Ljubica Ostojić

ČITANČICA ZA DJEVOJČICE I PTICE

RODILIŠTE
 PTICA SELICA

Mene je izlegla
Ptica – selica,
Iz modrog jajeta,
Pred sam put:

Nije se izbjegla
Silna veselica,
I nitko prije leta
Nije bio ljut;

A kako mi još
Nisu bila
Izrasla krila,
Kod Mame i Tate
Ptica me ostavila,

I zaboravila...
 ŠUMSKA VILA

Bistri je zdenac žuborio

Da o tom znade svak,
Kako me tik uz njega,
U jedan sumrak,
Iznenadno rodila
Šumska Vila...

A svaka zova
Okolo zdenca
Isto je ustvrdila:
Pripovijest ispričala,
Kad god bi procvala
I kad bi zamirisala,
Točno o podnevu:

Kad bi se uokolo
Vinulo vilinsko kolo.
 PTICA RODA

Neki opet vele

Kako me donijela
Ptica Roda,
Direkt iz lokve,
Ispod granja,
Pune lokvanja...

Ni onako mala
U gnijezdo nisam stala,
Pa me Mami i Tati
Rado darivala...

Ili ptice Rode vole

Rodilištima katkad
Malčice prkositi,
Pa znadu često
Malenu djecu
Na ovaj Svijetić
Osobno donositi.
 GLAVICA KUPUSA

Pričaju Zečevi svukud i često:

Kako je mog rođenja mjesto
U njihovu kupusištu,
Kad su išli kupus jesti,
Mogli su i mene sresti,
Uz glavicu kupusa,
Jednog lijepog dana,

Tko zna otkud?

Tko zna čemu?
Tko bi mogao znati...

Pa da bi mirno sjeli
I u slast kupus jeli,
Morali su me dati:
Mami i Tati.

Tako se Zečevi snalaze,

Kad god male bebe
U kupusištu nalaze.
 RUŽIN ŽBUN

A eto jedan ružin žbun

Časnu riječ je dao:
Da me u svom lišću
Jednom pronašao...

Jasno se vidjelo
Kako cvijet nisam,
Zacijelo,
Nije se moglo previditi,

Ali mladi trnić,

Vrlo sam lako,
Dakako,
Mogla biti.

I cvijet i trn,
Vrlo su važni
Za ružin žbun.
 MORSKI VALI

Neki su vrsni znalci

Posigurno znali:
Kako su mene,
Jedne noći,
Donijeli lagahno
Morski vali...

Kako se to zbilo
Dok su Ribari
Ribarili na sviću,

Pa su mi tad,
Od sveg srca
Poželjeli,
Svaku sriću.
 I DRUGE PRIČE

Svakakve su priče
O mom rođenju
Dugo i dugo
Kružile:

I da me Baka rodila,
Kad je u vrt
Po grašak hodila,

Da su me oplele
Svilene bube,
Da su me Gusari
Bacili s palube,

Da sam bila:
Puzeći četveronožac,
I vrlo ljutit,
Ratnik Indijanac,
I s Marsa pali
Izvanzemaljac,

I još se pitam
Koje su priče
Oko mene,
Uglavnom istinite,
A koje izmišljene?
 RAĐANJE

Kako uopće Djeca

Na ovaj Svijet dolaze?

Posve je moguće:
Preko Mliječne staze,
Pa kroz svjetlucavi
Zvjezdani prah,

Sve do oblaka.

Pa potom s kišom,
Ili s mjesečinom,
Ili preko topla
Sunčevog zraka:

Jednostavno sađu,
Prave Mame i Tate
Da pronađu...
ŽENSKI I MUŠKI POLOVI

Muhe i muhci,
Juhe i juhci,
Oblakinje i oblaci,
Vile i vilenjaci,
Rukavice i rukavi,
Uspomene i zaboravi,
Sanjarice i snovi,
Golubice i golubovi,
Žabe i žabovi,
Babe i babovi,
Kiše i kišobrani,
Kuće i tavani,
Tuke i tukci,
Muke i mukci,
Većina svega
Na tom Svijetu,
Na dva se pola
Oduvijek dijeli,
Da bi se sreli
I zavoljeli,
Od polovica
Postali cijeli.
USPAVANKE ZA IVONU

Za dragu, malenu Ivonu Vanu

USPAVANKA

Nina – nana,
Nina – nana,
Tiho, tiho,
Tiho, tiše...

