Judita

Marko Marulić pripadao je splitskom humanističkom krugu i smatra se ocem

hrvatske književnosti. Titula mu je dodijeljena upravo zbog epa “Judita”. To
je prvi Književni ep napisan na hrvatskom jeziku. Marulić je ovu priču
napisao narodnim jezikom kako bi je razumio i običan puk. Smatrao je da je
ovu biblijsku priču važno prenijeti široj publici, što se moglo jedino ako je
napisana njihovim jezikom.

Ep je napisan je 1501., ali tiskan tek 1521. godine. Marulić je nakon Judite
svoja djela pisao i na hrvatskom i latinskom jeziku, ali je većina njegovih
djela napisana na latinskom jeziku. Zahvaljujući svojim književnim djelima
bio je poznat u cijeloj Europi. Danas se smatra jednom od najvažnijih
hrvatskih pisaca, pogotovo onim dubrovačkim. Zaslužan je za razvoj
hrvatske književnosti i jezika, te za hrvatsku kulturu i umjetnost općenito.

Ep “Judita” sastoji se od 6 pjevanja i pisana je dvostruko rimovanim

dvanaestercem koji je u vrijeme renesanse bio najrasprostranjeniji stih.
Njegova građa je preuzeta iz starozavjetne Knjige o Juditi, a oblikovan je na
temelju hrvatske i antičke tradicije.

Radnja se odvija u Betuliji koja se pokušava obraniti od napada

Holofernove vojske koja pokušava osvojiti što više država, no prvi put
nailazi na otpor kod Betulije.Judita, koja predstavlja Marulićev kršćanski
svjetonazor, uspijeva spasiti Betuliju od Holoferna koji predstavlja sve
negativne ljudske osobine. Ona tako postaje heroj djela.

Judita kao lik je opisana kao savršena žena Marulićeva vremena. Ona je
skromna, bogobojazna, pravedna i izuzetno lijepa. Udovica je i iako bi
mogla imati kojeg god želi muškarca, ona se ipak potpuno predala služenju
Bogu. Svoje čari koristi jedino kako bi spasila svoju zemlju. Za svoj narod
čak je postala i ubojica, ali to prolijevanje krvi joj je oprošteno jer je bilo
zbog većeg dobra. Judita do kraja ostaje lik nepromijenjenih osobina, čak i
nakon što je ubila neprijatelja. Sama kaže da ju je u tom činu vodila Božja
ruka.

Marulić je ovim djelom htio pokazati važnost vjere, koja čovjeka vodi na
pravi put, daje mu hrabrost kada je to potrebno, te ga čini Božjom slugom.

Vrsta djela: kršćansko-vergilijanski ep

Mjesto radnje: Betulija
Vrijeme radnje: 7. st. pr. Kr.

Tema djela: pobožna udovica Judita spašava svoj grad Betuliju od

vojskovođe Holoferna koji je okružio grad i zaustavio mu dotok vode

Ideja djela: treba biti dovoljno hrabar da se bori i izbori za ono što želimo i
trebamo

Kratak sadržaj

Pjevanje prvo

Marulić moli Boga da njegov glas bude uslišan na nebu dok ne izgovori
pjesan o Juditi. Nabukodonozor, babilonski i asirski kralj, porazio je
umišljenog Arfaksa, kralja Medije, kod rijeke Eufrat napavši ga u njegovu
šatoru. Nabukodonozor kaže barunima da im je dao sve što je mogao
vidjeti očima i da želi da ga sluša svatko tko je s njim prije imao igranice.

Svi iz Ninive su to dobro prihvatili, no kako su mu glasnici prenijeli ostale

zemlje nisu i to je razbjesnilo Nabukodonozora. Nabukodonozor nije spavao
cijelu noć te je pozvao vijeće da im kaže da će izbiti rat dok još nije bila ni
zora: “…znajte da me žderu jadi sve silniji dok ne smognem vjeru da svi,
gdje se steru oni što caruju dođu na tu mjeru da moju vlast štuju; stog nek
ne miruju jer će rat imati ako ne ushtiju meni se predati. Prvo ću svladati
državu onoga što ne htje štovati mene kao boga, nego od sveg toga meni
se rugaše, poklisara moga smijehu izlagaše.”

