xCharles Baudelaire (1821. – 1867.

 francuski je pjesnik – začetnik modernizma

 1857. objavio je pjesničku zbirku Cvjetovi zla koja se smatra početkom moderne poezije
 u svojoj poeziji Budelaire spaja romantičarski doživljaj svijeta (spleen) s doživljajem svijeta
modernoga čovjeka (svijet velegrada), a naglasak stavlja na maštu i pjesnički jezik
 najznačajnija djela: pjesnička zbirka Cvjetovi zla i Spleen Pariza (pjesme u prozi)
 Baudelaire je živio na nekonvencionalan način: kretao se u umjetničkim krugovima i često
izazivao društvo svojim ponašanjem
 zbirka Cvjetovi zla osuđena je zbog povrede javnoga morala, a Baudelaire je morao platiti
globu i neke pjesme maknuti iz zbirke

Cvjetovi zla
 zbirka objavljena 1857. godine - ta se pjesnička zbirka smatra početkom modernizma u
književnosti
 izraz cvjetovi zla u sebi je proturječan i predstavlja oksimoron: njime se izražava pjesnikova
podvojenost između ružne stvarnosti (spleen) i ideala kojima teži
 tematika: odnos pjesnika i svijeta, prikaz velegrada, tj. mjesta u kojemu se odvija
život modernoga čovjeka, s naglaskom na ružnim pojavama (grad kao svijet tjeskobe,
nemorala, siromaštva, bordela) te tema umjetnosti, odnosno poezija kao prostor mašte
 kompozicija:
 na početku je zbirke posveta Théophileu Gautieru (začetniku larpurlartizma) i uvodna
pjesma Čitatelju kojom nas Baudelaire uvodi u potpuno drukčiji svijet od
tradicionalne poezije: to je svijet kojim vlada nemir, tjeskoba, zlo i dosada, a prikazan
je satiričnim tonom i grotesknim slikama koje u čitatelju izazivaju zgražanje (estetika
ružnoće)
 zbirka je podijeljena u šest dijelova: Spleen i ideal, Pariške slike, Vino, Cvjetovi zla,
Pobuna i Smrt
 u prvom dijelu (Spleen i ideal) iznosi se podvojenost i proturječje najavljeno
naslovom: suprotstavljen je negativan doživljaj svijeta (spleen) i umjetnost, tj. ideal
kojemu lirski subjekt teži – taj se sukob izražava pjesnikovom pobunom protiv
tradicionalnih vrijednosti; u njemu se nalaze i dvije programatske pjesme: Albatros i
Suglasja

POETIKA

 Za Baudelairea umjetnost ima isključivo estetsku ulogu i potpuno je neovisna o društvu, što
znači da postoji isključivo radi sebe same (larpurlartizam)
 Iako mu je kao građa za poeziju poslužila vlastita egzistencija (poezija kao osobna ispovijest),
služeći se maštom, on od nje stvara nov pjesnički svijet u čijem središtu nisu osjećaji lirskoga
subjekta, nego pjesništvo, odnosno sam pjesnički jezik
 za Baudelairea je poezija čista jezična tvorevina, impersonalna (neosobna) i neovisna o
odnosu dobro – zlo
 lirski subjekt u Baudelaireovoj je poeziji pesimističan: njegov je svjetonazor sinteza
romantičarskoga pristupa svijetu (spleen) i modernoga duha
 u njegovoj se poeziji spaja romantičarska pobuna protiv svijeta sa strogom (tradicionalnom)
pjesničkom formom: njegove su pjesme formalno savršene, često napisane u formi soneta
 posebna se pozornost pridaje pjesničkome jeziku: Baudelaireova je poezija metaforična i
utemeljena na pjesničkim slikama
 često se pojavljuje sinestezija – pjesnička figura u kojoj se predodžbe različitih osjetila
povezuju u jedinstvenu metaforičnu pjesničku sliku
 budući da tematizira proturječje koje je u temelju odnosa čovjek – svijet, često se služi
kontrastom i oksimoronom (npr. cvjetovi zla).