Marko Marulić – nastavak

JUDITA

Biblijsko – vergilijanski ep

Sastoji se od 6 pjevanja ili, kako ih Marulić naziva, libara

Prvi ep na hrvatskom jeziku – zato se Marulić naziva još i Ocem Hrvatske Književnosti

Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercem s prijenosnom rimom

Ep je visokohijerarhizirani žanr, preuzet iz antike – zakonitosti: invokacija, 1 vrsta stiha,

podjela na pjevanja, prikazani su junaci, govore o karakterističnim događajima vezanim uz
jedan narod, postoje katalozi, digresije, postupak in medias res

Građa je epa preuzeta iz Knjige o Juditi (starozavjetni biblijski intertekst) – zato je ep

biblijski, ali je i vergilijanski zbog navedenih karakteristika antičkog epa

Ep započinje kršćanskom invokacijom kojom se najavljuje biblijska tema

3 važna kataloga u Juditi:
1. katalog lijepih žena (Juditino ukrašavanje)
2. katalog pijanaca
3. katalog hrabrih žena
Najvažniji je Pavličićev Predgovor iz kojeg iščitavamo Marulićevu poetiku- govori da ju je
pisao hrvatskim jezikom (čakavsko narječje) zbog onih koji ne razumiju latinski ili talijanski
jezik; posvetio ju je svom kumu, don Dujmu Balistriliću (starozavjetna je Judita posvećena
Holofernu – prema tome, Marulićeva bi Judita trebala ubiti don Dujma Balistrilića –
„personalizirana metafora“: riječ je o lošoj analogiji)

Marulić Juditu piše po začinjavcima („oni koji počinju pjevati“) – vjerojatno se radi o
Marulićevim suvremenicima koji su pisali crkvene pjesme i dramatizacije crkvenih legendi
- „metafora kulinarstva“ – ukrašavanje književnog djela: pisac je kuhar koji ukrašava vlastito
djelo

„metafora brodarstva“ – na kraju se podižu jedra i prisutan je motiv odlaska

Judita je napisana 1501. godine, a tiskana 1521. u Veneciji

Renesansno u Juditi  iskorak u odnosu na Davidijadu: petrarkističke slike, susret Holoferna

i Judite – tu se opisuje Holofernovo stanje – zaljubljen je do ušiju/ komunikacija s čitateljem –
„stići će ga kazna zbog toga“

- Betuljani = Splićani/ Betulija = Split/ Asirci = Turci: ipak, znanstvenici kažu da Judita nije
alegorijsko djelo:
a) nigdje se u djelu ne spominju Turci
b) da je Marulić htio pisati o Turcima, napisao bi nešto slično kao Molitva suprotiva Turkom –
tada je pisao izravno, zašto ne bi i sada?
c) da je to alegorijsko djelo, Marulić bi to naglasio kao u Davidijadi – toga u Juditi nema

Sadržaj:

Judita započinje kao i većina epskih pjevanja, a to je epska invokacija. To znači da pjesnik
doziva Boga i moli ga za pomoć kako bi mogao napisati svoje djelo. Odmah nakon toga
slijedi uvod u kojem se priča o Nabukodonosoru, asirskom vladaru koji je uspio pobijediti
Aefaksata, medijskog kralja, koji se uobrazio želeći postati vladar cijeloga svijeta. On je
poslao svuda unaokolo glasnike s ciljem da mu se svi narodi u susjedstvu pokore, no glasnici
se vraćaju uobraženom vladaru neobavljena posla. Nabukodonosora to jako razbjesni te
odluči uz pomoć svog vojskovođe Holoferna pripremiti sve što je potrebno kako bi se krenulo
u pohod na susjedne narode.

Drugo pjevanje daje nam opis kako je Holofernova moćna vojska krenula na pohod Sirije i
Mezopotamije. Nakon što je vojska pokorila ta dva naroda, ne predaju se još samo Židovi.
No, i oni polako posustaju u borbi braneći se kako Holoferno ne bi zavladao Jeruzalemom.
Holoferno je jako bijesan kada čuje kako se Židovi brane i suprotstavljaju njegovoj moćnoj
vojsci te poziva Ahiora ne bi li saznao otkud ovom naroda snaga za borbu protiv tako jake i
snažne vojske. Ahior mu objašnjava da se ključ njihova uspjeha vjerojatno krije u njihovoj
vjeri u Boga.

