rmatranje postaje objektom samo pomocu htijenja. One Sbjekiimno uw hiijenju jest samo promatranje ik Gsta zako- ‘nitost prirode; ono subjektivno idealna djelamneet koja je Ubravljena ha onw zakonitost po sebi, akt u Kofemu se {0 dogada jest apsolutni voljni_akt. eee opet sam apsolutni voljni akt postaje objektom. ‘na taj nadin Sto ru Postaje objektom ono objektivno, 9m) re aL) vanjsko upravijeno u btijenju, kao prirodni nagon, re esabjektivno, na zakonitost po sebi upravijeno, kao.aps- aoe eevatja, tj, a0 kategoricki imperativ. Ali to opet. nile inaice bet djelatnosti Koja je izad obojega. Ta je djelat ost voljaili sa svijeS¢u_slobodna djelatnos! “Ake ce, pak, i ta sa suijedéu slobodna djelatnost, koja je tu djelovanja opretna objektivaoj, premda treba da postane Seano s njome, promatra w njenom prvobitnom toralinet, ° Hektimom, sto je pomoéu slobode apsolutno nemoguce, Shula time Konatno nastaje najvia potencija samopromi Granja, Ta se potencija, buduéi da ve¢ sama led izvan wjet® {esti pa je, Movise, sama svijest Koja sebe, gdje ona Jest. suiGpried stvara, mora pojaviti kao apsolutno sluéaing, ¢ te slugajnost u najviSoj potenciji, sainopromatran| ono Sto se omnaéuje idejom genijalnosti. °ro gu nepromienijivi i za svako znanje évrsti momenti 1 povijesti samosvijest, Koji su u iskustva oznagent Kontinet Povideet jostupnoseu, Koja se mote pokazati i dalje voditt Bi"ednostame tvari sve do organizacije (pomocu koje se taaifesno produltivna priroda vraéa u samu sebe), a odavie pomoéu una i volje sve do najviseg sjedinjenja slobode imu porary ummjetnosti (pomoéa koje se sa svijeséu produktivas priroda u sebi zatvara i dovrSava). 216 PISMA O DOGMATIZMU I KRITICIZMUNaslov original BRIEFE UBER DOGMATISMUS UND KRITIZISMUS LSIPZIG 1914 PRETHODNA-NAPOMENA Vi8e je fenomena uvjerilo pisca ovih pisama da granice, 8to ih je Kritika Gistog uma povukla izmedu dogmaticizma i kriticizma, jo8 nisu dosta o8tro odredene za mnoge prija- telje ove filozofije. Ako se ne varam, namjerava se da se od trofeja kriticizma sazda nov sistem dogmaticizma, mjesto kojega bi svaki iskreni mislilac opet Zelio staru gradevinu. Da se za vremena predusretne takvim.brkanjima, koja su za pravu filozofiju, obi&no, kudikamo opasnija nego najstetniji, ali kraj toga Konzekventni filozofijski sistem, to, doduie, nije ugodan, ali zacijelo ne nezasluzan posao. — Pisac je odabrao formu pisama, jer je mislio da ce svoje ideje moti jasnije prikazati u ovoj nego u kakvoj drugoj formi; a ovdje se vise nego igdje morao brinuti za jasnoéu. Ako bi se izlaganje odviklim u8ima ovdjeondje &nilo prejakim, onda pisac-izjavijuje da mu je tu jakost dalo samo naj- Zivlje uvjerenje o Stetnosti sistema Koji se osporava. 219PRVO PISMO razumijem, dragi prijatelju! Vama se tini vecim borit ve prot ede apeolutne, moti i boreéi se propasti, nego sebe pomotu moralnog boga unaprijed osigurati protiv svake opasnosti. Dakako da je ta borba protiv onoga nei mmjernoga ne samo ono najuzvigenije Sto govjek mote da zamisli, nego je, po mom misljenju, ak prineip svake wrvi- Zenosti, No ja bih htio znati kako Vi u dogmaticizmu nalazite rTazjaSnjivom samu moé kojom se Covjek suprotstavlja onomne apsoluluome, i osjeéaj koji prati tu borhu? Konzekvent dogmaticizam ne ide za borbom, nego za podvrgavanjem, ne za nasilnom, nego za dobrovoljnom propaséu, za tihim predavanjem sebe samoga apsolutnom objektu: svaka po- misao na otpor i samovlast koja se bori presla je iz jednog Doljeg sistema u dogmaticizam. No zato ono podvrgavanie ima jedna disto estetiSku stranu. Tiba predanost neizmjer- home, mirovanje u zagtljaju svijeta jest ono Sto umjetnost ‘ha drugom ekstremu suprotstavija onoj borbi: stoitki du: gevai mir, mir koji ofekuje borbu ili ju je vet dovrSio, stojt u sredini. ; ‘Ako je igvokaz borbe odreden za to da Covjcka prikaze u najvigem momentu njegove samomoti, onda ga, obratno, th hi zor onog mira nalazi u najvisem momentu Zivota. On se predaje mladenatkom svijetu, da bi samo uopée utatlo Zed Za Fivotom i opstankom. Opstanak, opstanak! Kliée nesto u njemu; on radije hoée da se baci u zagrijaj svijeta nego u zagrijaj smrti, 280 | Razmotrimo li, dakle, ideju moralnog boga s te strane (estetiéke), onda je na’ sud brzo izreéen. S njegovim smo prihvaéanjem ujedno izgubili pravi princip tiste estetike. Naime, misao da se suprotstavim svijetu nema vise nista veliko 2a mene, ako izmedu njega i sebe postavim neko vise biée, ako je potreban neki Suvar svijeta, da bi ga dréao u njegovim granicama. Sto je svijet dalji od mene, sto ja vie toga postavim ivmedu njega i sebe, to ograniéeniji postaje moj zor o njemu, to nemoguénije ono podavanje svijetu, ono uzajamno pribl Zavanje, ono obostrano podlijeganje u borbi (prawi princip Yepote). Prava umjetnost, ili naprotiv Seoy uw umjetno: jest unutrainji princip, koji iznutra stvara gradu djelujuci svemoéno protiv svakog sirovog mehanizma, svakog nepra- vilhog nagomilavanja grade izvana. Taj unutra%nji princip gubimo-ujedno s intelektualnim zorom svijeta, koji nastaje u nama trenutatnim sjedinjenjem obaju protivurjetnih principa, pa je odmah izgubljen kad u nama ne moze da dode ni do borbe ni do sjedinjenja. Utoliko smo sporazirmi, dragi prijatelju! Ona ideja moralnog boga apsolutno nema nikekve estetiéke strane; ali ja idem jo3 dalje: ona nema ni filozofijske strane, ona ne samo da ne sadrZava niSta wzviSeno, nego ona uopée ne sadréava ni8ta, ona je tako prazna kao svaka druga antro- pomorfistiéka predodzba — (jer su one u principu sve me- @usobno jednake). Ona jednom rekom uzima Sto je drugom dala, pa bi rado na jednoj strani dala Sto bi na drugoj htjela oteti: htjela bi istodobno ugoditi slabosti i jakosti, moralnoj plahosti i moralnoj samomodi. Ona hoée boga. Time ona nista ne dobiva protiv dogma. ticizma. Pomocu njega ne moze da ograniti svijet, a da njemu samome ne da Sto svijetu uzima; mjesto da se bojim svijeta, ja se sada moram bojati boga. ‘Ono ‘po emu se kriticizam razlikuje ne lei, dakle, u ideji boga, nego w ideji pod moralnim zakonima zamidljenog boga. Kako éu doti do te ideje njegova moralnog boga, jest, narayno, prvo pitanje koje mogu da postavim. 281Odgovor veine, razmotren kraj svjetla, jest samo ovaj: buduéi da je teorijski'um prestab da bi shvatio boga, a ideja boga dade se realizirati samo pomocu moralnih zahtjeva, zato ja i boga moram zamisljati pod moralnim zakonima, Meni je, dakle, potrebna ideja moralnog boga da bih spasio svoj moralitet, a kako prihvacam boga samo da bih spasio svoj moralitet, zato taj bog mora biti moralan. ‘Tako ja, dakle, onom praktiénom principu uvjerenja ne zahvaljujem ideju o bogu, nego samo ideju o moralnom ‘bogu. Otkuda Vam, dakle, ona ideja o bogu koju ipak morate jmati, prije nego Sto moZete imati ideju o moralnom bogu? Yi velite da teorijski um nije kadar da shvati boga. Dobro dakle — nazovite to kako hoéete: pretpostavka, spoznaja, vjera; ideje 0 bogu ipak se ne movete rijeSiti. Kako ste, .dakle, upravo pomocu praktidkih zahtjeva dosti do te ideje? Razlog valjda nece leZati u ¢arobnim rijetima: prakticka potreba, praktiéka vjera? Ona pretpostavka u teorijskoj filo Zofiji nije, naime, bila nemoguéa. zbog toga Sto nisam imao potrebe za onom pretpostavkom, nego zato Sto nigdje nisam jimao mjesta za apsolutni kauzalitet. >Ali praktiéka potreba vise prisiljava, vainija je nego teorijska« — To ovdje ni8ta ne mijenja na stvari. Jer, potreba, kako god bila vaina, ipak me moze ono nemoguce hapraviti moguéim. Ja Vam zasada prizmajem vainost potre- be, samo bih htio znati kako biste je htjeli zadovoljiti, ili ka- kva Vam je sila najednom pomogla da upravo otkrivate nov ‘svijet, u kojemu imate mjesta za apsolutni kauzalitet? ’Pa ipak, ja ni za to neéu da pitam. Neka bude tako! No teorijski um, premda nije mogao naéi onaj svijet, ipak ée sa- da, kad je jednom otkriven, takoder imati pravo da ga pri- svoji. Teorijski um, sam za sebe, ne prodire do apsolutnog objekta; ali sada, kad ste ga jedaom otkrili, kako éete ga spri- ‘eéiti da i on ne cudjeluje u novom otkricu? Tako bi, dakle, Yeorijski um morao postati posve drugi um, on bi se morao prosiriti pomoéu praktitkoga da bi, kraj svog starog pod- rugja, dopuitao joS jedno novo. Kad je, dakle, jednom moguée da se podrugje uma pro- Siri, zaéto da onda tako dugo éekam? Ta Vi i sami tvrdite 282 da i teorijski um ima i auza- is , potrebu da prihvati apsolutni k: litet, No kad Vase potrebe jednom mogu da. stvore nove svjetove, zaito to ne bi mogle i teorijske potrebe? — »jer i el odvise uzak, odviSe ograniéen za tox. Dobro, o-to htjeli smo uti! Jednom éete, prije ili kasnije, ipak SESE Sea tem emi Sto-vi seb zamilljate kod jedne prosto praktitke pretpo- xe A ja, iskreno priznajem, ne uvidam, Ta rijet zacijelo % ee enn sae toliko koliko smatranje istinom koje a , kao svako ib ij i d drugo, prema formi teorijsko, ali prema materiji, fundamentu prakticko. Ali