– CHARLES BAUDELAIRE, CVJETOVI ZLA

Charles Baudelaire, francuski pjesnik, često se smatra ocem zapadne moderne književnosti i
modernog pjesništva. Motivi koji se prvi puta pojavljuju u njegovoj lirici postaju temelji daljnje
moderne književnosti. Njegova zbirka pjesama "Cvjetovi zla" smatra se najvažnijim lirskim
djelom 19. stoljeća, u kojima se istražuju kontroverze tog vremena, poput morbidne tjeskobe,
rascjepa između spleena, zla i ideala, te dobra u čovjeku, kao i užasa i ekstaze u životu. Navede
teme prisutne su u cijelom Baudelairevom stvaralaštvu te se očitavaju u njegovim pjesmama
„Suton“ i „Spleen LXXI“ koje problematiziraju njegov pogled na dualnost čovjekova morala te
uspoređujući ga s metaforom grada na kojeg se predvečer spušta mrak.p

Ovi tekstovi, svaki na svoj način, izražavaju autorovu duboku svijest o tome kako su ljudska bića
često podijeljena između svojih moralnih načela i njihovih tjelesnih poriva. U "Sutonu",
Baudelaire koristi metaforu grada kako bi naglasio duboke sukobe koje ljudska bića doživljavaju
unutar sebe. Grad se opisuje kao mjesto gdje demoni bude i gdje se širi Blud, a gdje se ljudska
tijela pretvaraju u zvijeri. Ovaj opis grada predvečer odražava kako mrak koji pada na grad
odražava tamne strane ljudske prirode koje se bude kad se sunce skrije. Baudelaire nas
upozorava na tajne porive koje ljudi često skrivaju od sebe i drugih, kao i na posljedice koje ovi
porivi mogu imati na njihove moralne izbore. "Spleen LXXI" također ističe dualnost čovjekova
morala, ali se naglašava više strah i tjeskoba koje se javljaju kad se toga postane svjestan.
Pjesma počinje opisom osjećaja tjeskobe i beznadnosti, koje se pojavljuju kad se čovjeku učini
da je svijet zatvoren i kada izgubi nadu u budućnost. Metafora tamnice opisuje kako se čovjek
osjeća zarobljenim u vlastitom umu, u kojem Strepnja preuzima kontrolu i stvara osjećaj
beznadnosti i bespomoćnosti. Ove teme i motive iz "Sutona" i "Spleen LXXI" možemo vidjeti i u
ostalim Baudelaireovim pjesmama i djelima, poput "Cvjetova zla" i "Mojih mrtvih prijatelja".
Autor je poznat po svom senzibilitetu prema ljudskoj tami i patnji, što se reflektira u njegovom
književnom radu. U književnopovijesnom kontekstu, Baudelaireovo stvaralaštvo bilo je dio šireg
pokreta romantizma i simbolizma, koji su isto tako naglašavali duhovnu i moralnu dualnost. Ovi
književni pravci istraživali su nove načine izražavanja ljudske psihe i njene duboke tajne.

Ukratko, Baudelaireovo stvaralaštvo se fokusira na problematizaciju dualnosti čovjekova

morala, a ovo se očituje u njegovim pjesmama "Suton" i "Spleen LXXI". Oba teksta koriste
metafore da naglase unutarnje sukobe ljudske prirode, od tjelesnih poriva do moralnih načela.
Ove teme su prisutne u cijelom Baudelaireovom stvaralaštvu i bile su dio šireg
književnopovijesnog konteksta romantizma i simbolizma, koji su se bavili duhovnom i moralnom
dualnošću čovjeka.