Na početku trećeg pjevanja možemo vidjeti opis Holofernova gnjeva, opisane su njegove
prijetnje te tjeranje Ahiora prema Betuliju, židovskom gradu. Holoferno prijeti kako će
razoriti Betuliju i pogubiti Ahiora. Građani Betulije jako su lijepo ugostili Ahiora te su mu u
njegovu čast pripremili gozbu. No, uskoro Holoferno opsjeda grad. Holoferno nije uspio
pokoriti grad te više od gnjeva nije znao što učiniti. Dosjetio se tada ideje kako bi mogao
prekinuti dotok vode u grad. I to je i učinio. Tada su ljudi uskoro počeli obolijevati, a osim
bolesti u gradu su nastupili glad i žeđ. Građani od jada ne znaju više što učiniti pa se odluče
predati. Odlaze zato kod poglavara Ozija. No, Ozija se ne želi još predati. On zamoli za još
pet dana vremena kako bi izbavio grad ovih muka, ali ni sam ne želi priznati da ne zna kako
to učiniti.Tada se pojavi lijepa Judita. Mlada udovica tvrdi kako ona ima rješenje s kojim će
uspjeti osloboditi grad. Ona se ljuti na svoje sugrađane koji su se odlučili predati sumnjajući u
Božju pomoć.

U četvrtom pjevanju Judita zaziva Boga i moli ga za pomoć. Moli ga da oslobodi njezin grad.
Nakon toga odluči skinuti udovičku odjeću te obući najljepše haljine. Potom, u pratnji
sluškinje Abre odlazi do asirskog logora. Kada je stigla pred logor, govori stražarima kako
mora vidjeti Holoferna jer će mu priopćiti kako može najlakše zauzeti grad. Stražari je odluče
odvesti do Holoferna koji je, čim ju je ugledao, bio očaran njezinim izgledom.

Peto pjevanje započinje gozbom koju priprema Holoferno u čast lijepe Judite kako bi je
osvojio. Za vrijeme gozbe on puno jede i pije, a Judita ga još više na to potiče. Kada se toliko
najeo i napio, srušio se i zaspao. Judita je tada uzela njegov mač i odsjekla mu glavu. Uzela je
njegovu glavu i spremila je u torbu te se iskrala iz logora. Stražarima je svoj odlazak objasnila
tako što je rekla da se u pratnji sluškinje Abre mora uputiti u pustinju kako bi se molile. No,
one odlaze natrag u svoj grad, u Betuliju. Kada su njezini građani saznali što je učinilo, to im
je dalo dodatnu hrabrost. Oni tada pokore Asirce.
U šestom i zadnjem pjevanju epa, prikazana je zadnja pobjednička borba građana Betulije.
Oni pobjeđuju, a nemoćni Asirci bježe svuda naokolo glavom bez obzira.

Na kraju građani su još dugo slavili lijepu Juditu čija je hrabrost i domišljatost spasila grad.
Judita je doživjela veliku starost te je živjela u Betuliji sve do smrti. Navršila je 105 godina
kada je umrla.

DAVIDIJADA

Otpočinje prema žanru biografskog epa – epa događaja – opsjedanje Betulije i oslobađanje od
asirske vojske.

Na latinskom jeziku. Pisana heksametrom. Zamišljena kao alegorija  pokušavaju se

usporediti Isus i David i zbog toga vrlo vjerojatno nije tiskana

David je mali pastir koji živi život u kojem se ne očekuje da će biti junak. Ep prati njegovo
djetinjstvo pa sve do smrti i to je različito od Judite.

Pripovijedanje je kronološko, linearno.

Presudan trenutak u djelu je kad je kralj Šaul izgubio milost Božju  trebao je u osvojenom
gradu pobiti sve, ali pošteđuje ženu i djecu.

Nakon toga slijedi epizoda u kojoj David ubija Golijata (koji je izazivao strah i trepet) iz
pračke. Kad se vraća kući, pjevaju mu se pjesme, a on na liri svira i pjeva psalme.

