varala si me.

-Da dragi, ali dolazi moj rođendan, Božić i Nova Godina. Moja obitelj
planira naše tradicionalno vjenčanje jednog od tih dana. Bilo bi
lijepo slaviti i da u kući svjetlucaju dekorativne božićne svjećice.

-I kad sve napravimo, nađeš nekog novog ili starog ljubavnika i onda
opet sve ispočetka.

-Ne dragi, ovaj put kao šta vidiš, puno se toga promijenilo. Samo ti i
ja!

423
-Hmmmm, tu sam priču već čuo ranije. Ali dobro, razmislit ću i
donijeti odluku do ponedjeljka.

Razmišljam dosta, već sam uložio dovoljno novca (za ovdašnje

prilike) u gradnju kuće. Ovu zadnja investiciju duže odlažem, jedino
je tako kažnjavam za preljub. Kad platim, može opet nastaviti po
starom, nemam je više čime kazniti. Međutim, ljubav i kazna su
suprotnosti. Moram mijenjati način razmišljanja i riskirati, pa šta
bude. Kad sam već došao do ove točke, učinit ću još jedan korak.

Sutradan sve platim; brojilo i dovod struje, uključujući stup i trideset

sedam metara kablova. Istu večer se ostvare moje noćne more.
Fabiola je opet aktivna porukama sa nekoliko osoba. Sad kad sam
sve platio, može slobodno u potragu za novim ljubavnikom, ako je
ikada prekinula sa Lucianom.

Sutra ću čitati ove poruke, sad želim jebati, ali mi se draga ne odvaja
od fejsa. Skinem joj gaćice i dobro izljubim pičku. Mrljavim tako
svojim usnicama i jezikom u njenom međunožju.

-Draga, prestani na trenutak s fejsom! Možeš opet nastaviti kasnije.

-Ako hoćeš jebati, jebi ovako!

To i napravim, samo je okrenem bočno da mi natrći guzicu. Hehehe,

tako je slatko! Neka se dopisuje s kim god hoće i koliko god hoće,
dok je slatko jebuckam zguza. Pogled na njenu božansku guzu je
veličanstven nakon napornog dana. Nesmetano nastavi pisati
porukice. Dobro je napumpam i tako zaspem. Sutradan odem do
Klementa, prevede mi dvije najzanimljivije konverzacije.

Jedan momak je iz Antananarivo, trenutno je u Parizu. Čudi se da ga

se sjetila, nisu se dugo vremena dopisivali. Naravno, bila je tri
424
mjeseca zaposlena s Lucianom, malo joj je vremena ostalo za
kontakte s drugima. Sumnjičav je i ne vjeruje u mogućnost obnove
nekadašnje ljubavi, ako je ikada i bilo. Drugi momak je mladi doktor
medicine, ali ćelav i prilično ružan. Da sam žensko, nikada ga ne bih
poljubio.

Fabiolin kriterij je drukčiji, kod doktora ju ništa ne smeta. Doktor je

samohrani otac sa malom bebom. Pošalje mu svoje fotografije sa
Lalaininom bebom, lažući da je dijete njeno. Ova mi strategija
nikako nije jasna. Doktor je prilično oprezan i pita je za školu.
Rasprava se završi kad ju ozbiljno savjetuje da se vrati u školu i
diplomira. Treći je njen bivši muž Patrik, biznismen:

-Dobra večer, lijepa moja, kako si?

-Da, vrlo sam dobro.

-Šta ima novoga?

-Nema ništa.

-Gdje si?

-U Soanierana Ivongo.

-Ok, kad ćeš doći na St Marie?

-Ne znam!

-Ja dolazim četrnaestog siječnja na St Marie.

-Kad stigneš, onda ću i ja doći.

-U redu, tako ćemo napraviti.

425
-Gdje ti je djevojka?

-Nemam djevojke!

-Kkkkkkk, mijenjaš cure svaki dan.

-Ne uvijek.

-Uvijek! Ok, kad dođeš na St Marie, dolazim kod tebe.

-Ok, vidjet ćemo kad dođem.

-Kkkkkkk, znam da me ne trebaš! Jesi li ozdravio?

-Da, bolje sam.

-Annnnn. Ok, laku noć, volim te, poljubac.

Poslijepodne pričam s Fabiolom o Patriku i toj drugoj dvojici

momaka:

-Draga, sa mnom si već više od godine dana, a još uvijek voliš

Patrika?

-Da, on ima lozinku moje ljubavi, a ti nemaš.

-Daj mi onda tu lozinku, nauči me!

-Ne može se naučiti. Jednostavno sam bila sretna s njim. Nosio me

na rukama po plaži, a ti ne.

-Hmmmm, i onda je jebavao druge.

-Bila je moja greška, nisam ga smjela tražiti u uredu. Da nisam znala,

bilo bi sve u redu.

426
-I tako planiraš na St Marie četrnaestog siječnja.

-Ustvari, trebam biti na St Marie dvadeset osmog prosinca, kad

dolazi Maks.

-Kako ćemo s tim? Šta ćeš sa mnom?

-Možemo ići zajedno. Samo da ga vidim i da pričam s njim. Znam da

ne može biti ništa od našega vjenčanja ili života zajedno, samo da
pričamo kao stari prijatelji.

-Ako bi tako bilo, da se ne skrivaš i ne nestaješ, moguće da idemo.

Vidjet ćemo!

Fabiola cijelo popodne drži moj telefon, kao i obično. Uglavnom

pusti video s muzikom. Kad ga se konačno dočepam, vidim mnoge
promjene. Nije imala mira dok nije takla svaku moguću opciju, koje
meni nikad ne trebaju. Najviše me pogodi šta je izbrisala cjelokupnu
prepisku s Lucianom. Ostale su samo dvije njegove poruke od prije
sat vremena. To me totalno razbijesni da počnem vikati:

-Jesam li sto puta rekao da ništa ne brišeš! Ne slušaš me!