Ivona spava,
San je mazi,
San je njiše...

Tiho, tiho,
Tiho, tiše,
Nina – nana.
ČAROBNI PRAH

Nina – nana...

Jedne noći,
Ili dana,
Bebo Ivončice,
Uzet ćemo
Prah čarobni,
S krila
Vile Zvončice,
Od kojeg se
U sne leti...

Nina – nana,
Nina – nana...
 ZVONČIĆI

U snu jednom,
Svud se plave,
Zvonom zvone,
Cvijetni
Zvončići...

Sve miriše,
Tiho, tiše...

Oni zvone,
Sve zločesto
Da otklone,
Od Ivone.
Š Š Š Š Š Š ...

Kiši kiša,
Šušti lišće,
Šuma šumi,
Šapću šare
S šeširića:
Š, š, š, š...

Tiho, tiše,
Tiho, tiše...

Šumori granje:
Doba nam je
Za spavanje.
 NA BALKONU

Jednom vjetrić
Na balkonu,
Cvijet zaplesa
Za Ivonu...

U ples se cvjetni
Zagledala,
Smiješkom sretnim
Cvijet darivala...

I nina – nana
Spavanje zove,
Usred dana
Zaplesa snove...
 POKRIVAČI

Oblak kišicom,
Zrakama Sunce:

Tkaju i šivaju
Od d u g e
Čarobne
Pokrivače...

Da se Ivona
Toplo ušuška,
Da mirno spava,
Da ne zaplače.

Nina – nana,
Nina – nana...
 HALJINICA

Nina – nana,
Nina – nana...

Sunce veze
Zlatoveze,
Za princeze,

I zlaćanu
Haljinicu,
Za Ivončicu,

U ljetni dan,
Za ljepši san:

Nina – nana,
Nina – nana...
 MJEHURIĆI

Ko sneni ptići
Snići ćućore:

Mjehurić,
Po mjehurić,
Od kupanja...

Dolaze svježi,
U krevetić:

Da Ivona
Ljepše sanja,
Dublje diše,

I miriše,
I miriše,
Kao cvjetić,
Zanovjetić.
 TAJNE

Trepere s neba
Zvijezde sjajne:

Što znati treba

Oko te tajne...

Jednostavno,
Od davnina,
Vjeruje se:

Kad se u snu
Nasmije
Beba mala,
Tad je Anđela
Ugledala...
USPAVANKA

Mama pjeva
Uspavanku,

Tata pjeva
Uspavanku,

Mlijeko pjeva
Uspavanku,

Da Ivona
Mirno spava,
Lijepo raste...

Da u sanku
Miri cvijeće,
Leptir lijeće,
Klikće ptica:

Da Ivona
Bude sretna,
Bude vedra
Djevojčica,

Svake noći,
Svakog dana,
Nina – nana,
Nina – nana...
PRIČICE ZA DJEVOJČICE

I ZA PTICE
 MALENA PRIČA

U rano jutro dan i noć su, na čas, skupa počinuli. Ptice u krošnji su već
pospano ćućorile.Snovi su bivali sve prozračniji...
Gle, tad je do moje postelje dotapkala malena Priča. Nalik vrlo mojoj unu-
čici Ariel koja živi u dalekoj Australiji. Rumena. Pospana. U ružičastoj pidža
mici. Bosih nožica.
Što učiniti s malenom Pričom u rano jutro?
Uzeti je u postelju. Zagrijati joj nožice.Ušuškati je toplim pokrivačem.Po-
ljubiti za lako rano jutro i još jedan san. To sam i učinila.
-Spavaj, malena, još je rano.Spavaj, šššš...-
Neke bi se velike priče pobunile! Tražile da odmah budu napisane! A ova:
-Dobro.- prošaptala i sklopila tamne oči krcate snom, zamršenih trepavica
A onda ponovno otvorila oči:
-Znaš li ti zašto djeca nekad ne žele spavati? I plaču?- pitala je.
-Pa...ovaj, ako se fino okupaju, uslast večeraju, legnu u svoju postelju,za-
grle lutkicu ili medvjedića..? Dobiju poljubac za laku noć..? Hm.Ne znam.-
-To je zato što si ti odrasla. Ja ću ti reći. Eto, kad se zaspi, dođu ti snovi?
-Da.- mudro sam odgovorila.
-U nekim snovima ima mame i tate, u nekima nema.-
-Jasno.-
-U nekima ima lutka i medvjedić, u nekima nema, i nema. Samo nešto ona
ko, skroz čudnovato i nepoznato. Eto ti, zato se nekad neće spavati. I za-
to se ponekad plače.- rekla je pospana malena Priča, i slatko zaspala.
Divno je imati u vlastitoj postelji, u rano jutro, malenu Priču, koja vrlo sliči
Arijel.Zagrlila sam je i za njom otplovila u san...
 ŠAJANA PAPIGA

-Ja sam šajana* papiga.- rekla je Ariel.

-Dobro. – složio se Tata i pogledao zamišljeno preko kompjutora.
-Da. Ali i ti i Mama i Baka i Djedica, i vi ste šajane papige. – obavjestila
ga je Ariel, i odletila mašući rukama. U svoju sobu, gdje je bilo njezino gni-
jezdo. Sve papige stanuju u svojim gnijezdima.
A onda je Ariel uzela papir i šajane olokvice* i krenula crtati. Šta?
Sunce. Ono je vrlo važno i za papige i za djevojčice. Istoje važno i za zum-
bule, mimoze i zelenu salaticu (njam-njam).
Divno je kad te voli Sunce!
Dobra su i bajke, i snovi koje ti dariva Noć. Ali, Sunce je Sunce!
Zato Ariel uvijek nacrta Sunce koje se smije. A poslije, sve što joj dođe u
šajane olokvice.
Poslije je Ariel gledala kroz prozor papige koje su letuckale i brbljale po
vrtu.Kako su samo lijepe i radosne!
To je zato što Ariel živi u Australiji. A tamo ni djevojčice, ni papige, uop-
će ne znaju ništa o krletkama u kojima kod nas papige žive.
Eto, zato je Ariel bila cijelo poslije podne pa sve do spavanja jedna
zaigra-
na, šajana papiga.

***********
Na mici jeziku kojim Ariel još uvijek govori šajano znači puno svakakvih
boja koje se znadu super igrati.A olokvice su one bojice za bojanke, za cr-
tanje po papiru i svemu što ti pod njih dođe.A ove zvjezdice *** su za ob-
jasniti nepoznate riječi.
 PRIČA O SPAVANJU