zbog toga se vi 1 twiite da. je teorijski um odvige ak, odvise ograniten een kauzalitet. Odakle on sada, kad jednom prak- formu smetonie eel za onu pretpostavku, dobiva novu feo ames istinom koja je za apsolutni kauzalitet Dajte mi tisuéu ogitovanja it jte. u VE apsolutnog kauzaliteta izvar mene i sue zahtj tjeva pojatanog praktitkog uma, fe nikada a ‘aut Des qeruiem u njih, dokle god je moj teorijski ook Tae EE eee samo i vjerovati a neki apsolutni Koji wierujel sjprije samoga scbe ukinuti kao subjekt No ja necu da smetam vas deus ir . a a is ex machina! Vi treba da Ppretpostavite ide} it i . etpodtavite 3ju boga. Kako, dakle, dolazite do ideje mo- Moralni zakon treba da osi i ral ra et igura vaSu egzistenci; i sa arp nine ee sais seen ty kaise sigurni za volju koja je primjerena onom zakonu. monn vim biste zakonom htjeli postidi. onu volju? Samim alain zakonom? To mi upravo pitamo kako se moiete uvjeriti da je volja onog biéa primjerena tom zakonu? — Naj- ‘Tho ai kale da ovi prigovori kriticizma nisu, taén, ze kate lita So ja sam nam pomisio. On se ne tice ES nego izvjesnih njegovih izlagata kojt su — ja necu da kazem iz Sa a eaaca ee rit to a biti poznato), mogli nauéiti da se pojam bope a kate BE oma ase pojam boga i kxiticizmnu uo fs postavja kao abjekt smatranjatstinom, nego samo kao cet 283 T_ erage bi bilo da se kaze da je smo ono biée zaéetnik moral hog zakona. No to se protivi duhu i slovu vase filozofije. Theako bi moralni zakon imao da opstoji nezavisno od svake volje, onda smo na podruéju fatalizma, jer zaikon Koji se ne Te tiajasniti iz neKog opstanks, Koji opstoji nezavisno od nnjega, Kofi zapovijeda najveéoj Kao i najmanjoj moti, news rire ye gankeije osim sankeije nuinosti, — Ih bi moraini Dakon imap biti razjaSnjiv iz moje volje? Treba li da ja pro- pisujem zakon onome najvitemu? Zakon? Granice apsolut nome? Ja, konaéno bide? _.. Ne, to ne treba da éini8! Ti pri svojoj spekuladiji samo treba da pode’ od moralnog zakona, treba da svoj Gijeli sistem udesi§ tako, da moralni zakon dode najprije, a bog najzad. Kad si tako jednom prodro do boga, onda ie jnoraini zakon veé spreman da kauzalitetu postavi granice- Fkojima tvoja sloboda mote da opstoji. Dode Ji tko drusi Kojemu se taj red ne svida, lijepo i dobro, on je onda sam kriv St ofajava nad svojom egzistencijom... Ja te razumijem. Ali dopusti da pretpostavim slucaj da jodnom dode netko mudriji od tebe, Koji bi ti rekao: Sto jednom vali, vaZi isto tako prema matrag kao i Prema naprijed. Ti, dakle, moze’ da vjerujeS u apsolutni ikawzalitet Gran sebe, ali ti meni takoder dopusti da ja zakljuéujem prema natrag da za apsolutni Kauzalitet nema moralnog vakona, da boianstvo ne moze nositi kriviou za tvoju sla- fost i-da se -ono stmo, buduéi da si fi samo pomocu mmoralnog zakona mogao doti do njega, moze zato mjeritt Jamo tom mjerom, pomisljati samo pod tim granicama. Ukratko, dok je tok tvoje filozofije progresivan, dotle tl ja sve rado priznajem, ali nemoj se, dragi prijatelju, Caditi oko se ja putem koji sam presao s tobom opet vratiim i ako prema natrag razorim sve Sto si upravo s mukom sagradio- Th svoj spas mote traziti samo.u neprekidnom bijegu: éavaj se dame stane$ negdje, jer gdje stameS, ja te hvatam pa te prisiljavam da se sa mnom vrati8 — ali ispred svakoge Pa nasih koraka deSavalo bi se samo razaranje, pred nama raj, iza nas pusto’ i samoca. 284 Da, prijatelju moj, mozete Vi biti umorni od pol Kojima se basiplje nova filozofija, i od stalnih posivanja na niju, tim se radio slabljenju umal Mote li za filozofa biti sra Imoinijeg prizora, nego da se on zbog njegova neispravno shvaéenog ili zloupotrijebljenog — na tradicionalne formule i propoviedafte Itanie nizenog — sistem postv! ur st wale? Ako Kant niSta drugo nije htio reéi nego samo ovo: Dragi Ijudi, vaS je (teorijski) um preslab da bi mogao shv. {iti boga, i naprotiv treba da budete moralnodobri judi ida za volju moraliteta Stujete neko biée koje kreposnika nagraduje, a greinika kaZnjava — Sto bi tu jo8 bilo neoseki- ‘ano, neobitno, nesuveno, Sto bi bilo vrijedno opéenite hala- Duke’ i molitve: dragi bote, ofuvaj nas samo od nasih prija- telja, jer mi éemo s protivnicima veé obracunati.DRUGO PISMO Kriticizam, prijatelju moj, ima samo-slaba oruzja protiv dogmaticizma, kad cijeli svoj sistem temelji samo na kakvo¢i naSe spoznajne modi, a ne na samom nagem izvornom bi¢u. Ja neéu da se pozivam na silnu draz, koja je dogmaticiamu bar utoliko svojstvena ukoliko on ne polazi od apstrakcija ii mrtvih nagela, nego (w svojoj potpunosti bar) od nekog opstanka koji se ruga svim nagim nijetima i mrtvim nace Jima. Ja samo pitam da li bi kriticizam zaista postigao svoju svrhu — da oslobodi Zovjetanstvo —, kad bi se cijeli njegov sistem temeljio samo na naSoj spoznajnoj mo¢i keo na ne Germu Sto je razligito od naseg izvornog bia? ‘Ako, naime, smo moje izvorno biée ne zahtijeva da se ne dopusti nikakav apsolutni kawzalitet, ako mi samo sla- dost uma prijeti prijelaz u apsolutno objektivni svijet, onda ti, dakako, moze3 sazdati svoj sistem slabog uma, samo ne moj misliti da si time samom objektivnom svijetu dao za- Xone. Jedan dah dogmaticizma porusit ée tvoju gradevinu od karata. ; Ako se u praktitkoj filozofiji ne realizira sam apsolutni Kauzalitet, nego samo tek njegova ideja, misli§ li ti da tebe taj Kauzalitet sa svojim djelovanjem Geka, dok ti tek s mu Kom praktiéki reabiziraS njegova ideju? Ako slobodno hoéeS da djelujes, onda mora’ djelovati prije nego Sto ima boga; jer da u njega vjerujes tek onda, posto si veé djelo- yao, time se ni8ta nije postiglo. Prije nego Sto ti djelujes i prije nego Sto vjerujeS, njegov je kauzalitet unistio tvoj. 286 Ali zaista, Zovjek bi morao'éuvati slabi um, No slab um nije onaj koji ne spoznaje boga, nego onaj Koji hoce da ga spoma. Buduéi da ste vi mislili da ne mozete djelovati bez objektivnog bog i bez apsoluino objektivnog svijeta, zato se vas moralo zavaravati pozivanjem na vaSu slabost uma, da bi vam se Sto lakSe mogla oteti ta igraéka vaieg uma. Covjek vas je morao tjesiti obe¢anjem da dete je kasnije dobiti natrag, u nadi da éete dotle sami nauditi djelovati i da éete konaéno postati Ijudima, Ali kada ¢e se ispuniti ta nada? Kako je prvi pokuSaj koji je izvrSen protiv dogmaticizma mogao poéi samo od kritike spoznajne modi, mislili ste da krivicu svoje neuspjele nade mo%ete smiono natovariti umu. Time vam je bila udinjena odliéna ustuga. Vi ste, dakle, — Sto ste odavna Zeljeli — predoéili slabost uma pokuSajem koji ide u veliko. Za vas nije bio oboren dogmaticizam, nego u najbolju ruku samo dogmatitka filozofija, Jer, kriticizam nije mogao do¢i dalje nego da vam dokaze da se vaS sistem ne da dokazati, Naravno da ste krivicu za onaj rezultat mo- rali tratiti ne u samom dogmaticizmu, nego u svojoj spo- zmajnoj modi, pa kad ste jednom dogmaticizam smatrali kao najpozeljniji sistem, morali ste je traditi u nekom njezinu nedostatku, nekoj slabosti. Sam dogmaticizam, mislili ste vi, Koji svoj temelj ima dublje nego samo u spoznajnoj moci, rugao bi se nasim dokazima. Sto smo vam jate dokazali da se taj sistem ne da realizirati spoznajnom moéi, to jata po- staje vaSa vjera u to. Sto niste nasli u sadainjosti, premje- State u buduénost. Vi odvajkada smatrate spoznajnu moé kao prebateno ruho, koje bi nam via ruka po volji mogla skinuti kad zastari, ili kao veliginu kojoj se po volji moze oduzeti ili dodati koji rif. Nedostatak, slabost, zar to nisu sluéajna ogranitenja koja dopustaju progirivanje u beskonaénost, i zar niste s uvje- renjem o slabosti uma — (divan je to pogled kad se, kona- &no, vidi Kako se filozofi i sanjari, vjernici i nevjernici po- zdravljaju na jednoj taki) — preuzeli ujedno nadu da ete jednom postati sudionicima visih snaga, zar.s vjerom u ‘onu ogranizenost niste preuzeli tak duinost da éete primije- 287idanj igenosti? Zacijelo, vi i redstva za ukidanje te ogranitenosti? Zs aie me Gpowgavania. svog sistema duguete vel, ats Sada vam nije vite potrebno da se upuState.u cjepidiatarste, so, “Gvatijive dokaze. Mi smo vam otvorili kraéi put. He ote dokazati, tome Vi otisasete Zig pratlbhog a, igurnim uvjeravanjem da ée vas novac it e $e agS vlada {judsid um. Dobro je Sto je ponosni um pont Jon. Jednom je on sam sebi bio dovolfan, sada spornaie SO b ‘Hive Seka stisak neke vise Tuke koji , sae Pe aovestt calle Nez0 stromainog filozofa tisuéu, pod wrima svake vrste probdjevenih noéi, | mR yrijeme je, prijatelju moj, da se ta varka razori, da se posve jasno 1 odredeno kaze da je kriticizmu samo do toga Ga deducira slabost uma i da protiv dogmaticizma, door ko da se on ne da dokazati, Oni Samu dokle su nas veé sada dovela neispravna tumatenja Taiticizma, Ja. sebi hvalim starog, postenog wolfovca, tko w njegove demonstracije mije vjerovao, vatio je kao nefilo- + glava. To je bi jeruje u demonstra- ska glava, To je bilo malo! Tko ne vjeruje