-Neću da mi stalno predbacuješ za Luciana, kad sam prekinula s

njim. Neću nikakve repove, sve je završeno. Hoću čisti novi početak!

-Kako je završeno, kad su dvije poruke od prije jedan sat?

-On mi ih je poslao, ne ja njemu. To nije moj problem.

-Ali stoput sam ti rekao da ne smiješ ništa brisati! Sad gledaj kad ćeš
opet dobiti telefon u ruke.

-Daj mi, treba mi, stavila sam bon unutra!

427
-Ne dam i gotovo, zaboravi!

Fabiola se počne gurati i grabiti. Užasna je, ne može stati i kao da je

Sotona obuzme. Grabi mi telefon, a onda novac. Molim je desetak
puta da prestane. Legnem leđima na krevet i branim se ispruženim
rukama i nogama. U toj svojoj agresivnosti, naleti trbuhom na moju
nogu i zaboli je, previja se i plače.

-Vidiš šta se dogodi kad nećeš da prestaneš.

Izađem na par sati. Uvečer je nađem kod mame. Mama je ljuta šta
sam je tukao. Nedostaje mi malagaških riječi da joj objasnim. Teško
se braniti, a kćeri više vjeruje nego meni. Fabiola joj se prikaže kao
anđelčić, pitomo i nježno govori. Kad napada, onda je kao sam vrag.
Mama zahtijeva:

-Sutra idete kod načelnika, pa neka on to rješava. Neću da nitko viče

na moju kćer i tuče je!

-Dobro, ali mora biti nazočan i Klement radi prijevoda, da se čuje i

moja priča.

Više ne dam Fabioli telefon u ruke. Sutradan se borimo oko moje

torbe. Fabiola je pokušava na silu otvoriti i uzeti novac. Opet s njom
vlada Sotona i neće da se urazumi. Oštrom drškom plastičnog češlja
iskopa jedan od dva zatvarača iz ležišta. Nisam vjerovao da će
uspjeti, ali uspjela je.

Jedva se suzdržim da joj ne pljesnem jednu iza ušiju. Otmem torbu

bez upotrebe sile i povaljamo se po krevetu dok se nismo strasno
pojebali. Legne me na leđa i leđima legne na me. Ovako smo se
jebali prvi dan susreta, a odonda rijetko kad. Strašno volim ovako,

428
jer ležim i jebem zguza, a ona obavlja sav posao. Trese svojom
guzom, a ja joj grabim sise i kliću. Smiri se nakon dobrog guženja.

-Dragi, trebalo mi je svega dvadeset tisuća, a ti mi ne daš i vidiš do

čega sve to dovodi.

-Ne znam koliko ti je trebalo, htjela si sve uzeti. Drugo, ne

dozvoljavam da uzimaš odjeću na kredit. Kad imaš novac u džepu,
uzmi i plati. Ne možeš kupiti i očekivati od mene da plaćam kasnije.

-Ti si vazaha i puno si stariji od mene, normalno je da platiš. Bilo

koju ženu da nađeš, moraš plaćati.

-A Lucian će jebavati besplatno.

-Lucian je Malagasi i ima dvadeset šest godina, ne možeš se s njim

uspoređivati!

-Bolje prolazi nego ja, ljubomoran sam!

-To je nešto posve drugo! Muž si mi, neću da se priča da sam udana
za vazaha, a da sam prisiljena okolo se jebavati za novac. Šta bi ljudi
rekli, vazaha ne da novaca. Vidi moju prijateljicu Ritu, momak joj ne
radi i nema novaca. Velika je ljubav između njih, ali pod jednim
uvjetom. Slobodna je provesti sat vremena ili noć kad hoće i s kim
hoće radi novca. Drugačije im veza ne može funkcionirati.

-Znači, u redu je kad se uokolo jebeš samo za zadovoljstvo, ali nije u

redu za novac. Ne znam šta je gore od ove dvije opcije. Ne želim ni
jednu!

-Sa Lucianom sam gotova, neću da mi ga više spominješ i spočitavaš.

Želim ga potpuno zaboraviti.

429
-Jesi li se jebala s njim u nedjelju?

-Nisam. U nedjelju sam bila osobito ranjiva. Napustio si me, a

potukla sam se i prekinula s njim. Bila sam ostavljena, pijana i
pretučena i tješila se sa glazbenikom Dadi Love.

-Možda si zbog njega i prekinula s Lucianom.

-Ne, sreli smo se kasnije. Dva dana smo se toliko jebavali, da me

pička boljela, baš sam uživala.

Ovo poprati naguženim položajem na krevetu i sugestivnim

pokretima guzice. Ne mogu više izdržati, isučem kurčinu i smjestim
joj ga zguza, a ona dobro promiješa. Zamišljam kako je taj mladi
glazbenik jebe. Strašno me napali, pa ubrzo svršim mlazem vruće
sperme. Legnemo jedno drugom u naručje.

-Kad sam te napustio u nedjelju, samo sam ti pružio dobru prigodu

jebavati se cijele noći. Više to neću dozvoliti! Ostajem s tobom, ne
mičem se nigdje! Ali hoću takvo jebanje kakvo si imala s njim!

-Dragi, on je dvadeset jednu godinu star. Sve je drugačije s takvim,

nego s tobom. Je li tebi svejedno jebati dvadesetogodišnju curu ili
šezdesetgodišnju babu? Pička je pička, rupa je rupa, zar ne?

