Professional Documents
Culture Documents
com/serbian/lat/srbija-
48854910
9 jul 2019
Ko je Majk Vučelić?
• Rođen je 1930. godine u Garešnici u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, sadašnjoj
Hrvatskoj.
• Diplomirao je 1954. godine na Mašinskom fakultetu u Zagrebu - zbog ovih
biografskih podataka, neki ga smatraju Hrvatom, iako je za sebe govorio da je
Srbin.
• Neko vreme je radio za „Mercedes-Benc" u Nemačkoj, da bi se 1956. odselio kod
strica u Ameriku - Atlantik je prešao teretnim brodom.
• Tamo se zaposlio u fabrici aviona "Cesna".
• Nekoliko godina kasnije, 1962. dobija posao u kompaniji „Nort ameriken aviejšn",
koja je sarađivala s NASA - tamo je radio kao projektant uređaja za spasavanje
pilota iz aviona presretača F-104 Starfajter i strateškog bombardera B-58
Hastler.
• Tokom Hladnog rata bio je deo i američko-sovjetskog svemirskog programa
Apolo-Sojuz - radio je na prilagođavanju svemirskih brodova za spajanje sa
ruskim Sojuzom.
• Učestvovao je i u programu prve američke orbitalne svemirske stanice -
Skajlabu, lansiranoj 1973. godine.
• Godine 1975. premešten je u London, u funkciji potpredsednika „Ist Ves Trejda"
za kompaniju Rokvel Internešnal zaduženog za razvoj trgovinskih odnosa sa
zemljama istočne Evrope.
• I kad je napustio posao u NASA, sve vreme je bio njihov reporter dodeljen BBC-
u.
• Posle toga osniva sopstvenu kompaniju - Ideal Electric. Kupio ju je kao gotovo
propalu kompaniju u Ohaju i za kratko vreme je učinio profitabilnom.
• Preminuo je 10. septembra 2012. godine - mesec dana posle smrti Nila
Armstronga, čoveka koji je prvi zakoračio na Mesec.
Menadžer za probleme
Već u tridesetim Vučelić je, piše RTS, postao deo tima od oko 300 inženjera u
programu „Apolo", a lično je rukovodio misijama „Apolo 8" i „Apolo 13".
Od 1966. do 1978. direktor je u NASA centru u Hjustonu, gde je zadužen za otklanjanje
svih grešaka do kojih bi moglo doći tokom leta - pa dobija nadimak „menadžer za
probleme".
Protivio se postavljanju avionskih vrata na kapsuli „Apolo" i smatrao je da bi bolje bilo
staviti vrata koja se otvaraju eksplozijom.
Da je realizovao tu ideju možda ne bi došlo do tragedije 1967. kada su svi članovi
posade „Apola 1" poginuli tokom probnog leta - jer nisu mogli da otvore vrata.
Astronauti sa Titom
Misija „Apolo 8" izvedena na Božić 1968. bila je prvi pokušaj ljudi da krenu na put do
Meseca.
Posle tog leta trojica astronauta su tokom svetske turneje posetili i Jugoslaviju i
tadašnjeg predsednika Josipa Briza Tita.
„Po povratku, astronaut Frank Borman ispričao mi je da ga je Tito pitao da li se bojao,
na šta mu je on odgovorio da nije, jer je jedan jugoslovenski inženjer, Majk Vučelić, bio
odgovoran za njegov let", svedočio je za Blic.
Nakon toga Vučelić je dobio poziv od Tita i više puta se sastao s njim u Beogradu i u
Americi.
Kako je izgledala akcija spasavanja?
Vučelić je za Politiku opisao dramatično veče kada je tokom leta „Apola 13" 1970.
godine, izgovorena čuvena rečenica koja je postala deo istorije, a posada morala da
odustane od sletanja na Mesec.
Preuzeo je dužnost u kontroli leta uveče u osam i 45, a eksplozija se dogodila u devet
sati.
„To su obično dosadni letovi, tokom kojih se ništa ne događa", rekao je.
Očekujući da posada ode na desetočasovno spavanje, odlučili su da igraju bridž.
„Nikome nije ni padalo na pamet da je moglo da dođe do eksplozije, čak nikada nije ni
urađena simulacija za eksploziju, `jer se to nikada neće dogoditi`.
„Prvo su svi ekrani pocrneli i mi smo pomislili da su zakazali instrumenti. Tek desetak
minuta kasnije smo shvatili da je došlo do eksplozije", svedočio je Vučelić.
Njegov prioritetni zadatak bio je da se obezbedi kiseonik i električna energija da bi
astronauti mogli bezbedno da se vrate.
„Borili smo se za njihov spas četiri dana i četiri noći i uspeli", prisetio se Vučelić.