U nekom lijepom Gradu, u kući usred vrta, živi djevojčica Ariel. S Mamom,
Tatom, Bakom i Djedom. Žive tu i: drveće, cvijeće, mravi, igračke, susjedi,
mace, ptice,Mjesec, zvijezde, kiše i toliko toga još.
Ali, ovo je Priča o spavanju:
Dakle, kasna je večer, poslije večere. Baka nikako neće spavati.Već je dva
put išla piškiti, sto puta traži vode, žedna je...
-Čuj, Bako, baš si me danas umorila! Šta opet hoćeš?!
-Pričaj mi priču, molim teee...- cmizdrila je Baka. Ariel se nije dala moliti:
-Dobro. Sad ćemo onu o Mišu. Bio jednom jedan...-
-Joj! Ne! Ne volim miševe! Strah me je miševa!- vikala je
-Pa, Bako, gledaš li ti uopće crtiće? Tko ne voli miševe?Ali, neka ti bude.
Onu ćemo o jednoj dobroj i jednoj zločestoj djevojčici, koje su...- i priča-
la je sve dok Baka nije mirno i čvrsto zaspala. Onda je u dnevnoj sobi našla
Djeda kako gleda na tv neki film s pucanjem, automobilima i zlim čikama.
-Odmah na spavanje, jesi li čuo!- podviknula je.
-Još malčice, mooolim te...-
-Ništa, molim te! Danas si bio zločest! Pušio si smrdljive cigarete,je l tako
ili ne?!Pa mi nisi htio s gornje police dohvatiti čokoladu? Pa si zakasnio
po mene u Vrtić? Na spavanje, ili ćeš za kaznu u ćošak!!!-
Djed je otišao na spavanje uz jedno fino pa-pa.Pa ko ne bi otišao i pokrio
ga i poljubio za laku noć? I taman je Ariel odahnula, nalila kave,pronašla
svoju omiljenu tv-seriju, kad Mama i Tata.Fino odjeveni, veseli, raspričani...
-Odmah u krevet, vas dvoje! Oprati zubiće.Piškiti.Obući pidžamice,jasno?
Poljubac, i pa-pa!- i oni (baš čudno) odoše poslušno na spavanje.Baš su
ovi odrasli naporni, sad će se Ariel napokon odmoriti i gledati tv...
I nekako, ne zna se kako, Ariel se našla u svojoj postelji. Čudno, odista.
Kako je lijepo biti samo djevojčica, i ne brinuti o spavanju odraslih.Super!
Ariel je zjevnula. Okrenula se na drugu stranu. Pokrila otkrivenu guzu.
Fino se smjestila na svoj omiljeni jastuk krcat pričama i snovima.
Zagrlila čvrsto svog Medvjedića.
I slatko zaspala u neke zaigrane i osunčane snove...pa-pa svima...
 VILA ARIEL

Odmah je sve bilo jasno! Bio je to vilinski dan. To se mirisalo kao kad pr-
ocvjeta mimoza. To se miješalo s okusom doručka. O tom su i ptice već u-
velike pjevale vani. To je to.
Doručak, može. Crtići na tv, nikako. Češljanje, mora se, ko je još vidio ra-
ščupanih vila?Ariel je voljela biti Vila i baviti se vilinskim stvarima.
Kako se postaje Vila?
Preko trenirke odjenuti ružičastu suknjicu. Staviti krunu. Uzeti čarobni št-
apić. Sve s posljednjeg rođendana. I eto.
Vila Ariel stavila je tajom u džep komadić kruha, kockicu čokolade, i sipa-
la vode u kanticu Kantji. Otvorila vrata:
Vani je Vrt drijemao na svom prijestolju, obmotan velikim sunčanim ogr-
tačem. S čipkama koje mu je plelo drveće svojim čipkastim hladom.
Po njemu su se igrali zeleni i cvjetni duhići i duhice bilja. Uh, kako se oni
samo predivno igraju! Vjetar ih je strogo opomenuo da pozdrave Vilu.I oni
su to s radošću i učinili.Kako? Naklonom. Mirisom.Šumorom. Smijehom.
Ona bi se rado, kao i obično, s njima poigrala. Ali, imala je mnogo važni-
jeg vilinskog posla.
U dnu, kraj ograde, skoro zasađeno stabalce, Šljiva, bilo je vrlo bolesno.
Bilo je klonulo. Uvelo. Tužno.
Djevojčice ne znaju kako liječiti stabla.Ali Vile to posigurno znaju.
Dakle, najprije je Šljivici dala svu vodu iz kantice Kantji. Stavila pažljivo
travu pokraj stabalca komadić kruha i čokoladu. Nježno zagrlila stabalce i
šaptala mu čarobne, vilinske riječi. One ljekovite. Koje?To samo oni znaju.
Zatim je još par puta mahnula čarobnim štapićem koji je na vrhu zasvjet-
lucao.
Šta misliš da li je Šljivica ozdravila? Naravno da jeste.
Ne treba sumnjati u vilinske čarolije.
 PTIČIJE PERO