-Nije isto, draga.

-E, pa tako je i meni. Kurac je kurac, ali je dinamika drukčija,

milovanje, uzbuđenje i razgovor. Nije samo seks važan, flertovanje
koje prethodi seksu je uzbudljivo, pa i igre nakon seksa. Ne zaboravi
da on govori malagaški, a ti ne. Nemoj me krivo shvatiti, volim se
jebati s tobom i uživam, ali ima razlike.

430
-Da, znam, istina je. Osim toga, on je jako poznat i popularan na
cijelom Madagaskaru, to je kao da si skinula lijepi trofej, to
doprinosi uzbuđenju. Zatim je tu faktor prvog susreta. I mi smo se
krasno jebavali prve dane, kasnije ta strast blijedi. Sigurno bi ti
dosadilo da si duže ostala s njim u vezi.

-Znam. Bilo bi mi nemoguće s njim živjeti. Ovako smo se dobro

izjebali i lijepe uspomene će ostati zauvijek. Sjetit ću ga se uvijek kad
čujem koju njegovu pjesmu. Ima još jedna stvar. Znaš da obožavam
glazbu i ples. Htjela bih jednog dana postati pjevačica kao on, pa
volim pričati o glazbi i nešto naučiti.

-Imaš li njegov broj telefona ili fejs kontakt?

-Nemam i ne treba mi. Putuje sa grupom i ne možemo se viđati.

-Bogat je, je li ti dao šta novaca?

-Dao mi je svega dvadeset tisuća, ali mi je dobro došlo, kad si mi sve

uzeo. Nisam ga ništa pitala, moglo se dogoditi i da mi ne da ništa.
Otišao je u utorak.

-Hmmmm, tako slavan i bogat, a tako škrt. Draga, ako želiš postati
pjevačica, mogu ti pomoći bolje nego Dadi Love. Mogu uložiti u
tebe, otkupiti pjesme, mogu ti biti menadžer. Trebaš graditi svoju
karijeru, jebanjem neće talent i karijera prijeći s njega na tebe, može
samo spolna bolest.

-Dragi, hvala na razumijevanju. Mislila sam da ćeš se ljutiti, pa ti

nisam spominjala. Pričat ćemo.

Vrlo mi je poznata priča da umjetnici lako impresioniraju mlade

djevojke, a osobito glazbenici. Sad moram dobro paziti kad Dadi

431
Love ponovno dođe u Soanierana Ivongo. Srećom, to obično bude
svega jednom godišnje. Upravo ovo je najbolja sezona za glazbenike
i trgovce u ovom kraju, pred Božić. Klinčići su sazorili i prodani, liči
isto tako i mnoge druge sorte, ljudi imaju novaca.

Poslije Nove Godine dolazi mršava sezona ciklona i to glazbenici

dobro znaju. U subotu idemo na spektakl glazbenika Wawa, na
čijem smo koncertu nedavno bili na St Marie. Poslije spektakla
idemo direktno u disko Volume 5. Nakon diska je opet koncert
Wawa u velikoj dvorani koji traje do pet sati ujutro. Dođemo oko
ponoći. Tijekom večeri neumorna se Fabiola napleše, nikad joj
dosta.

Odakle joj sva ta energija da u jednom danu pleše šest-sedam sati?

Nije puno pila danas, jedno pivo na spektaklu, jedno u velikoj sali i
dosta narančade. Pođemo kući tek kad je koncert završio ujutro u
pet. Kad smo došli i legli, traži telefon. Iako sam strogo odredio da
joj ne dam telefon u ruke, mislim da će slušati muziku prije
spavanja. Ali ona bezobrazno pošalje zahtjev Lucianu da je nazove.

Kako se ne javlja, pošalje mu poruku. Ne odgovori ni na poruku.

Nato se spremi i pođe vani govoreći mi da ide pričati s mamom. U to
naravno ne vjerujem. Brzo se obučem i neprimjetno je slijedim.
Odmah vidim da mi je lagala, ne ide kod mame, nego pravo u veliku
dvoranu, gdje je koncert upravo završio. Pomislim da će se sastati s
kojim glazbenikom. Svi je znaju i ona svih zna još sa St Marie.

Iznenadi me da je prišla razgovarati sa Larisom. Možda me već

vidjela, pa glumi. Vratimo se zajedno kući. Ne gnjavim je pitanjima,
jer vidim da nešto nije u redu. Šest sati je ujutro, a mi tek legli
spavati. Silno želim jebati, a ona nikako ne da. Takve mi se prigode
nikad i nikako ne sviđaju. Neću se svađati, pa pokušam zaspati. Moja
432
draga je lijepa, leži kraj mene, sva je slatka i jebozovna, a tako
nedostižna.

Uskoro zaspe, ja ne mogu. Spava u kratkim elastičnim hlačicama. Ne

mogu izdržati, pa čačkam malo i zavlačim joj prst u pičku. Nije joj
lako razmaknuti hlačice. Toliko sam je željan, mislim da je pijana i
umorna, pa se neće probuditi. Ali, stalno se budi i gura mi ruku.
Opet dolazim u žalosnu situaciju da moram drkati. Ipak odustanem
od suludih misli, u Africi se ne drka.

Odspavam svega jedan sat, a Fabiola tri. Probude je muhe od kojih

se ne može živjeti. Ostavila je prozor otvoren, a nismo spustili mrežu
za komarce. Muhe su užasne danju, jer su u blizini svinjci i suši se
riba na plaži. Probudimo se strašno umorni i krenemo na doručak.
Ne odmičem se od Fabiole.

-Zašto me pratiš? Hoću da me ostaviš samu!