Odobravanje ljudi još više ohrabri Nabukodonozora te kaže Holofernu da

skupi svoje ljude i krene prema zapadu da mu osvoji sve zemlje. Holoferno
je imao vojsku od 120000 pješaka i 20000 konjanika. Kada je vojska
prolazila kroz zemlje, svi su bježali, pod se tresao od konjskog topota,
zvijeri i svinje su se plašile, ptice su padale s neba, magle od prašine bi
postajale oblaci, palili su gradove i dvore, nestajalo je vode, mostove bi
prolazili tjednima, a despot, car i sultan bi predali svoje zemlje bez
oklijevanja i bježali su glavom bez obzira.

Pjevanje drugo

Kada je došao do Damaska počeo je sve paliti i rušiti pa su se oni predali

poslavši glasnike koji su svi u isti glas rekli da se predaju, da će mu sve dati
i da će biti njegove sluge samo u zamjenu za njegovu milost. I Idumiji je
Holoferno bio mjesec dana dok mu se vojska nije okupila kada je krenuo
dalje osvajati.  Židovi su se bojali da Holoferno ne napadne Jeruzalem pa
su ogradili sva sela i dvore Samarijske gore i unijeli su žita koliko god su
mogli. Veliki pop Joakim je napisao knjigu i poslao je onima što drže Dotain,
što su s Ezdrelona i drugima u kojoj im poručuje da čuvaju puteve i klance.
Poslušali su što im je Joakim poručio, a zatim su svi zajedno vikali i plačući
molili Boga da im pomogne.

Holoferno se naljutio i iznenadio kada je čuo da će se Židovi boriti, a Ahior

je ispričao kako su Židovi došli u Jeruzalem i kako ih neće moći poraziti ako
ne zgriješe na što je vojska burno reagirala i zamrzila Ahiora, vojskovođu
od Amonita.

Pjevanje treće

Holoferno se razbjesnio i dao vojnicima naredbu da zavezanog Ahiora

pošalju među Židove pa da vidi sam koja mu je dubina. Tako je Ahior došao
pred Betuliju gdje su ga dočekali Harmis i Ozija. Ahior je puku rekao da je
kod njih zato što je rekao svoje mišljenje Holofernu nakon čega je puk
zaplakao i pomolio se Bogu, a zatim su krenuli tješiti Ahiora: “Ozgora što
gleda, stvoritelj, on svakoga stvara i bit će obranitelj i svih nas spasitelj,
tako da još onih bit će razoritelj što hlepe razbiti svih. I kada nas od njih
Gospod oslobodi, pozovi ti svoji te ovamo hodi; nek ti znati godi: Bog taj
uistinu i tebe pohodi, komu znaš jačinu.”. Večerali su, a zatim su cijelu noć
molili Boga da im pomogne jer su znali da im stražari ne mogu pomoći ako
im sam Bog ne pomogne.

Holoferno je prvo promijenio tok potoka te on više nije tekao u grad te je

stavio stražare da čuvaju zdence i to sve na nagovor Amena i Madijana.
Nakon 20 dana bez vode, puk je napao Oziju i rekao da se žele predati
Asircima jer će radije umrijeti od mača nego od žeđi. Odmah nakon toga su
shvatili da su zgriješili pa su molili Boga za oprost. Ozija je uzdajući se u
Boga rekao da će pričekati još 5 dana u nadi da će im On pomoći.

Judita je došla i obratila im se s ljutnjom i razočaranjem zato što su Bogu

dali rok da im pomogne umjesto da su se samo molili što više. Ozija ju je
podržao u toj izjavi. Judita je rekla da se tu noć mole za nju i da ne
propitkuju njene namjere.