Tog jednog sunčanog dana, krcatog vjetrom, Ariel je išla s Tatom u Bo-
tanički vrt. Jedno super mjesto, ali treba puno raznih riječi kako bi ga se
opisalo. A otkud Ariel toliko i takvih riječi?
Ona je radije trčala po travi. Skrivala se, pa strašila Tatu kad iznenadno
iskoči ispred njega. Radije je jela sendvič i pila sokić. Gledala potok i pti-
ce. I prolaznike.
Onda se zbilo sve to. I odista, bilo vrlo čudno.
Najprije je Ariel pronašla u travi nešto nepoznato, svjetlucavo i plavkas-
to. Podigla ga je i začuđeno razgledala.
-Ptičije pero. Ptica ga je izgubila.- pojasnio je mudri Tata.
-Pa šta će sad?- silno se zabrinula Ariel.
-Narast će joj novo. Ne brini.-
Lako reći. Baš ti odrasli, i oni najdraži, lagano govore.Što ako ne naraste?
Zato je Ariel dugo trčala travnjakom i dozivala Pticu. Iz sveg glasa:
-Ptico, stani! Čekaj! Izgubila si pero! Evo ti, uzmi ga!-
A Ptica zamahnula velikim krilima. Letila. Sve više. Da ti suze dođu od gle
danja. I nestala negdje u plaveti. Što sad?
Ariel se umorila, što se rijetko kad zbude. Legla na travicu i zamislila se.
Da li se ptice straše djevojčica? Zašto?Pa ona se i sama često igra ptica.Vo
li ih promatrati i slušati. Ptice lete gotovo isto tako dobro kao Petar Pan...
-Nemoj biti tužna i zabrinuta. Ptica ti je poklonila svoje pero.- rekao je za-
dihani Tata kad je stigao.
-Meni?!- silno se začudila i razveselila. Sigurno je onako...čarobno.
-Hvala! Ptico, hvala ti!- vikala je glasnije od Vjetra u ogromnim starim kro-
šnjama.U Botaničkom vrtu, nekog takvog, ptičijeg dana.
 ZLOČESTA PRIČA

-Da li postoje zločeste priče?- pitaš.

-Da. Naravno da postoje. Samo ih pisci nerado pišu za djecu.- velim.
-Ti sve pišeš fino i lijepo i kao nema problema. Mama i Tata često govore:
«To nije za priču. Ne zapitkuj o tome i tome. Bolje da ne znaš. To nije za dje
cu. Razumjet ćeš kad odrasteš.I tako dalje i tome slično.» Daj, napiši neku,
barem malu zločestu priču. Hoćeš?-
-Dakako da hoću.Ali ovo ti je jedan zločesti pričuljak, da znaš!-pristajem.
Dakle, zločesta Priča ti je ovakva:Ne voli ujutro ustati iz postelje.Hoće još,
i još, i još spavati. Ne voli se odjevati, češljati, prati zube, pospremati igrač-
ke.Ne voli uopće nikakvog pospremanja bilo čega.
Za doručak radije pojede Bakin doručak nego svoj. A rado bi popila i Dje-
dovu kavu uslast.
Zločesta Priča najradije govori:
-Neću! Ne mogu! Ne volim! Daj! To je moje! Ne dam nikom!Dosadno mi je!
Neću se igrati! Fuj! Bljak! Budalo! Glupane!-
Zločesta Priča se ne umije igrati s drugima. Tuče se, grize, pljuje,govori
ružne riječi. Cmizdri. Viče. Rastjeruje goste. Nervira susjede. Dosadna je.
Zna razbijati vaze. Upiškiti se u gaće. Potjerati ptice. Potrgati cvijeće.Pa i
lagati.Odavati tajne. Gaziti časne riječi.
Mrzi kupanje. Ako je natjeraju, prska sve oko sebe i vrišti.
Zapravo ništa ne voli jesti. Mrvi kruh.Proliva juhu i mlijeko. Ispušta pribor
za jelo na pod. Briše usta rukavom.
A voli gledati tv-devnik i filmove koji nisu za djecu, slušati svađe, buditi
one koji spavaju, smetati onima koji rade, rugati se svemu i svakomu.
Nikad ne veli: Oprosti. Izvini. Neću više nikad. Volim te.
-Pa to je neka djetinjasta zločesta Priča!- razočarano veliš.
Da. Ali zamisli kako će biti opaka kad odraste, a?Zato, pusti zločeste
priče.
 JEDNA STARA PRIČA