Ljut sam i sumnjičav, kamo će sad sama? Vjerojatno su Wawa i

glazbenici blizu na spavanju u hotelu ili bungalovima. Da, ostavit ću
te samu, kad te napustim zauvijek. Ipak, brzo se vrati i počne
spremati ručak, a mene pošalje na pijacu. Poslije ručka legnem na
krevet i spustim mrežu za komarce. Odspavam par sati, ali još uvijek
sam umoran i nadrkan. Fabiola nikako ne dolazi spavati sa mnom.

Cijelo vrijeme leži i priča sa Larisom. Užasno sam ljut na nju i na

Larisu koja nam uništava slabašan brak, ako je ovo uopće ikakav
brak. Stoput sam joj rekao da je popodnevna siesta za nju i za me, a
ne za njenu sestru, pravljenje frizure i slične gluposti. Danas sam
osobito nadrkan, jer nisam jebavao, ali obično bar želim kakav
poljubac ili zagrljaj. Ljutito se spremim i izlazim iz kuće, a ona me
pita:
433
-Kamo ćeš?

-Ne znam. Treba mi šetnja.

-Šta je? U čemu je problem?

-Znaš u čemu je problem. Nisam jebavao, eto u čemu je problem.

Da sam mogao, otputovao bih i ne bih se vratio. Ali, čekam da mi

njen otac vrati posuđeni novac. Odem kod Klementa malo popričati
i prevesti Lucianove poruke. Dvaput odem kod Fabiolinog oca. Nije
lako dobiti novac nazad. Pomogneš i posudiš, pa se mučiš i boriš
iščupati ga, a nekad i ne uspiješ.

Kad se konačno vratim predvečer nakon par sati izbivanja, nađem

Fabiolu kako spava sama skvrčena na fotelji. Ljuta je i zabrinuta šta
me dugo nema. Odemo šetnjom do njene mame i pričamo putem:

-Sutra nam trebaju doći električari postaviti stup nosač kablova.

-Razmišljam o drugim stvarima, da mi je najbolje sutra otići. Muči

me tvoje ponašanje prema meni.

-Uvijek želiš otići kad treba nešto platiti! Znači, sutra odlaziš?

-Nisam rekao da odlazim, ali tako se osjećam. Ne volim da još uvijek

održavaš kontakt sa Lucianom.

-Zaista sam s njim prekinula. Htio se ponovo vratiti u moj život, ali
neću, nije moguće. Znaš li da je bio na koncertu sinoć u velikoj
dvorani?

434
-Ne znam, nisam ga vidio, nisam siguran ni da li bih ga prepoznao.
Da sam znao da je tamo, rado bih ga potražio i zalijepio mu jednu ili
dvije ili tri zvučne šamarčine preko uha da mu uho zvoni.

-Ne smiješ to raditi!

-A on smije mlatiti moju ženu?

-Ja sam gospodarica moga tijela, a ne ti.

-Najviše mi je žao da mu je nisam opalio kad sam te našao da mu

sjediš na koljenima. Bila je odlična prigoda, ali sam je propustio. I
žao mi je da nisam udavio Brzoga. Osoba treba dobiti šta zasluži!

Tako pričajući, smanji se napetost između nas. Sutradan se Larisa

pokupi nakon ručka kući, ne smeta našoj siesti. I to je gotovo, dobili
smo struju. Konačno možemo uživati u elektrici, dosta je bilo muke s
voštanicama! Prerano se poradujem da su svi problemi riješeni,
Lucian danas neprestano zove. Ne znam šta da radim, pa skinem
Fabioli hlače i gaćice i ljubim joj pičku. Nek sad razgovara!

Nastavi nesmetano razgovor bez promjene boje glasa, pa joj

uvaleknem kurčinu. Jebem je, a ona priča. Kad razgovor konačno
završi, Fabiola me povali na leđa i zajaše. Postavi mi ruke na njene
bokove. Kako je dugo jebem, već sam svršio i zalio je spermom. Ipak
me tako nastavi jahati još neko vrijeme, dok je kurac ukrućen.
Međutim, kako počne opadati, ljuta je, šamara me i udara šakama:

-Eto, sad kad hoću dobro jebanje, ti ne možeš.

-Nisam znao, oprosti draga. Obično želiš da šta prije svršim, pa sam
tako i ovaj put. Sutra ću ti se odužiti i održavati erekciju koliko god
želiš.

435
Sutradan sam spreman održati obećanje, ona odgađa za
poslijepodne, poslijepodne odgađa za uvečer, a uvečer je vruće, pa
ne može. Potpuno sam isfrustriran, a ona opet priča sa papa
Mayone.

-Dragi, jesi li sa mnom samo zbog jebanja?

-Ne draga, volim te, volim biti s tobom, volim kuhati s tobom, grliti
se i ljubiti, nije samo jebanje u pitanju. Ali, lijepo bi bilo kad bi ti
voljela i željela seks sa mnom, grliti se i ljubiti.

-Dragi, sad kad smo muž i žena, nema više seksa svaki dan.

-Nego kad?

-Kad ja hoću i trebam!

-A šta je sa mnom, kad ja hoću i trebam? To nije važno?

-Moja pička nije mašina!

-Ali, za druge je mašina, s drugima se možeš jebati dok te pička ne

zaboli, a sa mnom ne možeš.

-Dragi, rekla sam ti da smo muž i žena. Kad bi ti sad, na primjer,

imao neku novu ljubavnicu, mogao bi s njom puno i često, češće
nego sa mnom. Ali nakon nekoliko mjeseci bi se dogodilo isto. Dakle,
stvar je samo u uhodanosti veze, a ne u privlačnosti i seksipilnosti
osobe.