u Bie nadih najnovijih flozofa, na tome lezi anatema moraine pokvarenos! . vce ne twanimo po Vrijeme je da se izvr$i rastava, da vide ne hranimo Pp tajnog nepratelja taedu sobom Koji, polazuci ovdje oruzje, grabi ondje novo da nas ubije — ne na otvorenom polju. wma, nego — u skroviStima praznovjerja. seat sloboda jjeme je da se boljem tovjetanstvu navijesti slobod gun yaa se dalje ne tpi da oplakuje gubitake svojih ‘okova. TRECE PISMO To ja nisam htio, prijatelju moj. Ja nisam samoj Kritici Zistog uma htio natovariti krivicu za one nesporazumke, Po- voda za to zacijelo je dala; jer ona ga je morala dati, Ali sama krivica leZala je na gospodstvu dogmaticizma Koji jo3 ‘uvijek viada, jer je dogmaticizam jo8 iz svojih razvalina za0- kupljao srca ljudi. Povoda za to dala je Kritika distog uma, jer je bila kr tika prosto spoznajne modi, a kao takva mogla je doi samo do negativnoga opovrgnuéa dogmaticizma. Prva borba pro- ‘tiv dogmaticizma mogla je poci samo od jedne 'tatke Koja je njemu i boljem sistemu bila zajednitka, Oba su u prvom principu medusobno suprotna, ali jednom se moraju sastati na zajednitkoj taki. Jer, uopée ne bi moglo biti razlitnib sistema, kad ujedno ne bi bilo zajednitkog podrugja za sve njih. To je nuzna posljedica o pojmu filozofije. Filozofija ne treba da bude majstorluk koji daje da se divimo samo o8tro- uumnosti njezina zadetnika. Filozofija treba da pokazuje put samog Jjudskog duha, a ne samo put jedne individue. No taj put mora prolaziti kroz podrudja koja su zajednitka svim strankama. Da smo imali posla samo s apsolutnim, nikada ne bi ‘nastao spor razliénih sistema. Samo uslijed toga sto izlazimo 42 apsolutnoga nastaje spor protiv njega i samo uslijed tog igvornog spora u samom Ijudskom duhu spor filozofa. Kad ‘bj jednom — ne filozofima, nego Eovjeku — uspjelo da moze 419. Sistem transcendentalnog idealizms 289napustiti to podrudje, na Woje je dospio izlaienjem iz apse Tutnoga, bio bi kraj svakoj filozofiji i samom tom ‘podrugju. poe pastaje samo zbog onoga spora, pa ima realitela ‘samo tako dugo dok taj spor traje. ‘ome je, dakle, prije svega do toga da izgladi, sper jemenu filacofa, taj mora pot: upravo od one tacke od koje je posao sam spor filozofije, ili, Sto je isto, prvobitni spor U Halskora duke. Ta tatka nije druga nego iclazenié iz apso- uinoga, jer u pogiedy apsolutnoga bili bismo svi sloznt kad evade 'ne bismo napustii njegovu sferu; a kad nikada Pe bismo, izasli iz njega, mi ne bismo imali drugos podrutja za svadu. Kritike distog uma i zaista je zapotela svoju borbu samo od ona tatke, Kako wopée dolazimo do toga da sudimo si. oo 2k? pita Kant odmab na potetku svog djcla, a to pitarie kao problem, Koji se tide prave zajednitke tatke svete filo- ofije, jest temelj cijeloj njegovo} filozofiji, Jer, drukéije wor a glasi to pitanje ovako: Kako ja wopée dolazim #9 toge da izlazim iz apsoluinoga i prelazim na nesto opretno? ‘Sinteza, ‘naime, nastaje uopte samo uslijed suprotnosti mnotiva prema prvobitnom jedinstvu. Jer, bez suprotnestt Rupee nije nuzna sinteza; gdje nema mnoftva, tamo je jedin- weer psolutno; a kad ne bi jedinstvo nego mnostvo bito ono prvobitno, onda ona prvobitna radnja ne Di bila sinteza, Rego raspr3ivanje, No premda mi sintezu motemo da shve- Tine ‘samo pomoéu iskonskog jedinstva u oprect Prema timostvu, ipak se Kritika Sistog uma nije mogla di¢i do ones apsolutnog jedinstva, jer je, da bi izgladila spor filozofa, tmogla poci upravo samo od onog fakta od Kojega pola7i sPot weke filozofije. No upravo zato mogla je i onu izvorm Satent pretpostaviti samo kao fakt w spozmajno} moéi. Pri tome je postigla veliku Korist, koja je daleko nadmasila Stetnost na drugoj strani. ‘Ona se s dogmaticizmom imala boriti ne za sam fakt, nego samo 2a izvodenje iz njega. Kod Vas, prijatelju me, He ‘smijem da opravdam onu trdnju, Jer, Vi uopse odvajkada sniemogti shvatiti Kako se dogmaticiamu moze natovaiti 290 tvrdnja da uopée nema sintetiénih sudova. Vi veé oda mate da oba sistema nisu bila neslozna u pitanjus atl Sopée fina sitet sudova? nego ut, Jednon kudikamo vigem pitanju: gdje le2i princi jedi je je i vigem pitanju: gdje Tet prneip onog jedinstva koje je izra- Steta, na drugoj ‘strani, bila je gotovo nuini povod ono: nesporazumku da krivica zbog reaultata, Koji ie nepovoljan po dogmaticizam, le#i samo na spoznajrioj mo¢i. Dokle god se, naime, spoznajna moé smatrala kao neéto subjektu, do- duke, osebujno, ali kraj toga ne kao nuzno, bio je onaj ne- sporszom neizbjeziv. No ta zabluda da je spoanajna moe nezavisna od samog bica subjekta nije posve mogla da zadest kartiku same spoznajne moéi, jer ona moze da promatra su bjekt samo utoliko ukoliko je On sam objekt spoznajne moss dakle ukoliko je naskroz razligiti od njega. . __ ToS neminovniji postao je taj nesporazum zbog toga 5 Je ne og ees ope Seakog drugog teoniskog. ss: ‘tema, mogla doéi samo do potpune nerijeSenosti, tj. samo dotle da dokate teorijsku nedokadljivost dogmaticizma. Ako je osim toga, dugom tradicijom posveéena obmana, prika- zala dogulicicam kao prakticki najpozeljniji stem, onda nilta nije bilo prirodnije, nego ako se dogmaticizam nasto- {ao spasiti pozivanjem na slabost uma. No ona se obmana nije pode suid doh ce ovjok nalazio na podrugju teorjskog uma, A tko ju je prenio na podruéje praktidkog uma, da Ii je taj mogao éuti glas slobode? . 1"CETVRTO PISMO js 5 jeren da éak sa 4, prijatelju moj, ja sam duboko uvjeren - rine sitem initiciaaa ne mote teorijski da opovrene dog: Meticizam, On se u teorijskoj filozofiji, doduse, obara, Gamo da bi se sto veéom modi opet digo. ‘Teorija sintetignih sudova mora da ga pobijedi. zam, Koji s njime polazi od zajedniéke taéke prvotne sin- feze, moze taj fakt razjasniti samo na osnowu same spo7naj moci. On dokazuje s pobjedonosnom evidencijom da subick’, Gun stupl w sfeiu objekia (objektivno suai), odmah iax! fz sebe 1 da je prsiljen da iavrsi sintezu. Ako je dogmatic: zam to jednom pribvatio, onda takoder mora prihvatiti dx tile moguéa apsolutno-objektiva spousaja, t- da Je oPiekt ii jetom subjekta, opts poz a Pee da tas sinteas, On mora Dri da ovaj ride iz svofe sfore i da iaveél sinters. On mora Pry iti da ni u jednoj sintezi objekt ne moze o aps quan, jor kao psoltan upravo ne opus sinter, 1 We tovanost netim opretnim. On mora prihvatiti obj ‘Jodi drukéije nego samo pomoéu samoga seb Fan ce jane moga postaviti na svoja viastita ramena da bik io preko sebe. _ weet diko je dogmaticizam praktigki opovrgnut, No s onom radnjom sinteze spoznajna moé jo8 ni izdaleka nijeiser: pena, Sinteza vopée dade se, naime, zamisliti samo p jeta: oo : : orev da fo} prethodi apsolutno jedinstvo, koje postaie apsolutnim jedinstvom tek w samo} Sintezi, tj. kad je dano aesto Sto se opire, neko mnostvo, Do onog apsolutnog je 292 stva ne moze se, doduse uzdigi zgoljna kritika spoznajne modi, jer ono posljednje, od tega ona potinje, simo je veé ona sinteza, ali to izvjesnije mora savrieni sistem po¢i odanle. Drugo, svaka se sinteza dade zamisliti samo pod pret- postavkom da se sama opet zavriava u nekoj apsolutnoj tezi: Svrha svake sinteze jest teca. Ovaj drugi uvjet svake sinteze pada, na svaki natin, na liniju kojom mora da prode kritika spoznajne moti, jer je ovdje govor o tezi od koje sinteza ne treba da pode, nego kojom treba da se zavrii, Dakle, tvrdnja da se svaka sinteza najzad odnosi na apso- lutno jedinstvo, kritika spoznajne moéi ne mote, kao Sto to mora da bude u savréenoj znanosti, deducirati iz prvobit- nog apsolutnog jedinstva, koje prethodi svakoj sintezi, jer se ona do njega nije uzdigla, Zato se ona prihvaéa jednog drugog sredstva. Kako ona, naime, pretpostavlja da prosto formalne radnje subjektivno isu podvrgnute sumnji, to ona pokuSava da onaj tok svake sinteze, ukoliko je ona ma- terijalna, dokae pomocu toka svake sinteze ukoliko je prosto formalna. Ona, naime, pretpostavlja kao fakt da se logitka sinteza dade zamisliti samo pod uvjetom bezuvjetne teze, da je subjekt prinuiden da se od uvjetovanih sudova uzdize do neuvjetovanih (pomocu paralogizama). Mjesto da formalni i materijalni tok svake sinteze deducira iz principa , koji leZi u osnovu jednom i drugom toku, €ini ona shvatlji vim tok jedne pomoéu toka druge. Ona, dakle, mora prihvatiti da se teorijski um nuzno odnosi na neéto neuvjetovano i da se apsolutna teza, kao konac, cijele filozofije, nuino zahtijeva istom teinjom kojom se proizvela neka sinteza: upravo na taj natin mora opet unis- titi ono Sto je netom sagradila. Dokle god, naime, ostaje na podrudju sinteze, ona je gospodar nad dogmaticizmom; éim napusti to podruéje (a ona ga isto tako nino mora mapus- titi kao Sto je bilo nuzno da stupi na nj) borba potinje iznova. Ako se, ‘naime, — (ja Vas jo§ moram moliti za strplji- vost) — sinteza treba da zavrsi u tezi, onda se mora ukinuti uvjet pod kojim je sinteza jedino zbiljska, No uvjet je sin- teze