Pjevanje četvrto

Judita se dugo molila. Molila je da pokaže pravdu Asircima i da ih porazi te

da joj da snage u rukama i riječima: “Kad riječi ustiju mojih zbore, neka
snažno se zabiju u srce čovjeka, i ljubav bez lijeka neka ga omami, nek ne
zna dovijeka što mu glavu rani. Sad smjelosti daj mi, nek srce otvrdi, i
snaga jača mi da njega pogrdi te da ga rastvrdi skoro moja šaka i sasvim
nagrdi, daj da bude jaka! A stvar što je takva po tebi stvorena prenijet će
pak slavu tvog imena: ako može žena muža da spakuje od kog prestrašena
sva zemlja strahuje.”

Judita je rekla Abri da se spremi da idu izvan kuće, a zatim se uljepšala što
je više mogla. Ozije i popovi su ispratili Juditu i Abru uz molitvu. Stražari su
zaustavili Juditu i Abru tražeći informacije tko su i gdje i zašto idu na što im
je Judita rekla da su pobjegle iz Betulije i jada te da će Holofernu reći kako
da osvoji grad bez truda i štete. Stražari su je pustili rekavši da će joj se sve
želje ispuniti zbog ljepote koju posjeduje. Kada je Judita ispričala Holofernu
svoju namjeru, on ju je pohvalio i zahvalio te obećao vječnu čast od
Nabukodonozora.

Pjevanje peto

Holoferno je naredio da smjeste Juditu u komoru gdje im je sve zlato i da joj

daju kruha koji se za njega kuha. Ona je to odbila i rekla da će jesti svoj
kruh koji je donesla kako ne bi oskvrnula ono što nije njeno.  Holoferno je
četiri puta pozvao Juditu sebi na večeru i ovaj put je Judita na Bagoracvu
prenesenu poruku odgovorila potvrdno jer zna da se tu noć ima šanse sve
okončati: “Tad ona blagova što je opravila Abra i gotova preda nju stavila.
Uz to je nudila njega neka pije te ga veselila, da se sav nalije. i kad se opije,
zaspi i zahripi da bodlje popije da više ne sipi. O, kojim krv kipi u žderanju
svomu, vid’te gdje se zdipi život sad ovomu!”

Vojska i straža su bili prepijani da funkcioniraju, a Holoferno je jedva

oteturao do kreveta. Judita je poslala Abru da stražari dok ona zakolje
Holoferna. Pomolila se, a zatim je došla do Holoferna i jednom rukom ga je
uhvatila za kosu, a drugom ga je zaklala. Njegovu glavu i krzno na kojem je
ubijen je odnijela Abri i rekla da stavi u vreću. Pri povratku u grad nisu niti
jednom zastale.

Kada su ušle u grad Judita je pozvala sve da se okupe oko nje, a zatim je
izvadila Holofernovu glavu i krzno. Puk se poklonio Bogu, Ozija se
razveselio te je rekao Juditi: “Prije će plivati k vrelu riječne pjene, po moru
plutati sve preteške stijene, i zrake sunčane na istok zahodit, nego što će
cijene tvoje prestati slavit…” I puk se jednoglasno složio s njegovim
riječima. Ahior se isprva prestrašio kad je vidio Holofernovu glavu, no onda
je rekao da će se njegova moć svejedno po cijelom svijetu slaviti.

Pjevanje šesto
Judita im je dala upute kako da pobjede vojsku: Holofernovu glavu treba
nabiti na koplje i staviti je na vrh grada, neka se vojska okupi navečer i
počnu bučiti oružjem, ali da ne krenu od grada prema polju već da na
mjestu čekaju da se Holofernova vojska pojavi pred gradom kada će vidjeti
Holofernovu glavu na koplju i toliko se uplašiti da će se predati.