-Draga, volim seks prije spavanja, to mi je najbolja tableta za

spavanje. Kad bi mogli bar jedanput prije spavanja? Može se koji
dan i preskočiti. Samo ne preskočiti tri-četiri dana, to ne
dozvoljavam.
436
Fabiolina mama je bolesna, osjeća hladnoću i vrućinu. Tipični su
simptomi malarije, iako se još nisam susreo sa slučajem malarije na
Madagaskaru u moje tri godine boravka. Zahtijevam da je vode u
doktora, ali neće. Svi je masiraju istovremeno, kao da to liječi bolest.
Odluče da joj trebaju prirodne trave iz nedalekog sela. Fabiola i
njena najmlađa sestrica se upute autobusom i donesu trave.

Sutradan je naravno u još lošijem stanju. Pokušam razgovarati s

mojom dragom:

-Draga, tvojoj mami je trebao doktor jučer. Danas je nedjelja, sutra

je Božić, gdje ćemo naći doktora?

-Dragi, mama uopće nije bolesna, ne može joj pomoći doktor. Netko
je urekao i sad to rješavamo.

-Draga, nema tu nikakve magije ni uroka. U pitanju su virusi,

bakterije, možda paraziti, stvar je vrlo jednostavna. Učila si u školi
kad sam te pripremao za ispit, sjećaš li se? Samo gubite dragocjeno
vrijeme sa vašim vradžbinama, urocima i proturocima.

-Dragi, moramo pokušati naše metode. Ako ne bude bolje, tražit

ćemo doktora.

Larisa ode po lijekove, ali se nikako ne vraća, a mami je sve lošije.

Ima strašne napadaje povraćanja i sva se trese. Nadam se da nije
kuga, jer smo onda svi u opasnosti. Dosad kuga nije dospjela u ovaj
grad, nadam se da i neće. Ako je malarija, treba doktoru šta prije.
Ako su bakterije, treba antibiotike. Ja i Fabiola se uputimo tražiti
Larisu. Nađemo je kod iste žene koja se bavi vradžbinama za
trudnoću.

437
Gradi novu kuću od betonskih blokova, to je veliki luksuz u
Soanierana Ivongo, očito joj biznis dobro ide. Vratimo se nazad s
lijekom, ni to ne pomogne. Gubim strpljenje i zahtijevam:

-Draga, hajdemo u bolnicu barem razgovarati s doktorom.

-Šta ćemo nas dvoje u bolnici? Nismo mi bolesni, nego mama.

-Dobro, onda je vodimo u bolnicu, nema više odlaganja. Plaćam

troškove.

-Čekaj!

Slijedi još jedna runda bespotrebnog i uzaludnog masiranja. Fabiola

uzme iz kuhinje zapaljeni komad drvenog ugljena i kadi ispred
mame, kao da će joj udisanje dima pomoći. Jedan stariji čovjek
izvede vradžbinu, stavi novčanicu na dno tanjura, nalije vodu i
prelijeva je žlicom ispred mame izgovarajući magične riječi. Ne
pomaže ni to! Sve su opcije potrošene bez rezultata, vrijeme je za
doktora!

Kasnimo više od dvadeset četiri sata, opet bolje ikad nego nikad.
Dok ovako gubimo dragocjene sate, u daljini grmi i sijeva. Krenemo
svi zajedno u bolnicu, mamu podržavaju Larisa i Hanitra. U bolnici je
doktor pregleda i prepiše serum. On sam ne zna dati, a drugog
osoblja nema. Bolnica djeluje sablasno, dosta je soba i kreveta, ali
nema noćnog osoblja, ni medicinske sestre, pa čak ni čuvara.

Ja i Fabiola odemo u potragu za doktorom u donji dio grada. Sad već

pljušti prolom oblaka, kišobran ne pomaže. Osvjetljavamo put i
gacamo blatnjavim ulicama. Naiđemo na pravu bujicu, moramo ići
obilaznim putem. Nismo ga našli, a pokisli smo do gole kože.
Vratimo se i krene druga ekspedicija u potragu za drugim doktorom.
438
Konačno ga nađu i mama dobije injekciju i lijekove zapadne
medicine.

Umorni smo, jedanaest je sati. Naravno, sutradan ujutro joj je bolje.

Iscrpljena je bolešću, ali se brzo oporavlja. Uslijedi druga injekcija,
dobija kinin i antibiotike. Dakle, bila je malarija, cijelo sam vrijeme u
pravu. Njihovo praznovjerje i vjerovanja u magiju i vradžbine je
moglo mamu lako koštati života.

Zasigurno mnogi umru prerano na Madagaskaru u sličnim

okolnostima. Ovo se sve događa u gradu među školovanim ljudima,
mogu zamisliti kako je u zabitim selima. Prođe nam Božić bez
proslave, cijeli dan smo zauzeti brinući o Fabiolinoj mami. Oporavi
se do Nove Godine i slavi s nama doček u velikoj dvorani. Uglavnom
sjedi za stolom i pije koka kolu, ali ipak izdrži do dva iza ponoći.

Fabiolin otac ode puno ranije, a mami društvo pravi njena najmlađa
osmogodišnja kćer, Fabiolina sestrica. Svira živa muzika, pleše se i
pije. Izvedem sestricu na plesni podij i otplešem s njom dva plesa, a
onda ju preuzme Fabiola. Lijepo ih je vidjeti između samih odraslih.
Snimim video za uspomenu. Fabiola je danas svoju sestricu istukla.
Plakala je i uzvraćala udarce, a evo ih sad u skladu.

Ja, Fabiola i Larisa stalno zujimo između velike dvorane i Volume 5.