Gledamo se. Izvoli, uđi. Što se nećkaš? Samo, pažljivo pokraj ruža.Još
su vrlo mlade i nervozne. Hoćeš trešanja?
-Tko si ti?- pitaš vrlo zbunjeno.
Samo jedna stara, prastara Priča, eto tko sam. Samo ti jedi trešnje, uživaj.
-Ma daj, ti si više djetinjasta nego prastara!- veliš ti i navaljuješ na trešnje.
Djetinjasta, da. Pa tako i za djecu.Ali, istina, starija sam od svega. Starija i
od riječi.Dugo sam, vrlo dugo bila tako...
-Čuj?! Ali priče su od riječi. Šta ti to govoriš?-
I prije riječi su bile. Kad su se rodile riječi, ja sam saznala da sam PRIČA.I
to pričica- samotnica- beskućnica. I zaplakala sam od tuge. Lakše je i plaka
ti kad postoji riječ SUZE. Pitala sam se gdje je moj dom?
Za pjesme je lako, one sviju gnijezdo gdje požele. A priče? Neke su stano
vale u palačama. Neke imale vlastitu sobu u urednom stanu.
-Pa što si ti učinila?- zainteresirano pitaš.
Eh,lako je kad imaš riječi. Postavila sam riječ KUĆA u blizinu šume pa je
izvana i iznutra oličila plavom bojom.Zasadila ispred RUŽE, VOĆKE i TRA-
VU. Unijela unutra riječi POSTELJA, PEĆ, STOL, STOLICE, POLICU, KNJI-
GE, VAZU, ZIDNI SAT, SVJETILJKU i još neke potrebne u kućanstvu. Pa za-
sadila u vrtu iza k uće JAGODE, SALATU, RAJČICE, LUK, TIKVICE, i još po-
nešto. I sve se primilo. Krenulo rasti i bujati. I ZDENAC sam stavila,vidiš?
A on poteče bistar i klokotav i stvori POTOK.
I tako, živim. Putujem.Zapisujem. Donosim i neke nove riječi s putovanja.
-Da li k tebi dolaze mudri pisci, učitejice, ministri?Da li si ti važna?-
Pa...k meni navrate mnogi. Sjemena bilja.Vjetar.Ptice.Pčele.Putnici.Susje-
di. Avijatičari. Dimnjačari. Zlatokose vile. Balerine.Djeca...Pričamo ili šutimo
o svemu. Katkad ispečemo KRUH ili KOLAČE.Naše se riječi druže, igraju,za
pisuju, snatre, vesele...Navrati i ti u moju PLAVU KUĆICU pokraj borove šu-
me, kad poželiš. Sad sam, zacijelo, i TVOJA PRIČA.
PJESMA O MUHI
Stala jedna muha
Na mrvicu kruha,
Svi je naružili,
Svi uzviknuli uh!
Ti dosadna muho,
Ostavi taj
Kruh!

A muha zazujala:
Zzzzzzzzz
Zašto smo to mi,
I muhe, i muhci,
Vama vrlo krivi?
Mi trebamo kruha,
I nama se živi!

Zašto smo uvijek

Jadne i dosadne?
Razjasnite
Smjesta!
Na ovom Svijetu
Za sve imade:
Dovoljno
Mjesta!
 ČUDNA VJEŠTICA

- dramica–

L i k o v i:

VJEŠTICA – odista i po svemu vrlo čudna

GAVRAN - vještičja ptica

ŠEFICA VILA – stroga i poslovna

VILA BI - zamalo debeljušna i sklona plaču

KRALJ - kraljevski uobičajen uglavnom

 SCENA PRVA

/ Bili je to nekad davno, ili je bilo sad, u bajkama je vrijeme bajko-

vito, ili uopće i ne postoji.
Uredna kuhinja – poslastičarna s nekoliko stočića i stolica, i dos-
ta cvijeća u vazama.
Po kuhinji posluje Vještica i pjevuši. Malena.Vesela.U cvjetnoj ke
Celji. Na odškrinutom prozoru Gavran./

GAVRAN: Kra! Kra! Pusti me već jednom unutra, Vještice!

