Rješenja zadataka sa prijemnog ispita

na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (2. VII 2007) – grupa B

Zadatak 1. a) Nacrtati grafik funkcije f zadane formulom f (x) = x 2 − 4 x + 3. Nakon toga

riješiti svaku od nejednadžbi:
x2 − 4 x + 3 < 0 , x2 − 4 x + 3 ≤ 0 , x 2 − 4 x + 3 > 0 , x2 − 4 x + 3 ≥ 0 .
b) Odrediti sve vrijednosti realnog parametra k tako da jednadžba
kx 2 + ( k −1) x + k + 1 = 0 ima dva realna i različita rješenja od kojih tačno jedno pripada
intervalu (0, 1).

Rješenje:

4 ± 16 − 12
a) f (x) = x 2 − 4 x + 3 , x1, 2 =
; x1 = 1 , x 2 = 3 .
2
b 4 4ac − b 2
Tjeme T ( xT , yT ) : xT = − = = 2 , yT = = y ( xT ) = 3 − 4 = −1 , tj. T (2,–1 ).
2a 2 4a

y y = x2 – 4 x + 3

1 2 3
x
–1

Slika 1.

Sa slike 1 neposredno slijedi da je

x 2 − 4x + 3 < 0 ⇔ 1 < x < 3 (tj. ∀x∈(1, 3));
x 2 − 4x + 3 ≤ 0 ⇔ x∈[1, 3];
x 2 − 4x + 3 > 0 ⇔ x∈(–∞, 1) ∪ (3, +∞);
x 2 − 4x + 3 ≥ 0 ⇔ x∈(–∞, 1] ∪ [3, +∞).

b) Neka su α i β realni brojevi i α < β. Da bismo mogli procjenjivati položaj nula

kvadratne funkcije f zadane formulom
f (x) = ax 2 + bx + c ,
odnosno rješenja kvadratne jednačine ax 2 + bx + c = 0, prema intervalu (α, β ), potrebno je
da diskriminanta bude nenegativna, jer, u protivnom, ne možemo upoređivati imaginarne nule
funkcije sa realnim brojevima α, β.
 2

Da bi jedna i samo jedna nula bila u intervalu (α, β ), potrebno je i dovoljno da je

f (α) ⋅ f (β ) < 0 (v. sl. 2). (*)

Imamo, dakle, ekvivalenciju:

(α < x1 < β < x 2 ) ∨ ( x1 < α < x 2 < β ) ⇔ f (α) ⋅ f (β ) < 0.

(α, f (α))
(β, f (β))

x1 β x2 x x1 α β x
α x2

(β, f (β)) (α, f (α))

a) b)

Sl. 2. a), b)

Primijetimo da uslov f (α) ⋅ f (β ) < 0 povlači uslov D > 0, pa ga ne treba posebno

navoditi.

U našem slučaju imamo jednadžbu

kx 2 + ( k −1) x + k + 1 = 0 ,
a interval (α, β ) je (0, 1); α = 0, β = 1, pa je
f (α) = f (0) = k + 1, f (β ) = f (1) = k + (k – 1) + k + 1 = 3 k.
Otuda je uslov (*) ekvivalentan sa
(k + 1) ⋅ 3 k < 0. (**)

Rješenja nejednadžbe (**) su zadana sa

(k + 1 < 0 ∧ k > 0) ∪ (k + 1 > 0 ∧ k < 0),
odakle slijedi da je rješenje nejednadžbe (**)
∀k ∈(– 1, 0).
 3

⎧log ( x 2 + y 2 ) + 1 = log10 130

Zadatak 2. Riješiti sistem jednadžbi: ⎨ 10
⎩log 2 ( x − y ) − log 2 ( x + y ) = 4 log 2 2.

Rješenje:

Df = {(x2 + y2 ≠ 0) ∧ (x – y > 0) ∧ (x + y > 0)}.

130
log10 ( x 2 + y 2 ) = log10 130 − log10 10 = log10 = log10 13
10
x 2 + y 2 = 13 (1)

x− y x− y 15
log 2 = log 2 16, = 16, y = − x
x+ y x+ y 17
15
y=− x (2)
17

225 2 289 + 225 2 13 ⋅ 289

x2 + x = 13 ⇒ x = 13 ⇒ x1, 2 = ±
289 289 514
13 ⋅ 289 13 13
x1 = = 17 , y1 = −15
514 514 514
13 13
x 2 = −17 , y 2 = 15
514 514
(x2, y2) ne dolazi u obzir zbog Df.