Prisjetim se s nostalgijom prošlogodišnjeg dočeka, sve mi je bilo
ljepše. Kući dođemo u četiri sata poslije ponoći. Fabiola je umorna i
zahtijeva masažu stopala. Cijelu noć je plesala u štiklama s visokom
petom, pa je bole. Odspavamo tri-četiri sata. Popodne je
tradicionalna novogodišnja guska kod Fabioline mame.

Odspavao sam svega jedan sat, pa uvečer rano zaspemo. Fabiola se

naglo probudi oko deset i kaže:
439
-Idemo u disko u veliku dvoranu, spremi se!

-Umoran sam, spavao bih. Nigdje mi se ne ide.

-Ali koncert je, Nova je Godina! Ako si umoran, spavaj, ja idem.

-Dobro, ti otiđi, ja ću spavati.

-Moraš mi dati novac za ulaznicu.

-Ako ti moram dati novac, onda idem i ja.

-Ali umoran si, kako ćeš?

-Ne brini za mene!

Dođe Larisa po nju, onako uvijek vesela i glupa. Odemo zajedno do

glavne ceste.

-OK, platit ću ulaznicu, nemoj od mene očekivati plaćati alkohol.

Imaš svoj novac, sinoć si me prevarila kupiti pivo tvojoj mami, a
popila je Larisa.

-Ako ćeš tako, onda nismo zajedno večeras! Nećeš me ucjenjivati za

cijenu ulaznice! Znam kako mogu ući besplatno! Hoću uživati i biti
slobodna!

Ostanem bez riječi na cesti i povučem se. I dalje je teška i zajebana,

ne mogu nikako s njom na kraj. Vratim se kući, krv mi ključa i
razmišljam o odlasku. Svaki put kad to uradim, dam joj slobodu
jebavati se kad je volja i s kim je volja. Odlučim se vratiti u disko i
držati je na oku. Ne uživam nimalo u tome, ali ne znam šta bih
drugo. Dođem u Volume 5, vidim da pleše sama.

440
Prošećem se pola sata i opet je dođem vidjeti s vremena na vrijeme.
Iza ponoći dođe u veliku dvoranu. Vidim iz daljine da s nekim pleše.
Dok se približim, pobjegne na drugi kraj sale i pleše sama. Tako se
igramo cijelu noć, pokušam je iznenaditi, ali me preduhitri. Usidrim
se i ne mičem. Zna dobro da sam ljubomoran na visoke, jake
muškarce, pa se uhvati sitnog, maloljetnog partnera.

Simpatičan momčić je možda petnaestak godina star. Snimam njihov

ples na video, a ona mi namjerno prkosi. Pleše s njim vrlo izazovno.
Kad vidi da nisam agresivan i ne napadam ga, pojača svoj prkos.
Naguzi se i izazovno miješa bokovima, a momčić je uhvati za bokove
i oponaša jebanje zguza. Sve snimim na video. Takvu vrstu plesa svi
obožavaju, a ja ga ne ne dozvoljavam Fabioli.

Međutim, danas nismo zajedno, nisam joj platio ni ulaznicu ni piće.

Ne važi da je sva opremljena odjećom i obućom koju sam platio. I
frizuru sam joj platio, ni to ne važi. Vidi da nisam opasan, ne
reagiram fizički, pa pleše i sa drugim momcima. Nek pleše i uživa.
Ali, dokle ćemo ovako?

Zaista je velika razlika u godinama, zaista je nezrela i zaista nismo u

skladu. Dokle ću je tražiti, sumnjati i gledati kako uživa s drugima?
Vrijeme je za “smotati tunju i motovilo“. Vratim se kući i spakiram
torbu. Sve pripremim i ponovo se vratim u veliku dvoranu. Sjedim i
čekam da se ples završi, jer ona nema ključa. Kad joj je svega dosta,
priđe mi negdje oko četiri sata iza ponoći:

-Hajdemo kući, nemam ključa!

Idemo kući u tišini, pridržava me oko ruke, jer je nestabilna na

visokim potpeticama. Kad smo došli kući, prvo pogleda sva tri videa

441
koja sam snimio i potom zaspemo. Odspavamo četiri-pet sati. Kad
ustane, obuče se vrlo seksi i obuje štikle.

-Idem se malo vozati na skuteru.

Njen brat je upravo kupio polovni jeftini skuter prije koji dan i to je
sad nova igračka.

-Ne ide se u vožnju na skuteru u visokim potpeticama, nego se tako

ide kod ljubavnika na jebanje.

Samo se nasmije, a ni meni nije do rasprave, ionako sam odlučio

otići. Kad je izašla, još dugo stojim i razmišljam; ići ili ostati. Konačno
spremim zadnje stvari u torbu i krenem. Kad sam u dilemi, već znači
da nije dobro. Tek šta izađem iz ulice, naletim na njenog oca. Gleda
me u čudu s torbom.

-Gdje je Fabiola?

-Ne znam, lijepo se obukla, obula visoke pete i otišla na sastanak s

ljubavnikom. Ja idem.

Hladno se pozdravimo i krenem dalje. Znam da će moja draga

odmah dobiti vijesti. Tako je i bilo. Dok sjedim u autobusu za
Tamatave, zvoni mi telefon:

-Gdje si?

-Evo me na autobusnoj stanici.

-Čekaj me, dolazim.

442
Kiša ne prestaje padati. I nebo je tužno da odlazim. Dođe bosa i bez
kišobrana, sa crvenim kačketom na glavi. Lijepa je kao i obično, kao
šta je bila lijepa i sinoć, ali otrovna.

-Kamo ćeš?

-Želiš li pričati sa mnom ili sa svojim “sipa“ (momkom/ljubavnikom)?