Davidovi psalmi – pjevaju se u slavu božju

Šaul uzima Davida na svoj dvor kao ljubimca

Kreće svojevrsna Davidova kušnja jer ga se Šaul želi riješiti zbog ljubomore.

David mu daje znakove da mu je sklon i da ga poštuje  preuzima prijestolje

Slijedi epizoda o Bat Šebi koju je David poželio imati i naredio je da mu je dovedu i kad je
zatrudnjela, ali je sin na rođenju umro, riješio se njena muža Urije  tako David postaje
dvostruki grešnik = preljub + ubojstvo.

Kazna za njegove grijehe.

Počinje njegovo pokajanje.

U starosti ponovno postaje grešnik i gubi milost Božju.

U Splitu se pronašao ulomak Davidijade na latinskom pa se u 17.st. povjerovalo da je autor

Marulić, ali autor je Abraham Colley – fragmenti Davidijade nađeni u firentinskoj biblioteci.
Pjesnički postupci u Davidijadi su slični kao u Juditi odnos prema klasicima (Eneida),
komunikacija bog-autor, narator-čitatelj, komentar samih događanja, figure pejzaža, opisi
karkatera.

SUZANA
Preslika zbivanja iz Starog zavjeta.

Marulić je sklon ženama junakinjama preuzetim iz Biblije.

Jedna razlika između Judite i Suzane  Judita = snažna žena koja očitava lekciju
sunarodnjacima, a Suzana = stup židovske zajednice

Dosta slična priča kao i sa Bat Šebom  Dakle, Suzana se kupala u vrtu kad su ju ugledala
dva židovska svećenika, sudca i oni ju ucjenjuju da pristane na nemoralnu ponudu. Ona se
odlučuje oduprijeti pa ju optužuju za preljub za koji je kazna kamenovanje.

U povorci koja ju prati je i dječak, mladi Danijel, budući prorok koji je potaka sudce da
provjere dokaze  oni ispituju dva svećenika odvojeno i tako saznaju da su dali lažnu
optužbu.

Nakon toga priča kreće ka rješenju.

U Suzani se odmah dobiva kazna za grijehe kako bi se zajednica pročistila od grijeha.

Suzana ima dva završetka; u drugom završetku muškarcima se govori da se ne približavaju

ženama jer će biti navedene na grijeh – u tom smislu Suzana je djelo apelativnog karaktera.

Suzana je uzor za žensku zajednicu, a upozorenje za muškarce.

Još jedna razlika Judite i Suzane je što Judita predstavlja aktivnog člana društva, a Suzana
neaktivnog; udana za starca

„Molitva suprotiva Turkom“ i „Tuženje grada Jerusolima“  moralistička djela

„Istituzione bene vivendi“ – primjeri kako dobro živjeti

„De humilitate gloriae tristi“ – polemika o načelima židovske vjere

„Epistola Hadrianu VI.“ (1522.)

LIRIKA U RENESANSI

Lirika je već oko 1500te godine na istočnoj Jadranskoj obali dosegla status masovne pojave.

Marulić je poznavao ljubavnu liriku na vernakularu, petrarkističku liriku – postupci kupanja,

uređivanja, općenito Juditin izgled

Lirika kod Marulića prisutna u fragmentima kod Judite kad ju Holofern ugleda, a u Suzani je
to petrarkistički opis suzane kao petrarkističke donne
„Vergine bella che di sol vestita“  petrarkistička pjesma koju je preveo Marulić

Ljubavna lirika se pojavljuje u drugoj polovici .st. Zadranin Jerolim Vidulić napisao je
pjesmu „Ako mi ne daš lik, pogiba život moj“ – to je najstarija ljubavna pjesma izvan
Dubrovnika; također u Dubrovniku kao centru renesanse imamo prve autore ljubavne lirike
Šiška Menčetića i Džora Držića

Zbornik Nikše Ranjine (Dubrovnik, 1507.)  najstariji zbornik ljubavne lirike, više od
stotinu pjesama(Menčetić, Džore Držić) i šire se u rukopisu.

Pjesme su slične hedonističkim, ljubavnim. Tragovi kvatročentizma( lirika slobodnijeg

izražavanja, senzibilnija, aspekt očekivanog, odnosno uzvraćanja ljubavi). Kraće ljubavno
pjesništvo, izrazito muzikalno.