⎛ 13 13 ⎞
Rješenje je (x1, y1) = ⎜⎜ 17 , − 15 ⎟.
⎟
⎝ 514 514 ⎠
 4

Zadatak 3. Odrediti sve kompleksne brojeve z koji zadovoljavaju uslove:

z − 8i 3 z −8
= , = 1, gdje je i imaginarna jedinica.
z − 12 5 z−4

Rješenje:

Stavljajući z = x + i y (x, y∈R) i kvadriranjem zadanih jednakosti, dobijemo

9 | x + i y – 12 |2 = 25 | x + i y – 8i |2, |x + i y – 4|2 = | x + i y – 8|2,

odnosno,
9 [(x – 12)2 + y2] = 25 [x2 +( y – 8)2], (x – 4)2 + y2 = (x – 8)2 + y2. (*)

Iz druge jednadžbe sistem (*) slijedi x2 – 8x + 16 = x2 – 16x + 64, odnosno 8x = 48, tj.
x = 6, pa zamjenom u prvu jednadžbu sistema (*), dobijemo jednadžbu y2 – 25 y + 136 = 0,
čija su rješenja y1 = 8 i y 2 = 17.

Dakle, traženi kompleksni brojevi su z1 = 6 + 8 i , z 2 = 6 + 17 i .

 5

tg α 3
Zadatak 4. Izračunati sve vrijednosti izraza ako je α + β = π i cos α = .
sin α + cos β 5

Rješenje:

9 4
Na osnovu sin 2 α + cos 2 α = 1 ⇒ sin α = ± 1 − cos 2 α = ± 1 − =± .
25 5

⎛ π⎞
cos α = 0,6 za α = α1 ili za α2 = – α1, α1∈ ⎜ 0, ⎟
⎝ 2⎠

Pri cos α 1 = 0,6 , sin α 1 = 0,8 , β1 = π – α1

0,8 4
tgα 1 = = , cosβ 1 = cos π cos α 1 + sin π sin α 1 = −0,6
0,6 3
4 4
3 40 20
= 3 = = .
0,8 − 0,6 2 6 3
10

Pri cos α 2 = 0,6 , sin α 2 = −0,8 , β2 = π – α2

− 0,8 4
tgα 2 = = − , cosβ 2 = cos π cos α 2 + sin π sin α 2 = −0,6
0,6 3
4 4 4
− −
3 40 20
= 3 = 3 = = .
− 0,8 − 0,6 − 1,4 14 42 21
10
 6

Zadatak 5. U trokut čije stranice imaju dužine 24 cm, 12 cm i 18 cm upisana je kružnica.

Kroz centar te kružnice povučena je prava paralelna s najdužom stranicom. Izračunati
površinu novonastalog trokuta.

Rješenje:

v1

B1 C1
P
ρ

B C
a Q

Primjenom Heronove formule za površinu trokuta ABC (čije su dužine stranica a, b, c)

P = s ( s − a ) ( s − b) ( s − c ) ,
a+b+c
gdje je s = , dobijemo da je P = 27 15 cm2. Zatim iz formule za površinu trokuta
2
P = ρ ⋅ s, gdje je ρ radijus upisane kružnice u trokut, nadjemo da je ρ = 15 cm.

a ⋅ va
Koristeći formulu za površinu trougla P = imamo da je dužina visine va na
2
9 15
najdužu stranicu a: v a (= d (A, Q)) = cm. Visinu v1 novonastalog trokuta AB1C1
4
dobit ćemo kao razliku:
5 15
v1 = d(A, Q) – d (P, Q) = cm.
4

Kako su trokuti ABC i AB1C1 slični, a izračunate su im odgovarajuće visine, koeficijent k

sličnosti odredit ćemo iz omjera dužina tih visina:
k = 5 : 9.

Budući da se površine sličnih likova odnose u omjeru koji je jednak kvadratu koeficijenta
sličnosti dobijemo da je površna novonastalog trokuta jednaka
2
⎛5⎞ 25 25
⎜ ⎟ ⋅ PABC = ⋅ 27 15 = 15 cm2.
9
⎝ ⎠ 81 3