HONORE DE BALZAC

OTAC GORIOT
UVOD: Honoré de Balzac, najznačajniji francuski romanopisac, jedan je od prvih
profesionalnih književnika. Svoje godine stvaralaštva ujedinio je u jedinstven ciklus "Ljudska
komedija" parafrazirajući naslov Danteove Božanstvene komedije, Balzac je naglasio da i on,
poput Dantea, teži sveobuhvatnosti prikazivanja ljudskoga društva. te u njemu objektivno
prikazao novac, kao jedino mjerilo vrijednosti u suvremenome društvu i uspon i pad na
društvenoj ljestvici u Francuskoj. Balzac je začetnik europskog realizma u kojem se naglašava
socijalno-moralna karakterizacija lika, detaljni opisi ambijenta socijalno i psihološki
karakteriziraju likove koji su najčešće uvjetovani sredinom iz koje potječu i pisci se najčešće
vode trima načelima realizma: kritičnosti, tipičnosti i istinitosti.
 Otac Goriot je roman složene i dramski koncipirane kompozicije
 3 fabularna tijeka ( Ubrzava radnju kronološkim razvojem događaja, a usporava ju
 povremenom retrospekcijom kao prepričavanjem Goriotova života prije kuće
Vauquer.)
 Uočeno da po vikontesinu mišljenju društveni uspjeh podrazumijeva odricanje sa
empatijom za drugoga čovjeka
 naglašeno da društveni uspjeh traži iskorištavanje drugih ljudi
 uočeno da savjeti sugeriraju odsutnost bilo kakve moralnosti

PROBLEMATIKA
o posesivna, odana i slijepa očinska ljubav koja ne poznaje granice
o želja za uspjehom u gradskoj sredini težnja za društvenim ugledom
o "Ako ukradete sitnicu, pokazuju vas kao čudovište, ako ukradete milijun
smatrat će vas za poštenoga čovjeka"
o bešćutnost koja je potrebna da bi se to postiglo
LIKOVI
OTAC GORIOT - romantičarski lik kojeg vodi samo ljubav prema kćerima
- Njegova dominantna osobina je patološka ljubav prema kćerima, što je i primjer Balzacove
monomanije odnosno opisivanja likova s jednom dominantnom osobinom.
- Sam je kriv za svoju sudbinu (neprimjeren odgoj kćeriju)
- uzvišena ludost (zato što ta ljubav nije realna, to je čovjekova predanost nekome pod
krinkom ljubavi koja ga tjera u ludost i sljepoću.)

Može li djelo utjecati na nas?

Uz ovo pitanje možemo povezati moju tezu uz književna djela i književnike kroz razdoblja.
Prisjetimo li se Aristotelove poznate katarze ona nam nalaže da publika će u dodiru s
umjetničkim djelima proživjeti novo iskustvo, suosjećati s različitim likovima i tako graditi
svoj karakter i biti plemenitiji. Moja teza je da nas pojedina književna djela mogu naučiti
nešto o moralu, odnosno da nas mogu učiniti moralno boljima, ali isto tako da ne možemo
odbaciti mogućnost da netko postane moralno loš ako djelu ne pristupa kritički. Upravo zbog
nekih djela koja su pretežito u prošlim razdobljima osuđivana zbog povrede javnoga morala,
kao kod književnika Charlesa Baudelairea, odbačena su ili su cenzurirana. Drugim riječima,
kada umjetnost ne bi mogla na nas utjecati, ne bi bilo potrebe za cenzurom. Sve do pojave
realizma, pisci su zataškavali pravu stvarnost svijeta i ljudskih odnosa, bez ikakve poučne
ideje. Također, identifikacija s likovima nekog umjetničkog djela može biti pozitivna ili
negativna, jer čitatelji mogu suosjećati sa demonskim likom ili likom fatalne žene što vodi do
pada morala ili sa tragičnim junakom koji unatoč tragičnom završetku je junak upravo zbog
borbe za ono što misli da je ispravno. Kada pogledamo sve činjenice, umjetnička djela
definitivno mogu utjecati na nas.