suprotnost, uopée, 1 10 suprotnost izmedu subjekta i objekta 293Ako suprotnost izmedu subjekta i objekta treba da pre: stane, onda subjekta nije vise potrebno da izide iz samoga sebe, oba moraju postati apsolutno-identiéna, tj. ili'se sux bjekt mora izgubiti u objektu ili objekt u subjektu, Kad bi se ispunio jedan od obaju zahtjeva, onda bi upravo uslijed toga ili objekt ili subjekt postao apsolutan, tj, sinteza bi se zavréila u nekoj tezi. Kad bi, naime, subjekt postao iden- tiéan s objektom, onda se, prema tome, objekt ne bi vise postavljao pod uvjetom subjekta, tj. postavljao bi se kao Stvar po sebi, kao apsolutan, ali subjekt, kao ono 8to spo- znaje, apsolutno bi se ukinuo.! No Kad bi obratno objekt po- stao identiéan sa subjektom, onda bi ovaj upravo time po- stao subjektom po sebi, apsolutnim subjektom, a objekt, kao ono Sto se dade: spoznati, tj. kao predmet uopée, apso- lutno bi se ukinuo. Jedno od toga dvoga mora da bude. Ili nikakav subjekt i apsolutai objekt, ili nikakav objekt i apsolutni subjekt. Ka- ko da se, dakle, izgladi taj spor? Prije svega, prijatelju moj, sjetimo se da smo ovdje jos na podruéju teorijskog uma. No éim smo nabacili ono pita je, veé smo prekoratili u podruéje. Jer, tcorijska se filozo- fija odnosi upravo samo nia oba uvjeta spoznavanja, na su- bjekt i objekt; ali kako mi jedan od ovih uvjeta hocemo da odstranimo, napustamo upravo time ono podrutje pa mo- ramo ovdje spor ostaviti nerijeenim: mi moramo, ako ga hoéemo izgladiti, potraziti novo podrugje, gdje éemo mozda biti sretniji Teorijski se um nudno odnosi na neSto neuvjetovano. On je proizveo ideju neuvjetovanoga, on, dakle, buduéi da kao teorijski um ne moze realizirati samo ono neuvjetovano, zahtijeva radnju Kojom ono treba da se realizira, "Ja govorim 0 potpunom dogmaticizmu, Jer, da se u siste- mima koji lege u sredini, pored spoznavalaékoz subjekta ujedno Posavt apsolutan objekt “lle nigdie sheave nego uprave Samo u ovim sistemima, — Tko se ljuti Sto gornji prikaz toka Kritke distog uma nije doslovno kopiran iz nje, za toga ova pis- ma nisu pisana. — Tko nalazi da su nerazuraljiva, jer nema strp- Ijivosti da ih pafljivo cita, tome se moze savjetovati samo to da uopee nista ne cita, osim dnoga sto je veé prije naucio. 294 Ovdje filozofija prelazi na podrudje zahijeva, tj. na po- drudje prakti¢ke filozofije, i samo ovdje, tek ovdje mora da odlu&i pobjedu princip koji smo postavili na poéetku filo- zofije i koji je bio nepotreban za teorijsku filozofiju, ako bi imala saéinjavati odvojeno podrudje. Dotle nas je dovela i Kritika distog uma. Ona je doka zala da se onaj spor w teorijskoj filozofiji ne moze rijesiti, ‘ona dogmaticizam nije oborila, nego je uopée odbila njezovo pitanje pred sudiStem teorijskog uma; a to joj je zajedni¢ki ne samo sa savrSenim sistemom kriticizma, nego tak s kon- zekventnim dogmaticizmom. Sam dogmaticizam mora ape firati na drugo sudi8te nego Sto je teorijski um, ako svoj zahtjev ho¢e da realizira. On mora potraiiti drugo podrugje da se o tome sudi. Vi govorite 0 nekoj umitnoj strani dogmaticizma, Mislim da najbolje mogu odgovoriti na to dogmaticistiékim moralom, to vide Sto nas dosadaSnji tok nasih istrazivanja mora napra- viti Zeljnima posljednjeg pokuSaja dogmaticizma da u svojt Korist odluéi spor na podrugju praktiékog uma. 295PETO PISMO me pretekli dragi prijatelju, Vi ste po svome ono mine “famog dogmatiama! nasi Seino u jednom populari ranom sistemu, kakav je Leibnizov. Mojoj tvrdnji da se sam dogmatizam utjeée praktiékim postulatima, éinite naprotiv prigovore preko kojih ja ne moyu prijec. Samo je odgovor, na Vase posljednje piso, toliko zakasnio da se gotovo bojim da je izgubio u pogiedu Vasih tadainjih prigovora sval interes za Vas. . ss puame, ttn cd proma,cadraju prvog evgka ovlh pias, & ny Suh ccna pees eal anh, a, Wie nepravih utenika kritiéke filozofije: 1.) na one koji s principima oes Hono, aro rleyste ast a) Ra Bale denpete eae ee am an as aoe SH cetbeliim Hamenom ‘vou nesovicsteme;. 2-28 one kot sebi pod krititkom filozofijom, navikli da i ritka luvijek prije svega pomisljaju na neki straint sud, Kojemu na sto Unemllon ores press roi dusermy ee ra ; jor prpestl sels dates ORAS Rel ae aya Cis ee recenzira sam subjekt, dovodedi na. i fa, nauk dove a, pa, ale a eo vane oe ele te ot He ae nae Sto nigta ne twrdi dogmati¢ki (a pod tim ona. ne razumijeva same ono S10 mi nazivamo prosto dogmiaticistiGkim, nego. svaku kate- ore cae ie re St Shea nas vati i dogmatiékim tvrdnjama), nego nastupa naskroz kri eke Te eA eee ont i Se rijeti kriticizam, kojom sami oznagavaju svoju filozofiju, kao Sto ja i rijetju skepticizam ne bih htio oznatiti sistem pravog 296 ‘Vi velite: izlagatelji kniticizma tvrde, vecim dijelom bar, da je dogmatizam zauvijek i dovoljno opovrgnut time sto su u Kritici Gistog uma ‘upotrijebljeni svi teorijski dokazi za_opstanak nekog objektivnosnteligibilnog svijeta. Ono ¢ime se dogmatizam odlikuje le#i upravo u tome Sto on mi- sli da se pomoéu teorijskog uma moze naci ono sto je, nakon kritiékog istrazivanja, moguée samo pomoéu praktié. og uma. Stoga se dogmatizam nikada ne moze zadovoljiti upotrebom praktitkih postulata, jer bi upravo time prestao biti dogmatizam i muzno postao kriticizmom. Kritigki se filozof, dakle, mote razlikovati od dogmati&koga upravo i po iskljudivoj upotrebi praktitkih postulata, jer je ovaj po- tonji misiio da bi ponizio spekulativai um, kad bi se morao uteci moralnim razlozima vjerovanja itd. Vi imate potpuno pravo, prijatelju moj, kad historijski twrdite kako najveéi dio krititkih filozofa nalazi da je prije- laz od dogmatizma na kriticizam tako lak; kako oni, da bi taj prijelaz napravili veoma lakim i udobnim, smatraju da ta metoda iskljuéivo pripada kriticizmu i kako misle da oni taj sistem veé pomoéu samog imena praktitkih postulata dovoljno razlikuju od svakoga drugoga, pri emu se jo8 Povrh toga ima prednost Sto se nalazi potrebnim da se istrazivatkog.duha, nego bih (jer je forma rijeéi na cizam analo- gijom dogmaticizma { jo8 napadnije sofisticiema — koli fe posto prema analogijl glasa, tako rea formitan afoeeae buduci da veé sofistizam izrazava cijelt pojam — odreden 7 oznaku nepravih sistema naucavanja) htio oznatiti dogmaticistie Kim, skeptleamom, Koji Je sam samo grana dogmaticiema, jer fon dogmaticisti¢ki ‘turdi da je nem ozaati objektivau ist nu. Dana drugo} strani krltizkoj tiozofil opredet neprant sie fem ne treba oznatiti dogmatizmom, nego dogmaticizmarn, na to J¢'s pravom protiv mene samoga podsjetio gospodin prof, Paulus (N. Theol. Journ. 1795, VI sv., 5 str.). Miso eam, dale, dai U apleu ovihPizama, ioram’”"izzaz”dogmatizam ‘promifentt dogmaticizam. No kako sam gospodin pisac u ovorn crugom sve. sku, odredeno razlikuje dogmatizam i dogmaticicam, pokazajuei uujedno da dogmatizam i Kriticizam suprotstavija jedan drugome kao oba prava sistema filozofije: to ja sebe smatram obaveznim da ovdje kazem da sam onu promjenix napisa izvrsio bez njegova znanja i da, prema tome, svaki nesporazumak, koji je iz tose ‘moggo nastati za ditaoca, valja meni upisatiu grijeh. Op. izdavasa, 297i 5 iékih postulata u sis: rodire u osebujné duh praktickil ques Eticizma, jer se smatra da sg metoda vee sama. Fo SGhr dosta razlikuje. Kao da ta metoda nije upravo ono to 5 istemi ‘da bude zajedni fivurjeénim sistemima mote | ; 1a Ge bude zajednitko. — No dopustite da se nesto dal im notre «e vierovanj sti "aE a ago gv oie von dK dstoga uma pripada samo jednom sistemu, najotitije doke gaje Kako je vecina dosada slabo shvatila dul Kritike distog “ae, jer ono osebujno umske Kritike mora da bude uprav to da iskljudivo ni jednom sistemu ne daje prednost = -g0 a, naprotv, za sve njih ii zaata postal anon, i da 8 ‘r pripravi. No uz kanon svilt sistema , dakako, Pao must dio | opéa metodoloeif (all takvom se jets jlo ne move dogoditi niSta Zalosnije, nego ako Jolegija, Koja ono postavija za sve sisteme, uzima kao saz sistem. ; ‘rali_o cilju onog velikog josto su se tako dugo prepirali_o cilja onog velikog joie, Sai se preazetnim htjeti imati jo8 svoje watt, mi Sljenje o njemu. ravo na ono pitanie, protivnicima 1 prijateljima Kritike zadavalo toliko mua, eeeve utoliko sigumnije odgovoriti ukoliko se Zovjek, med Hm, vile udaljio od jakosti prvog utiska. To nije tako rije Gal slugaj u Hjudskom Zivotu da se izgled u buduéi posi uzima kao sam posied! a ‘Ako Vam ja, bez preuzetnosti, smijem priopéiti svoje via stito uvjerenje, onda se ono sastoji u tome da Kritika cistog tima nije odredena da iskljutivo osnuje neki sistem, @ na anje neSto srednje izmeda dogmatizma i Kriticizma, Sto fam pokaiao Karakteriirati i svojim predaénjim pismims Ww, ona je, Koliko je ja razumijem, odreden: are ee Ge bitnosti uma izvede moguénost dvaju medu- Sobno opreénih sistema i da isto tako utemelji sistem Ke ticizma (zamisljen u njegovoj potpunosti) kao i tom temu