Analiza odnosa u romanu Posljednji Stipančići

Svi odnosi u romanu određeni su s obzirom na lik Ante Stipančića, dakle radi se o
patrijarhalnom modelu obitelji. Po poglavljima pratimo razvoj međusobnih odnosa svih
članova obitelji. U 3. poglavlju prikazana je povijest odnosa Valpurge Stipančić i Ante
Stipančića. Njihove velike razlike: ponajprije u dobi, zatim u karakteru uvelike su odredile
njihov odnos. Valpurga koja sama dolazi iz patrijarhalne obitelji podčinjava se i pokorava
svemu što njezin muž želi te ne izražava vlastite želje, dok se Ante ponaša oholo i sebično te
Valpurgu smatra svojim vlasništvom.
Rođenje sina Jurja opširno je opisano (od 136. do 145. str.) dok se Lucijino rođenje
spominje samo u jednoj rečenici na početku 4. poglavlja. Tu se već vidi razlika u odnosima
otac-sin i otac- kći, odnosno Antino stavljanje sve nade i radosti u život i karijeru svoga sina
te zanemarivanje Lucijinih potreba i želja što će se opisivati u sljedećim poglavljima.
U 5. poglavlju tako se opisuju duge šetnje oca i sina gdje se govori o Jurjevu
školovanju. Luciji s druge strane sve je zabranjeno - od pjevanja u kući do izlaska van na
ulicu. Uz to saznajemo da ženski dio obitelji nije objedovao za istim stolom s muškim dijelom
čime je pojačana podjela i neravnopravnost svih članova u obitelji. U svemu tome Valpurga
se ne uspijeva suprotstaviti svome mužu unatoč tome što trpi zbog nepravde učinjene Luciji.
Ta nepravda se jasno očituje krajem 5. poglavlja i u 6. poglavlju gdje je Juraj poslan
na školovanje u ? što zahtjeva veliki financijski trošak, a Luciji se jedva dopušta da ode na
ples. Na stranici 174. zorno se sažima ta velika razlika gdje se Ante opisuje kao otac „kojemu
je sin sve a kći ništa.“
U 7. poglavlju saznajemo da otac nimalo ne mari za razgovore o Luciji i njenoj
prosidbi te u njihovom odnosu raste napetost. Lucija osjeća odbojnost u razgovoru s njim.