VJEŠTICA: Ne, kad ti fino kažem! Odlazi u miru!

GAVRAN: Kra! Svako dijete zna da sam vještičija ptica. I da ti moram

stajati na ramenu.Kao i crna mačka koju nemaš,kod nogu.

VJEŠTICA(kiše): Sto puta ti velim: alergična sam na životinjsku dlaku i per-

je! (kiše i usekne se u rubac)Iš!

GAVRAN: Kra! Kakva si ti Vještica?! Gdje ti je leteća metla, a?

VJEŠTICA: Hm. Raspala se od silnog pospremanja. Alergična sam i na

prašinu i paučinu...Iš, kad ti velim!Smetaš!

GAVRAN: Gdje ti je tajna knjiga recapata za vještičije čarolije? Grak!

VJEŠTICA: Nagdje se zaturila. A i, šta će mi? Čuj, ja pravim najbolje

lače i slastice u cijeloj bajkovnoj regiji.Dosta.Nerviraš me!

GAVRAN: Ja sam jedan vrlo nesretan Gavran! Gra! Grak!

 SCENA DRUGA

/Netko jako kuca na vrata. Ulazi Šefica Vila i vuče rasplakanu

Vilu Bi. Vještica je posve mirna i muti nešto./

VJEŠTICA: Samo vi uđite, vrata su uvijek otključana. Eto mutim ovu

pavlaku s limunom...

ŠEFICA VILA: Budite pozdravljeni. Ti! Ne cmizdri više, dosta!Vilo Bi...

VILA BI: Molim vas, nisam ja! Časna vilinska riječ!

VJEŠTICA: Evo i mene. Sjednite i naručite.Doboš torta ili voćna tor-

ta?Upravo su se rashladile.

ŠEFICA VILA: Došla sam priopćiti da smo protiv vas podnijeli vrlo ošt-
tru pritužbu njegovom visočanstvu Kralju! Ispred Udru-
ge Vila naše bajke!

VJEŠTICA: To nije razlog da ne kušate krem šnite ili vanilice.

ŠEFICA VILA: Ne interesira vas razlog tužbe?

VJEŠTICA: Aha! Iziđe mi iz glave da to trebam pitati, izvinite.Zašto?

Ali prije bi mogli uzeti malo sladoleda od lješnjaka...

ŠEFICA VILA: Vi ste vrlo čudna Vještica, odista i zaista! Naša je bajka
dovedena u ozbiljne probleme, vašom krivnjom. Pogle-
dajte malo pomnije Vilu Bi!
/Vila Bi neutješno plače i briše suzice./
VJEŠTICA: Pa...slatka, mala Vila. Ne plači, dušice.Uzmi malčice ro-
lata od višanja, a pita od jabuka je skoro pečena.

VILA B: Joj, joj, joj, nemojte, molim Vas! Srce će mi pući!

ŠEFICA VILA: E, to je to! Vile iz bajki trebalo bi da izgledaju kao i sva

vilinska bića: prozračne, vitke, vazdušaste, zar ne?
Vi ih, Vještice, navodite svojim slasticama da ih neumje-
reno jedu. I da su gotovo sve debeljušne i rumene! Na
šta one liče, recite, molim lijepo?!

VJEŠTICA: Meni su one krasne takve kakve jesu. I...ja tu ništa ne

mogu, vjerujte.Nisam ja ona iz bajke «Ivica i Marica»
Ne samo iz naše, iz susjednih bajki također, mnogi na-
vraćaju k meni.

VILA BI: Oh, mogu li dobiti barem čajnih kolačića? Ili krafnu?Mo-
lim vas...Smršavit ću, kunem se! Plivati!Trčati!Vježbati!

ŠEFICA VILA: Mir! Niti zalogaja, draga moja! Strogo, ne!