upravo opreéni sistem dogmatizma, ; ‘Ako je Kritika Gistog uma govorila protiv dogmatizma, onda je govorila protiv dogmaticizma, t}. protiv takvog 298 ‘tema dogmatizma koji se izgraduje nasumce i bez prethod- nog ispitivanja spoznajne moti. Kritika Sistog uma uéila je kako dogmaticizam moze postati dogmatizmom, tj. évrsto obrazlozenim sistemom objektivnog realizma, Mozda Vi vee unaprijed sudite da je ova twrdnja posve suprotna duhu Kritike, a-vecini bi se VaS sud tinio to prirodniji 8to se ta iwrdnja ini suprotna bar njezinu slova. Dopustite mi zato da i ja Vas unaprijed podsjetim samo na jedan dio Kritike Koji je dosada, bez obzira na sve sporove o tome, upravo naj- manje rasvijetljen: mislim ondj dio koji govori o stvarima po sebi. Ako se misli da Kritika tistog uma treba da udari temelj samo kriticizmu, onda se ona, kako se meni Cini, uprayo u ovoj taéki apsolutno ne da’ spasiti od prigovora inkonzekvencije. No ako se pretpostavi da Kritika cistog uma ne pripada iskljutivo jednom sistemu, onda ée se usko- ro otkriti razlog zaito je ona oba sistema idealizma i reali- zma ostavila da stoje jedan kraj drugoga. Ona, naime, vrijedi za oba, jer vrijedi isto tako za sistem kriticizma kao i za sistem dogmatizma, a kriticizam i dogmatizam nisu nista drugo nego idealizam i realizam zamisljeni u sistemu? Tko Je s painjom protitao ono Sto Kritika kaze o praktiékim postulatima, taj je zacijelo sam sebi morao priznati da ona za dogmatizam ostavlja otvoreno polje, na kojemu on sigurno i trajno mote sazdati svoju gradevinu. Koliko su toboinji protivnici kriticizma tvrdili to, Kkoliki su, baS zato Sto su upravo kao i njeni prijatelji zastali kod onoga vanjskoga 2 Usput reveno, ja mistim da bi se ona imena uskoro mogla gdbaciti i da se dade da na njthovo mjesto stupe odredenija. Zasio ne bismo odmah oba sistema nazvali njihovim imenom — dogmatizam kao sistem objektivnog realizma (ii subjektivnog Ide. alizma), Kriticizam kao sistem subjektivnog realizia (ili objektiv. nog idealizma)? (Kritika éistog uma ovigledno daje da objektivni i subjektivn realizam opstoje jedan kraj dragoga, jer govorl 0 pojavama Kojima su temel{ stvari po sebi,) —~ Pobolféatt term ao da je veoma neznatna zasluga, bez obzira na to Sto ak vetina, vise visi na rijetima nego na samim pojmo- rm poslije iziazenja Kritike nije dosao u opticaj izraz: kritigka filozofija, riticizam, zacijelo bi se prije odustalo od mnijenja da Kritika cistog ‘uma osniva samo sistem (sistem takozvanog kriticizma). 299: tick siaje od dogmatizma da se kriticizam razlikuje 0 mn 2 fmt ito} rmetodi. A Sto su na to odgovorile tako- vane pristalice kritiéke filozof 1 Pa ipak rien ou oe Kim dijelom bili dosta Eedni, da bi priznall 4 te tha Rilhova Jedticizma sastoji samo u metodi, da, samo, vic ruju ono Sto uukoéeni dogmatizam mis} da ores ont 5 rednost nove metode — (a o takvim se pr a0 Perea) —- sastoji samo u jaéerma utjecaju Sto ga nauke dogmatizma pomocu nje dobivaju na morel. ; ‘Na svaki natin moze naSem vremenu ostati slava da je novi metodu odliéno primijenio u svrhu | dogmatiznia. “Vrememu koje Ge doti moze ostat 2 zesloga da dove opresnt njegovoj cijeloj Zistoci. Mi, : ae wpa] i mai, pa ham nitko zato, 3to je 2a nj wzeo kanon iz Krit ‘uma, ne objesi svoj sistem kao sistem rit cm peat . en om a . Nemoguce je da je Kritika, koja je onu met auih postitiate postavila 2a dva posve opreéna sistema, moela jzaéi iz same metode, nemoguée je de ie, udu a Je mala iti dovoljna za sve sisteme, mogla u a sistemu odrediti: pravi duh metode. Pa ON er ie dati a njenoj opéenitosti, ona ju je wee sale Sn om an od obaju sistema. Jest, primjereno duhu vremena sam ju Je Kant prije morao primijeniti sia novo osnovani sistem do: gmatizma nego na sistem Kriticizma, koji je tek osnovao. Kritika Gistog uma (dopustite da u svojim zakljutcime idem jo8 dalje) — jedino je djelo ei ae eae et ‘ijedi is ili, uci toga Sto vrijedi za sve sisteme, ili, da su se sie istemi samo vise ili manje vjerne kopije obaj v eroma vrijedi ona za oba sistema, dok svaki_ pokusaj a se izade i2 same kritike mote pripadati samo jednom oba sistema. 10 Zb0g toga Kritika Gistog uma kao takva mora uprav se iti neoboriva i nepobitna, dok se svaki sistem, ko as Juje to ime, opretnim sistemom muino mora dati opov"d. Dokle god bude filozofije, Kritika Zistog uma stajat Ce 300 a Jedina, dok ée se svaki sistem nasuprot drugome, koji mu Je upravo opregan, tolerirati. Kritika distog uma nepodmit- Vjiva je individualitetom, a upravo zbog toga vrijedi za sve sisteme, dok svaki sistem nosi na éelu zig individualiteta, Jer se ni jedan ne mote dovrSiti drukéije nego samo prak- tiéki (tj, subjektivno). Sto se vie neka filozofija priblizava sistemu, to vise udjela ima u tome sloboda i individualitet, to manje ona moze zahtijevati opéenitu vainost. Sama Kritika éistog uma jest ili sadréava pravu nauku 0 manosti, jer vadi za svaku znanost. Znanost se, doduse, moze digi do nekog apsolutnog principa, a ako treba da postane sistemom, onda to éak mora. No nemoguée je da nauka o znanosti mo%e postaviti apsolutan princip, da bi na taj na- Gin postala sistemom (u uzem smislu rijeti), jer ona treba da sadrZava — ne apsolutan princip, ne odreden, dovrien sistem, nego — kanon za sve principe i sisteme. Vrijeme Je, medutim, da se vratimo, od ovog zastranjivanja. Ako je Kritika istog uma Kanon svih mogucih sistema, onda je ona takoder i nuznost praktidkih postulata morala investi iz ideje 0 sistemu uopée, a ne iz ideje jednog odre- denog sistema. Ako stoga opstoje dva medusobno naskroz opretna sistema, onda je nemoguée da metoda prakti¢kih postulata moze pripadati iskljutivo jednome. Naime, Kritika Gistog uma dokazala je najprije, na osnova ideje’ sistema uopée, da ni jedan sistem — ma kako se zvao — u svojoj dovréenosti nije predmet znanja, nego samo predmet nekog praktiékonuznog, ali — beskonaénog djelovanja, Sto Kri- tika éistog uma izvodi iz biti uma, to je veé prije toga svaki filozof, kojega je vodila regulativna ideja o sistemu, sam od sebe primijenio Kod izgradnje svog sistema, a da mozda nije jasno pomisljao ma razlog tome. Moida se sjecate na’eg pitanja: zaSto je Spinoza izlozio svoju filozofiju u sistemu etike? Uzalud on to zacijeio nije uéinio. Za njega se zapravo mofe reti: »da je Zivio u svom sistemu«. Ali zacijelo je on pod njim mistio i vie nego samo teorijsku gradevinu u zraku, u kojoj teSko da bi duh kao on bio nagao mir i »raj u razumue, u kojemu je tako vidljivo Zivio i djelovao, 301Neki sistem znanja nuino je ili majstorsko djelo, jgra misli, — (Vi znate da ozbiljnu duhu onog éovjeka nista nije Dilo tarsKije) — ili on mora dobiti realitet, ne pomocu teorijske, nego pomocu praktitke, ne pomocu spozmavalacke, nego pomocu produktivae, realizatorske moéi, ne, pomoca ‘znanja nego pomocu djelovania. No dogmiatizam, Kazat ée se, razlikuje se upravo po tome Sto se bavi Zgoljnom igrom misli« Ja dobro znam da tako ‘opéenito govore oni Koji su dosada nastavijali da dogmati- Zhajut na Kantov ragun. Medutim, zgoljna igra misii nikada ne Gaje sistem. — »Upravo to mi smo htjeli, da ne bude sistema Gogmatizma: jedini moguéi sistem jest sistem kriticizma« Sto se mene tide, ja mislim da isto tako opstoji sistem dogma. tizma, kao Sto opstoji sistem kriticizma. ja éak mislim da sam samo u kriticizma naSao rjedenje zagonetke za8to oba fa sistema nuzno moraju opstojati jedan kraj drugoga, zasto mora, dokle god jo8 egzistiraju konaéna bi¢a, biti 3 Gva medusobno upravo opretna sistema: za8to se konatno nitko Ziv o nekom sistemu ne moze uvjeriti drukéije nego ‘samo praktigki, tj. da jedan od njih dvaju realizira w samome sebi. ‘Ja. mislim da otuda i mogu objasniti kako duhu, Koji se nam oslobodio i koji samome sebi zahvaljuje svoju filo- zofiju, nista ne mofe biti mepodnoiljivije od despotizma uskih glava, koje kraj svog sistema ne mogu da trpe neki ‘drugi sistem, Filozofsku glavu ne uzbuduje nista vise, nego ad Euje da bi odsada sva filozofija imala da lei zarobljena u okovima jednog jedinog sistema, Ona sama nije se nikada osjecala veéa, nego kad je pred sobom ugledala beskonat- nost zmanja. Cijela uzviscnost njene znanosti sastojala se u tome Sto ona nikada neée biti zavrsena. Onim éasom, kad bi mislla da je sama zavréila svoj sistem, postala bi samoj sebi nepodnosijiva. Tim €asom prestala bi biti stvaralac, pa bi se srozala na instrument svog sistema? — No koliko T Poke god smo. obuzet{ realiziranjem svog sistema, opstoji samo njegova praktiéka izvjesnost. Naa teznja da ga dovrsimo, Fealizira nage ganje o njemu, Da smo u kojem pojedina¢nom Trenutku rijesii cijeli svo} zadatak, onda bi sistem bio predmet_ fhanja pa bi upravo time prestao biti predmetom slobode, 302 bi joj jo8 nepodnodljivija morala biti mi i joj tho ugh hilo nametnuti nefto talon Aa Joh Najvige dostojanstvo filozofije sastoji se upravo u t Sto ona sve ofekuje od Covjetje. slobode. Zato