U 8. poglavlju opisuje se kako to sve utječe na Antu. Saznajemo da je opterećen

odnosima s vlastitom djecom. Luciji zamjera njezinu usiljenost u razgovoru s njom, a brine ga
i nemogućnost financiranja Jurjeva neodgovornog školovanja.
U 9. poglavlju dolazi do obrata u odnosu između Ante i Lucije. Lucija ga sada tretira
kao „stvar“, odnosno kao što je Ante nju prije ignorirao, sada ona to njemu čini zbog osjećaja
velike nepravde koja je učinjena njoj u odrastanju. Svjestan je toga i Ante ali zbog prevelikog
ponosa ne uspijeva joj priznati svoju krivnju te sve svaljuje na Valpurgu. Valpurga pak
pokušava pomiriti zavađene strane i moli Luciju da se ispriča ocu. Kada se Lucija dolazi
ispričati ocu, on ju kori i govori da se boji sramote koju može doživjeti od nje jer je žensko
gdje se dobro vidi patrijarhalni odgoj u kojoj otac omalovažava žensko dijete. Valpurga je
jedina koja razumije Luciju zbog učinjene joj nepravde te se njih dvije, majka i kći u
međusobnom jadanju ohrabruju i tješe. Valpurga je ona koja jedina ostaje sućutna i bliska
Anti u njegovim najvećim razočaranjima, egzistencijalnim krizama i bolesti što opet uvećava
Antinu sebičnost i oholost i učvršćuje misao da on ni za što nije kriv. Zapravo tu saznajemo
zašto ga Valpurga žali, zato što vidi da se stup obitelji, autoritet, lomi. Zanimljivo komentira
pisac da što je Anti gore, to Lucija postaje bolje, zdravija, što isto govori o njihovom
neprijateljskom odnosu. U trenucima očaja pojavljuju se romantični trenuci između Valpurge
i Ante – ona ga ljubi, grli i nježno s njim razgovara što je u njihovom braku bilo posve
nestalo, ali se u trenucima Antine duševne i fizičke slomljenosti opet bude osjećaji između
supružnika. Krajem 9. poglavlja saznajemo da je najveći krivac za Antinu bolest „smrtna
sramota“ koju osjeća zbog Jurjeva neuspjelog školovanja te se tu vidi nezdrava navezanost
između oca i sina koja je paralelna s Lucijinom navezanosti koju osjeća prema majci bez koje
ne bi našla razloga za živjeti.
U 12. poglavlju pratimo odnos između sina i oca preko pisama kojima se dopisuju te
saznajemo da je Ante duboko razočaran hladnoćom i nesposobnošću vlastitog sina te shvaća
da su ga cijelo vrijeme najviše voljele Lucija i Valpurga. Kaje se zbog nepravdi učinjenih
Luciji i počinje primjećivati njezine kvalitete. Lucija isto mijenja odnos prema ocu, osjeća
veliko sažaljenje prema njemu i kaje se zbog usiljenosti i netrpeljivosti prema njemu. Krajem
12. poglavlja dirljiva je činjenica da Ante upravo umire u Lucijinim rukama, rukama kćeri
koju je posve zanemarivao.
13. poglavlje opisuje odnos između Valpurge, Lucije i Jurja. Juraj se hladno odnosi
prema Luciji Valpurgi i stalo mu je samo do novca, a i one ga doživljavaju kao stranca. U
pismu nadalje koje Juraj piše svome prijatelju saznajemo da on nema nikakve osjećaje prema
majci i sestri za što dijelom optužuje i vlastitog oca zbog kojeg je godinama bio daleko od
obitelji i izgubio je s njima kontakt. Iz njegova pisma vidimo patrijarhalnog odgoja jer Juraj u
pismu spominje kako je bila velika nadređenost i odvojenost muške strane obitelji ženskoj, te
da je i njega samog oblikovao očev stav prema majci i sestre, te ih stoga i on ne može gledati
doli kao sluškinje i strankinje. O svom ocu napisao je isto sve najgore – da je glumi bogataša,
da je bio iskompleksiran, nesposoban te se tu uistinu vidi kakav je njegov stav bio prema ocu.
S jedne strane otac je sve uložio i sina, ali u tom odnosu, po svemu se vidi da nije bilo iskrene
ljubavi, pa zato nije bilo ni poštovanja. Vrhunac svega je Jurjevo pomađarenje i odustanaka
od studiranja u Beču.
U 14. poglavlju opisuje se propadanje Lucije i Valpurge. Valpurgu boli gledati Luciju
kojoj se iz dana u dan zdravlje narušava. Lucija u beznađu i očaju koji osjeća okrivljuje i
svoju majku.
U zadnjim poglavljima (15. i 16.) opisuje se narušen odnos Lucije i Valpurge,
izgubljeno povjerenje nakon otkrivanja da je pisma za koje je Lucija mislila da joj piše Alfred
zapravo pisao jedna drugi mladić što joj je skrivala njezina majka Valpurga. Tu se očituje
pretjerana majčinska skrb i zaštita Lucije koja je zapravo Luciju onesposobila za pravi život.
Na zadnjim stranicama možemo uočiti paralelu između odnosa Jurja i Ante te Lucije i
Valpurge. Pretjerana očekivanja roditelja, zaštita, zatvaranje djece u lažnu sigurnost ili u
vlastita očekivanja mogu samo završiti tragično. Juraj umjesto zahvalnosti osjeća prema
svojim roditeljima gađenje i hladnoću te nije uspio razviti empatiju i ljubav. Lucija pak zbog
pretjeranog zatvaranja i roditeljskog kontroliranja osjeća ljutnju i nepravdu učinjenu njoj te
ogorčenost nad vlastitim životom. Valpurga nikada zamijećena u obitelji, zanemarena,
neborbena tako i umire – u samoći i neprimijećena. Ante, središnji lik, autoritet cijele obitelji,
ne uspijeva razviti zdrave odnose ni s jednim članom obitelji, te svi njegovi snovi o
nastavljanju uspjeha njegovih predaka u vlastitoj djeci (najviše u Jurju) završavaju propašću
jedne patricijske obitelji.