001 POJAM I OBILJEŽJA OBVEZNOG PRAVA

OBVEZNO PRAVO je skup pravnih normi kojima se uređuju obvezni

odnosi.
UGOVOR je temelj obveznih odnosa, međutim obveze mogu nastati i
temeljem nekih drugih činjenica, kao što je npr. uzrokovanje štete ili kad
netko obavlja neki posao za drugoga bez naloga. To su
IZVANUGOVORNE OBVEZE.
U obveznopravnom odnosu jedna je strana – VJEROVNIK – ovlaštena
da od druge strane – DUŽNIKA – zahtijeva da joj preda neku stvar, da
nešto učini, da propusti nešto na što bi inače imala pravo, odnosno da
trpi nešto što bez takvog odnosa ne bi morala trpjeti.
OBVEZNI ODNOS je društveni odnos u koji ljudi ulaze povodom
činidaba.
TRAŽBINA je zaštićen zahtjev vjerovnika da mu dužnik učini određenu
činidbu, dok je DUGOVANJE, suprotno od tražbine, obveza dužnika da
vjerovniku ispuni dužnu činidbu.
Obvezno pravo je osnova za obavljanje prometa dobara i usluga.
Obvezni odnosi u određenim uvjetima nastaju, mijenjaju se i prestaju.
Posebna su obilježja obveznog prava:
1. Objekt obveznog odnosa je činidba (ono što je dužnik obvezan
ispuniti vjerovniku);
2. Obvezni odnosi su relativni (djeluju samo između osoba koje su
stranke obveznog odnosa, a ne djeluju prema trećim osobama);
3. Obvezni odnosi su dispozitivni (stranke same odlučuju hoće li
ulaziti u ugovorne odnose). Jedina ograničenja su dopustivost i
mogućnost sadržaja obveze.

Glavni izvor obveznog prava:

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA
 NAČELA OBVEZNOG PRAVA

NAČELA možemo općenito objasniti kao pravilo koje se slijedi ili ga je

poželjno slijediti. U životu, pa tako i u pravu, je teško predvidjeti sve
moguće situacije, pa zato zakonodavac u određenoj pravnoj grani
postavi opća načela kako bi se mogle razriješiti i neki budući pravni
odnosi koji nisu predviđeni zakonom. Važno je znati da se, prilikom
rješavanja sudskih sporova, u slučaju spora između dvije neravnopravne
strane (npr. poslodavca i radnika) sud može, ako bi primjena ugovornih
odredbi dovela do nepravde, može voditi načelima a ne samih normi.
Najvažnija načela obveznog prava jesu:
- Savjesnost i poštenje;
- Zabrana uzrokovanja štete;
- Dužnost ispunjenja obveze;
- Ekvivalentnost (jednaka vrijednost) uzajamnih činidaba;
- Sloboda uređivanja obveznih odnosa (autonomija sudionika);
- Jedinstvenost obveznog prava;
- Ravnopravnost sudionika;
- Zabrana stvaranja monopola;
- Zabrana zloporabe prava;
- Postupanje s pažnjom dobrog gospodara (domaćina);
- Dužnost suradnje;
- Zaštita prava osobnosti (život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled,
čast, privatnost, poslovne tajne, sloboda fizičkih i pravnih osoba).

OPĆI DIO obveznog prava, osim načela, obuhvaća sve temeljne

institute koji su zajednički i primjenjuju se na sve ugovorne, a dijelom i na
izvanugovorne obveze (npr. ponuda, prihvat, zastara, jamstvo, naknada
štete i sl.).
POSEBNI DIO obveznog prava sadržava pojedine vrste ugovora koji su
se u prometu tipizirali (npr. ugovor o prodaji, ugovor o kreditu, ugovor o
zakupu poslovnog prostora, ugovor o radu, itd.)
ZADATAK:
Prepisati gradivo U BILJEŽNICU i odgovoriti PUNIM REČENICAMA na
sljedeća pitanja:
1. Što uređuje obvezno pravo?
2. Navedi primjer obveznopravnog odnosa.
3. Koji je odnos vjerovnika i dužnika u obveznopravnom odnosu?
4. Navedi primjer tražbine.
5. Navedi primjer dugovanja (obveze).
6. Može li se treća strana miješati u neki obveznopravni odnos? Daj
neki primjer takvog miješanja i objasni svoj stav.
7. Čemu služe načela obveznog prava?
8. Objasni sva četiri načela obveznog prava koja su napisana u tekstu
podebljanim slovima, i još dva po svojem izboru. Dovoljna je
rečenica-dvije za svako načelo. Ako ne možeš zaključiti prema
nazivu načela, istraži na internetu.