Pokazujem joj istog onog momčića s kojim se guzila sinoć u velikoj

dvorani na plesu. Igrom slučaja se ukrcao u isti autobus kao i ja.
Mahnu jedno drugome.

-Želim pričati samo s tobom. Ti si moj vadi (suprug)!

-Da, ali trebaš uživati svoju slobodu. E pa sada uživaj. Ja idem u

Tamatave, pa u Australiju.

-Zar već? Avion ti leti tek za dva tjedna.

-Ali, trebaš svoju slobodu, trebaš uživati Evo ti tvoj sipa, pa uživaj s
njim.

-Neću. Vraćaj se kući!

-Zašto bih se vratio kući kad si maditra (preljubnica)? Sinoć si se

guzila u disku.

-Zar bi zbog toga otišao? Šta sam plesala s drugim?

-Nije bio običan ples, nego te jebao u šupak.

-Najobičniji ples sa djetetom.

-Ti bi me malo češće ostavljala spavati kući, a da dođeš ujutro u pet

sati puna tuđe sperme.
443
-Nema nikakve sperme, vraćaj se kući!

-Ne mogu. Torba mi je već na krovu autobusa.

Moja draga brzo naredi vozaču skinuti moju torbu. Nema s njom
raspravljanja. Kiša pada sve jače, ostanemo ispod nadstrešnice i
čekamo da malo oslabi.

-Tražiš rješenje samo u odlasku. I to bez razgovora, tako iznenada,

nakon malog neslaganja sinoć.

-Ne odlazim zbog malog neslaganja. Svega se skupilo; od Bama,

Maksa, Lise, Luciana i papa Mayone, preko tvog alkoholizma,
nestajanja, nerazumnog trošenja novca, brisanja telefonskih poruka,
smanjenja učestalosti seksa, pa do tvoje sestre Larise. Nikako se
vratiti na nekadašnji odnos.

-Otišao bi baš sad kad je najbolja prigoda popraviti naš odnos i da

sve bude kao nekad.

-To ne znam i ne osjećam.

Kiša donekle oslabi, pa krenemo kući. Penjemo se uzbrdo glavnom

cestom i vučem svoju torbu na kotačićima po ravnoj, betoniranoj
cesti. Fabioli zazvoni telefon i dok se vraćamo kući, priča s nekim.
Nakon par minuta shvatim da razgovara s Lucianom. Zadnji tjedan
joj ne dajem nikako telefon u ruke, pa je našla drugo rješenje. Koristi
se posuđenim telefonom i njihov kontakt ne prestaje.

Uđemo u kuću i spremim torbu. Lucian opet zove, želi znati šta se
događa između nas i Fabiola mu se prvo povjeri, kad ima kakav
problem. Fabiola leži na krevetu i priča s njim, kad zaurlam na
telefon:

444
-Đombilooooooo!

Odmah prekine vezu, a Fabiola se naljuti i počne me tući. Nisam

očekivao ovakav povratak. Nadao sam se da moj odlazak raščisti
neke odnose, ali i dalje nije kako treba. Trpim udarce i branim se,
pazeći da je nehotice ne udarim. Uglavnom se odbranim, ipak
poneki udarac primim.

-Ovako ne ide, i dalje si u vezi sa đombilom. Još me i tučeš, pa će biti

problem ako te nehotice ozlijedim. Pusti me da idem! Očigledno ti
ne trebam!

-Možeš ići jedino ako mi dozvoliš dovesti drugog momka u kuću.

-Neću ti dozvoliti. Kuća je uvijek moja i tvoja, a ne đombilova.

Osim šta me sve dosad tukla, podigne i nož na me. Kao da se

obistinjuju riječi moje familije: “Bio si u zatvoru, pljačkali su te, sad
je na redu da te ubiju“. Smirujem je govoreći tiho i polako:

-Ostavi se noža! Ako ga upotrijebiš, više nema povratka!

Vrlo je divlja i opasna, zaista sam u krajnjoj pogibeljnoj opasnosti.

Jedva ga nekako spremi.

-Ako baš hoćeš, dovedi drugog momka u kuću. Dajem ti dozvolu,

samo me pusti da idem.

-Ne ideš nigdje! Ostaješ ovdje!

-Neću živjeti u bračnom trokutu; ja, ti i papa Mayone! Jedan je

suvišan! Kako ćemo to riješiti?

-On nije ovdje! To je samo telefonski razgovor!

445
-Ne sviđa mi se taj telefonski razgovor! Kad on zna taj broj,
očigledno razgovarate svaki dan.

-Pričat ćemo kasnije o tome. Hajdemo sad do moje mame!

Poslušno je slijedim. Dođemo do njene mame. Fabiola me pokazuje

ponosno kao svoj trofej i priča kako me iščupala sa autobusne
stanice. Svi se smiju, a njena sestra tinejdžerka me zaupita:

-Antonio, zašto si otišao?

Zna nešto francuski, pa joj mogu ispričati, ali šta vrijedi? Vjeruje se
jedino Fabiolinoj verziji. Mami također sve kažem o razgovaru s
papa Mayone, da me tukla i dizala nož na me. Pokažem tri video
klipa iz diska sinoć. Ne reagiraju ni na to, samo se smiju. Konačno
odluče slaviti popodne u našoj kući.

-Ne osjećam se ni za kakvu proslavu. Jutros sam želio otići i još

uvijek želim.

-Nitko te ništa ne pita! Kupit ćeš piće i slušati glazbu! I pristojno se

ponašaj!

