Kišica je padala i lila, i lila

Suhu je zemlju ona natopila,

A onda je izašlo sunce zlatno,

grijalo i grijalo, sjalo i sjalo.

I gle! Tu je niknulo nešto malo.

Pa raste, raste, raste u travi,

Jedan cvijetak lijepi mali.

Na mekanoj travici, veselo se smije,

Zelena joj kapica al' curica nije.

Spustila je glavicu, jer se vjetra boji

To je mala visibaba, što u polju stoji

Ja sam mala visibaba, sanjam svoj prvi san,

Padne prva kaplja kiše na moj sitni dlan.

Svu me je zaljuljala, prestrašim se sva

Kako ću sve daljnje kapi izdržati ja.

Pitale ljubice: kad ćemo moći van?

Pitali jaglaci: Jeli već znan taj dan?

Izviruje listić u čahurici, na Ivinoj grani

„Ja sam već skoro vani. Samo čekam taj dan.“

Javi se visibaba: „Ja znam! Zlatnog sunca trag,

Daje mi znak, da po proljeću miriše zrak!“