Dolce stil novizam (Guido Cavalcanti, Dante) – oblik odnosa koji podrazumijeva specifičan
status žene: ona je postavljena na pijedestal divljenja – njoj se pjevaju pjesme.

Ne znam je li ovo treba biti dio ove lekcije, ali evo 

Petrarkisti – tri generacije pjesnika

1. Kraj 15.st. – pojava i puni procvat

Džore Držić, Šiško Menčetić, Jerolim Vidulić. Odnos prema gospoji i poetska pažnja prema
gospoji, opisivali su i vlastita stanja, zaljubljeni pjesnik, tugovanje, lijepa prošlost.

2. Sredina 16.st. – prihvaćanje petrarkizma, ali i produbljenje u tematskom i idejnom pogledu,

sudbina čovjeka, egzistencija

Nikola Dimitrović, Mavro Vetranović, Petar Hektorović, Hanibal Lucić (i ostali), nisu više
čisti i raspjevani petrarkisti, njihove brige i misli znatno su složenije, dublje i teže. Bitan je
motiv smrti, pitanje vrijednosti.

3. Druga polovica 16.st. – pjesnici će zaokružiti i izjednačiti oblike sa zahtjevima i oblicima

zrele renesanse

Dominko Zlatarić, Horacije Mažibradić, Marin Gazarović. Sve manje ćemo u djelima
pjesnika nailaziti na znakove unutrašnje borbe, na izraze strasti ili otpor prema svijetu,
protureformatorske ideje.

Hanibal Lucić – Zbirka talijanskih soneta  svojevrstan gradski pjesnik

Francesco Petrarca
Pripada kasnom srednjem vijeku.

Proučavao je rimske klasike, provansalsku i trubadursku liriku.

1327. godine zagledao se u Lauru i volio ju do njene smrti.

Njegov ljubavni kanconijer je posvećen upravo Lauri.

Ona nikad nije saznala da je Petrarca u nju zaljubljen.

366 soneta, madrigala i otava rima  majstorstvo forme, stilske gravure, manirističke pjesme.

Petrarca ima transcedentan pogled na ljubav  tjelesni osjećaj sagledan.

Taj osjećaj ljubavi prema ženi za koju zna da neće biti njegova je ono što njega ispunjava.

Ljubav o kojoj govori je ljubav koja je stepenica prema duhovnom usavršavanju.

Žena = božanska kreacija.

Kanconijer „Rime sparse“  na toskanskom dijalektu; pronađen put narodnog jezika koji će
postati standardni talijanski jezik

Pietro Bembo
Venecijanski pjesnik.

Pisao je po uzoru na Petrarcu.

Poznat je po najljepšim ljubavnim pismima koja je pisao Lucreziji Borgi i svom nećaku i
svom nećaku Giovanniju Mateu i na osnovi tih pisama se očitava čitav život tog doba  taj je
jezik gotovo istovjetan današnjem suvremenom talijanskom jeziku.

Provansalska književnost – ljubavna lirika – langue d'oc – inspirirala Dantea i Petrarcu;

izvodili su ju putujući pjevači koji su pjevali pučki pjesme obrađene, a potom i pisane po ukus
aristokracije

Tada nastaju sve pjesničke forme i koncept da je ljubav najviša vrlina i služba dragoj kojoj se
podređuje sve svoje biće (ideja neoplatonizma).

Nakon 1235. godine trubaduri bježe iz Provanse.

Sicilijanska škola – srednjovjekovna škola.

Dolce Stil Nuovisti  13. i 14. st.  Bologna i Firenza  naziv dobili od Dantea.
Utemeljitelj Guido Guinizelli. Plemstvo je osobna krepost, a ne nešto što se nasljeđuje, žene
su anđeoska bića, ima elemenata neoplatonizma  ljubav prema ženi.

Sami petrarkizam je doživio nekoliko škola: klasični petrarkizam u 16.st. – kruna svih
pjesnika Pietro Bembo, a uz njega su Ariosto i Tasso; kvatročentističko pjesništvo ili dvorsko
ljubavno pjesništvo  nasljedovala se formalna strana petrarkizma, više je to pjesništvo s
dosjetkama, starije je i senzualno, pjevaju o sreći i čežnji, patnji i mudrosti