Slavi se izgradnja kuće, instaliranje struje i Nova Godina udžuture, sa

manjim ili većim zakašnjenjem. Skupi se cijela obitelj, Fabiolin otac
donese ogromni zvučnik i pušta užasno bučnu glazbu. Trudim se da
im lošim raspoloženjem ne kvarim zabavu. Zvučnik neizdrživo lupa,
svi uživaju, a ja razmišljam koliki će mi postotak sluha oštetiti. Sjetim
se čepova za uši koje dobijam u avionu, izvadim ih iz torbe.

Rješenje je zadovoljavajuće, nitko ne prigovara. Kad je piće

besplatno, brzo se nađe nezvanih gostiju. Sve bih potjerao, ali
Fabiola je ljubazna i svih pogosti. Jedan starac iz susjedstva popije

446
tri-četiri čaše piva. Ja pijem koka kolu, pa prijeđem na rum s
ananasom. Nakon nekog vremena, zaplešem s mojom dragom.
Senzacionalno je lijepa danas. Plava kosa joj je vezana u rep, vijori
kad trese glavom.

Pokreti njenih bokova su naprosto uzbuđujući i nije čudo da sam

preslab prekinuti. Još uvijek sam zaljubljen, pored svih njenih
neoprostivih postupaka. Ili sam omađijan i ureknut crnom magijom?

447
448
449
Bilješka o autoru:

Edgar Skračić

Rodio se u Šibeniku 1958.-e. Dok je pohađao gimnaziju u

Šibeniku, intenzivno se bavio astronomijom i osvojio prvo
mjesto na državnom prvenstvu Jugoslavije iz astronomije
1976.-e.

Studirao je na Zagrebačkom Sveučilištu gdje je diplomirao kao

inženjer fizike, smjer geofizike 1984.-e.

Radio je u Tvornici Aluminija Ražine do odlaska u Australiju

1989.-e. Specijalizirao se za elektrolizu aluminija i radio kao
proces inženjer u Australiji, Mozambiku i Indiji, gdje je
sudjelovao u otvaranju novih kapaciteta i obučavanju novih
kadrova.

450
Neko vrijeme je radio i na eksperimentalnoj proizvodnji bakra
putem ispiranja solnom kiselinom pomoću bakterija u
Melbourne-u.

Zadnjih godina puno putuje po svijetu i dugo se zadržava na

Madagaskaru. Kad je u Hrvatskoj, boravi u Betini na otoku
Murteru.

Kontakt:

Edgar_Skracic@hotmail.com

451
Sadržaj:

S ONE STRANE PRELJUBA 05

1. Mandenga 05

2. Bonjour manandre 81

3. Proces 165

4. Maditra 238

5. Đombilo 238

6. Papa Mayone 360

BIlješka o autoru 451

Sadržaj 452

452
453
Prilog – Ugovor o korištenju digitalnih knjiga

Digitalne knjige by Impero present dopušteno je koristiti samo za

osobne potrebe korisnika, čime želimo izbjeći bilo kakvu mogućnost
zloupotrebe autorskih prava autora knjige. Korisnici ih mogu
slobodno pregledavati, kopirati, umnožavati te pokazivati i slati
prijateljima ili svim onim za koje misle da bi ih takvo što moglo
zanimati, no svaka druga vrsta distribucije digitalnih knjiga ostaje
isključivo i nepovredivo pravo stranice www.digitalne-knjige.com.

Nenad Grbac iz Zagreba, kao nakladnik, s jedne strane (u daljnjem

tekstu: nakladnik) i posjetitelj stranice www.digitalne-knjige.com
kao korisnik usluge (u daljnjem tekstu: korisnik) zaključuju klikom na
link Prihvaćam ugovor o korištenju knjige prije njezina
preuzimanja(download), sljedeći:

UGOVOR O KORIŠTENJU DIGITALNIH KNJIGA by IMPERO present

čl. 1.

Ugovorne strane su suglasne da se digitalnim knjigama nakladnika

korisnik može koristiti samo za osobne potrebe, pri tome ničim ne
ugrožavajući autorska prava nakladnika i pisaca koji su nakladniku
dali suglasnost da objavi njihovo djelo.

čl. 2.

U skladu s prethodnim člankom, korisnik knjigu može pregledavati,

kopirati, umnožavati i slati svima onima za koje smatra da bi ih
knjiga mogla zanimati, a nije mu dopušteno mijenjati sadržaj knjiga,
dopunjavati ga, kao ni bilo kakva izmjena u izvornome kodu knjiga
(bilo u binarnom ili izvršnom obliku).

454
čl. 3.

Ugovorne strane su suglasne da je svaka druga vrsta distribucije

digitalnih knjiga nakladnika zabranjena odnosno isključivo i
nepovredivo pravo nakladnika.

čl. 4.

Slijedom prethodnog članka zabranjena je bez znanja i suglasnosti

nakladnika i pisaca bilo kakva komercijalna ili reklamna upotreba
digitalnih knjiga, njihovo korištenje u državnim i privatnim
ustanovama (fakultetima, školama, knjižnicama, knjižarama i
slično).

čl. 5.

Temeljem članka 3. ovoga ugovora zabranjena je i distribucija

digitalnih knjiga nakladnika putem elektroničkih medija i Interneta.

čl. 6.

Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a sve sporove

proizašle iz njega ugovorne strane će nastojati riješiti sporazumno,
dok se u suprotnome ugovara stvarno nadležan sud u Zagrebu.

455
 Edgar Skračić

S ONE STRANE
PRELJUBA
Vlastita naklada

Nenad Grbac
Mob: 095/853-03-40
E-mail: digitalne.knjige@gmail.com

Urednik:

Nenad Grbac

Skračić, Edgar

S ONE STRANE
PRELJUBA
www.digitalne-knjige.com

ISBN 978-953-354-127-3

456