Vještice, radite protuzakonite stvari! I za to ćete odgova-
Rati, jasno! Idemo!

/Šefica Vila vuče rasplakanu Vilu Bi koja se otima.Odlaze./

VJEŠTICA: Tja, šteta. Baš gnjave tu nesretnu vilinsku dječicu.A šta

fali da pojede koju slasticu?Uh, zagorit će mi medenjaci
Dobro je, u zadnji čas!

GAVRAN: Kra! Kra! Grak! Bit će frke, Vještičice!

VJEŠTICA: Iš!
Hm, trebat će mi svježih jaja i maslaca...
 SCENA TREĆA

GAVRAN: Usred mrkle noći, na stražni ulaz dvorca, išunjava se

osobno Kralj! Oho! Bez krune. Bez kraljevske pratnje.
U crnom ogrtaču. S tamnim naočalima.Ide brzo.Ide o-
vamo!Kuca!

/Kralj otvara vrata i ulazi.Osvrće se.Svlači ogrtač i naočali./

KRALJ: Jedva jedvice utekoh, kraljice mi majke. E, daj!

VJEŠTICA: Što želi vače kraljevsko Visočanstvo? Sjednite.Tako.

KRALJ: Svega u količinama! Odmah i sad!

VJEŠTICA: Hm...Komad čokoladne torte. Rolat s bananom.Pa...

štanglice od lješnjaka.Šaum rolne. Baklava. I...hm,
sladoled od jagoda. Za početak. Može?

KRALJ: Joj, da! M m m m...Super! Čuj, nudim ti odmah mje-

sto Ministrice za slastice!

VJEŠTICA: Hvala, ne bih! Tko bi onda sve te slastice pravio? Ima

tu puno posla, moj Kralju.

KRALJ: Pravo veliš. E, daj još komad havana torte, i kesten pi-
rea. Ili...duplu voćnu salatu? Može oba,a?
Nego, nešto mi se Vile žale, kao da...

VJEŠTICA: E, dolaze, što ću? Kao i svi ostali. Ne mogu ja potjera-

ti Vile s mojih vrata, je l tako?

KRALJ: Naravno da ne. Sigurno te silno plaćaju? Bogata si?

VJEŠTICA: Bogata sam. Dadu mi lijepih kamenčića. Školjki. Pa
čičaka, cvjetića, klikera, brodića i kapa od novina.Pa
mi se upišu u spomenar. Donesu maslačaka.Šums-
kih jagoda. Kinder jaja. Svega.

KRALJ: Blago tebi. Moram se sjetiti da ti slijedeći put darivam

ogrlicu od rubina.Da nemam moje drage kraljevske su-
pruge i dvanaest kćerkica, ma sutra bih te oženio.Ti si
najkrasnija Vještica za koju sam čuo...

VJEŠTICA: Evo ti štrudla od maka da usput prigrizeš.Dođi opet.Pa-

pa...

GAVRAN: I tako, Kralj je otišao u mrklu noć. Kra! Grak!

ZAVRŠNA SCENA

/Vještica pjevuši. Pokraj nje lijepo spakiran paket s mašnom.

Pred ogledalom namješta vještičiju kapu ukrašenu krasuljci-
ma i maćuhicama. Jedan leptir slijeće na njih i primiri se./

GAVRAN: Sve se završilo tako da su eto tu i takvu Vješticu po-

zvali svečanom pozivnicom na Svečani Vilinski ples.
Dakako, Vile su morale kupiti barem za broj veće ple-
sne haljine. Svejedno, obožavaju Vješticu i njezine
slastice. Eno ih nosi za poslije plesa, pogledajte!
Vidite joj samo kapu s cvjetićima! Strava i užas!

VJEŠTICA: Daj, ne grakći gluposti...Gdje sam ostavila novi par-

fem s mirisom palačinki i vanilin šećera..? Aha!
A ti, Gavrane, ostavila sam ti mrve od marcipana.

GAVRAN: Grak! Hvala!

VJEŠTICA: Iš!
-konac i kraj–