Ahior je od tada poštovao Boga, ostavio je poganstvo, obrezao se i tu je

živio sa svojom obitelji. U rano jutro su svi napravili kako je Judita naredila,
a među Asircima je nastala panika. Prvo je vojska došla do Holofernove
komore i pokušavala ga probuditi zveckanjem oružja. Kada nisu uspjeli
zvali su Bagoa koji je utrčao u Komoru gdje se zgrozio, a zatim je potrčao u
Juditinu sobu. Ne našavši Juditu, potrčao je prema vojsci da im kaže što se
dogodilo.

Kada je vojska vidjela Holofernovu glavu na koplju svi su se razbježali po

poljima. Gonili su Asirce po poljima i ubijali ih te su poslali pisma svim
zemljama da potjeraju odbjegle vojnike. Jeruzalemska vojska je na
povratku u grad opljačkala asirski tabor.

Svi su se gostili, imali su veliku gozbu na koju su došli popovi da hvale

Juditu, a Joakim ih je škropio vodom u kojoj je bio pepeo crvene krave kako
bi skinuo nečistoću s njih jer su oskvrnuli tijelo. Rekli su kako im je Bog
uslišio molitve i kako sada trebaju živjeti sretno i pobožno. Kada je Judita
otpjevala kantik svi su pohrlili u hram gdje su se molili i tamo su stavili
oružje Holofernove vojske i krzno na kojemu je on ubijen. Neprestano su
slavili još tri mjeseca.

Judita je umrla kada je imala 105 godina, svi su je oplakivali i nisu se micali
od nje osam dana. Obećali su da će njena slava trajati sve dok postoji svijet
ili bar dok se Jeruzalem ne obriše s karte.

“Piše ti po prahu i u pijesak sije onaj što bahatu savjet dati snuje; jer taj i ne
štuje nauk od istine što se uzvisuje u slavi taštine, pravdu pogrđuje, ljubi
laske fine.”

Likovi: Nabukodonozor, Holoferno, Judita, Ozija, vojska, Arfaks

Bilješka o autoru

Marko Marulić (1450.-1524.) napisao je prvi hrvatski ep “Juditu”, a smatra

se ocem hrvatske književnosti.
Rođen je u Splitu u splitskoj plemićkoj obitelji. Otac Nikola Pečenić bio je
patricije i gradski odvjetnik, a majka se zvala Dobrica. Imao je čak sedmero
braće i sestara. U Splitu je stekao vrlo široko osnovno obrazovanje, a pravo
je studirao u Padovi.

Bavio se odvjetništvom u Splitu i obavljao je sudačku službu. Bio je također

aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima koji su ratovali s Turcima.
Povremeno je i putovao u Veneciju i Rim, a neko je vrijeme boravio i na
Šolti.

Pronađeni su podaci da se bavio slikarstvom, arheologijom, proučavao je

povijest Splita i Solina te razne crkvene spise.

O privatnom životu Marka Marulića ne zna se puno. Postoje podaci da je

nakon navršene šezdesete godine otišao iz rodnog Splita na Šoltu, ali
nakon dvije godine se ponovo vratio u Split. Tamo je i umro.

Napisao je religiozno djelo i to na latinskom jeziku, naslova ” Pouke za

čestit život s primjerima svetaca”. Ocijenjeno je kao vrlo dobro i zanimljivo.

Uglavnom je pisao religiozna djela i to na latinskom jeziku (“Kritika onih

kojih ustvrđuju da je blaženi Jeronim Talijan”, “Komentar antičkih natpisa”).

Poznat je po epu “Juditi” koju je napisao 1501. godine, a objavljena je u

Mlecima 1521. godine. Sljedeći ep koji je napisao imao je naziv “Suzana”,
no on nije bio ni približno toliko značajan kao Judita.

Naslov djela: Judita

Vrsta djela: Judita je književno djelo u prozi koje se sastoji se od šest

pjevanja.

