negotium / rechtsgeschäft/acte juridique/atto giuridico

Definicija: Pravni posao je stranačka izjava volje

koja je, sama za se ili u savezu sa drugim pravnim
činjenicama, usmjerana na postizanje dopuštenih
pravnih posljedica, među kojima su najvažnije
postanak, promjena, prenos ili prestanak nekog
imovinskopravnog odnosa.
U pravnim poslovima je najpotpunije i najšire
izražen princip strankačke dispozitivnosti. To se
vidi iz definicije u kojoj stoji da nema pravnog
posla bez izražene strankačke volje. Polazna tačka
učenja o pravnom poslu je autonomija volje.

U ZOO uređuju se ugovori, a ne pravni poslovi

uopšte. „Odredbe ovog zakona koje se odnose na
ugovore na odgovarajući način se primjenjuju i na
druge pravne poslove“

Iako zakon često koristi pojam pravnog posla ne

postoji legalna definicija. Zadatak pravne doktrine
je da odredi pojam pravnog posla!
1. Pojam pravnog posla je nastao u pandektnoj
teroiji u 18. vijeku kao deduktivan pojam.

2. Neki su pojam pravnog posla i izjave volje

koristili kao sinonime. Međutim, ne možemo
uvijek između izjave volje i pravnog posla
staviti znak jednakosti.
3. Pravni posao mora uvijek sadržati izjavu
volje.....
A) Strankačko izjavljivanje volje

B) Pravne posljedice
(namjeravne/nenamjeravane)

C) Pravne posljedice moraju biti dopuštene

A) Essentalia negotii

B) Naturalia negotii

C) Accidentalia negotii
Jednostrani / Dvostrani (ugovori)

Jednostrani: 1 izjavilac volje, 1 uloga (strana)

Dvostrani: 2 izjavioca volje, 2 uloge (strane)

Značaj podjele: ZOO propisuje da kod dvostranih

važi princip jednake vrijednosti uzajamnih davanja,
zbog toga neka pravila važe samo za dvostrane:
raskid ugovora zbog neispunjenja, laesio enormis,
clausula rebus sic stantibus, zelenaški ugovor.
Pitanja:

Jednostranim pravnim poslovima se mogu 1)

stvarati obaveze za sebe, 2) raspolagati svojim
pravima, 3) stvarati prava za treća lica, ali 4) se
trećima ne mogu nametati obaveze

Nabrojite najmanje šest jednostranih pravnih

poslova
Ugovor: ponuda + prihvat

Teretni / Dobročini
oni kod kojih se daje neka naknada za ono što se
dobija/oni kod kojih se ne daje naknada za ono što se
dobija

jedno lice uvećava svoju imovinu na račun umanjenja

imovine drugog lica, a na osnovu namjere darežljivosti
(intentio liberalis)

Značaj podjele: kod zaključenja dobročinih, najčešćenje se

traži forma, odgovornost za pravne i meterijalne
nedostatke kod teretnih, dobročini se tumači da bude što
manje težak za dužnika, veća je mogućnost raskida ili
poništaja ugovora kod dobročinih nego kod teretnih
(motiv/kauza).....
Inter vivos / mortis causa

Objekt pravnog posla: stvar ili radnja povodom koje nastaju prava ili obaveze

1) Mora postojati, pravni posao ne može biti usmjeren za

izvršenja činidbe koja faktički ili pravno nije moguća
2) Mora biti dopušten, a ne protivan prinudnim
propisima i moralu.
3) Mora biti određen ili odrediv
4) Kad je predmet obaveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili
neodrediv, ugovor je ništav

Pitanje šta se duguje odnosni se na objekt (predmet)

pravnog posla (quid debetur?)
Odgovor na pitanje zašto se dužnik obavezuje (cur
debetur?) daje pojam kauze.

Kauza je pravni cilj obavezivanja strana u

pravnom odnosu.

Po ZOO:
(1) Svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten
osnov.
(2) Osnov je nedopušten ako je suprotan
prinudnim propisima ili moralu društva.
(3) Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije
izražen.
(1) Pobude iz kojih je ugovor zaključen ne utiču na
njegovu punovažnost.

(2) Ako je nedopuštena pobuda bitno uticala na

odluku jedne ugovorne strane da zaključi ugovor i
ako je to druga ugovorna strana znala ili je morala
znati, ugovor će biti bez dejstva.

(3) Ugovor bez naknade nema pravno dejstvo i

kad jedna ugovorna strana nije znala da je
nedopuštena pobuda bitno uticala na odluku
druge ugovorne strane.
 Kauzali / Apstraktni

Kauzalni pravni posao je pravni posao kod koga

je istaknut neposredni pravni cilj koji se poslom
želi postići. Kod ovih pravnih poslova vidi se da
li se obavezuju jedna ili druga strana i u čemu se
sastoji njena obaveza .

To su pravni poslovi kod kojih cilj sklapanja

proizlazi iz samog posla
Apstrankti pravni poslovi su oni kod kojih se
njihov cilj ne vidi iz samog posla. Kod ovih
pravnih poslova nije označen njihov osnov, pa se
iz njeih ne vidi zašto se dužnik obavezao.

Iz podataka koje mjenica sadrži vidi se obaveza

mjeničnog dužnika prema mjeničnom povjeriocu
(isplata sume novca), ali se ne vidi razlog
njegovog obavezivanja (da li njegova obaveza
potiče iz kupoprodaje ili zajma); takođe svako
priznanje duga bez označenja je apstraktan pravni
posao.
Ovi pravni poslovi nisu poslovi koji nemaju osnov
(kauzu)!

Apstrakcija ne znači nepostojanje!

Ona je samo pothranjena!

Neformalni pravni poslovi su oni koji se
zaključuju prostom saglasnošću volja.

Volja se može izjaviti na različite načine:

usmeno/pisano, izričito/prećutno,
neposredno/posredno, pred sudom/van njega...

Neformalni/konsensualni?
Formalni su oni kod koji, po zakonu ili po
sporazumu stranaka, nastaju u određenom obliku!
Za koje se unaprijed traži određeni oblik!

Prema načinu ispoljavanja (izražavanja) sadržine

volje možemo razlikovati:
usmenu formu ugovora,
pismenu formu ugovora,
elektronsku formu ugovora,
realnu formu ugovora i
notarsku formu ugovora
U zavisnosti od nastanka forma može biti

Zakonska / Ugovorna

Zakonom propisana forma:

1. Obična pismena forma

2. Kvalifikovana pismena forma
3. Forma notarskog zapisa
U zavisnosti od djestva:

Ad solemnitatem/ad probationem

Prema načinu ispoljevanja:

Pisana/forma javne isprave/realna forma

ako je predmet ugovora o poklonu pokretna stvar, a

ugovor nije u pismenoj formi, poklon će biti punovažan
ako je stvar predata poklonoprimcu. Predaja pokretne
stvari ima značaj konstitutivnog elementa za nastanak
ugovora, odnosno konstitutivnog elementa realne forme.
Navedite najmanje četiri razloga zbog koga zakonodavac
ustanovljava formu:

1. Da obezbijedi dovoljno dokaza o postojanju pravnog

posla
2. Da zaštiti strane od naglih odluka da zaključe pravni
posao
3. Da zaštiti javni interes
4. Da zaštiti od prevare, lažnog svjedočenja i grešaka

Formu pravnih poslova treba razlikovati od sličnih

pravnih pojmova, kao što su:

1) Saglasnosti državnog organa, 2) formalnosti publiciteta,

3) fiskalne formalnosti, 4) prost dokaz o postojanju
pravnog posla