za nju nista ne moze biti Stetmije nego ‘pokuSaj da se ugura u ograde nekog teorijskoopéevainog sistema, Tko se laa netega takvoga, moze da bude oStrourna glava, ali pravi kritigki duh on ipak nije. Ovaj, naime, ide za tim da obori ispraznu Zen za demonstiranjem, da bi se znaosilspsilastopoda, ra beskonaéno veéu zaslugu 2a pravu filozofiju i zato skeptix, Kojt unaprijed navijesa Yar svakom, oncevad nom sistem, Koliko beskonaéno vie nego dogmaticist, Koji daje da se odsada svi duhovi zaklinju na simbol jedne teorijske mnanosti. Dokle god skeptik ostaje u svojim gra- nicama, tj. dokle god se sam ne odvaZi na zahvate na podru- Eu Fovjedje slobode, dokle god on vjeruje u beskonaénu istinu, ali samo i u njezin beskonaéni uditak, tko tu u njem ne bi poStovao pravog filozoja” ” yeme ‘ilozofija, odliéna rijet! Kad bi se piseu de opel inet et as pe anje uvi ati filozofija, tj. uvijek samo znanje ko} preduje, a njegove vise ili nize stuy fujemo samo svo- ee SS Si ea {el yabert prema mudrosi 5, soto) viobodl = Malinanie bi Be wee oy eee Poe ‘Bekom filozofijom, koja bi se Sogniaticizma Sloxehjom, “koja pretpostavja” samolevojion od dua, i 8 biti nerazumilive, e zbog toga za svakog roba sistema — vjetno 303.SESTO PISMO j razlog za tvrdnju.da su oba medusobno opretna iste, dogmatizam i ‘keiticizam, jednako moguéa ¥ da ‘oba dotle opstojati jedan kraj drugoga, dok sva | ona ‘pica ne budu na istom stupnju slobode, ukratko refeno jest ‘ovaj: da oba sistema imaju isti problem, ali taj se a a apsolutno ne da rijesiti teorijski, nego samo praktié es Hi. omodu slobode, Moguéa su, medutim, samo dva rjesenj tog problema: jedno vodi kriticizmu, drugo dogmatizn. ‘o ‘Koje cemo od ta dva rjeenja odabrati, to zavisi od slo- bode euha koju smo sebi sami stekli. Mi moramo biti ono kakvima se teorijski ho¢emo prikazati, ali, da mi to jesmo, 0 tome nas moze uvjeriti samo naa teznja da to postanemo. Ta temja realizira naSe znanje pred nama samima, a 2 znanje postaje upravo zbog toga Zistim produktom nat slobode. Mi smo se sami morali uzdici ovamo gore, odakle jhogemo da podemo: »mudrovanjeme se Eovjek ne moze wz digi ovamo, niti ga drugi mudrovanjem mogu wzdiéi onamo. Ja tvrdim da dogmatizam i kriticizam imaju isti problem. Sto je taj problem, reteno je veé u jednom od mojih predaénjih pisama. On se, naime, ne odnosi na bitak netega ‘Apsolutnoga uopée, jer o samome apsolutnome kao takvome je mogué nikakav spor. Naime, na podruéju apsolutnoga vrijede samo analiti¢ki stavovi, ovdje se pridrzavamo samo zakona identiteta, ovdje mi nemamo posla s dokazima, nego samo s analizama, ne s posrednom spoznajom, nego sa- mo s neposrednim znanjem — ukratko: ovdje je sve shvatljivo. 304 Ni jedan stav ne moze po svojoj prirodi biti bezrazlozni; ‘od onoga koji brani neSto apsolutno u Ijudskom znanju, Jer, uprayo zato Sto on brani neSto apsolutno, za sam se taj stav ne moze navesti nikakav dalji razlog. Cim stupimo na podrudje dokaza, stupamo i na podrutje uvjetovanogat, i obratao: éim stupimo na podrugje uvjetovanoga, stupamo i na podruéje filozofijskih problema. Kako bi se nepravo Ginilo Spinozi kad bi se vjerovalo da je njemu, u filozofiji, bilo stalo samo do analititkih stavova, koje on postavija kao fundament svog sistema. Covjek veoma dobro osjeéa kako je sam vjerovao da je malo uéinio time. Njega je tiS- “* Cini se gotovo neshvatlfivim da se kod kritike dokaza za opstanak bozfi tako dugo nije mogla uoditi jednostavna, shvat- iva istina da je za opstanak bozji_mogué samo ontologijski dokaz. Jer, ako bog jest, onda on moze da bude samo zato sto Jest. Njegova egzisteicija # njegova bit moraju biti identi¢ne. No upravo zato Sto se dokaz za bitak bozji moze izvesti samo iz tog bitka, taj dokaz dogmatizma nije dokaz u pravom smislu, a stav: nema’ boga jest najnedokazaniji, najnedokaZiiil, pajneosno- vaniji stav, isto tako neosnovan ‘kao najviSe naéelo Kriticizma: ja jesam! — Alt jo8 nepodnoiliiviie postaje misaono} glavi n: Klspanic o dokaxima opstanka bodjeg: Kao da bi se nekt bitak, Koji moze da bude shyatljiv samo uslijed sama sebe, ‘samo us Jed svog apsolutnog jedinstva, mogao poput mnogostrukoz — istorijskog — stava’— sa svih moguéih strana — napraviti vjerojatnim, — Kako je mnogima moralo biti pri dusi kad. su Eraitall objave, kao Sto je otprilke ova: Pokusa) jednog novog dokaza za opstanak bozji! Kao da bi se o bogu mogli napraviti pokuiaji i svaki & ieSto novo. Razlog takvih pokusaja, Koji su nefilozofijski u najvigem stupnju sto se dade zamisiit, lezao je poput razloga nefilozofskog. postupka u nesposobnosti da se apstrahira (od prosto-empirijskoga): u ovome slucaju, upravo u_nesposobnosti za najeistiju, najvigu apstrakeiju. Bitak boiji nije, se pomi8ljao kao apsélutni bitak, nego kao ‘opstanak koji nije apsolutan usiijed sama sebe, nego samo uto- ko ukoliko se ne zna nista Sto je vise od njega, To Je empirijski pojam, Sto ga sebi svaki za apstrakelju soban ovjek stva- fa o bogu. Kod tog su pojma zastali, ti Sto su se bojali da € se Gistom idejom apsolutnog bitks doci do spinozisti¢kog boza. Sto je mnogi filozot Koji je bio zadovoljan $ empirijsko-egzisten. tnim bogom, da bi izbjegao strahotama spinozizma, mislio o tome Sto je ‘Spinoza kao prvi princip svake filozolije postavio $88 oll Je sam mogao postaviti sama na kraju svog'sistema kao reaultat mutnih dokaza! No on je htio dokazati i zbiljnost 20 Ststenn transcendentalnog idealzma 305ila i zagonetka, zagonetka svijeta, pitanje: kako to psolutno'mots wach 2 samoga sebe | seb suprotstaviti svijet iti Keith Upravo" ta zagonetka ti8ti kritidko: giavno pitanje nije ovo: kak , intetiéki sudovi moguéi? Njemu niSta nije s filorotie koja ilazi izvan nas sami, Njemu je ono apsolut no w nama shvailjivije nego sve drugo, ali mu je neshvatljivo kako izlazimo iz apsolutnoga, da sebi neito upravo.suprot stavimo — najshvatljivije, Kako sve mozemo odrediti prosto prema zakonu identiteta, najzagonetnije, kako mozem neBto odrediti jo¥ iznad tog zakona. - ‘Ta je neshvatljivost, Koliko ja vidim, isto tako nerjesiva za kriticizam kao i za dogmatizam. - Kriticizam moze, doduse, da dokaze nuinost sintetiénih sudova za podrudje iskustva. No Sto se time dobilo s obzirom na ono pitanje? Ja pitam iznova zaSto uopée opstoji po- filozofa. Njegovo fo se mole napraviti samo sinttii), jer Spinoza ape bogju pI in ‘a Solin (je dokazivao, nego ga. je upravo ivrdio. I tap ang a vee lena Metik ako tatno radltuje 2biljsko (das tr if Sto djeluje [wirken] na RAR ae ae a he (eh teachin oh (Sua Se Eiiesas fos RED) tae ea ac Sat Hea Ber ei il Boone menskog uvjeta — 8to je upravo uslijed sama sebe). No kal fe fra takvoy potpunog brkanja pojmova samo | iadaleka mogao hasluéivati Kartezijev i Spinozin smisao? Dok su oni govor © apsolutnom bitku, dotle smo mi podmetall svoje nezgrapne saproe Tia nth Rae ee AGT cael eat an el ae ta Pinar ga apsolutno prazan, Dok se inl da je nase ‘gmpirisko, doe Fajen {*Spinorin sistema iw Platonovim besmetnim djelima Kao najsyetija ideja starog doba (20 4); ali ne bi bilo nemoguce da bi naSe doba, ako bi se opet uzdiglo do one ideje, u syo} a spas at Toh ee ane naj ie mn. Si tyr saad Inanencan Keuzalitet apsojutnoy objekia, No w onome soi iearls euniea eee stat es Hanae saracabas ae ra eae be 306 drutje iskustva? Svaki odgovor, koji dajem na to, sam Veé pretpostavlja opstanak iskustvenog svijeta. Da bismo, dakle, mogli odgovoriti na to pitanje, morali bismo najprije napustiti podruéje iskustva; ali kad bismo jednom napustili to podrugje, pitanje bi otpalo samo od sebe. Dakle, i to se pitanje moze rijeSiti samo onako kao Sto je Aleksandar ri- JeSio gordijski Evor, tj. na taj natin da ukinemo samo pits. nje. Na nj.se upravo ne da odgovoriti, jer se na nj dade govoriti' samo onda kad se to pitanje uopée ne da vise nabaciti. No sada i samo od sebe udara u oti da takvo rjedenje pitanja ne moze vise biti teorijsko, nego da nuzno postaje praktiékim. Jer, da bi-se moglo odgovoriti na nj, moram na- pustiti Cak podrudje iskustva, tj. ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog .svijeta, moram prestati biti konaéno Bide, Tako od onog teorijskog pitanja nastaje nuzno prakti¢ki postulat, a problem svake filozofije vodi nas nuino do zah- teva koji se dade ispuniti samo izvan svakog iskustva. No uptavo zbog toga vodi me on nuzno i preko svih granica znanja, u regiju gdje ne nalazim veé évrstu tlo, nego ga sam tek moram proizvesti da bih na njemu évrsto stajao. Teorijski um mogao bi, doduie, pokuSati da napusti podruéje anja i da se onako nadoravo dade na otkriva- nje jednoga drugoga. Time se, medutim, nista ne bi dobilo, osim Sto bi se on gubio u isprazna izmi8ljanja, pomodu kojih ne bi dosao do realnog posjeda. Ako treba da bude osiguran protiv takvih pustolovina, onda bi on tamo gdje prestaje nje- govo znanje najprije sam “morao stvoriti novo podruéje, ‘jon bi od prosto spoznavalatkog uma morao postati stva ralacki — od teorijskog praktitki um. ‘Ta nuznost, pak, da postane prakti¢kim va%i za um uopée, ne za odredeni, u okove jednog jedinog sistema. spu- tani um, Dogmatizam i kriticizam. od kako god razliditih principa polazili, ipak se moraju sastati u jednoj tatki, na jednom te istom problemu. Tek tada doSao je das njihova pravog raz Avajanja: tako tek opazaju da princip koji su dosada pret- am 307postavljali nije bio ni8ta vise nego protepsa, 0 kojoj tek sada treba da se izrekne sud. Sada se tek pokazuje da su svi oni stavovi, Sto su ih dosada postavili, bili prosto, tj. bez temelja ustvrdeni stavovi. Sada, kad stupaju na novo podru- je, na podrutje realizatorskog uma, treba da postane o&i- gledno jesu li kadri da onim stavovima dadu realitet. Tek sada treba da se odluéi jesu li kadri da ona nagela u guzvi prepitke isto tako obrane samovlaséu svoje slobode kao na podrudju opéeg mira pomocu apsolutne, nezashuzne moci? Niti je kriticizam mogao slijediti dogmatizam, niti je dogma: tizam mogao slijediti kriticizam na podruéje apsolutnoga, jer tu za njih oba nije bilo moguce nigta drugo nego samo apsolutno tvrdenje — tvrdenje na koje se suprotni sistem nije obazirao i koje za protivurjetni sistem nije nista zna- Gilo. Tek sada, kad se oba sastaju, ne moze jedan da ignorira drugi, a dok se prije toga radilo 0 nesmetanom, bez otpora ‘osvojenom posjedu, vazi on sada kao pobjedom steéeni posjed. Uzalud bi se mislilo da je pobjeda odluéena veé samim principima koje Sovjek stavija u temelj svom sistemu, i da stoji'samo do toga koji se princip postavio da bi se spasio jedan iki drugi sistem. Ne radi se o takvoj vjestini, jer se na koncu nalazi opet samo ono Sto se na potetku — dosta lukavo — veé bilo pripravilo za pronalazenje. Ne teorijske twrdnje, koje mi prosto postavijamo, treba da prisiljavaju nagu slobodu da odlugi ovako ili druktije (to bi bio slijepi dogmaticizam) — naprotiv, tim dode do spora, oni principi, kao Sto su u povetku bili postavljeni, ne vrijede vise sami ‘po sebi. Sada tek treba da se praktitki i pomocu nase slobode odluéi da i vrijede ili ne. Obratno, naprotiv, naga teorijska spekulacija pomo¢u neizbjezivog kruga prihvaca unaprijed ono Sto ée’kasnije naSa sloboda tvrditi u stisci spora. Ako, dakle, hogemo da postavimo sistem kao i principe, onda to ne mozemo drukéije nego samo anticipacijom praktitke odluke, Mi one principe ne bismo postavili da naa sloboda, veé prije toga, nije odlutila o tome, Na potetku naSeg zna- nja oni nisu nigta drugo nego prolepti¢ke tvrdnje ili, kao 308 Sto se Jacobi negdje — dosta nezgrapno i nespretno, on sam kaze, all ipak ne posve nefilozofijski Tragave: prvobitne nesaviadive predrasude. . Dakle, ni jedan filozof sebi nege umiljati da je samim postavljanjem najvisih principa napravio sve. See mnt om principi imaju kao temelj njegova sistema samo subjektivny vrijednost, t}. oni mut vaze samo utoliko ukoliko je antici pirao svoju praktigku odluku,SEDMO PISMO Ja \avam cilju. Moral dogmatizma postaje nam &im poznajemo problem koji on, poput svakog drugog morala, ima da rijesi, Glavni posao svake filozofije sastoji se u rjesavanju pro- blema o opstanku svijeta, Na tome rjeSavanju radili su svi filozofi, Koliko god su sam problem razligito izrazili. Tko hoée da zazove duh neke filozofije, mora ga ovdje zazvati. Kad je Lessing zapitao Jacobija: to on smatra duhom spinozizma, odgovorio je ovaj potonji: taj je duh zacijelo samo ona prastara a mihilo nihil fit, Koju je Spinoza uzeo na razmatranje prema apstrahiranim pojmovima, poput kabalista Koji filozofiraju, i drugih prije njega. Prema ovim apstrahiranim pojmovima naSao je da se svakim nastaja njem u beskonacnome, kakvim god mu se slikama i rijetima pomoglo, postavija neko nesto iz netega. »On je, dakako, odbacio svaki prijelaz iz beskonaénoga u konaénox, uopée sve causas transistorias, pa je na mjestu principa koji emanira postavio imanentan iprincip, inherentan, vjecno u sebi nepro- mjenljiv uzrok svijeta koji bi, zajedno sa svim svojim poslje- dicama, bio samo jedno te isto. Ja ne vjerujem da se duh spinozizma mogao bolje izraziti. No ja mislim da je upravo ovaj prijelaz s beskonaénoga na konaino problem svake filozofije, a ne samo jednog jedinog sistema; Stovise, da je Spinozino rjegenje jedino moguée rjeSenje, ali da’ tuma- Zenje, koje je ono moralo dobiti njegovim sistemom, moze pripadati samo tom sistemu, a da drugi ima i drugo tuma- éenje za nj. 310 al tome potrebno je tumadenjex, Eujem kako kazete. Dat éu ga, koliko mogu. Nijedan sistem ne mote realizirati onaj prijelaz s besko- nagnoga na Konaéno; — jer prosta igra misli moguca je, doduée, svagdje, samo Sto je slaba korist od toga; — nijedan sistem ne moze ispuniti onaj jaz koji je uévr8éen izmedu ‘onoga dvoga. To ja pretpostavijam kao rezultat — ne kriti- éke filozofije, nego — Kritike distog uma, koja isto tako vazi za dogmatizam kao i za kriticizam, pa mora za oba biti jednako evidentna. Um je htio da realizira onaj prijelaz s beskonatnoga na konaéno, da bi unio jedinstvo u svoju spoznaju. Htio je da nade srednju kariku izmedu beskonatnoga i konaéaoga,, da bi oboje mogao povezati u isto jedinstvo znanja. No kako mu je nemoguée da nade onu srednju kariku, on zato ne napuSta svoj najveci interes — jedinstvo spoznaje, nego bi sada upravo hitio da mu ona srednja karika ne bude vise potrebna, Teznja uma da realizira onaj prijelaz postaje zato apsolutnim zahtjevom: Ne treba da bude prijelaza s bes- Konatnoga na konaéno. — Kako je taj zahtjev razligit od protivnoga: takav prijelaz treba da opstoji! Ovaj je drugi zahtjev, naime, transcendentan, on hoée da zapovijeda tamo kamo ne dopire njegova moé — na podruéju beskonatnoga On je zahtjev slijepog dogmatizma, Onaj je prvi zahtjev na- protiv imanentan; on hoée da ne dopuStam prijelaz. Dogma- tizam i kriticizam sjedinjuju se ovdje u istom postulatu, Filozofija, doduse, ne mote prijedi s beskonatnoga na ko- naéno, ali moze s konaénoga na beskonaéno, Teznja da se ne dopusti prijelaz s beskonatnoga na konaéno postaje upravo time i za Ijudsku spoznaju srednjom karikom koja povezuje. Da ne bi bilo prijelaza, treba da samome onom konaénome pripada tendencija za’ beskonaénim, vjeéna teinja da se izgubi u beskonaénome. Sada nam tek sviée svjetlo o Spinozinoj etici. Nije prosto teorijska nuzda, nije zgoljna posljedica one ex nihilo nihil fit bilo ono Sto ga je dovelo do onog rjeSenja problema: da ne opstoji prijelaz s beskonaénoga na konaéno, da ne opstoji tranzitivan, nego samo svijetu imanentan uzrok. RjeSenje 3je zahvaljivao onoj istoj praktitkoj izreci koja se Euje u cije- oj filozofiji, samo Sto ju je Spinoza tumatio primjerno svom sistemu. On je bio pofao od beskonatne supstancije, apsolutnog objekta. »Ne treba da bude prijelaza s beskonatnoga na konaéno« — gle tu zahtjev svake filozofije. Spinoza ga je tumagio prema svom principu: ono konaéno imalo bi od beskonatinoga biti razlitito samo po svojim granicama, i samo modifikacija iste bes- Konatnosti: tako ne bi imao da opstoji ni prijelaz, suprot- miost, nego samo zahtjev da ono konatno tezi da postane identitno s beskonatnim j da utone u beskonatnosti apso- lutnog objekta. Zar ne pitate, prijatelju moj, kako je Spinoza mogao podnijeti protivurjegje takvog zahtjeva? On je, doduie, dobro osjetao da bi zapovijed: uni8ti samoga sebe! bila neispunjiva, dokle god mu je subjekt uopée vrijedio toliko koliko on vrijedi u sistema slobode. No to je on upravo htio. Njegov ja ne treba da bude njegovo viasniStvo, on treba da pripada beskonatnom realitetu. Subjekt, kao takav, ne’ moze sebe sam unistiti, jer bi, da bi sebe mogao uniStiti, morao predivjeti svoje viastito unigtenje, No Spinoza nije pormavao subjekt kao takav. On je onaj pojam samog subjekta najprije ukinuo kod sebe pa je tek onda postavio onaj postulat. Ako subjekt ima nezavisan, njemu, ukoliko je subjekt, svojstven kauzalitet, onda zahtjev: izgubi se sam u apsolut- nome! sadrava protivurjetje. Ali upravo onaj nezavisni Kauzalitet jastva, po kojemu je ono jastvo, Spinoza je uki- nuo. Buduéi da je zahtijevao da se subjekt izgubi u apsolut- nome, ujedno je zahtijevao identitet subjektivnog kauzali- teta s apsolutnim, praktigki je odlutio da konaéni svijet nije niSta drugo nego modifikacija beskonatnoga, konaéni Kauzalitet samo modifikacija beskonatnoga. Dakle, ne viastitim kauzalitetom subjektovim, nego tu dim kauzalitetom u njemu — imao bi se ispuniti onaj zah- 312 wv. Drukéije izrazeno onaj zahtjev nije bio drugi j: Unigti samoga sebe apsoluinim kauralitetom, ill ed naprosto trpno prema apsolutnom kauzalitetal Konaéni kauzalitet ne bi imao biti razliéan od beskonaé- noga po principu, nego samo po granicama. Isti kauzalitet, Koji viada u beskonaénome, imao bi vladati u svakom ko. naénom bicu. Kao Sto se on u apsolutnome odnosio na ap. solutnu negaciju svake konaénosti, tako bi se u