Kratak sadržaj
Judita je biblijska priča i govori o Juditi, spasiteljici Jeruzalema. Radnja se
odvija za vrijeme vladanja asirskog kralja Nabukodonozora. On je poslao
ubilačke čete pod Holofernovim vodstvom da unište svakog tko se
suprostavi njegovom vladanju i njegovim namjerama.
Holoferno dođe do Betulije. Tada je rečeno da Božja odabranica iz
Izraelovog naroda treba spriječiti uništenje svog naroda, pa je Judita sa
svojom sluškinjom Akrom otišla u Holofernov logor. Kako je bila vrlo lijepa,
Holoferno se zaljubio u nju. Počeli su se sve više viđati, i polako se
zaljubljivali jedno u drugo. No, Judita je znala da ga mora ubiti i spasiti svoj
narod.
Jednog jutra, netom što su zajedno proveli noć, Judita je dobila priliku da ga
ubije. Holoferno se samo pravio da spava, a ona mu je odrubila glavu. Brzo
ju je sakrila, i pobjegla prije no što su stražari shvatili što je napravila.
Spasila je svoj narod, doživljela je čak 105 godina, ali nikad nije bila sretna.

Vrsta djela: Spjev

Tema: Proslavljenje svete žene Judite

O djelu:

Spjev Marka Marulića. Maruliceva Judita  prvi je umjetnicki spjev napisan

na hrvatskome jeziku. Djelo je sastavljeno 22. travnja 1501. godine. a
tiskano u Mlecima 1521. Ep je komponiran u šest pjevanja (libra), a pisan je
dvostruko rimovanim izosilabicnim dvanaestercima. Jezik je stara hrvatska
cakavstina. Građu za svoj spjev Marulić je uzeo iz Biblije. Judita otpočinje
najavom teme (proslavljene svete zene Judite) te invokacijom (zazivom)
Bogu, u kojoj pjesnik moli za pomoć pri pisanju djela. Nakon uvoda
pripovijeda se o asirskom vladaru Nabukodonosoru.

Kratak sadržaj pjevanja:

Prvo pjevanje Nabukodonosor koji se  nakon pobjede nad medijskim

kraljem Arfaksatom, nalazi na vrhuncu svoje moci. Opijen uspjehom odlucio
je zavladati svijetom. Susjednim narodima salje glasnike trazeei od njih da
mu se pokore. Poklisari se vracaju neobavljena posla, sto kod
Nabukodonosora izaziva provalu bijesa. On poziva svoga vjernog
vojskovodu Holoferna, koji odmah pocinje spremati vojsku.  

Drugo pjevanje prikazan je Holofernov vojni pohod. Njegova brojna i

mocna vojska rusi sve pred sobom. Pokorio je Mezopotamiju i Siriju. Medu
Zidovima, koji mu se jedini odupiru, zavladao je strah jer se boje da im
Holoferno ne srusi Jeruzalem. Vijest da mu  se Zidovi odupiru neugodno
kosne Holoferna pa zeli vise saznati o njima. O Zidovima govori Ahior i
kaze da se oni ne mogu pobijediti sve dok su vjerni svomu svemogucem
Bogu. Holoferno bjesni zbog Ahiorovih rijeci.

Trece pjevanje  Holoferno protjeruje Ahiora Zidovima u grad Betuliju,

prijeteci mu da ce ga pogubiti zajedno sa stanovnicima. Ahior je primljen
blagonaklono, a vrhovnici betulijski njemu u cast prireduju gozbu. Ubrzo
Holofernovi ratnici pocinju opsjedati grad. Stanje u gradu je iz dana u dan
sve teze. Gradani dolaze do poglavara Ozije trazeei predaju. I sam zdvojan,
Ozija trazi jos pet dana prije negoli potpise kapitulaciju. U torn kriticnom
trenutku pojavljuje se mlada i bogobojazna zena, udovica Judita. Ona kori
sugradane zbog malodusja i sumnje u Bozju pomoc, najavljujuci da ce
spasiti grad.