Konaénome imao odnositi na njegovu empirijsku negaciju, koja se ima Progresivno proizvesti u vremenu. Da je — (tako je dalje morao zakljutivati) — da je ovaj drugi kauzalitet ikada TijeSio cijeli zadatak, onda bi bio identigan s onim prvim, jer bi unistio granice po Kojima je jedino bio razlitan od njega. Dopustite da ovdje stanemo, prijatelju, i da se divimo miru s kojim je Spinoza iSao u susret dovr’enju svog sis. tema, Neka je onaj mir nalazio samo u Ijubavi beskonae. nogal Tko bi zamjerio njegovu svijetiom dubu sto je sebi strainu misao, pred kojom je mimo zastao njegov sistem, pomoéu takve slike napravio podnosljivom. °OSMO PISMO inci ima, ja mislin jovoreéi o morainom principu dogmatizma, ja mist da Stasi u stedigta svakog moguéeg sanjarenja. Najsvetije mis statine i izrodi Jjudske bezumnost! sastaju se, ovdie nPovratak « bozanstvo, praizvor svake egristenciie, sjedinje: nje $ apsolutnim, unistenje samoga sebec, — mie Ii to prin: cap svake sanjarske flozofije, sto su ga razliéne samo. ra Sito — prema svom duhu } misijenju — izlagale, tumaéile, zaodijevale u slike, Princip za povijest sveg sanjarenja je naéi. 8 ora chvacam, velite Vi, kako je sebi Spinoza mogao se kriti protivuredje svog moralnog prineipa. Al! ako to opr stimo, kako je vedri duh jednog Spinoze — (nad cijelim nje- govim Zivotom i svim njegovim spisima razastire se blago Svjetlo vedrine) — mogao da poduese takav princip Koji razara, uniStava? — Ja vam na to mogu odgovoriti samo ovo: Eitajte njegove spise, Sto se foga tide, pa éete sami svoje pitanje. _ omgka prirodna ~ neizbjetiva obmana napravila je on9] prineip podnotljivim njemu i svim plemenitijim duhovima, koji su vjerovali u nj. Njemu je intelektualno promatranje (Anschauuing) apsoluinoga ono najvie, posljednji stupan} spoznaje, do kojega se moze wzdiéi jedno konaéno bice, pravi Zivot duha.! Odakle je on mogao erpsti njezinu ideju, Te lt sce orn St 2 candela, sae genet mses ate tl ety byt na haber adaequatam cognitionem aeteriiae et infinitae essentiae 314 ako ne iz svog samopromatranja? Treba samo samoga da se Eovjek posve uvjeri o tome? Naime, u svima nama stoluje neka tajna, éudna moé da se iz mijene vremena povuéemo u svoju najdublju unu trainjost, u svoje sopstvo, koje je liSeno svega Sto je izvana pridoilo, i da tu pod formom nepromjenijivosti proma- tramo ono vjeéno u sebi, To je promatranje najunutras- njije, najviastitije iskustvo, od kojega jedino zavisi sve Sto mi znamo i vjerujemo o nekom nadosjetiInom svijetu, To nas promatranje najprije uvjerava da neSto u pravom smi- slu jest, dok se sve drugo samo pojavljuje, na Sto mi pre- nosimo onu rije’. Ono se razlikuje od svakog osjetilnog Promatranja po tome Sto je proizvedeno samo pomocu slobode, pa je strano i nepoznato svakome dragome tija sloboda, nadvladana od moéi objekata, jedva dostaje da pro- invede svijest. No i za one koji nemaju te slobode samo- Promatranja (Selbstanschauung) opstoje bar. priblizavanja njoj, posredna iskustva pomoéu kojih ona daje naslutiti svoj opstanak. Ima izvjesna dubokoumnost koje govje ni- Je svjestan, koju on uzalud sam po sebi nastoji razviti. Jacobi ju je pisao. I zavrSena estetika (rijeé je uzeta u starom smislu) postavit ée empirijske djelamosti, koje su razjaSnjive samo kao nasljedovanja one intelektualne djelat- nosti, pa apsolutno ne bi bile shvatljive da nismo jednom — da se izrazim Platonovim jezikom — u intelektualnom svijetu gledali njihov uzor. itati njega Dei, Esh. L, II. Prop. 47. Iz tog promatranja boga daje on da na- staje intelektualna Ijubav bozja, koju opisuje kao priblizavanje stanju najviseg blazenstva, Mentis erga Deum amor Intellectualis, yeli'on u L. V. Prop. 36, pars est infiniti amoris, quo Deus se ipsum amat, —~ Summus' mentis conatus summaque virtus est res intelligere tertio genere, quod procedit ab adacquata ided divinorum attributorum. Tb. Prop. 25.-~ Ex hoe cognitions genere sumima, quae dari potest, mentis aquiescentia oritur, Ib. Prop. 27, = Clare intelligimus, qua in re nostra salus, seu beatitude seu ertas consistit, nempe in aeterno erga Deum amore. Ib. Prop. 36. Schol. ..Npr. L. V. Prop. XXX. Mens nostri tis specie cogndscit, catenus Dei ‘cogmiti scitque, se in Deo esse per Deum concipi. ‘quatenus sub Aeternita- ionem necessario habet, 315>0d iskustava« 0 neposrednim iskustvima mora poci svako nage znanje; to je istina koju su izrekli veé mnogi filozofi, Kojima je 7a razjainjenje pune istine nedostajalo samo raz jagnjenje o vrsti onog promatranja, Na svaki natin mora hha’e znanje poi od iskustva, — ali kako je svako iskustvo, Koje se odnosi na objekte, posredovano jednim drugim, ‘ono uvijek pretpostavlja jedno jo8 vise, — od neposrednoga u najuzem smishi rijedi, tj. samostvorenoga i od svakoe dbjektivnog Kauzaliteta nezavisnog iskustva. Samo taj prin cip — promatranje i iskustvo — moze udahnuti Zivot mrt Som, neoduhovijenom sistemu; ak i najapstraktniji po} movi, Kojima se igra naa spoznaja, jo su vezani uz neko iskustvo koje se odnosi na Zivot i egzistenciju. ‘To intelektualno promatranje nastupa tamo gdje mi za same sebe prestajemo biti objektom, gdje je sopstvo koje promatra — povuéeno samo u sebe — identiéno s onim Sto Se promatra. U tom momentu promatranja iSéezava za nas vrijeme.i trajanje: nismo mi u vremenu, nego je vrijeme "Di naprotiv ne vrijeme, nego apsolutna je vjeénost u nama, Nismo mi izgubljeni u promatranju objektivnog Svijeta, nego je on Izgubljen u na’em promatranju. To promatranje samoga sebe objektivirao je Spinoza, Pro- matrajuéi ono intelektualno u sebi, za njega ono apsolutno nije vige bilo objekt. To je bilo iskustvo koje je dopustalo Gvojako izlaganje: Ili je on postao identiéan s apsolutnim, {li je apsolutno postalo identiéno s njime. U potonjem je sh Zaju intelektualno promatranje bilo promatranje njega sx moga — u prvom promatranju apsolutnog objekta. Spinoza je dao prednost potonjemu. On je mistio da je sam identi- Zan $ apsolutnim objektom, on je mislio da je sam izgubljen uw njegovoj beskonaénosti. _ ‘On se varao kad je to mislio. Nije on bio iSéezao u pro- matranju apsolutnog objekta, nego obratno, za njega je sve Sto se zove objektivno bilo i8éezlo u promatranju njega samoga. No ona misao — da je potonuo u apstraktnor ‘objekiu — bila mu je podnoiljiva, upravo zbog toga Sto je nastala neispravno i obmanom, utoliko podnoS!jivija ukoliko je ta obmana neuniStiva, jer bi Covjek, da bi nju unistio, morao unistiti samoga sebe. 316 ‘Te&ko da je ikada koji sanjar mogao uZivati u misli da ga je progutao ponor bozanstva, da masuprot bozanstwu nije uvijek postavljao svoj viastiti ja. TeSko da se ikada koji mistik mogao smatrati uniStenim, da kao supstrat uniStenja nije uvijek pomi8ljao svoje vlastito sopstvo. Ta nuznost da Zovjek svagdje joS misli na samoga sebe, nuZnost koja je svim sanjarima dolazila u pomo¢, dosla je u pomoé i Spinozi. Promatrajuéi sebe kao potonuloga u apsolutnom objektu, ipak je promatrao jo8 samoga sebe, on scbe nije mogao pomiiljati kao uniStenoga, a da sebe ujedno ne pomisija Kao da jo8 egzistira? Ovdje, prijatelju moj, stojimo na principu sveg sanja- ‘renja. Kad postane sistemom, ono nastaje samo pomocu objektiviziranog intelektualnog promatranja na taj natin da Govjek promatranje samoga sebe dri za promatranje nekog objekta izvan sebe, promatranje unutrainjeg intelek- tualnog svijeta za promatranje nekog nadosjetilnog svijeta ivan sebe. 7 Da se svog viastitoga ja nikada ne mozemo rijetiti, tome je jedini razlog u apsolutndj slobodi naseg bi¢a, po kojoj ja w Tarhaime moze bi siya, predina fo} fe powobany7a oblekleae odredenje, Otuda to dolazl da naé ja nikada ne move biti obubva- gen u niu predodibi kao srednja Katika, nego da svaki puta nova stapat pred svaki mz kao pivt tian koje evrsto didi cel iz predodsbit da djelatni ja, premda u svakom pojedinom slu- Le bdreden: uleano ipak Me oureden, Jor, naimes izmige sv Kohn Sojettivnom odretivanja pa move’ ds bude odreden samo pomogit ‘samoga sebe, dakle on je ujedno ono odreéteno i odredi- ‘alate ‘Ta nuinost, da Eovjek spasi svoj ja od svakog objektivnog od- redenja i da stoga posvuda jo8 misii na samoga sebe, dade se aval 3 ava’ proffvurjeéna_premda veoma obicna iskustva ‘misiju na smrt 1 nebitak povezujemo nerijetko Ugodne osjecaje, pros i tog tavloga Sip fak jot laa) nevi pelpowtaviame ital tog nebitka, tj. dalje trajanje svog sopstva, Obratno po- veaujemo'neugodne osjecaje s milla o mebitka. —~ fo be or hot to be (Bit ill ne biti) To pitanje bilo bi ipa sporeano 72 moje osjecaje ked bih’sebi mogao zamisliti potpun nebitek. Fer, moje se osyecanje ne bi moglo bojati da bi ikada moglo doci u Koliziju 's nebitkom, samo ked se.ne bih uvijek morao bojati da bi se mo} ja, dakle | moje osje¢anje moglo previvjeti, Ster- fteova oalléna tefekas »Moray bin bid budala ase (abe bom, o smrti! jer dokle god sam ja, dotle nisi fi, a kad ti jesi, onda 317