Četvrto pjevanje otvara Juditina molitva i molba Bogu da izbavi grad iz

pogibli. Ona skida udovicku odjecu i odijeva najljepse haljine. U pratnji
sluzavke Abre napusta grad. Asirskim strazarima govori da im je dosla
otkriti kako ce zauzeti grad bez velikog napora i bez gubitka ljudi. Odvode je
pred Holoferna, koji ostane zadivljen njenom ljepotom.  

 Peto pjevanje  prikazana je velika gozba koju prireduje Holoferno. Nakon

divlje pijanke, Holoferno se izvali na krevet i tvrdo zaspi. Judita iskoristi
njegovo pijanstvo. Uzima Holofernov mac i odsijece mu glavu. Judita i
sluskinja Abra vrate se u Betuliju, noseci u torbi Holofernovu glavu.
Osokoljeni Betuljani napadaju Asirce, koji bez vode panicno bjeze.

Šesto završno pjevanje  prikazuje se kako osokoljeni Betuljani napadaju

Asirce, koji se, ostavsi bez zapovjednika, dadose u bijeg. Narod slavi
Juditu, zenu cija je cvrsta vjera spasila njihov grad. Postovana i cijenjena,
Judita je dozivjela duboku starost od 105 godina.
Marulicu je »bilo u prvom redu na srcu proslavljanje jedne svete zene, sto
se ocituje u citavoj poboznoj tendenciji djela. Odatle podjela svjetla i sjene:
s jedne strane grubi realizam, kojim gomila nesimpaticne crte kod
Holoferna i njegovih vojvoda, oholih i niskih, a s druge strane stalna aureola
obavijena oko glave glavne junakinje.
Asirska je vojska utjelovljena materijalna vlast i sila; Betulija je grad
poboznih svecenika i puka kojemu su glavno oruzje molitva i vjera.«
(Mihovil Kombol). Medutim, Maruliceva Judita ujedno je i izraz pjesnikove
zaokupljenosti stvarnim narodnim nevoljama i problemima. Svojim spjevom
htio je Marulic pruziti utjehu i nadu svome hrvatskom narodu koji je napala
turska sila, hrabreci ga vjerom i pouzdanjem u Boga. Bog, koji je dao snage
slaboj, ali bogobojaznoj zeni da 
svlada silnika i tako oslobodi zemlju od asirskih ceta, dat ce snage i
hrvatskome narodu, bude l i bogobojazan, dobar i posten, da odbije
nasrtaje turske vojske i da oslobodi Dalmaciju od neprijatelja. U predgovoru
Juditi, koju posvecuje svome kumu, splitskom kanoniku don Dujmu
Balistrilicu, zacetnik nase renesansne knjizevnosti istice tri bitna elementa
svoga djela: biblijski, klasicni i zacinjavski. Uz gradu preuzetu iz Biblije,
Marulic je naglasio da su mu uzori bili »stari poeti«, latinski i talijanski
pjesnicki klasici, ali i »zacinjavci«, hrvatski srednjovjekovni pjesnici,
Marulicevi neposredni prethodnici.
PARVO LIBRO
Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat države,
hoteći da gospoduje svim svitom.

DRUGO LIBRO
Kuda Olofernes prođe s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u
Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda jerosolimskog.

TRETO LIBRO
Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteći ga zajedno s grajani
pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na večeru. Olofernes
podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih
kara.

ČETVARTO LIBRO
Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa biše;
Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.

PETO LIBRO
Olofernes dvor svoj i Juditu zva na večeru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje i
opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i
prebiva u Betuliju.

ŠESTO LIBRO
Betulijani iziđoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati; oni
jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit Juditu;
ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem se varnu.
Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja čtovaše. Amen.

Vrsta djela
Vergilijanski, junačko-religiozni, alegorijski ep.

Tema
U uvodnom naglašavanju kako Judita oslobodi svu zemlju izraelsku jur od
nadvele pogibili istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj koji je
inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj priči.